PRAVILNIK
O TEHNIČKIM NORMATIVIMA ZA POLJOPRIVREDNE MAŠINE

("Sl. list SRJ", br. 34/95)

Član 1

Ovim pravilnikom propisuju se tehnički normativi za konstrukciju i proizvodnju poljoprivrednih mašina.

Odredbe ovog pravilnika ne odnose se na poljoprivredne i šumarske traktore točkaše, na poljoprivredne prikolice namenjene za prevoz poljoprivrednih proizvoda na putu i na mašine, oruđa, uređaje i opremu čiji je jedini izvor snage direktno primenjena manuelna snaga.

Član 2

Navedeni izrazi, u smislu ovog pravilnika, imaju sledeća značenja:

1) poljoprivredne mašine (u daljem tekstu: mašine) jesu mobilne mašine, oruđa, uređaji i oprema za:

- uređenje zemljišta;

- obradu zemljišta;

- setvu i sadnju;

- đubrenje i navodnjavanje;

- negu i zaštitu biljaka;

- ubiranje proizvoda;

- doradu ubranih proizvoda;

- rukovanje poljoprivrednim proizvodima i njihov transport;

- uređenje travnjaka i vrtova;

2) zona opasnosti je prostor unutar, odnosno izvan mašine u kojoj je lice koje rukuje mašinom izloženo riziku u pogledu zdravlja ili bezbednosti (izloženo lice);

3) izloženo lice je lice koje je sasvim ili delimično u zoni opasnosti;

4) rukovalac je lice čiji je zadatak instalisanje, upravljanje, podešavanje, održavanje, čišćenje, popravka ili transportovanje mašina;

5) radni prostor je prostor blizu mašine u kome se mašina, odnosno njeni uređaji kreću radi obavljanja radnih operacija;

6) vozač je rukovalac odgovoran za kretanje mašine, koji uporedo može izvršavati i druge zadatke sa svoje vozačke pozicije.

Član 3

Mašine mogu biti samohodne ili vučene, gurane i nošene drugim pogonskim mašinama ili traktorima.

Samohodnim mašinama se može upravljati s mesta vozača na samoj mašini (mašina sa vozačem), kretanjem pešice u neposrednoj blizini mašine (mašine koje vozač prati), ili daljinskom komandom sa fiksne ili pokretne pozicije.

Vučene, gurane i nošene mašine ili kompletni dodatni međusobno zamenljivi uređaji i oprema koje korisnik sam priključuje ili ugrađuje na mašinu, a namenjeni su za izvršavanje određenih operacija, smatraju se nezavisnim mašinama.

Član 4

Zahtevi za konstrukciju mašine, ugradnju zaštitnih delova i postavljanje znakova i tekstova upozorenja u pogledu njenog funkcionisanja, podešavanja i održavanja utvrđeni su jugoslovenskim standardom JUS ISO 4254-1.

Mašine moraju biti snabdevene opremom i alatom potrebnim za podešavanje, održavanje i korišćenje.

Mašine moraju biti snabdevene tehničkim uputstvom.

Član 5

Fluidi koje mašina koristi za rad, pri punjenju, upotrebi, cirkulaciji ili curenju, ne smeju predstavljati rizik za izložena lica.

Član 6

Ako je predviđena upotreba mašine noću, ona mora biti snabdevena svetlom za vožnju i svetlom za rad.

Nedovoljno osvetljena mesta za podešavanje i održavanje na mašini moraju imati posebna svetla za ta mesta ili priključke za korišćenje dodatnog svetla.

Svetla iz stava 1. ovog člana ne smeju prouzrokovati zaslepljenje, zasenčenje ili stroboskopske efekte.

Član 7

Mašina se mora premeštati lako i bezbedno i pakovati ili skladištiti bezbedno i bez oštećenja (adekvatna stabilnost, oslanjanje i sl.).

Ako masa, veličina ili oblik mašine ili sastavnih komponenata onemogućavaju njeno ručno premeštanje ili vožnju, moraju biti obezbeđeni priključci za uređaj za dizanje ili vuču ili mesta za takve priključke, ili konstrukcija i oblik moraju biti izvedeni da se lako može upotrebiti uobičajeni uređaj za dizanje.

Ako se mašina ili sastavna komponenta premeštaju ručno ona mora biti ili lako pomerljiva ili snabdevena ručkama ili držačima za bezbedno podizanje i pomeranje.

Za vreme rukovanja mašinom, odnosno njenim delom ne sme doći do iznenadnog pokretanja ili gubljenja stabilnog položaja dok se mašinom, odnosno njenim delom rukuje prema tehničkom uputstvu proizvođača.

Član 8

Sve komande za kretanje samohodnih mašina moraju biti pristupačne sa mesta vozača.

Mesto vozača mora imati sedište, osim ako vozač mora voziti iz stojećeg položaja.

Samohodne mašine sa vozačem moraju imati kabinu za vozača, osim ako gabariti mašine ili uslovi rada to onemogućavaju.

Zidovi i izolacija kabine moraju biti od vatrootpornog materijala.

Zavisno od namene i uslova korišćenja mašine, kabina mora biti opremljena uređajima za grejanje i ventilaciju i moraju biti obezbeđeni dobra vidljivost i zaštita od buke, padavina, padajućih predmeta ili prevrtanja.

Zavisno od namene i uslova korišćenja mašine, na nju se mogu postavljati pomoćna optička pomagala.

Mašina može imati jedno mesto ili dva mesta za vozača opremljena odgovarajućim komandama. Upotreba komandi jednog mesta mora isključivati istovremenu mogućnost upotrebe komandi sa drugog mesta, osim komande za zaustavljanje u slučaju opasnosti.

Prilaz mestu vozača i mesto vozača i drugih rukovalaca moraju biti zaštićeni pomoću blatobrana ili drugih zaštitnih elemenata, od mogućnosti slučajnog kontakta sa točkovima ili gusenicama.

Član 9

Komande mašine moraju biti pregledne i pristupačne, po pravilu, sa mesta vozača. Za funkcije koje ne ugrožavaju bezbednost izloženih lica pri radu i kretanju mašine dozvoljava se postavljanje komandi kojima se rukuje i izvan mesta vozača.

Funkcija komandi mora biti jasno označena u tehničkom uputstvu i na mašini, na lako čitljivom i zaštićenom mestu, lako vidljivom vozaču ili rukovaocu pri njegovom normalnom radnom položaju.

Položaj i način aktiviranja komandi moraju biti u skladu sa standardima JUS ISO 3789-1, JUS ISO 3789-2 i JUS ISO 3789-3, zavisno od namene mašine.

Najveće sile za aktiviranje komandi, osim ako to tehnički nije izvodljivo, ne smeju biti veće od sila utvrđenih u standardu JUS M.L1.617.

Član 10

Komanda mašine mora biti:

1) postavljena izvan zone opasnosti mašine, osim komande zaustavljanja u slučaju opasnosti;

2) jasno vidljiva i prepoznatljiva, sa odgovarajućim simbolima, odnosno oznakama.

Član 11

Komande čije aktiviranje može izazvati opasno pokretanje mašine ili radnih uređaja, ako nemaju neke prethodno određene položaje, moraju se vraćati u neutralan položaj čim ih rukovalac oslobodi (pusti).

Ako kod samohodnih mašina postoje i radni položaji izvan mesta vozača, mora da postoji mogućnost blokiranja (zaključavanja) komandi na tim radnim mestima sa mesta vozača.

Komanda za blokadu diferencijala mora imati mogućnost deblokiranja dok je mašina u pokretu.

Uređaj za upravljanje mašine sa točkovima mora smanjivati silu na točku upravljača ili poluzi upravljača izazvanu udarima na upravljačke točkove.

Nagomilavanje blata ili prljavštine na komandi u obliku pedale ne sme smanjiti hod za potpuno aktiviranje komande ili izazvati klizanje noge sa pedale.

Član 12

Ako je mašina sa vozačem opremljena uređajima koji prelaze gabaritni prostor (na primer stabilizatori, poprečni nosači itd.), vozaču pre pokretanja mašine moraju biti na raspolaganju sredstva kojima se proverava da li su ti uređaji u položaju za bezbedno kretanje.

Startovanje mašine ne sme biti moguće ako nisu ispunjeni odgovarajući bezbednosni zahtevi (spojnica odvojena, menjač u neutralnom položaju) prema standardima JUS ISO 3789-1, JUS ISO 3789-2 i JUS ISO 3789-3, koji obezbeđuju da ne dođe do nenamernog pokretanja mašine ili oruđa na njoj.

Startovanje motora sa unutrašnjim sagorevanjem mora biti moguće bez upotrebe pomoćnih mehaničkih naprava (poluga) koje pri povratnom kompresivnom dejstvu mogu izazvati opasnost za rukovaoca.

Član 13

U uslovima upotrebe koje je u pogledu opterećenja, brzine i nagiba samohodne mašine odredio proizvođač, samohodne mašine i njihove prikolice moraju imati uređaje za usporavanje, zaustavljanje i ostajanje u stacionarnom položaju.

Samohodna mašina mora imati uređaj za postupno smanjenje brzine kretanja i njeno potpuno zaustavljanje (radna kočnica). U slučaju kvara tog uređaja ili nedostatka energije za njegovo aktiviranje, mora da postoji potpuno nezavisan uređaj za zaustavljanje u slučaju opasnosti (pomoćna kočnica).

Pored uređaja iz stava 2. ovog člana, samohodna mašina mora imati, ako je to u normalnoj upotrebi potrebno, uređaj koji obezbeđuje njeno zadržavanje u stacionarnom položaju (parkirna kočnica). Ako je taj uređaj mehanički, on može biti izveden u kombinaciji sa uređajima iz stava 2. ovog člana.

Ako vozač ne drži daljinsku komandu, mašina sa daljinskom komandom mora se automatski zaustaviti.

Član 14

Samohodne mašine koje vozač prati ne smeju se kretati ako vozač ne drži odgovarajuću komandu. Za vreme startovanja motora ne sme doći do pokretanja mašine.

Brzina normalnog kretanja samohodnih mašina koje vozač prati mora odgovarati brzini pešačenja.

Kod samohodnih mašina koje vozač prati sa ugrađenim rotacionim oruđima, ta oruđa se ne smeju aktivirati kad je uključen hod unazad.

Član 15

Mašina mora imati komandu za zaustavljanje (isključenje) radnih uređaja u slučaju opasnosti. Ta komanda mora biti jasno označena, lako vidljiva i pristupačna. Ona mora ostati isključena do namernog (ponovnog) uključenja odgovarajućim pokretom. Uključivanje te komande ne sme samo po sebi ponovo pokrenuti mašinu, već samo omogućiti ponovno pokretanje.

Ako je mašina projektovana tako da radi zajedno sa svojim delovima ili u agregatu sa pogonskom mašinom, ona mora imati komande, uključujući i komandu za zaustavljanje u slučaju opasnosti, koje zaustavljaju ne samo mašinu već i sve delove u ulaznom i izlaznom funkcionalnom lancu.

Član 16

Prekid energetskog snabdevanja, njegovo ponovno uspostavljanje ili bilo kakvo slabljenje, kao i kvar ili oštećenje komandnih instalacija ne smeju uzrokovati:

1) neočekivano startovanje mašine;

2) zaustavljanje mašine, ako je komanda za zaustavljanje već bila aktivirana;

3) otpadanje ili izbacivanje delova ili komada mašine;

4) gubitak funkcije zaštitnih uređaja;

5) kvar na napajanju servoupravljačkog uređaja, kao i onemogućavanje upravljanja mašinom u vremenu potrebnom za njeno zaustavljanje.

Član 17

Radi postizanja dovoljne stabilnosti mašine, ugrađuju se odgovarajući dodatni elementi (stabilizatori) ili priključci za njih.

Član 18

Stabilnost mašine ne sme biti ugrožena nekontrolisanim pomeranjem težišta mašine usled promene rasporeda masa u promenjenim radnim uslovima.

Član 19

Delovi mašine koji rotiraju brzinom koja može izazvati njihovo izbacivanje pri lomu ili otpadanju moraju biti konstrukciono ili postavljanjem zaštitnika obezbeđeni tako da budu zadržani, odnosno da ne budu usmereni prema mestu vozača, odnosno rukovaoca.

Član 20

Na samohodnim mašinama sa vozačem i rukovaocima na samoj mašini, kod kojih pri radu postoji opasnost od prevrtanja, moraju se ugraditi zaštitne strukture za vozača i rukovaoce.

Član 21

Do svih mesta za rukovanje, podešavanje i održavanje na mašini, a posebno do mesta vozača mora da postoji bezbedan prilaz pomoću stepenica, staza, držača za ruke i sl.

Stepenice i staze iz stava 1. ovog člana moraju imati dovoljno krute neklizajuće površine koje se lako čiste i ne dozvoljavaju zadržavanje vode i blata, i bočne graničnike, ako su potrebni.

Stepenice i držači za ruke moraju biti konstruisani i izvedeni prema jugoslovenskom standardu JUS ISO 4254-1.

Komande mašine ne smeju se koristiti kao oslonci ili držači za ruke.

Član 22

Ako je mašina namenjena za nekoliko operacija s ručnim premeštanjem uređaja (adaptera), mora postojati mogućnost da se svaki od njih upotrebljava pojedinačno.

Član 23

Mašine namenjene da vuku ili da budu vučene moraju biti opremljene vučnom kukom, odnosno vučnim okom sa sigurnosnim uređajem koji onemogućava njihovo neželjeno razdvajanje za vreme upotrebe.

Član 24

Transmisiona vratila sa univerzalnim kardanskim zglobovima (kardanska vratila) koja spajaju samohodne mašine ili traktore s prvim fiksnim ležajem na pogonjenoj mašini moraju biti zaštićena odgovarajućim štitnicima i na strani samohodne mašine i na strani pogonjene mašine i na celoj svojoj dužini, kao i pripadajućim univerzalnim kardanskim zglobovima.

Na strani samohodne mašine priključno vratilo na koje se priključuje transmisiono vratilo mora biti zaštićeno ugrađenim štitnikom ili na drugi odgovarajući način.

Na strani pogonjene mašine, ulazno vratilo mora biti u zatvorenom zaštitnom omotaču fiksiranom na mašini.

Zamajci i spojnice za ograničavanje obrtnog momenta moraju se postavljati na deo transmisije na strani pogonjene mašine.

Transmisiona vratila sa univerzalnim kardanskim zglobovima i njihovi štitnici moraju biti konstruisani i ispitani prema jugoslovenskim standardima JUS M.L1.711 i JUS M.L1.715 i na odgovarajući način označeni.

Pogonjene mašine za čiji se pogon od samohodne mašine ili traktora koriste transmisiona vratila moraju imati sistem za priključivanje transmisionog vratila i njegovog štitnika radi sprečavanja njihovog oštećenja usled dodira sa zemljom ili delovima mašine, dok je mašina odvojena od samohodne mašine ili traktora.

Spoljašnji delovi štitnika ne smeju rotirati sa vratilom. Štitnici moraju pokrivati transmisiono vratilo do kraja (završetka) drugog zgloba, u slučaju običnog kardanskog zgloba, ili najmanje do ose spoljašnjeg zgloba, u slučaju širokougaonog kardanskog zgloba.

Štitnici kardanskih vratila se ne smeju koristiti kao stepenice ili elementi prilaza mestu rukovalaca, osim ako su izvedeni za tu namenu.

Član 25

Zaštitnici (štitnici, poklopci, kućišta) i delovi za zaštitu postavljaju se tamo gde može doći do dodira lica ili odeće s pokretnim delovima mašine. Zaštitnici i delovi za zaštitu:

1) moraju biti konstruisani i postavljeni na sigurnosnom razmaku za sprečavanje dodira sa opasnim delovima, prema odgovarajućim jugoslovenskim standardima;

2) moraju predstavljati najmanju moguću prepreku za vidljivost u određenom radnom procesu;

3) moraju omogućavati neophodne radove na instalacijama i oruđima, uključujući i održavanje, ograničavajući pristup samo na prostor gde se vrše ti radovi i po mogućnosti bez skidanja štitnika ili zaštitnog uređaja;

4) ne mogu se staviti van funkcije ručno ili priručnim alatom.

Član 26

Fiksni štitnici su štitnici koji moraju biti učvršćeni na određenom mestu, s mogućnošću skidanja ili otvaranja samo pomoću alata.

Pomerljivi štitnici tipa A su štitnici koji, koliko god je to moguće, moraju ostajati na mašini i kad su otvoreni, i moraju biti opremljeni uređajem za zaključavanje koji onemogućava startovanje pokretnih delova mašine i delovati na komandu za zaustavljanje rada uvek kada nisu zatvoreni.

Pomerljivi štitnici tipa B su štitnici koji moraju biti konstruisani i ugrađeni u komandni sistem tako:

1) da pokretni delovi ne mogu startovati dok su u domašaju dohvata rukovaoca;

2) da pokretni deo ne može dohvatiti posle njegovog startovanja;

3) da mogu podešavati jedino upotrebom alata, ključa i sl.;

4) da nedostatak ili kvar neke komponente štitnika onemogućava startovanje ili zaustavlja pokretne delove;

5) da se zaštita protiv bilo kakvog rizika od ispadanja obezbeđuje pomoću odgovarajuće barijere.

Podešljivi štitnik za ograničavanje prilaza u prostor pomerljivog dela neophodnog za rad mora biti konstruisan tako:

1) da se podešava ručno ili automatski, zavisno od namene koju vrši;

2) da se podešava lako bez upotrebe alata;

3) da smanjuje rizik od ispadanja koliko je to moguće.

Delovi za zaštitu moraju biti konstruisani i ugrađeni u komandni sistem tako:

1) da pokretni delovi ne mogu startovati dok su u domašaju dohvata rukovaoca;

2) da se pokretni deo ne može dohvatiti posle njegovog startovanja;

3) da se mogu podešavati jedino upotrebom alata, ključa i sl.;

4) da nedostatak ili kvar neke njihove komponente onemogućava startovanje ili zaustavlja pokretne delove.

Član 27

Zaštitnici ili delovi za zaštitu od rizika koji mogu izazivati pokretni delovi - transmisija (remenice, remeni, zupčanici, vratila itd.) moraju biti:

1) ili fiksni prema zahtevima čl. 25. i 26. stav 1. ovog pravilnika;

2) ili pomerljivi prema zahtevima čl. 25. i 26. st. 2. i 3. ovog pravilnika.

Pomerljivi zaštitnici primenjuju se tamo gde je predviđen čest prilaz delu koji štite.

Ako se u prostoru motora s unutrašnjim sagorevanjem štitnik koji onemogućava prilaz pokretnim delovima može otvoriti samo pomoću alata, ključa ili komande smeštene kod mesta vozača ili potpuno u zatvorenoj kabini, on ne mora imati uređaj za zaključavanje.

Član 28

Položaj i oblik prostora za baterije (akumulatore) moraju biti takvi da spreče prodiranje elektrolita do prostora za vozača, odnosno rukovaoca u slučaju prevrtanja.

Električna instalacija mašina mora biti lako odvojiva od baterija pomoću lako pristupačnog prekidača.

Član 29

Rezervoari za gorivo na mašinama moraju biti zaštićeni od posledica udara s prednje ili zadnje strane mašine postavljanjem ili ugradnjom zaštitnih delova. U blizini rezervoara ne smeju se postavljati istureni delovi oštrih ivica. Rezervoari moraju biti otporni prema koroziji.

Rezervoari za gorivo koji se ugrađuju na mašine moraju biti ispitani na propuštanje goriva hladnim vodenim pritiskom dvostruko većim od projektovanog radnog pritiska, ali ne manji od 1,3 bar (odnosno 0,3 bar natpritiska).

Svako povećanje pritiska u rezervoaru, ili pritisak veći od projektovanog moraju biti automatski kompenzovani odgovarajućim uređajem - oduškom, ventilom sigurnosti i sl.

Gorivo ne sme curiti kroz poklopac ili oduške i ventile za kompenzovanje pritiska i kad je rezervoar potpuno prevrnut, pri čemu se kapanje goriva toleriše.

Član 30

Zapaljivi gasovi, pare, tečnosti, prašina i sl. koje mašina tokom rada koristi ili proizvodi, ne smeju doći u dodir sa jako zagrejanim delovima motora i izduvnog sistema ili drugim delovima mašine koji se jako zagrevaju.

Član 31

Mesta za podešavanje, podmazivanje i održavanje mašine moraju biti izvan zona opasnosti. Podešavanje, podmazivanje, održavanje, popravka, čišćenje i servisiranje moraju biti omogućeni dok je mašina u stanju mirovanja.

Član 32

Mašina mora biti snabdevena uređajima za signalizaciju, odnosno znakovima i tekstovima upozorenja za bezbednu upotrebu, podešavanje i održavanje, koji moraju biti prepoznatljivi i lako uočljivi.

Mašina kojom se upravlja daljinskom komandom mora imati uređaj za signaliziranje kretanja za sve vreme dok je u pokretu.

Uređaji za signalizaciju na mašini ne smeju se nenamerno isključiti, a oni koji su od posebnog značaja za bezbednost moraju imati elemente za proveru urednog funkcionisanja, odnosno signalizaciju kvara.

Član 33

Mašina mora imati, na lako vidljivom mestu, čitku i neizbrisivu oznaku, koja sadrži sledeće podatke:

1) naziv i adresu proizvođača;

2) godinu proizvodnje;

3) oznaku tipa, serije i serijski broj;

4) masu mašine (bez dodatnih uređaja), u kilogramima.

Oznaka samohodne mašine, pored podataka iz stava 1. ovog člana mora sadržati i podatak za nazivnu snagu motora u kilovatima (kw).

Član 34

Mašina mora biti snabdevena tehničkim uputstvom, koje sadrži najmanje:

1) podatke iz člana 33. ovog pravilnika;

2) adrese ovlašćenih servisa;

3) opis namene i uslove upotrebe;

4) upozorenja na opasnosti pri upotrebi i načinu otklanjanja tih opasnosti;

5) uputstvo za bezbednu upotrebu i čuvanje;

6) opis komandi na mestima rukovalaca i posebno vozača;

7) opis i, ako je potrebno, grafički prikaz puštanja u rad, korišćenja, rukovanja, priključivanja, adaptacije, podešavanja, servisiranja, održavanja i popravke.

Član 35

Ovaj pravilnik stupa na snagu po isteku dvanaest meseci od dana objavljivanja u "Službenom listu SRJ".