ZAKON
O VOJNIM ŠKOLAMA I VOJNIM NAUČNOISTRAŽIVAČKIM USTANOVAMA

("Sl. list SRJ", br. 80/94, 85/94 - ispr. i 74/99 i "Sl. list SCG", br. 44/2005)

 

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se osnivanje, organizacija i rad vojnih škola i vojnih naučnoistraživačkih ustanova.

Član 2

Vojne škole jesu obrazovno-vaspitne, odnosno obrazovno-naučne ustanove u kojima profesionalni vojnici i druga lica stiču srednje i visoko obrazovanje i osposobljavaju se za poslove komandovanja i rukovođenja vojnim jedinicama i vojnim ustanovama, poslove obuke i vaspitanja, druge poslove organizovanja, razvoja i osposobljavanja Vojske Jugoslavije i organizovanje i razvijanje naučnoistraživačkog rada u oblasti vojnih nauka.

Vojne naučnoistraživačke ustanove (u daljem tekstu: naučne ustanove) bave se naučnoistraživačkim radom u oblastima od značaja za ostvarivanje zadataka Vojske Jugoslavije, Saveznog ministarstva za odbranu i drugih organa u oblasti odbrane.

Član 3

Stepen obrazovanja i stručni nazivi, stručni naziv specijaliste, akademski naziv magistra nauka i naučni stepen doktora nauka, stečeni u vojnim školama, priznaju se na celoj teritoriji Savezne Republike Jugoslavije.

Član 4

Vojna škola i naučna ustanova imaju statut.

Statutom vojne škole, u skladu sa odredbama ovog zakona uređuju se: zadaci škole, sastav i zadaci saveta i drugih organa škole, način njihovog izbora i opoziva, razrešenje i odgovornost članova tih organa, organizovanje i sprovođenje obrazovno-vaspitnog, nastavnog i naučnog rada, uslovi za prijem u vojnu školu i druga pitanja organizovanja i rada škole.

Statutom naučne ustanove uređuju se: zadaci ustanove, organizovanje naučnog i razvojnog rada, sastav naučnog veća, način izbora, odnosno imenovanja i opoziva, odnosno razrešenja i odgovornost članova veća, zadaci i rad naučnog veća, obrazovanje i rad komisija naučnog veća, odnos naučnog veća i drugih organa naučne ustanove i druga pitanja organizovanja i rada naučne ustanove.

Na statute vojnih škola i naučnih ustanova saglasnost daje Savezna vlada.

Član 5

Vojna škola i naučna ustanova imaju pečat.

II VOJNE ŠKOLE

Član 6

Vojne škole su: srednje vojne škole (Vojna gimnazija i Srednja stručna vojna škola) i visoke vojne škole (Vojna akademija i Vojnomedicinska akademija).

Član 7

Vojna gimnazija je obrazovno-vaspitna ustanova u kojoj se stiče opšte obrazovanje za nastavljanje školovanja u vojnim akademijama i razvija motivacija za vojni poziv.

Školovanje u vojnoj gimnaziji traje četiri godine.

Član 8

Srednja stručna vojna škola je obrazovno-vaspitna ustanova u kojoj se stiče: srednje stručno obrazovanje u trajanju od četiri godine, stručno osposobljavanje i usavršavanje u trajanju do godinu dana i specijalističko obrazovanje posle srednjeg obrazovanja u trajanju od godinu dana.

Član 9

Vojna akademija je obrazovno-naučna ustanova u kojoj se stiče visoko obrazovanje, organizuju poslediplomske stručne, specijalističke, magistarske i doktorske studije i organizuju osnovna, primenjena i razvojna istraživanja značajna za podizanje kvaliteta nastave i naučnog usavršavanja, osposobljavanje naučnog i nastavnog kadra i uvođenje studenata u naučni rad.

Vojna akademija se osniva za potrebe vidova, rodova i službi Vojske Jugoslavije.

Osnovne studije u Vojnoj akademiji traju do pet godina.

Član 10

Vojnomedicinska akademija je zdravstvena, obrazovna i naučna ustanova u kojoj se obavljaju visokostručna specijalistička dijagnostika i lečenje bolesnika i organizuju i sprovode poslediplomske specijalističke, magistarske i doktorske studije, obavlja stručno usavršavanje profesionalnih oficira i drugih lica sa visokim obrazovanjem i organizuju osnovna, primenjena i klinička istraživanja značajna za podizanje kvaliteta nastave i naučnog usavršavanja, osposobljavanje naučnog i nastavnog kadra iz oblasti medicine, farmacije, stomatologije, biohemije, molekularne biologije, veterine, fizičke hemije i psihologije prvenstveno od značaja za odbranu zemlje.

U Vojnomedicinskoj akademiji se obavlja pripravnički staž, specijalistički staž iz specijalizacija i užih specijalizacija i organizuje polaganje ispita iz specijalizacija, užih specijalizacija i stručnog ispita.

Program specijalističkog staža, programe i način polaganja ispita iz specijalizacije, odnosno uže specijalizacije propisuje savezni ministar za odbranu.

Član 11

(Brisan)

Član 12

Visoka vojna škola, pored školovanja i usavršavanja iz člana 9. stav 1. ovog zakona, organizuje i školovanje za rezervne oficire Vojske Jugoslavije.

Školovanje za rezervne oficire traje onoliko vremena koliko iznosi vojni rok lica upućenog u školu za rezervne oficire.

Kandidati za rezervne oficire su lica sa stečenim visokim obrazovanjem.

Izbor kandidata za rezervne oficire propisuje savezni ministar za odbranu.

Član 13

Za lica koja su primljena u profesionalnu vojnu službu, posle završenog školovanja u građanstvu organizuje se posebna nastava za osposobljavanje u vojnim školama i jedinicama i ustanovama Vojske Jugoslavije.

Član 14

(Brisan)

Član 15

(Brisan)

1. Osnivanje i ukidanje vojnih škola

Član 16

Vojne škole, prema utvrđenim potrebama Vojske Jugoslavije osniva i ukida Savezna vlada.

Član 17

Vojna škola se može osnovati kad potrebe Vojske Jugoslavije zahtevaju da profesionalni vojnici i druga lica određene stručnosti dobiju obrazovanje koje se ne može steći školovanjem u drugim školama u SRJ, ako su obezbeđeni neophodan kadar, odgovarajuće prostorije za nastavu i tehnička i druga sredstva za rad škole i ako postoje nastavni plan i program škole.

Vojna škola ispunjava kadrovske uslove za obavljanje delatnosti ako ima najmanje dve trećine nastavnika za matične predmete utvrđene nastavnim planom.

Član 18

Pre donošenja akta o osnivanju vojne škole Savezna vlada usvaja elaborat koji izrađuje Generalštab Vojske Jugoslavije (u daljem tekstu: Generalštab).

Elaborat iz stava 1. ovog člana sadrži dokaze o opravdanosti osnivanja vojne škole i o obezbeđivanju zakonom propisanih uslova za njeno osnivanje.

Član 19

Aktom o osnivanju vojne škole određuju se: naziv, zadaci i sedište škole, potrebe za kadrom određenog profila, trajanje školovanja, stručna sprema koju stiču lica koja završe vojnu školu i drugi zadaci i elementi neophodni za početak rada vojne škole.

Član 20

Unutrašnja organizacija vojne škole, vrste i broj smerova, usmerenja i specijalnosti, organizovanje katedri, nastavnih i organizacijskih jedinica i druga pitanja utvrđuju se statutom škole, u skladu s aktom o njenom osnivanju.

Član 21

Vojna škola se ukida ako prestane potreba za školovanjem profesionalnih vojnika, odnosno drugih lica koje škola priprema ili ako za vršenje svoje delatnosti ne ispunjava uslove određene ovim zakonom.

Akt o ukidanju vojne škole donosi Savezna vlada na osnovu elaborata koji izrađuje Generalštab. Tim aktom određuje se rok prestanka rada škole, način završetka školovanja učenika, odnosno studenata koji su se zatekli na školovanju, preuzimanje imovine, i druga pitanja u vezi s prestankom rada škole.

2. Organizovanje i sprovođenje obrazovno-vaspitnog i naučnog rada u vojnim školama

Član 22

Poslove u vezi sa organizovanjem i sprovođenjem obrazovno-vaspitnog i naučnog rada u vojnim školama, u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega vrše savezni ministar za odbranu, načelnik Generalštaba, rukovodeći i stručni organi škola predviđeni ovim zakonom.

Vojnim školama rukovode ovlašćene starešine, u skladu sa odredbama ovog zakona, propisa donesenih na osnovu njega i propisa o komandovanju jedinicama, odnosno ustanovama Vojske Jugoslavije.

Član 23

U vezi sa organizovanjem i sprovođenjem obrazovno-vaspitnog i naučnog rada u vojnim školama savezni ministar za odbranu:

1) odobrava osnove nastavnih planova i programa vojnih škola;

2) odobrava organizovanje poslediplomskih studija u visokim vojnim školama i organizovanje vanrednog školovanja;

3) utvrđuje matičnost vojnih akademija za osnovne, poslediplomske studije i sticanje doktorata;

4) potvrđuje izbor u nastavnička i naučna zvanja;

5) obavlja nadzor nad zakonitošću rada vojnih škola i vojnih naučnih ustanova.

Član 24

U vezi sa organizovanjem i sprovođenjem obrazovno-vaspitnog i naučnog rada u vojnim školama načelnik Generalštaba:

1) objedinjava rukovođenje vojnim školama i drugim vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama koje učestvuju u realizaciji školovanja;

2) utvrđuje osnovne stručne profile profesionalnih vojnika koji se za potrebe Vojske školuju u vojnim školama;

3) izrađuje osnove nastavnih planova i program vojnih škola;

4) odobrava nastavne planove i programe vojnih škola;

5) određuje nastavno-materijalne i druge standarde za rad vojnih škola;

6) utvrđuje kadrovske i materijalne uslove za rad vojnih škola;

7) odobrava udžbenike, koji su zajednički za školovanje kadra za više vidova ili za više rodova, odnosno službi Vojske Jugoslavije;

8) utvrđuje formacijska rešenja vojnih škola i drugih vojnih jedinica, odnosno vojnih ustanova koje učestvuju u realizaciji školovanja;

9) obezbeđuje redovnu popunu vojnih škola nastavničkim kadrom nakon obavljenog izbora u vojnim školama.

Član 25

Načelnik Generalštaba, odnosno starešina koga on ovlasti: utvrđuje stručne profile profesionalnih vojnika i civilnih lica za potrebe vida, roda odnosno službe Vojske Jugoslavije, odobrava nastavne planove i programe kurseva za usavršavanje profesionalnih oficira vida, roda odnosno službe i rukovodi vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama koje učestvuju u realizaciji školovanja.

Član 26

Starešina srednje vojne škole je načelnik.

Stručni organi srednje vojne škole su savet srednje vojne škole, nastavničko veće, veće godine (klase), odeljenjsko veće, stručni aktivi, razredni starešina i drugi organi utvrđeni statutom škole.

Statutom škole, u skladu sa ovim zakonom, utvrđuju se nadležnosti i rad stručnih organa.

Član 27

Načelnik srednje vojne škole:

1) rukovodi srednjom vojnom školom;

2) donosi godišnji program rada škole;

3) stara se o primenjivanju zakona i drugih propisa kojima se reguliše rad škole;

4) odgovoran je za realizaciju nastavnog plana i programa;

5) organizuje obrazovno-vaspitni rad i stara se o njegovom unapređivanju;

6) organizuje i ostvaruje pedagoško-instruktivni nadzor;

7) preduzima mere za unapređenje rada nastavnika, odnosno saradnika;

8) izrađuje predlog statuta škole;

9) saziva i rukovodi sednicama nastavničkog veća;

10) usmerava i usklađuje rad stručnih organa u školi;

11) sarađuje sa ustanovama za koje se školuju učenici i sa roditeljima učenika;

12) obavlja i druge poslove određene statutom škole;

13) potpisuje diplome.

Član 28

Načelnik srednje vojne škole postavlja se po propisima o postavljenju u Vojsci Jugoslavije, iz reda profesionalnih oficira sa visokom stručnom spremom, koji ispunjava uslove za nastavnika odgovarajuće škole.

Član 28a

Savet srednje škole:

1) usvaja statut škole;

2) usvaja program rada škole;

3) odlučuje o osnivanju i ukidanju stručnih aktiva;

4) razmatra usklađenost nastavnih planova i programa smerova i specijalnosti;

5) usvaja plan stručnog usavršavanja nastavnika, odnosno saradnika.

Savet srednje škole usvaja predloge većinom glasova od ukupnog broja članova.

Član 28b

Savet srednje vojne škole ima predsednika i 18 članova. Dve trećine članova saveta srednje vojne škole bira nastavničko veće škole tajnim glasanjem iz redova nastavnika i punoletnih učenika, a predsednika i jednu trećinu članova imenuje načelnik Generalštaba.

Mandat članova saveta srednje vojne škole traje dve godine.

Predsednika saveta imenuje savezni ministar za odbranu.

Član 29

Nastavničko veće srednje vojne škole:

1) organizuje rad i prati ostvarivanje nastavnog plana i programa škole;

2) analizira ostvarivanje ciljeva i zadataka obrazovanja;

3) utvrđuje rezultate rada nastavnika odnosno saradnika;

4) prati i utvrđuje rezultate rada učenika i njihovih aktiva;

5) predlaže rešenja za izradu statuta škole;

6) predlaže mere za jedinstven i usklađen rad svih učesnika u procesu obrazovanja i vaspitanja.

Član 30

Starešina visoke vojne škole je načelnik.

Stručni organi visoke vojne škole su savet visoke vojne škole i nastavno-naučno veće (u daljem tekstu: veće visoke vojne škole).

Visoka vojna škola može imati i druge stručne organe, u skladu sa svojim statutom.

Član 31

Načelnik visoke vojne škole:

1) rukovodi visokom vojnom školom;

2) donosi godišnji program rada škole;

3) izrađuje predlog statuta škole;

4) predlaže unutrašnju organizaciju škole;

5) stara se o primenjivanju zakona, statuta i drugih propisa kojima se reguliše rad škole;

6) organizuje izradu nastavnog plana i programa škole;

7) priprema, saziva i predsedava sednicama veća škole;

8) organizuje saradnju sa obrazovnim, naučnim i drugim ustanovama u društvu;

9) potpisuje diplome;

10) obavlja i druge poslove u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima.

Član 32

Načelnika visoke vojne škole postavlja nadležni starešina, u skladu sa propisima o postavljenju profesionalnih oficira.

Pored opštih uslova predviđenih propisima o službi u Vojsci Jugoslavije, načelnik visoke vojne škole mora ispunjavati i uslove za izbor u jedno od zvanja nastavnika škole.

Član 33

Savet visoke vojne škole:

1) usvaja statut škole;

2) usvaja programe rada škole;

3) predlaže organizovanje osnovnih, poslediplomskih studija i usavršavanje profesionalnih oficira;

4) predlaže osnivanje i ukidanje katedara;

5) razmatra usklađenost nastavnih planova i programa smerova, usmerenja i specijalnosti;

6) usvaja program naučnih istraživanja škole;

7) odobrava teme za magistarske radove i doktorske disertacije.

Savet visoke vojne škole usvaja predloge većinom glasova ukupnog broja članova.

Član 34

Savet visoke vojne škole ima 21. člana. Dve trećine članova bira veće škole tajnim glasanjem iz reda nastavnika i studenata škole, a jednu trećinu članova imenuje savezni ministar za odbranu.

Mandat članova saveta škole traje dve godine.

Predsednika saveta imenuje savezni ministar za odbranu.

Član 35

Veće visoke vojne škole:

1) utvrđuje predlog statuta škole;

2) predlaže nastavni plan i program osnovnih i poslediplomskih studija i drugih oblika stručnog obrazovanja i usavršavanja profesionalnih oficira;

3) obavlja izbor nastavnika i saradnika škole;

4) donosi program naučnih istraživanja visoke vojne škole;

5) određuje način realizacije osnovnih, poslediplomskih studija i drugih oblika stručnog obrazovanja i usavršavanja profesionalnih oficira;

6) daje saglasnost za temu magistarskog rada;

7) daje saglasnost za temu doktorske disertacije;

8) predlaže matičnost visokih vojnih škola za osnovne, poslediplomske studije i sticanje doktorata;

9) utvrđuje posebne mere za podsticanje razvoja izrazito uspešnih i darovitih studenata i slušalaca;

10) razmatra, najmanje tri puta godišnje rezultate i mere za ostvarivanje programa naučnog rada škole;

11) usvaja plan izrade udžbenika i druge nastavne literature;

12) obavlja i druge poslove utvrđene statutom škole.

O pitanjima iz svoje nadležnosti veće škole odlučuje većinom glasova ukupnog broja članova, a o pitanjima iz tačke 3) ovog člana - tajnim glasanjem.

Član 36

Veće visoke vojne škole čine nastavnici i saradnici škole.

Pored lica iz stava 1. ovog člana, Veće Vojnomedicinske akademije mogu da čine i lica u naučnom zvanju.

Broj članova, sastav i način izbora veća škole utvrđuju se statutom škole.

Načelnik visoke vojne škole i pomoćnik načelnika za nastavu po funkciji su članovi veća škole.

Načelnik visoke vojne škole je po svom položaju predsednik veća škole.

Mandat članova veća traje četiri godine.

3. Prijem u vojne škole i prava i dužnosti lica na školovanju

a) Zajedničke odredbe

Član 37

Kandidati za srednje i visoke vojne škole i za usavršavanje profesionalnih oficira primaju se konkursom koji raspisuje Generalštab.

Pravo učešća na konkursu imaju državljani SRJ, koji su zdravstveno sposobni za vojnu službu i protiv kojih se ne vodi krivični postupak ili postupak zbog krivičnog dela za koje se goni po službenoj dužnosti odnosno koji nisu osuđivani za takva dela kaznom zatvora duže od šest meseci ili kaznom maloletničkog zatvora ili im nije izricana zavodska mera.

Član 38

Upisom u vojnu školu stiče se status učenika, studenta odnosno slušaoca.

Učenik je lice upisano u srednju vojnu školu.

Student je lice upisano u vojnu akademiju.

Slušalac je lice na školovanju za rezervnog oficira, na poslediplomskom stručnom usavršavanju i na poslediplomskim studijama.

Član 39

U vojnim školama mogu se školovati i usavršavati lica iz građanstva, kao i lica iz oružanih snaga stranih zemalja.

Propise o prijemu na školovanje i uslovima školovanja i usavršavanja lica iz stava 1. ovog člana donosi savezni ministar za odbranu.

Član 40

Učenik, student i slušalac (u daljem tekstu: lice na školovanju) ima pravo i dužnost da redovno pohađa nastavu i izvršava školske obaveze i da se odgovorno odnosi prema imovini škole, licima na školovanju i nastavnicima.

Član 41

Lice na školovanju može u toku školovanja, po odobrenju nadležnog starešine, iz zdravstvenih ili drugih opravdanih razloga promeniti smer, usmerenje i specijalnost ili preći na školovanje u drugu vojnu školu.

Učenici odnosno studenti se mogu, uz pristanak, ako to zahtevaju potrebe popune Vojske, prevoditi iz jednog smera, usmerenja i specijalnosti u drugi u okviru iste vojne škole.

Član 42

Učenik koji završi vojnu gimnaziju dužan je da po propisanim uslovima nastavi školovanje u odgovarajućoj vojnoj školi.

Učenik iz stava 1. ovog člana koji ne želi da nastavi školovanje može, ako na to pristane, biti upućen u srednju stručnu vojnu školu za sticanje specijalističkog obrazovanja u trajanju od godinu dana.

Savezni ministar za odbranu donosi propise o školovanju iz stava 2. ovog člana.

Član 43

Student koji u prve dve godine studija postigne prosečnu ocenu najmanje devet, ima pravo da završi studije u roku kraćem od predviđenog.

Uslovi za korišćenje prava iz stava 1. ovog člana utvrđuju se statutom vojne akademije.

Vojna akademija je dužna da studentu iz stava 1. ovog člana odredi mentora iz reda nastavnika i obezbedi druge uslove u skladu sa statutom.

Član 44

Lice na školovanju koje se ističe svojim radom i uspesima, može biti pohvaljeno ili nagrađeno. Nagrade i pohvale mogu se dodeljivati i grupi lica na školovanju.

Kriterijume za davanje pohvala i nagrada lica na školovanju utvrđuje načelnik Generalštaba.

Član 45

Lice na školovanju odgovara disciplinski za povrede školskog reda i discipline.

U pogledu disciplinske odgovornosti, na učenike srednjih vojnih škola i studente vojnih akademija odnose se propisi o disciplinskoj odgovornosti vojnih lica.

Član 46

Učenicima srednjih vojnih škola koji ne ispunjavaju školske obaveze ili se ne pridržavaju školskog reda i discipline, mogu se izreći sledeće vaspitno-popravne mere: opomena, stroga opomena, ukor, strogi ukor i isključenje iz škole.

Protiv prvostepene odluke o izricanju vaspitno-popravnih mera može se, u roku od pet dana od dana izricanja mere, podneti žalba starešini ustanove kome je načelnik škole potčinjen.

Statutom škole određuju se nadležnost i postupak izricanja vaspitno-popravnih mera.

Član 47

Pored disciplinskih mera i disciplinskih kazni predviđenih propisima o disciplinskoj odgovornosti, studentu vojne akademije može biti izrečena i mera isključenja iz vojne škole.

Član 48

Meru isključenja iz vojne škole izriče načelnik vojne škole, na predlog veća škole.

Protiv konačnih odluka o izricanju mera iz stava 1. ovog člana, ne može se voditi upravni spor.

Član 49

Svojstvo lica na školovanju prestaje:

1) završetkom školovanja, odnosno diplomiranjem;

2) zbog nesposobnosti ili ograničene sposobnosti za vojnu službu;

3) gubitkom prava na upis školske godine;

4) isključenjem iz vojne škole;

5) pravnosnažnom presudom za krivično delo koje, po posebnim propisima, predstavlja smetnju za prijem u vojnu službu ili povlači gubitak službe u Vojsci Jugoslavije;

6) upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora duže od dva meseca, izrečene za krivično delo;

7) gubitkom čina ili službe;

8) ispisivanjem iz vojne škole, odnosno raskidanjem ugovora o školovanju.

Propisom saveznog ministra za odbranu određuje se koji stepen ograničene sposobnosti za vojnu službu i u kojim slučajevima povlači prestanak školovanja, za koje se disciplinske povrede može izreći mera isključenja iz škole, kao i uslovi pod kojima lica iz stava 1. tačka 6) ovog člana mogu, posle izdržavanja kazne, nastaviti školovanje u vojnim školama.

b) Prijem u srednje vojne škole i prava učenika tih škola

Član 50

U srednje vojne škole primaju se kandidati koji su završili osnovno obrazovanje, ako ispunjavaju opšte uslove predviđene ovim zakonom i posebne uslove utvrđene propisom načelnika Generalštaba i statutom škole.

Član 51

Učenik srednje vojne škole može ponoviti školsku godinu samo jedanput u toku školovanja, ako nastavničko veće to predloži a načelnik škole odobri.

Član 52

Učenik srednje vojne škole koji u završnoj godini školovanja u drugom ispitnom roku ne položi maturski ispit, specijalistički ispit ili ispit za stručno osposobljavanje gubi svojstvo lica na školovanju.

Vreme, način i uslovi polaganja ispita iz stava 1. ovog člana utvrđuju se statutom škole.

Član 53

Učenik koji završi Srednju stručnu vojnu školu stiče srednje obrazovanje u četvorogodišnjem trajanju i stručno zvanje podoficira Vojske Jugoslavije.

Učenik koji u Srednjoj stručnoj vojnoj školi završi specijalističko obrazovanje u trajanju od godinu dana stiče stručno zvanje podoficira Vojske Jugoslavije.

Učenik koji se školovao za prijem u vojnu službu u svojstvu civilnog lica stiče odgovarajuće stručno zvanje.

Učenik koji završi Vojnu gimnaziju stiče srednje obrazovanje opšteg usmerenja.

v) Prijem u vojne akademije

Član 54

U vojnu akademiju primaju se kandidati koji su završili vojnu gimnaziju, odgovarajuću srednju školu u građanstvu i kandidati koji su završili srednju stručnu vojnu školu, ako ispunjavaju opšte uslove predviđene ovim zakonom i posebne uslove utvrđene statutom škole.

Član 55

Student koji položi sve ispite utvrđene nastavnim planom i programom osnovnih studija u Vojnoj akademiji odgovarajućeg roda - službe, stiče visoko obrazovanje i stručno zvanje diplomiranog oficira Vojske Jugoslavije.

Slušalac koji položi sve ispite utvrđene nastavnim planom i programom stručnog usavršavanja za početne dužnosti profesionalnih oficira određenih rodova, odnosno službi stiče stručno zvanje oficira Vojske Jugoslavije.

4. Nastava i naučni rad u vojnim školama

a) Nastavni planovi i program

Član 56

Osnovama nastavnih planova i programa vojnih škola utvrđuju se: cilj školovanja, obavezne obrazovne oblasti, minimalan broj časova za pojedine obrazovne oblasti, obrazovno-vaspitni zadaci po vrstama profila kadra i nivoima školovanja i druga pitanja od zajedničkog značaja za izradu nastavnih planova i programa.

Osnovama nastavnih planova i programa mogu se propisati i nastavni predmeti u obrazovnoj oblasti, osnovni sadržaji i minimalan broj časova za te predmete.

Osnove nastavnih planova i programa utvrđuju se u skladu sa politikom odbrane i strategijom oružane borbe, dostignućima vojnih i drugih nauka i rezultatima njihove primene u organizovanju, pripremanju i upotrebi Vojske Jugoslavije i opštim ciljevima obrazovanja i vaspitanja u SRJ.

Član 57

Nastavni planovi i programi vojnih škola izrađuju se u skladu sa osnovama nastavnih planova i programa.

Nastavnim planom se utvrđuju cilj i zadaci školovanja, nastavne oblasti, predmeti i njihov raspored po godinama školovanja i broj časova predmeta i drugih oblika nastave.

Nastavnim programom se za svaki predmet utvrđuju cilj i zadaci izučavanja, nastavni sadržaj, način realizacije predmeta i način provere znanja.

Član 58

Predlog nastavnog plana i programa vojne škole priprema i izrađuje vojna škola.

Vojne škole izrađuju predlog nastavnog plana i programa u skladu s osnovama nastavnih planova i programa i utvrđenim ciljevima i zadacima koje treba ostvariti tokom školovanja, odnosno usavršavanja odgovarajućeg profila profesionalnih vojnika.

Predlog nastavnog plana i programa vojne škole izrađuju u saradnji sa vidovima, rodovima i službama Vojske Jugoslavije, čiji se kadar školuje u odnosnoj vojnoj školi, kao i sa drugim zainteresovanim organima.

Propise o načinu izrade i usavršavanja nastavnih planova i programa vojnih škola donosi načelnik Generalštaba.

b) Obrazovno-vaspitni rad

Član 59

Obrazovno-vaspitni rad u vojnim školama organizuje se i izvodi prema savremenim andragoško-pedagoškim zahtevima, u skladu sa zahtevima vojnog poziva i ciljevima i zadacima vojnog obrazovanja i vaspitanja.

Obavezni oblici obrazovno-vaspitnog rada su nastava (teorijska i praktična), dodatna i dopunska nastava, kao i konsultativni rad.

Fakultativni oblici obrazovno-vaspitnog rada su: nastava jezika, dodatno stručno osposobljavanje i vannastavne aktivnosti.

Fakultativni oblici obrazovno-vaspitnog rada su obavezni za one koji se za njih opredele.

Član 60

Nastava se izvodi u obliku predavanja, vežbi, seminara, konsultacija, mentorskog rada i drugih oblika praktičnog rada (taktičke, taktičko-stručne, štabne i komandno-štabne vežbe, logorovanje, stažiranje i dr.), koji se utvrđuju osnovama nastavnog plana i programa vojnih škola i nastavnim planom i programom.

Član 61

Nastava se izvodi u toku školske godine. Školska godina u srednjim vojnim školama ima dva polugodišta, a u visokim vojnim školama ima dva semestra.

Početak i završetak školske godine u vojnim školama određuje se osnovama nastavnih planova i programa vojnih škola.

Vreme početka nastave u vojnim školama i trajanje polugodišta, semestara i školskog raspusta određuju se statutom škole, u skladu sa odredbama ovog zakona i osnovama nastavnih planova i programa vojnih škola.

Član 62

Nastava se organizuje i izvodi po klasama, smerovima, usmerenjima, specijalnostima i nastavnim jedinicama.

Lica na školovanju se u nastavne jedinice raspoređuju zavisno od sadržine nastave.

Član 63

Plan i program specijalističkog školovanja u vojnim školama može da se realizuje i u odgovarajućim vojnim jedinicama i ustanovama Vojske Jugoslavije (u daljem tekstu: specijalističko školovanje).

Trajanje specijalističkog školovanja utvrđuje se nastavnim planom i programom škole.

Za ostvarivanje ciljeva i zadataka specijalističkog školovanja odgovorna je vojna škola, odnosno jedinica i ustanova Vojske Jugoslavije u kojoj se školovanje realizuje.

Član 64

Nastavnim planom i programom može se utvrditi najviše 30 časova predavanja i drugih organizacionih oblika nastave sedmično. Ako se izvode praktične vežbe, ukupan broj nastavnih časova u toku sedmice može iznositi najviše 35, a, ako se izvode vežbe na terenu ukupan broj nastavnih časova u toku nedelje može iznositi najviše 40.

Član 65

Visoke vojne škole mogu organizovati vanredno školovanje.

Statutom visoke vojne škole uređuju se uslovi za prijem na vanredno školovanje, organizovanje nastave i druga pitanja vanrednog školovanja u vojnim školama.

Član 66

Visoke vojne škole organizuju katedre, a srednje vojne škole stručne aktive nastavnika za jedan ili više srodnih nastavnih predmeta, i druge organizacione jedinice (kabinete, laboratorije, radionice, biblioteke, vežbališta, poligone i sl.).

Organizovanje nastave i nastavnih jedinica, ostvarivanje nastavnog plana i program specijalističkog školovanja, nadležnost katedri, odnosno stručnih aktiva nastavnika i organizacionih jedinica iz stava 1. ovog člana uređuju se statutom škole.

Član 67

Vojne škole organizuju raznovrsne oblike naučnih, stručnih, kulturno-umetničkih, sportskih i drugih aktivnosti.

v) Ocenjivanje i ispiti u srednjim vojnim školama

Član 68

Učenik srednje vojne škole ocenjuje se iz nastavnih predmeta i vladanja.

Ocena je javna i saopštava se učeniku sa obrazloženjem.

Uspeh učenika izražava se sledećim ocenama: odličan (5), vrlo dobar (4), dobar (3), dovoljan (2) i nedovoljan (1).

Vladanje učenika izražava se sledećim ocenama: primerno (5), vrlo dobro (4), dobro (3), dovoljno (2) i nezadovoljavajuće (1).

U toku obrazovno-vaspitnog rada uspeh učenika se ocenjuje najmanje dva puta u toku polugodišta, a zaključna ocena i ocena iz vladanja utvrđuju se na kraju polugodišta, na kraju školske godine i na završetku obrazovno-vaspitnog rada.

Zaključnu ocenu, na predlog predmetnog nastavnika, i ocenu iz vladanja, na predlog odeljenjskog starešine, utvrđuje odeljenjsko veće.

Način i kriterijumi za ocenjivanje učenika utvrđuju se statutom škole.

Član 69

Opšti uspeh učenika koji je završio razred utvrđuje se na osnovu aritmetičke sredine ocena iz vladanja i pozitivnih ocena obaveznih predmeta jednog razreda, i to:

1) odličan uspeh - ako ima srednju ocenu najmanje 4,50;

2) vrlo dobar uspeh - ako ima srednju ocenu od 3,50 zaključno sa 4,49;

3) dobar uspeh - ako ima srednju ocenu od 2,50 zaključno sa 3,49;

4) dovoljan uspeh - ako ima srednju ocenu od 2,00 zaključno sa 2,49.

Ocene iz fakultativnih predmeta ne utiču na opšti uspeh učenika.

Član 70

Učenik može, zbog bolesti ili povrede, biti privremeno ili za određenu školsku godinu delimično ili u celini oslobođen nastave fizičkog vaspitanja.

Odluku o oslobađanju učenika nastave fizičkog vaspitanja donosi načelnik srednje vojne škole na osnovu predloga lekara.

Član 71

Uspeh učenika ocenjuje se i na ispitu.

Ispiti se polažu po predmetima i razredima.

U srednjim vojnim školama polažu se: razredni, popravni, maturski i specijalistički ispit i ispit za proveru stručne osposobljenosti.

Ispiti iz stava 3. ovog člana polažu se pred ispitnom komisijom koju čine najmanje tri člana. od kojih su najmanje dva stručna za predmet. Članove komisije određuje načelnik škole.

Član 72

Razredni ispit polaže učenik koji iz opravdanih razloga nije prisustvovao nastavi više od jedne trećine predviđenog broja časova.

Razredni ispit učenik polaže iz predmeta za koji nije organizovana nastava, najmanje za jednu trećinu ukupnog godišnjeg broja časova.

Razredni ispit polaže učenik u junskom i avgustovskom ispitnom roku.

Član 73

Popravni ispit polaže učenik koji na kraju drugog polugodišta ili na razrednom ispitu ima do dve nedovoljne ocene iz obaveznih predmeta.

Učenik polaže popravni ispit u avgustovskom, a učenik završnog razreda - u junskom i avgustovskom ispitnom roku.

Učenik završnog razreda koji nije položio popravni ispit gubi status učenika, s tim što u narednoj školskoj godini kao vanredni učenik može da završi taj razred polaganjem ispita iz predmeta koji nije položio.

Član 74

Učenik je završio razred ako na kraju školske godine ima pozitivne ocene iz svih obaveznih predmeta i ima pravo da se upiše u odgovarajući razred naredne školske godine.

Pod uslovima iz člana 51. ovog zakona učenik se upućuje da ponavlja razred ako na kraju školske godine ima najmanje tri nedovoljne ocene iz obaveznih predmeta, ako ne pristupi polaganju razrednog odnosno popravnog ispita ili ako taj ispit ne položi.

Član 75

Učenik maturski ispit polaže na kraju četvorogodišnjeg školovanja, specijalistički ispit - na kraju specijalističkog obrazovanja, a ispit za stručnu osposobljenost - na kraju stručnog osposobljavanja.

Ispit iz stava 1. ovog člana učenik polaže u junskom i avgustovskom ispitnom roku.

Uspeh učenika na ispitu iz stava 1. ovog člana ocenjuje se brojčano, prosečnom ocenom.

Učenik koji je popravni ispit polagao u junskom ispitnom roku, ispit iz stava 1. ovog člana polaže u avgustovskom ispitnom roku.

Učenik koji ispit iz stava 1. ovog člana ne položi u avgustovskom ispitnom roku gubi status lica na redovnom školovanju i taj ispit kao vanredni učenik polaže u narednoj školskoj godini.

Statutom škole utvrđuju se organizacija, način i rokovi polaganja ispita iz stava 1. ovog člana.

Član 76

Učenik koji je postigao odličan uspeh u svim godinama školovanja oslobađa se polaganja maturskog ispita.

g) Ocenjivanje i ispit u visokim vojnim školama

Član 77

U visokim vojnim školama polažu se ispiti, po pravilu, iz svakog nastavnog predmeta i diplomski ispit.

Student, odnosno slušalac stiče pravo da polaže ispit iz nastavnog predmeta kada izvrši sve obaveze utvrđene nastavnim programom.

Uspeh studenata i slušalaca na ispitu izražava se ocenom od pet do 10.

Pri utvrđivanju ocene na ispitu, uzimaju se u obzir i rezultati postignuti na vežbama, kolokvijumima, seminarima, konsultacijama i drugim oblicima redovnog praćenja studenata i slušalaca u toku školovanja.

Student odnosno slušalac koji nije postigao zadovoljavajući uspeh na ispitu dobija ocenu pet.

Ocenu daje nastavnik, odnosno ispitna komisija.

Ocena se upisuje u indeks i zapisnik. Ocena pet se ne upisuje u indeks.

Član 78

Ispit se polaže pred nastavnikom, odnosno pred komisijom sastavljenom od nastavnika.

Posle tri neuspela polaganja istog ispita ili tri neizlaska na ispit student, odnosno slušalac može taj ispit da polaže pred komisijom. Ako i na tom ispitu dobije ocenu pet gubi pravo na školovanje.

Diplomski ispit i ispit za stručni naziv specijaliste i akademski naziv magistra polažu se pred komisijom.

Diplomski ispit se sastoji, po pravilu, iz izrade i odbrane diplomskog rada. Ocena diplomskog rada ima vrednost ocene jednog predmeta.

Diplomski ispit se može polagati najviše dva puta.

Član 79

Redovni ispitni rokovi su januarsko-februarski, aprilski, junski, septembarski i oktobarski.

Statutom visoke vojne škole određuje se trajanje redovnih ispitnih rokova, način polaganja ispita, sastav komisija za polaganje ispita, vanredni ispitni rokovi, kao i pravo studenata i slušalaca da ponovo polažu ispit ako su nezadovoljni dobijenom ocenom za ispit koji se polaže pred nastavnikom.

Član 80

Opšti uspeh studenta, odnosno slušaoca utvrđuje se prosečnom ocenom.

Prosečna ocena iz stava 1. ovog člana predstavlja aritmetičku sredinu ocena iz nastavnih predmeta utvrđenih nastavnim planom, uključujući i ocenu postignutu na diplomskom ispitu.

Član 81

Student, odnosno slušalac može uslovno da upiše narednu godinu studija, odnosno školovanja sa dva nepoložena ispita predviđena nastavnim planom i programom, ali je dužan da ih položi najdocnije do početka januarskog ispitnog roka tekuće školske godine.

Student, odnosno slušalac koji iz zdravstvenih ili drugih opravdanih razloga u određenom roku ne položi određene ispite iz tekuće godine studija, odnosno školovanja gubi pravo na redovno školovanje. U narednoj školskoj godini može da nastavi redovno školovanje ako prethodno vanredno položi sve zaostale ispite.

Student može u toku studija da ponovi jednu godinu studija, a iz zdravstvenih razloga student može da ponovi još jednu godinu studija.

Vanredno polaganje ispita iz stava 2. ovog člana, odnosno ponavljanje godine studija iz stava 3. ovog člana odobrava načelnik visoke vojne škole, na predlog veća škole.

d) Opisna ocena

Član 82

Na kraju školovanja, na osnovu opšteg uspeha i redovnog praćenja u toku školovanja, učeniku srednje vojne škole i studentu vojne akademije, daje se opisna ocena u kojoj se navode podaci o njegovim moralnim kvalitetima, fizičkoj sposobnosti, osposobljenosti za obavljanje određene dužnosti i poslove i o posebnim sklonostima i sposobnostima koje je ispoljio u toku školovanja, mišljenje o tome koje dužnosti i poslove bi najbolje obavljao i drugi podaci od značaja za njegov razvoj u službi.

Opisna ocena iz stava 1. ovog člana je sastavni deo dosijea personalnih podataka.

đ) Poslediplomske studije

Član 83

Visoke vojne škole mogu organizovati poslediplomske studije iz oblasti vojnih nauka i drugih nauka od interesa za odbranu, ako imaju odgovarajući nastavno-naučni kadar i opremu za izvođenje takve nastave.

Poslediplomske studije u visokim vojnim školama mogu pohađati lica koja su odgovarajuću visoku vojnu školu ili odgovarajući fakultet u građanstvu završila sa prosečnom ocenom najmanje osam.

Propise o organizovanju poslediplomskih studija u visokim vojnim školama, kao i o prijemu lica iz građanstva na te studije donosi savezni ministar za odbranu.

Član 84

Na poslediplomskim studijama za sticanje akademskog naziva magistra nauka slušaoci se uvode u metode naučnog rada i interdisciplinarno proučavanje problema određenih vojnonaučnih disciplina.

Poslediplomske studije za sticanje stručnog naziva specijaliste obezbeđuju produbljena teorijska i praktična znanja, u skladu sa dostignućima vojne nauke i tehnike i metodama stručnog rada u određenoj struci ili disciplini.

Poslediplomske studije u visokim vojnim školama organizuju se i izvode kao samostalne celine.

Poslediplomske studije za sticanje akademskog naziva magistra nauka traju dve godine, a za sticanje stručnog naziva specijaliste - najmanje jednu godinu.

Član 85

Magistarski rad je rezultat samostalnog naučnog rada slušaoca, kojim se sistematizuju postojeća naučna znanja i rešava određeni praktični problem.

Veće visoke vojne škole određuje slušaocu mentora.

Komisiju za ocenu i odbranu magistarskog rada čine najmanje tri nastavnika, odnosno naučna radnika, od kojih jedan može da bude van sastava visoke vojne škole na kojoj se brani magistarski rad.

Član 86

Slušalac je dužan da odbrani magistarski rad u roku do tri godine od dana odobravanja teme.

Visoka vojna škola može slušaocu, na njegov zahtev, odobriti produženje roka za odbranu magistarskog rada, pod uslovima utvrđenim statutom te škole.

Odbrana magistarskog rada je javna.

Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, u skladu sa propisima o zaštiti tajnih podataka odbrane, može se odstupiti od načela javnosti.

Postupak odbrane magistarskog rada utvrđuje se statutom visoke vojne škole.

Član 87

Odbranom magistarskog rada slušalac stiče akademski naziv magistra nauka, a polaganjem završnog specijalističkog ispita - stručni naziv specijaliste.

Završavanjem specijalizacije na Vojnomedicinskoj akademiji stiče se stručni naziv specijaliste u određenoj disciplini iz oblasti medicine, stomatologije ili farmacije.

Član 87a

U Vojnoj akademiji se organizuju i ostvaruju:

1) komandno-štabno usavršavanje za komandovanje združenim taktičkim jedinicama i obavljanje operativnih, štabnih i drugih dužnosti u komandama i štabovima operativnog i strategijskog nivoa;

2) generalštabno usavršavanje za komandovanje operativno-strategijskim sastavima i obavljanje operativnih, štabnih i drugih dužnosti u komandama operativnog i strategijskog nivoa.

Usavršavanja iz stava 1. ovog člana traju jednu školsku godinu.

Član 87b

Kandidati za komandno-štabno usavršavanje su profesionalni oficiri koji su završili vojne akademije sa prosečnom ocenom najmanje osam i usavršavanje za komandne dužnosti ranga bataljon - divizion ili njima ravne dužnosti.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, kandidati za komandno-štabno usavršavanje mogu biti i profesionalni oficiri koji su završili vojne akademije sa prosečnom ocenom manjom od osam, s tim da polože poseban ispit po programu koji propisuje načelnik Generalštaba.

Kandidati za generalštabno usavršavanje su profesionalni oficiri, koji pored uslova iz stava 1. ovog člana, imaju i završeno usavršavanje iz stava 1. ovog člana.

Član 87v

Stručni rad je samostalan rad kojim se potvrđuje osposobljenost lica za obavljanje dužnosti iz člana 87a ovog zakona.

Pravo da brani stručni rad ima lice koje je steklo visoko obrazovanje i položilo sve ispite utvrđene nastavnim programom usavršavanja.

Nastavno-naučno veće Vojne akademije odobrava temu stručnog rada i kandidatu određuje mentora.

Stručni rad se brani pred komisijom, koju čine tri člana, od kojih su najmanje dva nastavnici Vojne akademije.

Član 87g

Slušalac koji položi sve ispite utvrđene nastavnim programom usavršavanja iz člana 87a tačka 1) ovog zakona, stiče zvanje komandno-štabni oficir.

Slušalac koji položi sve ispite utvrđene nastavnim programom usavršavanja iz člana 87a tačka 2) ovog zakona, stiče zvanje generalštabni oficir.

e) Doktorat vojnih nauka

Član 88

Doktorat vojnih nauka može se steći u visokoj vojnoj školi koja, u smislu odredaba ovog zakona, ima organizovane poslediplomske studije.

U Vojnomedicinskoj akademiji, pod uslovima i na način koji su propisani odredbama ovog zakona, može se sticati doktorat nauka iz oblasti medicine, farmacije ili stomatologije.

Član 89

Doktorska disertacija je rezultat originalnog naučnog rada kandidata, koji predstavlja doprinos razvoju vojne nauke, kao i drugih nauka značajnih za odbranu zemlje.

Član 90

Doktorat vojnih nauka stiče lice koje odbrani doktorsku disertaciju.

Pravo da brani doktorsku disertaciju ima lice koje je steklo akademski naziv magistra nauka.

Doktorat nauka može da stekne i lice koje ima visoko obrazovanje, objavljene značajne naučne radove, od kojih jedan po obimu i kvalitetu odgovara magistarskoj tezi i ima priznate rezultate u primeni nauke u oblasti na koju se odnosi tema disertacije, ako položi doktorski ispit i odbrani disertaciju.

Usmeni doktorski ispit polaže se iz naučne discipline ili naučnih disciplina na koje se odnosi disertacija.

Propise o načinu polaganja usmenog doktorskog ispita, kao i o načinu odbrane doktorske disertacije u visokim vojnim školama donosi savezni ministar za odbranu.

Član 91

Kandidat je dužan da odbrani doktorsku disertaciju u roku do pet godina od dana odobravanja teme.

Visoka vojna škola može kandidatu, na njegov zahtev, odobriti produženje roka za odbranu doktorske disertacije pod uslovima utvrđenim statutom visoke vojne škole.

Odbrana doktorske disertacije je javna.

Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, u skladu sa propisima o zaštiti tajnih podataka odbrane, može se odstupiti od načela javnosti.

Član 92

Visoka vojna škola obrazuje komisiju za ocenu i odbranu doktorske disertacije.

Komisiju iz stava 1. ovog člana imenuje veće škole, a čine je najmanje tri člana iz reda nastavnika, odnosno naučnih radnika od kojih najmanje jedan nije iz visoke vojne škole na kojoj se brani doktorska disertacija.

Član 93

Odbranom doktorske disertacije stiče se naučni stepen doktora vojnih nauka, odnosno doktorat nauka.

Statutom visoke vojne škole uređuju se: postupak prijave doktorske disertacije, način promovisanja u naučni stepen doktora nauka, postupak poništavanja diplome i dr.

ž) Počasni doktorat vojnih nauka

Član 94

Licu koje je svojim delima unapredilo vojnonaučnu misao i licu koje je naročito zaslužno za napredak vojne nauke, tehnike i tehnologije, visoke vojne škole mogu, kao priznanje, dodeliti počasni doktorat vojnih nauka.

Statutom visoke vojne škole utvrđuju se kriterijumi i postupak za dodeljivanje počasnog doktorata vojnih nauka.

Član 94a

Za lica sa visokim obrazovanjem primljena iz građanstva u profesionalnu vojnu službu Vojna akademija organizuje stručno usavršavanje:

1) za početne dužnosti profesionalnih oficira službi, odnosno pojedinih rodova Vojske;

2) za komandovanje taktičkim jedinicama rodova i odgovarajuće komandne i rukovodeće dužnosti službi.

Nastavnim planom i programom stručnog usavršavanja iz stava 1. ovog člana uređuje se da školovanje traje najduže jednu školsku godinu.

Član 94b

Nastavnim planom i programom stručnog usavršavanja za komandne dužnosti u taktičkim jedinicama rodova i odgovarajuće komandne i rukovodeće dužnosti službi uređuje se da usavršavanje traje najduže pet meseci.

5. Nostrifikacija svedočanstava i diploma i ekvivalencija javnih isprava inostranih vojnih škola

Član 95

U postupku nostrifikacije svedočanstva, odnosno diplome utvrđuju se stepen i vrsta stručne spreme i stručni naziv koji pripada imaocu svedočanstva, odnosno diplome inostrane vojne škole, kao i prava koja iz toga proističu u pogledu raspoređivanja na odgovarajuće dužnosti u Vojsci Jugoslavije, napredovanja u profesionalnoj službi i nastavljanja školovanja.

Radi sticanja prava za nastavljanje školovanja vrši se ekvivalencija javne isprave inostrane vojne škole sa ispravom stečenom u vojnoj školi u SRJ.

Član 96

Vojna škola sprovodi postupak nostrifikacije svedočanstva, odnosno diplome, utvrđuje ekvivalentnost svedočanstva, odnosno diplome stečene u inostranoj vojnoj školi.

Ako u SRJ nema odgovarajuće vojne škole nostrifikaciju diplome, utvrđivanje stručnog naziva i utvrđivanje ekvivalentnosti javne isprave inostrane vojne škole obavlja načelnik Generalštaba.

Za obavljanje poslova iz stava 2. ovog člana načelnik Generalštaba obrazuje komisiju iz reda nastavnika odgovarajućeg stručnog profila.

Način i postupak nostrifikacije diploma stečenih u inostranim vojnim školama i utvrđivanje njihove ekvivalentnosti bliže se uređuju statutom škole.

Član 97

Vojna škola trajno čuva dokumentaciju o obavljenoj nostrifikaciji, odnosno utvrđenoj ekvivalentnosti javnih isprava inostranih vojnih škola i o tome vodi evidenciju.

Sadržaj obrazaca i način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana propisuje savezni ministar za odbranu.

6. Dokumentacija, evidencije i javne isprave vojnih škola

Član 98

Vojna škola vodi osnovnu dokumentaciju škole, matičnu knjigu, dnevnik rada, evidenciju o ispitima i uspehu na polugodištu (semestru) i na kraju školske godine, knjigu izdatih svedočanstava i diploma i dr.

Škola trajno čuva matičnu knjigu i evidenciju o izdatim svedočanstvima i diplomama, a ostalu dokumentaciju - pet godina.

Član 99

Na osnovu podataka iz evidencije škola izdaje javne isprave.

Javne isprave, u smislu odredaba ovog zakona, jesu: đačka knjižica, studentska knjižica (indeks), ispisnica, uverenje o položenom ispitu, svedočanstvo i diploma.

Srednja vojna škola upisanom učeniku izdaje đačku knjižicu, a prilikom ispisivanja ispisnicu.

Visoka vojna škola upisanom studentu i slušaocu poslediplomskih studija izdaje indeks.

Svedočanstvo se izdaje učeniku za svaki razred, a diploma - za stečeno srednje obrazovanje i obrazovanje za rad u trajanju od dve godine.

Diploma se izdaje licu za stečeno visoko obrazovanje i za stečeni stručni naziv specijaliste, akademski naziv magistra nauka, naučni stepen doktora vojnih nauka, licu koje je proglašeno počasnim doktorom vojnih nauka, kao i licu koje je završilo školu za poslediplomsko usavršavanje profesionalnih oficira.

Sadržaj dokumenata i obrazaca, njihov oblik i način vođenja propisuje savezni ministar za odbranu.

Član 100

Visoka vojna škola može poništiti diplomu o stečenom akademskom nazivu magistra nauka ako utvrdi da magistarski rad nije rezultat samostalnog rada.

Visoka vojna škola može poništiti diplomu o stečenom naučnom stepenu doktora nauka ako utvrdi da doktorska disertacija ne predstavlja originalni naučni rezultat u odgovarajućoj naučnoj oblasti.

Način poništenja diploma iz člana 99. stav 5. ovog zakona i st. 1. i 2. ovog člana utvrđuje se statutom vojne škole.

Načelnik Generalštaba, posle sprovedenog postupka, oglašava ništavim diplome o stečenom srednjem i visokom obrazovanju, akademskom nazivu magistra nauka i naučnom stepenu doktora nauka, ako se utvrdi da lice nije položilo ispite iz svih predmeta utvrđenih nastavnim planom ili ispite nije položilo na način utvrđen ovim zakonom i nastavnim planom i programom škole.

7. Nastavnici i saradnici vojnih škola

a) Zajedničke odredbe

Član 101

Nastavnik, stručni saradnik, vaspitač i saradnik u nastavi (u daljem tekstu: nastavnik, odnosno saradnik) u vojnoj školi može biti profesionalni oficir, profesionalni podoficir i civilno lice - državljanin SRJ, koje ispunjava uslove propisane ovim zakonom i posebne uslove određene propisom saveznog ministra za odbranu i statutom škole.

Član 102

Nastavnik, odnosno saradnik u vojnoj školi izvodi nastavu, ispituje učenike, studente, odnosno slušaoce, bavi se stručnim, odnosno naučnim radom i realizuje druge oblike obrazovno-vaspitnog rada predviđene nastavnim planom i programom.

Član 103

Nastavnik, odnosno saradnik vojne škole:

1) ostvaruje ciljeve i zadatke školovanja utvrđene ovim zakonom i nastavnim planom i programom škole;

2) priprema se i stručno i pedagoško-andragoški ostvaruje nastavni plan i program, u skladu sa potrebama vojnog poziva i savremenim dostignućima nauke i prakse;

3) redovno prati i podstiče zalaganje lica na školovanju i pomaže im u savlađivanju nastavnih sadržaja, proverava njihovo znanje i sposobnosti;

4) usavršava se stručno, pedagoško-andragoški i didaktičko-metodički u oblasti u kojoj ostvaruje obrazovno-vaspitni rad;

5) učestvuje u radu stručnih organa škole;

6) učestvuje u izradi predloga nastavnog programa predmeta i daje doprinos usavršavanju nastavnog plana i programa;

7) radi na usavršavanju metodike svog predmeta i na izradi udžbenika odnosno drugih nastavnih materijala, nastavnih sredstava i objekata za svoj predmet;

8) učestvuje u stručnom odnosno naučnoistraživačkom radu i izvršavanju drugih obaveza koje proizlaze iz statuta škole, godišnjeg programa rada i prirode obrazovno-vaspitnog rada;

9) vaspitno deluje ličnim primerom.

Član 104

Nastavnici, odnosno saradnici vojnih škola primaju se konkursom.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ako se radno mesto nastavnika - profesionalnog oficira ne može popuniti konkursom, starešina nadležan za postavljenje može na to mesto postaviti profesionalnog oficira, kome se najviše za jednu školsku godinu određuje status nastavnika bez zvanja.

Član 105

Konkurs za nastavnike, odnosno saradnike vojnih škola raspisuju vojne škole, uz prethodnu saglasnost starešine koga odredi načelnik Generalštaba.

Konkurs za prijem nastavnika, odnosno saradnika u narednoj školskoj godini raspisuje se tako da se postupak za izbor završi najdocnije do 1. maja tekuće školske godine.

Konkurs za nastavnike, odnosno saradnike objavljuje se u štampi ili na drugi pogodan način pristupačan široj javnosti.

Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, kad to razlozi bezbednosti zahtevaju, konkurs za pojedina radna mesta nastavnika, odnosno saradnika može se objaviti i na drugi pogodan način.

Rok za podnošenje prijava ne može biti kraći od 30 dana, niti duži od šest meseci.

Član 106

Nastavnike, odnosno saradnike srednje vojne škole bira načelnik na predlog komisije, a visoke vojne škole - veće škole na predlog komisije.

Komisiju iz stava 1. ovog člana u visokoj vojnoj školi bira veće škole, a u srednjoj vojnoj školi - nastavničko veće.

Komisija ima najmanje tri člana sa istim ili višim nastavničkim zvanjem od zvanja za koje se kandidat bira, s tim što najmanje dva člana komisije moraju biti stručnjaci iz oblasti za koju se kandidat bira.

Statutom vojne škole bliže se određuju postupak i način sprovođenja izbora nastavnika, odnosno saradnika.

Član 107

Konkurs za ponovni izbor nastavnika, odnosno saradnika vojne škole mora biti raspisan šest meseci pre isteka roka za koji je izabrano lice za čije mesto se raspisuje konkurs, računajući od dana imenovanja, odnosno postavljanja po prethodnom konkursu.

Ako lice za čije se mesto raspisuje ponovni konkurs ne bude ponovno izabrano do kraja školske godine u toku koje mu ističe vreme za koje je bilo izabrano gubi zvanje nastavnika, odnosno saradnika.

Član 108

Izbor nastavnika visoke vojne škole (redovni profesor, vanredni profesor i docent) i naučnih saradnika (naučni savetnik, viši naučni saradnik i naučni saradnik) potvrđuje savezni ministar za odbranu.

Ako savezni ministar za odbranu ne potvrdi izbor nastavnika odnosno saradnika, visoka vojna škola raspisuje novi konkurs.

Izbor drugih nastavnika, odnosno saradnika potvrđuje starešina ustanove kojoj je škola potčinjena.

Lica izabrana za nastavnike, odnosno saradnike u vojnim školama postavljaju se na dužnost po propisima o prijemu na službu u Vojsci.

Član 109

Nastavnici-profesionalni oficiri mogu se upućivati na stažiranje u jedinice i ustanove Vojske.

Član 110

Pripravnik, u smislu odredaba ovog zakona, jeste lice koje prvi put zasniva radni odnos i osposobljava se za samostalan obrazovno-vaspitni, stručni i naučni rad savlađivanjem programa pripravničkog staža.

Pripravnički staž traje godinu dana.

Pripravniku škola određuje mentora.

Član 111

Lice koje se prvi put bira za nastavnika, odnosno saradnika srednje vojne škole dužno je da u roku od jedne godine položi stručni ispit.

Nastavniku, odnosno saradniku srednje vojne škole koji je položio stručni ispit ili koji je stekao akademski naziv magistra nauka priznaje se stručni ispit za rad u školi.

Pripravniku koji u roku od godinu dana po završetku pripravničkog staža ne položi stručni ispit i nastavniku, odnosno saradniku koji u roku od dve godine od zasnivanja radnog odnosa u školi ne položi stručni ispit prestaje radni odnos.

Član 112

Rezultate obrazovno-vaspitnog rada nastavnika, odnosno saradnika vrednuju veće škole, odnosno nastavničko veće i načelnik vojne škole.

Član 113

Stažiranje nastavnika, program pripravničkog staža, program stručnog ispita, način polaganja, ispitne rokove, kao i oblike i načine vrednovanja rada nastavnika propisuje savezni ministar za odbranu.

b) Nastavnici, stručni saradnici, vaspitači i saradnici u nastavi u srednjim vojnim školama

Član 114

U srednjim vojnim školama obrazovno-vaspitni rad realizuju: nastavnik, stručni saradnik, saradnik u nastavi, starešina škole i vaspitač u internatu.

Nastavnik izvodi nastavu i druge oblike obrazovno-vaspitnog rada predviđene nastavnim planom i programom.

Stručni saradnik obavlja stručne poslove psihologa, pedagoga, programera i poslove značajne za ostvarivanje obrazovno-vaspitnog rada po nastavnom planu i programu.

Saradnik u nastavi pod neposrednim rukovodstvom nastavnika, učestvuje u pripremi laboratorijskih vežbi, izvođenju i demonstraciji postupaka i radnji, izvođenju dela praktične nastave, tehničko-tehnološkoj pripremi uređaja i tehnike.

Vaspitač u internatu obavlja vaspitni rad sa učenicima.

Član 115

Teorijsku nastavu i vežbe može da izvodi lice koje ima najmanje odgovarajuće visoko obrazovanje.

Praktičnu nastavu može da izvodi lice koje ima najmanje srednje obrazovanje i specijalizaciju posle završene srednje vojne škole.

Poslove stručnog saradnika može da obavlja lice sa odgovarajućim visokim obrazovanjem.

Poslove vaspitača u internatu može da obavlja lice koje ispunjava uslove za nastavnika, odnosno stručnog saradnika ili lice sa odgovarajućim visokim obrazovanjem.

Poslove saradnika može da obavlja lice sa odgovarajućim srednjim obrazovanjem.

Član 116

Nastavnik, odnosno saradnik je dužan da se stručno usavršava radi uspešnijeg ostvarivanja i unapređivanja obrazovno-vaspitnog rada.

Propise o stručnom usavršavanju nastavnika, odnosno saradnika donosi savezni ministar za odbranu.

v) Nastavnici i saradnici u visokim vojnim školama

Član 117

Zvanja nastavnika visokih vojnih škola jesu: docent, vanredni profesor i redovni profesor.

Zvanja nastavnika stranog jezika, fizičkog vaspitanja i predmeta u oblasti ratne veštine: predavač i viši predavač.

Zvanja saradnika visokih vojnih škola jesu: instruktor, asistent-pripravnik i asistent.

Član 118

Za docenta može biti izabrano lice koje ima:

1) naučni stepen doktora nauka iz naučne oblasti za koju se bira;

2) naučne odnosno stručne radove sa recenzijom objavljene u naučnim časopisima ili zbornicima;

3) sposobnost za nastavnički i naučni rad.

Za vanrednog profesora može biti izabrano lice koje, pored uslova iz stava 1. ovog člana, ima:

1) više objavljenih naučnih radova sa recenzijama značajnim za razvoj nauke u odgovarajućoj naučnoj oblasti i objavljenih u međunarodnim ili domaćim časopisima;

2) originalno stručno ostvarenje (projekat, studija, patent, originalni metod i sl.) odnosno učestvovanje ili rukovođenje u naučnim projektima;

3) objavljeni udžbenik odnosno objavljenu monografiju, praktikum ili zbirku zadataka za nastavni predmet za koji se bira;

4) više radova saopštenih na međunarodnim ili domaćim naučnim skupovima;

5) ostvarene rezultate u razvoju nastavno-naučnog kadra, a posebno kroz mentorstvo u magistarskim radovima, kao i učešće u komisijama za ocenu ili odbranu magistarskih radova.

Za redovnog profesora može biti izabrano lice koje, pored uslova iz stava 1. ovog člana, ima:

1) veći broj objavljenih naučnih radova koji utiču na razvoj naučne misli u određenoj oblasti, objavljenih u međunarodnim časopisima;

2) veći broj naučnih radova i saopštenja iznetih na međunarodnim ili domaćim naučnim skupovima;

3) objavljen udžbenik ili objavljenu monografiju;

4) originalno stručno ostvarenje (projekat, studija, patent, originalni metod i sl.) odnosno učestvovanje ili rukovođenje u naučnim projektima;

5) ostvarene rezultate u razvoju nastavno-naučnog kadra, a posebno kroz mentorstvo u magistarskim radovima ili doktorskim disertacijama, kao i učešće u komisijama za ocenu ili odbranu magistarskih radova ili doktorskih disertacija.

Za docenta iz oblasti ratne veštine može biti izabrano i lice sa zvanjem generalštabnog oficira i smislom za nastavni rad, koje je ostvarilo najmanje vrlo dobre rezultate u obavljanju komandnih i štabnih dužnosti.

Za vanrednog profesora iz oblasti ratne veštine može biti izabrano i lice koje pored uslova iz stava 4. ovog člana, ima stručne i naučne radove iz te oblasti objavljene u međunarodnim ili domaćim vojnonaučnim ili vojnostručnim časopisima ili zbornicima sa odgovarajućim recenzijama.

Za redovnog profesora iz oblasti ratne veštine može biti izabrano i lice koje, pored uslova iz stava 4. ovog člana, ima više stručnih i naučnih radova u odgovarajućoj oblasti objavljenih u međunarodnim ili domaćim vojnonaučnim ili vojnostručnim časopisima ili zbornicima sa odgovarajućim recenzijama.

Član 119

Izuzetno od odredaba člana 118. ovog zakona, nastava iz stručno-specijalističkih predmeta može se za jednu školsku godinu poveriti licu koje ima visoko obrazovanje i koje je istaknuti stručnjak za određeno područje ratne veštine, na predlog načelnika visoke vojne škole i na osnovu odluke veća škole.

Statutom visoke vojne škole utvrđuju se uslovi za angažovanje lica iz stava 1. ovog člana.

Član 120

Zvanje predavača stranog jezika, fizičkog vaspitanja, odnosno predmeta u oblasti ratne veštine može da stekne lice koje ima odgovarajuće visoko obrazovanje, opšti uspeh na osnovnim studijama najmanje osam i objavljene stručne, odnosno naučne radove u odgovarajućoj naučnoj oblasti i sposobnost za nastavni rad.

Zvanje višeg predavača stranog jezika, odnosno fizičkog vaspitanja može da stekne lice koje, pored uslova iz stava 1. ovog člana, ima akademski naziv magistra nauka u odgovarajućoj naučnoj oblasti.

Zvanje višeg predavača predmeta u oblasti ratne veštine može da stekne i lice koje, pored uslova iz stava 2. ovog člana, ima zvanje komandnoštabnog oficira.

Član 121

Zvanje instruktora može da stekne lice koje ima visoko obrazovanje i opšti uspeh najmanje 7,5 (sedam i po) na osnovnim studijama i izražene sklonosti za praktičan rad.

Zvanje asistenta-pripravnika može da stekne lice koje ima visoko obrazovanje i opšti uspeh najmanje osam na osnovnim studijama.

Zvanje asistenta može da stekne lice koje ima akademski naziv magistra nauka, odnosno stručno zvanje komandno-štabnog oficira i ima smisla za nastavni rad.

Zvanje asistenta kliničkog nastavnog predmeta utvrđenog nastavnim planom i programom Vojnomedicinske akademije, može da stekne lice koje ima akademski naziv magistra nauka i stručni naziv specijaliste u odgovarajućoj grani, odnosno disciplini.

Član 122

Redovni profesor bira se na sedam godina, a vanredni profesor i docent - na pet godina.

Asistent, predavač i viši predavač biraju se na četiri godine.

Asistent-pripravnik bira se na četiri godine, bez mogućnosti ponovnog izbora u isto zvanje.

Nastavno-naučno veće škole može izabranom asistentu-pripravniku, koji je upisao doktorske studije ili prijavio doktorsku disertaciju, produžiti period za koji je biran.

U postupku ponovnog izbora na dužnost za koju je izabran, pored uslova utvrđenih ovim zakonom, naročito se ocenjuje uspešnost kandidata u vršenju nastavničkih, odnosno stručnih ili istraživačkih poslova u proteklom periodu.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, redovni profesor koji je u tom zvanju proveo 14 godina ne podleže ponovnom izboru u to zvanje.

Član 123

Kandidat izabran za nastavnika visoke vojne škole koji ranije nije izvodio nastavu u visokoj školi dužan je da održi pristupno predavanje iz predmeta za koji je primljen.

Član 124

Pod uslovima utvrđenim statutom škole, mogu biti pozvani da u školi izvode nastavu iz pojedinih predmeta i istaknuti vojni i drugi stručnjaci koji ne rade u školi.

Član 125

Na predlog veća visoke vojne škole, nastavnik u penziji može izvoditi nastavu na magistarskim i doktorskim studijama, biti član komisije za izbor nastavnika, odnosno saradnika, kao i član komisije za ocenu ili odbranu magistarskog rada, odnosno doktorske disertacije.

III NAUČNE USTANOVE

1. Osnivanje, obavljanje naučnog rada i ukidanje

Član 126

Naučne ustanove koje obavljaju naučnoistraživački rad jesu: naučni institut, istraživački institut i istraživački centar.

Naučni institut je vojna ustanova čiju pretežnu delatnost čine osnovna istraživanja i primenjena istraživanja od šireg značaja za Vojsku Jugoslavije.

Istraživački institut je vojna ustanova čiju pretežnu delatnost čine primenjena i razvojna istraživanja usmerena na zadovoljenje potreba neposrednih korisnika istraživanja.

Istraživački centar je vojna ustanova čiju pretežnu delatnost čine razvojna istraživanja i verifikacija rezultata.

Član 127

Naučnoistraživački rad iz oblasti primenjenih i razvojnih istraživanja mogu obavljati i istraživačko razvojne jedinice koje se formiraju u Saveznom ministarstvu za odbranu, Generalštabu, visokoj vojnoj školi i drugim vojnim ustanovama.

Član 128

Naučna ustanova i istraživačko-razvojna jedinica mogu se osnivati ako se potrebe za osnovnim, primenjenim i razvojnim - istraživanjima u odgovarajućoj naučnoj oblasti ne mogu zadovoljiti korišćenjem usluga postojećih naučnih ustanova u SRJ, ako su obezbeđeni potreban naučnoistraživački kadar, prostorije, oprema i uslovi za korišćenje neophodne naučne dokumentacije i ako su utvrđeni zadaci naučne ustanove i obezbeđena finansijska sredstva za realizaciju početnog plana i programa naučnoistraživačkog rada.

Član 129

Naučne ustanove osniva i ukida Savezna vlada.

Istraživačko-razvojne jedinice osniva i ukida savezni ministar za odbranu, odnosno načelnik Generalštaba.

Akt o osnivanju naučne ustanove i istraživačko-razvojne jedinice sadrži naziv, sedište, zadatke i druge elemente neophodne za rad ustanove, odnosno jedinice.

Pre donošenja akta o osnivanju naučne ustanove, odnosno istraživačko-razvojne jedinice, Generalštab, odnosno Savezno ministarstvo za odbranu izrađuje elaborat, koji sadrži dokaze o opravdanosti osnivanja ustanove, odnosno jedinice.

Akt o ukidanju naučne ustanove, odnosno istraživačko-razvojne jedinice, donosi se na osnovu elaborata koji izrađuje Savezno ministarstvo za odbranu, odnosno Generalštab. Tim aktom određuje se rok prestanka rada ustanove, odnosno jedinice, preuzimanje imovine i druga pitanja u vezi sa prestankom rada ustanove, odnosno jedinice.

Član 130

Naučna ustanova može da obavlja naučnoistraživački rad ako ima:

1) dugoročni program naučnoistraživačkog rada;

2) najmanje 20 istraživača u stalnom radnom odnosu za oblasti kojima se bavi, od kojih najmanje 10 u naučnom zvanju i najmanje 10 u zvanju istraživač-saradnik ili višem zvanju;

3) prostor, opremu i druga sredstva potrebna za ostvarivanje naučnoistraživačkog rada;

4) naučno-informativnu dokumentaciju.

Izuzetno od odredbe tačke 2. stava 1. ovog člana, naučna ustanova u oblasti ratne veštine i u oblasti verifikacije rezultata sredstava naoružanja i vojne opreme može obavljati naučnoistraživački rad i sa manjim brojem istraživača, ali ne manjim od 15, od kojih najmanje pet u naučnom zvanju i najmanje pet u zvanju istraživač - saradnik.

Naučna ustanova može učestvovati u ostvarivanju posle diplomskih studija.

Ispunjavanje uslova iz st. 1. i 2. ovog člana utvrđuje savezni ministar za odbranu.

Član 131

Istraživačko-razvojna jedinica može obavljati naučnoistraživački rad ako ima:

1) program naučnoistraživačkog rada, koji je u funkciji razvoja i unapređenja osnovne delatnosti Saveznog ministarstva za odbranu, Generalštaba, visoke vojne škole i drugih ustanova;

2) najmanje pet istraživača u stalnom radnom odnosu kompetentnih za oblast kojom se istraživačko-razvojna jedinica bavi, od kojih su najmanje dva u zvanju istračivač-saradnik ili višem zvanju;

3) odgovarajući prostor, opremu i druga sredstva potrebna za rad.

Ispunjenost uslova iz stava 1. ovog člana, za istraživačko-razvojne jedinice iz svog sastava, utvrđuje savezni ministar za odbranu, odnosno načelnik Generalštaba.

Član 132

Radom naučne ustanove rukovodi direktor koga postavlja nadležni starešina iz reda kandidata sa naučnim zvanjem iz oblasti rada odnosne naučne ustanove.

Radom istraživačko-razvojne jedinice rukovodi načelnik koga postavlja nadležni starešina iz reda kandidata sa zvanjem istraživač-saradnik ili višim zvanjem iz oblasti rada jedinice.

Član 133

Propisi o komandovanju u Vojsci Jugoslavije i o upravljanju vojnim ustanovama odnose se i na naučne ustanove.

2. Naučno, odnosno stručno veće

Član 134

U naučnoj ustanovi se obrazuje naučno veće, a u istraživačko-razvojnoj jedinici - stručno veće.

Članovi veća biraju se iz reda istraživača sa istraživačkim i naučnim zvanjem i iz reda nastavnika visokih škola.

Statutom naučne ustanove, odnosno istraživačko-razvojne jedinice utvrđuje se broj članova veća, način njihovog izbora, trajanje mandata, kao i poslovi koje veće obavlja.

Član 135

Naučno, odnosno stručno veće:

1) predlaže dugoročnu programsku orijentaciju;

2) daje stručno mišljenje o planovima i programima naučnoistraživačkog rada i ocenjuje rezultate ostvarenih projekata;

3) predlaže planove i programe rada u skladu sa dugoročnim programom naučnoistraživačkog rada;

4) odlučuje o sticanju naučnog i istraživačkog zvanja;

5) obavlja druge poslove utvrđene statutom.

Pored poslova iz stava 1. ovog člana naučno veće bira kandidate za naučno, odnosno istraživačko zvanje.

Naučno veće može odlučivati o sticanju zvanja ako u svom sastavu ima najmanje 15 istraživača u naučnom, odnosno odgovarajućem nastavničkom zvanju, od kojih je najmanje 10 u stalnom radnom odnosu u naučnoj ustanovi.

Član 136

Radom naučnog, odnosno stručnog veća rukovodi predsednik veća.

Predsednik naučnog veća imenuje se iz redova istraživača u zvanju naučnog saradnika ili višem zvanju, a predsednik stručnog veća - iz redova istraživača u zvanju istraživač-saradnik ili višem zvanju.

Predsednik veća rukovodi radom veća i obavlja druge poslove u skladu sa statutom.

3. Istraživači

Član 137

Istraživač, u smislu odredaba ovog zakona, jeste lice sa visokom stručnom spremom koje je završilo pripravnički staž za naučnoistraživačke poslove u naučnoj ustanovi - istraživačko-razvojnoj jedinici ili na visokoj vojnoj školi i koje radi na istraživačkim poslovima.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, istraživač može biti i lice sa visokom stručnom spremom koje nije završilo pripravnički staž iz stava 1. ovog člana, ako ima najmanje četiri godine radnog iskustva u odgovarajućoj oblasti rada, objavljene stručne ili naučne radove odnosno zapažene rezultate u istraživačkom radu i ako radi na istraživačkim poslovima.

Član 138

Za pripravnika iz člana 137. stav 1. ovog zakona može biti izabrano lice sa visokom stručnom spremom koje je završilo osnovne studije sa prosečnom ocenom najmanje osam.

Pripravnički staž za istraživača traje od jedne do četiri godine, zavisno od oblasti i vrste naučnoistraživačkog rada.

Statutom naučne ustanove utvrđuju se: trajanje pripravničkog staža, poslovi na kojima se obučava pripravnik, način osposobljavanja za naučnoistraživački rad i način provere osposobljenosti za obavljanje poslova istraživača.

Proverom osposobljenosti utvrđuje se da li je lice za vreme pripravničkog staža ovladalo znanjima i naučnom metodologijom potrebnom za rad u odgovarajućoj oblasti i ispoljilo smisao za naučni rad.

Član 139

Istraživač može steći sledeća zvanja: istraživač-saradnik i naučno zvanje: naučni saradnik, viši naučni saradnik i naučni savetnik.

Zvanje istraživač-saradnik može steći lice koje, pored akademskog naziva magistra nauka, ima objavljene radove.

Zvanje naučni saradnik može steći lice koje ima doktorat nauka iz naučne oblasti u kojoj stiče zvanje i objavljene radove.

Zvanje viši naučni saradnik može steći lice koje ima doktorat nauka iz naučne oblasti u kojoj stiče zvanje i više objavljenih naučnih radova od značaja za razvoj odgovarajuće naučne oblasti.

Zvanje naučni savetnik može steći lice koje ima doktorat nauka iz oblasti u kojoj stiče zvanje i priznate naučne radove značajne za razvoj odgovarajuće naučne oblasti.

Uslove za sticanje naučnog i istraživačkog zvanja propisuje savezni ministar za odbranu.

Član 140

Zvanja nastavnika u visokim vojnim školama određena iz stava 1. člana 117. ovog zakona odgovaraju određenim naučnim zvanjima utvrđenim u članu 139. stav 1. ovog zakona, i to: zvanje asistent - zvanju istraživač-saradnik, zvanje docent - zvanju naučni saradnik, zvanje vanredni profesor - zvanju viši naučni saradnik i zvanje redovni profesor - zvanju naučni savetnik.

Član 141

Naučno i istraživačko zvanje može se steći, u skladu s odredbama ovog zakona, u naučnoj ustanovi za naučnu oblast koja je osnovna delatnost naučne ustanove, odnosno u visokoj vojnoj školi za naučnu disciplinu za koju visoka vojna škola daje naučni stepen doktora nauka.

Član 142

Odluku o sticanju zvanja donosi naučno veće.

U donošenju odluke o sticanju naučnog zvanja učestvuju samo članovi veća u naučnom zvanju.

Postupak za sticanje naučnog i istraživačkog zvanja pokreće odgovarajuća organizacijska jedinica naučne ustanove po službenoj dužnosti ili na zahtev zainteresovanog lica.

Član 143

Lice koje smatra da ispunjava uslove za neko od naučnih zvanja iz člana 139. ovog zakona može da podnese zahtev za izbor u odgovarajuće zvanje naučnom veću naučne ustanove, odnosno veću škole, u kojoj je zaposleno, odnosno čiji je saradnik.

Lice koje radi u istraživačko-razvojnoj jedinici, koja, prema odredbama ovog zakona, ne može vršiti izbor u naučna zvanja, zahtev iz stava 1. ovog člana podnosi naučnoj ustanovi, odnosno visokoj vojnoj školi koja, u smislu odredaba ovog zakona i propisa saveznog ministra za odbranu, može vršiti izbor u naučna zvanja za određene naučne oblasti i discipline.

Član 144

Izbor u naučna zvanja vrši naučno veće, odnosno veće visoke vojne škole na osnovu predloga komisije obrazovane saglasno odredbama člana 106. ovog zakona.

Komisija iz stava 1. ovog člana sastoji se od najmanje tri naučna radnika iz naučne oblasti u kojoj kandidat stiče zvanje, od kojih najmanje jedan nije u radnom odnosu u vojnoj naučnoj ustanovi koja utvrđuje postojanje uslova za sticanje zvanja.

Članovi komisije ne mogu biti u zvanju nižem od zvanja koje kandidat stiče.

Član 145

Komisija podnosi predlog iz člana 144. ovog zakona u roku određenom aktom o njenom obrazovanju, koji ne može biti duži od 30 dana.

Predlog sadrži: lične podatke, pregled stručnog i naučnog rada i ocenu toga rada, ocenu o ispunjenosti uslova za sticanje zvanja, kao i predlog koji treba da usvoji naučno veće.

Predlog iz stava 2. ovog člana učiniće se dostupan javnosti na način utvrđen statutom naučne ustanove, odnosno visoke vojne škole, najmanje 30 dana pre donošenja odluke.

Član 146

Naučno veće donosi odluku o sticanju zvanja u roku od 60 dana od dana dostavljanja predloga iz člana 145. ovog zakona na uvid javnosti.

Član 147

Odluka naučnog veća, koju je overio direktor naučne ustanove, sa dokumentacijom, dostavlja se na potvrđivanje saveznom ministru za odbranu.

4. Planovi i programi naučnoistraživačke delatnosti

Član 148

Naučne ustanove i istraživačko-razvojne jedinice, u skladu sa potrebama Vojske Jugoslavije, izrađuju dugoročne, srednjoročne i godišnje planove i programe naučnoistraživačke delatnosti.

Dugoročni, srednjoročni i godišnji planovi i programi naučnoistraživačke delatnosti sadrže: ciljeve i zadatke naučnoistraživačkog rada u određenoj naučnoj oblasti i disciplini, razvoj sistema naučnih informacija, potrebe i način razvoja kadra, obezbeđenje podrške naučnoistraživačkoj delatnosti, orijentacioni iznos finansijskih sredstava potrebnih za izvršenje plana i programa.

Propise o planiranju, organizovanju, sprovođenju i finansiranju naučnoistraživačke delatnosti u naučnim ustanovama i istraživačko-razvojnim jedinicama, donosi savezni ministar za odbranu.

Član 149

Izrada i ostvarivanje programa i projekata naučnoistraživačke delatnosti za potrebe Vojske Jugoslavije i Saveznog ministarstva za odbranu mogu se poveriti naučnoistraživačkim ili obrazovno-naučnim ustanovama u SRJ, osim ako zbog posebnih razloga vojne prirode nije neophodno da to realizuju naučne ustanove Vojske Jugoslavije.

5. Evidencije o naučnim ustanovama

Član 150

Organ nadležan za poslove naučnoistraživačke delatnosti vodi evidencionu knjigu naučnih ustanova i istraživačko-razvojnih jedinica, obrazuje bazu podataka o istraživačima i pripravnicima za potrebe naučnih ustanova.

Savezni ministar za odbranu utvrđuje obim podataka, sadržaj i način vođenja registara iz stava 1. ovog člana, kao i postupak upisa i brisanja iz tih registara.

IV PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 151

Vojne škole i naučne ustanove, osnovane do dana stupanja na snagu ovog zakona usaglasiće svoju organizaciju i opšte akte sa odredbama ovog zakona u roku od šest meseci od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 152

Stručni i rukovodeći organi vojnih škola i naučnih ustanova konstituisaće se u skladu sa odredbama ovog zakona, u roku od 90 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 153

Nastavnik, saradnik i istraživač, koji je do dana stupanja na snagu ovog zakona bio izabran u nastavničko, saradničko, naučno ili u zvanje istraživača može obavljati te poslove do isteka perioda na koji je izabran.

Nastavnik koji je do stupanja na snagu ovog zakona bio izabran u zvanje docenta, vanrednog profesora ili redovnog profesora za strani jezik ili fizičko vaspitanje, a ima najmanje 25 godina staža osiguranja (žena) odnosno 30 godina staža osiguranja (muškarac), može biti ponovo biran u isto zvanje.

Nastavnik visoke vojne škole koji je po propisima koji su bili na snazi do dana stupanja na snagu ovog zakona biran u nastavničko zvanje bez naučnog stepena doktora nauka, može obavljati poslove nastavnika do isteka perioda na koji je biran.

Lice koje je na dan stupanja na snagu ovog zakona bilo u nastavničkom zvanju predavača i višeg predavača za nastavne predmete vojnih nauka može obavljati poslove nastavnika najduže četiri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 154

Postupak sticanja nastavničkog, istraživačkog ili naučnog zvanja, započet do stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se po propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog zakona, a najdocnije u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 155

Lice kome je po odredbama Zakona o vojnim školama i naučnoistraživačkim ustanovama Jugoslovenske narodne armije ("Službeni list SFRJ", br. 12/78 i 43/86) odobrena izrada magistarskog rada odnosno doktorske disertacije, može braniti magistarski rad u roku od tri godine od dana njegovog odobravanja a doktorsku disertaciju - u roku od šest godina od dana njenog odobravanja.

Član 156

Licu koje je do dana stupanja na snagu ovog zakona završilo Višu vojnu akademiju, komandno-štabnu škola vida, komandno-štabnu školu taktike vida, Generalštabnu školu, Visoku vojnopolitičku školu Jugoslovenske narodne armije i Visoku školu za vojno-sociološke i psihološke studije i istraživanja, priznaje se završena škola za usavršavanje profesionalnih oficira za taktičko-operativne dužnosti.

Licu koje je do dana stupanja na snagu ovog zakona završilo Ratnu školu Jugoslovenske narodne armije, Školu narodne odbrane ili Školu opštenarodne odbrane, komandno-štabnu školu operatike vida ili Školu nacionalne odbrane, priznaje se Škola za usavršavanje profesionalnih oficira za operativno-strategijske dužnosti.

Član 156a

Profesionalnom oficiru koji je do dana stupanja na snagu ovog zakona završio vojnu akademiju, u pogledu regulisanja stanja u profesionalnoj službi, priznaje se kao završena Vojna akademija odgovarajućeg smera, usmerenja, odnosno specijalnosti.

Profesionalnom oficiru koji je do dana stupanja na snagu ovog zakona završio Višu vojnu akademiju, komandno-štabnu školu vida, komandno-štabnu školu taktike vida, Visoku vojnopolitičku školu Jugoslovenske narodne armije, Visoku školu za vojno-socijološke i psihološke studije i istraživanja i Generalštabnu školu, u pogledu regulisanja stanja u profesionalnoj službi, priznaje se kao završeno komandno-štabno usavršavanje.

Profesionalnom oficiru koji je do dana stupanja na snagu ovog zakona završio ratnu školu Jugoslovenske narodne armije, Školu narodne odbrane ili Školu opštenarodne odbrane, komandno-štabnu školu operatike vida ili Školu nacionalne odbrane, u pogledu regulisanja stanja u profesionalnoj službi, priznaje se kao završeno generalštabno usavršavanje.

Član 157

Propisi za izvršavanje ovog zakona doneće se u roku od pet meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 158

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o vojnim školama i naučnoistraživačkim ustanovama Jugoslovenske narodne armije ("Službeni list SFRJ", br. 12/78 i 43/86).

Član 159

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SRJ".

 

Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama Zakona o vojnim školama i vojnim naučnoistraživačkim ustanovama

("Sl. list SRJ", br. 74/99)

Član 64

Srednje obrazovanje stečeno u srednjoj vojnoj školi u trajanju od četiri godine odgovara četvrtom stepenu stručne spreme, a specijalističko obrazovanje u trajanju od godinu dana završeno u istoj struci posle četvorogodišnjeg obrazovanja stečenog u Srednjoj vojnoj školi - petom stepenu stručne spreme.

Visoko obrazovanje stečeno u visokoj vojnoj školi odgovara sedmom jedan stepenu stručne spreme; akademski naziv magistra nauka, odnosno stručni naziv specijaliste, odnosno zvanje komandno - štabni oficir odgovara sedmom dva stepenu stručne spreme, a naučni stepen doktora nauka, odnosno zvanje general-štabni oficir - osmom stepenu stručne spreme.

Član 65

Propisi za izvršavanje ovog zakona doneće se u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

 

Samostalni član Zakona o izmeni Zakona o vojnim školama i vojnim naučnoistraživačkim ustanovama

("Sl. list SCG", br. 44/2005)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SCG".