UKAZ
O RATIFIKACIJI SPORAZUMA KOJI SE ODNOSE NA MEĐUNARODNU ZDRAVSTVENU ORGANIZACIJU

("Sl. list FNRJ", br. 93/47)

Na osnovu tač. 9 čl. 74 Ustava Prezidijum Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije odlučuje:

ČLAN 1

Ratifikuju se sporazumi koji se odnose na Međunarodnu zdravstvenu organizaciju, zaključeni u Njujorku 22. jula 1946. godine, i to:

1) Završni akt Međunarodne zdravstvene konferencije;

2) Ustav svetske zdravstvene organizacije;

3) Sporazum koji su zaključile vlade pretstavljene na Međunarodnoj zdravstvenoj konferenciji; i

4) Protokol koji se odnosi na Međunarodni ured za javnu higijenu,

a koji glase:

 

ZAVRŠNI AKT MEĐUNARODNE ZDRAVSTVENE KONFERENCIJE

Međunarodna zdravstvena konferencija za osnivanje jedne međunarodne zdravstvene organizacije bila je sazvana od strane Ekonomskog i socijalnog saveta Ujedinjenih nacija na osnovu sledeće rezolucije od 15. februara 1946:

"Ekonomski i socijalni savet, uzimajući na znanje deklaraciju koju su zajednički predložile delegacije Brazilije i Kine u San Francisku, a koja se odnosi na Međunarodnu zdravstvenu konferenciju i koja je bila jednoglasno prihvaćena, a priznavajući hitnu potrebu međunarodne akcije na polju narodnog zdravlja,

1. odlučuje da sazove jednu međunarodnu konferenciju radi rasmatranja obima i podesnog mehanizma za međunarodnu delatnost na polju narodnog zdravlja i predloge za obrazovanje jedne jedine Međunarodne zdravstvene organizacije Ujedinjenih nacija;

2. poziva članove Ujedinjenih nacija da kao pretstavnike na ovoj konferenciji pošalju stručnjake za narodno zdravlje;

3. osniva Pripremni tehnički komitet sa ciljem da pripremi nacrt dnevnog reda i predloge koje će rasmatrati konferencija, i imenuje sledeće stručnjake ili njihove zamenike koji će sačinjavati Komitet:

1. Dr. Gregorio Bermann (Argentina)

2. Dr. Rene Sand (Belgija)

3. Dr. Geraldo H. de Paula Souza (Brazilija)

4. General-Major G. B. Chisholm (Kanada)

5. Dr. P. Z. King (Kina) (Zamenik Dr. Szeming Sze)

6. Dr. Jozef Cancik (Čehoslovačka)

7. Dr. Aly Tewfik Shousha Pasha (Egipat)

8. Dr. A Cavaillon (Francuska) (Zamenik Dr. Leclainche)

9. Dr. Kopanaris (Grčka)

10. Major C. Mani (Indija) (Zamenik Dr. Chuni Lal Katial)

11. Dr. Manuel Martinez Baez (Meksiko)

12. Dr. Karl Evang (Norveška)

13. Dr. Martin Kacprzak (Poljska)

14. Sir Wilson Jamezon (Ujedinjeno kraljevstvo) (Zamenik Dr. Melville Mackenzie)

15. Hirurg-General Thomas Parran (SAD) (Zamenik Dr. James A. Doull)

16. Dr. Andrija Štampar (Jugoslavija)

a u savetodavnom svojstvu pretstavnike:

Panameričkog zdravstvenog biroa (The Pan-American Sanitary Bureau)

Međunarodnog ureda za javnu higijenu (L'Office International d'Hygiene Publique)

Zdravstvene organizacije Društva naroda (The League of Nations Health Organization) i

UNRRA-e (Unitet Nations Relief and Rehabilitation Administration);

4. Daje uputstvo Pripremnom tehničkom komitetu da se sastane u Parizu najkasnije do 15. marta 1946. i da podnese članovima Ujedinjenih nacija i Savetu, najkasnije 1. maja 1946, svoj izveštaj, uključujući nacrt dnevnog reda i predloge;

5. odlučuje da će ma koju primedbu na izveštaj Pripremnog tehničkog komiteta koju bude učinio u toku svog drugog zasedanja, saopštiti predloženoj Međunarodnoj konferenciji;

6. nalaže Generalnom Sekretaru da sazove konferenciju najkasnije do 20. juna 1946. i da po savetovanju sa pretsednikom Saveta, izabere mesto sastanka."

Deklaracija o sazivu Međunarodne zdravstvene konferencije bila je jednoglasno primljena na konferenciji Ujedinjenih nacija za Međunarodnu organizaciju u San Francisku.

Međunarodna zdravstvena konferencija je zasedavala u gradu Njujorku od 19. juna do 22. jula 1946.

Vlade sledećih država bile su pretstavljene na Konferenciji preko svojih delegata:

Argentina, Australija, Belgija, Bolivija, Brazilija, Sovjetska Socijalistička Republika Bjelorusija, Kanada, Čile, Kina, Kolumbija, Kosta Rika, Kuba, Čehoslovačka, Danska, Dominikanska Republika, Ekvador, Egipat, El Salvador, Etiopija, Francuska, Grčka, Gvatemala, Haiti, Honduras, Indija, Iran, Irak, Lebanon, Liberija, Luksemburg, Meksiko, Holandija, Novi Zeland, Nikaragva, Norveška, Panama, Paragvaj, Peru, Poljska, Republika Filipini, Saudi Arabija, Sirija, Turska, Sovjetska Socijalistička Republika Ukrajina, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, Južno-Afrička Unija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Urugvaj, Venecuela, Jugoslavija.

Vlade sledećih država bile su pretstavljene preko posmatrača:

Albanija, Austrija, Bugarska, Irska, Finska, Mađarska, Island, Italija, Portugal, Sijam, Švedska, Švajcarska, Transjordanija.

Vlade sledećih država bile su pozvane da pošalju posmatrače, ali nisu bile pretstavljene:

Avganistan, Rumunija, Jemen.

Savezničke kontrolne vlasti za Nemačku, Japan i Koreju bile su pretstavljene preko posmatrača;

Sledeće međunarodne organizacije bile su pretstavljene preko posmatrača:

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija,

Međunarodna organizacija rada,

Liga društva Crvenog Krsta,

Međunarodni ured za javnu higijenu,

Panamerički sanitarni ured,

Privremena međunarodna organizacija za civilno vazduhoplovstvo,

Rokfelerova fondacija,

Organizacija za vaspitanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija,

UNRRA,

Svetska sindikalna federacija.

Konferencija je imala pred sobom i koristila je kao osnovu za diskusiju predloge Ustava Svetske zdravstvene organizacije i rezolucije koje je primio Pripremni tehnički komitet eksperata, Komitet je bio obrazovan u saglasnosti sa rezolucijom Ekonomskog i socijalnog saveta od 15. februara 1946. Pred konferencijom se nalazio takođe i izvestan broj predloga koje su podnele vlade i razne organizacije.

Kao rezultat raspravljanja na konferenciji, kako je zabeleženo u zapisnicima i izveštajima njegovih komiteta i potkomiteta kao i plenarnih sednica, sastavljeni su i zasebno potpisani sledeći instrumenti:

Ustav Svetske zdravstvene organizacije,

Sporazum o obrazovanju Interimne komisije Svetske zdravstvene organizacije,

Protokol o Međunarodnom uredu za javnu higijenu.

Konferencija je primila sledeću rezoluciju:

"Konferencija sa zadovoljstvom prima na znanje korake koje je već preduzeo Generalni Sekretar Ujedinjenih nacija kako bi stvorio privremeni mehanizam za produženje preostalih delatnosti Zdravstvene organizacije Društva naroda, kako je to preporučeno u rezoluciji V Pripremnog tehničkog komiteta na dan 5. aprila 1946, i traži da Generalni Sekretar Ujedinjenih nacija, u cilju izbegavanja udvostručavanja funkcija, poduzme potrebne mere za prenos na Interimnu komisiju Svetske zdravstvene organizacije, što je moguće pre, onih funkcija Zdravstvene organizacije Društva naroda koje su Ujedinjene nacije preuzele na sebe.

U POTVRDU ČEGA su delegati potpisali ovaj završni akt.

RAĐENO u gradu Njujorku, dvadeset drugog jula 1946, u jednom primerku na engleskom, francuskom, kineskom, ruskom i španskom jeziku, od kojih je svaki tekst podjednako verodostojan. Originalni tekstovi ima da se deponuju u arhivi Ujedinjenih nacija. Generalni Sekretar Ujedinjenih nacija poslaće overene prepise svim Vladama pretstavljenim na konferenciji.

Argentina - Alberto Zwank; Australija - A. H. Tange; Belgija - Dr. M. de Laet; Bolivija - Luis V. Sotelo; Brazilija - Geraldo H. de Paula Souza; Sovjetska Socijalistička Republika Bjelorusije - N. Evstafiev; Kanada - Brooke Claxton, Brock Chisholm; Čile - Julio Bustos; Kina - Shen J. K., L. Chin Yuan, Szeming Sze; Kolumbija - Carlos Uribe Aguirre; Kosta Rika - Jaime Benavides; Kuba - Dr. Pedro Nogueira, Viktor Santamarina; Čehoslovačka - Dr. Josef Cančik; Danska - J. Oerskov; Dominikanska Republika - Dr. L. F. Thomen; Ekvador - R. Nevarez Vàsquez; Egipat - Dr. A. T. Choucha, Taha Elsayed Nasr bey, M. S. Abaza; El Salvador - Aristides Moll; Etiopija - G. Tesemma; Francuska - J. Parisot; Grčka - Dr. Phokion Kopanaris; Gvatemala - G. Moràn, J. A. Munoz; Haiti - Rulh Leon; Honduras - Juan Manuel Fiallos; Indija - C. K. Lakshmanan, C. Mani; Iran - Ghasseme Ghani, H. Hafezi; Irak - S. Al-Zahawi, Dr. Ihsam Dogramaji; Libanon - Georges Hakim, Dr. A. Makhlouf; Liberija - Joseph Negbe Togba, John B. West; Luksemburg - Dr. M. de Laet; Meksiko - Mondragón; Holandija - C. van den Berg, C. Banning, W. A. Timmerman; Novi Zeland - T. R. Ritchie; Nikaragva - A. Sevilla-Sacasa; Norveška - Hans Th. Sandberg; Panama - J. J. Vallarino; Paragvaj - Angel R. Gines; Peru - Carlos Enrique Paz Soldan, A. Toranzo; Poljska - Edward Grzegorzewski; Republika Filipini - H. Lara, Walfrido de Leon; Saudi Arabija - Dr. Medhat Cheikh-Al-Ardh, Dr. Yahia Nasri; Sirija - Dr. C. Trefi; Turska - Z. N. Barker; Sovjetska Socijalistička Republike Ukrajina - L. I. Medved, L. I. Kaltchenko; Unija Sovjetskih Socijalističkih Republika - F. G. Krotkov, pod rezervom ratifikacije od strane Prezidiuma Vrhovnog Sovjeta SSSR-a; Južno-Afrička Unija - H. S. Gear; Ujedinjeno Kraljevstvo - Melville D. Mackenzie; Velika Britanija i Severna Irska - G. E. Yates; Sjedinjene Američke Države - Thomas Parran, Martha M. Eliot, Franc G. Boudreau; Urugvaj - Josè A. Mora, R. Rivero, Carlos M. Barberousse; Venecuela - A. Arreaza Guzmàn, ad referendum; Jugoslavija - Dr. A. Štampar.

*

Avganistan -; Albanija - T. Jakova; Austrija - Dr. Marius Kaiser; Bugarska - Dr. D. P. Orahovatz; Irska - John D. Mac Carmack; Finska - Osmo Turpeinen; Mađarska -; Island -; Italija - Giovani Alberto Canaperia; Portugalija - Francisko C. Cambournac; Rumunija -; Sijam - Bunliang Tanathai; Švedska -; Švajcarska - Dr. J. Eugster, A. Sauter; Transjordanija - Dr. D. Tutunji, Jemen-.

 

USTAV SVETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE

Države, potpisnice ovog Ustava izjavljuju, u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, da sledeća načela pretstavljaju osnove za sreću svih naroda, za njihove usklađene odnose i za njihovu bezbednost:

Zdravlje pretstavlja potpuno telesno, duševno i socijalno blagostanje i ne sastoji se samo u otsutnosti bolesti ili telesnih nedostataka.

Najviši dostiživi zdravstveni standard pretstavlja jedno od osnovnih prava svakog ljudskog bića bez obzira na rasu, veru, političko uverenje, ekonomsko ili socijalno stanje.

Zdravlje svih naroda je od osnovne važnosti za postizanje mira i bezbednosti i zavisi od najpotpunije saradnje pojedinaca i država.

Rezultati ma koje države u pogledu poboljšanja i zaštite zdravlja od koristi su za sve.

Nejednak razvoj u raznim zemljama u pogledu poboljšanja zdravlja i borbe protiv bolesti, naročito zaraznih, pretstavlja zajedničku opasnost.

Zdrav razvitak deteta je od osnovne važnosti; sposobnost da živi u skladu s ambijentom koji se menja, pretstavlja najvažnije u ovom razvitku.

Davanje mogućnosti svim narodima da se koriste blagodetima medicinskih, psiholoških i srodnih nauka, bitno je za najpotpunije postizavanje zdravlja.

Obaveštenost javnog mnjenja i aktivna saradnja javnosti od najveće su važnosti za poboljšanje zdravlja naroda.

Vlade snose odgovornost za zdravlje svojih naroda, i ovoj mogu udovoljiti jedino preduzimanjem odgovarajućih zdravstvenih i socijalnih mera.

PRIHVATAJUĆI OVA NAČELA, a u cilju saradnje kako između njih samih tako i sa drugima, radi poboljšanja zaštite zdravlja svih naroda, Strane Ugovornice sporazumele su se o ovom Ustavu i ovime osnivaju Svetsku zdravstvenu organizaciju kao specijalizovanu agenciju saglasno odredbama člana 57 Povelje Ujedinjenih nacija.

GLAVA I

Cilj

Član 1

Svetska zdravstvena organizacija (u daljem tekstu "Organizacija") ima za cilj da svi narodi postignu najviši mogući zdravstveni nivo.

GLAVA II

Funkcije

Član 2

Da bi postigla svoj cilj, Organizacija će imati sledeće funkcije:

a) da dejstvuje kao rukovodeća i koordinaciona vlast u međunarodnom zdravstvenom radu;

b) da ostvari i održi uspešnu saradnju sa Ujedinjenim nacijama, specijalizovanim agencijama, državnim zdravstvenim upravama, profesionalnim grupama kao i drugim organizacijama za koje to nađe za shodno;

c) da vladama, na njihovo traženje, pomaže u jačanju njihove zdravstvene službe;

d) da na molbu vlada ili njihovim pristankom pruža odgovarajuću tehničku pomoć i, u hitnim slučajevima, potrebnu prvu pomoć;

e) da na molbu Ujedinjenih nacija pruža zdravstvene usluge i sredstva specijalnim grupama, kao što su stanovništvo teritorija pod starateljstvom, ili da u tome radu pomaže;

f) da uspostavi i održava administrativnu i tehničku službu koja bude smatrana potrebnom, podrazumevajući i epidemiološku i statističku službu;

g) da potstakne i unapredi rad na otstranjivanju epidemičkih i drugih bolesti;

h) da usavršava, ako je potrebno u saradnji s drugim specijalizovanim agencijama, poboljšanje ishrane, nesrećnih slučajeva;

i) da pomaže, ako je potrebno u saradnji sa drugim specijalizovanim agencijama, poboljšanje ishrane; stanovanja, primene zdravstvenih propisa, odmora, ekonomskih i radnih uslova, kao i svih ostalih uslova higijene ambijenta;

j) da potpomaže saradnju među naučnim i profesionalnim grupama koje doprinose napretku zdravlja;

k) da predlaže konvencije, sporazume i pravilnike, da daje preporuke u pogledu međunarodnih zdravstvenih pitanja i da vrši poslove koji će ovim biti dodeljeni Organizaciji i koji su u skladu s njenim ciljem;

l) da unapređuje zdravlje i blagostanje majke i deteta i da jača njihovu sposobnost da žive harmonično sa ambijentom koji se menja;

m) da pomaže delatnost na polju duševnog zdravlja, pogotovu onu koja se tiče stvaranja harmonije u ljudskim odnosima;

n) da potpomogne i rukovodi istraživanjem na polju zdravlja;

o) da doprinosi poboljšanju standarda nastave i obuke u zdravstvenim, medicinskim i srodnim profesijama;

p) da proučava i da podnosi izveštaj, ako je potrebno u saradnji sa drugim specijalizovanim agencijama, o administrativnoj i socijalnoj tehnici, koja se tiče javnog zdravlja i lekarskog staranja sa stanovišta predohrane i lečenja, uključivši bolničku službu i socijalnu sigurnost;

q) da pruža obaveštenja, savete i pomoć na polju zdravlja;

r) da pomaže u razvijanju obaveštenosti javnog mnjenja svih naroda u pitanjima zdravlja;

s) da ustanovi i, prema potrebi, revidira međunarodnu nomenklaturu bolesti, uzroka smrti i metoda na polju narodnog zdravlja;

t) da standardizira, prema potrebi, proceduru dijagnoze;

u) da razvija, uspostavi i poboljša međunarodni standard hrane, bioloških, farmaceutskih i sličnih proizvoda;

v) uopšte da preduzme svaku potrebnu akciju da bi se postigao cilj Organizacije.

GLAVA III

Članstvo i vanredno članstvo

Član 3

Članstvo Organizacije ima da bude otvoreno za sve države.

Član 4

Članovi Ujedinjenih nacija mogu postati članovi Organizacije potpisom ili prihvatanjem na drugi način ovog Ustava, u saglasnosti sa odredbama Glave XIX i u skladu sa njihovom ustavnom procedurom.

Član 5

Države čije su vlade bile pozvane da pošalju posmatrače na Međunarodnu zdravstvenu konferenciju, održanu u Njujorku 1946, mogu postati članovi potpisivanjem ili prihvatanjem na drugi način ovog Ustava, u skladu sa odredbama Glave XIX i u skladu sa njihovom ustavnom procedurom, pod pretpostavkom da je potpis ili prihvatanje izvršeno pre prve sednice Zdravstvene skupštine.

Član 6

Pod rezervom uslova ma kojeg sporazuma između Ujedinjenih nacija i Organizacije, odobrenog u smislu Glave XVI, Države koje ne postaju Članovi prema članovima 4 i 5, mogu zatražiti da postanu Članovi i biće primljeni kao Članovi kada njihova molba bude usvojena prostom većinom na Zdravstvenoj skupštini.

Član 7

Ako koji Član propusti da odgovori svojim finansijskim obavezama prema Organizaciji, kao i u drugim izvanrednim okolnostima, Zdravstvena skupština može, pod uslovima koje ona bude našla za shodne, da suspenduje pravo glasa i korišćenje usluga na koje Član ima pravo. Zdravstvena skupština imaće pravo da ponovo uspostavi ovo pravo glasa i korišćenje usluga.

Član 8

Teritorije ili grupe teritorija koje ne rukovode svojim međunarodnim odnosima Zdravstvena skupština može primiti kao Vanredne Članove na traženje koje u njihovo ime podnese neki Član ili koja druga vlast koja rukovodi njihovim međunarodnim odnosima. Pretstavnici Vanrednih Članova na Zdravstvenoj skupštini treba da su kvalifikovani svojom stručnošću na polju zdravlja i treba da su izabrani između domorodačkog stanovništva. Prirodu i opseg prava i obaveza Vanrednih Članova odrediće Zdravstvena skupština.

GLAVA IV

Organi

Član 9

Poslove Organizacije vršiće:

a) Svetska zdravstvena konferencija (u ovom tekstu "Zdravstvena skupština").

b) Izvršni odbor (u daljem tekstu "Odbor").

c) Sekretarijat.

GLAVA V

Svetska zdravstvena skupština

Član 10

Zdravstvena skupština biće sastavljena od delegata koji pretstavljaju Članove.

Član 11

Svaki Član biće pretstavljen sa najviše tri delegata od kojih će jedan biti određen od strane Člana kao glavni delegat. Ovi delegati biće izabrani među licima koja su najviše kvalifikovana svojom stručnošću na polju zdravlja, prvenstveno ona koja pretstavljaju državnu zdravstvenu upravu Člana.

Član 12

Delegate mogu pratiti zamenici i savetodavci.

Član 13

Zdravstvena skupština će se sastati na redovno godišnje zasedanje, a prema potrebi na naročita zasedanja. Ona će biti sazvana na traženje Odbora ili većine Članova.

Član 14

Zdravstvena skupština će na svakom godišnjem zasedanju izabrati državu ili oblast u kojoj će se održati iduća godišnja skupština a Odbor će naknadno odrediti mesto. Odbor će odrediti mesto gde će održati specijalno zasedanje.

Član 15

Odbor će, po savetovanju sa Generalnim Sekretarom Ujedinjenih nacija odrediti datum svakog godišnjeg i specijalnog zasedanja.

Član 16

Zdravstvena skupština izabraće svog pretsednika i ostale funkcionere na početku svakog godišnjeg zasedanja. Oni će vršiti svoje dužnosti do izbora njihovih naslednika.

Član 17

Zdravstvena skupština će usvojiti svoj sopstveni poslovnik.

Član 18

Funkcije Zdravstvene skupštine će biti:

a) da odredi politiku Organizacije;

b) da imenuje Članove koji su ovlašćeni da odrede lice koje će vršiti dužnosti u Odboru;

c) da postavi Generalnog direktora;

d) da prouči i odobri izveštaje i delatnost Odbora i Generalnog direktora kao i da daje instrukcije Odboru u pogledu predmeta po kojima bi se smatralo da je poželjno preduzeti akciju, proučiti ih, izvršiti istraživanja ili po njima dati izveštaj;

e) da osnuje komitete koji bi se smatrali potrebnim za rad Organizacije;

f) da nadzire finansisku politiku Organizacije i da prouči i odobri budžet;

g) da da instrukcije Odboru i Generalnom direktoru da skrenu pažnju Članovima i međunarodnim organizacijama, kako državnim tako i nedržavnim, na svako pitanje u odnosu na zdravlje koje Zdravstvena skupština smatra za shodno;

h) da pozove svaku organizaciju, međunarodnu ili nacionalnu, državnu ili nedržavnu, koja ima dužnosti srodne dužnostima Organizacije, da postavi pretstavnika koji će učestvovati bez prava glasa na njenim sednicama ili na sednicama komiteta i konferencijama sazvanim pod njenim okriljem, pod uslovima propisanim od strane Zdravstvene skupštine; ali, ako su u pitanju nacionalne organizacije, pozivi će biti upućeni samo u saglasnosti s odnosnom vladom;

i) da rasmotri preporuke koje se odnose na zdravlje a koje je učinila Generalna skupština, Ekonomski i socijalni savet, Savet bezbednosti ili Starateljski savet Ujedinjenih nacija i da ove izvesti o koracima koje je Organizacija poduzela radi izvršenja tih preporuka;

j) da podnosi izveštaj Ekonomskom i socijalnom savetu u saglasnosti sa bilo kojim sporazumom između Organizacije i Ujedinjenih nacija;

k) da preko osoblja Organizacije, osnivanjem svojih vlastitih ustanova ili saradnjom sa zvaničnim i nezvaničnim ustanovama bilo kog Člana a u saglasnosti sa njegovom vladom, pomaže i vodi istraživanja na polju zdravlja;

l) da osnuje druge ustanove koje smatra poželjnim;

m) da preduzme svaku shodnu akciju radi postizavanja cilja Organizacije.

Član 19

Zdravstvena skupština biće ovlašćena da usvaja konvencije ili sporazume po svim predmetima u okviru nadležnosti Organizacije. Dvotrećinska većina Zdravstvene skupštine biće potrebna da bi se usvojile konvencije ili sporazumi koji će stupiti na snagu u pogledu svakog pojedinog Člana kada ih on bude prihvatio shodno svom ustavnom postupku.

Član 20

Svaki Član se obavezuje da će u roku od 18 meseci po usvajanju neke konvencije ili sporazuma od strane Zdravstvene skupštine, preduzeti akciju koja se odnosi na prihvatanje takve konvencije ili sporazuma. Svaki Član će notifikovati Generalnom direktoru akciju koju je preduzeo, i ako ne prihvati takvu konvenciju ili sporazum u određenom roku, daće izjavu o razlozima neusvajanja. Svaki Član se saglašava s tim da će u slučaju usvajanja podnositi godišnji izveštaj Generalnom direktoru u saglasnosti sa Glavom XIV.

Član 21

Zdravstvena skupština biće ovlašćena da usvaja odredbe u pogledu:

(a) sanitarnih i karantinskih mera kao i drugih mera namenjenih sprečavanju širenja bolesti iz jedne zemlje u drugu;

(b) nomenklatura u pogledu bolesti, uzroka smrti i prakse po pitanjima narodnog zdravlja;

(c) standarda u pogledu metoda dijagnoze za međunarodnu upotrebu;

(d) standarda u odnosu na sigurnost, čistoću i dejstvo bioloških, farmaceutskih i sličnih proizvoda u međunarodnom trgovačkom prometu;

(e) oglašavanja i etiketiranja bioloških, farmaceutskih i sličnih proizvoda u međunarodnom trgovačkom prometu.

Član 22

Odredbe usvojene u smislu člana 21 stupiće na snagu za sve Članove, pošto bude izvršena propisna notifikacija o njihovom usvajanju od strane Zdravstvene skupštine, osim za one Članove koji u roku predviđenom u notifikaciji budu saopštili Generalnom direktoru da ih odbacuju ili čine rezerve.

Član 23

Zdravstvena skupština će biti ovlašćena da čini preporuke Članovima u pogledu ma kojeg predmeta u okviru nadležnosti Organizacije.

GLAVA VI

Izvršni odbor

Član 24

Odbor će se sastojati od 18 lica, određenih od istog broja Članova. Vodeći računa o pravičnoj geografskoj raspodeli, Zdravstvena skupština će izabrati Članove koji će imati pravo da odrede lica koja će vršiti dužnosti u Odboru. Svaki od tih Članova treba da postavi u Odbor tehnički kvalifikovano lice na polju zdravlja koje mogu pratiti zamenici i savetodavci.

Član 25

Ovi Članovi biće izabrani na tri godine i mogu ponovo biti izabrani, s tim da u pogledu Članova izabranih prilikom prvog zasedanja Zdravstvene skupštine, trajanje mandata šestorice Članova bude jedna godina, a trajanje mandata drugih šest Članova dve godine, kako to bude određeno kockom.

Član 26

Odbor će se sastati najmanje dva puta godišnje i odrediće mesto svakog sastanka.

Član 27

Odbor će izabrati svog pretsednika među svojim Članovima i usvojiće svoj poslovnik.

Član 28

Funkcije Odbora biće:

(a) da izvrši odluke i sprovodi politiku Zdravstvene skupštine;

(b) da dejstvuje kao izvršni organ Zdravstvene skupštine;

(c) da vrši sve druge funkcije koje mu poveri Zdravstvena skupština;

(d) da daje savete Zdravstvenoj skupštini po pitanjima koja mu ona bude uputila a po predmetima koji su povereni Organizaciji konvencijama, sporazumima i odredbama;

(e) da Zdravstvenoj skupštini daje savete i podnosi predloge po sopstvenoj inicijativi;

(f) da pripremi dnevni red sednica Zdravstvene skupštine;

(g) da podnese Zdravstvenoj skupštini na rasmatranje i odobrenje opšti program rada za određeni period;

(h) da proučava sva pitanja u okviru svoje nadležnosti;

(i) da preduzme hitne mere u okviru funkcija i finansijskih sredstava Organizacije prilikom događaja koji zahtevaju neodložnu akciju. Naročito može da ovlasti Generalnog direktora da preduzme potrebne korake radi suzbijanja epidemije, da učestvuje u organizaciji zdravstvene pomoći žrtvama katastrofa kao i da pristupi proučavanjima i istraživanjima na čiju hitnost je skrenuta pažnja Odboru od strane ma kojeg Člana ili Generalnog direktora.

Član 29

Odbor vrši vlast u ime celokupne Zdravstvene skupštine koju mu je ona delegirala.

GLAVA VII

Sekretarijat

Član 30

Sekretarijat će se sastojati od Generalnog direktora, tehničkog i administrativnog osoblja potrebnog Organizaciji.

Član 31

Generalnog direktora će postaviti Zdravstvena skupština na osnovu imenovanja od strane Odbora pod uslovima koje Zdravstvena skupština bude odredila. Generalni direktor, potčinjen Odboru, biće glavni tehnički i administrativni funkcioner Organizacije.

Član 32

Generalni direktor biće po službenoj dužnosti sekretar Zdravstvene skupštine, Odbora, svih komisija i komiteta Organizacije i konferencija koje ona bude sazvala. On može preneti ove funkcije.

Član 33

Generalni direktor odnosno njegov pretstavnik može, u saglasnosti sa Članovima, ustanoviti proceduru koja će mu omogućiti, u cilju vršenja njegovih funkcija, da ima neposredan pristup raznim njihovim vlastima, naročito njihovim zdravstvenim upravama i nacionalnim zdravstvenim državnim ili nedržavnim organizacijama. On može takođe uspostaviti direktne odnose sa međunarodnim organizacijama čija delatnost dolazi u okvir nadležnosti Organizacije. On će izveštavati regionalne urede o svim pitanjima koja obuhvataju njihova odnosna područja.

Član 34

Generalni direktor pripremaće i podnosiće godišnje Odboru finansijski izveštaj i budžetski proračun Organizacije.

Član 35

Generalni direktor postaviće osoblje Sekretarijata u skladu sa personalnim propisima ustanovljenim od strane Zdravstvene skupštine. Pri postavljanju osoblja glavna pažnja će se posvetiti tome da se obezbedi da efikasnost, nepristrasnost i međunarodno-pretstavnički karakter Sekretarijata bude održan na najvišem nivou. Obratiće se pažnja na važnost regrutovanja osoblja na najširoj mogućoj geografskoj osnovi.

Član 36

Uslovi službe osoblja Organizacije imaće da budu što je moguće više u skladu sa propisima za osoblje drugih organizacija Ujedinjenih nacija.

Član 37

Pri vršenju svojih dužnosti Generalni direktor i osoblje ne smeju tražiti niti dobijati instrukcije od bilo koje vlade ili vlasti izvan Organizacije. Oni imaju da se klone svake akcije koja bi mogla da ima odraza na njihov položaj međunarodnih funkcionera. Svaki Član Organizacije sa svoje strane, obavezuje se da će poštovati isključivi međunarodni karakter Generalnog direktora i osoblja i da neće pokušavati uticati na njih.

GLAVA VIII

Komiteti

Član 38

Odbor će osnovati komitete koje odredi Zdravstvena skupština, a može, po vlastitoj inicijativi ili po predlogu Generalnog direktora, da osnuje i druge komitete koje smatra poželjnim da služe bilo kojoj svrsi u okviru nadležnosti Organizacije.

Član 39

S vremena na vreme a u svakom slučaju jedanput godišnje, Odbor će proučiti potrebu za produženje rada pojedinog komiteta.

Član 40

Odbor može da se postara da se stvore zajednički ili mešoviti komiteti sa drugim organizacijama ili da Organizacija učestvuje u takvim komitetima, kao i da Organizacija bude pretstavljena u komitetima koje su takve druge organizacije osnovale.

GLAVA IX

Konferencije

Član 41

Zdravstvena skupština ili Odbor mogu sazvati mesne, generalne, tehničke ili druge specijalne konferencije radi razmatranja ma kojeg predmeta u okviru nadležnosti Organizacije i mogu da se postaraju da na takvim konferencijama budu pretstavljene međunarodne organizacije i, uz saglasnost odnosnih vlada, nacionalne organizacije, državne ili nedržavne. Način takvog pretstavljanja odrediće Zdravstvena skupština ili Odbor.

Član 42

Odbor može da se postara da Organizacija bude pretstavljena na konferencijama za koje Organizacija, po mišljenju Odbora, ima interesa.

GLAVA X

Sedište

Član 43

Sedište Organizacije odrediće Zdravstvena skupština po savetovanju sa Ujedinjenim nacijama.

GLAVA XI

Regionalno uređenje

Član 44

(a) Zdravstvena skupština će s vremena na vreme odrediti geografske oblasti u kojima je poželjno da se osnuje regionalna organizacija.

(b) Zdravstvena skupština može, uz saglasnost većine Članova, koji se nalaze u granicama tako određenih oblasti, da osnuje regionalnu organizaciju radi zadovoljavanja specijalnih potreba oblasti. Ne može biti više od jedne regionalne organizacije u pojedinoj oblasti.

Član 45

Svaka regionalna organizacija biće sastavni deo Organizacije u saglasnosti sa ovim Ustavom.

Član 46

Svaka regionalna organizacija će se sastojati od regionalnog komiteta i regionalnog ureda.

Član 47

Regionalni komiteti biće sastavljeni od pretstavnika Država Članica i Vanrednih Članova u odnosnoj oblasti. Teritorije ili grupe teritorija u granicama oblasti, koje ne rukovode svojim međunarodnim odnosima i koji nisu Vanredni Članovi imaće pravo da budu pretstavljeni u regionalnim komitetima i da učestvuju u njima. Prirodu i obim prava i obaveza takvih teritorija ili grupa teritorija u regionalnim komitetima odrediće Zdravstvena skupština u konsultaciji sa Članom ili drugom vlašću koji rukovode međunarodnim odnosima tih teritorija kao i sa Državama Članicama u toj oblasti.

Član 48

Regionalni komiteti će se sastati kad god je to potrebno i odrediće mesto svakog pojedinog sastanka.

Član 49

Regionalni komiteti će sami usvojiti svoj poslovnik.

Član 50

Funkcije regionalnih komiteta će biti:

(a) da formuliše politiku koja se odnosi na pitanja isključivo regionalnog karaktera;

(b) da nadzire delatnost regionalnog ureda;

(c) da savetuje regionalnom uredu da sazove tehničke konferencije kao i da obavi drugi posao ili da izvrši istraživanje po predmetima zdravlja, što bi po mišljenju regionalnog komiteta pomoglo postizavanju ciljeva Organizacije u granicama oblasti;

(d) da sarađuje sa odnosnim regionalnim komitetima Ujedinjenih nacija kao i sa takvim komitetima ostalih specijalizovanih agencija i drugim regionalnim međunarodnim organizacijama koje imaju zajedničke interese sa Organizacijom;

(e) da preko Generalnog direktora daje savet Organizaciji po međunarodnim zdravstvenim pitanjima koja imaju širi značaj od regionalnog;

(f) da preporuči dodeljivanje naknadnih regionalnih doprinosa od strane vlada odnosnih oblasti ako deo centralnog budžeta Organizacije, odobren toj oblasti, nije dovoljan za izvršavanje regionalnih funkcija;

(g) sve druge funkcije koje regionalnom komitetu budu delegirali Zdravstvena skupština, Odbor ili Generalni direktor.

Član 51

Pod opštom vlašću Generalnog direktora Organizacije, regionalni ured će biti administrativni ured regionalnog komiteta. On će dalje, u granicama oblasti, izvršavati odluke Zdravstvene skupštine i Odbora.

Član 52

Na čelu regionalnog ureda biće regionalni direktor, koga postavlja Odbor u saglasnosti sa regionalnim komitetom.

Član 53

Osoblje regionalnog ureda će se postaviti na način koji će odrediti sporazumno Generalni direktor i regionalni direktor.

Član 54

Panamerička sanitarna organizacija koju pretstavljaju Panamerički sanitarni biro i Panameričke sanitarne konferencije kao i sve druge međuvladine regionalne zdravstvene organizacije koje su postojale pre dana potpisivanja ovog Ustava, biće u odgovarajućem roku uključene u Organizaciju. To uključivanje treba da se izvrši po mogućnosti što pre zajedničkom akcijom zasnovanom na uzajamnom sporazumu nadležnih vlasti, izraženom preko odnosnih organizacija.

GLAVA XII

Budžet i troškovi

Član 55

Generalni direktor će pripremiti i podneti Odboru godišnji budžetski proračun Organizacije. Odbor će ga rasmotriti i podneti ga Zdravstvenoj skupštini zajedno sa eventualnim preporukama koje Odbor smatra shodnim.

Član 56

Pod rezervom eventualnog sporazuma između Organizacije i Ujedinjenih nacija. Zdravstvena skupština će ispitati i odobriti budžetski proračun i razrezati troškove među Članove u skladu sa skalom koju treba da utvrdi Zdravstvena skupština.

Član 57

Zdravstvena skupština ili Odbor, postupajući u ime Zdravstvene skupštine, mogu primiti darove i legate date Organizaciji i upravljati njima pod pretpostavkom da su uslovi, vezani za takve darove ili legate, prihvatljivi za Zdravstvenu skupštinu ili Odbor i da su u skladu sa ciljevima i politikom Organizacije.

Član 58

Biće osnovan jedan specijalan fond koji će Odbor raspolagati po svojoj diskreciji radi pokrivanja potreba u hitnim i nepredviđenim slučajevima.

GLAVA XIII

Glasanje

Član 59

Svaki Član će imati jedan glas u Zdravstvenoj skupštini.

Član 60

(a) Odluke Zdravstvene skupštine po važnim pitanjima donosiće se dvotrećinskom većinom Članova koji su prisutni i glasaju. U ova pitanja spadaju: usvajanje konvencija ili sporazuma; odobravanje sporazuma kojima se Organizacija dovodi u vezu sa Ujedinjenim nacijama i međuvladinim organizacijama i agencijama u skladu sa članovima 69, 70 i 72; amandman; ovog Ustava.

(b) Odluke po drugim pitanjima, uključujući određivanje daljnjih kategorija pitanja o kojima bi se imalo odlučivati dvotrećinskom većinom donosiće se većinom Članova koji su prisutni i koji glasaju.

(c) Glasanje po analognim predmetima u Odboru i u komitetima Organizacije vršiće se u skladu sa tačkama (a) i (b) ovog člana.

GLAVA XIV

Izveštaji koje podnose države

Član 61

Svaki Član treba da podnosi godišnje izveštaj Organizaciji o preduzetim merama i postignutom rezultatu u poboljšanju zdravlja svog naroda.

Član 62

Svaki Član treba da podnosi godišnje izveštaj o merama preduzetim s obzirom na preporuke koje mu je dala Organizacija i s obzirom na konvencije, sporazume i odredbe.

Član 63

Svaki će Član hitno saopštiti Organizaciji važne zakone, uredbe, zvanične izveštaje i statističke podatke u odnosu na zdravlje koji su objavljeni u dotičnoj državi.

Član 64

Svaki će Član dostavljati statističke i epidemiološke izveštaje na način koji će odrediti Zdravstvena skupština.

Član 65

Svaki će Član na zahtev Odbora dostaviti dopunski izveštaj u pogledu zdravlja koji bi bilo praktično moguće dostaviti.

GLAVA XV

Pravna sposobnost, privilegije i imuniteti

Član 66

Organizacija će imati, na teritoriji svakog Člana pravnu sposobnost za ostvarenje svojih ciljeva i za vršenje svojih funkcija.

Član 67

(a) Organizacija će imati na teritoriji svakog Člana privilegije i imunitete potrebne za ostvarenje svojih ciljeva i za vršenje svojih funkcija.

(b) Pretstavnici Članova, lica određena da vrše dužnost u Odboru kao i tehničko i administrativno osoblje Organizacije će slično imati privilegije i imunitete potrebne za nezavisno vršenje svojih funkcija u vezi sa Organizacijom.

Član 68

Takva pravna sposobnost, privilegije i imuniteti biće definisani u posebnom sporazumu koji će pripremiti Organizacija u konsultaciji sa Generalnim Sekretarom Ujedinjenih nacija, i koji će biti zaključen među Članovima.

GLAVA XVI

Veze sa drugim organizacijama

Član 69

Organizacija treba da bude dovedena u vezu sa Ujedinjenim nacijama kao jedna od specijalizovanih agencija, pomenutih u članu 57 Povelje Ujedinjenih nacija. Za odobrenje jednog ili više sporazuma koji Organizaciju dovode u vezu sa Ujedinjenim nacijama biće potrebna dvotrećinska većina glasova u Zdravstvenoj skupštini.

Član 70

Organizacija će uspostaviti korisne odnose i tesno će sarađivati sa drugim međuvladinim organizacijama sa kojima je to poželjno. Svaki formalan sporazum sa takvim organizacijama treba da odobri Zdravstvena skupština dvotrećinskom većinom glasova.

Član 71

U stvarima svoje nadležnosti, Organizacija može da preduzme shodne mere radi konsultovanja i saradnje sa nedržavnim međunarodnim organizacijama i, uz saglasnost dotične vlade, sa nacionalnim organizacijama, državnim ili nedržavnim.

Član 72

Pod rezervom odobrenja dvotrećinskom većinom glasova Zdravstvene skupštine, Organizacija može preuzeti od ma koje druge međunarodne organizacije ili agencije, čiji se ciljevi i delatnost nalaze u granicama nadležnosti Organizacije, one funkcije, sredstva i obaveze koji budu preneseni, na Organizaciju međunarodnim sporazumom ili uzajamno prihvaćenim aranžmanima sklopljenim između nadležnih vlasti odnosnih organizacija.

GLAVA XVII

Amandmani

Član 73

Tekstove predloženih amandmana ovog Ustava saopštiće Generalni direktor Članovima najmanje šest meseci pre njihovog razmatranja na Zdravstvenoj skupštini. Amandmani će stupiti na snagu za sve Članove kada budu usvojeni dvotrećinskom većinom glasova Zdravstvene skupštine i prihvaćeni od strane dve trećine Članova u skladu sa njihovim odnosnim ustavnim procedurama.

GLAVA XVIII

Interpretacija

Član 74

Kineski, engleski, francuski, ruski i španski tekst ovog Ustava smatraće se podjednako autentični.

Član 75

Svako pitanje ili spor što se tiče interpretacije ili primene ovog Ustava koji se ne budu rešili pregovorima ili od strane Zdravstvene skupštine, predaće se Međunarodnom sudu pravde u skladu sa Statutom Suda, ukoliko se dotične stranke ne sporazumeju o nekom drugom načinu rešavanja.

Član 76

Po ovlašćenju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija ili po ovlašćenju u smislu ma kojeg sporazuma između Organizacije i Ujedinjenih nacija, Organizacija može zatražiti od Međunarodnog suda pravde savetodavno mišljenje po bilo kojem pravnom pitanju koje bi se pojavilo u okviru nadležnosti Organizacije.

Član 77

Generalni direktor može, u ime Organizacije, pretstati Sudu u ma kojem postupku koji bi se pojavio povodom takvog traženja savetodavnog mišljenja. On će preduzeti shodne mere za iznošenje slučaja pred Sud uključivši mere za iznošenje argumenata raznih gledišta po pitanju.

GLAVA XIX

Stupanje na snagu

Član 78

Pod rezervom odredaba Glave III ovaj će Ustav ostati otvoren svim državama za potpis ili prihvatanje.

Član 79

(a) Države mogu pristupiti ovog Ustavu

(I) potpisom bez rezerve u pogledu odobrenja;

(II) potpisom pod rezervom odobrenja praćenog prihvatanjem; ili

(III) prihvatanjem.

(b) Prihvatanje će se izvršiti deponovanjem formalnog instrumenta kod Generalnog Sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 80

Ovaj će Ustav stupiti na snagu kada 26 Članova Ujedinjenih nacija budu pristupili istom u skladu sa odredbama člana 79.

Član 81

U skladu sa članom 102 Povelje Ujedinjenih nacija, Generalni Sekretar Ujedinjenih nacija registrovaće ovaj Ustav kada isti bude potpisan bez rezervi, što se tiče odobrenja, u ime jedne države ili pošto bude deponovan prvi instrument o prihvatanju.

Član 82

Generalni Sekretar Ujedinjenih nacija izvestiće Države Članice potpisnice ovog Ustava o datumu kada je isti stupio na snagu. On će ih takođe izvestiti o datumima kada su druge države pristupile ovom Ustavu.

U POTVRDU ČEGA potpisani pretstavnici, propisno ovlašćeni za to, potpisuju ovaj Ustav.

RAĐENO u gradu Njujorku dana dvadeset drugog jula 1946. u jednom jedinom primerku na kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku, od kojih je svaki tekst podjednako verodostojan. Originalni tekstovi će se deponovati u arhivi Ujedinjenih nacija. Generalni Sekretar Ujedinjenih nacija će poslati overene kopije svakoj pojedinoj vladi pretstavljenoj na ovoj koferenciji.

Argentina - Alberto Zwanck, ad referendum; Australija - A. H. Tange, pod rezervom odobrenja i prihvatanja od strane Australijske Zajednice Naroda; Belgija - Dr. M. de Laet, pod rezervom ratifikacije; Bolivija - Luis V. Sotelo, ad referendum; Brazilija - Generaldo H. de Paula Souza, ad referendum; Bjeloruska Sovjetska Socijalistička Republika - E. Evstafijev, pod rezervom ratifikacije od strane vlade; Kanada - Brooke Claxton, Brock Chisholm, pod rezervom odobrenja*); Čile - Julio Bustos, pod rezervom ustavnog odobrenja; Kina - Shen J. K., L. Chin Yuan, Szeming Sze; Kolumbija - Carlos Uribe Aguirre, ad referendum; Kosta Rika - Jaime Benavides, ad referendum; Kuba - Dr. Pedro Nogueira, Victor Santamarina, ad referendum; Čehoslovačka - dr. Josef Cancik, ad referendum; Danska - J. Oerskov, ad referendum; Dominikanska Republika - Dr. L. F. Thomen, ad referendum; Ekvador - R. Nevarez Vaswuez, ad referendum; Egipat - Dr. A. T. Choucha, Taha Elsayed Nasr. bey, M. S. Abaza, pod rezervom ratifikacije; El Salvador - Aristides Moll, ad referendum; Etiopija - G. Tesemma, pod rezervom ratifikacije; Francuska - J. Parisot, ad referendum; Grčka - Dr. Phokion Kopanaris, ad referendum; Gvatemala - G. Moran, J. A. Munoz, ad referendum; Haiti - Rulx Leon, ad referendum; Honduras - Juan Manuel Fiallos, ad referendum; Indija - S. K. Lakshmanan, C. Mani, pod rezervom ratifikacije. Ovi potpisi su stavljeni u saglasnosti sa pretstavnikom Njegovog Veličanstva za vršenje funkcija Krune u odnosima sa Indijskim Državama; Iran - Ghasseme Ghani, pod rezervom ratifikacije od strane iranskog parlamenta (Medžlis); Irak - S. Al-Zahawi, Dr. Ihsan Dogramaji, ad referendum; Liban - Georges Hakim, Dr. A. Makhlouf, ad referendum; Liberija - Joseph Nagbe Togba, John B. West, ad referendum; Luksemburg - Dr. M de Laet, pod rezervom ratifikacije; Meksiko - Mondragon, ad referendum; Holandija - C. van den Berg, C. Banning, W. A. Timmerman, ad referendum; Novi Zeland - T. R. Ritchie, ad referendum; Nikaragva - A. Sevilla-Sacasa, ad referendum; Norveška - Hans Th. Sandberg, ad referendum; Panama - J. J. Vallarino, ad referendum; Paragvaj - Angel R. Gines, ad referendum; Peru - Carlos Enrique Paz Soldan, A. Toranzo, ad referendum, Poljska - Edward Grzengorzewski, ad referendum; Republika Filipini - H. Lara, Walfrido de Leon, ad referendum; Saudi Arabija - Dr. Yehta Nasri, Dr Medhat CHeikh-Al-Ardh, pod rezervom ratifikacije, Sirija - Dr. C. Trefi, pod rezervom ratifikacije; Turska - Z. N. Barker, pod rezervom ratifikacije potpisujem pod rezervom odobrenja i potvrde od strane moje vlade; Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika - L. I. Medved, I. I. Kaltchenko, pod rezervom ratifikacije Vrhovnog sovjeta Ukrajinske Sovjetske Socijalističke Republike; Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika - F. G. Krotkov, pod rezervom ratifikacije Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR; Južno-Afrička Unija - H. S. Gear, ad referendum; Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Severne Irske - Melville D. Mackenzie, G. E. Yates; Sjedinjene Američke Države - Thomas Parran, Martha M. Eliot, Frank G. Boudreau, pod rezervom odobrenja; Urugvaj - Jose A. Mora, R. Rivero, Carlos M. Barberousse, ad referendum; Venecuela - A. Arreaza Guzman, ad referendum; Jugoslavija - Dr. A. Štampar, sa rezervom u pogledu rafitikacije.

__________
*) Formalni instrument o prihvatanju od strane Kanade sa datumom 21. avgust 1946. deponovan je kod Generalnog Sekretara Ujedinjenih nacija 29. avgusta 1946.

Avganistan -; Albanija-; T. Jakova, sa rezervom; Austrija - Dr. Marius Kaiser, sa rezervom; Bugarska - Dr. D. P. Orahovatz, pod rezervom ratifikacije; Irska - John D. MacCormack, pod rezervom prihvatanja; Finska - Osmo Turpeinen, ad referendum; Mađarska -; Island -; Italija - Giovanni Alberto Canaperia, pod rezervom ratifikacije; Portugalija - Francisco C. Camnournac, pod rezervom ratifikacije; Rumunija -; Sijam - Bunliang Tamthai, pod rezervom odobrenja; Švedska -; Švajcarska - Dr. J. Eugster, A. Sauter pod rezervom ratifikacije; Transjordanija - Dr. D. P. Tutunji, pod rezervom ratifikacije; Jemen -.

 

SPORAZUM
KOJI SU ZAKLJUČILE VLADE PRETSTAVLJENE NA MEĐUNARODNOJ ZDRAVSTVENOJ KONFERENCIJI
Održanoj u gradu Njujorku od 19. juna do 22. jula 1946.

Vlade pretstavljene na međunarodnoj zdravstvenoj konferenciji, koja je sazvana 19. juna 1946, u gradu Njujorku od strane Ekonomskog i socijalnog saveta Ujedinjenih nacija,

pošto su se sporazumele da će jedna međunarodna organizacija biti obrazovana pod imenom: Svetska zdravstvena organizacija,

pošto su se današnjeg dana sporazumele o Ustavu Svetske zdravstvene organizacije, i

pošto su odlučile da, do stupanja na snagu Ustava i obrazovanja Svetske zdravstvene organizacije, kako je predviđeno u Ustavu, treba osnovati Interimnu komisiju,

SPORAZUMELE SU SE o sledećem:

1) Ovim se obrazuje interimna komisija Svetske zdravstvene organizacije koja se sastoji od sledećih osamnaest država ovlašćenih da odrede lica koja će u njoj vršiti dužnost: Australija, Brazilija, Kanada, Kina, Egipat, Francuska, Indija, Liberija, Meksiko, Holandija, Norveška, Peru, Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika, Ujedinjena Kraljevina, Sjedinjene Američke Države, Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, Venecuela i Jugoslavija. Svaka od ovih država odrediće u Interimnu komisiju lice, tehnički kvalifikovano na polju zdravlja, koje mogu pratiti zamenici i savetodavci.

2) Interimna komisija imaće ove funkcije:

a) da sazove prvu sednicu Svetske zdravstvene skupštine čim to bude ostvarljivo, ali najdalje za šest meseci od dana kada Ustav Organizacije stupi na snagu;

b) da pripremi i podnese potpisnicima ovog sporazuma najmanje šest nedelja pre prve sednice Zdravstvene skupštine, privremeni dnevni red za to zasedanje i potrebna dokumenta i preporuke koje se na to odnose, uključujući:

(I) predloge za program i budžet za prvu godinu Organizacije,

(II) studije o mestu sedišta Organizacije,

(III) studije o definiciji geografskih područja, u cilju eventualnog obrazovanja regionalnih organizacija kao što je predviđeno u glavi XI Ustava, vodeći računa o gledištima dotičnih vlada, i

(IV) projekt finansijskih i personalnih propisa koje treba da odobri Zdravstvena skupština. U sprovođenju odredaba ovog paragrafa, potrebna pažnja biće posvećena radu Međunarodne zdravstvene konferencije;

c) da stupi u pregovore sa Ujedinjenim nacijama u cilju pripreme jednog ili više sporazuma, kako je predviđeno u članu 57 Povelje Ujedinjenih nacija i u članu 69 Ustava. Takav sporazum ili sporazumi ima da:

(I) sadrže propise za uspešnu saradnju između dve organizacije u nastojanju da se postignu njihovi zajednički ciljevi,

(II) olakšaju, saglasno članu 58 Povelje, koordinaciju politike i delatnosti Organizacije sa politikom i delatnostima drugih specijalizovanih agencija, i

(III) u isto vreme priznaju autonomiju Organizacije u okviru njene nadležnosti, kako je to određeno u njenom Ustavu;

d) da preduzme sve potrebne korake kako bi se izvršio prenos od Ujedinjenih nacija na Interimnu komisiju funkcija, delatnosti i imovine Zdravstvene organizacije Društva naroda, koje su bile dodeljene Ujedinjenim nacijama;

e) da preduzme sve potrebne korake u saglasnosti sa odredbama Protokola u Međunarodnom uredu za javnu higijenu, koji je potpisan 22. jula 1946, radi prenosa obaveza i funkcija Međunarodnog ureda na Interimnu komisiju, i da započne svaku potrebnu akciju da bi se olakšao prenos imovine i pasive Međunarodnog ureda na Svetsku zdravstvenu organizaciju po isteku važenja Rimskog sporazuma od 1907.;

f) da preduzme sve potrebne korake kako bi Interimna komisija preuzela dužnost i funkcije poverene UNRRA-i Međunarodnom sanitarnom konvencijom od 1944. koja menja Međunarodnu sanitarnu konvenciju od 21. juna 1926, Protokolom o produženju Međunarodne sanitarne konvencije od 1944, Međunarodnom sanitarnom konvencijom za plovidbu vazduhom od 1944, koja menja Međunarodnu sanitarnu konvenciju za plovidbu vazduhom od 12. aprila 1933. i Protokolom za produženje važnosti Međunarodne sanitarne konvencije za plovidbu vazduhom od 1944;

g) da sklopi potrebne sporazume sa Panameričkom sanitarnom organizacijom i drugim postojećim međuvladinim, regionalnim zdravstvenim organizacijama, u cilju ostvarenja odredaba člana 54 Ustava; ovi sporazumi podležu odobrenju od strane Zdravstvene skupštine;

h) da uspostavi uspešne odnose i da stupi u pregovore u cilju sklapanja sporazuma sa drugim međuvladinim organizacijama kako je to predviđeno u članu 70 Ustava;

i) da proučava pitanje odnosa sa nedržavnim međunarodnim organizacijama i sa nacionalnim organizacijama saglasno članu 71 Ustava i da sklopi interimne sporazume za savetovanje i saradnju sa organizacijama koje Interimna komisija može smatrati poželjnim;

j) da preduzme početne pripremne radnje za reviziju, unifikaciju i jačanje postojećih međunarodnih sanitarnih konvencija;

k) da prouči postojeći mehanizam i preduzme pripremne radnje koje mogu biti potrebne u vezi sa:

(I) idućom desetogodišnjom revizijom "Međunarodnih lista o uzrocima smrti" (uključujući liste primljene na osnovu međunarodnog sporazuma od 1934. koje se odnose na statistike o uzrocima smrti), i

(II) obrazovanjem međunarodnih lista o uzrocima bolesti;

l) da uspostavi uspešnu vezu sa Ekonomskim i socijalnim savetom i s onim njegovim komisijama, s kojima bi to bilo poželjno, a naročito sa Komisijom za opojne droge; i

m) da proučava svaki hitan zdravstveni problem na koji bi mu obratila pažnju ma koja vlada, da daje tehničke savete u tom pogledu, da na hitne zdravstvene potrebe obrati pažnju onih vlada i organizacija koje bi bile u mogućnosti da pomognu kao i da preduzmu korake koji bi bili poželjni radi koordinacije bilo koje pomoći čije bi pružanje vlade i organizacije mogle da preduzmu.

3) Interimna komisija može obrazovati komitete koje smatra poželjnim.

4) Interimna komisija imenovaće svog pretsednika i druge funkcionere, usvojiće svoj sopstveni poslovnik i tražiće mišljenja da lica koja bi mogla biti potrebna za olakšanje njenog rada.

5) Interimna komisija postaviće izvršnog komesara koji će:

a) biti njen glavni tehnički i administrativni funkcioner;

b) biti po zvaničnoj dužnosti Sekretar Interimne komisije i svih komiteta koje ona bude obrazovala;

c) imati neposredan pristup državnim zdravstvenim upravama na način koji bi bio prihvatljiv za zainteresovane vlade; i

d) obavljati takve druge funkcije i dužnosti koje Interimna komisija bude odredila.

6) Izvršni sekretar u granicama generalnog ovlašćenja Interimne komisije, postavljaće tehnički i administrativni personal, koji bude potreban. Pri takvim postavljenjima ima da vodi računa o načelima sadržanim u članu 35 Ustava. On će uzeti u obzir poželjnost postavljanja raspoloživog osoblja od osoblja Zdravstvene organizacije Društva naroda, Međunarodnog ureda za javnu higijenu i Odeljenja za zdravlje UNRRA-e. On može da postavi činovnike i stručnjake koje mu vlada bude stavila na raspoloženje. Dok se ne izvrši regrutovanje i organizacija njegovog osoblja može koristiti tehničku i administrativnu pomoć koju Generalni Sekretar Ujedinjenih nacija može da mu stavi na raspoloženje.

7) Interimna komisija održaće svoje prvo zasedanje u Njujorku neposredno posle svog obrazovanja i sastajaće se posle toga onoliko puta koliko to bude potrebno ali najmanje jedanput svaka četiri meseca. Interimna komisija će na svakom zasedanju odrediti mesto za svoje iduće zasedanje.

8) Izdaci Interimne komisije pokrivaće se iz fondova koje budu stavile na raspoloženje Ujedinjene nacije i u tu svrhu Privremena komisija treba da napravi potrebne aranžmane sa nadležnim odeljenjima Ujedinjenih nacija. Ako ovi fondovi budu nedovoljni, Interimna komisija može primati avanse od vlada. Takvi avansi mogu biti isplaćivani na teret doprinosa odnosnih vlada Organizaciji.

9) Izvršni sekretar će primeniti a Interimna komisija će isplatiti i odobriti budžetski proračun:

a) za period od obrazovanja Interimne komisije do 31. decembra 1946, i

b) za kasnije periode ukoliko bude potrebno.

10) Interimna komisija ima da podnese izveštaj o svom radu Zdravstvenoj skupštini na njenom prvom zasedanju.

11) Interimna komisija prestaće da postoji na osnovu rezolucije Zdravstvene skupštine na njenom prvom zasedanju u koje će vreme imovina i arhiva Interimne komisije kao i ono osoblje koje bude potrebno, biti preneseni na Organizaciju.

12) Ovaj sporazum stupiće na snagu za sve potpisnike današnjim danom.

U POTVRDU ČEGA potpisani pretstavnici, pošto su propisno ovlašćeni za to, potpisuju ovaj Sporazum na kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španskom jeziku, od kojih su svi tekstovi podjednako verodostojni.

Potpisano u gradu Njujorku, dvadeset drugog jula 1946.

Argentina - Alberto Zwanck; Australija - A. H. Tange, pod rezervom odobrenja i prihvatanja od Vlade zajednice naroda Australije; Belgija - Dr. M. D. Laet, pod rezervom ratifikacije; Bolivija - Luis V. Sotelo; Brazilija - Geraldo H. de Paula Souza; Sovjetska Socijalistička Republika Bjelorusije - N. Evstafiev; Kanada - Brooke Claxton, Broock Chisholm; Čile - Julio Bustos; Kina - Shen J. K., L. Chin Yuan, Szeming Sze; Kolumbija - Carlos Uribe Aguirre; Kosta Rika - Jaime Benavides; Kuba - Dr. Pedro Nogueira, Victor Samtamarina, ad referendum; Čehoslovačka - Dr. Josef Cančik, ad referendum; Danska - J. Oerskov ad referendum; Dominikanska Republika - Dr. L. F. Thomen; Ekvador - R. Nevarez Vasquez; Egipat - Dr. A. T. Choucha, Tahe Elsayed Naar bey, M. S. Abaza; El Salvador - Aristides Moll, ad referendum; Etiopija - G. Tesemma; Francuska - J. Parisot; Grčka - Dr. Phokion Kopanaris; Gvatemala - G. Moran, J. A. Munoz, ad referendum; Haiti - Rulx Leon; Honduras - Juan Manuel Fiallos; Indija - C. K. Lakshmanan, C. Mani, ovi su potpisi stavljeni u sporazumu sa pretstavnikom Njegovog Veličanstva u svojstvu vršenja funkcija Krune u svojim odnosima sa Indiskim Državama; Iran - Ghasseme Ghani, H. Hafezi; Irak - S. Al. Zahawi, Dr. Ihsam Dogramaji; Libanon - Georges Hakim, Dr. A. Makhlouf; Liberija - Joseph Nagbe Togba, John B. West; Luksemburg - Dr. M. D. Laet, pod rezervom ratifikacije; Meksiko Mondragon; Holandija - C. van den Berg, C. Banning, W. A. Timmerman, ad referendum; Novi Zeland - T. R. Ritchie, ad referendum; Nikaragva - A. Sevilla Sacasa, ad referendum; Norveška - Hans Th. Sandberg, ad referendum; Panama - J. J. Vallarino, ad referendum; Paragvaj - Angel R. Gines; Peru - Carlos Enrique Paz Soldan, A. Toranzo; Poljska - Edward Grzegorzewski; Republika Filipini - H. Lara, Walfrido de Leon; Saudi Arabija - Dr. Medhat Cheikh-Al-Ardh, Dr. Yahia Nasri; Sirija - Dr. C. Trefi; Turska - Z. N. Barker; Sovjetska Socijalistička Republika Ukrajina - L. I. Medved, L. I. Raltchenko; Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika - F. G. Krotkov; Južno-Afrička Unija - H. S. Gear, ad referendum; Ujedinjeno Kraljevstvo - Medville D. Mackenzie; Velika Britanija i Severna Irska - G. E. Yates; Sjedinjene Američke Države - Thomas Parran, Martha M. Eliot, Frank G. Boudreau; Urugvaj - Jose A. Mora, R. Rivero, Carlos M. Barberousse; Venecuela - A. Arreaza Guzman; Jugoslavija - Dr. A. Štampar.

Avganistan -; Albanija - T. Jakoba; Austrija - Dr. Marius Kaiser; Bugarska - Dr. D. P. Orahovatz; Irska - John D. Mac Cormack; Finska - Osmo Turpeihen; Mađarska -; Island -; Italija - Giovanni Alberto Canaperia; Portugalija - Francisco C. Cambournac; Rumunija -; Sijam - Bunliang Tamthai; Švedska -; Švajcarska - Dr. J. Eugster, A. Sauter; Transjordanija - Dr. D. P. Tutunji; Jemen-.

 

PROTOKOL KOJI SE ODNOSI NA MEĐUNARODNI URED ZA JAVNU HIGIJENU

Član 1

Vlade potpisnice ovog protokola sporazumele su se da, što se njih tiče, dužnosti i funkcije Međunarodnog ureda za javnu higijenu, kako su utvrđene u Sporazumu potpisanom u Rimu 9. decembra 1907. godine, ima da vrši Svetska zdravstvena organizacija ili njena Interimna komisija i da će, u okviru postojećih međunarodnih obaveza, preduzeti potrebne korake da izvrše ovaj zadatak.

Član 2

Strane potpisnice ovog protokola dalje su se sporazumele da, što se njih tiče, od datuma kada ovaj protokol stupi na snagu, dužnosti i funkcije koje su dodeljene Uredu međunarodnim sporazumima, navedenim u Dodatku I, ima vršiti Organizacija ili njena Interimna komisija.

Član 3

Sporazum od 1907. godine prestaće važiti i Ured će biti ukinut kad se sve Strane potpisnice Sporazuma saglase o prestanku njegovog važenja. Smatraće se da se svaka Vlada potpisnica Sporazuma od 1907. godine, pristupanjem ovom protokolu, saglasila o prestanku važnosti Sporazuma od 1907. godine.

Član 4

Strane potpisnice ovog protokola dalje su se sporazumele, ako se sve Strane potpisnice Sporazuma od 1907. ne slože da taj sporazum prestane važiti na dan 15. novembra 1949. godine, da će ga onda one otkazati, saglasno članu 8 istog Sporazuma.

Član 5

Svaka Vlada potpisnica Sporazuma od 1907. godine, koja nije potpisala ovaj protokol, može u svako doba prihvatiti ovaj protokol time što će poslati instrument o prihvatanju Generalnom Sekretaru Ujedinjenih nacija, koji će obavestiti o takvom pristupanju sve Vlade potpisnice kao i druge Vlade koje su prihvatile ovaj protokol.

Član 6

Vlade mogu pristupiti ovom protokolu:

(a) potpisom bez rezerve u pogledu odobrenja;

(b) potpisom pod rezervom odobrenja praćenog prihvatanjem; ili

(c) prihvatanjem.

Prihvatanje će se izvršiti deponovanjem propisnog instrumenta kod Generalnog Sekretara Ujedinjenih nacija.

Član 7

Ovaj će protokol stupiti na snagu kada dvadeset Vlada potpisnica sporazuma od 1907. god. budu pristupile ovom protokolu.

U POTVRDU ČEGA propisno ovlašćeni pretstavnici svojih odnosnih Vlada potpisali su ovaj protokol, koji je sastavljen na engleskom i francuskom jeziku, s tim da su oba teksta podjednako autentična, u jednom jedinom originalu, koji će biti deponovan kod Generalnog Sekretara Ujedinjenih nacija. Generalni Sekretar Ujedinjenih nacija poslaće overene prepise svakoj Vladi potpisnici i Vladi koja prihvata ovaj protokol kao i svakoj drugoj Vladi koja je, u vremenu potpisivanja ovog protokola, Strana potpisnica Sporazuma od 1907. godine. Generalni Sekretar će što je moguće pre, obavestiti svaku od Strana potpisnica ovog protokola kada će isti stupiti na snagu.

________
Rađeno u gradu Njujorku dvadeset drugog jula 1946. godine.

Argentina - Alberto Zwank, ad referendum; Australija - A. H. Tange, pod rezervom odobrenja i prihvatanja od Vlade Zajednice naroda Australije; Belgija - Dr. M. D. Laet, pod rezervom ratifikacije; Bolivija - Luis V. Sotelo; Brazilija - Geraldo H. de Paula Souza, ad referendum; Sovjetska Socijalistička Republika Bjelorusije - N. Evstafiev; Kanada*) - Brooke Claxton, Brock Chisholm, pod rezervom odobrenja*); Čile - Julio Bustos, ad referendum; Kina - Shen J. K., L. Chin Yuan, Szeming Sze; Kolumbija - Carlos Uribe Aguirre; Kosta Rika - Jaime Benavides; Kuba - Dr. Pedro Nogueira, Viktor Santamarina, ad referendum; Čehoslovačka - Dr. Josef Cančik, ad referendum; Danska - J. Oerskov, ad referendum; Dominikanska Republika - Dr. L. F. Thomen, ad referendum; Ekvador - R. Nevares Vàsquez, ad referendum; Egipat - Dr. A. T. Choucha, Taha Elsayed Nasr Bey, M. S. Abaza, pod rezervom ratifikacije; El Salvador -; Etiopija - G. Tesemma, pod rezervom ratifikacije; Francuska - J. Parisot, ad referendum; Grčka - Dr. Phokion Kopanaris, ad referendum; Gvatemala - G. Moràn, J. A. Munoz, ad referendum; Haiti - Rulx Leon, ad referendum; Honduras - Juan Manuel Fiallos, ad referendum; Indija - C. K. Lakshmanan, C. Mani, pod rezervom ratifikacije. Ovi su potpisi stavljeni u sporazumu sa pretstavnikom Njegovog Veličanstva u svojstvu vršenja funkcija Krune u svojim odnosima sa Državama Indije; Iran - Ghasseme Ghani, H. Hafezi, pod rezervom ratifikacije od strane Iranskog Parlamenta (Medilisa); Irak - S. Al-Zahawi, Dr. Ihsan Dogramaii, ad referendum; Libanon - Georges Hakim, Dr. A. Makhlouf, ad referendum; Liberija - Joseph Nagbe Togba, John B. West, ad referendum; Luksemburg - Dr. M. de Laet, pod rezervom ratifikacije; Meksiko - Mondragon, ad referendum; Holandija - C. van den Berg, C. Banning, W. A. Timmerman, ad referendum; Novi Zeland - T. R. Ritchie; Nikaragva - A. Sevilla-Sacasa, ad referendum; Norveška - Hans Th. Sandberg, ad referendum; Panama - J. J. Vallarino, ad referendum; Paragvaj - Angel R. Ginés, ad referendum; Peru - Carlos Enrique Paz Soldà, A. Toranzo, ad referendum; Poljska - Edward Grzegorzewski; Republika Filipini - H. Lara, Walfrido de Leon; Saudi Arabija - Dr. Yahia Nasri, Dr. Medhat Cheikh-Al-Ardh; Sirija - Dr. C. Trefi, pod rezervom ratifikacije; Turska - Z. N. Barker; Sovjetska Socijalistička Republika Ukrajina - L. I. Medved, L. I. Kaltchenko; Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika - F. G. Krotkov; Južno-Afrička Unija - N. S. Gear, ad referendum; Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske - Melville D. Mackenzie, G. E. Yates; Sjedinjene Američke Države - Thomas Parran, Martha M. Eliot, Frank G. Boudreau, pod rezervom odobrenja; Urugvaj - José A. Mora, R. Rivero, Carlos M. Barberousse, ad referendum; Venecuela - A. Arreaza Guzman, ad referendum; Jugoslavija - Dr. A. Štampar, pod rezervom ratifikacije.

________
*) Propisni instrument o prihvatanju od strane Kanade datiran 21. avgusta 1946. bio je deponovan kod Generalnog Sekretara Ujedinjenih nacija 29. avgusta 1946.

Avganistan -; Albanija - T. Jakova; Austrija - Dr. Marius Kaiser; Bugarska - Dr. D. P. Orahovatz; Irska - John D. Mac Cormack, pod rezervom prihvatanja; Finska - Osmo Turpeihen; Mađarska -; Island -; Italija - Giovani Alberto Canaperia, pod rezervom ratifikacije; Portugalija - Francusco C. Cambournac, pod rezervom ratifikacije; Rumunija -; Sijam - Bunliang Tamthai; Švedska -; Švajcarska - Dr. J. Eugster, A. Sauter, pod rezervom ratifikacije; Transjordanija - Dr. D. P. Tutunji; Jemen -.

 

DODATAK I

1.

Međunarodna sanitarna konvencija od 21. jula 1926.

2.

Konvencija o izmeni Međunarodne sanitarne konvencije od 21. juna 1926, potpisana 31. oktobra 1938.

3.

Međunarodna sanitarna konvencija 1944, kojom se menja Međunarodna sanitarna konvencija od 21. juna 1926.

4.

Protokol o produženju Međunarodne sanitarne konvencije, 1944 (otvoren za potpis 23. aprila 1946; stupio na snagu 30. aprila 1946).

5.

Međunarodna sanitarna konvencija za plovidbu vazduhom od 12. aprila 1933.

6.

Međunarodna sanitarna konvencija za plovidbu vazduhom 1944, kojom se menja Međunarodna sanitarna konvencija za plovidbu vazduhom od 12. aprila 1933.

7.

Protokol o produženju Međunarodne sanitarne konvencije za plovidbu vazduhom 1944 (otvoren za potpis 23. aprila 1946, stupio na snagu 30. aprila 1946).

8.

Međunarodni sporazum koji se odnosi na olakšice koje treba pružiti mornarima trgovačke mornarice u lečenju veneričnih bolesti, Brisel, 1. decembra 1924.

9.

Konvencija o trgovini opijumom i opojnim drogama, Ženeva, 19. februara 1925.

10.

Konvencija o ograničenju proizvodnje i regulisanju raspodele opojnih droga, Ženeva, 13. jula 1931.

11.

Konvencija o serumu protiv difterije, Pariz, 1. avgusta 1930.

12.

Međunarodna konvencija za uzajamnu zaštitu protivu groznice od denga, Atina, 25. jula 1934.

13.

Međunarodni sporazum o ukidanju uverenja o zdravlju, Pariz, 22. decembra 1934.

14.

Međunarodni sporazum o ukidanju konsularnih viza na uverenja o zdravlju, Pariz, 22. decembra 1934.

15.

Međunarodni sporazum o prevozu leševa, Berlin, 10. februara 1937.

ČLAN 2

Ovaj ukaz stupa na snagu danom objavljivanja.