UREDBAO VISINI NAKNADE ZA KORIŠĆENJE VODA, NAKNADE ZA ZAŠTITU VODA I NAKNADE ZA IZVAĐENI MATERIJAL IZ VODOTOKA U 2002. GODINI("Sl. glasnik RS", br. 29/2002 i 68/2002) |
Ovom uredbom utvrđuje se visina naknade za korišćenje voda, naknade za zaštitu voda i naknade za izvađeni materijal iz vodotoka u skladu sa kriterijumima utvrđenim Zakonom o vodama.
Naknada za korišćenje površinskih, podzemnih i mineralnih voda utvrđuje se u visini, i to za:
1) neprerađene, sirove vode koja se neposredno zahvata 0,075 dinara po 1m3 vode;
2) vode kvaliteta za piće, koja se zahvata radi prodaje preduzećima i drugim pravnim licima 0,215 dinara po 1m3 vode, a građanima 0,110 dinara po 1m3 vode;
3) vode kvaliteta za piće koje se zahvata za svoje potrebe 0,187 dinara po 1m3 vode;
4) proizvođače koji flaširaju prirodne vode i mineralne vode 0,110 dinara za svaki prodati litar vode;
5) ribnjake - toplovodne i hladnovodne 3% od veleprodajne cene za svaki kilogram prodate ribe.
Javno elektroprivredno preduzeće plaća naknadu iz stava 1 ovog člana za svaki kilovatčas proizvedene električne energije u hidroelektranama 2,3% po prodajnoj ceni kilovatčasa potrošačima sa jednotarifnim brojilom, a u termoelektranama sa recirkulacionim sistemom hlađenja 1,25% po prodajnoj ceni kilovatčasa potrošačima sa jednotarifnim brojilom.
Naknada za zaštitu voda utvrđuje se u visini, i to za:
1) otpadne vode iz procesa proizvodnje, prerade i prometa nafte i naftnih derivata; crne metalurgije, obojene metalurgije; tekstilne industrije; hemijske industrije; industrije papira, celuloze, kože i tekstila; svinjogojskih farmi; klanične industrije i servise vozila i mašina 2,400 dinara po 1 m3;
2) otpadne vode iz oblasti brodogradnje, elektroindustrije, industrije gume, termoelektrana sa recirkulacijom, prehrambene industrije, metaloprerađivačke industrije i građevinske industrije 1,400 dinara po 1m3;
3) otpadne vode iz oblasti drvne i drvno-prerađivačke industrije; proizvodnje i prerade nemetala; prerade duvana; proizvodnje i prerade građevinskih materijala 1,350 dinara po 1m3;
4) komunalne otpadne vode koje se sakupljaju u sistemima kanalizacije 0,100 dinara po 1m3;
5) ostale vrste otpadnih voda 0,700 dinara po 1m3;
6) termoelektrane sa otvorenim-protočnim sistemom za hlađenje za svaki kilovatčas proizvedene električne energije 1,25% po prodajnoj ceni kilovatčasa potrošačima sa jednotarifnim brojilom.
Ako obveznik plaća naknade iz stava 1 tač. 1, 2, 3 i 5 ovog člana ispušta otpadne vode u kanalizaciju plaća naknadu u visini određenoj za kategoriju kojoj pripada.
Visina naknade za zaštitu voda iz stava 1 ovog člana uvećava se u zavisnosti od stepena zagađenosti prijemnika, i to za:
1) prijemnike I klase za 50%;
2) prijemnike II klase za 25%.
Ako obveznik plaća naknade za zaštitu voda, ispušta otpadne vode prečišćene samo u uređaju za primarno prečišćavanje i ako se prečišćavanje otpadnih voda obezbeđuje tokom cele godine, obveznik plaća, i to:
1) 85% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 50%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode;
2) 75% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 70%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode;
3) 70% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 90%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode.
Uređajem za primarno prečišćavanje otpadnih voda (mehaničko), u smislu ove uredbe, smatraju se objekti i oprema u kojima se iz otpadnih voda uklanjaju samo neke od zagađujućih materija (plivajuće i grube materije, pesak, masti, ulja i drugo).
Ako obveznik plaćanja naknade za zaštitu voda ispušta otpadne vode prečišćene u uređajima za sekundarno prečišćavanje i ako se prečišćavanje otpadnih voda obezbeđuje tokom cele godine, obveznik plaća, i to:
1) 50% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 50%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode;
2) 25% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 70%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode;
3) 10% od visine naknade utvrđene u članu 3 ove uredbe, ako se prečišćavanjem otpadnih voda smanjuje koncentracija zagađujućih materija za 85%, a koje prema projektu za prečišćavanje otpadnih voda treba da se uklone iz vode.
Naknadu za zaštitu voda ne plaćaju obveznici koji su izgradili uređaje za prečišćavanje otpadnih voda i ako kvalitet prečišćenih voda odgovara propisanoj klasi vode u recipjentu pri merodavnom proticaju voda.
Količine korišćenih i količine otpadnih voda utvrđuju se mernim uređajima.
Količine korišćenih i količine otpadnih voda obveznika koji nemaju merne uređaje, utvrđuju se na osnovu projektovanih podataka o zahvatima vode, podataka o obimu proizvodnje, odnosno utvrđenih normativa o potrošnji za tu vrstu delatnosti i drugih elemenata od značaja za utvrđivanje količine vode.
Umanjenje naknade u smislu čl. 4 i 5 ove uredbe vrši se na zahtev obveznika plaćanja naknade za zaštitu voda, s tim što se uz zahtev podnosi izveštaj koji je sačinjen u skladu sa članom 59 Zakona o vodama, od strane preduzeća i drugih pravnih lica koja su ovlašćena za vršenje ovih ispitivanja.
Obveznik plaća naknadu iz čl. 2 i 3 ove uredbe mesečno, i to najkasnije do 15. u tekućem mesecu za prethodni mesec.
Tokom godine obveznik iz stava 1 ovog člana, je dužan da kvartalno vrši sravnjivanje svojih obaveza sa Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odnosno Pokrajinskim sekretarijatom za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu za obveznike na teritoriji AP Vojvodine.
Za obveznike plaćanja naknada iz čl. 2, 3, 4 i 5 ove uredbe koji nemaju merne uređaje akontativno plaćanje naknade se utvrđuje na osnovu člana 6 ove uredbe.
Naknada za izvađeni materijal iz vodotoka plaća se za izvađeni pesak, šljunak i kamen iz korita vodotoka koji ne sadrži primese drugih korisnih komponenata u iznosu od 20,00 dinara po 1 m3 ako se vrši radi poboljšanja režima voda.
Naknada za izvađeni materijal sa obala vodotoka (izvan korita vodotoka), na degradiranom zemljištu, plaća se za izvađeni pesak, šljunak i drugi materijal u iznosu od 30,00 dinara po 1m3.
Naknada za izvađeni materijal sa obala vodotoka (izvan korita vodotoka), na poljoprivrednom, šumskom i drugom zemljištu, plaća se za izvađeni pesak, šljunak i drugi materijal u iznosu od 50,00 dinara po 1m3 izvađenog materijala.
Naknada iz st. 1 i 2 ovog člana za izvađeni materijal iz vodotoka namenjen objektima koji se finansiraju iz sredstava Republike Srbije plaća se u iznosu od 10,00 dinara po 1m3 izvađenog materijala.
Naknadu iz st. 1, 2, 3 i 4 ovog člana obveznik plaća na osnovu izveštaja o izvađenim količinama materijala koji dostavlja Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odnosno Pokrajinskom sekretarijatu za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo za obveznike na teritoriji AP Vojvodine, najkasnije do 3. u tekućem mesecu za prethodni mesec.
Umanjenje naknade iz člana 9 ove uredbe vrši se na zahtev obveznika plaćanja naknade s tim što se uz zahtev podnosi: geodetska podloga, izveštaj ovlašćenih preduzeća ili organizacija i zapisnik republičkog vodoprivrednog inspektora.
Obračun i zaduženja obveznika za plaćanje naknada iz ove uredbe vrši Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odnosno Pokrajinski sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo za obveznike na teritoriji AP Vojvodine.
Sredstva ostvarena od naknada predviđenih ovom uredbom, prihod su budžeta Republike Srbije, osim sredstava ostvarenih od naknada na teritoriji AP Vojvodine koja su prihod budžeta AP Vojvodine.
Ova uredba stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".