POJEDINAČNI
KOLEKTIVNI UGOVOR ZA JAVNO VODOPRIVREDNO PREDUZEĆE "SRBIJAVODE"

("Sl. glasnik RS", br. 126/2004)

I OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim kolektivnim ugovorom (u daljem tekstu: Kolektivni ugovor) uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa zaposlenih u Javnom vodoprivrednom preduzeću "Srbijavode" (u daljem tekstu: zaposleni) i Javnog vodoprivrednog preduzeća "Srbijavode" (u daljem tekstu: poslodavac), međusobni odnosi učesnika ovog ugovora, postupak zaključivanja Kolektivnog ugovora i druga pitanja značajna za zaposlene i poslodavca.

Član 2

Na prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih, koji nisu uređeni Kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, primenjuju se odgovarajuće odredbe zakona i drugih propisa.

Član 3

Odredbe Kolektivnog ugovora primenjuju se na sve zaposlene kod poslodavca.

Izuzetno od stava 1 ovog člana, odredbe Kolektivnog ugovora kojima se uređuju zarade ne primenjuju se na poslovodstvo poslodavca.

Poslovodstvo iz stava 2 ovog člana utvrđuje se odgovarajućim aktom poslodavca.

II RADNI ODNOS

1. Zasnivanje radnog odnosa

Član 4

Radni odnos zasniva se ugovorom o radu koji zaključuju direktor i zaposleni.

Ugovorom o radu, koji se zaključuje pre stupanja na rad zaposlenog, uređuju se prava, obaveze i odgovornosti zaposlenog, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

Direktor može odlučiti da izbor i prijem lica u radni odnos izvrši objavljivanjem javnog oglasa.

Rok za prijavu kandidata na oglas za zasnivanje radnog odnosa je osam dana od dana objavljivanja.

Odluku o izboru između prijavljenih kandidata donosi direktor.

2. Probni rad

Član 5

Ugovorom o radu može da se ugovori probni rad.

Ugovorom iz stava 1 ovog člana utvrđuje se dužina trajanja probnog rada koji je neophodan da zaposleni pokaže svoje radne i stručne sposobnosti (najduže tri meseca) i način provere tih sposobnosti.

Obavljanje poslova zaposlenog na probnom radu prati neposredni rukovodilac ili zaposleni koga ovlasti direktor.

Neposredni rukovodilac ili zaposleni iz stava 3 ovog člana dužan je da, najkasnije tri dana pre prestanka ugovorenog probnog rada, dostavi direktoru konačnu ocenu o radnim i stručnim sposobnostima zaposlenog.

Ako zaposleni nije zadovoljio na probnom radu prestaje mu radni odnos, o čemu ga direktor pismeno obaveštava.

3. Pripravnici i volonterski rad

Član 6

Pripravnikom se smatra lice sa visokom, višom ili srednjom stručnom spremom koje prvi put zasniva radni odnos.

Ugovorom o radu bliže se uređuje način osposobljavanja pripravnika, kao i način i vreme polaganja pripravničkog ispita.

Odlukom direktora određuje se komisija za polaganje pripravničkog ispita.

Članovi komisije iz stava 3 ovog člana moraju imati isti ili viši stepen stručne spreme u odnosu na onu koju ima pripravnik, a najmanje jedan član komisije mora imati i istu vrstu zanimanja kao i pripravnik.

Ako pripravnik ne položi pripravnički ispit prestaje mu radni odnos.

Član 7

Pripravnički staž traje šest meseci na poslovima za koje se traži srednja stručna sprema, osam meseci za višu i jednu godinu na poslovima za koje se traži visoka stručna sprema.

Pripravnički staž iz stava 1 ovog člana produžava se za vreme odsustvovanja pripravnika sa rada, ukoliko je ono trajalo duže od 30 dana neprekidno.

Član 8

Direktor može sa nezaposlenim licem zaključiti ugovor o volonterskom radu, radi njegovog stručnog osposobljavanja.

4. Premeštaj na druge poslove

Član 9

Zaposleni može privremeno ili trajno da bude premešten na rad iz jednog mesta u drugo mesto rada samo uz njegov pristanak.

Zaposleni može da se premesti na rad iz jednog u drugo mesto rada, zbog potreba posla, bez njegovog pristanka, ako je udaljenost od mesta u kome zaposleni radi do mesta u koje se premešta na rad manja od 50 km u jednom pravcu, ili su mesto rada i mesto u koje se zaposleni premešta na teritoriji iste opštine, odnosno grada, a organizovan je redovan prevoz koji omogućava blagovremeni dolazak zaposlenog na rad i povratak sa rada i obezbeđena je naknada za prevoz u visini cene prevoza u javnom saobraćaju.

Zaposlena žena za vreme trudnoće i sa detetom predškolskog uzrasta, kao i zaposleni kod koga je utvrđena invalidnost, ne mogu da budu premešteni u smislu stava 2 ovog člana.

III OBRAZOVANJE I STRUČNO USAVRŠAVANJE ZAPOSLENIH

Član 10

Zaposleni ima pravo i dužnost da stalno usavršava svoje radne i stručne sposobnosti u skladu sa potrebama poslodavca, radi što uspešnijeg izvršavanja poverenih poslova.

Stručno usavršavanje i obrazovanje vrši se preko kurseva i seminara, vanrednog školovanja, specijalizacije i na druge odgovarajuće načine.

Stručno usavršavanje i obrazovanje obezbeđuje se u saradnji sa odgovarajućim obrazovnim, naučnim i stručnim organizacijama i institucijama.

Član 11

Godišnjim planom stručnog usavršavanja i obrazovanja zaposlenih, koji donosi direktor, utvrđuje se način obrazovanja i stručnog usavršavanja zaposlenih.

Godišnjim planom iz stava 1 ovog člana nisu obuhvaćena stručna savetovanja i predavanja na koja direktor može uputiti zaposlenog kada se za to ukaže potreba.

Član 12

Odluku o upućivanju zaposlenog na stručno usavršavanje, specijalizaciju, obrazovanje i kurseve i seminare donosi direktor.

Član 13

Poslodavac, u skladu sa godišnjim planom stručnog usavršavanja i obrazovanja zaposlenih, može stipendirati zaposlenog iz radnog odnosa i lice van radnog odnosa u srednjim i višim školama i na fakultetima.

Visina stipendije i način isplate određuju se planom iz stava 1 ovog člana, a usklađuju se sa procentom rasta osnovne zarade.

Član 14

Međusobna prava i obaveze poslodavca i zaposlenog upućenog na stručno obrazovanje i usavršavanje, kao i lica kome se daje stipendija, uređuju se ugovorom.

IV RADNO VREME, ODMORI I ODSUSTVOVANJA SA RADA

1. Radno vreme

Član 15

Odlukom koju donosi direktor bliže se uređuje raspored, početak, završetak i preraspodela radnog vremena kod poslodavca.

2. Preraspodela radnog vremena

Član 16

Odluku o preraspodeli radnog vremena donosi direktor u slučaju iskazane potrebe organizacije rada, boljeg korišćenja sredstava rada, sezonskih poslova u određenim periodima i potrebe izvršenja određenih poslova u utvrđenim rokovima.

Preraspodela radnog vremena može se uvesti za sve zaposlene ili za zaposlene u delovima, organizacionim jedinicama i užim tehničko-tehnološkim celinama.

3. Godišnji odmor

Član 17

Zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18, a najviše 25 radnih dana za godinu dana rada.

Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 18 radnih dana uvećava:

1) po osnovu složenosti poslova

- za poslove direktora, direktora vodoprivrednog centra, pomoćnika direktora i rukovodioca sektora - pet radnih dana;

- za poslove za čije je obavljanje predviđena visoka stručna sprema - četiri radna dana;

- za poslove za čije je obavljanje predviđena viša stručna sprema ili stručna sprema visokokvalifikovanog zaposlenog - tri radna dana;

- za poslove za čije je obavljanje predviđena srednja stručna sprema ili stručna sprema kvalifikovanog zaposlenog - dva radna dana;

- za ostale poslove - jedan radni dan;

2) po osnovu uslova rada

- za administrativno-stručne i njima slične poslove - jedan radni dan;

- za administrativno-stručne poslove, koji se delimično obavljaju u kancelariji uz birotehničke mašine i kompjutere, a delimično uz obavezan odlazak na teren - dva radna dana;

- za poslove koji se stalno obavljaju na terenu sa povećanim fizičkim naporom - tri radna dana;

3) po osnovu staža osiguranja

- od 1 do 10 godina staža osiguranja - jedan radni dan;

- od 10 do 20 godina staža osiguranja - dva radna dana;

- od 20 do 30 godina staža osiguranja - tri radna dana;

- od 30 do 40 godina staža osiguranja - četiri radna dana;

4) po osnovu socijalnog i zdravstvenog stanja:

- invalidu rada i vojnom invalidu - tri radna dana;

- samohranom roditelju sa detetom do 14 godina života - dva radna dana;

- roditelju koji ima troje i više dece do 14 godina života - dva radna dana.

Direktor može, po osnovu zalaganja na radu, na predlog neposrednog rukovodioca, uvećati godišnji odmor zaposlenog za tri radna dana.

Godišnji odmor zaposlenog utvrđen na osnovu kriterijuma iz st. 2 i 3 ovog člana ne može biti duži od 25 radnih dana.

Izuzetno od st. 1 i 4 ovog člana, zaposleni - muškarac sa navršenih 30 godina penzijskog staža ili navršenih 55 godina života i zaposlena - žena sa navršenih 25 godina penzijskog staža ili sa navršenih 50 godina života, kao i zaposleni mlađi od 18 godina života, imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana.

4. Odsustvovanje sa rada

Član 18

Zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo sa rada u ukupnom trajanju do pet radnih dana u jednoj kalendarskoj godini u slučaju:

 1)

sklapanja braka

5 radnih dana

 2)

porođaja supruge

5 radnih dana

 3)

porođaja ćerke, usvojenice ili snahe

2 radna dana

 4)

smrti bračnog druga, deteta ili usvojenika, roditelja ili usvojioca zaposlenog

5 radnih dana

 5)

smrti brata ili sestre zaposlenog

3 radna dana

 6)

smrti roditelja, usvojioca, usvojenika, brata ili sestre bračnog druga zaposlenog i smrti lica koje živi u zajedničkom porodičnom domaćinstvu sa zaposlenim

2 radna dana

 7)

selidbe zaposlenog

 

 

- na području istog mesta

1 radni dan

 

- na području drugog mesta

2 radna dana

 8)

polaska deteta u jaslice, obdanište ili osnovnu školu

1 radni dan

 9)

obavljanja neodložnih privatnih poslova

1 radni dan

10)

pripreme zaposlenog za odlazak na odsluženje ili dosluženje vojnog roka

3 radna dana

11)

stupanja u brak deteta, odnosno usvojenika zaposlenog

1 radni dan

12)

odlazak na odsluženje vojnog roka bračnog druga, deteta, odnosno usvojenika zaposlenog

1 radni dan

13)

negovanje bolesnog bračnog druga, deteta, roditelja, odnosno usvojioca ili usvojenika zaposlenog

2 radna dana

14)

dobrovoljnog davanja krvi

2 radna dana

15)

polaganja stručnog ili drugog ispita

1 radni dan, a ukupno pet radnih dana u toku jedne kalendarske godine

16)

otklanjanja štetnih posledica u domaćinstvu prouzrokovanih elementarnom nepogodom

2 radna dana

17)

učestvovanja na radno-proizvodnom ili sportskom takmičenju organizovanom od strane sindikata

3 radna dana

Izuzetno od stava 1 ovog člana, odsustvo u slučajevima iz tač. 4), 5), 6) i 14) ne uračunava se u ukupan broj radnih dana plaćenog odsustva u toku kalendarske godine.

Član 19

Zaposlenom se može odobriti odsustvo bez naknade (neplaćeno odsustvo) do godinu dana, ako to ne remeti proces rada kod poslodavca.

V ZARADA, NAKNADA TROŠKOVA I DRUGA PRIMANJA

1. Zarada

Član 20

Zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, Kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.

Zaradu u smislu stava 1 ovog člana čini:

1) zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu;

2) uvećana zarada;

3) naknada zarade;

4) druga primanja.

1.1. Zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu

Član 21

Zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu utvrđuje se na osnovu:

1) osnovne zarade;

2) ostvarenih rezultata rada.

Član 22

Osnovna zarada zaposlenog utvrđuje se kao proizvod vrednosti radnog časa, koeficijenta za pojedine, odnosno srodne poslove u okviru grupa poslova utvrđenih u Prilogu 1 Kolektivnog ugovora, koji čini njegov sastavni deo, i prosečnog mesečnog fonda časova od 174.

Osnovna zarada zaposlenog iz stava 1 ovog člana, ugovorom o radu može se utvrditi u većem iznosu, uvećanjem koeficijenta posla iz Priloga 1 Kolektivnog ugovora, u rasponu od 0,10 do 1,80.

Član 23

Vrednost radnog časa za obračun i isplatu zarada za oktobar 2004. godine utvrđuje se u iznosu od 78,50 dinara.

Vrednost radnog časa za obračun i isplatu zarada za naredne mesece utvrđuje se aneksom Kolektivnog ugovora, u skladu sa godišnjim programom poslovanja poslodavca.

Član 24

Koeficijent posla iz priloga 1 Kolektivnog ugovora utvrđuje se na osnovu složenosti, odgovornosti, uslova rada i stručne spreme koja je uslov za obavljanje određenog posla.

Koeficijenti poslova iz stava 1 ovog člana razvrstani su u šest grupa i to:

1) I grupa - ne zahteva se stručnost;

2) II grupa odgovara I i II stepenu stručne spreme - stručna osposobljenost u trajanju od šest meseci do dve godine;

3) III grupa odgovara III stepenu stručne spreme - srednje stručno obrazovanje u trajanju od tri godine;

4) IV grupa odgovara IV stepenu stručne spreme - srednje stručno obrazovanje u trajanju od četiri godine i V stepenu stručne spreme - specijalizacija u trajanju od šest meseci do godinu dana, posle završene stručne škole;

5) V grupa odgovara VI stepenu stručne spreme - više stručno obrazovanje (VI-1) i više stručno obrazovanje sa položenom specijalizacijom (VI-2) u trajanju od šest meseci do godinu dana;

6) VI grupa odgovara VII stepenu stručne spreme - visoko stručno obrazovanje (VII-1) i visoko stručno obrazovanje sa položenom specijalizacijom i magistraturom (VII-2).

Član 25

Rezultati rada zaposlenog utvrđuju se na osnovu ocene obavljenog rada zaposlenog, u skladu sa sledećim kriterijumima:

1) obim izvršenih poslova u odnosu na planirane i tekuće poslove;

2) kvalitet izvršenih poslova u odnosu na standardni kvalitet, odnosno kvalitet koji je uobičajen za odgovarajuću vrstu posla;

3) izvršavanje poslova u utvrđenim rokovima;

4) efektivno korišćenje radnog vremena;

5) angažovanje na dodatnim i drugim poslovima u cilju efektivne iskorišćenosti radnog vremena;

6) zalaganje na radu i odnos prema radu (radna i tehnološka disciplina, saradnja u obavljanju poslova i slično);

7) ušteda u materijalnim troškovima i odnos prema sredstvima rada;

8) ostvarivanje dobrih međuljudskih odnosa.

Rezultate rada zaposlenog utvrđuje direktor, na obrazloženi predlog neposrednog rukovodioca.

Rezultate rada pomoćnika direktora i direktora vodoprivrednog centra utvrđuje direktor.

Član 26

Na osnovu rezultata rada, osnovna zarada zaposlenog koji ostvari radni učinak značajno iznad standardnog može se uvećati do 30%, a osnovna zarada zaposlenog koji ostvari radni učinak značajno ispod standardnog može se umanjiti do 10%.

Standardnim učinkom smatra se izvršenje svih poslova predviđenih aktom o sistematizaciji za poslove koje zaposleni obavlja u planiranom obimu i kvalitetu.

Direktor može dati posebnu ocenu rada - grupni stimulans, grupi zaposlenih ili organizacionoj jedinici u slučaju ostvarivanja izvanrednih rezultata rada ili izvršenja radnih obaveza u posebno utvrđenom roku ili pre roka, a u iznosu do + 30% od cene rada poslova koje zaposleni obavlja.

Na osnovu ocene rezultata rada iz st. 1 i 3 ovog člana, zarada zaposlenog može da se uveća do 40%.

Član 27

Zarada zaposlenog prema vremenu provedenom na radu obračunava se samo za efektivno provedene časove na radu, utvrđene prema evidenciji dolazaka i odlazaka sa rada.

Član 28

Osnovna zarada za pripravnike utvrđuje se u visini 80% osnovne zarade za posao za koji se pripravnik osposobljava.

Član 29

Zarade zaposlenih isplaćuju se najmanje jednom mesečno najkasnije do petnaestog u mesecu za prethodni mesec.

Poslodavac je dužan da uz svaku isplatu zarade zaposlenom dostavi obračun.

Član 30

Promena koeficijenata za poslove utvrđene aktom o sistematizaciji, kao i utvrđivanje koeficijenata za nove poslove, vrši se aneksom Kolektivnog ugovora.

Za poslove iz stava 1 ovog člana za koje nije utvrđen koeficijent, direktor i predsednik reprezentativnog sindikata dogovorno utvrđuju privremeni koeficijent, koji važi do utvrđivanja tog koeficijenta aneksom Kolektivnog ugovora.

Aneks Kolektivnog ugovora iz stava 2 ovog člana zaključuje se u roku od 30 dana od dana utvrđivanja privremenog koeficijenta.

1.2. Uvećana zarada

Član 31

Osnovna zarada zaposlenog uvećava se za:

1) noćni rad (od 22,00 do 06,00 časova narednog dana) - za 26%;

2) prekovremeni rad u koji se ne uračunava radno vreme unapred određeno po osnovu izvršene godišnje preraspodele radnog vremena - za 26% osnovne zarade;

3) rad na dan državnog i verskog praznika koji je neradan dan - za 110%.

Zaposleni koji je na službenom putu ne može ostvariti uvećanje zarade po osnovu prekovremenih časova rada.

Ako se istovremeno steknu uslovi za uvećanje zarade zaposlenog po više osnova utvrđenih u stavu 1 ovog člana, procenat uvećanja zarade jednak je zbiru procenata po svakom od navedenih osnova za uvećanje zarade zaposlenog.

Član 32

Osnovna zarada zaposlenog uvećava se 0,4% za svaku punu godinu rada ostvarenog u radnom odnosu.

1.3. Naknada zarade

Član 33

Za vreme odsustvovanja sa rada zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini zarade koju bi ostvario da radi u sledećim slučajevima:

1) korišćenje godišnjeg odmora;

2) korišćenje plaćenog odsustva, osim odsustva po osnovu privremenog prestanka potrebe za radom zaposlenog;

3) odsustvovanje u dane državnog i verskog praznika koji su neradni, u skladu sa zakonom;

4) prisustvovanje sednicama državnih organa, organa uprave lokalne samouprave, organa Privredne komore i udruženja poslodavaca, organa upravljanja i drugih organa kod poslodavca, organa sindikata i saveza sindikata u svojstvu člana, odnosno po pozivu;

5) stručno osposobljavanje i usavršavanje radi potreba procesa rada kod poslodavca;

6) vojne vežbe i odazivanja na poziv državnog organa.

Član 34

Zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili naredbom nadležnog organa poslodavca, zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite zdravlja na radu, koja je uslov daljeg obavljanja rada bez ugrožavanja života i zdravlja zaposlenih i drugih lica, u visini od 65% zarade koju bi ostvario da radi u mesecu u kome je došlo do prekida rada, a koja ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene saglasno zakonu.

Pravo na naknadu zarade u visini utvrđenoj u stavu 1 ovog člana ima i zaposleni za koga je utvrđeno da predstavlja višak zaposlenih, za vreme čekanja na premeštaj na druge poslove, za vreme čekanja radi upućivanja na rad kod drugog poslodavca, za vreme čekanja na prekvalifikaciju i dokvalifikaciju, za vreme prekvalifikacije i dokvalifikacije i za vreme čekanja na premeštaj na odgovarajuće poslove posle obavljene prekvalifikacije i dokvalifikacije.

Član 35

Zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad do 30 dana, i to:

1) u visini 65% zarade koju bi ostvario u mesecu u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, koja ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom, ako je ona prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, ako zakonom nije drugačije određeno;

2) u visini 100% zarade koju bi ostvario u mesecu u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, koja ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom, ako je ona prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 36

Za vreme plaćenog odsustva, u slučaju kada je privremeno prestala potreba za radom zaposlenog bez krivice zaposlenog, zaposlenom pripada naknada zarade u visini 45% zarade koju bi ostvario da radi.

1.4. Druga primanja koja čine zaradu

Član 37

Poslodavac može zaposlenom isplatiti zaradu iz dobiti po godišnjem računu u skladu sa odlukom Upravnog odbora poslodavca, uz saglasnost osnivača.

Visina zarade iz dobiti po zaposlenom utvrđuje se srazmerno učešću zaposlenog u ostvarenoj dobiti.

2. Naknada troškova

Član 38

Poslodavac je dužan da zaposlenom nadoknadi povećane troškove koji su u funkciji izvršenja poslova, a koji imaju karakter poslovnih rashoda i to:

1) naknadu troškova prevoza u javnom saobraćaju radi odlaska na rad i povratka sa rada u visini 100% cene prevozne karte;

2) naknadu troškova, ako zaposleni po nalogu poslodavca koristi sopstveni automobil u službene svrhe, u visini do 30% cene litre goriva za svaki pređeni kilometar;

3) naknadu za ishranu na službenom putu (dnevnice za službeno putovanje u zemlji) u visini 5% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, s tim što se putni troškovi priznaju prema priloženom računu do neoporezivog iznosa, a troškovi noćenja do iznosa cene u hotelu prema priloženom računu, osim noćenja u hotelu de lux kategorije;

4) dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo do iznosa, pod uslovima, na način i u visini utvrđenoj propisima za zaposlene u državnim organima.

Član 39

Pod službenim putovanjem u zemlji smatra se putovanje van mesta redovnog rada zaposlenog, radi izvršavanja određenih poslova po nalogu ovlašćenog lica, učešća na seminarima i potreba stručnog usavršavanja.

Član 40

Vreme službenog putovanja zaposlenog računa se od časa polaska prevoznog sredstva kojim zaposleni odlazi na službeni put iz mesta odakle se upućuje, do časa povratka prevoznog sredstva kojim se zaposleni vraća sa službenog putovanja.

Službeno putovanje traje onoliko vremena koliko je neophodno da se izvrše poslovi radi kojih je službeno putovanje određeno.

Za službeno putovanje u zemlji i u inostranstvo zaposlenom se izdaje putni nalog koji potpisuje ovlašćeni zaposleni i u kome se precizira vreme trajanja službenog putovanja i vrsta prevoznog sredstva.

Član 41

Na službenom putovanju zaposlenom pripada:

- cela dnevnica za svaka 24 časa provedena na službenom putovanju, kao i za vreme provedeno na službenom putovanju duže od 12, a kraće od 24 časa;

- pola dnevnice za vreme provedeno na službenom putovanju dužem od osam, a kraćem od 12 časova.

Zaposlenom kome je za vreme službenog putovanja obezbeđena besplatna ishrana, dnevnica se umanjuje za 70%.

Član 42

Akontacija za službeno putovanje može se isplatiti u visini planiranih troškova prema predviđenom trajanju službenog putovanja.

Primljenu akontaciju zaposleni je dužan da opravda u roku od pet dana po povratku sa službenog putovanja, do kada je dužan da podnese i izveštaj sa putovanja i obračun putnog naloga.

3. Druga primanja koja nisu deo zarade

3.1. Otpremnina

Član 43

Zaposleni ima pravo na otpremninu zbog prestanka radnog odnosa radi ostvarivanja prava na penziju ili prestanka radnog odnosa po sili zakona, zbog gubitka radne sposobnosti, u visini dve zarade zaposlenog u mesecu koji prethodi mesecu u kome se isplaćuje otpremnina, odnosno u visini dve prosečne mesečne zarade isplaćene kod poslodavca za mesec koji prethodi mesecu u kome se isplaćuje otpremnina, ako je to za zaposlenog povoljnije.

3.2. Solidarna pomoć

Član 44

Zaposlenom koji je zbog teže povrede na radu, profesionalnog oboljenja ili drugog težeg oboljenja na lečenju za koje su potrebni posebni troškovi, kao i zaposlenom za kupovinu lekova, tešku operaciju ili presađivanje organa ili zbog potrebe putovanja u inostranstvo radi lečenja, može se isplatiti novčana pomoć.

Član 45

Zaposlenom, koji je na radu pretrpeo težu telesnu povredu sa posledicom nastanka invalidnosti ili je oboleo od profesionalnog oboljenja ili drugog težeg oboljenja, kao i u slučaju težeg oboljenja člana njegove uže porodice, može se isplatiti novčana pomoć.

Pod članom uže porodice iz stava 1 ovog člana podrazumeva se bračni drug, deca i usvojenici zaposlenog.

Član 46

Odluku o visini solidarne pomoći iz čl. 44 i 45 Kolektivnog ugovora donosi direktor, do neoporezivog iznosa, a na osnovu zahteva zaposlenog i priložene dokumentacije.

Izuzetno, ukoliko se zahtev zaposlenog odnosi na isplatu solidarne pomoći iznad neoporezivog iznosa, odluku o visini novčane pomoći donosi direktor na predlog komisije sastavljene od predstavnika sindikata i poslodavca, na osnovu priložene dokumentacije i finansijskih mogućnosti poslodavca.

Član 47

Zaposlenom koji je pretrpeo štetu usled elementarnih i drugih nepogoda (požar, poplava, oluja, pomeranje i klizanje zemljišta, zemljotres ili slične prirodne nepogode) može se isplatiti novčana pomoć.

Odluku o visini novčane pomoći iz stava 1 ovog člana donosi direktor, na predlog komisije sastavljene od predstavnika sindikata i poslodavca, a na osnovu zahteva zaposlenog i izvršene procene štete.

Član 48

U slučaju smrti zaposlenog poslodavac može da pruži novčanu pomoć, tj. stipendije deci zaposlenog za vreme dok su na redovnom školovanju.

Visina novčane pomoći, tj. stipendije iz stava 1 ovog člana utvrđuje se na mesečnom nivou, i to za:

1) osmogodišnje školovanje - u visini 40% prosečne zarade isplaćene u privredi Republike Srbije u mesecu koji prethodi mesecu isplate stipendije;

2) srednje obrazovanje - u visini 55% prosečne zarade isplaćene u privredi Republike Srbije u mesecu koji prethodi mesecu isplate stipendije;

3) više i visoko obrazovanje - u visini 70% prosečne zarade isplaćene u privredi Republike Srbije u mesecu koji prethodi mesecu isplate stipendije.

3.3. Pomoć u slučaju smrti zaposlenog ili člana njegove porodice

Član 49

U slučaju smrti zaposlenog, odmah po saznanju, njegovoj porodici pripada novčana pomoć u visini jedne prosečne zarade kod poslodavca u mesecu koji prethodi mesecu u kojem se isplata vrši.

Član 50

U slučaju smrti člana uže porodice, odmah po saznanju, zaposlenom pripada novčana pomoć u visini jedne prosečne zarade kod poslodavca u mesecu koji prethodi mesecu u kojem se isplata vrši.

Pod članom uže porodice iz stava 1 ovog člana podrazumeva se bračni drug, deca i usvojenici zaposlenog.

Član 51

U slučaju smrti zaposlenog, odnosno člana njegove uže porodice, njegovoj porodici, odnosno zaposlenom, pripada novčana pomoć u visini troškova pogrebnih usluga, najviše do neoporezivog iznosa.

Pod pojmom pogrebnih usluga smatraju se: sanduk, pokrov, nadgrobni znak, grobno mesto, prevoz posmrtnih ostataka, troškovi opela (muzike, verskog obreda).

Pod članom uže porodice iz stava 1 ovog člana podrazumevaju se bračni drug, deca i usvojenici zaposlenog.

Član 52

U slučaju smrti roditelja ili usvojioca zaposlenog, poslodavac može zaposlenom isplatiti novčanu pomoć do visine troškova pogrebnih usluga, najviše do neoporezivog iznosa.

Odluku o visini novčane pomoći iz stava 1 ovog člana donosi direktor, na osnovu zahteva zaposlenog i priložene dokumentacije.

3.4. Jubilarna nagrada

Član 53

Zaposlenom se može isplatiti jubilarna nagrada za neprekidan rad u vodoprivredi Republike Srbije (za 10, 20, 30 godina rada) i to: za 10 godina - u visini od 30% prosečne zarade kod poslodavca u mesecu koji prethodi mesecu u kome se jubilarna nagrada isplaćuje; za 20 godina - u visini od 40% prosečne zarade kod poslodavca u mesecu koji prethodi mesecu u kome se jubilarna nagrada isplaćuje i za 30 godina - u visini od 50% prosečne zarade kod poslodavca u mesecu koji prethodi mesecu u kome se jubilarna nagrada isplaćuje.

3.5. Zajam

Član 54

Poslodavac može zaposlenom odobriti zajam za nabavku ogreva, zimnice i udžbenika - u visini prosečne mesečne zarade po zaposlenom kod poslodavca.

Vraćanje zajma iz stava 1 ovog člana vrši se najviše u šest mesečnih rata, počev od isplate zarade u prvom narednom mesecu u odnosu na mesec u kojem je isplaćen zajam.

Novi zajam se ne može odobriti dok se u potpunosti ne vrati ranije odobreni zajam.

Član 55

Poslodavac je dužan da razmotri inicijativu Odbora reprezentativnog sindikata za:

1) obezbeđenje sredstava za kupovinu novogodišnjih paketića za decu zaposlenih do sedam godina života;

2) obezbeđenje sredstava za kupovinu poklona zaposlenim ženama za Osmi mart;

3) obezbeđenje sredstava za pokriće troškova povodom godišnjeg okupljanja penzionera;

4) sportske aktivnosti;

5) humanitarne aktivnosti.

Poslodavac je dužan da dostavi odgovor u roku od 15 dana od dana prijema inicijative iz stava 1 ovog člana.

VI NAKNADA ŠTETE

Član 56

Zaposleni koji u radu, odnosno u vezi sa radom, namerno ili iz krajnje nepažnje prouzrokuje štetu poslodavcu dužan je da štetu nadoknadi u skladu sa zakonom i Kolektivnim ugovorom.

Član 57

Direktor ili zaposleni koga on ovlasti, u roku od pet dana od dana prijema prijave ili saznanja da je šteta prouzrokovana, rešenjem pokreće postupak za utvrđivanje odgovornosti zaposlenog za štetu i određuje komisiju od tri člana za utvrđivanje činjenica i okolnosti pod kojima je šteta nastala, visine štete, odgovornosti zaposlenog za prouzrokovanu štetu i načina na koji se nadoknađuje.

Rešenje o pokretanju postupka za utvrđivanje odgovornosti zaposlenog za štetu sadrži: ime i prezime zaposlenog, poslove koje zaposleni obavlja, vreme, mesto i način izvršenja štetne radnje i dokaze koji ukazuju da je zaposleni izvršio štetnu radnju.

Član 58

Na osnovu izveštaja komisije iz člana 57 stav 1 Kolektivnog ugovora, tj. kada se u postupku utvrde sve činjenice i okolnosti od uticaja na odgovornost zaposlenog, direktor ili zaposleni koga on ovlasti donosi rešenje kojim se zaposleni obavezuje da naknadi štetu ili se oslobađa od odgovornosti.

Rešenjem kojim se zaposleni obavezuje da naknadi štetu određuje se način i rok za naknadu štete.

Zaposleni je dužan da se u roku od 15 dana od dana prijema rešenja iz stava 2 ovog člana pismeno izjasni da li prihvata ili ne prihvata da naknadi štetu.

Ako zaposleni ne prihvati da nadoknadi štetu, poslodavac pokreće postupak za naknadu štete pred nadležnim sudom.

Član 59

Poslodavac može, na zahtev zaposlenog i u opravdanim slučajevima, delimično ili potpuno, osloboditi zaposlenog od naknade štete koju je prouzrokovao, osim ako je štetu prouzrokovao namerno.

Pri donošenju odluke o delimičnom oslobađanju od naknade štete, poslodavac će ceniti rad i ponašanje zaposlenog, kao i da li bi zaposleni sa naknadom štete bio doveden u težak materijalni položaj.

Član 60

Ako zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan da mu naknadi štetu u skladu sa zakonom i Kolektivnim ugovorom, na zahtev zaposlenog.

Uz zahtev za naknadu štete zaposleni podnosi odgovarajuće dokaze da je šteta nastala.

O zahtevu iz stava 1 ovog člana odlučuje direktor ili zaposleni koga on ovlasti, na predlog komisije koju imenuje direktor, a koja utvrđuje sve činjenice relevantne za odlučivanje po zahtevu.

Ako se u roku od 30 dana od dana pretrpljene povrede ili štete na radu ili u vezi sa radom poslodavac i zaposleni ne sporazumeju o naknadi štete, zaposleni ima pravo da radi naknade štete pokrene spor pred nadležnim sudom.

VII VIŠAK ZAPOSLENIH

Član 61

Kad poslodavac namerava da otkaže ugovor o radu za više od 10% od ukupnog broja zaposlenih, u toku kalendarske godine, zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, dužan je da donese program rešavanja viška zaposlenih.

Član 62

U slučaju otkaza ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, poslodavac je dužan da isplati otpremninu, čija visina zavisi od godina provedenih u radnom odnosu, i to:

1) do 10 godina staža osiguranja, u visini dvostrukog iznosa zarade;

2) od 10 do 20 godina staža osiguranja, u visini trostrukog iznosa zarade;

3) od 20 do 30 godina staža osiguranja, u visini četvorostrukog iznosa zarade;

4) preko 30 godina staža osiguranja, u visini petostrukog iznosa zarade.

Zaradom u smislu stava 1 ovog člana smatra se zarada koju je zaposleni ostvario u skladu sa Kolektivnim ugovorom za mesec koji prethodi mesecu u kome mu prestaje radni odnos.

Član 63

Zaposlenom ne može prestati radni odnos u smislu člana 61 ugovora pre nego što prestane radni odnos zaposlenima na određeno vreme ili licima angažovanim na drugi način, koji rade na istim ili sličnim poslovima, kao i u slučaju kada postoji potreba za prijemom radnika na poslove za koje se traži niža stručna sprema, a zaposleni je saglasan da bude premešten na takve poslove.

VIII OSTVARIVANJE I ZAŠTITA PRAVA ZAPOSLENIH

Član 64

Dostavljanje rešenja u vezi sa ostvarivanjem prava, obaveza i odgovornosti zaposlenih vrši se uručivanjem zaposlenom lično na radnom mestu uz potpis i označenje datuma prijema na kopiji koja ostaje kod poslodavca ili na dostavnici.

Ako zaposleni ne radi, odnosno ako se ne nalazi na svom radnom mestu, dostavljanje rešenja iz stava 1 ovog člana vrši se preko pošte preporučeno, sa povratnicom.

Ako zaposleni odbije prijem rešenja, rešenje se ističe na oglasnoj tabli poslodavca, odnosno dela poslodavca u kome zaposleni radi i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

Član 65

Zaposleni koji smatra da mu je povređeno pravo iz radnog odnosa može podneti direktoru zahtev za obrazovanje arbitraže radi rešavanja spornih pitanja.

Arbitraža ima tri člana, od kojih je po jedan predstavnik poslodavca i sindikata, a jedan arbitar koga strane u sporu odrede sporazumom iz reda stručnjaka za oblast koja je predmet spora.

Arbitraža utvrđuje činjenično stanje na osnovu izvedenih dokaza, saslušanja stranaka u sporu i drugih lica.

Arbitraža je dužna da u roku od 30 dana od dana obrazovanja donese odluku o spornom pitanju.

Odluka arbitraže smatra se donetom ako za nju glasa većina od ukupnog broja članova arbitraže.

IX ZAŠTITA NA RADU

Član 66

Prava, obaveze i odgovornosti, kriterijumi za utvrđivanje poslova sa posebnim uslovima rada, lična zaštitna sredstva i oprema uređuju se Prilogom 2 Kolektivnog ugovora, koji čini njegov sastavni deo.

X USLOVI ZA RAD SINDIKATA

Član 67

Poslodavac je dužan da rukovodstvu sindikata bez naknade troškova obezbedi:

1) administrativno-tehničke uslove za rad, korišćenje telefona, telefaksa, mašine za kucanje i računanje, aparata za kopiranje i umnožavanje, za obavljanje poslova vezanih za osnovnu sindikalnu aktivnost;

2) stručnu pomoć po potrebi;

3) potreban radni prostor;

4) korišćenje sale za sastanke;

5) korišćenje automobila poslodavca kada to potrebe sindikalnih aktivnosti zahtevaju, u skladu sa mogućnostima poslodavca;

6) oglasni prostor radi isticanja obaveštenja i informacija.

Član 68

Poslodavac obezbeđuje predsedniku reprezentativnog sindikata 16 plaćenih časova mesečno za obavljanje sindikalne delatnosti, a za dva člana Odbora reprezentativnog sindikata po osam plaćenih časova mesečno za obavljanje sindikalne delatnosti.

Član 69

Reprezentativnom sindikatu se, po pravilu, dostavlja poziv sa materijalima najkasnije tri dana pre početka sednice Upravnog odbora i omogućava učešće predstavnika reprezentativnog sindikata na sednici Upravnog odbora kada se odlučuje o pitanjima značajnim za ekonomski i socijalni položaj zaposlenih.

Član 70

Poslodavac je dužan da, na zahtev sindikata, pruži informacije o pitanjima koja se odnose na prava zaposlenih i njihov ekonomski i socijalni položaj.

Sindikat je dužan da poslodavcu dostavi overen spisak svojih članova.

Član 71

Aktivnosti sindikata ne mogu se vršiti na štetu redovnog funkcionisanja poslodavca i radne discipline.

XI OSTVARIVANJE PRAVA NA ŠTRAJK

Član 72

Zaposleni ostvaruju pravo na štrajk u skladu sa zakonom, aktom osnivača i Kolektivnim ugovorom.

Član 73

Na osnovu akta osnivača o minimumu procesa rada u vreme štrajka, direktor donosi opšti akt o načinu obezbeđivanja minimuma procesa rada.

Član 74

Članovi štrajkačkog odbora ne mogu biti određeni da rade u vreme štrajka ako štrajkački odbor ima do pet članova.

Član 75

Štrajkački odbor je obavezan da za vreme štrajka, radi obezbeđenja minimuma procesa rada, sarađuje sa direktorom i Upravnim odborom poslodavca.

Zaposleni koji radi za vreme štrajka dužan je da obavlja svoje poslove i da izvršava posebne naloge direktora, odnosno zaposlenog koga on ovlasti.

XII REŠAVANJE SPOROVA U PRIMENI KOLEKTIVNOG UGOVORA

Član 76

Učesnici Kolektivnog ugovora su saglasni da se sporovi koji mogu nastati pri zaključivanju, izmenama i dopunama, kao i u primeni Kolektivnog ugovora, rešavaju u skladu sa zakonom i Kolektivnim ugovorom.

Za rešavanje spornih pitanja u primeni Kolektivnog ugovora učesnici obrazuju arbitražu.

Arbitraža iz stava 1 ovog člana ima neparan broj arbitara i sastoji se od po tri arbitra koje imenuju učesnici Kolektivnog ugovora, pri čemu se arbitar koji predsedava arbitražom imenuje sporazumom svih strana.

Član 77

Postupak pred arbitražom može da pokrene svaki učesnik Kolektivnog ugovora.

Arbitraža donosi odluku u roku od 15 dana od dana nastanka spora, većinom glasova od ukupnog broja arbitara.

Odluka arbitraže je obavezna za strane u sporu.

XIII TRAJANJE, IZMENE I DOPUNE UGOVORA

Član 78

Kolektivni ugovor se zaključuje na neodređeno vreme, a smatra se zaključenim kada ga potpišu ovlašćeni predstavnici svih učesnika.

Izmene i dopune Kolektivnog ugovora može predložiti svaki učesnik Kolektivnog ugovora pismenim putem, a u predlogu se navode razlozi zbog kojih se traže njegove izmene i dopune.

Izmene i dopune Kolektivnog ugovora vrše se aneksom, na način i po postupku za zaključivanje Kolektivnog ugovora.

XIV ZAVRŠNA ODREDBA

Član 79

Kolektivni ugovor stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".