PRAVILNIK
O NASTAVNOM PLANU I PROGRAMU PREDMETA GRAĐANSKO VASPITANJE ZA PRVI RAZRED SREDNJE ŠKOLE

("Sl. glasnik RS - Prosvetnik glasnik", br. 5/2001)

Član 1

Ovim pravilnikom utvrđuje se nastavni plan i program predmeta Građansko vaspitanje za prvi razred srednje škole, vrsta stručne spreme nastavnika i kriterijumi i način ocenjivanja učenika koji pohađa nastavu tog predmeta.

Predmet iz stava 1 ovog člana ostvaruje se kao fakultativan predmet u srednjoj školi.

Član 2

Broj časova nastave predmeta Građansko vaspitanje u prvom razredu iznosi po jedan čas sedmično sa 35 časova godišnje.

Član 3

Plan i program nastave predmeta Građansko vaspitanje deo je propisanog nastavnog plana i programa za srednju školu.

Nastavni program predmeta iz stava 1 ovog člana odštampan je uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.

Član 4

Nastavu i druge oblike obrazovno-vaspitnog rada za predmet Građansko vaspitanje može da izvodi:

- lice koje je u toku studija steklo stručni naziv profesora određenog predmeta,

- diplomirani sociolog,

- diplomirani filozof,

- diplomirani školski psiholog - pedagog,

- diplomirani psiholog,

- diplomirani pedagog.

Navedena lica mogu da izvode nastavu kada savladaju program obuke za izvođenje nastave iz predmeta Građansko vaspitanje, koje organizuje Ministarstvo prosvete i sporta.

Prednost za upućivanje na savladavanje programa obuke za nastavnika Građanskog vaspitanja ima lice iz stava 1 ovog člana, koje je savladalo jedan ili više od navedenih programa: Interaktivna obuka/timski rad; Ni crno ni belo; Umeće odrastanja; Umeće komunikacije; Aktivna nastava/učenje; Edukacija za nenasilje - Reči su prozori ili zidovi: Čuvari osmeha; Učionica dobre volje; Kultura kritičkog mišljenja; Bukvar dečjih prava; Debatni klub; Bezbedno dete; Zlostavljanje i zanemarivanje dece; Zdravo da ste; Roditelji i vaspitači u akciji; Trening za trenere u oblasti prava deteta.

Član 5

Uspeh učenika iz predmeta Građansko vaspitanje ocenjuje se opisno.

Kriterijumi za ocenjivanje su: redovnost u pohađanju nastave, zainteresovanost i aktivno uključivanje u proces nastave.

Član 6

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Prosvetnom glasniku".

 

NASTAVNI PROGRAM

GRAĐANSKO VASPITANJE

CILJ I ZADACI:

Opšti cilj predmeta je da učenici srednjih škola steknu saznanja, razviju sposobnosti i veštine i usvoje vrednosti koje su pretpostavke za celovit razvoj ličnosti i za kompetentan, odgovoran i angažovan život u savremenom građanskom društvu u duhu poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, mira, tolerancije, ravnopravnosti polova, razumevanja i prijateljstva među narodima, etničkim, nacionalnim i verskim grupama.

Zadaci nastave predmeta su:

- da kod učenika razvija sposobnost razumevanja razlika među ljudima i spremnost da se razlike poštuju i uvažavaju;

- da se kod učenika razvija samopoštovanje, osećanje ličnog i grupnog identiteta;

- da kod učenika razvija komunikacijske veštine koje su neophodne za saradničko ponašanje i konstruktivno rešavanje sukoba: argumentovano izlaganje sopstvenog mišljenja, aktivno slušanje, pregovaranje;

- da kod učenika razvija sposobnost kritičkog rasuđivanja i odgovornog odlučivanja i delanja;

- da učenici razumeju prirodu i način uspostavljanja društvenih, etičkih i pravnih normi i pravila i njihovu važnost za zajednički život;

- da se učenici uvedu u razumevanje pojma prava i upoznaju sa Konvencijom o pravima deteta;

- da učenici nauče vrste prava i razumeju odnose među pravima i uzajamnost prava i odgovornosti;

- da se kod učenika razvije osetljivost za kršenje prava deteta, spremnost za zaštitu sopstvenih i prava drugih i nauče tehnike zalaganja za ostvarivanje prava deteta;

- da se učenici podstaknu i osposobe za aktivnu participaciju u životu škole;

- da se učenici obuče tehnikama grupnog rada i grupnog odlučivanja;

- da se izborom sadržaja i ukupnim načinom rada u okviru ovog predmeta poštuju i praktikuju osnovne demokratske vrednosti i podstakne njihovo prisvajanje.

SADRŽAJI PROGRAMA

I razred

(jedan čas nedeljno, 35 časova godišnje)

UVOD (1)

Upoznavanje sa ciljevima i zadacima programa i načinom rada.

POJEDINAC U DRUŠTVU (14)

Ova tematska celina obuhvata pitanja prirode i načina regulisanja odnosa u grupi/zajednici, stavova koje imamo prema drugim ljudima i grupama, načina izražavanja sopstvenog mišljenja i komunikacije sa drugima kao i postupcima konstruktivnog rešavanja sukoba.

1. ŽIVOT U ZAJEDNICI

- Pretpostavke života u zajednici. Kroz simulaciju procesa nastajanja zajednice, uvode se problemi kojima će se baviti na ovom predmetu: važnost sporazumevanja i dogovaranja, potreba uspostavljanja pravila i poštovanja prava.

- Otkrivanje i uvažavanje razlika. Kroz aktivnosti poređenja po različitim kriterijumima učenicima se omogućava da upoznaju sebe i druge, otkriju i prihvate postojeće sličnosti i razlike, kao i da sagledaju složenost i međusobna preklapanja vlastitih grupnih identiteta.

- Stereotipi i predrasude. Na osnovu opisa vlastite i tuđe grupe otkrivaju se i analiziraju tendencije uprošćenog opažanja i favorizovanja vlastite grupe, kao i neopravdanog negativnog opažanja tuđih grupa.

2. KOMUNIKACIJA U GRUPI

- Samopouzdano reagovanje. Učenicima se predočava važnost zastupanja vlastitih potreba i prava na jasan i neagresivan način. U malim grupama učenici isprobavaju ovakav samopouzdan način reagovanja u nekoliko svakodnevnih situacija.

- Glasine. Kroz zadatak serijske reprodukcije, gde se jedna informacija lančano prenosi od jednog do drugog učenika, demonstriraju se načini iskrivljavanja poruka, tj. šumovi u komunikaciji i ukazuje na važnost dobre komunikacije za međusobno razumevanje.

- Neslušanje. Radeći u parovima učenici prolaze kroz iskustvo loše komunikacije izazvane neslušanjem, sagledavaju razloge koji mogu stajati u osnovi neslušanja, a zatim govore o primerima dobrog i lošeg sporazumevanja iz vlastitog iskustva.

- Aktivno slušanje. Učenici se upoznaju sa različitim tehnikama aktivnog slušanja kao načinima na koji se može poboljšati uzajamna komunikacija i te tehnike isprobavaju u kraćim simulacijama.

- Neoptužujuće poruke. Učenicima se demonstriraju efekti optužujućih i neoptužujućih poruka i važnost zastupanja vlastitih potreba i prava na jasan i neagresivan način, a zatim se model neoptužujućih poruka uvežbava kroz primenu na situacije iz vlastitog života.

- Vođenje debate. Pošto se kontrastiraju karakteristike dijaloga i debate kao različitih komunikacijskih obrazaca, učenici se upoznaju sa uobičajenom procedurom pripremanja za debatu.

3. REŠAVANJE SUKOBA

- Dinamika i ishodi sukoba. Vežba u kojoj učenici prolaze kroz iskustvo konflikta treba da posluži kao podloga za razgovor o ulozi pretpostavki i očekivanju u situaciji sukoba, dinamici konflikta i njegovim mogućim ishodima.

- Stilovi postupanja u konfliktima. Pošto dobiju kraći opis uzrasno prilagođene situacije konflikta, učenici u malim grupama razmatraju moguće postupke strana u konfliktu i diskutuju od čega zavisi kako će se postupati u konfliktu.

- Sagledavanje problema iz različitih uglova. Učenicima se predočavaju primeri različitih konfliktnih situacija, a njihov zadatak je da kroz zauzimanje pozicije svake od strana u konfliktu i zamišljanje njihovih potreba sagledaju kako izgleda konflikt posmatran iz različitih perspektiva.

- Nalaženje rešenja. Analizirajući konflikte predočene u pričama učenici se vežbaju u nalaženju integrativnih rešenja, u kojima nema pobednika i poraženih, već sve strane u konfliktu uspevaju da zadovolje svoje potrebe.

- Postizanje dogovora. Kroz simulaciju konflikta između dve grupe od učenika se traži da putem pregovaranja postignu dogovor koristeći prethodno stečena znanja i veštine.

PRAVA I ODGOVORNOSTI (12)

Ova tematska celina uvodi učenike u poznavanje i razumevanje problematike prava i odgovornosti i razvija sposobnosti, stavove i postupke koji vode zaštiti i ostvarivanju prava.

1. POJAM PRAVA I KONVENCIJA O PRAVIMA DETETA

- Potrebe i prava. Kroz razlikovanje bazičnih ljudskih potreba od želja i prohteva učenici se uvode u pojam prava.

- Prava i zakoni. Na osnovu izrade ugovora sa zadatim elementima, učenici se upoznaju sa suštinom ugovornog odnosa kao saglasnosti volja i potrebom zakonskog regulisanja prava i obaveza.

- Vrste prava. Razvrstavanjem kartica na kojima su ispisana pojedina prava deteta u zadate kategorije, učenici se upoznaju sa sadržajem Konvencije i vrstama prava.

- Odnosi među pravima. Nastavak prethodnog časa u cilju produbljenije analize i razumevanja međusobne povezanosti i nedeljivosti prava.

2. ODGOVORNOST I PARTICIPACIJA

- Odgovornosti odraslih. Stavljajući se u različite društvene i profesionalne uloge učenici stiču uvid u vezu između prava i odgovornosti i upoznaju se sa državnim i međunarodnim obavezama u oblasti zaštite prava deteta.

- Odgovornosti dece. Kroz aktivnost uparivanja prava i obaveza deteta učenici razvijaju svest o ličnoj odgovornosti za ostvarivanje svojih i poštovanja tuđih prava.

- Izražavanje mišljenja. Nastavljajući započet dijalog suprotstavljenih mišljenja na primerima situacija iz porodičnog i školskog života, učenici stiču znanja o pravu na slobodno izražavanje mišljenja i vežbaju da svoje mišljenje obrazlože.

- Lestvica participacije. Učenici se upoznaju sa različitim mogućim stepenima učešća dece u akcijama ili aktivnostima (od "kvazi učešća" do dečjeg samostalnog izbora i izvođenja akcija), analiziraju faktore od kojih zavisi mogući stepen aktivne participacije i značaj koji ona ima za razvoj ličnosti i ostvarivanje prava.

3. KRŠENJE I ZAŠTITA PRAVA

- Sukob prava. Na primeru dovršavanja započetih stripova učenici stiču uvid da sukobljena prava mogu da budu izvor konflikata i da je za ostvarivanje suprotstavljenih prava potrebno pronaći konstruktivna rešenja.

- Nediskriminacija. Pomoću igre zamišljenog putovanja demonstrira se da su predrasude i stereotipi koje imamo prema pojedinim grupama ljudi uzrok diskriminatorskog ponašanja, a potom učenici iznose primere diskriminacije, odnosno nediskriminacije iz sopstvenog iskustva.

- Kršenje prava deteta. Analizom zadatih priča učenici se podstiču da prepoznaju i razviju osetljivost za situacije kršenja prava deteta.

- Zaštita prava deteta. Polazeći od zadatih konkretnih situacija kršenja pojedinih prava, učenici iznalaze i razmatraju načine delovanja u takvim situacijama i upoznaju se sa službama i organizacijama kojima mogu da se obrate za pomoć u zaštiti/odbrani svojih prava.

ŠKOLA KAO ZAJEDNICA (8)

Ova tematska celina priprema i podstiče učenike na aktivno učešće u životu škole i predstavlja praktičnu primenu svega naučenog u formi izrade jednog projekta rešavanja problema mladih. Izrada projekta obuhvata: identifikovanje problema koji je neposredno ili posredno vezan za školu a tiče se kršenja ili neostvarivanja prava i izradu plana akcije kojom bi taj problem učenici mogli sami ili u saradnji sa drugima da reše.

- Participacija u školi. Učenici razmatraju i diskutuju različite sfere školskog života i rada u kojima smatraju da bi trebalo da učestvuju u odlučivanju i one u kojima su spremni da aktivno učestvuju i dele odgovornost.

- Izbor problema I i II. Radeći u manjim grupama, učenici prvo identifikuju probleme mladih/učenika u svojoj sredini (školi ili zajednici) a potom ih analiziraju sa stanovišta prava koja su prekršena. Na osnovu prikaza grupnih predloga i diskusije vrši se izbor onih problema za dalji rad, na čijem rešavanju učenici realno mogu nešto da urade.

- Kako rešiti problem I i II. Učenici se upoznaju sa različitim vrstama akcija u prilog zaštite i ostvarivanja prava, razmatraju i vrše izbor tipa akcije koja bi mogla da vodi rešenju problema identifikovanih u prethodnoj aktivnosti.

- Izrada plana akcije I i II. Uz pomoć pisane instrukcije o tome šta sve dobar plan akcije treba da sadrži, učenici izrađuju grupne planove za svoje akcije.

- Prikaz grupnih radova. Grupe prikazuju svoje planove i kroz argumentovanu diskusiju zajednički procenjuju koliko su planovi realni i ostvarivi.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA (UPUTSTVO)

Polazište i osnovni materijal za koncipiranje i izradu programa predmeta građansko vaspitanje čini niz programa sa ovom problematikom, koje su razvili domaći stručnjaci, koji su isprobani na populaciji učenika srednjih škola i pozitivno ocenjeni kako od učenika i nastavnika tako i od nezavisnih eksperata, kao i rezultati ispitivanja mišljenja i iskustava učenika, nastavnika i roditelja o našem obrazovnom sistemu. Programski sadržaji odabrani su u skladu sa podacima istraživanja i opštom ocenom o oslabljenoj vaspitnoj funkciji škole. Takođe su konsultovani iskustva i rešenja niza evropskih zemalja u domenu obrazovanja za demokratiju i život u građanskom društvu.

Budući da se radi o novom predmetu, izrađen je priručnik za nastavnike sa detaljno razrađenim programom i metodskim uputstvima za svaku temu/čas. Istovremeno, nastavnici koji odaberu da rade na ovom predmetu imaju mogućnost da iste teme obrade koristeći drugi materijal (aktuelne primere i situacije iz razreda ili škole), eventualno skrate program ukoliko okolnosti to iziskuju (prilozi za skraćenje programa dati su u Priručniku) i prilagode način rada konkretnim uslovima, ne menjajući osnovni metodski pristup. Od nastavnika kao i od učenika se očekuje da na osnovu ponuđenih instrumenata procenjuju i sam program i predviđeni način izvođenja nastave.

Ovakav način izvođenja nastave zahteva prethodnu obuku nastavnika, iskustvo u izvođenju sličnih programa i obezbeđivanje određenih organizacionih i tehničkih uslova. Veličina grupe/razreda ne bi smela da bude manja od 12 niti veća od 30 učenika (optimalno 16 do 24).

Osnovni metodski pristup u izvođenju nastave građanskog vaspitanja je radioničarski način rada. Edukativne radionice baziraju se na principima aktivnog učešća i ravnopravnosti svih učesnika, iskustvenom učenju i interaktivnim i kooperativnim strategijama podučavanja. To znači da nastavnik nije samo izvor saznanja, već i posrednik i voditelj koji stvara uslove i podstiče učenike da kroz međusobne razmene i interakciju sa nastavnikom stiču znanja, izgrađuju pozitivne stavove i razvijaju veštine i sposobnosti.

Najčešće korišćeni oblici rada su: simultana individualna aktivnost, rad u parovima ili malim grupama, razmena ili razgovor u krugu, grupna diskusija i izlaganje pred celom grupom (bilo nastavnika ili učenika). U zavisnosti od teme i postavljenih zadataka, primenjuju se brojne tehnike aktivnog i kooperativnog učenja: izbacivanje ideja, klasifikovanja i rangiranja, odigravanja uloga i igre simulacije, rešavanja problema, uz korišćenje različitih sredstava izražavanja i komunikacije: verbalno (usmeno i pisano), crtežom i pokretom i upotrebom medija.

Pošto radioničarski način rada podrazumeva određenu strukturu i pridržavanja pravila rada koja proističu iz navedenih principa, potrebno je da se uvodni čas u nastavu ovog predmeta posveti upoznavanju sa predmetom i načinom rada.

Takođe je obaveza nastavnika, imajući u vidu ukupnu vaspitnu funkciju škole i očekivanje da će doći do transfera iskustava iz ovog predmeta na druge predmete i oblike rada u školi, da se staraju da se nastavni proces u razredu tokom cele školske godine odvija u skladu sa onim što se uči (stvaranje demokratske atmosfere, poštovanje prava učenika...), da se zalažu da takva pravila važe i izvan učionice i na drugim predmetima.

Učenicima stoje na raspolaganju radni i instruktivni materijali i upućuju se na korišćenje literature i informacija iz različitih izvora (štampe, elektronskih medija).

Saglasno prirodi predmeta, njegovom cilju i zadacima nastave, učenici se ne ocenjuju klasičnim školskim ocenama. Opisno ocenjivanje rada i napredovanja učenika (bilo pojedinačnog ili rada grupe) od strane nastavnika, treba da ima informativnu funkciju i time pomaže učenicima da se osposobe za kritičko preispitivanje svog ponašanja i rada i samoevaluaciju. Procenjuje se stepen angažovanja i zainteresovanosti učenika, redovnost pohađanja, ostvarena saradnja i uzajamno uvažavanje, rezultati grupnog rada s obzirom na postavljene zadatke a ne individualni uspeh i postignuće učenika koje podstiče takmičarske odnose.

Na osnovu ponuđenih podsetnika/instrumenata učenici se podstiču i obučavaju za praćenje i vrednovanje sopstvenog i argumentovano procenjivanje rada drugih.

PROSTOR, OPREMA I NASTAVNA SREDSTVA

Prostor u kojem se izvodi nastava/učionica opšte namene, treba da pruža mogućnost za sedenje u krugu i rad u odvojenim manjim grupama (od 4 do 6 učenika).

Nastavna sredstva:

Kompleti potrošnog i drugog didaktičkog materijala za učenike.

Obavezna literatura za nastavnike: Priručnik za nastavnike.

Preporučena literatura za nastavnike: Učionica dobre volje, vol. 1-3, Tinde Kovač-Cerović, Ružica Rosandić, Dragan Popadić (urednici): 2. izdanje, Most, Beograd, 1995, 1996; Kako možemo zajedno, Stanislava Vidović, Nevena Vučković-Šahović, Vesna Dejanović, Mirjana Pešić, Lidija Radulović, Emina Hebib, Jugoslovenski centar za prava deteta, Beograd, 2000; Obrazovanje za razvoj, Suzan Fontejn, UNICEF, Beograd, 1995.