UREDBA
O VISINI NAKNADE ZA KORIŠĆENJE VODA, NAKNADE ZA ZAŠTITU VODA I NAKNADE ZA IZVAĐENI MATERIJAL IZ VODOTOKA U 2002. GODINI

("Sl. glasnik RS", br. 29/2002)

Član 1

Ovom uredbom utvrđuje se visina naknade za korišćenje voda, naknade za zaštitu voda i naknade za izvađeni materijal iz vodotoka u skladu sa kriterijumima utvrđenim Zakonom o vodama.

Član 2

Naknada za korišćenje površinskih, podzemnih i mineralnih voda utvrđuje se u visini, i to za:

1) neprerađene, sirove vode koja se neposredno zahvata 0,075 dinara po 1m3 vode;

2) vode kvaliteta za piće, koja se zahvata radi prodaje preduzećima i drugim pravnim licima 0,215 dinara po 1m3 vode, a građanima 0,110 dinara po 1m3 vode;

3) vode kvaliteta za piće koje se zahvata za svoje potrebe 0,187 dinara po 1m3 vode;

4) proizvođače koji flaširaju prirodne vode i mineralne vode 0,110 dinara za svaki prodati litar vode;

5) ribnjake - toplovodne i hladnovodne 3% od veleprodajne cene za svaki kilogram prodate ribe.

Javno elektroprivredno preduzeće plaća naknadu iz stava 1 ovog člana za svaki kilovatčas proizvedene električne energije u hidroelektranama 2,3% po prodajnoj ceni kilovatčasa potrošačima sa jednotarifnim brojilom, a u termoelektranama sa recirkulacionim sistemom hlađenja 1,25% po prodajnoj ceni kilovatčasa potrošačima sa jednotarifnim brojilom.

Član 3

Naknada za zaštitu voda utvrđuje se u visini, i to za:

1) otpadne vode iz procesa proizvodnje, prerade i prometa nafte i naftnih derivata; crne metalurgije, obojene metalurgije; tekstilne industrije; hemijske industrije; industrije papira, celuloze, kože i tekstila; svinjogojskih farmi; klanične industrije i servise vozila i mašina 2,400 dinara po 1 m3;

2) otpadne vode iz oblasti brodogradnje, elektroindustrije, industrije gume, termoelektrana sa recirkulacijom, prehrambene industrije, metaloprerađivačke industrije i građevinske industrije 1,400 dinara po 1m3;

3) otpadne vode iz oblasti drvne i drvno-prerađivačke industrije; proizvodnje i prerade nemetala; prerade duvana; proizvodnje i prerade građevinskih materijala 1,350 dinara po 1m3;

4) komunalne otpadne vode koje se sakupljaju u sistemima kanalizacije 0,100 dinara po 1m3;

5) ostale vrste otpadnih voda 0,700 dinara po 1m3;

6) termoelektrane sa otvorenim-protočnim sistemom za hlađenje za svaki kilovatčas proizvedene električne energije 1,25% po prodajnoj ceni kilovatčasa potrošačima sa jednotarifnim brojilom.

Ako obveznik plaća naknade iz stava 1 tač. 1, 2, 3 i 5 ovog člana ispušta otpadne vode u kanalizaciju plaća naknadu u visini određenoj za kategoriju kojoj pripada.

Visina naknade za zaštitu voda iz stava 1 ovog člana uvećava se u zavisnosti od stepena zagađenosti prijemnika, i to za:

1) prijemnike I klase za 50%;

2) prijemnike II klase za 25%.

Član 4

Ako obveznik plaća naknade za zaštitu voda, ispušta otpadne vode prečišćene samo u uređaju za primarno prečišćavanje i ako se prečišćavanje otpadnih voda obezbeđuje tokom cele godine, obveznik plaća, i to:

1) 85% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 50%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode;

2) 75% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 70%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode;

3) 70% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 90%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode.

Uređajem za primarno prečišćavanje otpadnih voda (mehaničko), u smislu ove uredbe, smatraju se objekti i oprema u kojima se iz otpadnih voda uklanjaju samo neke od zagađujućih materija (plivajuće i grube materije, pesak, masti, ulja i drugo).

Član 5

Ako obveznik plaćanja naknade za zaštitu voda ispušta otpadne vode prečišćene u uređajima za sekundarno prečišćavanje i ako se prečišćavanje otpadnih voda obezbeđuje tokom cele godine, obveznik plaća, i to:

1) 50% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 50%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode;

2) 25% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 70%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode;

3) 10% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 85%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode.

Naknadu za zaštitu voda ne plaćaju obveznici koji su izgradili uređaje za prečišćavanje otpadnih voda i ako kvalitet prečišćenih voda odgovara propisanoj klasi vode u recipjentu pri merodavnom proticaju voda.

Član 6

Količine korišćenih i količine otpadnih voda utvrđuju se mernim uređajima.

Količine korišćenih i količine otpadnih voda obveznika koji nemaju merne uređaje, utvrđuju se na osnovu projektovanih podataka o zahvatima vode, podataka o obimu proizvodnje, odnosno utvrđenih normativa o potrošnji za tu vrstu delatnosti i drugih elemenata od značaja za utvrđivanje količine vode.

Član 7

Umanjenje naknade u smislu čl. 4 i 5 ove uredbe vrši se na zahtev obveznika plaćanja naknade za zaštitu voda, s tim što se uz zahtev podnosi izveštaj koji je sačinjen u skladu sa članom 59 Zakona o vodama, od strane preduzeća i drugih pravnih lica koja su ovlašćena za vršenje ovih ispitivanja.

Član 8

Obveznik plaća naknadu iz čl. 2 i 3 ove uredbe mesečno, i to najkasnije do 15. u tekućem mesecu za prethodni mesec.

Tokom godine obveznik iz stava 1 ovog člana, je dužan da kvartalno vrši sravnjivanje svojih obaveza sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odnosno Pokrajinskim sekretarijatom za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu za obveznike na teritoriji AP Vojvodine.

Za obveznike plaćanja naknada iz čl. 2, 3, 4 i 5 ove uredbe koji nemaju merne uređaje akontativno plaćanje naknade se utvrđuje na osnovu člana 6 ove uredbe.

Član 9

Naknada za izvađeni materijal iz vodotoka plaća se za izvađeni pesak, šljunak i kamen iz korita vodotoka koji ne sadrži primese drugih korisnih komponenata u iznosu od 20,00 dinara po 1 m3 ako se vrši radi poboljšanja režima voda.

Naknada za izvađeni materijal sa obala vodotoka (izvan korita vodotoka), na degradiranom zemljištu, plaća se za izvađeni pesak, šljunak i drugi materijal u iznosu od 30,00 dinara po 1m3.

Naknada za izvađeni materijal sa obala vodotoka (izvan korita vodotoka), na poljoprivrednom, šumskom i drugom zemljištu, plaća se za izvađeni pesak, šljunak i drugi materijal u iznosu od 50,00 dinara po 1m3 izvađenog materijala.

Naknada iz st. 1 i 2 ovog člana za izvađeni materijal iz vodotoka namenjen objektima koji se finansiraju iz sredstava Republike Srbije plaća se u iznosu od 10,00 dinara po 1m3 izvađenog materijala.

Naknadu iz st. 1, 2, 3 i 4 ovog člana obveznik plaća na osnovu izveštaja o izvađenim količinama materijala koji dostavlja Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odnosno Pokrajinskom sekretarijatu za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo za obveznike na teritoriji AP Vojvodine, najkasnije do 3. u tekućem mesecu za prethodni mesec.

Član 10

Umanjenje naknade iz člana 9 ove uredbe vrši se na zahtev obveznika plaćanja naknade s tim što se uz zahtev podnosi: geodetska podloga, izveštaj ovlašćenih preduzeća ili organizacija i zapisnik republičkog vodoprivrednog inspektora.

Član 11

Obračun i zaduženja obveznika za plaćanje naknada iz ove uredbe vrši Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odnosno Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo za obveznike na teritoriji AP Vojvodine.

Član 12

Ova uredba stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".