ZAKON

O RATIFIKACIJI BEČKE KONVENCIJE O PREDSTAVLJANJU DRŽAVA U NJIHOVIM ODNOSIMA SA MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA UNIVERZALNOG KARAKTERA

("Sl. list SFRJ - Međunarodni ugovori", br. 3/77)

ČLAN 1

Ratifikuje se Bečka konvencija o predstavljanju država u njihovim odnosima sa međunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera, sačinjena 14. marta 1975. godine u Beču, u originalu na engleskom, španskom, kineskom, ruskom i francuskom jeziku.

ČLAN 2

Tekst Konvencije u originalu na engleskom jeziku i u prevodu na srpskohrvatskom jeziku glasi:

 

BEČKA KONVENCIJA
O PREDSTAVLJANJU DRŽAVA U NJIHOVIM ODNOSIMA SA MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA UNIVERZALNOG KARAKTERA

Države članice ove konvencije,

smatrajući da multilateralna diplomatija ima sve važniju ulogu u odnosima između država i da Organizacija ujedinjenih nacija, njene specijalizovane ustanove i druge međunarodne organizacije univerzalnog karaktera u okviru međunarodne zajednice imaju svoje zadatke,

imajući u vidu ciljeve i načela Povelje Organizacije ujedinjenih nacija o suverenoj jednakosti država, očuvanju međunarodnog mira i bezbednosti i unapređivanju prijateljskih odnosa i saradnje među državama,

pozivajući se na kodifikaciju i progresivni razvoj međunarodnog prava koje se primenjuje na bilateralne odnose između država, postignute Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima od 1961. godine, Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima od 1963. godine i Konvencijom o specijalnim misijama od 1969. godine,

smatrajući da bi međunarodna konvencija o predstavljanju država u njihovim odnosima sa međunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera doprinela unapređenju prijateljskih odnosa i saradnje među državama bez obzira na njihov politički, ekonomski i društveni sistem,

pozivajući se na odredbe člana 105. Povelje Organizacije ujedinjenih nacija,

smatrajući da privilegije i imuniteti predviđeni ovom konvencijom nemaju za cilj da se daje prednost pojedinim licima, već da se obezbedi uspešno izvršenje njihovih funkcija u vezi s organizacijama i konferencijama,

imajući u vidu Konvenciju Ujedinjenih nacija o privilegijama i imunitetima od 1946. godine, Konvenciju o privilegijama i imunitetima specijalizovanih ustanova od 1947. godine i druge sporazume koji su zaključeni između država, te između država i međunarodnih organizacija,

potvrđujući da se i dalje pravilima međunarodnog običajnog prava uređuju pitanja koja nisu izričito uređena odredbama ove konvencije,

složile su se u sledećem:

Deo I

UVOD

Član 1

Upotreba izraza

1. Za svrhe ove konvencije:

1) "međunarodna organizacija" označava međuvladinu organizaciju;

2)"međunarodna organizacija univerzalnog karaktera" označava Organizaciju ujedinjenih nacija, njene specijalizovane ustanove, Međunarodnu agenciju za atomsku energiju i svaku drugu sličnu organizaciju koja po sastavu svog članstva i zadacima ima širok međunarodni karakter;

3) "organizacija" označava određenu "međunarodnu organizaciju";

4) "organ" označava:

a) svaki glavni ili pomoćni organ međunarodne organizacije, ili

b) svaku komisiju, komitet ili druga tela svakog organa čije su članice države;

5) "konferencija" označava konferenciju država koja se saziva od strane ili pod okriljem jedne međunarodne organizacije;

6) "misija" označava odgovarajuću stalnu misiju ili stalnu posmatračku misiju;

7) "stalna misija" označava misiju stalnog karaktera, koju država članica međunarodne organizacije upućuje da bi je predstavljala kod te organizacije;

8) "stalna misija posmatrača" označava misiju stalnog karaktera, koju upućuje neka država nečlanica međunarodne organizacije da bi je predstavljala kod te organizacije;

9) "delegacija" označava delegaciju pri organu ili delegaciju na konferenciji;

10) "delegacija pri organu" označava delegaciju koju upućuje država da u njeno ime učestvuje u radu organa;

11) "delegacija na konferenciji" označava delegaciju koju upućuje država da u njeno ime učestvuje u radu konferencije;

12) "delegacija posmatrača" označava delegaciju posmatrača pri organu ili delegaciju posmatrača na konferenciji;

13) "delegacija posmatrača pri organu" označava delegaciju koju upućuje država da u njeno ime učestvuje u radu tog organa u svojstvu posmatrača;

14) "delegacija posmatrača na konferenciji" označava delegaciju koju upućuje država da u njeno ime učestvuje u radu te konferencije u svojstvu posmatrača;

15) "država sedišta" označava državu na čijoj se teritoriji:

a) nalaze sedište ili službene prostorije organizacije, ili

b) održavaju zasedanja organa ili konferencija;

16) "država imenovanja" označava državu koja:

a) upućuje misiju pri sedištu ili uredu organizacije, ili

b) upućuje delegaciju pri organu ili delegaciju na konferenciju, ili

c) upućuje delegaciju posmatrača pri organu ili delegaciju posmatrača na konferenciju;

17) "šef misije" označava stalnog predstavnika ili stalnog posmatrača;

18) "stalni predstavnik" označava lice kome je država imenovanja poverila funkciju šefa stalne misije;

19) "stalni posmatrač" označava lice kome je država imenovanja poverila funkciju šefa stalne misije posmatrača;

20) "članovi misije" označava šefa misije i članove osoblja misije;

21) "šef delegacije" označava delegata kome je država imenovanja poverila tu funkciju;

22) "delegat" označava lice koje država odredi da učestvuje u radu organa ili konferencije u svojstvu njenog predstavnika;

23) "članovi delegacije" označava delegate i članove osoblja;

24) "šef delegacije posmatrača" označava delegata posmatrača kome je država imenovanja poverila tu funkciju;

25) "delegat posmatrač" označava svako lice koje je država odredila da učestvuje u radu organa ili konferencije u svojstvu posmatrača;

26) "članovi delegacije posmatrača" označava delegate posmatrača i članove osoblja;

27) "članovi osoblja" označava članove diplomatskog osoblja, administrativnog i tehničkog osoblja i poslužnog osoblja misije, delegacije ili delegacije posmatrača;

28) "članovi diplomatskog osoblja" označava članove osoblja misije, delegacije ili delegacije posmatrača, koji imaju diplomatski status za svrhe misije i delegacije ili delegacije posmatrača;

29) "članovi administrativnog i tehničkog osoblja" označava članove osoblja koji su zaposleni u administrativnoj i tehničkoj službi misije, delegacije ili delegacije posmatrača;

30) "članovi poslužnog osoblja" označava članove osoblja u misiji, delegaciji ili delegaciji posmatrača koji su zaposleni na poslužnim ili sličnim poslovima;

31) "privatno osoblje" označava lica zaposlena isključivo u privatnoj službi nekog člana misije ili delegacije;

32) "prostorije misije" označava zgrade ili delove zgrada i okolno zemljište koji se koriste za potrebe misije, bez obzira na to u čijem su vlasništvu, uključujući i rezidenciju šefa misije;

33) "prostorije delegacije" označava zgrade ili delove zgrada koje se koriste isključivo kao službene prostorije delegacije, bez obzira na to u čijem su vlasništvu;

34) "pravila organizacije" označava naročito akte o osnivanju, odgovarajuće odluke i rezolucije, kao i ustaljenu praksu organizacije.

2. Odredbe stava 1. ovog člana koje se odnose na izraze upotrebljene u ovoj konvenciji ne utiču na korišćenje ovih termina ili značenja koje im se može dati u drugim međunarodnim dokumentima ili u unutrašnjem pravu svake države.

Član 2

Oblast primene ove konvencije

1. Ova konvencija se odnosi na predstavljanje država u njihovim odnosima sa svakom međunarodnom organizacijom univerzalnog karaktera i na njihovo predstavljanje na konferencijama koje se sazivaju od strane ili pod okriljem jedne takve organizacije, ako je država sedišta prihvatila Konvenciju a organizacija postupila u skladu sa postupkom predviđenim u članu 90. ove konvencije.

2. Činjenica da se ova konvencija ne odnosi na druge međunarodne organizacije ne utiče na mogućnost da se bilo koja odredba iz Konvencije koja bi se mogla primeniti na osnovu međunarodnog prava nezavisno od Konvencije primeni na predstavljanje država u njihovim odnosima sa takvim drugim organizacijama.

3. Činjenica da se ova konvencija ne odnosi na druge konferencije ne utiče na mogućnost da se bilo koja odredba iz Konvencije koja bi se mogla primeniti na osnovu međunarodnog prava nezavisno od Konvencije primeni na predstavljanje država na takvim drugim konferencijama.

4. Ništa u ovoj konvenciji ne predstavlja smetnju da se između država ili između država i međunarodnih organizacija zaključuju sporazumi na osnovu kojih bi Konvencija postala u potpunosti ili delimično primenljiva na druge međunarodne organizacije ili konferencije pored onih koje su pomenute u stavu 1. ovog člana.

Član 3

Odnos ove konvencije prema odgovarajućim međunarodnim organizacijama ili konferencijama

Odredbe ove konvencije ne diraju u bilo koja odgovarajuća pravila organizacije ili poslovnik konferencije.

Član 4

Odnos između ove konvencije i drugih međunarodnih sporazuma

Odredbe ove konvencije:

a) ne utiču na druge međunarodne sporazume koji su na snazi između država ili između država i međunarodnih organizacija univerzalnog karaktera, i

b) ne predstavljaju smetnju da se zaključuju drugi međunarodni sporazumi koji se odnose na predstavljanje država u njihovim odnosima sa međunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera ili na njihovo predstavljanje na konferencijama koje se sazivaju od strane ili pod okriljem takvih organizacija.

Deo II

MISIJE PRI MEĐUNARODNIM ORGANIZACIJAMA

Član 5

Uspostavljanje misija

1. Države članice mogu, ako to pravila organizacije dozvoljavaju, uspostavljati stalne misije radi vršenja funkcija navedenih u članu 6. ove konvencije.

2. Države nečlanice organizacije mogu, ako to pravila organizacije dozvoljavaju, uspostavljati stalne misije posmatrača radi vršenja funkcija navedenih u članu 7. ove konvencije.

3. Organizacija upućuje državi sedišta notifikaciju pre uspostavljanja misije.

Član 6

Funkcije stalne misije

Funkcije stalne misije sastoje se, između ostalog, u:

a) obezbeđenju predstavljanja države imenovanja pri organizaciji;

b) održavanju veza između države imenovanja i organizacije;

c) vođenju pregovora sa organizacijom i u okviru organizacije;

d) upoznavanju sa delatnošću organizacije i podnošenju izveštaja o tome vladi države imenovanja;

e) obezbeđenju učešća države imenovanja u delatnostima organizacije;

f) zaštiti interesa države imenovanja u odnosu na organizaciju;

g) radu na ostvarivanju ciljeva i načela organizacije saradnjom sa organizacijom i u okviru organizacije.

Član 7

Funkcije stalne misije posmatrača

Funkcije stalne misije posmatrača sastoje se, između ostalog, u:

a) obezbeđenju predstavljanja države imenovanja i u zaštiti njenih interesa u odnosu na organizaciju, kao i u održavanju veza sa organizacijom;

b) upoznavanju sa delatnošću organizacije i podnošenju izveštaja vladi države imenovanja o tome;

c) unapređenju saradnje sa organizacijom i vođenju pregovora sa njom.

Član 8

Višestruko akreditovanje ili imenovanje

1. Država imenovanja može akreditovati isto lice u svojstvu šefa misije kod dve ili više međunarodnih organizacija ili imenovati šefa predstavništva u svojstvu člana diplomatskog osoblja neke druge svoje misije.

2. Država imenovanja može akreditovati člana diplomatskog osoblja misije u svojstvu šefa misije kod drugih međunarodnih organizacija ili imenovati člana osoblja misije u svojstvu člana osoblja neke druge svoje misije.

3. Dve ili više država mogu akreditovati isto lice u svojstvu šefa misije kod iste međunarodne organizacije.

Član 9

Imenovanje članova misije

Pod rezervom odredaba čl. 14. i 73. ove konvencije, država imenovanja može po svom izboru imenovati članove misije.

Član 10

Akreditivi šefa misije

Akreditivna pisma šefa misije daje šef države, predsednik vlade, ministar inostranih poslova ili, ukoliko je to pravilima organizacije dozvoljeno, drugi nadležni organi države imenovanja i dostavlja ih organizaciji.

Član 11

Akreditovanje pri organima Organizacije

1. Država članica može u akreditivnim pismima izdatim svom stalnom predstavniku navesti da je isti ovlašćen da deluje u svojstvu delegata pri jednom ili više organa organizacije.

2. Ukoliko država članica ne odredi drukčije, njen stalni predstavnik može delovati u svojstvu delegata pri organima organizacije u kojima ne postoje specijalni zahtevi u pogledu predstavljanja.

3. Država koja nije članica organizacije može u akreditivnim pismima izdatim stalnom posmatraču navesti da je isti ovlašćen da deluje u svojstvu delegata posmatrača pri jednom ili više organa organizacije ukoliko je to u saglasnosti s pravilima organizacije ili odnosnog organa.

Član 12

Punomoćje za zaključivanje ugovora sa organizacijom

1. Smatra se da šef misije po svojoj funkciji i bez obaveze da podnese punomoćje predstavlja svoju državu za svrhe usvajanja teksta ugovora između te države i organizacije.

2. Smatra se da šef misije po svojoj funkciji ne predstavlja svoju državu za svrhe potpisivanja ugovora ili potpisivanja ugovora ad referendum između te države i organizacije, ukoliko se iz prakse organizacije ili iz drugih okolnosti jasno ne vidi da su strane imale nameru da odustanu od podnošenja punomoćja.

Član 13

Sastav misije

Pored šefa misije, misija se može sastojati od diplomatskog osoblja, administrativnog i tehničkog osoblja i poslužnog osoblja.

Član 14

Broj osoblja misije

Broj osoblja misije ne treba da prelazi okvire razumnog i normalnog s obzirom na funkciju organizacije, potrebe dotične misije, na okolnosti i uslove u državi sedišta.

Član 15

Obaveštavanje

1. Država imenovanja obaveštava organizaciju o:

a) imenovanju članova misije, položaju, zvanju i rang listi, o njihovom dolasku i konačnom odlasku ili o prestanku njihovih funkcija u misiji, kao i o svim drugim promenama koje imaju uticaja na njihov status, a koje mogu nastupiti u toku njihovog službovanja u misiji;

b) dolasku i konačnom odlasku svakog lica koje spada u porodicu člana misije i član je njegovog domaćinstva, a prema konkretnom slučaju, o tome da je određeno lice postalo ili prestalo da bude član porodice;

c) dolasku i konačnom odlasku lica zaposlenih u privatnoj službi kod članova misije, i o prestanku njihovog rada u tom svojstvu;

d) zapošljavanju i otpuštanju lica koja imaju stalno prebivalište u državi sedišta u svojstvu članova osoblja misije ili lica u privatnoj službi;

e) adresi misije i privatnih stanova koji su nepovredivi shodno čl. 23. i 29. ove konvencije, a takođe saopštava i sve druge podatke koji mogu biti potrebni za pronalaženje tih prostorija i stanova.

2. Kad je to moguće, obaveštenje o dolasku i konačnom odlasku dostavlja se unapred.

3. Organizacija prenosi državi sedišta obaveštenja navedena u st. 1. i 2. ovog člana.

4. Država imenovanja može, takođe, dostavljati obaveštenja navedena u st. 1. i 2. ovog člana državi sedišta.

Član 16

Vršilac dužnosti šefa misije

Ako je mesto šefa misije upražnjeno ili ako šef misije nije u mogućnosti da vrši svoje funkcije, država imenovanja može imenovati vršioca dužnosti šefa misije, čije se ime saopštava organizaciji, a preko nje državi sedišta.

Član 17

Redosled prvenstva

1. Redosled prvenstva među stalnim predstavnicima određuje se po azbučnom redu naziva zemalja koji se upotrebljava u organizaciji.

2. Redosled prvenstva posmatrača utvrđuje se po azbučnom redu naziva zemalja koji se upotrebljava u organizaciji.

Član 18

Sedište misije

Misije se otvaraju u mestu sedišta organizacije. Međutim, ako pravila organizacije dozvoljavaju, a uz prethodni pristanak države sedišta, država imenovanja može otvoriti misiju ili kancelariju misije u mestu gde nije sedište organizacije.

Član 19

Isticanje zastave i grba

1. Misija ima pravo da na svojim prostorijama ističe zastavu i grb države imenovanja. Šef misije ima isto to pravo kad se radi o njegovoj rezidenciji i prevoznim sredstvima.

2. U vršenju prava priznatog u ovom članu treba voditi računa o zakonima, propisima i običajima države sedišta.

Član 20

Opšte olakšice

1. Država sedišta odobrava misiji sve olakšice potrebne za obavljanje njenih funkcija.

2. Organizacija pruža pomoć misiji u dobijanju tih olakšica i daje misiji one olakšice koje su u njenoj nadležnosti.

Član 21

Prostorije i smeštaj

1. Država sedišta i organizacija pružaju pomoć državi imenovanja da na teritoriji države sedišta dobije pod razumnim uslovima prostorije potrebne za njenu misiju. Ako zatreba, država sedišta i organizacija takođe će pomoći da se, u skladu sa njenim zakonskim odredbama, nabave takve prostorije.

2. Država sedišta i organizacija, ako zatreba, takođe pomažu misiji da pod razumnim uslovima dobije prikladne stanove za svoje članove.

Član 22

Pomoć organizacije u pogledu privilegija i imuniteta

1. Organizacija, po potrebi, pomaže državi imenovanja, njenoj misiji i članovima njene misije da ostvare privilegije i imunitete predviđene ovom konvencijom.

2. Organizacija, po potrebi, pomaže državi sedišta da obezbedi da država imenovanja, njena misija i članovi njene misije izvršavaju svoje obaveze u pogledu privilegija i imuniteta predviđenih ovom konvencijom.

Član 23

Nepovredivost prostorija

1. Prostorije misije su nepovredive. Organi države sedišta smeju u njih ući samo uz pristanak šefa misije.

2. a) Država sedišta ima posebnu obavezu da preduzme sve odgovarajuće mere kako bi se zaštitile prostorije misije od nasilnog ulaska ili oštećenja i sprečilo narušavanje mira misije ili povreda njenog dostojanstva.

b) U slučaju napada na prostorije misije, država sedišta preduzima potrebne mere da lica koja su izvršila napad budu sudski gonjena i kažnjena.

3. Prostorije misije, nameštaj i ostala imovina koja se u njima nalazi, kao i prevozna sredstva misije, uživaju imunitet u pogledu pretresa, rekvizicije, zaplene ili mera izvršenja.

Član 24

Poresko oslobođenje prostorija

1. Prostorije misije čiji je vlasnik ili zakupac država imenovanja ili koje drugo lice koje istupa u njeno ime, oslobađaju se svih državnih, regionalnih ili opštinskih poreza i taksa, osim onih poreza i taksa koji predstavljaju naknadu za posebno učinjene usluge.

2. Poresko oslobođenje o kome je reč u ovom članu ne odnosi se na te poreze i takse, ako one po zakonima države sedišta padaju na teret lica koja se nalaze u ugovornom odnosu sa državom imenovanja ili bilo kojim licem koje istupa u njeno ime.

Član 25

Nepovredivost arhive i dokumenata

Arhiva i dokumenti misije nepovredivi su u svako doba i ma gde se nalazili.

Član 26

Sloboda kretanja

Sa izuzetkom zakona i propisa koji se odnose na zone u koje je ulaz zabranjen ili posebno regulisan iz razloga državne bezbednosti, država sedišta obezbeđuje svim članovima misije i članovima njihovih porodica koji čine deo njihovog domaćinstva slobodu kretanja i putovanja na svojoj teritoriji.

Član 27

Sloboda opštenja

1. Država sedišta dozvoljava i štiti slobodno opštenje misije za sve službene svrhe. U opštenju sa vladom države imenovanja, njenim stalnim diplomatskim misijama, konzulatima, stalnim misijama, stalnim misijama posmatrača, specijalnim misijama, delegacijama i delegacijama posmatrača, bez obzira na to gde se nalaze, misija se može koristiti svim prikladnim sredstvima opštenja, uključujući kurire i poruke kodeksom ili šifrom. Međutim, misija može postaviti i koristiti otpremnu radio-stanicu samo uz pristanak države sedišta.

2. Službena prepiska misije je nepovrediva. Pod službenom prepiskom se podrazumeva sva prepiska koja se odnosi na misiju i njene funkcije.

3. Valiza misije ne sme se ni otvarati ni zadržavati.

4. Paketi koji sačinjavaju valizu misije moraju nositi vidljive spoljne oznake o svom karakteru i smeju sadržati samo dokumente ili predmete koji su namenjeni za službenu upotrebu misije.

5. Kurir misije, koji mora biti snabdeven službenim dokumentom kojim se potvrđuje njegovo svojstvo i broj paketa koji sačinjavaju valizu, u vršenju svojih funkcija uživa zaštitu države sedišta. On uživa neprikosnovenost svoje ličnosti i ne može biti podvrgnut nikakvoj vrsti hapšenja ili pritvora.

6. Država imenovanja ili misija može imenovati ad hoc kurire misije. U tom slučaju se, isto tako, primenjuju odredbe stava 5. ovog člana, s tim što imuniteti navedeni u tom stavu prestaju da se primenjuju onda kad ad hoc kurir preda primaocu valizu misije koja mu je bila poverena.

7. Valiza misije može se poveriti kapetanu broda ili zapovedniku trgovačkog vazduhoplova koji treba da prispe na dozvoljeno mesto ulaska. On treba da bude snabdeven službenim dokumentom u kome je naznačen broj paketa koji sačinjavaju valizu, ali se ne smatra kurirom misije. Po sporazumu sa nadležnim organima države sedišta, misija može poslati jednog od svojih članova da neposredno i slobodno preuzme poštu od kapetana broda ili zapovednika vazduhoplova.

Član 28

Neprikosnovenost ličnosti

Ličnost šefa misije i članova diplomatskog osoblja misije je neprikosnovena. Oni ne mogu biti podvrgnuti nikakvom hapšenju ili pritvoru. Država sedišta se prema njima odnosi s dužnim poštovanjem i preduzima sve potrebne mere da spreči napad na njihovu ličnost, slobodu ili dostojanstvo, kao i da sudski goni i kažnjava lica koja su učinila takav napad.

Član 29

Nepovredivost stana i imovine

1. Privatan stan šefa misije i članova diplomatskog osoblja misije ima istu nepovredivost i zaštitu kao i prostorije misije.

2. Dokumenti, prepiska i sa izuzetkom navedenim u članu 30. stav 2. ove konvencije - imovina šefa misije ili članova diplomatskog osoblja misije - takođe ima nepovredivost.

Član 30

Sudski imunitet

1. Šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije uživaju imunitet od krivičnog sudstva države sedišta. Oni, takođe, uživaju imunitet od građanskog i upravnog sudstva, osim kad se radi o:

a) postupku koji se odnosi na privatnu nepokretnu imovinu na teritoriji države sedišta, osim u slučaju kad to lice raspolaže pomenutom imovinom u ime države imenovanja a za potrebe misije;

b) postupku koji se odnosi na nasleđe, u kojem se to lice pojavljuje kao izvršilac testamenta, administrator, naslednik ili legator u svojstvu privatnog lica, a ne u ime države imenovanja;

c) postupku koji se odnosi na profesionalnu ili trgovačku delatnost koju vrši odnosno lice u državi sedišta van svojih službenih funkcija.

2. Protiv šefa misije ili člana diplomatskog osoblja ne mogu se preduzimati nikakve mere osim u slučajevima navedenim u tač. a), b) i c) stava 1. ovog člana i pod uslovom da se te mere mogu sprovesti ne prekršivši time neprikosnovenost njegove ličnosti ili nepovredivost njegovog stana.

3. Šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije nisu obavezni da svedoče.

4. Imunitet šefa misije ili članova diplomatskog osoblja misije ne oslobađa ih od sudstva države imenovanja.

Član 31

Odricanje od imuniteta

1. Država imenovanja može se odreći sudskog imuniteta šefa misije i članova diplomatskog osoblja misije i lica koja uživaju imunitet na osnovu člana 36. ove konvencije.

2. Odricanje uvek mora biti izrično.

3. Ako bilo koje lice pomenuto u stavu 1. ovog člana pokrene sudski postupak, ono se više ne može pozivati na sudski imunitet u pogledu protivzahteva neposredno povezanog sa osnovnim zahtevom.

4. Smatra se da odricanje od sudskog imuniteta u pogledu neke građanske tužbe ili zahteva u upravnom postupku ne znači i odricanje od imuniteta u pogledu izvršenja presude, za što je potrebno posebno odricanje.

5. Ukoliko se država imenovanja ne odrekne imuniteta bilo kojeg lica pomenutog u stavu 1. ovog člana u pogledu neke građanske tužbe, ona će uložiti sve napore da se spor pravično reši.

Član 32

Oslobođenje od zakonskih propisa o socijalnom osiguranju

1. Pod rezervom odredbe stava 3. ovog člana, šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije oslobađaju se u pogledu službe u državi imenovanja propisa socijalnog osiguranja koji mogu biti na snazi u državi sedišta.

2. Oslobođenje predviđeno u stavu 1. ovog člana primenjuje se, isto tako, na lica koja se nalaze isključivo u privatnoj službi šefa misije ili člana diplomatskog osoblja misije, pod uslovom:

a) da ta zaposlena lica nisu državljani države sedišta ili da nemaju stalno prebivalište u državi sedišta;

b) da podleže propisima o socijalnom osiguranju koji mogu biti na snazi u državi sedišta ili u nekoj trećoj državi.

3. Šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije kod kojih su zaposlena lica na koja se ne odnosi oslobođenje predviđeno u stavu 2. ovog člana, poštuju obaveze koje poslodavcu nalažu propisi o socijalnom osiguranju države sedišta.

4. Oslobođenje predviđeno u st. 1. i 2. ovog člana ne isključuje dobrovoljno učešće u sistemu socijalnog osiguranja države sedišta, ukoliko ta država odobrava takvo učešće.

5. Odredbe ovog člana ne diraju u ranije zaključene dvostrane ili višestrane sporazume o socijalnom osiguranju i ne sprečavaju da se docnije zaključe takvi sporazumi.

Član 33

Oslobođenje od poreza i taksa

Šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije oslobađaju se svih poreza i taksa, ličnih i imovinskih, državnih, regionalnih ili opštinskih, osim:

a) posrednih poreza koji su po svom karakteru obično uključeni u cenu robe ili usluga;

b) poreza i taksa na privatnu nepokretnu imovinu na teritoriji države sedišta, osim ako dotično lice raspolaže tom imovinom u ime države imenovanja, a za potrebe misije;

c) takse na ostavštinu ili nasledstvo koje ubira država sedišta, pod rezervom odredaba člana 38. stav 4. ove konvencije;

d) poreza i taksa na lične prihode koji potiču iz države prijema i poreza na kapital koji se naplaćuju na ulaganja izvršena u trgovačka preduzeća u državi sedišta;

e) poreza koji se ubiraju za posebne usluge;

f) taksa za registraciju, sudskih taksa ili beležničkih taksa, hipotekarnih taksa i taksa u taksenim markama kad se radi o nepokretnoj imovini, pod rezervom odredaba člana 24. ove konvencije.

Član 34

Oslobođenje od ličnih davanja

Država sedišta oslobađa šefa misije i članove diplomatskog osoblja misije svih ličnih davanja i svake javne službe bez obzira kakvog su karaktera, i vojnih nameta kao što su rekvizicije, kontribucije i vojni smeštaj.

Član 35

Oslobođenje od carina i carinskog pregleda

1. Prema odredbama svojih zakona i propisa koje donosi, država sedišta odobrava uvoz i oslobođenje od carina, taksa i drugih dažbina, osim troškova za uskladištenje, prevoz i slične usluge:

a) na predmete namenjene za službenu upotrebu u misiji;

b) na predmete namenjene za ličnu upotrebu šefa misije ili nekog člana diplomatskog osoblja misije, uključujući predmete namenjene za njegov smeštaj.

2. Šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije oslobođeni su pregleda ličnog prtljaga, ukoliko ne postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da taj prtljag sadrži predmete koji ne uživaju oslobođenje predviđeno u stavu 1. ovog člana ili podleže karantinskim propisima države sedišta. U tom slučaju se pregled prtljaga može izvršiti samo u prisustvu lica koje uživa oslobođenje ili njegovog ovlašćenog predstavnika.

Član 36

Privilegije i imuniteti drugih lica

1. Članovi porodice šefa misije koji čine deo njegovog domaćinstva i članovi porodice člana diplomatskog osoblja misije koji čine deo njegovog domaćinstva, ako nisu državljani države sedišta ili u njoj nemaju stalno prebivalište, uživaju privilegije i imunitete pomenute u čl. 28, 29, 30, 32, 34. i u članu 35. st. 1 b) i 2. ove konvencije.

2. Članovi administrativno-tehničkog osoblja misije i članovi njihovih porodica koji čine deo njihovog domaćinstva, ako nisu državljani države sedišta ili u njoj nemaju stalno prebivalište, uživaju privilegije i imunitete pomenute u čl. 28, 29, 30, 32, 33. i 34. ove konvencije, osim što se imunitet od građanskog i upravnog sudstva države sedišta pomenut u članu 30. stav 1. ove konvencije ne primenjuje i na postupke učinjene van vršenja njihovih funkcija. Oni takođe uživaju privilegije pomenute u članu 35. stav 1 b) ove konvencije u pogledu predmeta uvezenih prilikom njihovog prvog doseljenja.

3. Članovi poslužnog osoblja misije koji nisu državljani države sedišta ili koji u njoj nemaju stalno prebivalište, uživaju imunitet u pogledu postupaka učinjenih u vršenju svojih funkcija, oslobođenje od poreza i taksa na plate koje primaju za svoju službu i oslobođenje pomenuto u članu 32. ove konvencije.

4. Lica koja se nalaze u ličnoj službi članova misije, ako nisu državljani države sedišta ili u njoj nemaju stalno prebivalište, oslobođena su od poreza i taksa na plate koje primaju za svoju službu. U svakom drugom pogledu ona mogu uživati i privilegije i imunitete samo u onoj meri u kojoj dozvoli država sedišta. Međutim, država sedišta treba da vrši jurisdikciju nad tim licima bez nepotrebnog ometanja misije u vršenju njenih funkcija.

Član 37

Državljani države sedišta i lica koja u njoj imaju stalno prebivalište

1. Izuzev kad država sedišta daje dopunske privilegije i imunitete, šef misije ili svaki član diplomatskog osoblja misije koji je državljanin države sedišta ili koji u njoj ima stalno prebivalište, uživa samo sudski imunitet i neprikosnovenost u pogledu službenih radnji učinjenih u vršenju svojih funkcija.

2. Ostali članovi osoblja misije koji su državljani države sedišta ili u njoj imaju stalno prebivalište uživaju samo sudski imunitet u pogledu službenih radnji učinjenih u vršenju svojih funkcija. U svim ostalim slučajevima, ovi članovi i poslužno osoblje koji su državljani države sedišta ili u njoj imaju stalno prebivalište uživaju privilegije i imunitete samo u onoj meri u kojoj im dozvoli država sedišta. Međutim, država sedišta dužna je da prilikom vršenja jurisdikcije nad tim članovima i nad tim licima bez potrebe ne ometa misiju u obavljanju njenih funkcija.

Član 38

Trajanje privilegije i imuniteta

1. Svako lice koje ima pravo na privilegije i imunitete koristi se njima od trenutka kad stupi na teritoriju države sedišta radi preuzimanja svoje službe, ili, ako se već nalazi na toj teritoriji, od trenutka kad organizacija ili država imenovanja notifikuje njegovo imenovanje državi sedišta.

2. Kad prestanu funkcije nekog lica koje uživa privilegije i imunitete, te privilegije i imuniteti, po pravilu, prestaju u trenutku kad to lice napusti zemlju ili po isteku razumnog roka koji mu je dat u tu svrhu. Međutim, imunitet ostaje za radnje koje je to lice učinilo u vršenju svojih funkcija kao član misije.

3. U slučaju smrti nekog člana misije, članovi njegove porodice i dalje uživaju privilegije i imunitete na koje imaju pravo do isteka razumnog roka koji je potreban da napuste tu teritoriju.

4. U slučaju smrti nekog člana misije koji nije bio državljanin države sedišta ili u njoj nije imao stalno prebivalište, ili nekog člana njegove porodice koji je pripadao njegovom domaćinstvu, država sedišta odobrava iznošenje pokretne imovine pokojnika, osim predmeta koji su stečeni u toj zemlji a njihov je izvoz bio zabranjen u trenutku njegove smrti. Neće se naplaćivati razne nasledne takse na pokretnu imovinu koja se u državi sedišta nalazi jedino zbog toga što je pokojnik boravio u toj državi kao član misije ili kao član porodice nekog člana misije.

Član 39

Profesionalna ili trgovačka delatnost

1. Šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije ne smeju u državi sedišta vršiti profesionalnu ili trgovačku delatnost radi lične zarade.

2. Članovi administrativno-tehničkog osoblja i lica koja pripadaju domaćinstvu nekog člana misije u vršenju profesionalne ili trgovačke delatnosti radi lične zarade ne uživaju nikakve privilegije ili imunitete u pogledu radnji koje obavljaju u toku ili u vezi sa takvom delatnošću, s izuzetkom kad država sedišta daje takve privilegije i imunitete.

Član 40

Prestanak funkcija

Funkcija šefa misije ili člana diplomatskog osoblja misije prestaju, između ostalog:

a) notifikacijom države imenovanja organizaciji o prestanku njihove funkcije;

b) ako je predstavništvo konačno ili privremeno opozvano.

Član 41

Zaštita prostorija, imovine i arhive

1. Kad se misija privremeno ili konačno opozove, država sedišta je dužna da poštuje i štiti prostorije, imovinu i arhivu misije. Država imenovanja dužna je da preduzme sve potrebne mere da državu sedišta što pre oslobodi ove posebne obaveze. Ona može poveriti zaštitu prostorija, imovine i arhive misije organizaciji, ukoliko se ona saglasi s tim, ili nekoj trećoj državi, prihvatljivoj za državu imenovanja.

2. Na molbu države imenovanja, država sedišta pruža istoj olakšice za prevoz imovine i arhive misije sa teritorije države sedišta.

Deo III

DELEGACIJE PRI ORGANIMA I NA KONFERENCIJAMA

Član 42

Upućivanje delegacija

1. Država može uputiti delegaciju u organ ili na konferenciju u skladu s pravilima delegacije.

2. Dve ili više država mogu uputiti istu delegaciju u organ ili na konferenciju u skladu s pravilima organizacije.

Član 43

Imenovanje članova delegacije

Pod rezervom odredaba čl. 46. i 73. ove konvencije, država imenovanja može slobodno imenovati članove svoje delegacije.

Član 44

Punomoćje delegata

Akreditive šefu delegacije i drugim delatnostima izdaje šef države, šef vlade, ministar inostranih poslova ili, ako dopuštaju pravila organizacije ili pravila procedure konferencije, nadležni organ države imenovanja. Oni se upućuju prema konkretnom slučaju organizaciji ili konferenciji.

Član 45

Sastav delegacije

Osim šefa delegacije, u delegaciji mogu biti drugi delegati, diplomatsko osoblje, administrativno-tehničko osoblje i poslužno osoblje.

Član 46

Broj članova delegacije

Broj članova delegacije ne treba da pređe granice razumnog i normalnog, s tim što u svakom konkretnom slučaju treba voditi računa o funkcijama organa ili zadacima konferencije, o potrebama pojedine delegacije, kao i o okolnostima i uslovima u državi sedišta.

Član 47

Obaveštavanje

1. Država imenovanja obaveštava organizaciju, odnosno konferenciju o sledećem:

a) o sastavu delegacije, uključujući podatke o funkcijama, zvanjima i rang-listi članova delegacije i o svakoj kasnijoj izmeni;

b) o dolasku i konačnom odlasku svakog lica i o prestanku njegovih funkcija u delegaciji;

c) o dolasku i konačnom odlasku svakog lica koje prati člana delegacije;

d) o zapošljavanju i otpuštanju iz službe lica sa prebivalištem u državi sedišta u svojstvu članova osoblja delegacije ili lica zaposlenih u privatnoj službi;

e) o adresi prostorija delegacije i privatnom smeštaju koji uživa nepovredivost na osnovu člana 59. ove konvencije, kao i o drugim podacima koji bi mogli da budu potrebni za utvrđivanje gde se nalaze takve prostorije i stanovi.

2. Kad god je to moguće, obaveštenja o dolasku i konačnom odlasku daju se, takođe, i unapred.

3. Organizacija, odnosno konferencija prenosi državi sedišta obaveštenja iz st. 1. i 2. ovog člana.

4. Država imenovanja takođe može podneti državi sedišta obaveštenja iz st. 1. i 2. ovog člana.

Član 48

Vršilac dužnosti šefa delegacije

1. Ako je šef delegacije odsutan ili nije u mogućnosti da vrši svoje funkcije, taj šef delegacije ili, ako on nije u mogućnosti, nadležni organ države imenovanja određuje između ostalih delegata jednog vršioca dužnosti šefa delegacije. Ime vršioca dužnosti šefa delegacije saopštava se organizaciji ili konferenciji.

2. Ako u delegaciji nema drugog delegata koji bi mogao vršiti dužnost šefa delegacije, u tu svrhu se može imenovati drugo lice. U tom slučaju se akreditivi moraju izdati i dostaviti u skladu s članom 44. ove konvencije.

Član 49

Redosled prvenstva

Redosled prvenstva među delegacijama određuje se po azbučnom redu naziva država koji se primenjuje u organizaciji.

Član 50

Status šefa države i ličnosti visokog ranga

1. Šef države ili svaki član kolegijalnog organa koji vrši funkciju šefa države u skladu sa ustavom dotične države, kad predvodi delegaciju, uživa u državi sedišta ili u trećoj državi olakšice, privilegije i imunitete koji se priznaju šefovima država na osnovu međunarodnog prava, pored onih koji mu se daju na osnovu ove konvencije.

2. Kad šef vlade, ministar inostranih poslova ili neko drugo lice visokog ranga predvodi delegaciju ili je njen član, on u državi sedišta ili u trećoj državi uživa olakšice, privilegije i imunitete koji se tim licima priznaju na osnovu međunarodnog prava, pored onoga što se predviđa ovom konvencijom.

Član 51

Opšte odredbe

1. Država sedišta daje delegaciji sve potrebne olakšice za izvršenje njenih zadataka.

2. Organizacija, odnosno konferencija pruža pomoć delegaciji u dobijanju tih olakšica i daje delegaciji one olakšice koje su u njenoj nadležnosti.

Član 52

Prostorije i smeštaj

Na zahtev države imenovanja država sedišta, po potrebi, organizacija ili konferencija ukazaće pomoć delegaciji da pod razumnim uslovima dobije prostorije potrebne za delegaciju i prikladan smeštaj za svoje članove.

Član 53

Pomoć u pogledu privilegija i imuniteta

1. Organizacija, odnosno organizacija i konferencija, po potrebi, pomažu državi imenovanja, njenoj delegaciji i članovima njene delegacije da ostvare privilegije i imunitete predviđene ovom konvencijom.

2. Organizacija, odnosno organizacija i konferencija, po potrebi, pomažu državi sedišta da obezbedi da država imenovanja, njene delegacije i članovi njene delegacije izvrše svoje obaveze u pogledu privilegija i imuniteta predviđenih ovom konvencijom.

Član 54

Oslobođenje prostorija od oporezivanja

1. Država imenovanja ili svaki član delegacije koji istupa u njeno ime, oslobađa se od svih državnih, regionalnih ili opštinskih poreza i taksa na prostorije delegacije, osim onih koje predstavljaju naknadu za posebne usluge.

2. Poresko oslobođenje predviđeno ovim članom ne odnosi se na one poreze i takse koji po zakonima države sedišta padaju na teret lica koja su saugovarači države imenovanja ili člana delegacije.

Član 55

Nepovredivost arhive i dokumenata

Arhiva i dokumenti delegacije nepovredivi su u svako doba i ma gde se nalazili.

Član 56

Sloboda kretanja

Pod rezervom svojih zakona i propisa koji se odnose na zone u koje je ulaz zabranjen ili posebno regulisan iz razloga državne bezbednosti, država sedišta obezbeđuje svim članovima delegacije slobodu kretanja i putovanja na svojoj teritoriji onoliko koliko je potrebno za izvršenje funkcije delegacije.

Član 57

Sloboda opštenja

1. Država sedišta dozvoljava i štiti slobodno opštenje delegacije za sve službene svrhe. U opštenju sa vladom države imenovanja, njenim stalnim diplomatskim misijama, konzulatima, stalnim misijama, stalnim misijama posmatrača, specijalnim misijama, drugim delegacijama i delegacijama posmatrača, bez obzira na to gde se nalaze, delegacija se može koristiti svim prikladnim sredstvima opštenja, uključujući kurire i poruke kodeksom ili šifrom. Međutim, delegacija može postaviti i koristiti otpremnu radio-stanicu samo uz pristanak države sedišta.

2. Službena prepiska delegacije je nepovrediva. Pod službenom prepiskom se podrazumeva sva prepiska koja se odnosi na delegaciju i njene funkcije.

3. Kad je moguće, delegacija se može koristiti sredstvima opštenja, između ostalog, diplomatskom poštom i kurirskim uslugama stalnog diplomatskog predstavništva, konzulata, stalne misije ili stalne misije posmatrača države imenovanja.

4. Valiza delegacije ne sme se ni otvarati ni zadržavati.

5. Paketi koji sačinjavaju valizu delegacije treba da nose vidljive spoljne oznake o svojoj prirodi i smeju sadržavati samo one dokumente ili predmete koji su namenjeni za službenu upotrebu delegacije.

6. Kurir delegacije, koji mora biti snabdeven službenim dokumentom kojim se potvrđuje njegovo svojstvo i označava broj paketa koji sačinjavaju valizu, u vršenju svojih funkcija uživa zaštitu države sedišta. On uživa neprikosnovenost svoje ličnosti i ne može biti podvrgnut nikakvoj vrsti hapšenja ili pritvora.

7. Država imenovanja ili delegacija može imenovati ad hoc kurire delegacije. U tom slučaju odredbe stava 6. ovog člana se isto tako primenjuju, osim kad imuniteti koji su tu pomenuti prestanu da se primenjuju onda kad ad hoc kurir preda primaocu valizu delegacije koja mu je bila poverena.

8. Valiza delegacije može se poveriti kapetanu broda ili zapovedniku trgovačkog vazduhoplova koji treba da prispe na dozvoljeno mesto ulaska. On treba da bude snabdeven službenim dokumentom u kome je naznačen broj paketa koji sačinjavaju valizu, ali se on ne smatra kurirom delegacije. Po sporazumu sa nadležnim organima države sedišta, delegacija može poslati jednog od svojih članova da neposredno i slobodno preuzme poštu od kapetana broda ili zapovednika vazduhoplova.

Član 58

Neprikosnovenost ličnosti

Ličnost šefa delegacije, ostalih delegata i članova diplomatskog osoblja je neprikosnovena. Oni ne mogu biti podvrgnuti nikakvom hapšenju ili pritvoru. Država sedišta je dužna da se prema njima odnosi s dužnim poštovanjem i da preduzima sve potrebne mere da spreči svaki napad na njihovu ličnost, slobodu i dostojanstvo, kao i da sudski goni i kažnjava lica koja su izvršila takav napad.

Član 59

Nepovredivost privatnog smeštaja i imovine

1. Privatni smeštaj šefa delegacije, ostalih delegata i članova diplomatskog osoblja ima nepovredivost i zaštitu.

2. Dokumenti, prepiska i - pod rezervom člana 60. stav 2. ove konvencije - imovina šefa delegacije i ostalih delegata i članova diplomatskog osoblja delegacije - takođe imaju nepovredivost.

Član 60

Sudski imunitet

1. Šef delegacije, ostali delegati i članovi diplomatskog osoblja delegacije uživaju imunitet od krivičnog sudstva države sedišta, kao i od njenog građanskog i upravnog sudstva u pogledu svih radnji učinjenih prilikom vršenja službenih funkcija.

2. Protiv ovih lica ne mogu se preduzimati nikakve mere izvršenja ukoliko se ne mogu sprovesti bez povrede njihovih prava navedenih u čl. 58. i 59. ove konvencije.

3. Ova lica nisu obavezna da svedoče.

4. Ništa u ovom članu ne oslobađa ova lica od građanskog i upravnog sudstva države sedišta u pogledu tužbi za naknadu štete do koje je došlo usled nesrećnog slučaja izazvanog vozilom, brodom ili vazduhoplovom kojim su se koristila ili koji su posedovala dotična lica ukoliko se ti troškovi ne mogu naknaditi od organizacije osiguranja.

5. Imunitet ovih lica od sudstva države sedišta ne oslobađa ih od sudstva države imenovanja.

Član 61

Odricanje od imuniteta

1. Država imenovanja može se odreći sudskog imuniteta šefa delegacije, ostalih delegata i članova diplomatskog osoblja delegacije i lica koja uživaju imunitet na osnovu člana 66. ove konvencije.

2. Odricanje uvek mora biti izrično.

3. Ako bilo koje lice pomenuto u stavu 1. ovog člana pokrene sudski postupak, ono se više ne može pozivati na sudski imunitet u pogledu protivzahteva neposredno vezanog za osnovni zahtev.

4. Smatra se da odricanje od sudskog imuniteta u pogledu neke građanske tužbe ili zahteva u upravnom postupku ne podrazumeva odricanje od imuniteta u pogledu izvršenja presude, za koje je potrebno posebno odricanje.

5. Ukoliko se država imenovanja ne odrekne imuniteta bilo kojeg lica pomenutog u stavu 1. ovog člana u pogledu neke građanske tužbe, ona će uložiti sve napore da se spor pravično reši.

Član 62

Oslobođenje od zakonskih propisa o socijalnom osiguranju

1. Pod rezervom odredbe stava 3. ovog člana u pogledu službe za državu imenovanja, šef delegacije, ostali delegati i članovi diplomatskog osoblja delegacije oslobađaju se propisa o socijalnom osiguranju koji mogu biti na snazi u državi sedišta.

2. Oslobođenje predviđeno u stavu 1. ovog člana primenjuje se, isto tako, na lica koja se nalaze isključivo u privatnoj službi šefa delegacije, ostalih delegata ili člana diplomatskog osoblja delegacije, pod uslovom:

a) da ta zaposlena lica nisu državljani države sedišta ili da nemaju stalno prebivalište u toj državi; i

b) da podleže propisima socijalnog osiguranja koji mogu biti na snazi u državi sedišta ili u nekoj trećoj državi.

3. Šef delegacije, ostali delegati i članovi diplomatskog osoblja delegacije kod kojih su zaposlena lica na koja se ne odnosi oslobođenje predviđeno u stavu 2. ovog člana, poštuju obaveze koje poslodavcu nameću propisi socijalnog osiguranja države sedišta.

4. Oslobođenje predviđeno u st. 1. i 2. ovog člana ne isključuje dobrovoljno učešće u sistemu socijalnog osiguranja države sedišta, ukoliko ta država odobrava takvo učešće.

5. Odredbe ovog člana ne zadiru u ranije zaključene dvostrane ili višestrane sporazume o socijalnom osiguranju i ne sprečavaju da se docnije zaključe takvi sporazumi.

Član 63

Oslobođenje od poreza i taksa

Šef delegacije, ostali delegati i članovi diplomatskog osoblja delegacije oslobađaju se, po mogućnosti, svih poreza i taksa, ličnih i imovinskih, državnih i regionalnih i opštinskih, osim:

a) posrednih poreza koji su po svom karakteru obično uključeni u cenu robe ili usluga;

b) poreza i taksa na privatnu nepokretnu imovinu na teritoriji države sedišta, osim ako dotično lice raspolaže ovom imovinom u ime države imenovanja, a za potrebe delegacije;

c) takse na ostavštinu ili nasledstvo koje ubira država sedišta, pod rezervom odredaba člana 68. stav 4. ove konvencije;

d) poreza i taksa na lične prihode koji potiču iz države sedišta i poreza na kapital koji se naplaćuju na ulaganja izvršena u trgovačka preduzeća u državi sedišta;

e) poreza koji se ubiraju za posebne usluge;

f) taksa za registraciju, sudskih ili beležničkih taksa, hipotekarnih taksa ili taksa u taksenim markama kad se radi o nepokretnoj imovini, pod rezervom odredaba člana 54. ove konvencije.

Član 64

Oslobođenje od ličnih davanja

Država sedišta oslobađa šefa delegacije i ostale delegate i članove diplomatskog osoblja delegacije svih ličnih davanja i svake javne službe bilo kakvog karaktera, zatim vojnih nameta, kao što su rekvizicija, kontribucija i vojni smeštaj.

Član 65

Oslobođenje od carina i carinskog pregleda

1. Prema odredbama svojih zakona i propisa koji mogu biti doneti, država sedišta odobrava uvoz i oslobođenje od carina, taksa i drugih dažbina ma kakvi oni bili, osim od troškova za uskladištenje, prevoz i slične usluge:

a) na predmete namenjene za službenu upotrebu delegacije;

b) na predmete namenjene za ličnu upotrebu šefa delegacije ili bilo kog drugog delegata ili člana diplomatskog osoblja delegacije koje je uvezao u svom ličnom prtljagu prilikom prvobitnog dolaska na teritoriju države sedišta radi učestvovanja na zasedanju organa ili konferencije.

2. Šef delegacije, ostali delegati i članovi diplomatskog osoblja delegacije oslobođeni su pregleda ličnog prtljaga, ukoliko ne postoje ozbiljni razlozi za pretpostavku da taj prtljag sadrži predmete koji ne uživaju oslobođenje predviđeno u stavu 1. ovog člana ili predmete čiji je uvoz ili izvoz zakonom zabranjen ili podleže karantinskim propisima države sedišta. U tom slučaju se pregled prtljaga može izvršiti samo u prisustvu lica koje uživa oslobođenje ili njegovog ovlašćenog predstavnika.

Član 66

Privilegije i imuniteti drugih lica

1. Članovi porodice šefa delegacije koji ga prate i članovi porodice ostalih delegata ili članovi diplomatskog osoblja delegacije koji ih prate, ukoliko nisu državljani države sedišta ili u njoj nemaju stalno prebivalište, uživaju privilegije i imunitete pomenute u čl. 58, 60. i 64. i članu 65. st. 1 b) i 2. ove konvencije i oslobođenje od obaveze registrovanja stranaca.

2. Članovi administrativno-tehničkog osoblja delegacije, ukoliko nisu državljani države sedišta ili u njoj nemaju stalno prebivalište, uživaju privilegije i imunitete pomenute u čl. 58, 59, 60, 62, 63. i 64. ove konvencije. Oni takođe uživaju privilegije pomenute u članu 65. stav 1 b) ove konvencije u pogledu predmeta uvezenih u njihovom ličnom prtljagu prilikom njihovog prvog dolaska na teritoriju države sedišta radi učestvovanja na zasedanju organa ili konferencije. Članovi porodice člana administrativno-tehničkog osoblja koji ga prate, ukoliko nisu državljani države prijema ili u njoj nemaju stalno prebivalište, uživaju privilegije i imunitete pomenute u čl. 58, 60. i 64. i članu 65. stav 1 b) ove konvencije u meri koja je predviđena za takve članove osoblja.

3. Članovi poslužnog osoblja delegacije koji nisu državljani države prijema ili u njoj nemaju stalno prebivalište uživaju iste imunitete u pogledu postupaka učinjenih u vršenju svojih funkcija kao i članovi administrativno-tehničkog osoblja delegacije, oslobođeni su od poreza i taksa na plate koje primaju za svoju službu i uživaju oslobođenje od zakonskih propisa o socijalnom osiguranju predviđeno u članu 62. ove konvencije.

4. Lica zaposlena u privatnoj službi članova delegacije, ukoliko nisu državljani države sedišta ili u njoj nemaju stalno prebivalište, oslobođena su poreza i taksa na plate koje primaju za svoju službu. U svakom drugom pogledu ona mogu uživati privilegije i imunitete samo u onoj meri u kojoj dozvoli država sedišta. Međutim, država sedišta treba svoju jurisdikciju nad tim licima da vrši tako da ne ometa delegaciju u vršenju njenih zadataka.

Član 67

Državljani države sedišta i lica koja imaju stalno prebivalište u državi sedišta

1. Izuzev kad država sedišta daje dopunske privilegije i imunitete, šef delegacije ili neki drugi delegat ili član diplomatskog osoblja delegacije koji je državljanin države sedišta ili u njoj ima stalno prebivalište uživa samo sudski imunitet i neprikosnovenost u pogledu službenih radnji učinjenih u vršenju svojih funkcija.

2. Ostali članovi osoblja delegacije i lica zaposlena u privatnoj službi koji su državljani države sedišta ili u njoj imaju stalno prebivalište uživaju privilegije i imunitete samo u onoj meri u kojoj im dozvoli država sedišta. Međutim, država sedišta je dužna da vrši jurisdikciju nad tim licima bez nepotrebnog ometanja delegacije u vršenju njenih zadataka.

Član 68

Trajanje privilegija i imuniteta

1. Svako lice koje ima pravo na privilegije i imunitete koristi se njima od trenutka kad stupi na teritoriju države sedišta radi učešća u radu zasedanja organa ili konferencije ili, ako se već nalazi na toj teritoriji, od trenutka kad organizacija, konferencija ili država imenovanja notifikuju njegovo imenovanje državi sedišta.

2. Kad prestanu funkcije nekog lica koje uživa privilegije i imunitete, te privilegije i imuniteti, po pravilu, prestaju u trenutku kad to lice napusti zemlju ili po isteku razumnog roka koji mu je dat u tu svrhu. Međutim, imunitet ostaje za radnje koje je to lice učinilo u vršenju svojih funkcija kao član delegacije.

3. U slučaju smrti nekog člana delegacije, članovi njegove porodice i dalje uživaju privilegije i imunitete na koje imaju pravo do isteka razumnog roka koji je potreban da napuste tu teritoriju.

4. U slučaju smrti nekog člana delegacije koji nije bio državljanin države sedišta ili u njoj nije imao stalno prebivalište, ili člana njegove porodice koji ga prati, država sedišta odobrava iznošenje pokretne imovine pokojnika, osim predmeta koji su stečeni u toj zemlji a njihov je izvoz bio zabranjen u trenutku njegove smrti. Neće se naplaćivati nikakve nasledne takse za pokretnu imovinu koja se u državi sedišta nalazi jedino zbog toga što je pokojnik boravio u toj državi kao član delegacije ili kao član porodice nekog od članova delegacije.

Član 69

Prestanak funkcija

Funkcije šefa delegacije ili bilo kojeg drugog delegata ili člana diplomatskog osoblja delegacije prestaju, između ostalog:

a) notifikacijom države imenovanja organizaciji ili konferenciji o prestanku njihove funkcije;

b) završetkom zasedanja organa ili konferencije.

Član 70

Zaštita prostorija, imovine i arhive

1. Po završetku zasedanja organa ili konferencije, država sedišta dužna je da poštuje i štiti prostorije delegacije dok se ista njima koristi, kao i imovinu i arhivu delegacije. Država imenovanja dužna je da preduzme sve potrebne mere da što pre oslobodi državu sedišta ove posebne obaveze.

2. Na molbu države imenovanja, država sedišta pruža istoj olakšice za prevoz imovine i arhive delegacije sa teritorije države sedišta.

Deo IV

DELEGACIJE POSMATRAČA PRI ORGANIMA I NA KONFERENCIJAMA

Član 71

Slanje delegacije posmatrača

Država može uputiti delegaciju posmatrača u organ ili na konferenciju u skladu s pravilima organizacije.

Član 72

Opšte odredbe koje se odnose na delegacije posmatrača

Odredbe čl. 43. do 70. ove konvencije odnose se na delegacije posmatrača.

Deo V

OPŠTE ODREDBE

Član 73

Državljanstvo članova misije, delegacije ili delegacije posmatrača

1. Šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije, šef delegacije, ostali delegati i članovi diplomatskog osoblja delegacije, šef delegacije posmatrača, drugi delegati posmatrači i članovi diplomatskog osoblja delegacije posmatrača, u principu, treba da budu državljani države imenovanja.

2. Šef misije i članovi diplomatskog osoblja misije mogu se imenovati iz reda državljana države sedišta samo uz saglasnost odnosne države, a ta saglasnost se u svako doba može povući.

3. Ako se šef delegacije, neki drugi delegat ili član diplomatskog osoblja delegacije ili šef delegacije posmatrača ili neki delegat posmatrača ili član diplomatskog osoblja delegacije posmatrača imenuje iz reda državljana države sedišta, saglasnost ove države se podrazumeva ako je obaveštena o imenovanju građanina države sedišta, a nije na to dala nikakav prigovor.

Član 74

Zakonodavstvo koje se tiče sticanja državljanstva

Članovi misije, članovi delegacije ili članovi delegacije posmatrača koji nisu državljani države sedišta i članovi njihovih porodica koji pripadaju njihovom domaćinstvu ili koji ih prate, ne stiču državljanstvo države sedišta isključivo dejstvom zakona te države.

Član 75

Privilegije i imuniteti u slučaju istovremenog vršenja više funkcija

Kad se članovi stalne diplomatske misije ili konzulata u državi sedišta uključuju u sastav misije, delegacije ili delegacije posmatrača, oni, pored privilegija i imuniteta koji im pripadaju na osnovu ove konvencije, zadržavaju i privilegije i imunitete koji im pripadaju kao članovima diplomatske misije ili konzulata.

Član 76

Saradnja između države imenovanja i države sedišta

Kad god je potrebno i u meri koja ne ometa nezavisno vršenje funkcije misije, delegacije ili delegacije posmatrača, država imenovanja što potpunije sarađuje sa državom sedišta prilikom vođenja istrage ili sudskog gonjenja koji se vrše u skladu s odredbama čl. 23, 28, 29. i 58. ove konvencije.

Član 77

Poštovanje zakona i propisa države sedišta

1. Ne dirajući u njihove privilegije i imunitete, sva lica koja uživaju te privilegije i imunitete dužna su da poštuju zakone i propise države sedišta. Ona su takođe dužna da se ne mešaju u unutrašnje stvari te države.

2. U slučaju da lice koje uživa sudski imunitet ozbiljno i očigledno krši krivično zakonodavstvo države sedišta, država imenovanja je dužna, ukoliko se ne odrekne imuniteta dotičnog lica, da ga opozove, da prekine njegove funkcije u misiji, delegaciji ili delegaciji posmatrača ili da preduzme mere za njegov odlazak, zavisno od okolnosti. Država imenovanja će preduzeti iste mere u slučaju ozbiljnog i očiglednog mešanja u unutrašnje stvari države sedišta. Odredbe ovog stava ne odnose se na radnje koje je odnosno lice preduzelo u vršenju funkcija misije ili zadataka delegacije ili delegacije posmatrača.

3. Prostorije misije i prostorije delegacije ne smeju se koristiti u svrhe koje su nespojive s vršenjem funkcija misije ili izvršenjem zadataka delegacije.

4. Ne može se tumačiti da bilo koja odredba ovog člana brani državi sedišta da preduzima sve mere koje su potrebne za zaštitu njenih interesa. U tom slučaju država sedišta će, ne dirajući u odredbe čl. 84. i 85. ove konvencije, na odgovarajući način obaviti savetovanje s državom imenovanja, kako bi se obezbedilo da se takvim merama ne ometa normalno funkcionisanje misije, delegacije ili delegacije posmatrača.

5. Mere predviđene u stavu 4. ovog člana preduzimaju se po odobrenju ministra inostranih poslova ili drugog nadležnog ministra, u skladu s ustavnim propisima države sedišta.

Član 78

Osiguranje od odgovornosti u odnosu na treća lica

Članovi misije, delegacije ili delegacije posmatrača izvršavaju su obaveze koje predviđaju zakoni i propisi države sedišta u pogledu osiguranja od odgovornosti u odnosu na treća lica za sva prevozna sredstva, brodove i vazduhoplove kojima se koriste ili koje poseduju.

Član 79

Dolazak na teritoriju države sedišta

1. Država sedišta dozvoljava ulazak na svoju teritoriju:

a) članovima misije ili članovima njihovih porodica koji pripadaju njihovom domaćinstvu;

b) članovima delegacije ili članovima njihovih porodica koji ih prate;

c) članovima delegacije posmatrača i članovima njihovih porodica koji ih prate.

2. Vize, ukoliko su obavezne, izdaće se u najkraćem roku svakom licu pomenutom u stavu 1. ovog člana.

Član 80

Olakšice prilikom odlaska

Ako se državi sedišta uputi zahtev, ona će licima koja uživaju privilegije i imunitete a nisu državljani države sedišta, kao i članovima njihovih porodica bez obzira na njihovo državljanstvo, pružiti olakšice prilikom odlaska sa njene teritorije.

Član 81

Tranzit preko teritorije treće države

1. Ako šef misije ili član diplomatskog osoblja misije, šef delegacije, neki drugi delegat ili član diplomatskog osoblja delegacije, šef posmatrača, neki drugi delegat posmatrač ili član diplomatskog osoblja delegacije posmatrača putuje preko teritorije ili se nalazi na teritoriji treće države koja mu je izdala vizu, ukoliko je viza obavezna, radi nastupanja na dužnost ili ponovnog preuzimanja funkcije ili povratka u svoju zemlju, treća država će mu pružiti neprikosnovenost i druge imunitete potrebne za obezbeđenje njegovog tranzita.

2. Odredba stava 1. ovog člana takođe se odnosi na:

a) članove porodice šefa misije ili člana diplomatskog osoblja misije koji pripadaju njegovom domaćinstvu i koji uživaju privilegije i imunitete, bez obzira da li putuju zajedno s njim ili odvojeno da bi mu se pridružili ili vratili u zemlju;

b) članove porodice šefa delegacije, ostalih delegata ili člana diplomatskog osoblja delegacije koji ga prati i koji uživaju privilegije i imunitete, bez obzira da li putuju zajedno s njim ili odvojeno da bi mu se pridružili ili vratili u zemlju;

c) članove porodice šefa delegacije posmatrača, drugog delegata posmatrača ili člana diplomatskog osoblja delegacije posmatrača koji ga prate i koji uživaju privilegije i imunitete, bez obzira da li putuju zajedno s njim ili odvojeno da bi mu se pridružili ili vratili u zemlju.

3. U okolnostima koje su slične okolnostima navedenim u st. 1. i 2. ovog člana treće države neće ometati tranzit preko svoje teritorije članovima administrativno-tehničkog ili poslužnog osoblja i članovima njihovih porodica.

4. Treće države daju službenoj prepisci i drugim zvaničnim saopštenjima, uključujući poruke kodeksom i šifrom, iste slobode i zaštitu koje je i država sedišta dužna da pruža na osnovu ove konvencije. Kuririma misije, delegacije ili delegacije posmatrača, kojima je izdata viza, ukoliko je potrebno, i valizi misije delegacije ili delegacije posmatrača u tranzitu one pružaju istu neprikosnovenost i zaštitu koju je država sedišta dužna da pruži na osnovu ove konvencije.

5. Obaveze trećih država, predviđene u st. 1, 2, 3. i 4. ovog člana, odnose se i na lica pomenuta u odnosnim stavovima i na službena saopštenja i valizu misije, delegacije ili delegacije posmatrača koji su se zatekli na teritoriji treće države usled više sile.

Član 82

Nepriznavanje država ili vlada ili nepostojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa

1. Na prava i obaveze države sedišta i države imenovanja predviđene ovom konvencijom ne utiče ni odbijanje jedne od tih država da prizna drugu državu ili njenu vladu, ni nepostojanje ili prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa između njih.

2. Uspostavljanje ili održavanje misije, upućivanje ili prisustvovanje delegacije ili delegacije posmatrača ili bilo kakav postupak u primeni ove konvencije ne podrazumeva samo po sebi priznavanje od strane države sedišta, države imenovanja ili njene vlade, niti pak priznavanje od strane države imenovanja, države sedišta ili njene vlade.

Član 83

Nediskriminacija

U primeni odredaba ove konvencije ne sme se praviti nikakva diskriminacija.

Član 84

Savetovanje

Ako između dve ili više država članica dođe do spora u vezi s primenom ili tumačenjem ove konvencije, na molbu jedne od njih, pristupiće se savetovanju. Na molbu bilo koje strane u sporu biće pozvana organizacija ili konferencija da učestvuje na savetovanju.

Član 85

Postupak izmirenja

1. Ako se spor ne reši na savetovanju pomenutom u članu 84. ove konvencije mesec dana od dana kad je savetovanje počelo, svaka država koja učestvuje na savetovanju može izneti spor pred komisijom za izmirenje, koja se formira u skladu s odredbama ovog člana, podnošenjem pismenog saopštenja organizaciji ili ostalim državama koje učestvuju na savetovanju.

2. Svaka komisija za izmirenje sastoji se od tri člana: dva člana imenuju strane u sporu, a predsednik se imenuje shodno stavu 3. ovog člana. Svaka država članica ove konvencije blagovremeno imenuje lice koje je pozvano da deluje u svojstvu člana te komisije. Ona o tom imenovanju izveštava organizaciju kod koje se vodi spisak imenovanih. Ukoliko država ne obavi imenovanje blagovremeno, ona to može učiniti u toku samog postupka mirenja, sve do trenutka kad komisija počne da radi nacrt izveštaja koji je dužna da pripremi u skladu sa stavom 7. ovog člana.

3. Predsednika komisije biraju druga dva člana. Ako mesec dana posle upućivanja saopštenja predviđenog u stavu 1. ovog člana druga dva člana ne postignu sporazum, ili ako jedna strana u sporu nije iskoristila svoje pravo da imenuje jednog člana komisije, na zahtev jedne strane u sporu predsednika imenuje glavni upravni funkcioner organizacije. Imenovanje se mora izvršiti u roku od mesec dana posle prijema takvog zahteva. Glavni upravni funkcioner organizacije imenuje na mesto predsednika kvalifikovanog pravnika koji ne može biti ni funkcioner organizacije, ni državljanin bilo koje države koja je strana u sporu.

4. Svako upražnjeno mesto popunjavaće se na isti način kao što je predviđeno za prvobitno imenovanje.

5. Komisija počinje s radom čim se imenuje predsednik, čak i u slučaju da sastav nije popunjen.

6. Komisija utvrđuje svoja pravila o proceduri, a odluke i preporuke donosi većinom glasova. Ona može preporučiti organizaciji, ukoliko je organizacija za to ovlašćena u skladu sa Poveljom Ujedinjenih nacija, da zatraži savetodavno mišljenje od Međunarodnog suda pravde u pogledu primene ili tumačenja ove konvencije.

7. Ako komisija u roku od dva meseca posle imenovanja predsednika nije u stanju da postigne sporazum između strana u sporu, ona je dužna da u što kraćem roku pripremi izveštaj o svom radu i da ga dostavi stranama u sporu. Izveštaj mora sadržati zaključke komisije u pogledu činjenica i pravnih pitanja, kao i preporuke koje je davala stranama u sporu da bi doprinela rešenju spora. Rok od dva meseca može se produžiti odlukom komisije. Preporuke u izveštaju komisije ne obavezuju stranke u sporu ako ih sve strane u sporu nisu prihvatile. Međutim, svaka strana u sporu može dati jednostranu izjavu da će se pridržavati preporuka iz izveštaja koje se na nju odnose.

8. Odredbe prethodnih stavova ovog člana ne smetaju da se utvrdi neki drugi pogodan postupak za rešavanje sporova koji se pojave u vezi s primenom ili tumačenjem ove konvencije, ili da se između strana u sporu postigne sporazum o rešavanju spora prema postupku prihvaćenom u organizaciji ili prema nekom drugom postupku.

9. Ovaj član ne utiče na odredbe o rešenju sporova koje su sadržane u važećim međunarodnim sporazumima zaključenim između država ili između država i međunarodnih organizacija.

Deo VI

ZAVRŠNE ODREDBE

Član 86

Potpisivanje

Ova konvencija je otvorena za potpisivanje svim državama do 30. septembra 1975. godine u Saveznom ministarstvu inostranih poslova Republike Austrije, a potom do 30. marta 1976. godine u sedištu Organizacije ujedinjenih nacija u Njujorku.

Član 87

Ratifikacija

Ova konvencija podleži ratifikaciji. Instrumenti o ratifikaciji deponovaće se kod Generalnog sekretara Organizacije ujedinjenih nacija.

Član 88

Pristupanje

Ova konvencija je otvorena za pristupanje svim državama. Instrumenti o pristupanju deponovaće se kod Generalnog sekretara Organizacije ujedinjenih nacija.

Član 89

Stupanje na snagu

1. Ova konvencija stupa na snagu tridesetog dana posle dana deponovanja tridesetpetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju.

2. Za svaku državu koja bude ratifikovala konvenciju ili joj bude pristupila posle deponovanja tridesetpetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju, Konvencija stupa na snagu trideset dana posle deponovanja instrumenta o ratifikaciji ili pristupanju od strane te države.

Član 90

Izvršenje odredaba od strane organizacija

Posle stupanja na snagu ove konvencije nadležni organ međunarodne organizacije univerzalnog karaktera može doneti odluku da primenjuje odgovarajuće odredbe Konvencije. Organizacija će o toj odluci notifikovati državi prijema i depozitaru konvencije.

Član 91

Notifikacija depozitara

1. Generalni sekretar Organizacije ujedinjenih nacija, kao depozitar, obavestiće sve države:

a) o činjenicama potpisivanja Konvencije i deponovanja instrumenata o ratifikaciji ili pristupanju shodno čl. 86, 87. i 88. ove konvencije;

b) o datumu stupanja na snagu Konvencije shodno članu 89. ove konvencije;

c) o svakoj odluci o kojoj je obavešten shodno članu 90. ove konvencije.

2. Generalni sekretar Organizacije ujedinjenih nacija će obaveštavati, po potrebi, sve države o drugim aktima i notifikacijama ili saopštenjima koje se odnose na ovu konvenciju.

Član 92

Verodostojnost tekstova

Original ove konvencije, čiji su tekstovi na engleskom, španskom, kineskom, ruskom i francuskom jeziku podjednako verodostojni, biće deponovan kod Generalnog sekretara Organizacije ujedinjenih nacija koji će svim državama dostaviti overene kopije.

Sačinjeno u Beču četrnaestog marta hiljadu devet stotina sedamdeset pete godine.

ČLAN 3

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SFRJ".