PRAVILNIK
O BLIŽIM SAOBRAĆAJNO-TEHNIČKIM I DRUGIM USLOVIMA ZA IZGRADNJU, ODRŽAVANJE I EKSPLOATACIJU AUTOBUSKIH STANICA I AUTOBUSKIH STAJALIŠTA

("Sl. glasnik RS", br. 20/96, 18/2004 i 56/2005)

Član 1

Ovim pravilnikom utvrđuju se bliži saobraćajno-tehnički i drugi uslovi za izgradnju, održavanje i eksploataciju autobuskih stanica (u daljem tekstu: stanica) i autobuskih stajališta (u daljem tekstu: stajalište), u gradskom, prigradskom, međumesnom i međurepubličkom prevozu.

Član 2

Autobuska stanica je objekat u kome se obavlja: prihvat i otprema autobusa, prtljaga i stvari, ukrcavanje i iskrcavanje putnika, izdavanje voznih karata i drugih prevoznih isprava, davanje obaveštenja o prevozu i pružanje drugih usluga u vezi sa prevozom.

Autobuska stajališta koja su određena odlukama gradova, odnosno opština za korišćenje linijskog prevoza putnika, prilikom eksploatacije od strane prevoznika, ne mogu se koristiti kao početne ili krajnje tačke za ukrcavanje i iskrcavanje putnika i prtljaga u javnom linijskom međumesnom prevozu, osim na teritoriji gradova i opština gde nema izgrađenih autobuskih stanica.

Član 3

Stranica mora da ima istaknut natpis: "Autobuska stanica" sa imenom i naznakom naseljenog mesta u kome se nalazi.

Stanica ima poslovnu zgradu i prostor za autobuse, a može da ima i prostor za parkiranje drugih vozila.

Član 4

Poslovna zgrada stanice ima: prostor sa mestima za prodaju voznih karata i drugih prevoznih isprava i davanje obaveštenja o prevozu, prostoriju za otpremno-dispečersku službu, čekaonicu, garderobu i javni sanitarni čvor sa tekućom vodom.

Prostor za prodaju voznih karata i drugih prevoznih isprava i čekaonica mogu da budu u istoj prostoriji poslovne zgrade.

Broj mesta za prodaju voznih karata i drugih prevoznih isprava mora da bude toliki da omogući kupovinu vozne karte ili druge prevozne isprave bez većeg zadržavanja putnika, a izuzetno uz zadržavanje do 15 minuta.

U poslovnoj zgradi mora da se obezbedi javna telefonska govornica.

Član 5

Poslovna zgrada stanice snabdevena je agregatom ili sličnim uređajem za proizvodnju električne energije za osvetljenje čekaonice i perona u slučaju nestanka električne energije, kao i higijenski ispravnom vodom.

Član 6

Čekaonica mora da ima:

1) površinu koja odgovara prosečnom dnevnom protoku putnika ne manju od 12 m2, snabdevenu sa najmanje 4 mesta za sedenje namenjenih za invalide ili majke sa decom;

2) visinu od najmanje 3,20 m;

3) obezbeđeno zagrevanje u zimskom periodu sa temperaturom od najmanje 16 oC;

4) provetravanje prirodnim i veštačkim putem koje omogućava izmenu vazduha najmanje 3m3 svežeg vazduha na čas po kvadratnom metru;

5) vidno istaknute oznake o zabrani pušenja;

6) prirodno osvetljenje i veštačko osvetljenje od najmanje 65 luksa;

7) podove i zidove od materijala pogodnog za lako pranje, čišćenje i dezinfekciju;

8) neophodan nameštaj pogodan za lako čišćenje i nepodesan za uvlačenje gamadi;

9) korpu za otpatke sa uloškom - kesama za jednokratnu upotrebu.

Član 7

Davanje obaveštenja o prevozu vrši se na šalteru informacija koji je na vidnom mestu u poslovnoj zgradi, a u stanici sa manjim brojem korisnika (stanica sa manje od 10 perona), davanje obaveštenja može se vršiti na mestima za prodaju karata i drugih prevoznih isprava.

Za davanje obaveštenja - informacija (o redu vožnje, cenama i dr.) stanica mora da ima poseban telefonski broj.

Član 8

Na vidnom mestu u poslovnoj zgradi ističe se:

1) izvod iz reda vožnje sa nazivom linije, bliže određenim pravcem linije, vremenom polaska, vremenom dolaska, razdobljem u kome se vrši prevoz;

2) radno vreme stanice i

3) druge pisane ili vizuelne oznake za prostore i prostorije koje se nalaze u okviru stanice (ambulanta, garderoba, sanitarni čvor, telefon i sl.).

Član 9

Garderoba ima izdvojenu površinu koja odgovara prosečnim dnevnim potrebama smeštaja prtljaga i stvari.

Usluge garderobe se mogu organizovati u okviru drugih službi (služba za prodaju karata, dispečerska služba i dr.) sa vidnom naznakom da ista postoji.

Član 10

Prostor za autobuse ima: površinu za kretanje autobusa, perone i parkiralište za autobuse, a može da ima površinu za čišćenje i pranje vozila, uređaje za kontrolu tehničke ispravnosti vozila i pumpu za snabdevanje gorivom.

Član 11

Površina za kretanje autobusa je određena manevarskim karakteristikama autobusa pri postavljanju na peron hodom unapred i slobodnim bezbednim kretanjem iz stanice sa već postavljenim autobusima na peronima i parkiralištima.

Član 12

Peron je površina namenjena za kretanje putnika, ukrcavanje i iskrcavanje putnika i površina za postavljanje autobusa.

Širina perona ne može biti manja od 4 m i mora da obezbedi neometan prilaz i ulazak i izlazak putnika u autobus na prednja i zadnja vrata kada su istovremeno otvorena vrata prostora za prtljag kod dva paralelno postavljena autobusa.

Ukupna dužina perona predviđena za putnike određena je brojem perona i mora da bude uzdignuta u odnosu na površinu za autobuse od 10 do 20 cm.

Broj perona je određen minimalnim vremenom zadržavanja autobusa na peronu od 8 minuta u međumesnom i 5 minuta u prigradskom prevozu.

Svaki peron mora da ima svoj broj.

Član 13

Nadstrešnica za putnike mora da bude visine najmanje 4,5 m.

Stubovi nadstrešnice postavljaju se tako da ne ometaju manevrisanje i ulazak autobusa, kao i ukrcavanje i iskrcavanje putnika.

Član 14

Parkiralište za autobuse mora da ima površinu koja omogućava parkiranje autobusa koji čekaju na polazak prema redu vožnje.

Parkiralište može da bude i u neposrednoj blizini autobuske stanice.

Član 15

Stanica mora da ima razglasne uređaje koji omogućavaju razgovetnu i dovoljnu čujnost obaveštenja u čekaonici i na peronima.

Služba stanice najavljuje svako postavljanje autobusa za polazak i svaki dolazak autobusa, kao i svako odstupanje od reda vožnje.

Stanica mora da ima u čekaonici i na peronima časovnike koji pokazuju tačno vreme.

Član 16

U gradovima i naseljima gradskog karaktera u kojima je organizovan javni gradski saobraćaj na vidnom mestu u stanici mora da bude istaknut plan naseljenog mesta u kome se stanica nalazi sa unesenim linijama javnog gradskog saobraćaja.

Član 17

Lokacija za stanicu određuje se pravcima međumesnog i prigradskog prevoza kroz grad ili naseljeno mesto, a imajući u vidu zahtev putnika i prevoznika za najkraćim prevoznim putevima.

Član 18

Stajalište je izgrađen prostor van kolovoza ili propisno obeležena površina na kolovozu, namenjena za zaustavljanje autobusa i za ukrcavanje i iskrcavanje putnika i utovar i istovar prtljaga.

Stajalište mora da bude obeleženo propisanim saobraćajnim znakom, da ima istaknut naziv i izvod iz reda vožnje.

Stajalište mora da ima nadstrešnicu, uzdignutu površinu za putnike i korpu za otpatke.

Član 19

Stajalište se gradi odvojeno za svaki smer saobraćaja, a izvan naselja i sa propisanim minimalnim produžnim nagibom.

Lokaciju za izgradnju stajališta određuje organ koji upravlja saobraćajnicom pored koje se izgrađuje to stajalište.

Lokacija za izgradnju stajališta određuje se u zavisnosti od dužine preglednosti u odnosu na ulivnu tačku stajališta i od projektne brzine.

Član 20

Stajalište ne može da se gradi na unutrašnjim stranama krivina puta, na mestima gde je izvučena puna linija na sredini kolovoza, odnosno u zonama koje su na putu obeležene saobraćajnim znacima opasnosti.

Član 21

Stanica i stajalište moraju da se održavaju tako da uvek odgovaraju svojoj nameni.

Održavanjem stanice smatraju se radovi kojima se obezbeđuje ispravno stanje saobraćajno-tehničkih i sanitarno-tehničkih elemenata i to: opravka poslovne zgrade, njenih uređaja i instalacija, zamena dotrajalih saobraćajnih znakova, putokaza, oznaka, simbola, opravka i zamena razglasnih uređaja, obnavljanje perona i parkirališta za autobuse, čišćenje snega sa perona i parkirališta za autobuse, i posipanje odgovarajućim materijalom radi sprečavanja poledice, redovno održavanje površina koje se boje, svakodnevno čišćenje, pranje i dezinfekcija perona i parkirališta za autobuse kao i redovno uklanjanje otpadaka na tim površinama na higijenski način i drugo.

Održavanjem stajališta smatraju se radovi na održavanju u ispravnom stanju stajališta i to: opravka i zamena dotrajalih i oštećenih saobraćajnih znakova, obnavljanje kolovoznog zastora, uklanjanje otpadaka na higijenski način, uklanjanje snega i posipanje odgovarajućim materijalom radi sprečavanja poledice.

Član 22

Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o bližim saobraćajno-tehničkim i minimalnim sanitarno-tehničkim i higijenskim uslovima za izgradnju, održavanje i eksploataciju autobuskih stanica i stajališta ("Službeni glasnik RS", broj 2/91).

Član 23

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".