UKAZ
O RATIFIKACIJI KONVENCIJE O JEDNAKOSTI NAGRAĐIVANJA MUŠKE I ŽENSKE RADNE SNAGE ZA RAD JEDNAKE VREDNOSTI

("Sl. vesnik Prezidijuma Narodne skupštine FNRJ", br. 12/52)

Na osnovu čl. 74 tač. 9 Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saglasno čl. 6 tač. 1 Zakona o Prezidijumu Narodne Skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Prezidijum Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije odlučuje:

ČLAN 1

Ratifikuje se i dobija obaveznu snagu Konvencija o jednakosti nagrađivanja muške i ženske radne snage za rad jednake vrednosti, koja glasi

u prevodu na srpsko-hrvatskom:

 

KONVENCIJA

O JEDNAKOSTI NAGRAĐIVANJA MUŠKE I ŽENSKE RADNE SNAGE ZA RAD JEDNAKE VREDNOSTI

Opšta konferencija Međunarodne organizacije rada,

Sazvana u Ženevi od strane Administrativnog saveta Međunarodnog biroa rada, gde se i sastala 6 juna 1951, na svom trideset četvrtom zasedanju,

Pošto je odlučila da usvoji razne predloge koji se odnose na princip jednakosti nagrađivanja muške i ženske radne snage za rad jednake vrednosti, pitanje koje pretstavlja sedmu tačku dnevnog reda zasedanja,

Pošto je odlučila da ti predlozi dobiju formu međunarodne konvencije,

Usvaja, danas dvadeset devetog juna hiljadu devet stotina pedeset i prve, donju konvenciju, koja će biti nazvana Konvencija o jednakosti nagrađivanja, 1951.

Član 1

U smislu ove konvencije:

a) izraz "nagrađivanje" podrazumeva nadnicu ili platu običnu, osnovnu ili minimalnu i sve druge koristi koje se isplaćuju neposredno ili posredno, u novcu ili u naturi, od strane poslodavca radniku na osnovu zaposlenja ovog poslednjeg.

b) izraz "jednakost nagrađivanja između muške i ženske radne snage za rad jednake vrednosti" se odnosi na stope nagrađivanja određene bez diskriminacije u pogledu pola.

Član 2

1. Svaki član moraće, na način prilagođen metodama za određivanje stopa nagrađivanja koje su na snazi, potsticati i u meri u kojoj je to u skladu sa navedenim metodama, obezbediti primenu principa jednakosti nagrađivanja između muške i ženske radne snage za rad jednake vrednosti na sve radnike.

2. Ovaj princip biće primenjen:

a) bilo putem domaćeg zakonodavstva,

b) bilo putem svakog drugog sistema određivanja nagrada ustanovljenim ili priznatim od strane zakonodavstva,

c) bilo putem kolektivnih ugovora zaključenih između poslodavaca i radnika,

d) bilo putem kombinacije ovih raznih načina.

Član 3

1. Kada budu te mere takve prirode da olakšavaju primenu ove konvencije, preduzeće se mere za potsticanje objektivne procene zaposlenja na bazi poslova koje obuhvataju.

2. Metode koje bi trebalo primeniti kod ove procene mogu biti predmet odluka, bilo od strane vlasti nadležnih za određivanje stopa nagrađivanja, bilo, ako su stope nagrađivanja određene na osnovu kolektivnih ugovora, od strane stranaka u tim ugovorima.

3. Razlike između stopa nagrađivanja koje odgovaraju, bez obzira na pol, razlikama koje proizilaze iz jedne takve objektivne procene poslova koji treba da se vrše ne treba da budu smatrane kao protivne principu jednakosti nagrađivanja muške i ženske radne snage za rad jednake vrednosti.

Član 4

Svaki Član sarađivaće, na odgovarajući način sa zainteresovanim organizacijama poslodavaca i radnika, u cilju sprovođenja u život odredaba ove konvencije.

Član 5

Formalne ratifikacije ove konvencije biće dostavljene Generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada koji će ih registrovati.

Član 6

1. Ova će konvencija biti obavezna samo za Članove Međunarodne organizacije rada čija ratifikacija bude registrovana od strane Generalnog direktora.

2. Ona će stupiti na snagu dvanaest meseci pošto ratifikacije dva Člana budu registrovane od strane Generalnog direktora.

3. Posle toga, ova će konvencija stupiti na snagu za svakog Člana dvanaest meseci posle datuma kada njegova ratifikacija bude registrovana.

Član 7

1. Izjave koje budu dostavljene Generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada, saobrazno paragrafu 2 člana 35 Ustava Međunarodne organizacije rada, treba da daju obaveštenja:

a) o teritorijama za koje se zainteresovani Član obavezuje da primeni odredbe konvencije bez izmene,

b) o teritorijama za koje se obavezuje da primeni odredbe konvencije sa izmenama, i u čemu se sastoje te izmene,

c) o teritorijama na koje se konvencija ne primenjuje, i u tim slučajevima, o razlozima zbog kojih se ne primenjuje,

d) o teritorijama za koje odlaže odluku za kasnije, očekujući temeljnije ispitivanje situacije u pogledu tih teritorija.

2. Obaveze pomenute u alinejama a) i b) prvog paragrafa ovoga člana smatraće se kao sastavni delovi ratifikacije i imaće isto dejstvo.

3. Svaki član može se odreći, novom izjavom, svih ili samo nekih delova rezervi sadržanih u njegovoj prethodnoj izjavi na osnovu alinea b), c) i d) prvog paragrafa ovog člana.

4. Svaki član će moći, za vreme perioda u toku kojih ova konvencija može biti otkazana saobrazno odredbama člana 10, dostaviti Generalnom direktoru novu izjavu koja bi menjala u svakom pogledu svaku raniju izjavu i davala obaveštenje o situaciji na određenim teritorijama.

Član 8

1. Izjave dostavljene Generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada saobrazno paragrafima 4 i 5 člana 35 Ustava Međunarodne organizacije rada treba da naznače da li će odredbe konvencije biti primenjene na teritoriji sa ili bez izmena, kada se po izjavi odredbe konvencije primenjuju uz rezervu izmena ona treba da specificira u čemu se sastoje te izmene.

2. Zainteresovani član ili članovi ili međunarodni organ moći će se odreći u potpunosti ili delimično, kasnijom izjavom, prava da se pozivaju na izmenu ukazanu u ranijoj izjavi.

3. Zainteresovani član ili članovi ili međunarodni organ moći će, za vreme perioda u toku kojih konvencija može biti otkazana saobrazno odredbama člana 9, dostaviti Generalnom direktoru novu izjavu koja bi menjala u svakom pogledu tekst ranije izjave i koja bi davala obaveštenja o situaciji u pogledu primene ove konvencije.

Član 9

1. Svaki član koji ratifikuje ovu konvenciju može je otkazati po isteku perioda od deset godina posle datuma prvobitnog stupanja na snagu konvencije, aktom dostavljenim Generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada koji on registruje. Otkaz stupa u dejstvo tek po isteku godine dana pošto bude registrovan.

2. Svaki član koji je ratifikovao ovu konvenciju a koji u roku od godinu dana po isteku perioda od deset godina pomenutog u prethodnom paragrafu, ne bude koristio mogućnost otkaza predviđenu ovim članom biće obavezan za novi period od deset godina te će, posle toga, moći otkazati ovu konvenciju po isteku svakog perioda od deset godina pod uslovima predviđenim u ovom članu.

Član 10

1. Generalni direktor Međunarodnog biroa rada saopštiće svima Članovima Međunarodne organizacije rada registrovanje svih ratifikacija, izjava i otkaza koji mu budu dostavljeni od strane Članova Organizacije.

2. Saopštavajući Članovima organizacije registrovanje druge ratifikacije koja mu bude dostavljena, Generalni direktor će skrenuti pažnju Članovima Organizacije na datum kada će ove konvencije da stupe na snagu.

Član 11

Generalni direktor Međunarodnog biroa rada dostaviće Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, saobrazno članu 102 Povelje Ujedinjenih nacija, potpuna obaveštenja u pogledu svih ratifikacija, svih izjava i svih akata otkaza koje bude registrovao saobrazno prethodnim članovima, radi registracije.

Član 12

Svaki put kad bude smatrao za potrebno, Administrativni savet Međunarodnog biroa rada podneće Opštoj konferenciji izveštaj o primeni ove konvencije i razmotriće da li ima mesta da se na dnevni red Konferencije stavi pitanje njene potpune ili delimične revizije.

Član 13

1. U slučaju ako Konferencija usvoji novu konvenciju, čiji je predmet potpuna ili delimična revizija ove konvencije, osim ako nova konvencija ne određuje drukčije;

a) ratifikacija nove konvencije čiji je predmet revizija od strane Člana povlačila bi samim sobom, bez obzira na član 9, neposredni otkaz ove konvencije, uz rezervu da je nova konvencija čiji je predmet revizija stupila na snagu,

b) od datuma stupanja na snagu nove konvencije čiji je predmet revizija, ova bi konvencija prestala da bude otvorena za ratifikaciju Članova.

2. Ova konvencija ostala bi u svakom slučaju na snazi u svojoj formi i sadržini za Članove koji bi je ratifikovali a koji ne bi ratifikovali konvenciju čiji je predmet revizija.

Član 14

Francuski i engleski tekst ove konvencije su jednako punovažni.

Tekst koji prethodi je autentični tekst konvencije pravovaljano usvojene od strane Opšte konferencije Međunarodne organizacije rada na njenom trideset četvrtom zasedanju koje je održano u Ženevi i koje je zaključeno 29 juna 1951.

U potvrdu čega su stavili svoje potpise, danas drugog avgusta 1951.

Pretsednik Konferencije,
Rapar
Generalni sekretar Međunarodnog biro-a rada,
David, A. Mors.

ČLAN 2

Ovaj ukaz stupa na snagu danom njegovog donošenja.