Bosanski (bošnjački) jezik sa elementima nacionalne kulture
Prvi razred
Cilj i zadaci
Cilj nastave bosanskog jezika sa elementima nacionalne kulture jeste da učenik aktivira postojeća jezička znanja i iskustva kao osnove za sticanje novih znanja i novih iskustava.
Operativni zadaci učenika jesu da:
- sluša kratke tekstove različitih vrsta primjerene uzrastu, prepoznaje i usvaja informacije, bogateći znanja, maštu i rječnik;
- razvija naviku za upotrebu književnog jezika u govoru;
- razvija pravilno usmeno izražavanje;
- upoznaje i njeguje bošnjačku kulturnu baštinu.
Nastavni predmet bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture obuhvata sljedeća nastavna područja:
BOSANSKI JEZIK
KNJIŽEVNOST
JEZIČKO IZRAŽAVANJE
ELEMENTE NACIONALNE KULTURE
Bosanski jezik
Gramatika
Uočavanje riječi kao posebne (morfološke i semantičke) cjeline, uočavanje rečenice kao cjeline; razlikovanje izjavne, upitne i uzvične rečenice; razlikovanje potvrdne i odrične rečenice; uočavanje da neke riječi imaju isto ili blisko značenje (sinonimi); uočavanje riječi suprotnog značenja (antonimi).
Pravopis
Pravilno izgovaranje i pisanje glasova h, r, č, ć, dž, đ.
Uočavanje mjesta i funkcije upitnika i uzvičnika u rečenici. Ovladavanje upotrebom skupova ije i je (ijekavski izgovor).
Književost
Razlikovanje osnovnih vrsta književnog izražavanja (stih i proza, pjesma i priča).
Poezija
Prepoznavanje pjesme, stiha, strofe.
Proza
Prepoznavanje i imenovanje priče, uočavanje redoslijeda glavnih događaja.
Lektira
Denisa Turković: Bolnica za igračke
Hadžem Hajdarević: Bajramske cipele
Nasiha Kapidžić Hadžić: Sjećanje na grnčara
Zehra Hubijar: Zeko i djeca
Omer Turković: Hor hrčaka
Ibrahim Kajan: Igra žmurke
Omer Turković: Šumin šum
Zehnija Bulić: Čik
Denisa Turković: Mišja stvar
Bela Džogović: Maslačak
Narodna priča: Nasrudin i car
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak: Narodno blago (izbor iz bošnjačke narodne književnosti)
Mirsad Bećirbašić: Imam učiteljicu za čistu peticu
Azra Aličić: Kiša ili dažd
Alija Dubočanin: Šarko
Bela Džogović: Šeftelija
Nasiha Kapidžić Hadžić: Breze na sletu
Halil Kadrić: Prije prvog školskog sata (igrokaz)
Zejćir Hasić: 999 dukata (dramatizacija šaljive narodne priče)
Jezičko izražavanje
Govor
Jednostavno i jasno formulisanje iskaza; saopštavanje informacija, davanje jednostavnih objašnjenja i uputstava; pričanje o događaju iz sopstvenog iskustva; izražavanje misli, ideja, osjećanja i stavova o raznim temema iz neposrednog okruženja i svijeta mašte.
Recitovanje, govorenje po ulogama. Prepričavanje sadržaja kraćih tekstova uz pomoć verbalnih i neverbalnih sredstava (mimika, gestikulacija).
Izražavanje vlastitog utiska (mišljenja) stava o pročitanom.
Čitanje
Osnovno pismo bosanskog jezika je latinica. U prvom razredu učenici će bošnjačku književnost i njen jezik upoznavati na ćiriličnom pismu, s obzirom na to da će kroz nastavu srpskog jezika učiti ćirilicu.
Slušanje
Razumijevanje jednostavnih uputstava i reagovanje na njih na odgovarajući način.
Slušanje kratkih tekstova različitih vrsta primjerenih uzrastu, uočavanje i isticanje informacije koju oni nose, uočavanje, isticanje i usvajanje novih riječi, pojmova i pojava.
Uočavanje veze govora s neverbalnim oblicima komunikacije (gestikulacija, mimika, pokret).
Komunikacijski postupci
Pričanje doživljaja, opisivanje, razgovor.
Elementi nacionalne kulture
Upoznavanje sa običajima, praznicima i značajnim događajima iz života Bošnjaka.
Narodna književnost: bajke, priče, brzalice, zagonetke...
Drugi razred
Cilj i zadaci
Cilj nastave bosanskog jezika u drugom razredu jeste da učenik koristi osnovne tehnike čitanja i pisanja na latinici, kao i da aktivira postojeća jezička znanja i iskustva kao osnove za sticanje novih znanja i novih iskustava.
Operativni zadaci
U toku drugog razreda učenik treba da:
- čita kratke tekstove različitih vrsta primjerene uzrastu, prepoznaje i usvaja informacije, bogateći znanje, maštu i rječnik,
- priča o zbivanjima po redoslijedu događanja,
- priprema kraća saopštenja na zadatu temu na osnovu zajedničkog plana,
- osposobljava se za uočavanje i razumijevanje bitnog u tekstu (u cjelini i po dijelovima),
- navikava se da upotrebljava književni jezik u govoru i pisanju,
- proširuje znanja o sopstvenoj kulturnoj baštini, uči se da poštuje i njeguje bošnjačku kulturnu baštinu.
Nastavni predmet bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture obuhvata sljedeća nastavna područja:
BOSANSKI JEZIK
KNJIŽEVNOST
JEZIČKA KULTURA
ELEMENTE NACIONALNE KULTURE.
Bosanski jezik
Gramatika
Razlikovanje glasova i slova i uočavanje relacije glas - slovo; prepoznavanje, imenovanje i razlikovanje samoglasnika i suglasnika; uočavanje sloga kao artikulacione cjeline, uz vezivanje za samoglasnik; razlikovanje izjavne, upitne i uzvične rečenice; razlikovanje potvrdne i odrične rečenice; uočavanje da neke riječi imaju isto ili blisko značenje (sinonimi), a neke riječi suprotno značenje (antonimi).
Prepoznavanje i razlikovanje imenica (zajedničke i vlastite), zamjenica (lične) glagola i pridjeva (opisni; prepoznavanje).
Pravopis
Upotreba velikog slova na početku rečenice, u pisanju vlastitih imena, ulica, trgova, ustanova, preduzeća, udruženja, geografskih pojmova, praznika i dr. Pisanje negacije ne i rječce li. Pisanje skraćenica, dijeljenje riječi na slogove i prenošenje u novi red; uočavanje mjesta i funkcije upitnika i uzvičnika u rečenici. Uočavanje skupova ije i je. Pisanje brojeva riječima.
Književnost
Razlikovanje osnovnih vrsta književnog izražavanja (stih i proza, pjesma i priča).
Upoznavanje sa jednostavnim književnim formama (bajka, basna, šaljiva priča, priča o životinjama, vic ili dosjetka, poslovica, zagonetka, brzalica i razbrajalica).
Upoznavanje sa dramom (na nivou prepoznavanja).
KNJIŽEVNOTEORIJSKI POJMOVI
POEZIJA
PROZA
DRAMA
Lektira
Ahmet Hromadžić: Dječak i ptica
Ferida Duraković: Mikijeva abeceda i Amilina abeceda
Nasiha Kapidžić Hadžić: Vezeni most (odlomci)
Zehnija Bulić: Zima
Omer Turković: Ko to svira
Nasiha Kapidžić Hadžić: Mišja Ijubav
Bela Džogović: Imena stara
Narodna basna: Koza i pastir
Narodna priča: Golub i pčela
Narodna pjesma: Nahod Huso i Nahod Radovan (odlomak iz epske pjesme)
Šukrija Pandžo: Prisluškivanje
Mirsad Bećirbašić: Škola baleta
Narodna priča: Nadmudrio Hodža razbojnika
Nura Bazdulj Hubijar: Duša i cvijet
Selma Ferović: Bajka o Konjiću Grbiću (igrokaz)
Zejćir Hasić: Đerzelez Alija spašava carevu šćer
Mirsad Bećirbašić: Bajka o Ijiljanu
Nasiha Kapidžić Hadžić: Cvijeće
Fikreta Kenović Salihović: Sutra stiže pahuljica jato
Denisa Turković: Susedov orah
Denisa Turković: Drugarstvo
Halil Kadrić: Prije prvog školskog sata (igrokaz)
Jezičko izražavanje
Govor
Pravilno intoniranje rečenice, govorenje primjerenom jačinom i tempom, sa odgovarajućim pauzama.
Izražavanje misli, ideja, osjećanja i stavova o raznim temama iz neposrednog okruženja na jednostavan i jasan način, uz korišćenje iskustva i mašte.
Govorenje kratkih tekstova napamet.
Čitanje
Tečno čitanje latinice. Uočavanje naslova, podnaslova, imena autora i odlomaka.
Čitanje i razumijevanje nelinearnih elemenata teksta (ilustracije, legende, tablice).
Pravilno intoniranje znaka interpunkcije pri čitanju.
Uočavanje nepoznatih riječi i pronalaženje objašnjenja.
Pisanje
Pisanje štampanim i pisanim slovima na latinici koja se koristi u bosanskom jeziku.
Pravilna upotreba tačke, upitnika, uzvičnika, zareza, dvije tačke i navodnika.
Pisanje kratkih tekstova različitih formi i namjena: prepričavanje sadržine teksta prema postavljenim pitanjima, prepričavanje kolektivnih doživljaja prema postavljenim pitanjima, pisanje kratkih tekstova na osnovu datih riječi/slika, pisanje kratkog teksta o pojavama/stvarima iz neposrednog okruženja, zasnovanim na iskustvu ili mašti.
Komunikacijski postupci
Pričanje doživljaja, opisivanje.
Elementi nacionalne kulture
Upoznavanje sa običajima, praznicima i značajnim događajima iz života Bošnjaka.
Narodna književnost: bajke, priče, brzalice, zagonetke...
Način ostvarivanja programa
Osnove čitanja i pisanja
Priprema za početno čitanje i pisanje. - Trajanje pripreme za početno čitanje i pisanje zavisi od rezultata ispitivanja predznanja učenika, odnosno od sastava odjeljenja. Polazeći od tih rezultata, u svakom odjeljenju organizuju se posebne vježbe za grupe učenika i pojedince radi ujednačavanja predznanja i pripreme učenika za uspješno prelaženje na učenje čitanja i pisanja. Učenicima koji znaju da čitaju i pišu treba davati diferencirane zadatke u skladu s njihovim mogućnostima.
U pripremnom periodu za čitanje i pisanje treba organizovati vježbanja:
- vježbe u posmatranju (upoznavati život i rad u školi),
- vježbe u slušanju (pričati i razgovarati, govoriti i slušati sagovornika),
- razvijanje kulture usmenog izražavanja,
- formiranje i usavršavanje kulture praktičnog komuniciranja,
- usvajanje i razvijanje pojmova rečenica, riječ i glas,
- analitičko-sintetičko vježbanje,
- leksička i sintetička vježbanja,
- vježbe artikulacije,
- motoričke vježbe.
Sve te vježbe, kao i one koje su namijenjene savladavanju osnovnih pojmova o jeziku, organizuju se neprekidno, kako u pripremnom periodu tako i u procesu učenja morfoloških osnova - glasova i sloga i njihovog povezivanja u riječi i rečenice.
Početno čitanje i pisanje
Čitanje. - Na osnovu rezultata prethodnog ispitivanja znanja i umijenja djece iz oblasti čitanja i pisanja, kao i konkretnih uslova rada, nastavnik se opredjeljuje za uporedni, odvojeni ili kombinovani raspored čitanja i pisanja.
Prema rezultatima poznavanja slova, čitanja i pisanja i prema individualnom napredovanju učenika u odjeljenju, nastavu početnog čitanja i pisanja treba izvoditi na više nivoa, uz primjenu principa individualizacije, bez obzira na postupak za koji se opredijelio učitelj.
Pisanje. - Razvijati vještinu pisanja slobodnim crtanjem i crtanjem zadatih elemenata. Pisanje se uči: prepisivanjem, diktatom, odgovaranjem na pitanja, dopunjavanjem rečenica, sastavljanjem priče na osnovu slika, zajedničkim prepisivanjem i prvim oblicima samostalnog pismenog izražavanja.
Usvajanje štampanih i pisanih slova načelno se ostvaruje krajem prvog polugodišta.
Usavršavanje čitanja i pisanja
Nakon usvajanja osnovne pismenosti, čitanje i pisanje se uvježbavaju i usavršavaju tokom drugog polugodišta do stepena automatizovanih radnji.
Neophodno je primjereno i podsticajno vrednovanje rukopisa svakog učenika ponaosob, a naročito prilikom pregledanja domaćih pismenih zadataka. Povremeno organizovati posebne časove za lijepo pisanje.
Jezik (gramatika i pravopis)
U nastavi jezika učenici se osposobljuju za pravilnu usmenu i pismenu komunikaciju bošnjačkim jezičkim standardom. U okviru vježbi slušanja, govorenja, čitanja i pisanja, učenici zapažaju jezičke pojave bez njihovog imenovanja.
Postupnost se obezbjeđuje samim izborom i rasporedom nastavnih sadržaja, a konkretizacija stepena obrade naznačena je opisno formulisanim zahtjevima: zapažanje, uočavanje, usvajanje, pojam, prepoznavanje i dr.
Selektivnost se ostvaruje izborom najosnovnijih jezičkih zakonitosti i informacija o njima. Takvim pristupom jezičkoj građi u programu, nastavnici se usmjeravaju da tumačenje gramatičkih kategorija zasnivaju na njihovoj funkciji koju su učenici u prethodnom razredu uočili i njome ovladali u jezičkoj praksi.
Postupnost i selektivnost u programu gramatike najbolje se uočavaju na sadržajima sintakse i morfologije od prvog do osmog razreda. Isti principi su dosljedno sprovedeni i u ostalim oblastima jezika.
Elementarne informacije iz morfologije počinju se učenicima davati od početka i postupno se iz razreda u razred proširuju i produbljuju. Od samog početka učenike treba navikavati da uočavaju osnovne morfološke kategorije.
Programske sadržaje iz akcentologije ne treba obrađivati kao posebne nastavne jedinice, a stalnim vježbanjem učenike treba navikavati da čuju i izgovaraju pravilno akcentovane riječi.
Pravopis se savlađuje putem sistematskih vježbanja, raznovrsno i u različitim oblicima pismenih vježbi.
Pored toga učenike vrlo rano treba upućivati na služenje pravopisnim rječnikom.
U nastavi gramatike treba primjenjivati postupke:
- podsticanje svjesne aktivnosti i misaonog osamostaljivanja učenika;
- suzbijanje misaone inercije i učeničkih imitatorskih sklonosti;
- zasnivanje težišta nastave na suštinskim vrijednostima;
- uvažavanje situacione uslovljenosti jezičkih pojava;
- otkrivanje stilske funkcije, odnosno izražajnosti jezičkih pojava;
- sistematska i osmišljena vježbanja u govoru i pisanju;
- njegovanje primjerenog znanja i umijenja;
- korišćenje prikladnih ilustracija određenih jezičkih pojava.
U nastavi jezika nužno je promatrati jezičke pojave u životnim jezičkim okolnostima koje su uslovile njihovo značenje. Učenike treba uputiti na pogodne tekstove i govorne situacije u kojima se određena jezička pojava prirodno javlja i ispoljava. Tekstovi bi trebalo da budu poznati učenicima, treba ih pročitati i o njima razgovarati sa učenicima.
Nužno je da nastavnik uvijek ima na umu presudnu ulogu vježbanja, tj. da nastavno gradivo nije usvojeno dok se dobro ne uvježba.
Metodika nastave jezika upućuje da u nastavi maternjeg jezika treba što prije prevazići nivoe prepoznavanja i reprodukcije, a strpljivo i uporno njegovati više oblike znanja i umijenja - primjenjivost stvaralaštva u nastojanjima da se u nastavnoj praksi udovolji takvim zahtjevima.
Preporučljivo je u svakoj pogodnoj prilici znanje iz gramatike staviti u funkciju tumačenja teksta, čime se ono uzdiže od prepoznavanja i reprodukcije na nivo umijenja i praktične primjene.
Učenike kontinuirano treba podsticati da svoja znanja o jeziku povezuju sa komunikativnim jezikom. Jedan od izrazito funkcionalnih postupaka u nastavi gramatike jesu vježbanja zasnovana na korišćenju primjera iz neposredne govorne prakse, što nastavu u gramatici približava životnim potrebama u kojima se primjenjeni jezik pojavljuje kao svestrano motivisana Ijudska aktivnost.
Situacije u kojima se ispoljavaju određene jezičke pojave može i sam nastavnik da postavlja učenicima, da ih spretno podsjeća na njihovo iskustvo, a oni će kazivati ili pisati kako u izazovnim prilikama govorno reaguju.
Obrada novih nastavnih jedinica podrazumijeva primjenu sljedećih metodičkih radnji:
- korišćenje pogodnog polaznog teksta na kome se uviđa i objašnjava odgovarajuća jezička pojava;
- korišćenje iskaza govornih situacija;
- podsticanje učenika da polazni tekst dožive i shvate u cjelini i u pojedinostima;
- utvrđivanje i obnavljanje znanja o poznatim jezičkim pojavama i pojmovima koji neposredno doprinose boljem i lakšem shvatanju novog gradiva;
- upućivanje učenika da u tekstu uočavaju primjere jezičke pojave koja je predmet spoznaje;
- spoznaja bitnih svojstava jezičke pojave;
- sagledavanje jezičkih činjenica sa raznih stanovišta;
- ilustrovanje i grafičko predstavljanje jezičkih pojava i njihovih odnosa;
- definisanje jezičkog pojma;
- prepoznavanje, objašnjavanje i primjena naučenog gradiva u novim okolnostima;
- utvrđivanje, obnavljanje i primjena stečenih znanja i umijenja;
Navedene metodičke radnje međusobno se dopunjuju i prožimaju, a ostvaruju se sukcesivno i sinhronizovano.
Književnost
Uvođenje najmlađih učenika u svijet književnosti predstavlja izuzetno odgovoran nastavni zadatak. Upravo na ovom stepenu školovanja stiču se osnovna i ne malo značajna znanja, umijenja i navike od kojih će u dobroj mjeri zavisiti ne samo učenička književna kultura već i njegova opšta kultura, na kojoj se temelji ukupno obrazovanje svakog školovanog čovjeka.
Lektira
Jedna od značajnih novina u programiranju nastave književnosti jeste u tome što svi tekstovi predviđeni za čitanje i tumačenje imaju u osnovi isti nastavni tretman.
Tekstovi iz lektire predstavljaju programsku okosnicu. Učitelj ima načelnu mogućnost da ponuđene tekstove prilagođava nastavnim potrebama u svom razredu.
Čitanje i tumačenje teksta
Čitanje teksta na mlađem uzrasnom nivou ima sva obilježja prvog i temeljnog ovladavanja ovom vještinom kao znanjem, naročito u prvom razredu. Posebno je važno da učenici postupno i funkcionalno usvajaju valjano čitanje naglas koje u sebi sadrži neke od važnih činilaca logičnog čitanja i koje će prirodno težiti sve većoj izražajnosti tokom drugog razreda.
Tumačenje teksta u mlađim razredima predstavlja izuzetno složen i delikatan programski zahtjev. Tekst je temeljni programski sadržaj koji ima vodeću i integracionu nastavnu ulogu, jer oko sebe okuplja i grupiše odgovarajuće sadržaje i iz ostalih predmetnih područja.
U prvom razredu tumačenje teksta ima izrazita obilježja spontanog i slobodnog razgovora sa učenicima o relevantnim pojedinostima - prostornim, vremenskim, akcionim - u cilju provjere razumijevanja pročitanog.
U drugom razredu pristup tumačenju teksta skoro je u svemu isti kao i u prethodnom razredu, samo što su zahtjevi, po prirodi stvari, nešto uvećani, a programski sadržaji adekvatno dopunjeni.
Jezička kultura
Jedna od primarnih metodičkih obaveza je rad na bogaćenju učeničke jezičke kulture. Neophodna je pravilna artikulacija svih glasova i grafički uzorna upotreba pisma, navikavanje na književni i standardni jezik u govoru, čitanju i pisanju, osposobljavanje za slobodno prepričavanje, pričanje i opisivanje. Takođe je neophodna primjena pravopisnih pravila i bogaćenje učeničkog rječnika.
Osnovni oblici usmenog i pismenog izražavanja u mlađim razredima predstavljaju temeljne programske sadržaje za sticanje, usavršavanje i unapređivanje valjane i pouzdane jezičke kulture najmlađeg učenika.
Prepričavanje raznovrsnih sadržaja predstavlja najjednostavniji način učeničkog jezičkog ispoljavanja u nastavnim okolnostima. Potrebno je da se zna koje će sadržaje učenik prepričavati.
Pričanje u odnosu na prepričavanje jeste složeniji oblik jezičkog izražavanja učenika, jer je prepričavanje reprodukovanje pročitanog, a pričanje predstavlja poseban vid stvaralaštva koji se oslanja na ono što je učenik doživeo ili proizveo u svojoj stvaralačkoj mašti. Zato pričanje traži poseban intelektualni napor i jezičku izgrađenost što učenika svestrano angažuje.
Opisivanje jeste najsloženiji oblik jezičkog izražavanja na nivou najmlađih razreda. Ono je manje ili više zastupljeno u svakodnevnom govoru, jer je neophodno za jasno predstavljanje suštinskih odnosa između predmeta, bića i drugih pojmova i pojava u svakoj životnoj situaciji. Dok je za prepričavanje osnova određeni sadržaj, za pričanje je podsticaj neko događanje, doživljaj, dotle za opisivanje nisu neophodne neke posebne okolnosti, već se i njemu pribjegava kad god se dođe u dodir sa pojavama koje u svakodnevnom jezičkom komuniciranju mogu skrenuti pažnju na sebe.
Usmena i pismena vježbanja, kako im i sam naziv kaže, zamišljena su kao dopuna osnovnih oblika jezičkog izražavanja, počev od najjednostavnijih preko složenijih, do najsloženijih. Svaka od programiranih vježbi planira se i ostvaruje u onom nastavnom kontekstu u kome se javlja potreba za funkcionalnim usvajanjem date jezičke pojave ili utvrđivanja, obnavljanja ili sistematizovanja znanja i primjene tih znanja u konkretnoj jezičkoj situaciji.
Prirodno je da s planskim ostvarivanjem programskih sadržaja iz jezičke kulture otpočne tek u drugom polugodištu prvog razreda. Međutim, jasno je da se mnogi od njih simultano ostvaruju već u periodu priprema za čitanje i pisanje, kao i u periodu učenja i usvajanja osnove pismenosti. Bez potrebne jezičke razvijenosti ne može se uspostaviti neophodna govorna komunikacija prijeko potrebna za usvajanje pojmova glas i slovo. Kasnije ona postaje osnova za ostvarivanje nastavnih sadržaja iz svih ostalih područja ovog predmeta, ali se istovremeno i sama širi i produbljuje do nivoa jasnog, pravilnog, sadržajno i stilski primjerenog jezičkog sporazumijevanja u usmenoj i pismenoj formi. Time jezička kultura u najvećoj mjeri doprinosi jedinstvu, cjelovitosti nastave bosanskog jezika i čini da se ona realizuje u funkcionalnom povezivanju naizgled različitih programskih sadržaja, koji se najbolje ostvaruju upravo u takvoj metodičkoj sprezi.