UPUTSTVO
ZA OBRADU BIBLIOTEČKE GRAĐE

("Sl. glasnik RS", br. 25/95)

Bibliotečku građu čini celokupna štamparska, rukopisna i na drugi način umnožena građa jedne biblioteke. Da bi sadržina bibliotečke građe postala dostupna korisnicima, biblioteke izrađuju, formiraju i održavaju različite vrste kataloga u skladu sa strukturom svojih fondova i potrebama korisnika. Katalozi se mogu izrađivati na različitim medijima, zavisno od tehničke opremljenosti biblioteke. U najširoj upotrebi su lisni katalozi, mada mašinski čitljivi zapisi imaju sve dominantniju ulogu u savremenom bibliotekarstvu.

Katalozi se izrađuju na osnovu usvojenih međunarodnih standarda, pravilnika, priručnika i stručnih uputstava.

I

ALFABETSKI KATALOZI

Zadaci i sadržina

Alfabetski katalog je osnovni informacioni instrument svake biblioteke koji predstavlja neophodnu sponu između korisnika biblioteke i bibliotečkog fonda. Formira se na osnovu utvrđenih i jedinistvenih kataloških principa (odgovarajućih pravilnika i standarda) i pruža korisniku sledeće informacije:

- da li biblioteka ima određenu publikaciju;

- koja sve izdanja, prevode i prerade jednog dela biblioteka poseduje;

- koja sve dela jednog autora biblioteka ima.

Osnovni elemenat lisnog alfabetskog kataloga predstavlja kataloška jedinica koja sadrži odgovarajuće podatke o određenoj vrsti bibliotečke građe. Podaci koji identifikuju građu i određuju njeno mesto u katalogu navode se prema utvrđenom rasporedu i redosledu.

Kataloška jedinica se izrađuje na kataloškom listiću međunarodnog formata 12,5x7,5 cm. Polje kataloške jedinice podeljeno je na dva nejednaka dela zamišljenom ili stvarnom vodoravnom linijom. U gornji, manji deo upisuje se odrednica, a u donji, veći deo unosi se kataloški opis.

Kataloška jedinica koja sadrži sve elemente koji su potrebni da se publikacija identifikuje, a to znači odrednicu i potpuni bibliografski opis, predstavlja glavnu katalošku jedinicu.

ODREDNICA

Odrednica se sastoji od jedne ili više reči koje određuju mesto kataloške jedinice u sistemu kataloga.

Prva reč odrednice predstavlja redalicu koja se grafički ističe.

Jezik i pismo odrednice

Odrednica se uvek piše savremenim pravopisom i navodi u nominativu.

Ukoliko biblioteka izrađuje jedinstven katalog za jezički raznorodnu građu, odrednica se navodi ćiriličnim ili latiničnim pismom, shodno zastupljenosti određenog jezika u katalogu.

Zavisno od strukture i veličine fondova, biblioteka može da se opredeli za formiranje posebnih alfabetskih kataloga prema jeziku i pismu publikacija čime se postiže veća preglednost i jednostavnija sistematizacija jezički raznorodne građe.

Bez obzira na to koje je pismo u odrednici zastupljeno, bitno je njegovo dosledno sprovođenje u sistemu kataloga. U katalozima se ćiriličnom odrednicom imena stranih autora koja se u originalu pišu ćirilicom navode se u etimološkom obliku, dok se za latinične oblike vrši fonetska transkripcija (onako kako se ta imena izgovaraju na srpskom jeziku).

U latiničnoj odrednici primenjuje se originalni oblik za sva imena izvorno pisana latinicom, dok se za ćirilične oblike sprovodi princip transliteracije, t.j. doslovnog prenošenja reči pisanih ćirilicom slovima latiničnog pisma.

Vrsta odrednice

U zavisnosti od elemenata koji ulaze u njen sastav, odrednica može da bude:

1) ime individualnog autora - individualna odrednica;

2) naziv kolektivnog tela - kolektivna odrednica;

3) stvarni naslov, odnosno početak stvarnog naslova - stvarna odrednica;

4) skup reči koje karakterišu vrstu dela - formalna odrednica.

Individualna odrednica

Individualnu odrednicu čini ime fizičke osobe koja se javlja kao autor dela. Piše se najčešće u inverziji (najpre prezime, pa ime autora).

Individualni autor javlja se u odrednici uvek u istom obliku, utvrđenom i jedinstvenom, bez obzira na to kako je naveden u publikaciji. Time se ostvaruje jedan od osnovnih principa alfabetskog kataloga - da se na jednom mestu okupe sve publikacije istog autora.

Pri formulisanju jedinstvene odrednice glavni zadatak predstavlja utvrđivanje tačnog i što potpunijeg prezimena i imena autora, uz dosledno sprovođenje usvojenog oblika u sistemu kataloga. U tom smislu neophodno je razrešavanje inicijala, nepotpunih imena, pseudonima, dodavanje srednjeg slova kod autora sa istim imenom i prezimenom kao i utvrđivanje svih elemenata neophodnih za potpunu identifikaciju autora publikacije.

Kolektivna odrednica

Kolektivna odrednica sastoji se od naziva kolektivnog tela. Kolektivno telo je zajednica fizičkih lica koja ima određen naziv, organizovanu strukturu i način delovanja. Kolektivno telo najčešće ima status pravnog lica. U kataloškom smislu ovde spadaju: organi vlasti i organi lokalne samouprave, preduzeća, ustanove, banke i druge finansijske organizacije, naučna, stručna i profesionalna udruženja, udruženja građana, verske zajednice političke stranke i druga pravna lica.

U širem smislu, pod kolektivnim telom podrazumevaju se savetovanja, simpozijumi, kongresi, sastanci, izložbe i druge manifestacije koje imaju određeni naziv.

Kolektivno telo se navodi u odrednici uvek pod istim nazivom i u istom jezičkom obliku, bez obzira na oblik koji se javlja u publikaciji. Tako ujednačena i dosledno sprovedena kolektivna odrednica naziva se jedinstvena kolektivna odrednica. Naziv kolektivnog tela u jedinstvenoj odrednici ispisuje se savremenim pravopisom, a navodi se uvek u nominativu. Obično se uzima onaj oblik kojim se telo u svojim publikacijama pisanim izvornim jezikom najčešće služi.

Stvarna odrednica

Ulogu stvarne odrednice preuzima glavni stvarni naslov koji se navodi na mestu propisanom za početak prvog reda bibliografskog opisa, t.j. ispod četvrtog slova zamišljene odrednice. Prva reč stvarnog naslova grafički se ističe da bi bila uočljiva i olakšala ređanje kataloških jedinica.

Ako stvarni naslov ne može da preuzme ulogu odrednice, na mestu odrednice ispisuju se prve tri reči stvarnog naslova.

Formalna odrednica

Ova vrsta odrednice se izrađuje za publikacije koje sadrže službena akta organa vlasti. Tu spadaju ustavi, zakoni, statuti, budžeti, završni računi, društveni planovi, odluke, propisi kao i nacrti i prednacrti ovih akata.

Formalna odrednica se sastoji od geografskog naziva teritorije za koju važi određeni službeni akt i od pododrednice koja karakteriše vrstu akta.

Za službena akta koja se kao pododrednica navode u formalnoj odrednici, upotrebljavaju se uvek utvrđeni oblici (ustav, zakoni, statut, budžet, društveni plan i sl.) koji se navode srpskim jezikom, ćirilicom ili latinicom, zavisno od usvojenog pisma u odrednici.

BIBLIOGRAFSKI OPIS

Bibliografski opis čini skup elemenata pomoću kojih se određeno delo može identifikovati. Osnovni zadaci bibliografskog opisa su:

- da identifikuje određenu publikaciju;

- da identifikuju delo koje je sadržano u publikaciji;

- da omogući razlikovanje pojedinih izdanja istog dela.

Da bi odgovorio na sve ove zahteve i omogućio što bržu i potpuniju informaciju, bibliografski opis mora da bude izrađen prema jedinstvenim principima.

Standardizovani bibliografski opis propisuje jedinstvene identifikacione elemente, utvrđuje njihov redosled i način preuzimanja, precizira izvore podataka i sistem simbola koji prethode elementima i određuju njihovo značenje. Ovako ujednačen opis omogućava razmenu bibliografskih informacija u nacionalnim i međunarodnim okvirima radi ostvarivanja jedinstvenog bibliotečko-informacionog sistema i uklapanja u svetske informacione tokove.

Standardizovani bibliografski opis predviđen je za svaku vrstu bibliotečke građe, a primenljiv je za lisne i elektronske alfabetske kataloge. Izrađuje se na osnovu sledećih standarda;

Međunarodni standardni bibliografski opis monografskih publikacija (ISBD-M)

Međunarodni standardni bibliografski opis serijskih publikacija (ISBD-S)

Međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe (ISBD-NBM)

Međunarodni standardni bibliografski opis štampanih muzikalija (ISBD-PM)

Međunarodni standardni bibliografski opis kartografske građe (ISBD-CM)

Međunarodni standardni bibliografski opis starijih monografskih publikacija (antikvarnih) (ISBD-A)

Bibliografski opis monografskih publikacija

Monografska publikacija predstavlja delo objavljeno u jednoj ili više svezaka čiji je opseg unapred utvrđen i ograničen.

Bibliografski opis vrši se prema Međunarodnom standardnom bibliografskom opisu monografskih publikacija - ISBD(M) - u.

Standard sadrži osam područja, s tim što se treće područje, (podaci specifični za građu ili vrstu publikacije) ne unosi u opis.

Podaci u područjima I, II, IV i VI, budući da su obično preuzeti iz publikacije, navode se jezikom i pismom teksta publikacije. To pravilo se odnosi i na sva umetanja i tumačenja u pomenutim područjima koja se navode kao dopunska objašnjenja.

Podaci u područjima V, VII i VIII pišu se jezikom i pismom koje biblioteka primenjuje u odrednici. Ovo pravilo ne odnosi se na oznaku ISBN (VIII područje) koja predstavlja usvojenu međunarodnu skraćenicu.

Područja opisa svrstana su ovim redosledom:

I

Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti

II

Izdanje

III

Podaci specifični za vrstu građe ili publikacije

IV

Izdavanje

V

Materijalni opis

VI

Izdavačka celina

VII

Napomene

VIII

Međunarodni standardni knjižni broj (ISBN) i uslovi nabavke

Okvirna shema ISBD (M)-a


 

Redosled područja sa elementima opisa i simboli koji prethode elementima

Glavni izvori podataka


 

1

2


I

Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti

Naslovna strana ili zamena za nju, odnosno glavni naslov

 

Glavni stvarni naslov

=

*Uporedni stvarni naslov

:

*Podnaslov

/

Podatak o odgovornosti

;

*Sledeći podatak o odgovornosti


II

Izdanje

Naslovna strana ili zamena za nju, odnosno glavni naslov

.

- Podatak o izdanju

=

*Uporedni podatak o izdanju

/

Podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdanje

:

*Sledeći podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdanje

.

*Dodatni podatak o izdanju

/

Podatak o odgovornosti uz dodatni podatak o izdanju

;

*Sledeći podatak o odgovornosti


III

Podaci specifični za građu ili vrstu publikacije

 


IV

Izdavanje

Naslovna strana ili zamena za nju, ostale preliminarne strane i kolofon

.

- Mesto izdavanja

:

*Drugo ili sledeće mesto izdavanja

:

*Izdavač

 

Godina izdavanja

(

*Mesto štampanja

:

*Naziv štampara

,

Godina štampanja)


V

Materijalni opis

Cela publikacija

 

- Posebna oznaka građe i/ili opseg (paginacija) publikacije

 

:

Podatak o ilustracijama

 

;

Dimenzije

 

+

*Propratna građa

 


VI

Izdavačka celina

Cela publikacija

.

- (Zajednički stvarni naslov

 

=

*Uporedni zajednički stvarni naslov

 

:

*Podnaslov

 

/

Podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdavačku celinu

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti

 

,

Međunarodni standardni serijski broj niza (ISSN)

 

;

Numeracija izdavačke celine

 

.

*Stvarni naslov kola

 

=

*Uporedni stvarni naslov kola

 

:

*Podnaslov kola

 

/

Podaci o odgovornosti koji se odnose na kolo

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti

 

,

Međunarodni standardni serijski broj kola

 

;

Numeracija kola

 


VII

Napomene

Publikacija i izvori van nje


VIII

međunarodni standardni knjižni broj (ISBN) i uslovi nabavke

Publikacija i izvori van nje


Elementi označeni zvezdicom (*) mogu se ponavljati kada ih ima više u publikaciji.

Bibliografski opis serijskih publikacija

Serijska publikacija predstavlja delo koje izlazi u određenim vremenskim razmacima, u neograničenom trajanju i obično ima numeričke ili hronološke oznake.

Bibliografski opis serijskih publikacija izrađuje se u skladu sa odredbama Međunarodnog standardnog bibliografskog opisa serijskih publikacija - ISBD(S)-a.

Standard utvrđuje jedinstvene propise za identifikaciju serijskih publikacija, precizira redosled opisnih elemenata i sistem simbola koji prethode elementima i određuju njihovu sadržinu. Elementi opisa grupisani su u osam područja. Podaci u područjima I, II, III, IV i VI navode se jezikom i pismom teksta publikacije. Na isti način se postupa sa svim umetanjima i dodatnim tumačenjima u pomenutim područjima. Podaci u područjima V, VII i VIII pišu se jezikom i pismom koji su usvojeni u odrednici sem citata u napomenama i ključnog naslova.

Elementi opisa grupisani su ovim redosledom:

I

Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti

II

Izdanje

III

Numerički podaci

IV

Izdavanje

V

Materijalni opis

VI

Izdavačka celina

VII

Napomene

VIII

Međunarodni standardni serijski broj (ISSN) i uslovi nabavke

Okvirna shema ISBD(S)-a


 

Redosled područja sa elementima opisa i simbolima koji prethode elementima

Glavni izvori podataka


 

1

2


I

Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti

Naslovna strana ili zamena za nju

 

Glavni stvarni naslov

 

=

*Uporedni stvarni naslov

 

:

*Podnaslov

 

/

Podatak o odgovornosti

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti

 


II

Izdanje

Naslovna strana ili zamena za nju

.

- Podatak o izdanju

=

*Uporedni podatak o izdanju

 

Podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdanje

;

*Sledeći podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdanje

,

*Dodatni podatak o izdanju

 

/

Podatak o odgovornosti uz dodatni podatak o izdanju

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti

 


III

Numerički podaci

Naslovna strana ili zamena za nju, ostale preliminarne strane i kolofon


IV

Izdavanje

Naslovna strana ili zamena za nju, ostale preliminarne strane i kolofon

.

- Mesto izdavanja

;

*Drugo ili sledeće mesto izdavanja

:

*Izdavač

,

Godina izdavanja

(

*Mesto štampanja

 

:

*Naziv štampara

 

,

Godina štampanja)

 


V

Materijalni opis

Cela publikacija

.

- Posebna oznaka građe i/ili opseg publikacije

 

:

Podatak o ilustracijama

 

;

Dimenzije

 

+

*Propratna građa

 


VI

Izdavačka celina

Cela publikacija

 

- (Zajednički stvarni naslov

 

=

*Uporedni zajednički stvarni naslov

 

:

*Podnaslov

 

 

Podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdavačku celinu

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti

 

,

Međunarodni standardni serijski broj niza (ISSN)

 

;

Numeracija izdavačke celine

 

.

*Stvarni naslov kola

 

=

*Uporedni stvarni naslov kola

 

:

*Podnaslov kola

 

/

Podaci o odgovornosti koji se odnose na kolo

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti

 

;

Međunarodni standardni serijski broj kola

 

;

Numeracija kola

 


VII

Napomene

Publikacija i izvori van nje


VIII

Međunarodni standardni serijski broj (ISSN) i uslovi nabavke

Publikacija i izvori van nje

( )

Objašnjenje uz cenu

 

=

Ključni naslov

 

:

Uslovi nabavke i/ili cena

 

( )

Objašnjenje uz ISSN broj

 


Elementi označeni zvezdicom (*) mogu se ponavljati kada ih ima više u publikaciji.

Bibliografski opis neknjižne građe

Pod neknjižnom građom podrazumeva se građa koja prenosi ideje, informacije i estetske sadržaje vizuelnim i auditivnim putem u formi koja se razlikuje od knjige.

Međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe ISBD-(NBM) određuje propise za opis i identifikaciju neknjižnog bibliotečkog materijala, utvrđuje redosled podataka u opisu i propisuje sistem interpunkcije.

Pri obradi građe čiji opisni elementi pripadaju različitim standardima, primeniće se, pored standarda za opis neknjižne građe, i standard koji reguliše određene specifičnosti opisivanog materijala.

Elementi opisa svrstani su u osam područja. Podaci u područjima I, II, IV i VI navode se jezikom i pismom opisivane jedinice, dok se podaci područja V, VII i VIII pišu jezikom i pismom koji su usvojeni u odrednici.

Podatak o opštoj oznaci građe kao i podatak o funkciji izdavača unosi se usvojenim jezikom i pismom.

Područja opisa svrstana su sledećim redosledom:

I

Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti

II

Izdanja

III

Podaci specifični za vrstu građe

IV

Izdavanje

V

Materijalni opis

VI

Izdavačka celina

VII

Napomene

VIII

Međunarodni standardni broj i uslovi nabavke

Okvirna shema ISBD (NBM)-a


 

Redosled područja sa elementima opisa i simboli koji prethode elementima

 


 

1

2


I

Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti

 

 

Glavni stvarni naslov

 

!!

Opšta oznaka građe

 

=

*Uporedni stvarni naslov

 

:

*Podnaslov

 

/

Podatak o odgovornosti

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti

 


II

Izdanje

 

.

- Podatak o izdanju

 

=

*Uporedni podatak o izdanju

 

/

Podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdanje

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdanje

 

,

Dodatni podatak o izdanju

 

/

Podatak o odgovornosti uz dodatni podatak o izdanju

 

.

*Sledeći podatak o odgovornosti

 


III

Podaci specifični za građu ili vrstu publikacije

 


IV

Izdavanje

 

.

- Mesto izdavanja

 

:

*Drugo ili sledeće mesto izdavanja

 

:

*Izdavač

 

,

*Godina izdavanja

 

(

*Mesto proizvodnje

 

:

*Proizvođač

 

,

Godina proizvodnje)

 


V

Materijalni opis

 

.

- Posebna oznaka građe i/ili opseg (paginacija) publikacije

 

:

Druge materijalne pojedinosti

 

;

Dimenzije

 

+

*Propratna građa

 


VI

Izdavačka celina

 

.

- (Zajednički stvarni naslov

 

=

*Uporedni zajednički stvarni naslov

 

:

*Podnaslov

 

/

Podatak o odgovornosti koji se odnosi na izdavačku celinu

 

:

Sledeći podatak o odgovornosti

 

.

Međunarodni standardni serijski broj niza

 

;

Numeracija izdavačke celine

 

:

*Oznaka i/ili stvarni naslov kola

 

=

*Uporedni stvarni naslov kola

 

:

*Podnaslov kola

 

/

Podaci o odgovornosti koji se odnose na kolo

 

;

*Sledeći podatak o odgovornosti

 

,

Međunarodni standardni serijski broj kola

 

;

Numeracija kola

 


VII

Napomene

 


VIII

Međunarodni standardni broj i uslovi nabavke

 

=

Ključni naslov

 

:

Uslovi nabavke i/ili cena

 


Elementi označeni zvezdicom (*) mogu se ponavljati kada ih ima više u određenoj jedinici.

Izvori podataka

Izvori koji su trajno vezani za jedinicu, smatraju se primarnim pri preuzimanju podataka. Tako će nalepnice na gramofonskoj ploči ili video kaseti imati prednost nad kutijom ili propratnom tekstualnom građom koja se nalazi uz nju.

U slučaju kada su takvi podaci nejasni, nekarakteristični ili nepotpuni, za primarni izvor uzima se propratna građa.

Kod filmova i video kaseta često su naslovne sekvence mnogo potpunije nego nalepnice, tako da se one uzimaju kao glavni izvor podataka.

Tekstualni izvori uglavnom imaju prednost nad zvučnim izvorima.

Podaci u područjima I, II i IV koji ne potiču sa same jedinice, sa kutije ili sa propratne građe, navode se u uglastoj zagradi.

BIBLIOGRAFSKI OPIS SASTAVNIH DELOVA PUBLIKACIJE

Bibliografska obrada sastavnih delova publikacije, "radova u okviru radova" izrađuje se u skladu sa odredbama međunarodnog Uputstva za primenu ISBD-a u opisu komponentnih delova (ISBD-CP). Kataloške jedinice izrađene na osnovu ovog uputstva identifikuju članke i pojedina poglavlja u monografskim i serijskim publikacijama, izvode iz audio-vizuelnih zapisa, sastavne delove štampanih muzikalija i kartografskih publikacija, zatim višedelne štampane delove u štampanoj ili neštampanoj formi, objavljene u serijskim publikacijama.

Uputstvo propisuje samo identifikaciju sastavnih delova, dok su ostali delovi, kao što su odgovarajuće odrednice, navode u skladu sa utvrđenim pravilima.

Opis sadrži četiri celine:

- opis sastavnog dela;

- elemenat povezivanja;

- identifikacija matične (osnovne) jedinice;

- podaci o lokaciji komponentnog dela u okviru matične jedinice.

Opis sastavnog dela bazira na primeni ISBD(G)-a i odgovarajućeg ISBD-a karakterističnog za osnovnu publikaciju (matičnu jedinicu).

Elemenat povezivanja predstavlja sponu između opisa sastavnog dela i matične jedinice. Izražava se simbolom / / (razmak, dvostruka kosa crta, razmak) ili slovom Y (jezikom i pismom usvojenim u odrednici) i označava fizičku pripadnost sastavnog dela matičnoj jedinici.

Identifikacija matične jedinice odnosi se na skraćeni opis osnovne publikacije. Opis je prilagođen ISBD(G)-u i odgovarajućim ISBD-ima.

Podaci o lokaciji sastavnog dela u okviru matične jedinice izražavaju se navođenjem odgovarajuće paginacije - ukoliko je u pitanju sastavni deo iz monografske publikacije, odnosno godišta, godine i stranica - ukoliko se radi o serijskim publikacijama. Kada je u pitanju sastavni deo višetomne publikacije, u lokaciji se navode i podaci o oznaci odgovarajućeg toma koji prethode paginaciji i odvajaju se od nje zarezom.

Shema opisa sastavnog dela


 

Redosled područja

Glavni izvori podataka


I

Stvarni naslov i podaci o odgovornosti

Naslovna strana koja se odnosi na sastavni deo


II

Izdanje

Naslovna strana koja se odnosi na sastavni deo


III

Podaci specifični za građu (ili vrstu dokument publikacije)

Bilo koji izvor u publikaciji


IV

Izdavanje, distribucija

Ne primenjuje se


V

Materijalni opis

Sam sastavni deo


VI

Izdavačka celina

Bilo koji izvor u okviru sastavnog dela


VII

Napomene

Bilo koji izvor


VIII

Međunarodni standardni broj i uslovi nabavke

Bilo koji izvor


 

Shema opisa matične jedinice


I

Stvarni naslov i podaci o odgovornosti

 


II

Izdanje

 

III

Posebna oznaka (ili vrsta) građe

Primenjuje se u slučaju kada postoji više matičnih jedinica sa istim naslovom


IV

Izdavanje, distribucija

 


V

Materijalni opis

 


VI

Izdavačka celina

Ne unosi se


VII

Napomene

Ne unosi se


VIII

Međunarodni standardni broj i uslovi nabavke

 

 

Ključni naslov

 


UPUTNO INFORMATIVNI SISTEM

Pomoćne kataloške jedinice

Primena savremenih kataloških principa ne obezbeđuje u potpunosti jedinstveni sistem u alfabetskom katalogu niti omogućava njegovu kompletnu informacionu funkciju. Doslednost, celovitost i informativnost kataloga obezbeđuje se pre svega razgranatim uputno-informativnim sistemom koji se sprovodi mrežom pomoćnih kataloških jedinica.

Pomoćne kataloške jedinice sadrže odgovarajuću odrednicu i skraćeni kataloški opis. Prema svojoj nameni mogu biti: a) sporedne; b) analitičke; v) opšte i unakrsne; g) zajedničke; d) pregledne.

Sporedna kataloška jedinica zasniva se na glavnoj kataloškoj jedinici i ponavlja pod drugom odrednicom samo deo glavne kataloške jedinice. Izrađuje se za koautore, pisce pogovora, pisce predgovora, prevodioce, priređivače, urednike, ilustratore i ostale autore koji su imali udela u stvaranju određenog dela. Odrednica i elementi na koje ona upućuje povezuju se skraćenicom v (vidi).

Analitička kataloška jedinica se izrađuje za sadržajno samostalne radove jednog ili više autora i olakšava njihovo pronalaženje u katalogu. Prvi deo jedinice koji sadrži odrednicu i stvarni naslov sadržajno samostalnog rada povezuje se skraćenicom Y sa odrednicom i stvarnim naslovom glavnog rada.

Opšte i unakrsne kataloške jedinice odnose se na više kataloških jedinica.

Opšta uputna upućuje se jedne odrednice na drugu. Izrađuje se za sve oblike imena autora koji se razlikuju od oblika u jedinstvenoj odrednici. Neusvojena odrednica i odrednica na koju se upućuje povezuju se skraćenicom v (vidi).

Unakrsne uputne kataloške jedinice međusobno povezuju sve jedinstvene odrednice izrazom vidi i. Primenjuju se u slučajevima kada dolazi do promene naziva kolektivnih tela, zatim za povezivanje jedinstvenih naslova i sl.

Zajednička kataloška jedinica daje pregled svih publikacija koje pripadaju ograničenoj izdavačkoj celini kao što su sabrana dela jednog autora ili dela raznih autora sa srodnom tematikom, kao i pregled niza publikacija čije izdavanje nije zaključeno.

Pregledne kataloške jedinice pored jedinstvene odrednice za individualnog autora ili kolektivno telo, sadrže i pregled ostalih imena, odnosno naziva, kojima su se autori služili u toku svoje delatnosti. Ova vrsta kataloških jedinica može da pruži korisniku i pregled rasporeda kataloških jedinica unutar neke veće grupacije.

Redosled kataloških jedinica

Prvu fazu u formiranju lisnog alfabetskog kataloga predstavlja uspostavljanje propisanog redosleda kataloških jedinica. Od pravilnog i doslednog sprovođenja ovog sistema zavisi informativnost kataloga.

Kataloške jedinice ređaju se prema azbučnom, odnosno abecednom redosledu odrednica. Razvrstavanje se vrši prema prvoj reči u odrednici (redalici), t.j. prema svakom slovu prve reči. U okviru iste odrednice ravnopravni status imaju glavne i analitičke kataloške jedinice, a zatim dolaze sporedne kataloške jedinice.

Mesto kataloške jedinice u katalogu određuje prva reč u odrednici. Kada su prve reči u odrednici jednake ređanje se vrši prema drugoj reči, odnosno prema svakom slovu sledeće reči.

U okviru jednog slova ređaju se najpre nerazrešeni inicijali, a zatim cele reči. Određeni i neodređeni članovi u stranim jezicima ne uzimaju se u obzir prilikom ređanja kataloških jedinica.

U okviru iste individualne odrednice najpre se ređaju sabrana i celokupna dela jednog autora, odabrana dela, izbor iz dela, a zatim dolaze pojedinačna dela i to sređena azbučnim, odnosno abecednim redosledom glavnih stvarnih naslova. Iza svih pojedinačnih dela ređaju se sporedne kataloške jedinice na kojima se isti autor može javiti u drugoj funkciji. U okviru sporednih kataloških jedinica ređanje se vrši prema odrednicama na koje se upućuje.

U okviru istog dela ređanje se vrši prema godini izdavanja. Najpre se ređaju jedinice bez godine izdavanja, a zatim one koje su datirane. Ređanje može da bude hronološkim ili obrnuto hronološkim redosledom.

Kataloške jedinice sa glavnim stvarnim naslovom u odrednici ređaju se prema prvoj reči naslova, odnosno prema svakoj sledećoj reči. Isti stvarni naslovi nižu se prema rednim brojevima izdavanja, odnosno hronološkim ili obrnuto hronološkim redosledom prema godini izdavanja.

Kataloške jedinice sa kolektivnim autorom u odrednici ređaju se prema navedenim principima. Pri sređivanju istih odrednica, uzima se u obzir redosled pododrednica. Akronimi u nazivu kolektivnog tela tretiraju se kao cela reč, dok se nazivi zemalja dati u vidu skraćenica tretiraju kao da su ispisani u punom obliku.

II

STVARNI KATALOZI

Zadaci i sadržina

Stručni i predmetni katalog čine grupu stvarnih bibliotečkih kataloga čija je osnovna funkcija da sistematizuju i predstave bibliotečki fond sređen prema sadržini publikacija. Obuhvataju sve vrste knjižne i neknjižne građe čija se sadržina može predstaviti preko lisnih ili elektronskih kataloga.

STRUČNA KLASIFIKACIJA

Stručni katalog svake biblioteke, bez obzira na njenu veličinu i strukturu knjižnog fonda, treba da grupiše i predstavi bibliotečku građu sređenu prema pojedinim naučnim disciplinama i stručnim oblastima.

Stručna klasifikacija bibliotečkih dokumenata zasniva se na jedinstvenoj primeni sistema Univerzalne decimalne klasifikacije (UDK).

UDK

Sistem UDK je međunarodni klasifikacioni sistem koji se koristi za indeksiranje bibliotečkog i drugog dokumentacionog materijala. Obuhvata sve naučne discipline, stručne oblasti, kao i sve ostale vidove ljudske aktivnosti, zatim različite pojave u prirodi, geografske pojmove i područja, vremenska razdoblja, formalne odlike dokumenata i tako dalje.

Sistem Univerzalne decimalne klasifikacije je numerički sistem zasnovan na hijerarhijskom principu. U okviru svakog područja polazi se od oznaka najšireg značenja, a decimalna postavka omogućava podele na uže grupe i podgrupe, što praktično znači, do nivoa razuđenosti svake pojedinačne stručne ili naučne discipline.

Sužavanje pojmovnog područja i detaljnija razrada svih grupa postiže se dopisivanjem decimala sa desne strane osnovnog broja za odgovarajuću oblast.

Tablice UDK

Sve oblasti ljudskog znanja i aktivnosti raspoređene su u tablicama koje se dele na:

- glavne tablice

- pomoćne tablice

Glavne tablice čine brojevi koji predstavljaju hijerarhijsku razradu svih naučnih i stručnih oblasti:

0 Opšta grupa

1 Filozofija. Psihologija

2 Religija. Teologija

3 Društvene nauke

4 (upražnjena grupa)

5 Matematika. Prirodne nauke

6 Primenjene nauke

7 Umetnost. Sport

8 Lingvistika. Književnost

9 Geografija. Biografije. Istorija

Pomoćne tablice sadrže pomoćne brojeve koji se ne koriste samostalno, već kao dodatak glavnom broju da bi se bliže označila klasifikovana sadržina:

(1/9) Geografski pomoćni brojevi

"..." Hronološki pomoćni brojevi

(0...) Pomoćni brojevi za oblik

-. Pomoćni brojevi za jezik

(=...) Pomoćni brojevi za narode i rase

-03 Pomoćni brojevi za materijale

-05 Pomoćni brojevi za lica

.00 Pomoćni brojevi za gledište

A/Z Oznaka za abecedni red.

Svaka stručna grupa 0/9 sadrži izvestan broj analitičkih (specijalnih) pomoćnih brojeva koji su u tablicama UDK obeleženi crnom vertikalnom linijom ili međunaslovima.

Specijalni pomoćni brojevi primenjuju se na način propisan u tablicama.

Pravilna i stručno zasnovana klasifikacija pretpostavlja upotrebu standardizovanog oblika tablice UDK, kako glavnih tako isto i pomoćnih.

Primena tablica mora biti pravilna i dosledna, uz puno poštovanje svih važećih propisa.

Zato je neophodno redovno praćenje izmena i dopuna UDK i njihovo blagovremeno uključivanje u svakodnevnu praksu indeksiranja publikacija kako bi se izbegla upotreba nevažećih razrada i napuštenih brojeva.

Analiza sadržaja i utvrđivanje UDK broja

Stručna klasifikacija bibliotečke građe obavlja se "sa knjigom u ruci" (de visu). Prvo se izvrši detaljno upoznavanje sadržine publikacije (analizom sadržaja, predgovora, pogovora, ili celovitog teksta), kako bi se utvrdila stručna grupa kojoj ona pripada.

Osnovni (glavni) broj UDK upotpunjava se odgovarajućim pomoćnim oznakama u slučajevima kada je to potrebno. Tom prilikom formulišu se složeni brojevi UDK.

Prilikom indeksiranja takvih sadržaja koji se ne mogu precizno označiti samo jednim glavnim i jednim pomoćnim brojem, uz osnovnu oznaku dopisuje se više pomoćnih brojeva, tj. svi oni koji su neophodni da bi se postigla adekvatna klasifikacija.

U pojedinim slučajevima kombinuju se dva ili više glavnih brojeva koji se međusobno povezuju odgovarajućim simbolima, a mogu se upotpuniti i potrebnim pomoćnim oznakama.

Tematski raznorodna sadržina jedne bibliografske jedinice izražava se sa više posebnih UDK brojeva. Koliko će sadržinskih oznaka biti formulisano za jednu publikaciju zavisi od kompleksa tema koje ona obuhvata, kao i od osnovnih principa postavke stručnog kataloga.

Za monografske i serijske publikacije koje sadrže više priloga različitih autora, potrebno je izvršiti analitičku obradu koja podrazumeva poseban kataloški zapis za svaku bibliografsku jedinicu (članak, saopštenje, književni prilog).

Na ovaj se način obezbeđuje kompletna i iscrpna obrada, a izbegava uklapanje u širi pojmovni kontekst sadržaja specifičnijeg značenja.

Upotreba svih UDK brojeva, bilo glavnih, bilo pomoćnih, mora biti pravilna i dosledna, a utvrđena UDK oznaka za svaku klasifikovanu publikaciju mora biti adekvatna njenoj sadržini.

Stručni katalog

Prilikom postavljanja stručnog kataloga utvrđuju se njegovi osnovni principi, od selekcije građe do nivoa obrade, kako bi se oformio informacioni instrument koji će moći da odgovori potrebama biblioteke i zahtevima njenih korisnika.

Lisni stručni katalog čine osnovne kataloške jedinice i međaši.

Osnovne kataloške jedinice sadrže podatke o publikacijama uključenim u stručni katalog. Svaka bibliotečka jedinica sadržinski je predstavljena stručnim oznakama utvrđenim prema sistemu Univerzalne decimalne klasifikacije, koji su na listiću navedeni uz ostale elemente kataloškog zapisa.

Međaši sadrže različita obaveštenja o samom katalogu i razlikuju se od osnovnih kataloških jedinica bilo po obliku ili po boji.

Stručni katalog treba opremiti dodatnim informativnim sredstvima koja će na jednostavan i pregledan način ukazati na najelementarnije principe UDK sistema i osnove postavke stručnog kataloga.

PREDMETNA KLASIFIKACIJA

Predmetni katalog pripada grupi stvarnih bibliotečkih kataloga i njegova osnovna funkcija je da predstavi bibliotečki fond prema pojedinim pojmovima ili predmetima, zatim prema određenim ličnostima, geografskim područjima ili vremenskim periodima, istorijskim, kulturnim, sportskim i ostalim zbivanjima, različitim institucijama, udruženjima i tako dalje.

Predmetni katalog pruža informacije o publikacijama naučne, stručne, dokumentacione ili literarne vrednosti. To je ujedno i princip za selekciju građe koja bi trebalo da bude predmetno klasifikovana. Svaka biblioteka, u zavisnosti od svojih funkcija i strukture knjižnog fonda, profila čitalaca i njihovih zahteva, utvrđuje principe selekcije za izbor publikacija koje će uvrstiti u predmetni katalog.

Predmetna klasifikacija vrši se prema Pravilima izrađenim na osnovu međunarodnog standarda "Dokumentacija - uputstva za uspostavljanje i razvoj jednojezičkih tezaurusa", koji razrešava osnovne principe grupisanja bibliotečkih dokumenata čija se sadržina izražava predmetnom odrednicom.

Analiza sadržaja i definisanje predmetne rubrike

Predmetna klasifikacija bibliotečke građe obavlja se "sa knjigom u ruci" (de visu). Posle detaljnog upoznavanja sadržine publikacije, koje se postiže analizom sadržaja, zatim predgovora ili pogovora, pa u izvesnim slučajevima i celovitog teksta, precizno utvrđena tema bez obzira na aspekt sa koga se razmatra, izražava se predmetnom odrednicom.

Ukoliko se odrednicom ne može postići neophodno preciznost u označavanju sadržine publikacije, odrednica se dopunjava odgovarajućom pododrednicom.

U slučajevima kada samo jedna pododrednica nije dovoljna za adekvatno izražavanje teme dodaje se onoliko pododrednica koliko zahteva klasifikovana sadržina.

Odrednica sa pododrednicom, jednom ili više, čini predmetnu rubriku.

Tematski raznorodna sadržina jedne bibliografske jedinice izražava se sa više različitih predmetnih rubrika, čiji broj zavisi od kompleksa tema sadržanih u jednom delu, kao i od osnovnih principa postavke predmetnog kataloga.

Za monografske i serijske publikacije koje sadrže više priloga različitih autora, potrebno je izvršiti analitičku obradu koja podrazumeva poseban kataloški zapis za svaku bibliografsku jedinicu (članak, saopštenje, referat itd.).

Na ovaj se način postiže kompletna i iscrpna obrada, a izbegava formulisanje predmetnih rubrika šireg značenja koje ne doprinose adekvatnoj informativnosti predmetnog kataloga.

Predmetna odrednica

Predmetna odrednica je reč, ili grupa reči, koja na najsažetiji način izražava temu klasifikovane publikacije.

Predmetna odrednica, prema značenju, može biti:

- opšta (za izražavanje opštih pojmova);

- stvarni naslov (za označavanje anonimnih dela);

- osobna (za označavanje fizičkih i pravnih lica: lično ime, porodično ime, kolektivno telo);

- geografska (za označavanje geografskih područja);

- vremenska (za izražavanje vremenskih perioda);

- formalna (za označavanje onih publikacija koje se ne mogu klasifikovati prema svojoj sadržini, pa se u predmetni katalog unose prema svom obliku).

Bez obzira kojoj vrsti pripada odrednica mora biti sažeta, precizna, nedvosmislena i naučno verifikovana.

Pododrednica

Pododrednica je reč, ili grupa reči, koja u okviru predmetne rubrike bliže određuje odrednicu.

Pododrednica prema značenju može biti:

- tematska (tematski sužava opseg značenja odrednice);

- geografska (imenuje geografski prostor na koji se odnosi tema izražena odrednicom);

- vremenska (precizira vremensko razdoblje za koje se vezuje tema publikacije);

- formalna (ukazuje na oblik i namenu bibliotečkog dokumenta).

Predmetni katalog

Prilikom postavljanja predmetnog kataloga utvrđuju se njegovi osnovni principi, od selekcije građe do nivoa obrade, kako bi se formirao informacioni instrument koji će moći da odgovori potrebama biblioteke i zahtevima njenih korisnika.

Predmetni katalog čine osnovne kataloške jedinice, jedinice uputno-informativnog sistema, a kod lisnog kataloga, i međaši.

Osnovne kataloške jedinice sadrže podatke o publikacijama uključenim u predmetni katalog. Svaka bibliografska jedinica sadržinski je označena predmetnim odrednicama i pododrednicama, koje su na listiću navedene uz ostale elemente kataloškog zapisa.

Listići uputno-informativnog sistema sadrže podatke o samom katalogu čime se znatno olakšava njegovo pretraživanje i obezbeđuje održavanje predmetnog kataloga kao jedinstvenog informacionog instrumenta.

Mrežu listića uputno-informativnog sistema čine:

- uputne jedinice (upućuju sa neusvojenog na usvojen oblik odrednice);

- orijentacione jedinice (povezuju pojmove po hijerarhijskom ili asocijativnom principu kako bi se sagledala celina literature o određenoj temi);

- istorijske jedinice (povezuju različite formulacije za pojedina kolektivna tela koja su tokom svog postojanja menjala naziv);

- tumačne jedinice (objašnjavaju formulacije odrednica koje nisu dovoljno precizne pa čak mogu biti i dvosmislene).

Međaši se stavljaju na početak pojedinih odrednica, prvenstveno onih sa većim brojem kataloških jedinica. Od ostalih listića treba da se razlikuju po obliku ili po boji.

Sve kataloške jedinice, bez obzira kojoj vrsti pripadaju, sređuju se prema strogo utvrđenim pravilima koja obezbeđuju jednoobrazni redosled listića u svim delovima kataloga.

Kataloški listići se sređuju alfabetski (abecedno ili azbučno u zavisnosti od pisma bibliotečkog centra) prema odrednici. Poštuje se enciklopedijski princip.

Predmetni katalog treba opremiti osnovnim informacijama o sadržaju i načinu korišćenja.