UREDBA
O RATIFIKACIJI NIČANSKOG ARANŽMANA O MEĐUNARODNOJ KLASIFIKACIJI PROIZVODA I USLUGA RADI REGISTROVANJA ŽIGOVA, OD 15. JUNA 1957. GODINE, REVIDIRANOG 14. JULA 1967. GODINE U STOKHOLMU

("Sl. list SFRJ - Međunarodni ugovori i drugi sporazumi", br. 51/74)

ČLAN 1

Ratifikuje se Ničanski aranžman o međunarodnoj klasifkaciji proizvoda i usluga radi registrovanja žigova, od 15. juna 1957. godine, revidiran 14. jula 1967. godine u Stokholmu, u originalu na francuskom jeziku.

ČLAN 2

Tekst Ničanskog aranžmana u originalu na francuskom jeziku i u prevodu na srpskohrvatskom jeziku glasi:

 

NIČANSKI ARANŽMAN
O MEĐUNARODNOJ KLASIFIKACIJI PROIZVODA I USLUGA RADI REGISTROVANJA ŽIGOVA

od 15. juna 1957. godine revidiran u Stokholmu 14. jula 1967. godine.

Član 1

1) Zemlje na koje se primenjuje ovaj aranžman obrazuju Posebnu uniju.

2) One pri registrovanju žigova usvajaju istu klasifikaciju proizvoda i usluga.

3) Ovu klasifikaciju sačinjavaju:

a) spisak klasa,

b) azbučni spisak proizvoda i usluga sa oznakama klasa u koje su svrstani.

4) Spisak klasa i azbučni spisak proizvoda su oni koje je Međunarodni biro za zaštitu industrijske svojine izdao 1935. godine.

5) Odbor stručnjaka, obrazovan na osnovu člana 3 ovoga aranžmana, može, u postupku utvrđenom tim članom, menjati i dopunjavati spisak klasa i azbučni spisak proizvoda i usluga.

6) Klasifikacija će se ustanoviti na francuskom jeziku, a na traženje svake zemlje ugovornice Međunarodni biro za zaštitu intelektualne svojine (u daljem tekstu: Međunarodni biro) iz Konvencije o osnivanju Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (u daljem tekstu: Organizacija), u sporazumu sa zainteresovanom nacionalnom administracijom, može objaviti zvanični prevod na njenom jeziku. U svakom prevodu spiska proizvoda i usluga navešće se, uz svaki proizvod ili uslugu, pored rednog broja koji odgovara azbučnom nabrajanju na jeziku u pitanju, i njegov redni broj u spisku na francuskom jeziku.

Član 2

1) Izuzev obaveza koje nameće ovaj aranžman, međunarodna klasifikacija ima samo onaj značaj koji joj pripisuje svaka zemlja ugovornica. Međunarodna klasifikacija naročito ne vezuje zemlje ugovornice ni u pogledu ocenjivanja obima zaštite žiga, ni u pogledu priznanja uslužnih žigova.

2) Svaka zemlja ugovornica zadržava za sebe mogućnost da međunarodnu klasifikaciju proizvoda i usluga primeni ili kao glavni ili kao pomoćni sistem.

3) Administracije zemalja ugovornica stavljaće u zvaničnim natpisima i objavama registrovanih žigova brojeve klasa međunarodne klasifikacije kojima pripadaju proizvodi ili usluge za koje je žig registrovan.

4) Činjenica što se neki naziv nalazi u azbučnom spisku proizvoda i usluga niukoliko ne utiče na prava koja bi mogla postojati na taj naziv.

Član 3

1) Osniva se Odbor stručnjaka pri Međunarodnom birou sa zadatkom da odlučuje o svim izmenama ili svim dopunama koje bi trebalo uneti u međunarodnu klasifikaciju proizvoda i usluga. Svaka zemlja ugovornica biće zastupljena u Odboru stručnjaka, koji se organizuje na osnovu poslovnika usvojenog većinom glasova zastupljenih zemalja. U Odboru je zastupljen i Međunarodni biro.

2) Administracije zemalja ugovornica upućuju predloge za izmenu ili dopunu Međunarodnom birou, koji treba da ih dostavi članovima Odbora stručnjaka najdocnije na dva meseca pre sednice na kojoj će se ovi predlozi ispitivati.

3) Izmene u klasifikaciji Odbor će donositi jednoglasnom odlukom zemalja ugovornica. Pod izmenom treba podrazumevati svako prebacivanje nekog proizvoda iz jedne u drugu klasu, ili svako obrazovanje neke nove klase koje bi zahtevale takvo prebacivanje.

4) Odluke Odbora koje se odnose na dopune u klasifikaciji donose se prostom većinom glasova zemalja ugovornica.

5) Stručnjaci mogu svoje mišljenje saopštiti pismenim putem ili svoje ovlašćenje preneti na stručnjaka neke druge zemlje.

6) U slučaju da neka zemlja nije odredila stručnjaka koji će je predstavljati, kao i u slučaju da određeni stručnjak ne bi svoje mišljenje saopštio u roku koji bude određen poslovnikom, smatraće se da je zemlja u pitanju prihvatila odluku Odbora.

Član 4

1) Međunarodni biro saopštavaće administracijama zemalja ugovornica sve izmene i sve dopune o kojima Odbor stručnjaka donese odluku. Odluke će stupiti na snagu, ukoliko su u pitanju dopune, odmah po prijemu saopštenja a, ukoliko su u pitanju izmene, u roku od šest meseci računajući od dana slanja saopštenja.

2) Međunarodni biro, kao depozitar klasifikacije proizvoda i usluga, unosiće u nju sve izmene i dopune koje su stupile na snagu. Ove izmene i ove dopune objavljuju se u dva lista "La propriété industrielle" i "Les Marques internationales".

Član 5

1) a) Posebna unija ima Skupštinu obrazovanu od zemalja koje su ovaj akt ratifikovale ili su mu pristupile.

b) Vladu svake zemlje predstavlja jedan izaslanik, kome mogu pomagati zamenici, savetnici i stručnjaci.

c) Troškove svakog izaslanstva snosi vlada koja ga je naimenovala.

2) a) Sa Izuzetkom odredaba čl. 3 i 4, Skupština:

i) pretresa sva pitanja koja se tiču održavanja i razvoja Posebne unije i primene ovog aranžmana;

ii) daje Međunarodnom birou uputstva za pripremanje konferencija za reviziju, vodeći brižljivo računa o primedbama zemalja Posebne unije koje nisu ratifikovale ovaj akt ili mu nisu pristupile;

iii) ispituje i odobrava izveštaje i delatnosti generalnog direktora Organizacije (u daljem tekstu: generalni direktor) koji se odnose na Posebnu uniju i daje mu sva korisna uputstva po pitanjima iz nadležnosti Posebne unije;

iv) donosi program, usvaja trogodišnji budžet Posebne unije i odobrava njene završne račune;

v) usvaja finansijski pravilnik Posebne unije;

vi) obrazuje, osim Odbora stručnjaka navedenog u članu 3, druge odbore stručnjaka i radne grupe koje smatra korisnim za ostvarivanje svrhe Posebne unije;

vii) odlučuje koje zemlje koje nisu članice Posebne unije i koje međuvladine i međunarodne nevladine organizacije mogu prisustvovati njenim sastancima u svojstvu posmatrača;

viii) usvaja izmene čl. 5 do 8;

ix) preduzima sve drugo što je pogodno za postizanje zadataka Posebne unije;

x) obavlja sve druge poslove koji proističu iz ovog aranžmana.

b) Po pitanjima za koja su zainteresovane podjednako i druge unije kojima upravlja Organizacija, Skupština odlučuje pošto se upozna sa mišljenjem Koordinacionog odbora Organizacije.

3) a) Svaka zemlja članica Skupštine raspolaže jednim glasom.

b) Kvorum sačinjava polovina zemalja članica Skupštine.

c) I pored odredaba podstava b), ako, u toku nekog zasedanja, broj predstavljenih zemalja bude manji od polovine ali jednak ili veći od trećine zemalja članica Skupštine, ova može donositi odluke; međutim, odluke Skupštine, izuzev onih koje se tiču njenog postupka, postaće izvršne tek kada se ispune niže navedeni uslovi. Međunarodni biro saopštavaće ove odluke zemljama članicama Skupštine koje nisu bile predstavljene, pozivajući ih da se pismeno izjasne, u roku od tri meseca od dana ovog saopštenja, da li daju svoj glas ili se uzdržavaju. Ako po isteku ovog roka broj zemalja koje su na taj način dale svoj glas ili su se uzdržale bude najmanje jednak broju zemalja koje su nedostajale da bi se postigao kvorum u toku sastanka, ove odluke postaće izvršne pod uslovom da je istovremeno postignuta potrebna većina.

d) Izuzev u slučajevima iz člana 8 stav 2, Skupština donosi odluke većinom od dve trećine datih glasova.

e) Uzdržavanje se ne smatra kao glas.

f) Jedan izaslanik može predstavljati samo jednu zemlju i može glasati samo u njeno ime.

g) Zemlje Posebne unije koje nisu članice Skupštine prisustvuju njenim sastancima u svojstvu posmatrača.

4) a) Skupština se sastaje na redovno zasedanje jednom u tri godine na poziv generalnog direktora i, sem u izuzetnim slučajevima, u isto vreme i na istom mestu kao Generalna skupština Organizacije.

b) Skupština se sastaje na vanredno zasedanje na poziv generalnog direktora, a na zahtev jedne četvrtine zemalja članica Skupštine.

c) Generalni direktor priprema dnevni red svakog zasedanja.

5) Skupština usvaja svoj poslovnik.

Član 6

1) a) Upravne poslove Posebne unije obavlja Međunarodni biro.

b) Međunarodni biro naročito priprema sastanke i obavlja poslove sekretarijata Skupštine, Odbora stručnjaka, kao i svih drugih odbora stručnjaka i svih radnih grupa koje bi mogle obrazovati Skupština ili Odbor stručnjaka.

c) Generalni direktor je najviši funkcioner Posebne unije i predstavlja je.

2) Generalni direktor i sva lica koja on odredi učestvuju, bez prava glasa, na svim zasedanjima Skupštine, Odbora stručnjaka, kao i svakog drugog odbora stručnjaka ili radne grupe koje Skupština ili Odbor stručnjaka može obrazovati. Generalni direktor ili jedno lice koje on odredi po službenoj dužnosti je sekretar ovih organa.

3) a) Prema uputstvima Skupštine Međunarodni biro priprema konferencije za reviziju odredaba Aranžmana, osim čl. 5 do 8.

b) O pripremanju konferencija za reviziju Međunarodni biro može se savetovati sa međuvladinim i međunarodnim nevladinim organizacijama.

c) Generalni direktor i lica koja on odredi učestvuju, bez prava glasa, u raspravljanjima na ovim konferencijama.

4) Međunarodni biro obavlja i sve druge dužnosti koje su mu poverene.

Član 7

1) a) Posebna unija ima svoj budžet.

b) Budžet Posebne unije obuhvata sopstvene prihode i izdatke Posebne unije, njen doprinos budžetu zajedničkih izdataka unija, kao i, u slučaju potrebe, iznos stavljen na raspolaganje budžetu Konferencije Organizacije.

c) Kao zajednički izdaci unija smatraju se izdaci koji ne pripadaju isključivo Posebnoj uniji, već takođe jednoj ili više drugih unija kojima upravlja Organizacija. Učešće Posebne unije u ovim zajedničkim izdacima srazmerno je koristi koju ovi izdaci za nju predstavljaju.

2) Prilikom donošenja budžeta Posebne unije vodi se računa o potrebama saradnje sa budžetima drugih unija kojima upravlja Organizacija.

3) Budžet Posebne unije finansira se iz sledećih izvora:

i) doprinosa zemalja Posebne unije;

ii) taksa i iznosa koji se duguju za usluge koje pruža Međunarodni biro u ime Posebne unije;

iii) prihoda od prodaje izdanja Međunarodnog biroa koja se odnose na Posebnu uniju i prava koja potiču od ovih izdanja;

iv) poklona, zaveštanja i subvencija;

v) zakupnina, kamata i raznih drugih prihoda.

4) a) Da bi se odredio njen deo doprinosa u smislu stava 3 pod i), svaka zemlja Posebne unije pripada klasi u koju je svrstana u Pariskoj uniji za zaštitu industrijske svojine i plaća svoje godišnje doprinose na osnovu broja jedinica određenih za tu klasu u toj Uniji.

b) Godišnji doprinos svake zemlje Posebne unije sastoji se od iznosa koji je, u odnosu na ukupni zbir godišnjih doprinosa svih zemalja budžetu Posebne unije, jednak odnosu broja jedinica klase u koju je ona svrstana prema ukupnom broju jedinica svih zemalja.

c) Doprinosi se namiruju na dan prvog januara svake godine.

d) Zemlja koja je u zadocnjenju sa plaćanjem svojih doprinosa ne može uživati svoje pravo glasa ni u jednom organu Posebne unije, ukoliko je iznos njenoga zaostatka jednak ili veći od doprinosa koje duguju za dve potpune protekle godine. Međutim, ta zemlja može biti ovlašćena da zadrži uživanje svoga prava glasa u okviru toga organa toliko dugo dok ovaj poslednji smatra da je zadocnjenje proisteklo od izuzetnih i neizbežnih okolnosti.

e) Ukoliko budžet ne bi bio usvojen pre početka nove budžetske godine, produžiće se budžet prethodne godine na načine predviđene u finansijskom pravilniku.

5) Visinu taksa i iznosa koji se duguje za usluge koje pruža Međunarodni biro u ime Posebne unije, određuje generalni direktor, koji o tome podnosi izveštaj Skupštini.

6) a) Posebna unija raspolaže obrtnim fondom koji se obrazuje od jedinstvene uplate svake zemlje Posebne unije. Ako fond postane nedovoljan, Skupština odlučuje o njegovom povećanju.

b) Iznos početne uplate svake zemlje u navedeni fond ili njeno učešće u njegovom povećanju srazmerni su doprinosu ove zemlje za godinu u toku koje se fond obrazuje ili se o povećanju odlučuje.

c) Skupština propisuje srazmeru i načine uplata na predlog generalnog direktora, a posle primljenog mišljenja Koordinacionog odbora Organizacije.

7) a) U Sporazumu o sedištu, zaključenom sa zemljom na čijoj teritoriji Organizacija ima svoje sedište, predviđa se da ova zemlja daje avanse ukoliko bi obrtni fond bio nedovoljan. Iznos ovih avansa i uslovi pod kojima se odobravaju predmet su, u svakom posebnom slučaju, odvojenih sporazuma između zemlje u pitanju i Organizacije.

b) Zemlja iz podstava a) i Organizacija imaju, svaka za sebe, pravo da otkažu obavezu odobravanja avansa, putem pismenog saopštenja. Otkaz stupa na snagu tri godine posle kraja godine u kojoj je bio saopšten.

8) Overavanje računa obavljaju, na načine predviđene finansijskim pravilnikom, jedna ili više zemalja Posebne unije ili spoljni kontrolori koje, sa njihovim pristankom, imenuje Skupština.

Član 8

1) Predloge za izmenu čl. 5, 6, 7 i ovog člana može podneti svaka zemlja članica Skupštine ili generalni direktor. Ovaj poslednji saopštava ove predloge zemljama članicama Skupštine najmanje šest meseci pre nego što će oni biti Skupštini podneti na ispitivanje.

2) Svaku izmenu članova iz stava 1 usvaja Skupština. Za usvajanje potrebna je većina od tri četvrtine datih glasova; međutim, za svaku izmenu člana 5 i ovog stava potrebna je većina od četiri petine datih glasova.

3) Svaka izmena članova iz stava 1 stupa na snagu mesec dana od dana kada generalni direktor od tri četvrtine zemalja koje su bile članice Skupštine u trenutku kada je izmena usvojena, primi pismena saopštenja o prihvatanju, učinjenom u saglasnosti sa njihovim odgovarajućim ustavnim propisima. Svaka tako usvojena izmena ovih članova obavezuje sve zemlje koje su članice Skupštine u trenutku kada izmena stupa na snagu ili koje docnije postanu članice; međutim, svaka izmena kojom se povećavaju finansijske obaveze zemalja Posebne unije obavezuje samo one među njima koje su saopštile svoje prihvatanje ove izmene.

Član 9

1) Svaka zemlja Posebne unije koja je potpisala ovaj akt može ga ratifikovati, a ako ga nije potpisala može mu pristupiti.

2) Svaka zemlja van Posebne unije, a ugovornica je Pariske konvencije za zaštitu industrijske svojine, može pristupiti ovom aktu i tako postati članica Posebne unije.

3) Instrumenti ratifikacije ili pristupa deponuju se kod generalnog direktora.

4) a) U odnosu na pet zemalja koje su prve deponovale svoje instrumente ratifikacije ili pristupa, ovaj akt stupa na snagu tri meseca posle deponovanja petog od ovih instrumenata.

b) U odnosu na svaku drugu zemlju ovaj akt stupa na snagu tri meseca posle dana kada je njenu ratifikaciju ili pristup saopštio generalni direktor, osim ako je u instrumentu ratifikacije ili pristupa označen neki docniji datum. U ovom poslednjem slučaju, u odnosu na tu zemlju ovaj akt stupa na snagu na tako označeni dan.

5) Ratifikacija ili pristup povlači punopravno pristajanje na sve odredbe i sticanje svih prednosti koje ovaj akt propisuje.

6) Posle stupanja na snagu ovog akta, nijedna zemlja ne može pristupiti Aktu od 15. juna 1957. godine ovog aranžmana sem skupa sa ratifikovanjem ovoga akta ili pristupanjem njemu.

Član 10

Ovaj aranžman ima istu snagu i trajanje kao Pariska konvencija za zaštitu industrijske svojine.

Član 11

1) Ovaj aranžman biće podvrgnut revizijama radi unošenja poželjnih poboljšanja.

2) Svaku od ovih revizija razmatraće konferencija izaslanika zemalja Posebne unije.

Član 12

1) a) U odnosima između članica Posebne unije koje su ga ratifikovale ili su mu pristupile, ovaj akt zamenjuje Akt od 15. juna 1957. godine.

b) Međutim, svaka zemlja Posebne unije koja je ratifikovala ovaj akt ili mu je pristupila, u svojim odnosima sa zemljama Posebne unije koje nisu ratifikovale ovaj akt ili mu nisu pristupile, vezana je Aktom od 15. juna 1957. godine.

2) Zemlje van Posebne unije koje postanu ugovornice ovog akta primenjuju ga u odnosu na svaku zemlju ove Unije koja nije ugovornica ovog akta. Ove zemlje prihvataju da ta zemlja Unije primenjuje u odnosima sa njima odredbe akta od 15. juna 1957. godine.

Član 13

1) Svaka zemlja može otkazati ovaj akt saopštenjem upućenim generalnom direktoru. Ovaj otkaz obuhvata takođe otkazivanje Akta od 15. juna 1957. godine ovog aranžmana, a od uticaja je samo na zemlju koja ga je učinila, dok Aranžman ostaje na snazi i primenjuje se u odnosu na ostale zemlje Posebne unije.

2) Otkaz stupa na snagu godinu dana posle dana kada je generalni direktor primio saopštenje.

3) Mogućnošću otkaza predviđenom ovim članom ne može se poslužiti zemlja pre isteka roka od pet godina računajući od dana kada je postala članica Posebne unije.

Član 14

Na ovaj aranžman primenjuju se odredbe člana 24 Pariske konvencije za zaštitu industrijske svojine.

Član 15

1) a) Ovaj akt potpisan je u jednom jedinom primerku na francuskom jeziku i deponovan kod Vlade Švedske.

b) Generalni direktor, po savetovanju sa zainteresovanim vladama, sastaviće službene tekstove na drugim jezicima koje bi Skupština mogla označiti.

2) Ovaj akt ostaje otvoren za potpisivanje, u Stokholmu, do 13. januara 1968. godine.

3) Dva prepisa potpisanog teksta ovog akta, overena od strane Vlade Švedske, generalni direktor dostaviće vladama svih zemalja Posebne unije a, na zahtev, i vladi svake druge zemlje.

4) Generalni direktor registrovaće ovaj akt u Sekretarijatu Organizacije ujedinjenih nacija.

5) Generalni direktor saopštava vladama svih zemalja članica Posebne unije potpisivanja, deponovanja instrumenata ratifikacije ili pristupa, stupanje na snagu svih odredaba ovog akta, kao i saopštenja o otkazu.

Član 16

1) Do stupanja na dužnost prvog generalnog direktora, smatra se da se sva spominjanja, u ovom aktu, Međunarodnog biroa Organizacije ili generalnog direktora tiču Biroa Unije ustanovljenog Pariskom konvencijom za zaštitu industrijske svojine odnosno njenog direktora.

2) Zemlje Posebne unije koje nisu ratifikovale ovaj akt ili mu nisu pristupile mogu se, u toku pet godina po stupanju na snagu Konvencije o osnivanju Organizacije, koristiti, ako to žele, pravima predviđenim čl. 5 do 8 ovog akta, kao da su vezane ovim članovima. Svaka zemlja koja želi da se koristi ovim pravima deponuje u tu svrhu kod generalnog direktora pismeno saopštenje, koje stupa na snagu na dan njegovog prijema. Za ove zemlje smatra se da su članice Skupštine sve do isteka ovog perioda.

U potvrdu čega, potpisani, za ovo propisno ovlašćeni, potpisali su ovaj akt.

Sačinjeno 14. jula 1967. godine u Stokholmu.

ČLAN 3

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SFRJ".