ZAKON
O RATIFIKACIJI KONVENCIJE O OLAKŠANJU MEĐUNARODNOG PRISTUPA SUDOVIMA

("Sl. list SFRJ - Međunarodni ugovori", br. 4/88)

ČLAN 1

Ratifikuje se Konvencija o olakšanju međunarodnog pristupa sudovima, sa prilozima, usvojena 25. oktobra 1980. godine u Hagu, na XIV haškoj konferenciji za međunarodno privatno pravo, u originalu na francuskom i engleskom jeziku.

ČLAN 2

Centralni organi za prijem molbi za sudsku pomoć, odnosno centralni otpremni organi u smislu čl. 3. i 4. Konvencije, kao i centralni prijemni i otpremni organi u smislu člana 16. Konvencije su organi uprave nadležni za poslove pravosuđa SR Bosne i Hercegovine, SR Crne Gore, SR Hrvatske, SR Makedonije, SR Slovenije, SR Srbije, SAP Kosova i SAP Vojvodine.

ČLAN 3

Tekst Konvencije, sa prilozima, u originalu na francuskom jeziku i u prevodu na srpskohrvatskom jeziku glasi:

 

KONVENCIJA
O OLAKŠANJU MEĐUNARODNOG PRISTUPA SUDOVIMA

Državne potpisnice ove konvencije,

u želji da olakšaju međunarodni pristup sudovima,

odlučile su da u tom cilju zaključe ovu konvenciju i dogovorile se o sledećem:

Poglavlje I

SUDSKA POMOĆ

Član 1

Državljani jedne od država ugovornica, kao i lica sa redovnim boravištem u nekoj od država ugovornica imaju pravo korišćenja sudske pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima u svakoj državi ugovornici, pod istim uslovima kao da su i sami državljani te države ili kao da u njoj imaju redovno boravište.

Lica na koja se odredbe iz prethodnog stava ne primenjuju, ali čije je redovno boravište bilo u jednoj od država ugovornica u kojoj je sudski postupak pokrenut ili će biti pokrenut, ipak će imati pravo korišćenja sudske pomoći pod uslovima predviđenim u prethodnom stavu ako je predmet spora vezan za to ranije redovno boravište.

U državama u kojima sudska pomoć postoji u upravnim, socijalnim ili poreskim stvarima, odredbe ovog člana primenjivaće se i na postupak u tim oblastima, pokrenut pred nadležnim sudovima.

Član 2

Odredbe člana 1. primenjuju se i na pravni savet, pod uslovom da molilac bude prisutan u državi u kojoj se traži savet.

Član 3

Svaka država ugovornica imenovaće jedan centralni organ vlasti koji će biti zadužen za prijem molbi za sudsku pomoć, koje mu se podnose u skladu sa ovom konvencijom, i da postupi po njima.

Savezne države i države u kojima je na snazi više pravnih sistema mogu imenovati više centralnih organa. Ako je centralni organ kome je molba podnesena nenadležan on će je proslediti nadležnom centralnom organu te države ugovornice.

Član 4

Svaka država ugovornica imenovaće jedan ili više otpremnih organa, čiji je zadatak da molbe za sudsku pomoć prosleđuju nadležnom centralnom organu zamoljene države.

Molbe za sudsku pomoć prosleđuju se, bez intervencije bilo kog drugog organa, prema obrascu koji je dat u prilogu ove konvencije.

Svaka država ugovornica ima pravo da u istom cilju koristi diplomatski put.

Član 5

Kad se ne nalazi u zamoljenoj državi, molilac za sudsku pomoć može, bez štete po bilo koji drugi način na koji bi mogao svoju molbu podneti nadležnom organu te države, podneti molbu nekom otpremnom organu države ugovornice u kojoj je njegovo redovno boravište.

Molba treba da bude sačinjena u skladu sa obrascem koji je priložen ovoj konvenciji. Uz molbu se podnose i sva potrebna dokumenta, uz rezervu da zamoljena država ima pravo da zatraži dopunske podatke ili dokumenta u vezi sa datim slučajem.

Svaka država ugovornica ima pravo da saopšti da se njenom centralnom organu, zaduženom za prijem molbi, molbe mogu dostavljati na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim putem.

Član 6

Otpremni organ pomoći će moliocu kako bi uz molbu mogla biti predata i sva dokumenta ili podaci koji su, po saznanju tog organa, neophodni da se o molbi donese odluka. Isti organ izvršiće proveru formalne ispravnosti ovih dokumenata i podataka.

Ovaj organ može odbiti da prosledi molbu ako oceni da je molba očigledno neosnovana.

Po potrebi, ovaj organ će pomoći moliocu da besplatno dobije prevod dokumenata.

On odgovara na zahteve za dopunskim podacima koje zatraži centralni organ zadužen za prijem molbi u zamoljenoj državi.

Član 7

Molba za sudsku pomoć, dokumenta koja je potkrepljuju, kao i sva saopštenja kao odgovor na traženje dopunskih podataka moraju biti sačinjeni na zvaničnom jeziku ili na jednom od zvaničnih jezika zamoljene države ili propraćeni prevodom na jednom od ovih jezika.

Međutim, ako je u državi molilji teško doći do prevoda na jezik zamoljene države, ova država treba da prihvati to da dokumenta budu sačinjena na francuskom ili engleskom jeziku ili propraćena prevodom na jedan od ova dva jezika.

Saopštenja centralnog organa zaduženog za prijem molbi mogu biti sačinjena na zvaničnom jeziku ili na jednom od zvaničnih jezika te države, na engleskom ili na francuskom jeziku. Međutim, ako je molba koju je dostavio otpremni organ sačinjena na francuskom ili engleskom jeziku ili je uz molbu priložen prevod na jednom od ovih jezika, saopštenja centralnog organa zaduženog za prijem takođe će biti sačinjena na jednom od ovih jezika.

Troškovi prevođenja do kojih bi došlo primenom prethodnih stavova padaju na teret države molilje. Međutim, ako bi, u slučaju potrebe, zamoljena država obezbedila prevod, ovi troškovi bi išli na njen teret.

Član 8

Centralni organ zadužen za prijem molbi donosi odluku u vezi sa molbom za sudsku pomoć ili preduzima potrebne mere kako bi odluku doneo nadležni organ zamoljene države.

Centralni organ prosleđuje zahteve za davanje dopunskih podataka otpremnom organu i obaveštava ga kako o svakoj eventualnoj teškoći u vezi sa razmatranjem molbe tako i o donesenoj odluci.

Član 9

Ako ne boravi u nekoj od država ugovornica, lice koje traži sudsku pomoć može uputiti svoju molbu konzularnim putem, bez štete po bilo koji drugi način na koji bi ovu molbu mogao podneti nadležnom organu zamoljene države.

Svaka država ugovornica ima pravo da ukaže na ostale moguće načine podnošenja molbe njenom centralnom organu zaduženom za prijem.

Član 10

Dokumenta podnesena primenom ovog poglavlja oslobođena su svake legalizacije i bilo koje druge odgovarajuće formalnosti.

Član 11

Intervencije nadležnih organa oko prosleđivanja, prijema ili donošenja odluke u vezi sa molbama za sudsku pomoć, u skladu sa ovim poglavljem, besplatne su.

Član 12

Molbe za sudsku pomoć razmatraju se po hitnom postupku.

Član 13

Kada je u skladu sa članom 1. odobrena sudska pomoć, obaveštenje i dostava, u bilo kojoj formi, u vezi sa sudskim postupkom korisnika pomoći, koje bi trebalo izvršiti u nekoj drugoj državi ugovornici, ne povlači nikakvu naknadu. To važi i za sudske zamolnice i prikupljanje obaveštenja o socijalnom stanju, sa izuzetkom naknada koje se plaćaju veštacima i prevodiocima.

Kada je, u skladu sa članom 1, nekom licu odobreno korišćenje sudske pomoći u jednoj zemlji ugovornici, a u vezi sa postupkom koji je okončan donošenjem odluke, to lice će uživati, bez ponovnog razmatranja, sudsku pomoć u svakoj drugoj državi ugovornici u kojoj zatraži priznanje ili izvršenje ove odluke.

Poglavlje II

KAUCIJA IUDICATUM SOLVI I NAPLATA SUDSKIH TROŠKOVA

Član 14

Od fizičkih ili pravnih lica sa redovnim boravištem u nekoj od država ugovornica koja bi se pojavila kao tužioci ili umešači pred sudom druge države ugovornice ne može se zahtevati polaganje kaucije ili depozita u bilo kom vidu samo zbog toga što su u pitanju stranci ili što ta lica nemaju domicil ili redovno boravište u državi u kojoj je spor pokrenut.

Isto pravilo primenjuje se na plaćanje koje bi se tražilo bilo od tužilaca ili umešača na ime obezbeđivanja sudskih troškova.

Član 15

Odluka o obavezi plaćanja sudskih troškova, izrečena u jednoj od država ugovornica licu koje je oslobođeno kaucije, depozita ili plaćanja prema članu 14. ili u skladu sa zakonom države u kojoj je postupak pokrenut, postaje, na zahtev poverioca, besplatno izvršna u svakoj drugoj državi ugovornici.

Član 16

Svaka država ugovornica odrediće jedan ili više otpremnih organa koji će biti zaduženi da centralnom nadležnom organu zamoljene države dostave zahteve za izvršenje predviđene članom 15.

Svaka država ugovornica određuje centralni nadležni organ koji će primati molbe i preduzimati odgovarajuće mere kako bi se u tom pogledu donela definitivna odluka.

Savezne države i države u kojima postoji više važećih pravnih sistema imaju pravo da odrede više centralnih organa. Ako centralni organ kome je molba dostavljena nije nadležan, on će zahtev proslediti nadležnom centralnom organu u zamoljenoj državi.

Molbe se prosleđuju bez posredovanja bilo kog drugog organa. Međutim, svaka država ugovornica ima pravo da u tom cilju koristi diplomatski put.

Naznačene odredbe ne isključuju mogućnost da poverilac podnese direktno zahtev za izvršenje, osim u slučaju izričitog protivljenja zamoljene države.

Član 17

Uz zahtev za izvršenje treba da bude priloženo i sledeće:

a) otpravak dela odluke u kome su naznačena imena i svojstvo stranaka, kao i dispozitiv koji se odnosi na troškove;

b) bilo koji dokument kojim se može dokazati da je odluka pravnosnažna i izvršna u državi porekla;

c) overeni prevod koji odgovara originalu ovih dokumenata, na jeziku zamoljene države, ako ti dokumenti nisu već sastavljeni na tom jeziku.

Nadležni organ zamoljene države donosi odluku u vezi sa zahtevom za izvršenje bez saslušanja zainteresovanih stranaka. On se ograničava na proveru da su dokumenti podneseni. Na zahtev podnosioca molbe, isti organ procenjuje visinu troškova za uverenje, prevod i potvrdu, koji se uključuju u sudske troškove. Ne može se zahtevati nikakva legalizacija ili slična formalnost.

Protiv odluke koju je doneo nadležni organ, zainteresovane stranke mogu podneti samo one žalbe koje dozvoljava zakonodavstvo zamoljene države.

Poglavlje III

KOPIJE SUDSKIH DOKUMENATA I ODLUKA

Član 18

U građanskim i trgovačkim stvarima, državljani jedne države ugovornice, kao i lica sa redovnim boravištem u nekoj od država ugovornica mogu, pod istim uslovima kao i državljani te države, dobiti i, ako je potrebno, overiti prepise ili izvode iz javnih knjiga ili sudskih odluka donesenih u nekoj drugoj državi ugovornici.

Poglavlje IV

LIŠAVANJE SLOBODE I ZAŠTITNE MERE

Član 19

Lišavanje slobode, bilo kao način izvršenja bilo kao zaštitna mera, ne može se, u građanskim i trgovačkim stvarima, primenjivati na državljane jedne države ugovornice ili na lica sa redovnim boravištem u toj državi ugovornici ako se ne bi moglo primeniti ni na državljane te države. Svaka činjenica na koju bi se državljanin sa redovnim boravištem u toj državi mogao pozvati da bi izdejstvovao obustavljanje lišavanja slobode mora imati isto dejstvo i za državljanina neke države ugovornice ili za lica sa redovnim boravištem u nekoj državi ugovornici, čak i onda kada je reč o delu koje je izvršeno u inostranstvu.

Član 20

Kada je svedok ili veštak, državljanin jedne države ugovornice ili ima redovno boravište u nekoj državi ugovornici, poimenice pozvan od strane suda ili neke stranke sa ovlašćenjem suda da se pojavi pred sudom neke druge države ugovornice, ne može biti gonjen, zatvaran ili predmet bilo kakvog ograničavanja lične slobode na teritoriji te države ugovornice na osnovu kazne ili dela nastalih pre njegovog dolaska na teritoriju države molilje.

Imunitet predviđen u prethodnom stavu počinje sedam dana pre dana utvrđenog za saslušanje svedoka ili veštaka, a prestaje onda kada je svedok ili veštak, koji je imao mogućnost da napusti teritoriju u toku sedam uzastopnih dana nakon što su ga sudske vlasti obavestile da njegovo prisustvo više nije potrebno, ostao na istoj teritoriji ili je napustio pa se po svojoj volji vratio.

Poglavlje V

OPŠTE ODREDBE

Član 21

Ni jedna odredba ove konvencije, osim odredaba člana 22. ne može se tumačiti kao da ograničava prava koja se odnose na područja regulisana Konvencijom, a koja bi se mogla priznati nekom licu u skladu sa zakonima neke države ugovornice ili u skladu sa svakom drugom konvencijom u kojoj ta država jeste ili će biti strana ugovornica.

Član 22

U odnosima između država koje je budu ratifikovale ova konvencija zamenjuje čl. 17. do 24. Konvencije o građanskom postupku, potpisane 17. jula 1905. godine u Hagu ili čl. 17. do 26. Konvencije o građanskom postupku, potpisane 1. marta 1954. godine u Hagu, za države koje su strane ugovornice jedne ili druge konvencije, čak i pod rezervom drugog stava člana 28. pod c).

Član 23

Dopunski sporazumi konvencijama iz 1905. i 1954. godine, koje su zaključile države ugovornice, primenjivaće se i na ovu konvenciju ako nisu u suprotnosti s njom, osim ako se zainteresovane države ne dogovore drukčije.

Član 24

Svaka država ugovornica može izjavom naznačiti jezik ili jezike koji nisu predviđeni čl. 7. i 17, a na kojima mogu biti sačinjeni ili prevedeni dokumenti koji će se upućivati centralnom organu.

Član 25

Svaka država ugovornica sa više zvaničnih jezika i koja iz razloga vezanih za interno pravo, ne može za čitavu svoju teritoriju prihvatiti izradu dokumenata iz čl. 7. i 17. o sudskoj pomoći na jednom od tih jezika, mora izjavom naznačiti jezik na kome ovi dokumenti treba da budu sačinjeni ili prevedeni, kako bi mogli biti prezentirani na određenim delovima njene teritorije.

Član 26

Država ugovornica koja obuhvata dve ili više teritorijalnih jedinica u kojima se, u oblastima koje reguliše ova konvencija, primenjuju različiti pravni sistemi može, prilikom potpisivanja, ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, izjaviti da će se ova konvencija primenjivati na sve njene teritorijalne jedinice ili na samo jednu ili više njih i može u svako vreme ovu izjavu zameniti drugom.

Ove izjave biće upućene Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Holandije sa izričitim navođenjem teritorijalnih jedinica na koje se Konvencija primenjuje.

Član 27

Kod država ugovornica sa sistemom u kome su izvršna, sudska i zakonodavna vlast podeljene između centralnih organa i drugih državnih organa, potpisivanje, ratifikacija, prihvatanje, odobravanje ili pristupanje Konvenciji ili izjava u smislu člana 26. ne povlači nikakve posledice u vezi sa internom podelom vlasti u dotičnim državama.

Član 28

Svaka država ugovornica može, prilikom potpisivanja, ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja Konvenciji, zadržati pravo da iz primene člana 1. izuzme lica koja nisu državljani neke države ugovornice već imaju redovno boravište u nekoj od država ugovornica, ali ne u onoj koja je učinila rezervu, odnosno lica koja su u državi koja je učinila rezervu imala redovno boravište, ako između ove poslednje i države čiji je molilac sudske pomoći državljanin nije uspostavljen odnos reciprociteta.

Prilikom potpisivanja, ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja Konvenciji, svaka država ugovornica može da zadrži pravo isključenja:

a) upotrebe engleskog, francuskog ili oba jezika, predviđene članom 7. stav 2;

b) primene odredaba člana 13. stav 2;

c) primene odredaba Poglavlja II;

d) primene člana 20.

Ako jedna država:

e) izuzme upotrebu engleskog ili francuskog jezika primenom rezerve predviđene u prethodnom stavu pod a), svaka druga država na koju bi se ova rezerva odnosila može da primeni isto pravilo u odnosu na državu koja je tu rezervu učinila;

f) primeni rezervu predviđenu prethodnim stavom pod b), svaka druga država može odbiti da primeni član 13. stav 2. na državljane države koja je rezervu učinila, kao i na lica sa redovnim boravištem u toj državi;

g) primeni rezervu predviđenu u prethodnom stavu pod c), svaka druga država može odbiti da primeni odredbe iz Poglavlja II na državljane države koja je rezervu učinila i lica sa redovnim boravištem u toj državi.

Nikakve druge rezerve nisu dozvoljene.

Svaka država ugovornica može, u svako doba, da povuče rezervu koju je učinila, s tim da o tome obavesti Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Holandije. Dejstvo rezerve prestaje prvog dana trećeg meseca nakon pomenutog saopštenja.

Član 29

Svaka država ugovornica naznačiće Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Holandije organe predviđene čl. 3, 4. i 16, bilo prilikom predaje instrumenata ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, bilo naknadno.

Po potrebi, ona će na isti način naznačiti:

a) izjave predviđene čl. 5, 9, 16, 24, 25, 26. i 33;

b) svako povlačenje i primenu u vezi sa pomenutim izjavama i imenovanjem organa;

c) povlačenje svake rezerve.

Član 30

Formulari koji su priloženi ovoj konvenciji mogu se menjati odlukom posebne komisije, u koju će biti pozvane sve države ugovornice i sve države Haške konferencije, a koju će sazvati generalni sekretar Haške konferencije. Predlog za izmenu formulara mora se uključiti u dnevni red koji će biti priložen uz poziv.

Specijalna komisija usvaja izmene većinom glasova država ugovornica koje prisustvuju i učestvuju u glasanju, a izmene stupaju na snagu za sve države ugovornice prvog dana sedmog meseca pošto ih generalni sekretar dostavi svim državama ugovornicama.

U toku perioda predviđenog prethodnim stavom, svaka država ugovornica može pismeno obavestiti Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Holandije o nameri da učini rezervu na tu izmenu. Država koja bude stavila ovakvu rezervu u odnosu na izmenu, neće se smatrati stranom ove konvencije sve dok ne povuče rezervu.

Poglavlje VI

ZAVRŠNE ODREDBE

Član 31

Konvencija je otvorena za potpisivanje državama koje su bile članice Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu na njenom XIV zasedanju, kao i državama nečlanicama koje su bile pozvane da učestvuju u izradi Konvencije.

Konvencija se ratifikuje, prihvata ili odobrava, a instrumenti o ratifikaciji, prihvatanju ili odobravanju dostavljaju se Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Holandije.

Član 32

Svaka druga država može takođe pristupiti Konvenciji.

Instrument o pristupanju podnosi se Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Holandije.

Pristupanje će imati dejstvo samo u odnosima između države koja pristupa i država ugovornica koje ne budu uložile prigovor u roku od dvanaest meseci po prijemu saopštenja predviđenog u članu 36. pod 2. Ovakav prigovor može uložiti i svaka druga država članica prilikom ratifikacije, prihvatanja ili odobravanja Konvencije koje bi usledilo nakon pristupanja. Ovi prigovori se dostavljaju Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Holandije.

Član 33

Svaka država, prilikom potpisivanja, ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja, može izjaviti da će se Konvencija odnositi na sve teritorije koje ona predstavlja na međunarodnom planu ili pak na jednu ili više njih. Ova izjava proizvodiće dejstvo od trenutka stupanja na snagu u toj državi.

Izjava, kao i svako naknadno proširenje saopštavaju se Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Holandije.

Član 34

Konvencija stupa na snagu prvog dana trećeg meseca nakon uručenja trećeg instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju, odobravanju ili pristupanju, kako je predviđeno čl. 31. i 32.

Zatim, Konvencija stupa na snagu:

1) za svaku državu koja kasnije ratifikuje, prihvata, odobri ili pristupi Konvenciji - prvog dana trećeg meseca nakon uručenja svog instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju, odobravanju ili pristupanju;

2) za teritorije ili teritorijalne jedinice na koje se Konvencija odnosi shodno čl. 26. i 33. - prvog dana trećeg meseca nakon saopštenja predviđenog pomenutim članovima.

Član 35

Konvencija će važiti pet godina, računajući od datuma stupanja na snagu u skladu sa članom 34. stav 1, čak i za države koje je naknadno budu ratifikovale, prihvatile ili odobrile ili joj pristupile.

Konvencija se automatski produžava za sledećih pet godina, osim ako se ne otkaže.

Otkazivanje Konvencije saopštava se najmanje šest meseci pre isteka roka od pet godina Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Holandije. Otkazivanje se može ograničiti na pojedine teritorije ili teritorijalne jedinice na koje se Konvencija primenjuje.

Otkazivanje važi samo za državu koja ga bude saopštila. Konvencija ostaje na snazi za sve ostale države ugovornice.

Član 36

Ministarstvo inostranih poslova Kraljevine Holandije obavestiće države članice Konvencije, kao i države koje budu pristupile Konvenciji shodno odredbama člana 32. o:

1) potpisivanju, ratifikaciji, prihvatanju i odobravanju obavljenom prema članu 31;

2) pristupanju i prigovorima u vezi sa pristupanjem, predviđenim članom 32;

3) datum stupanja Konvencije na snagu shodno odredbama člana 34;

4) izjavama navedenim u čl. 26. i 33;

5) rezervama i povlačenju rezervi, kao što je predviđeno čl. 28. i 30;

6) saopštenjima dostavljenim prema članu 29;

7) otkazivanju shodno članu 35.

Potvrđujući navedeno, dole potpisani opunomoćenici potpisali su ovu konvenciju.

Sačinjeno u Hagu, 25. oktobra 1980. godine, na francuskom i engleskom jeziku, oba teksta jednake verodostojnosti, u samo jednom primerku koji će biti deponovan u arhivu Vlade Kraljevine Holandije, a čija će overena kopija biti dostavljena diplomatskim putem svakoj od država članica Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu na njenom XIV zasedanju, kao i svakoj drugoj državi koja je učestvovala u izradi ove konvencije prilikom tog zasedanja.

 

ANEKSI
KONVENCIJE O OLAKŠANJU MEĐUNARODNOG PRISTUPA SUDOVIMA MODELI FORMULARA

Aneksi Konvencije

FORMULAR ZA PROSLEĐIVANJE MOLBE ZA DOBIJANJE SUDSKE POMOĆI

Konvencija o olakšanju međunarodnog pristupa sudovima, potpisana u Hagu, 25. oktobra 1980. godine

Identitet i adresa
organa zaduženog
da prosledi molbu

 

Adresa organa zaduženog
za prijem

Dole potpisani organ zadužen da prosledi molbu ima čast da ovim dostavi Centralnom organu zaduženom za prijem molbu za dobijanje sudske pomoći, kao i njen aneks (izjavu koja se odnosi na ekonomsku situaciju podnosioca molbe), shodno poglavlju I navedene konvencije.

Eventualno primedbe koje se odnose na molbu i izjavu:

Druge primedbe:

Sačinjeno u ______________, dana ______________

Potpis i pečat

FORMULAR KOJI SE ODNOSI NA MOLBU ZA DOBIJANJE SUDSKE POMOĆI

Konvencija o olakšanju međunarodnog pristupa sudovima, potpisana u Hagu, 25. oktobra 1980. godine

1. Ime i adresa podnosioca molbe za dobijanje sudske pomoći

2. Sud u kome je pokrenut ili treba da se pokrene spor (ako je poznat)

3. a) predmet(i) spora; iznos spora, ako je potrebno;

    b) u slučaju potrebe, broj dokumenata koji služe kao argumentacija i koji se odnose na pokrenuti spor ili na spor koji se namerava pokrenuti;*

    c) ime i adresa protivne strane.*

4. Rokovi i datumi u vezi sa sporom koji povlače pravne posledice za podnosioca molbe i kojima se dokazuje posebna hitnost u razmatranju molbe.*

5. Svaka druga korisna informacija.*

6. Sačinjeno u ______________, dana ______________

7. Potpis podnosioca molbe

_________________
* Precrtati nepotrebno

Aneks molbi za
dobijanje sudske pomoći

IZJAVA KOJA SE ODNOSI NA EKONOMSKU SITUACIJU PODNOSIOCA MOLBE

I. Lična situacija

8. Prezime (devojačko prezime, ako je potrebno)

9. Ime (a)

10. Datum i mesto rođenja

11. Državljanstvo

12. a) stalno prebivalište (datum početka stanovanja);

       b) pređašnje stalno prebivalište (datum početka i prestanka stanovanja)

13. Lični podaci (neoženjen/neudata, oženjen/udata, udovac/udovica, razveden/razvedena, razdvojen/razdvojena)

14. Ime i prezime supruga(e)

15. Ime, prezime i datum rođenja dece koju izdržava zainteresovano lice

16. Druge osobe koje izdržava zainteresovano lice

17. Dodatna obaveštenja o porodičnoj situaciji

II. Finansijska situacija

18. Profesionalna delatnost

19. Ime i adresa poslodavca ili mesto vršenja profesionalne delatnosti

20. Prihodi

zainteresovanog lica

supruga(e)

osobe koje zainteresovano
lice izdržava

a) plata, nadnica (uključujući primanja u naturi)

___________

___________

___________

b) penzije, invalidske penzije, izdržavanja, rente, doživotne rente

___________

___________

___________

c) dodatak za nezaposlenost

___________

___________

___________

d) prihodi od profesija koje nisu pod stalnom platom

___________

___________

___________

e) prihodi od vrednosnih papira i pokretne imovine

___________

___________

___________

f) prihodi od zemljišta i nekretnine

___________

___________

___________

g) drugi izvori prihoda

___________

___________

___________

21. Nepokretna imovina

zainteresovanog lica

supruga(e)

osobe koje zainteresovano
lice izdržava

(navesti vrednost(i) i izdatak(ke))

___________

___________

___________

22. Druga imovina

zainteresovanog lica

supruga(e)

osobe koje zainteresovano
lice izdržava

(hartije od vrednosti, učešća, potraživanja, bankovni računi, komercijalni fondovi itd.)

___________

___________

___________

23. Dugovanja i drugi  finansijski izdaci

zainteresovanog lica

supruga(e)

osobe koje zainteresovano
lice izdržava

a) pozajmice (navesti prirodu, iznos koji je ostao da se plati i godišnja/mesečna plaćanja)

___________

___________

___________

b) obaveze izdržavanja (navesti mesečne iznose)

___________

___________

___________

c) stanarina (uključujući troškove grejanja, struje, gasa i vode)

___________

___________

___________

d) drugi periodični izdaci

___________

___________

___________

24. Porezi na dodatak i doprinosi za socijalno osiguranje iz  prethodne godine

25. Primedbe zainteresovanog lica

26. U slučaju potrebe, broj dokumenata koji služi kao argumentacija

27. Ja dole potpisan(a), obavešten(a) o krivičnim posledicama u slučaju lažne izjave, potvrđujem čašću da je ova izjava potpuna i tačna.

28. Sačinjeno u __________ (mesto)

29. Dana _______________

30. ____________________ (potpis zainteresovanog lica)

ČLAN 4

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SFRJ - Međunarodni ugovori".