UREDBA
O RATIFIKACIJI CARINSKE KONVENCIJE O PRIVREMENOM UVOZU KOMERCIJALNIH DRUMSKIH VOZILA

("Sl. list FNRJ - Međunarodni ugovori i drugi sporazumi", br. 3/62)

ČLAN 1

Ratifikuje se Carinska konvencija o privremenom uvozu komercijalnih drumskih vozila, sa prilozima, doneta u Ženevi 18. maja 1956. godine, koja u originalu na francuskom i u prevodu na srpskohrvatskom jeziku glasi:

 

CARINSKA KONVENCIJA
O PRIVREMENOM UVOZU KOMERCIJALNIH DRUMSKIH VOZILA

Strane ugovornice

U želji da olakšaju međunarodni drumski transport,

Imajući u vidu odredbe Carinske konvencije o privremenom uvozu privatnih drumskih vozila, donete u New Yorku 4. juna 1954. godine.

Želeći da što je više mogućno primene slične odredbe na privremeni uvoz komercijalnih drumskih vozila, a naročito da omoguće upotrebu za ta vozila carinskih dokumenata predviđenih za privatna drumska vozila,

Sporazumele su se o sledećem:

Glava I

DEFINICIJE

Član 1

U smislu ove konvencije podrazumevaju se:

a) pod izrazom "uvozne dažbine i takse", ne samo carinske dažbine već i sve druge dažbine i takse koje se zahtevaju za uvoz;

b) pod izrazom "vozila", sva motorna drumska vozila i sve prikolice koje mogu biti prikačene za ta vozila, uvezene sa vozilom ili posebno, kao i njihovi rezervni delovi, njihov redovan pribor i redovna oprema uvezeni s tim vozilima;

c) pod izrazom "komercijalna upotreba" - upotreba u svrhe prevoza putnika uz naplatu, nagradu ili drugu materijalnu nadoknadu, ili u svrhu industrijskog ili komercijalnog prevoza robe uz naplatu ili bez nje;

d) pod izrazom "privremena uvozna isprava", carinska isprava pomoću koje se može identifikovati vozilo i konstatovati garancija ili deponovanje uvoznih dažbina i taksa;

e) pod izrazom "preduzeća" trgovačka ili industrijska preduzeća, ma kakva bila njihova zakonska forma, podrazumevajući tu i fizička lica koja obavljaju neku trgovačku ili industrijsku delatnost;

f) pod izrazom "lica", istovremeno fizička i pravna lica, osim ukoliko suprotno ne proizilazi iz konteksta.

Glava II

PRIVREMENI UVOZ BEZ PLAĆANJA UVOZNIH DAŽBINA I TAKSA I BEZ UVOZNIH ZABRANA I OGRANIČENJA

Član 2

1. Svaka strana ugovornica dozvoliće privremeno oslobođenje od uvoznih dažbina i taksa, bez uvoznih zabrana i ograničenja, pod uslovom ponovnog izvoza i pod drugim uslovima predviđenim ovom konvencijom, za vozila registrovana na teritoriji jedne od ostalih strana ugovornica, a koja su uvezla ili koja koriste za komercijalnu upotrebu u međunarodnom drumskom saobraćaju strana preduzeća koja obavljaju svoju delatnost počev od te teritorije.

 

2. Za ta vozila izdaće se isprava za privremeni uvoz kojom se garantuje plaćanje uvoznih dažbina i taksa i, eventualno, nastalih carinskih globa, pod rezervom posebnih odredaba predviđenih paragrafom 4 člana 27.

3. Vozila uvezena radi iznajmljivanja posle uvoza ne mogu se koristiti ovom konvencijom.

Član 3

1. Vozaču i ostalom osoblju biće dozvoljeno da privremeno uvezu, pod uslovima koje utvrde carinske vlasti razumnu količinu ličnih predmeta, vodeći računa o trajanju boravka u zemlji uvoza.

2. Biće oslobođeni od uvoznih dažbina i taksa putne namirnice i manje količine duvana, cigara i cigareta, namenjenih ličnoj potrošnji.

Član 4

Gorivo sadržano u uobičajenim rezervoarima privremeno uvezenih vozila biće oslobođeno uvoznih dažbina i taksa i bez uvoznih zabrana i ograničenja. Međutim, svaka strana ugovornica može odrediti maksimalnu količinu goriva, koja može biti unesena na njenu teritoriju u rezervoaru privremeno uvezenog vozila.

Član 5

1. Odvojeni delovi uvezeni za opravku jednog određenog vozila, već privremeno uvezenog, biće privremeno oslobođeni od plaćanja uvoznih dažbina i taksa i bez uvoznih zabrana i ograničenja. Strane ugovornice mogu zahtevati da se za te delove izda isprava za privremeni uvoz.

2. Zamenjeni delovi koji nisu reeksportovani podleže plaćanju uvoznih dažbina i taksa, izuzev ako su, shodno propisima zainteresovane zemlje, prepušteni, bez ikakvih troškova, državnoj blagajni ili pak uništeni, pod službenom kontrolom, na trošak zainteresovanih.

Član 6

Biće oslobođeni plaćanja uvoznih dažbina i taksa i neće podležati nikakvoj uvoznoj zabrani ili ograničenju obrasci isprava za privremeni uvoz i za međunarodni saobraćaj koje su udruženjima ovlašćenim za izdavanje tih isprava uputila odgovarajuća strana udruženja, međunarodne organizacije ili carinske vlasti strana ugovornica.

Glava III

IZDAVANJE ISPRAVA ZA PRIVREMENI UVOZ

Član 7

1. Shodno garancijama i pod uslovima koje može odrediti, svaka strana ugovornica može ovlastiti udruženja, naročito ona koja su učlanjena u neku međunarodnu organizaciju, da izdaju, bilo neposredno, bilo posredstvom odgovarajućih udruženja isprave za privremeni uvoz predviđene ovom konvencijom.

2. Isprave za privremeni uvoz mogu važiti samo za jednu zemlju ili carinsku teritoriju ili za više zemalja ili carinskih teritorija.

3. Trajanje važnosti tih isprava neće preći godinu dana, računajući od dana njihovog izdavanja.

Član 8

1. Isprave za privremeni uvoz koje važe za teritorije svih strana ugovornica ili više njih biće nazvane imenom "karnet za carinske prelaze" (carnets de pasaages en douane) i biće u skladu sa obrascem koji se nalazi u prilogu 1 ove konvencije.

2. Ako karnet za carinske prelaze ne važi za jednu ili više teritorija, udruženje koje izdaje ispravu staviće o tome napomenu na omotu i uvodnim stranicama karneta.

3. Isprave za privremeni uvoz koje važe isključivo za teritoriju samo jedne strane ugovornice mogu biti u skladu sa obrascem koji se nalazi u prilogu 2 ili u prilogu 3 ove konvencije. Strane ugovornice mogu se takođe služiti drugim dokumentima, shodno njihovom zakonodavstvu ili propisima.

4. Trajanje važnosti isprava za privremeni uvoz, izuzev onih koje su shodno članu 7 izdala ovlašćena udruženja, utvrdiće svaka strana ugovornica prema svom zakonodavstvu ili propisima.

5. Svaka strana ugovornica dostaviće ostalim stranama ugovornicama, na njihov zahtev, obrasce isprava za privremeni uvoz koje važe na njenoj teritoriji, izuzev onih koji se nalaze u prilozima uz ovu konvenciju.

Glava IV

PODACI KOJI SE UNOSE U ISPRAVE ZA PRIVREMENI UVOZ

Član 9

Isprave za privremeni uvoz koje izdaju ovlašćena udruženja glasiće na ime preduzeća koja koriste vozila i koja ih privremeno uvoze.

Član 10

1. Težina koja treba da se naznači na ispravama za privremeni uvoz je težina praznih vozila. Ona će biti izražena u jedinicama metričkog sistema. Kada se radi o ispravama koje važe samo za jednu zemlju, carinske vlasti te zemlje mogu propisati upotrebu nekog drugog sistema.

2. Vrednost koju treba naznačiti na ispravi za privremeni uvoz koja važi samo za jednu zemlju biće izražena u valuti te zemlje. Vrednost koju treba naznačiti na karnetu za carinske prelaze izraziće se u valuti zemlje u kojoj je karnet izdat.

3. Predmeti i alat koji sačinjavaju uobičajenu opremu vozila ne treba da budu posebno naznačeni na ispravama za privremeni uvoz.

4. Kada to zahtevaju carinske vlasti, rezervni delovi (npr. točkovi, gume i unutrašnje gume), kao i pribor koji se ne smatra normalnom opremom vozila (npr. radio-aparat i deo namenjen za prtljag) biće navedeni u ispravama za privremeni uvoz, sa potrebnim podacima (kao što su težina i vrednost) i biće ponovno pokazani pri izlasku iz posećene zemlje.

5. Za prikolice biće izdate posebne uvozne isprave.

Član 11

Sve izmene koje u isprave za privremeni uvoz unese udruženje koje ih je izdalo propisno će overiti to udruženje ili udruženje-garant. Nikakva izmena neće biti dozvoljena, pošto carinske vlasti zemlje uvoza zaduže isprave, bez pristanka tih vlasti.

Glava V

USLOVI PRIVREMENOG UVOZA

Član 12

Bez štete za primenu nacionalnih zakonskih propisa koji omogućuju carinskim vlastima strana ugovornica da odbiju da vozilima, za koje su izdate isprave za privremeni uvoz, upravljaju lica koja su okrivljena za teške prekršaje carinskih ili fiskalnih zakona ili propisa zemlje privremenog uvoza; vozilima za koja su izdate dozvole za privremeni uvoz moraju upravljati lica koja propisno ovlaste nosioci isprava. Carinske vlasti strana ugovornica imaju pravo da zahtevaju dokaz da su nosioci isprava propisno ovlastili ta lica; ako im podneti dokazi ne izgledaju dovoljno, carinske vlasti mogu se usprotiviti korišćenju tih vozila u svojoj zemlji na osnovu isprava o kojima je reč.

Član 13

1. Vozilo za koje je izdata isprava za privremeni uvoz biće reeksportovano na isti način, vodeći računa o normalnoj rabljenosti, u roku važnosti te dozvole.

2. Dokaz o reeksportovanju pruža se izlaznom vizom uredno stavljenom na ispravu uz privremeni uvoz od strane carinskih vlasti zemlje u koju je vozilo bilo privremeno uvezeno.

3. Svaka strana ugovornica imaće pravo da uskrati ili povuče beneficiju za privremeni uvoz, bez carinskih dažbina i taksa i bez uvoznih zabrana i ograničenja, za vozila koja, čak i slučajno, ukrcaju putnike ili robu unutar granica zemlje u koju je vozilo uvezeno i iskrcaju ih unutar istih granica.

4. Iznajmljeno vozilo koje bude privremeno uvezeno u smislu ove konvencije u zemlju privremenog uvoza, ne može biti, u zemlji privremenog uvoza ponovno iznajmljeno drugom licu osim prvobitnom zakupcu, niti može biti izdato u podnajam, a carinske vlasti strana ugovornica imaće pravo da zahtevaju reeksportovanje takvog vozila kad bude izvršen prevoz za koji je to vozilo bilo privremeno uvezeno.

Član 14

1. Bez obzira na obavezu reeksportovanja, predviđenu u članu 13 neće se zahtevati reeksportovanje teško oštećenih vozila u slučaju redovno ustanovljenog udesa, s tim da ona, prema tome šta zahtevaju carinske vlasti:

a) podleže uvoznim dažbinama i taksama u gotovom; ili

b) da su prepuštena bez ikakvih troškova državnoj blagajni zemlje privremenog uvoza; ili

c) da su uništena, pod službenom kontrolom, na trošak zainteresovanih, s tim da spaseni ostaci i delovi podleže uvoznim dažbinama i taksama u gotovom.

2. Kad neko privremeno uvezeno vozilo ne može biti reeksportovano zbog zaplene i kad ta zaplena nije izvršena na traženje privatnika, obaveza reeksportovanja za vreme trajanja važnosti isprave za privremeni uvoz obustaviće se za vreme trajanja zaplene.

3. Ukoliko je to moguće, carinske vlasti će obavestiti udruženje garanta o zaplenama koje su one izvršile, ili koje su izvršene po njihovoj inicijativi nad vozilima za koja su izdate isprave za privremeni uvoz, a za koje garantuje to udruženje, i obavestiće ga o merama koje nameravaju preduzeti.

Član 15

Korisnici privremenog uvoza imaće pravo da uvezu onoliko puta koliko je to potrebno, za vreme trajanja važnosti isprava za privremeni uvoz, vozila za koja su izdate te isprave, pod rezervom da se ima konstatovati svaki prelaz (ulaz i izlaz), ako to carinske vlasti zahtevaju vizom koju stavljaju zainteresovani carinski službenici. Međutim, mogu se izdati isprave koje važe samo za jedno putovanje.

Član 16

Kada se upotrebljava isprava za privremeni uvoz koja ne sadrži kupone koji se mogu otcepiti za svaki prelaz, vize koje stavljaju carinski organi između prvog ulaska i poslednjeg izlaska imaće privremeni karakter. Međutim, kad je poslednja stavljena viza privremena izlazna viza, ta viza će se priznati kao dokaz reeksportovanja privremeno uvezenog vozila ili odvojenih delova.

Član 17

Kada se upotrebljava isprava za privremeni uvoz koja sadrži kupone koji se mogu otcepiti za svaki prelaz, svaka konstatacija ulaska povlači carinjenje isprave, a svaka konstatacija kasnijeg izlaska povlači definitivno razduženje isprave, pod rezervom odredaba člana 18.

Član 18

Kada carinske vlasti neke zemlje definitivno i bez rezerve razduže ispravu za privremeni uvoz, one ne mogu više tražiti od udruženja-garanta plaćanje uvoznih dažbina i taksa, osim ako je uverenje o razduženju bilo izdato zloupotrebom ili prevarom.

Član 19

Vize na ispravama za privremeni uvoz korišćene pod uslovima predviđenim ovom konvencijom neće povlačiti plaćanje naknade za carinsku uslugu ako su te vize stavljene u uredu ili carinarnici u vreme kad su taj ured ili carinarnica otvoreni.

Glava VI

PRODUŽENJE VAŽNOSTI I OBNAVLJANJE ISPRAVA ZA PRIVREMENI UVOZ

Član 20

Preći će se preko pomanjkanja konstatacija o reeksportovanju, u određenim rokovima, privremeno uvezenih vozila, ako se ova prijave carinskim vlastima radi reeksportovanja u roku od 14 dana od dana prestanka trajanja isprava i ako budu data zadovoljavajuća objašnjenja kojima se opravdava to zakašnjenje.

Član 21

U pogledu karneta za carinske prelaze, svaka strana ugovornica priznaće kao punovažna ona produženja važnosti koja daje jedna od njih shodno postupku ustanovljenom u prilogu 4 ove konvencije.

Član 22

1. Zahtev za produženje važnosti isprava za privremeni uvoz podnosiće se, izuzev u slučaju nemogućnosti izazvane višom silom, nadležnim carinskim vlastima pre isteka važnosti tih isprava. Ako je ispravu za privremeni uvoz izdalo neko ovlašćeno udruženje, zahtev za produženje će podneti udruženje-garant.

2. Potrebna produženja roka za reeksportovanje privremeno uvezenih vozila ili odvojenih delova, odobriće se kad zainteresovani budu mogli dokazati, na zadovoljstvo carinskih vlasti, da su sprečeni višom silom da ta vozila ili odvojene delove reeksportuju u određenom roku.

Član 23

Svaka strana ugovornica će, osim u slučaju kad uslovi za privremeni uvoz nisu ispunjeni, odobriti, sprovodeći mere kontrole koje bude smatrala potrebnim da uvede, obnavljanje isprava za privremeni uvoz izdatih od strane ovlašćenih udruženja, a koje se odnose na vozila ili odvojene delove privremeno uvezene na njenu teritoriju. Zahtev za obnavljanje podneće udruženje-garant.

Glava VII

REGULISANJE ISPRAVA ZA PRIVREMENI UVOZ

Član 24

1. Ako isprava za privremeni uvoz nije propisno razdužena, carinske vlasti zemlje uvoza primiće (pre ili posle isteka važnosti isprava), kao dokaz o reeksportovanju vozila ili odvojenih delova, podnošenje uverenja u skladu sa obrascem koji se nalazi u prilogu 5 ove konvencije izdatog od strane službenih vlasti (konzul, carina, policija, predsednik opštine, sudski službenik itd.), kojim se potvrđuje da su pomenuta vozila ili odvojeni delovi bili prijavljeni toj vlasti i da se nalaze van zemlje uvoza. Te carinske vlasti mogu takođe primiti svaki drugi dokaz kojim se utvrđuje da se vozilo ili odvojeni delovi nalaze izvan zemlje uvoza. Ako isprava za privremeni uvoz nije karnet za carinske prelaze i ako nije zastarela, te carinske vlasti mogu zahtevati da im se ona preda pre konstatovanja prisustva vozila van teritorije privremenog uvoza. Ako se radi o karnetu, za opravdanje o reeksportovanju vozila ili odvojenih delova uzeće se u obzir vize za prelaz koje stave carinske vlasti docnije posećenih zemalja.

2. U slučaju uništenja, gubitka ili krađe isprave za privremeni uvoz, koja nije bila propisno razdužena, ali koja se odnosi na vozilo ili odvojene delove koji su reeksportovani, carinske vlasti zemlje uvoza primiće kao dokaz o reeksportovanju podnošenje uverenja u skladu sa obrascem koji se nalazi u prilogu 5 ove konvencije izdatog od strane službene vlasti (konzul, carina, policija, predsednik opštine, sudski izvršitelj), kojim se potvrđuje da su pomenuto vozilo ili odvojeni delovi bili prijavljeni toj vlasti i da se nalaze van zemlje uvoza posle isteka važnosti isprave. One isto tako mogu priznati svaki drugi dokaz kojim se ustanovljuje da se vozilo ili odvojeni delovi nalaze van zemlje uvoza.

3. U slučaju uništenja, gubitka ili krađe karneta za carinske prelaze koji nastane kad se vozilo ili odvojeni delovi na koje se odnosi taj karnet nalaze na teritoriji jedne od strana ugovornica, carinske vlasti te strane će, na zahtev zainteresovanog udruženja, izvršiti carinjenje isprave kojom se zamenjuje prvobitna isprava, a čija će važnost isteći na dan isteka važnosti zamenjenog karneta. To carinjenje će poništiti ranije izvršeno carinjenje na uništenom, izgubljenom ili ukradenom karnetu. Ako je radi reeksportovanja vozila ili odvojenih delova izdata dozvola za izvoz ili sličan dokumenat kojima se zamenjuju prvobitne isprave, izlazna viza stavljena na tu dozvolu ili na dokumenat uzeće se kao dokaz o reeksportovanju.

4. Kad je vozilo ukradeno posle reeksportovanja iz zemlje uvoza, a izlaz nije propisno konstatovan na ispravi za privremeni uvoz niti carinske vlasti kasnije posećenih zemalja nisu stavile overu na ispravu, ta isprava može ipak da se reguliše, pod uslovom da je podnese udruženje-garant i pruži zadovoljavajuće dokaze o krađi. Ako isprava nije zastarela, carinske vlasti mogu zahtevati njeno deponovanje.

Član 25

U slučajevima predviđenim u članu 24, carinske vlasti pridržavaju sebi pravo da ubiraju taksu za regulisanje isprava.

Član 26

Carinske vlasti neće imati pravo da zahtevaju od udruženja-garanta plaćanje uvoznih dažbina i taksa za privremeno uvezeno vozilo ili odvojene delove ako u roku od godinu dana, računajući od isteka važnosti isprave, to udruženje nije obavešteno o nerazduženju isprave za privremeni uvoz.

Član 27

1. Garantna udruženja imaće rok od godinu dana, računajući od datuma obaveštenja o nerazduženju isprava za privremeni uvoz, da podnesu dokaze o reeksportovanju vozila ili odvojenih delova o kojima je reč pod uslovima predviđenim ovom konvencijom.

2. Ako taj dokaz nije podnet u određenom roku udruženje-garant će odmah deponovati ili izvršiti privremenu uplatu uvoznih dažbina i taksa koje se zahtevaju. To deponovanje ili ta uplata postaće definitivni po isteku roka od godinu dana, računajući od dana deponovanja ili privremene uplate. Za vreme ovog poslednjeg roka, udruženje-garant moći će takođe da se koristi olakšicama predviđenim u prethodnom paragrafu u cilju povraćaja deponovanih ili uplaćenih suma.

3. Za zemlje čiji propisi ne predviđaju režim deponovanja ili privremene uplate uvoznih dažbina i taksa, plaćanja koja bi bila izvršena u skladu sa odredbama prethodnog paragrafa imaće definitivni karakter, s tim što ubrane sume mogu biti vraćene kada budu ispunjeni uslovi predviđeni ovim članom.

4. U slučaju nerazduženja isprave za privremeni uvoz, udruženje-garant neće biti dužno da uplati sumu veću od iznosa uvoznih dažbina i taksa koje se primenjuju na vozila i odvojene delove koji nisu reeksportovani, eventualno povećanog interesom za zakašnjenje.

Član 28

Odredbe ove konvencije ne diraju u pravo strana ugovornica, u slučaju prevare, prekršaja ili zloupotrebe, da pokrenu istragu protiv nosilaca isprava za privremeni uvoz i protiv lica koja se koriste tim ispravama da bi povratile uvozne dažbine i takse kao i da bi nametnule penale za koje bi ta lica bila kriva. U tom slučaju, udruženja-garanti pružiće pomoć carinskim vlastima.

Glava VIII

RAZNE ODREDBE

Član 29

Strane ugovornice nastojaće da ne uvedu nikakve carinske formalnosti čije bi dejstvo moglo da ometa razvoj međunarodnog komercijalnog drumskog transporta.

Član 30

Da bi ubrzale izvršenje carinskih formalnosti, strane ugovornice koje se graniče, nastojaće da se njihove carinske ispostave nalaze jedne blizu drugih i da se radno vreme odgovarajućih carinarnica i carinskih ispostava podudara.

Član 31

Svaka povreda odredaba ove konvencije, svako zamenjivanje, lažna prijava, ili akt učinjen u cilju da neko lice ili stvar bespravno uživaju uvozni režim predviđen ovom konvencijom, izložiće prestupnika, u zemlji u kojoj je povreda učinjena, sankcijama predviđenim zakonodavstvom te zemlje.

Član 32

Nijedna odredba ove konvencije ne isključuje pravo strana ugovornica koje sačinjavaju carinsku ili ekonomsku uniju da predvide posebna pravila koja se mogu primenjivati na preduzeća koja imaju sedište poslovanja u zemljama koje čine deo te unije.

Glava IX

ZAVRŠNE ODREDBE

Član 33

1. Zemlje članice Ekonomske komisije za Evropu i zemlje primljene u Komisiju savetodavno, shodno paragrafu 8 mandata te Komisije, mogu postati strane ugovornice ove konvencije:

a) ako je potpišu;

b) ako je ratifikuju kad su je potpisale pod rezervom ratifikacije;

c) ako joj pristupe.

2. Zemlje koje bi mogle učestvovati u izvesnim poslovima Ekonomske komisije za Evropu u primeni paragrafa 11 mandata te Komisije mogu postati strane ugovornice ove konvencije ako joj pristupe posle njenog stupanja na snagu.

3. Konvencija će biti otvorena za potpisivanje do 31. avgusta 1956. godine zaključno. Posle toga datuma ona će biti otvorena za pristupanje.

4. Ratifikacija ili pristupanje će se izvršiti: deponovanjem instrumenata kod generalnog sekretara Organizacije ujedinjenih nacija.

Član 34

1. Ova konvencija će stupiti na snagu devedesetog dana, pošto je pet od zemalja pomenutih u paragrafu 1 člana 33 budu potpisale bez rezerve o ratifikaciji ili budu deponovale svoj instrumenat o ratifikaciji ili o pristupanju.

2. Za svaku zemlju koja je ratifikuje ili joj pristupi pošto je pet zemalja budu potpisale bez rezerve o ratifikaciji ili budu deponovale svoj instrumenat o ratifikaciji ili o pristupanju, ova konvencija će stupiti na snagu devedesetog dana po deponovanju instrumenta o ratifikaciji ili o pristupanju te zemlje.

Član 35

1. Svaka strana ugovornica moći će otkazati ovu konvenciju notifikacijom upućenom generalnom sekretaru Organizacije ujedinjenih nacija.

2. Otkaz će početi da proizvodi dejstvo petnaest meseci pošto generalni sekretar bude primio o tome notifikaciju.

3. Važnost isprava za privremeni uvoz izdatih pre dana od kojeg otkaz počinje da proizvodi dejstvo neće biti promenjena ovim otkazom i garancija udruženja ostaće punovažna. Produženja odobrena pod uslovima predviđenim u članu 21 ove konvencije sačuvaće takođe svoju važnost.

Član 36

Ova konvencija će prestati da proizvodi dejstvo ako, po njenom stupanju na snagu, broj strana ugovornica postane manji od pet za ma koji period od dvanaest uzastopnih meseci.

Član 37

1. Svaka zemlja će moći kad bude potpisala ovu konvenciju bez rezerve o ratifikaciji ili prilikom deponovanja svog instrumenta o ratifikaciji ili o pristupanju, ili kasnije u ma koje vreme, izjaviti, nofitikacijom upućenom generalnom sekretaru Organizacije ujedinjenih nacija, da će se ova konvencija moći primenjivati na sve ili na deo njenih teritorija koje ona predstavlja na međunarodnom planu. Konvencija se može primenjivati na teritoriju ili na teritorije pomenute u nofitikaciji počev od devedesetog dana pošto generalni sekretar primi tu notifikaciju ili, ako tog dana konvencija još nije stupila na snagu, od dana njenog stupanja na snagu.

2. Svaka zemlja koja, shodno prethodnom paragrafu, bude dala izjavu kojom primenu ove konvencije proširuje na teritoriju koju ona predstavlja na međunarodnom planu, moći će, shodno članu 35 otkazati ovu konvenciju u pogledu pomenute teritorije.

Član 38

1. Svaki spor između dve ili više strana ugovornica u pogledu tumačenja ili primene ove konvencije biće, ukoliko je moguće, rešen pregovorom između strana u sporu.

2. Svaki spor koji ne bude rešen pregovorom podneće se na arbitražu, ako to zatraži jedna od strana ugovornica u sporu, i biće, prema tome, podnet jednom ili nekolicini arbitara koje su strane u sporu zajednički izabrale. Ako u roku od tri meseca, računajući od dana zahteva za arbitražu, strane u sporu ne uspeju da se sporazumeju o izboru jednog ili više arbitara, bilo koja od tih strana može tražiti od generalnog sekretara Organizacije ujedinjenih nacija da odredi jednog jedinstvenog arbitra kome će se spor podneti na odluku.

3. Odluka arbitra ili arbitara koji budu imenovani shodno prethodnom paragrafu biće obavezna za strane ugovornice u sporu.

Član 39

1. Svaka strana ugovornica moći će, u trenutku kad potpisuje ili ratifikuje ovu konvenciju ili joj pristupa, izjaviti da se ne smatra vezanom članom 38 ove konvencije. Ostale strane ugovornice neće biti vezane članom 38 prema strani ugovornici koja bude stavila takvu rezervu.

2. Svaka strana ugovornica koja bude stavila rezervu shodno paragrafu 1 moći će u svako vreme povući tu rezervu notifikacijom upućenom generalnom sekretaru Organizacije ujedinjenih nacija.

3. Neće biti dopuštena nikakva druga rezerva na ovu konvenciju.

Član 40

1. Tri godine posle stupanja na snagu ove konvencije, svaka strana ugovornica moći će, notifikacijom upućenom generalnom sekretaru Organizacije ujedinjenih nacija, tražiti saziv konferencije u cilju revizije ove konvencije. Generalni sekretar će obavestiti o tom zahtevu sve strane ugovornice, i sazvaće revizionu konferenciju ako ga, u roku od četiri meseca od dana kada on uputi tu notifikaciju, najmanje trećina strana ugovornica obavesti o svom pristanku na taj zahtev.

2. Ako se sazove konferencija shodno prethodnom paragrafu, generalni sekretar će o tome obavestiti sve strane ugovornice i pozvaće ih da podnesu, u roku od tri meseca, predloge koje žele da budu proučeni na konferenciji. Generalni sekretar će saopštiti svim stranama ugovornicama privremeni dnevni red konferencije, kao i tekst tih predloga, najmanje tri meseca pre datuma otvaranja konferencije.

3. Generalni sekretar će pozvati na svaku konferenciju, sazvanu shodno ovom članu, sve zemlje o kojima je reč u paragrafu 1 člana 33, kao i zemlje koje su postale strane ugovornice primenom paragrafa 2 člana 33.

Član 41

1. Svaka strana ugovornica može podneti jedan ili više amandmana na ovu konvenciju. Tekst svakog predloga amandmana dostaviće se generalnom sekretaru Organizacije ujedinjenih nacija, koji će ga dostaviti svim stranama ugovornicama i obavestiće o tome druge zemlje o kojima je reč u paragrafu 1 člana 33.

2. Svaki predlog amandmana koji bude dostavljen shodno prethodnom paragrafu, smatraće se da je primljen ako nijedna strana ugovornica ne stavi primedbe u roku od šest meseci, računajući od dana kad generalni sekretar bude dostavio predlog amandmana.

3. Generalni sekretar uputiće što je mogućno pre svim stranama ugovornicama notifikaciju kojom će ih obavestiti da li je stavljena kakva primedba na predlog amandmana. Ako je stavljena neka primedba na predlog amandmana, smatraće se da amandman nije prihvaćen i biće bez ikakvog dejstva. Ako primedaba nema, amandman će stupiti na snagu za sve strane ugovornice tri meseca po isteku roka od šest meseci o kome je reč u prethodnom paragrafu.

4. Nezavisno od postupka oko amandmana predviđenog u paragrafima 1, 2 i 3 ovog člana, prilozi ove konvencije mogu se menjati sporazumno između nadležnih uprava svih strana ugovornica. Generalni sekretar utvrdiće dan stupanja na snagu novih tekstova nastalih iz takvih izmena.

Član 42

Osim notifikacija predviđenih u čl. 40 i 41 generalni sekretar Organizacije ujedinjenih nacija obavestiće zemlje o kojima je reč u paragrafu 1 člana 33, kao i zemlje koje su postale strane ugovornice primenom paragrafa 2 člana 33:

a) o potpisivanju, ratifikaciji i pristupanju na osnovu člana 33;

b) o danu stupanja na snagu ove konvencije shodno članu 34;

c) o otkazivanjima shodno članu 35;

d) o ukidanju ove konvencije shodno članu 36;

e) o notifikacijama primljenim shodno članu 37;

f) o izjavama i notifikacijama primljenim shodno paragrafima 1 i 2 člana 39;

g) o stupanju na snagu svakog amandmana shodno članu 41.

Član 43

Čim neka zemlja koja je strana ugovornica Sporazuma o privremenoj primeni Nacrta međunarodnih carinskih konvencija o turizmu, o komercijalnim drumskim vozilima i o međunarodnom drumskom transportu robe sačinjenih u Ženevi 16. juna 1949, bude postala strana ugovornica ove konvencije ona će preduzeti mere predviđene u članu IV tog sporazuma da bi ga otkazala u pogledu Nacrta međunarodne carinske konvencije o komercijalnim drumskim vozilima.

Član 44

Protokol o potpisivanju ove konvencije imaće istu snagu, važnost i trajanje kao i sama konvencija čiji sastavni deo on čini.

Član 45

Posle 31. avgusta 1956. original ove konvencije biće deponovan kod generalnog sekretara Organizacije ujedinjenih nacija, koji će dostaviti overene kopije svim zemljama o kojima je reč u paragrafima 1 i 2 člana 33.

U potvrdu čega su dole potpisani, propisno za to ovlašćeni, potpisali ovu konvenciju.

Sačinjeno u Ženevi, 18. maja hiljadu devet sto pedeset šeste godine, u jednom jedinom primerku, na engleskom i francuskom jeziku, od kojih su oba teksta podjednako verodostojna.

Za Austriju: pod rezervom ratifikacije

 

Dr Josef Stangelberger

Za Belgiju: pod rezervom ratifikacije

 

Leroy

Za Saveznu Republiku Nemačku: pod rezervom ratifikacije

 

Rudolf Steg

Za Francusku: pod rezervom ratifikacije

 

De Curton

Za Mađarsku: pod rezervom ratifikacije

 

Simon Ferencz

Za Italiju: pod rezervom ratifikacije

 

Notarangeli

Za Luksemburg: pod rezervom ratifikacije

 

R. Logelin

Za Holandiju: Za Kraljevinu u Evropi pod rezervom ratifikacije

 

W. H. J. van Asch van Wijck

Za Poljsku: pod rezervom ratifikacije i pod rezervom da se Vlada Narodne Republike Poljske ne slaže da bude vezana članom 38 ove konvencije.

 

Jerzy Koszyk

Za Švedsku: pod rezervom ratifikacije

 

G. de Sydow

Za Švajcarsku: pod rezervom ratifikacije

 

Ch. Lenz

Za Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske: pod rezervom ratifikacije

 

James C. Wardrop

 

Prilog 1

KARNET ZA CARINSKE PRELAZE

Svi podaci štampani u karnetu za carinske prelaze sastavljeni su na francuskom.

Dimenzije su 22 x 27 cm.

Udruženje koje izdaje karnet mora da upiše svoj naziv na svaki list i da iza toga imena stavi inicijale međunarodne organizacije u koju je učlanjeno.

 

 

 

 

Prilog 2

TRIPTIK

Svi podaci navedeni u triptiku uneti su na jeziku zemlje uvoza; pored toga oni mogu biti uneti i na nekom drugom jeziku.

Dimenzije su 13 x 29,5 cm.

 

 

Prilog 3

DIPTIK

Diptik se štampa na nacionalnim jezicima zainteresovanih zemalja.

Dimenzije su 11 x 24,5 cm.

Diptik sadrži:

1) Talon i kupon za otkidanje,

2) List sa uverenjem o identifikovanju, čiji su obrasci sadržani u ovom prilogu.

Kod diptika nije potrebno zavođenje isprave kod carinarnice prilikom ulaska u zemlju uvoza niti viza prilikom prelaza. Ova isprava se koristi na sledeći način:

Diptik izdaje ovlašćeno udruženje zemlje u kojoj je vozilo upisano. Talon zadržava udruženje koje izdaje ispravu. Kupon se lepi na prednjem staklu vozila.

List se predaje nosiocu isprave koji mora da ga vrati u roku od 15 dana od isteka važnosti isprave, sa uverenjem o identifikovanju propisno ispunjenim.

Udruženje koje izdaje isprave dostavlja carinskim vlastima svoje zemlje spisak svih isprava čija važnost ističe, a koje nisu regulisane u toku prethodnog meseca. Ovaj se spisak zatim dostavlja carinskim vlastima zemlje privremenog uvoza. Udruženje-garant u zemlji privremenog uvoza odgovorno je za plaćanje ulaznih dažbina i taksa, koje zahtevaju carinske vlasti.

Kupon zalepljen na prednjem staklu vozila, omogućava izlaznoj carinarnici, kao i carinarnici na ulazu u zemlju privremenog uvoza da se odmah uveri da je vozilo snabdeveno carinskom ispravom, čije pokazivanje može u slučaju potrebe da zahteva.

1) Mesto rezervisano za napomenu dveju zemalja koje zajednički odobravaju korišćenje diptika za privremeni uvoz u jednu od ovih zemalja vozila upisanih u drugoj zemlji.

 

Prilog 4

PRODUŽENJE VAŽNOSTI KARNETA ZA CARINSKE PRELAZE

1. Obrazac za produženje važnosti treba da odgovara modelu koji je unet u ovaj prilog.

Obrazac se ispunjava na francuskom. Podaci koje on sadrži mogu biti ponovljeni i na drugom jeziku.

2. Lice koje traži produženje i udruženje-garant, koje se brine o tom zahtevu, pridržavaće se sledećeg postupka:

a) Čim nosilac karneta za carinske prelaze primeti da je dužan da traži produženje važnosti svoje isprave, on zajedno sa svojim karnetom šalje udruženju-garantu zahtev za produženje, objašnjavajući okolnosti koje su ga navele da ovaj zahtev postavi. On, prema slučaju, uz svoj zahtev podnosi kao opravdanje lekarsko uverenje, potvrdu radionice za opravku, ili svaki drugi istinit dokument kojim se dokazuje da je do odlaganja došlo zbog razloga više sile.

b) Ako udruženje-garant smatra da zahtev za produženje može da bude podnet carinarnici, ono pomoću vlažnog pečata utiskuje obrazac predviđen u paragrafu 1 na omot karneta za carinske prelaze, na mesto za to specijalno rezervisano.

c) Udruženje-garant označava na levoj strani obrasca do kog datuma (slovima i brojkama) se traži produženje. Tu se stavlja potpis predsednika udruženja ili njegovog predstavnika, kao i zvanični pečat udruženja.

d) Trajanje produženja ne treba da premašuje razumno potreban rok za završavanje putovanja, rok koji normalno ne bi trebalo da bude veći od 3 meseca, računajući od dana isteka važnosti karneta za carinske prelaze.

e) Udruženje-garant zatim dostavlja karnet nadležnim carinskim vlastima svoje zemlje. Ono prilaže karnetu zahtev nosioca isprave, kao i pravdajuća dokumenta.

f) Carinska vlast odlučuje da li produženje treba da se odobri. Ona može da skrati trajanje traženog produženja ili da odbije bilo kakvo produženje. Ako se produženje odobrava, nadležni carinski službenik ispunjava obrazac koji je udruženje-garant utisnulo na omotu karneta, daje mu redni broj i broj upisa, upisuje mesto i datum i svoj zvanični položaj. On zatim stavlja svoj potpis i službeni pečat carinarnice.

g) Zatim se karnet za carinske prelaze dostavlja udruženju-garantu koje ga vraća zainteresovanom.

 

Prilog 5

OBRAZAC UVERENJA ZA REGULISANJE NERAZDUŽENIH, UNIŠTENIH, IZGUBLJENIH ILI UKRADENIH PRIVREMENIH UVOZNIH ISPRAVA

 

PROTOKOL O POTPISIVANJU

U trenutku potpisivanja konvencije koja nosi današnji datum, dole potpisani, propisno ovlašćeni, dali su sledeće izjave:

1. Odredbe ove konvencije utvrđuju minimalne olakšice. Strane ugovornice nemaju nameru da ograniče veće olakšice koje neke od njih daju ili bi mogle dati u oblasti međunarodnog drumskog transporta.

2. Odredbe ove konvencije ne sprečavaju primenu drugih nacionalnih ili ugovornih odredaba koje se odnose na uređenje drumskog transporta.

3. Strane ugovornice pridržavaju sebi pravo da priznaju iste olakšice uvezenim vozilima od strane preduzeća koja nemaju mesto poslovanja na teritoriji strana ugovornica.

4. Strane ugovornice priznaju da pravilno izvršenje konvencije daje ovlašćenim udruženjima mogućnost dobivanja olakšica u pogledu:

a) transfera deviza potrebnih za regulisanje uvoznih dažbina i taksa koje carinske vlasti neke od strana ugovornica zahtevaju u slučaju nerazduženja isprava za privremeni uvoz koje predviđa konvencija;

b) transfera deviza kada se radi o povraćaju uvoznih dažbina i taksa shodno odredbama člana 27 konvencije; i

c) transfera deviza potrebnih za plaćanje obrazaca za privremeni uvoz i međunarodni saobraćaj, koje ovlašćenim udruženjima dostavljaju njihova odgovarajuća udruženja ili federacije.

U potvrdu čega su dole potpisani, propisano za to ovlašćeni, potpisali ovaj protokol.

Sačinjeno u Ženevi osamnaestog maja hiljadu devet sto pedeset šeste godine, u jednom jedinom primerku na engleskom i francuskom jeziku, od kojih su oba teksta podjednako verodostojna.

Za Austriju: pod rezervom ratifikacije

 

Dr Josef Stangelberger

Za Belgiju: pod rezervom ratifikacije

 

Leroy

Za Saveznu Republiku Nemačku: pod rezervom ratifikacije

 

Rudolf Steg

Za Francusku: pod rezervom ratifikacije

 

De Curton

Za Mađarsku: pod rezervom ratifikacije

 

Simon Ferencz

Za Italiju: pod rezervom ratifikacije

 

Notarangeli

Za Luksemburg: pod rezervom ratifikacije

 

R. Logelin

Za Holandiju: Za Kraljevinu u Evropi pod rezervom ratifikacije

 

W. H. J. van Asch van Wijck

Za Poljsku: pod rezervom ratifikacije

 

Jerzy Koszyk

Za Švedsku: pod rezervom ratifikacije

 

G. de Sydow

Za Švajcarsku: pod rezervom ratifikacije

 

Ch. Lenz

Za Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske: pod rezervom ratifikacije

 

James C. Wardrop

ČLAN 2

Ova uredba stupa na snagu osmog dana po objavljivanju u "Službenom listu FNRJ".