ZAKON
O PUTEVIMA

("Sl. glasnik RS", br. 46/91, 52/91 - ispr., 53/93, 67/93, 48/94, 42/98 i 101/2005 - dr. zakon)

 

I OPŠTE ODREDBE

Član 1

Putevi, kao dobra u opštoj upotrebi, u državnoj su svojini.

Na putevima se mogu sticati prava korišćenja, prava službenosti i druga prava određena zakonom.

Član 2

Mrežu puteva čine javni i nekategorisani putevi.

Javne puteve čine: magistralni, regionalni i lokalni putevi, kao i ulice u naseljima.

Nekategorisane puteve čine: seoski, poljski i šumski putevi, putevi na nasipima za odbranu od poplava.

Kolovozi ulica u naseljima kroz koje prolaze magistralni, regionalni ili lokalni putevi i kolovozna signalizacija smatraju se delovima tih puteva.

Član 3

Javni put sačinjavaju donji i gornji stroj puta (trup puta), putni građevinski objekti (mostovi, nadvožnjaci, podvožnjaci, tuneli, propusti, vijadukti, galerije i sl.), saobraćajna signalizacija, oprema puta, naplatne stanice, autobuska stajališta izgrađena uz kolovoz puta, a javne puteve van naselja i zemljišni pojas sa obe strane širine najmanje 1m mereno od linija koje čine krajnje tačke poprečnog profila kao i vazdušni prostor iznad kolovoza u visini od 7m mereno od najviše kote kolovoza.

Član 4

Poslove održavanja, zaštite, korišćenja, razvoja i upravljanja magistralnim i regionalnim putevima, kao dobrima u opštoj upotrebi, obavlja posebna republička organizacija.

Obavljanje poslova održavanja, zaštite, razvoja i upravljanja lokalnim i nekategorisanim putevima kao i ulicama u naselju, obezbeđuje opština, odnosno grad.

Član 5

Regionalne puteve utvrđuje Vlada Republike Srbije, a lokalne puteve skupština opštine.

Javni put kroz grad ili drugo naseljeno mesto određuje se prostornim i urbanističkim planom grada, odnosno naseljenog mesta.

Promena magistralnog i regionalnog puta kroz grad ili drugo naseljeno mesto može da se vrši ako novi pravac magistralnog i regionalnog puta ispunjava, po svojim tehničkim karakteristikama, uslove koji se zahtevaju za tu kategoriju puta.

Javni put kroz grad ili drugo naseljeno mesto određuje skupština opštine, odnosno skupština grada, a za magistralni i regionalni put po pribavljenoj saglasnosti ministarstva nadležnog za saobraćaj i veze.

Član 6

Deo magistralnog, regionalnog, odnosno lokalnog puta, koji po izgradnji i rekonstrukciji puta ne pripada novoj trasi puta, ne smatra se delom tog puta.

Ako se deo puta iz stava 1. ovog člana ne koristi za saobraćaj, niti za druge potrebe saobraćaja, zemljišta na kome se nalazi taj deo puta prenosi se na upravljanje opštini u roku od tri meseca od dana prestanka saobraćaja na tom delu puta.

II IZGRADNJA I REKONSTRUKCIJA JAVNIH PUTEVA

Član 7

Tehničkom dokumentacijom za izgradnju puteva moraju se predvideti mesta pored puta za izgradnju autobuskih stajališta, putnih baza, auto-baza službe "Pomoć-informacije", parkinga, benzinskih stanica, a za magistralne puteve i mesta za autoservise i za privremeni smeštaj onesposobljenih vozila.

Član 8

Investitor je dužan da, najmanje 30 dana pre početka radova na izgradnji, odnosno rekonstrukciji javnog puta ili putnog objekta o tome obavesti javnost u dnevnim listovima ili na drugi uobičajeni način.

Preduzeća i druga pravna i fizička lica, koja se staraju o objektima ugrađenim u trup puta i u zemljišnom pojasu, odnosno putnom objektu (kanalizacija, vodovod, električni, telefonski, telegrafski kablovi i dr.), kao i oni koji nameravaju da takve objekte izgrade, usklađuju radove na tim objektima sa radovima na izgradnji javnog puta.

Pri rekonstrukciji ili izvođenju drugih radova na putu imaoci objekata iz stava 1. ovog člana izgrađenih na putu dužni su da o svom trošku izmeste te objekte, odnosno prilagode ih nastalim promenama.

U slučaju da imaoci objekata iz stava 1. ovog člana ne uklone objekte do početka izvođenja radova na putu, odgovaraju za štetu koja nastane zbog neblagovremenog otpočinjanja izvođenja tih radova.

Član 9

Ako postojeći javni put treba izmestiti zbog građenja drugog objekta (železnička pruga, rudnik, kamenolom, akumulaciono jezero, aerodrom i sl.), deo puta koji se izmešta mora biti izgrađen sa elementima koji odgovaraju kategoriji tog puta.

Troškove izmeštanja javnog puta iz stava 1. ovog člana snosi investitor objekta zbog čije izgradnje se vrši izmeštanje javnog puta, ako se drugačije ne sporazumeju investitor i drugo pravno lice koje upravlja putevima.

Član 10

U slučaju ukrštanja javnog puta sa železničkom prugom zbog izgradnje puta, odnosno železničke pruge troškove izgradnje nadvožnjaka, podvožnjaka, mesta ukrštanja u nivou i uređaja za zaštitu puteva snosi investitor izgradnje tog puta, odnosno te železničke pruge.

Član 11

Ako je ukrštanje sa železničkom prugom izvedeno izgradnjom podvožnjaka za javni put ili nekategorisan put, izgrađeni podvožnjak smatra se objektom železničke pruge i o njegovom održavanju stara se železničko transportno preduzeće.

Kolovoz u podvožnjaku iz stava 1. ovog člana, instalacijama i postrojenjima (osvetljenje, drenaža i dr.) potrebnim za pravilno i bezbedno korišćenje puta smatra se objektom puta.

Ako je ukrštanje izvedeno izgradnjom nadvožnjaka za javni ili nekategorisani put, izgrađeni nadvožnjak smatra se objektom puta.

Železnička pruga u nadvožnjaku iz stava 3. ovog člana, sa instalacijama i postrojenjima potrebnim za pravilno i bezbedno korišćenje pruge, smatra se objektom železnice i o njenom održavanju stara se železničko transportno preduzeće.

Odredbe st. 1. do 4. ovog člana shodno se primenjuju i kad zbog promene kategorije javnog puta, odnosno promene kategorije železničke pruge, dolazi do izgradnje nadvožnjaka ili podvožnjaka.

Član 12

Javni put se može na zahtev nadležnog organa u opštini, odnosno gradu izgraditi kao gradska ulica sa elementima koji odgovaraju potrebama naselja (sa skupljim i širim kolovozom, trotoarima, mestima za parkiranje vozila i sl.) kao i sa putnim objektima na javnom putu koji odgovaraju potrebama tog mesta.

Izgradnjom dela puta ili putnog objekta u smislu stava 1. ovog člana ne sme se narušiti kontinuitet trase javnog puta i saobraćaja na njemu.

Troškove razlike radova iz stava 1. ovog člana snosi opština, odnosno grad čiji je organ zahtevao izvođenje tih radova.

Član 13

Odobrenje za izgradnju i upotrebu magistralnog i regionalnog puta, njegovog dela ili putnog objekta izdaje ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja, za lokalni i nekategorisani put, opštinski organ nadležan za poslove saobraćaja.

Tehnički pregled magistralnog i regionalnog puta vrši komisija koju obrazuje ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja, a lokalnih - komisija koju obrazuje opštinski organ nadležan za poslove saobraćaja.

Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima je dužna da putem sredstava javnog informisanja objavi predaju javnog puta na upotrebu.

Član 14

Mostovi za put i železničku prugu mogu se graditi na istim stubovima, pod uslovom da imaju posebne konstrukcije.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, mostovi za put i železničku prugu mogu se graditi na istim stubovima i sa zajedničkom konstrukcijom s tim da se kolovoz puta odvoji od železničkog koloseka.

Član 15

Na mestima podložnim odronjavanju ili izloženim snežnim nanosima, bujicama ili jakim vetrovima moraju se radi zaštite puta i saobraćaja postaviti stalni objekti (zaštitni šumski pojasevi i drugi zasadi, potporni, obložni i pregradni zidovi, vetrobrani i sl.) ili privremene naprave (palisade, drvene lese, metalne rešetke, žičane mreže i sl.).

Član 16

Odredbe ovog zakona kojima se uređuje izgradnja javnih puteva primenjuje se i na rekonstrukciju ovih puteva.

Rekonstrukcijom javnog puta, u smislu ovog zakona, smatraju se radovi na delu postojećeg puta kojima se menjaju njegove osnovne karakteristike sa ciljem povećanja kapaciteta puta ili nivoa usluga.

III ODRŽAVANJE PUTEVA

Član 17

Održavanjem javnog puta u smislu ovog zakona, smatraju se radovi kojim se obezbeđuje nesmetan i bezbedan saobraćaj vozila i čuva upotrebna i realna vrednost puta.

Član 18

Radovi na održavanju su naročito: pregled glavnih puteva i objekata; mestimično popravljanje i obnavljanje kolovoza i trupa puta; čišćenje kolovoza u granicama putnog zemljišta, odnosno zaštitnog pojasa gde se radi o erozivnom terenu; uređenje bankina; zaštita kosina nasipa, useka i zaseka, u granicama putnog zemljišta, odnosno zaštitnog pojasa gde se radi o erozivnom terenu, čišćenje i uređenje jarkova, propusta i drugih delova puta; popravka potpornih i obložnih zidova, tunela i drugih objekata na putu; popravka mostova, zaštita mostova i objekata od korozije; postavljanje, zamena, čišćenje i opravka saobraćajnih znakova i druge opreme puta; košenje trave i održavanje zelenih površina na zemljišnom pojasu; čišćenje snega i leda sa kolovoza i stajališta.

Bliže propise o održavanju i zaštiti magistralnih i regionalnih puteva donosi ministar nadležan za poslove saobraćaja (u daljem tekstu: ministar).

Član 19

Radovi na održavanju javnog puta po pravilu se izvode tako da se ne obustavlja saobraćaj na putu.

U slučaju obustave saobraćaja na putu, ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove, doneće rešenje o obustavi saobraćaja, u kome će utvrditi kojim će se drugim putem odvijati saobraćaj i pod kojim uslovima.

Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima, dužna je u slučaju obustave saobraćaja iz stava 2. ovog člana, najmanje u roku od 48 sati, pre početka obustave saobraćaja, da obavesti korisnike puteva, putem sredstava javnog informisanja.

Član 20

Kolovoz dela magistralnog, odnosno regionalnog puta koji prolazi kroz naselje održava Republička direkcija za puteve kao sastavni deo tog puta, u širini tih puteva van naselja.

Troškove održavanja komunalnih objekata na putu u naselju snosi organ, odnosno organizacija koja upravlja tim objektima.

Član 21

Održavanje mosta za javni put i železničku prugu vrši železničko transportno preduzeće.

Troškove održavanja konstrukcije mosta, stubova kolovozne i šinske konstrukcije na mostu iz stava 1. ovog člana snose u jednakim iznosima železničko transportno preduzeće i Republička direkcija za puteve.

Član 22

U slučaju prekida saobraćaja zbog elementarnih nepogoda Republička direkcija za puteve postupa na osnovu posebnog plana za otklanjanje posledica od elementarnih nepogoda.

IV ZAŠTITA PUTEVA

Član 23

Na putevima se mogu sticati službenosti za postavljanje vodovoda, kanalizacije, električnih, telefonskih i telegrafskih vodova i sličnih objekata, s tim da korišćenje tog prava ne ometa saobraćaj, ne ugrožava stabilnost puta, bezbednost i režim saobraćaja na putevima.

Član 24

Motorna vozila koja saobraćaju na javnim putevima i priključna vozila, osim vozila sa gusenicima, moraju imati točkove sa pumpanim gumama.

Vozila na motorni pogon sa gusenicama mogu saobraćati na javnim putevima sa savremenim kolovoznim zastorom, ako su gusenice snabdevene oblogom sa ravnim površinama ili drugim odgovarajućim oblogama.

Vozila jedinica Vojske Jugoslavije ne moraju da ispunjavaju uslove iz stava 2. ovog člana s tim što Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima ima pravo na naknadu štete koja je time prouzrokovana.

Zaprežna vozila sa ukupnom težinom preko tri tone moraju imati točkove sa pumpanim, sunđerastim ili sličnim gumama.

Član 25

Vozilo koje prekoračuje dozvoljenu težinu, osovinsko opterećenje ili dimenzije (vanredni prevoz), može se koristiti na putevima samo na osnovu posebne dozvole, koju izdaje Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove.

Vozilo iz stava 1. ovog člana koje koristi bez posebne dozvole, može isključiti iz saobraćaja na javnom putu inspektor za javne puteve ili ovlašćeni radnik Republičke direkcije za puteve ili ovlašćeni radnik Ministarstva unutrašnjih poslova.

Štetu pričinjenu vanrednim prevozom putu i putnim objektima snosi prevoznik.

Dozvolom za vanredni prevoz određuje se način i uslovi tog prevoza.

Član 26

Zemljani putevi koji se priključuju na javne puteve sa savremenim kolovoznim zastorom moraju se izgraditi sa tvrdom podlogom ili sa istim kolovoznim zastorom kao i javni put na koji se priključuju u dužini od najmanje 50 metara za magistralni put, 40 metara za regionalni put i 30 metara za lokalni put, računajući od ivice kolovoza javnog puta i širine od najmanje pet metara.

Ako izgradnjom javnog puta dođe do njegovog ukrštanja sa zemljanim putem, troškove izgradnje puta sa tvrdom podlogom snosi investitor radova na izgradnji javnog puta.

Član 27

Na javnom putu zabranjeno je naročito: privremeno ili stalno zauzimanje javnih puteva i izvođenje radova koji nisu u vezi sa održavanjem i rekonstrukcijom javnog puta, prosipanje, ostavljanje ili bacanje bilo kakvih predmeta i materijala, vučenje predmeta (grede, balvani, plugovi, drljače, kameni blokovi i sl.) po putu; spuštanje niz strane zaseka, useka i nasipa drvene građe, drva za ogrev, kamenja i drugog materijala; paljenje trave; puštanje stoke na put kao i napasanje na putnom zemljištu; građenje pojila za stoku; držanje đubrišta ili gnojnih jama u zaštitnom pojasu javnog puta; ispuštanje otpadnih i drugih voda na putno zemljište, na javni put ili u putni jarak, ili sprečavanje oticanja vode sa javnog puta i iz propusta kroz trup puta, ili iz putnog jarka, nanošenje blata sa prilaznog puta na javni put; uključivanje vozila na javni put i isključivanje sa njega van određenog mesta ili vršenje sličnih radnji, kojima bi se mogao oštetiti javni put ili putni objekat, ometati ili ugrožavati saobraćaj na javnom putu, i druge radnje koje štete putu.

Član 28

Lice koje nanosi smeće ili drugi materijal na javni put dužno je da ga ukloni.

Sopstvenici, odnosno korisnici javnih lokala, bioskopa, zemljišta, prostora za javne priredbe i drugih objekata pored javnog puta, dužni su da redovno čiste i održavaju deo puta ispred svojih objekata.

Javni put se čisti na način koji ne ometa saobraćaj, odnosno ne ugrožava bezbednost saobraćaja i ne nanosi štetu javnom putu i putnim objektima.

Ako lice koje nanosi smeće i drugi materijal na javni put, odnosno sopstvenik ili korisnik objekta pored javnog puta ne postupa u smislu st. 1. do 3. ovog člana, javni put će o njegovom trošku očistiti Direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima.

Član 29

Vozilo koje se na javnom putu onesposobi za dalju vožnju, kao i tovar koji je pao sa vozila, moraju se odmah ukloniti sa kolovoza. Uklanjanje vozila, odnosno tovara sa kolovoza mora se izvršiti tako da se ne nanese šteta javnom putu i putnim objektima.

Ako imalac vozila ne ukloni vozilo, odnosno tovar sa kolovoza, najkasnije za dva sata, uklanjanje će izvršiti iz zemljišnog pojasa javnog puta odmah, a najkasnije u roku od 12 sati.

Vozilo i tovar iz stava 1. ovog člana mora se ukloniti iz zemljišnog pojasa javnog puta odmah, a najkasnije u roku od 24 sata.

Član 30

Na mestima na kojima se okupljaju građani u velikom broju (sportski stadioni, sajmišta, škole, javni lokali i sl.), ili na mestima koja se koriste za držanje stoke u većem broju (pašnjaci, ergele i sl.), a nalaze se pored javnog puta sa gustim motornim saobraćajem moraju se postaviti zaštitne ograde na način da se obezbedi saobraćaj i zaštita puta i putnih objekata od oštećenja.

Zaštitne ograde dužni su da podignu i održavaju sopstvenici, odnosno korisnici zemljišta ili objekata iz stava 1. ovog člana. Ako sopstvenik, odnosno korisnik to ne učini, ogradu će o njegovom trošku podići i održavati Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima.

Potrebu podizanja zaštitne ograde pored lokalnih i nekategorisanih puteva i način njenog održavanja utvrđuje opštinski, odnosno gradski organ nadležan za poslove saobraćaja, a pored magistralnih i regionalnih puteva Republička direkcija za puteve.

Član 31

Na javnom putu i putnom objektu i u njihovoj blizini zabranjeno je izvođenje radova kojima bi se mogli oštetiti ili ugroziti javni put ili putni objekat, povećati troškovi održavanja javnog puta i putnog objekta ili ometati, odnosno ugrožavati saobraćaj na javnom putu.

Član 32

Građevinski i drugi materijal koji ne služi održavanju javnih puteva, ne može se ostavljati pored javnih puteva na rastojanju manjem od pet metara, računajući od spoljne ivice zemljišnog pojasa.

Izuzetno, od odredbe stava 1. ovog člana, Republička direkcija za puteve može dati saglasnost da rastojanje za magistralne i regionalne puteve može biti manje ako to ne utiče na preglednost javnog puta i bezbednost saobraćaja.

Opštinski, odnosno gradski organ nadležan za poslove saobraćaja, na određenim mestima na lokalnim putevima može da odredi da se smanji rastojanje iz stava 1. ovog člana, ako to ne utiče na preglednost javnog puta, a uslovi terena to omogućavaju.

Član 33

Na mestima međusobnog ukrštanja javnih puteva, priključenja javnog puta na drugi javni put ili ukrštanja javnog puta sa železničkom prugom u istom nivou, obezbeđuju se trouglovi preglednosti čije stranice iznose 120 metara računajući od tačke preseka osovine tih puteva, odnosno osovine javnog puta sa osovinom železničke pruge.

U trouglovima preglednosti ne smeju se podizati zasadi, postavljati predmeti ili postrojenja i uređaji i graditi objekti ili vršiti druge radnje koje ometaju preglednost javnog puta ili železničke pruge.

Član 34

U zemljišnom pojasu ne mogu da se grade objekti (stambene, poslovne, pomoćne i slične zgrade, bunari, rezervoari, septičke jame i sl.), osim objekata koji služe saobraćaju.

Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima može deo zemljišnog pojasa da izda u zakup za poljoprivredne ili druge svrhe.

Član 35

Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima dužna je da pokrene postupak kod nadležnog organa radi rušenja objekata, odnosno uklanjanja ograda, stubova, instalacija, vodovoda, cevovoda, kablova, reklamnih panoa, koji su izgrađeni bez odobrenja, odnosno postavljeni bez saglasnosti na javnom putu (kolovozu, bankini, rigoli, bermi, jarku, kosini ili objektu, i u trouglovima preglednosti), ili u zemljišnom pojasu, kao i da odmah ukloni materijal koji je ostavljen na javnom putu.

Član 36

Pored javnih puteva ne mogu da se grade zgrade, postavljaju postrojenja i uređaji i grade drugi objekti na određenoj udaljenosti od tih puteva (u daljem tekstu: zaštitni pojas).

Širina zaštitnog pojasa u kome ne mogu da se otvaraju rudnici, kamenolomi i grade krečane i ciglane, podižu industrijske zgrade, postrojenja i deponije otpada i smeća, kao i slični objekti iznosi pored auto-puta 60 metara, magistralnih i regionalnih puteva 40 metara i lokalnih puteva 20 metara.

Širina zaštitnog pojasa u kome ne mogu da se podižu dalekovodi i stubne trafostanice iznosi kod ukrštanja dalekovoda sa javnim putem najmanje visinu stuba dalekovoda, odnosno stubne trafostanice, a kod paralelnog vođenja najmanje 40 metara od auto-puta i magistralnog puta, odnosno 20 metara od regionalnog puta, odnosno 10 metara od lokalnog puta.

Širina zaštitnog pojasa u kome ne mogu da se postavljaju industrijski koloseci i podižu nepokretna kulturna dobra, iznosi najmanje 40 metara od auto-puta i magistralnog puta, odnosno 20 metara od regionalnog puta, odnosno 10 metara od lokalnog puta.

Širina zaštitnog pojasa javnih puteva u kome ne mogu, da se grade stambene, poslovne, pomoćne i slične zgrade, kopaju bunari, rezervoari, septičke jame i sl. iznosi pored auto-puta i magistralnih puteva 20 metara, pored regionalnih puteva 10 metara, a pored lokalnih puteva pet metara.

Rastojanja određena u st. 2, 3, 4. i 5. ovog člana računaju se od spoljne ivice zemljišnog pojasa.

Telegrafske i telefonske vazdušne i kablovske linije i vodovi niskog napona za osvetljavanje, tramvajski i trolejbuski kontaktni vodovi, cevovodi, mesta ukrštanja javnog puta sa železničkom prugom, industrijski kolosek i drugi slični objekti i postrojenja mogu da se postavljaju u zaštitnom pojasu javnog puta, uz saglasnost Republičke direkcije za puteve, odnosno drugog pravnog lica koje upravlja putevima.

Odredbe st. 1. do 7. ovog člana u pogledu širine zaštitnog pojasa primenjuju se i u naseljenim mestima, osim ako je urbanističkim planom drugačije određeno.

Član 37

Ograde i drveće pored javnih puteva podižu se tako da ne ometaju preglednost javnog puta i ne ugrožavaju bezbednost saobraćaja.

Širina pojasa pored javnih puteva u kome ne mogu da se podižu ograde i drveće iznosi tri metra računajući od spoljne ivice zemljišnog pojasa.

Član 38

Sopstvenici, odnosno korisnici zemljišta koji se graniče sa javnim putevima ili se nalaze u njihovoj blizini, mogu da grade prilazni put na javni put, po prethodno pribavljenom odobrenju.

Priključivanje prilaznih puteva na javne puteve vrši se prvenstveno njihovim povezivanjem sa drugim prilaznim ili nekategorisanim putem koji je već priključen na javni put, a na područjima na kojima ovo nije moguće priključivanje prilaznog puta vrši se neposredno na javni put i to prvenstveno na put nižeg reda i sa kolovozom od tvrde podloge.

Član 39

Inspekcija za javne puteve na predlog organa nadležnog za poslove saobraćaja ili Republičke direkcije za puteve ili ministarstva nedležnog za unutrašnje poslove, može zabraniti korišćenje postojećih priključaka i prilaznih puteva, ako postoji mogućnost korišćenja nekog drugog prilaznog puta, ili može odrediti da se više priključaka i prilaznih puteva priključe na javni put na jednom mestu, radi zaštite javnog puta i putnih objekata ili radi bezbednosti saobraćaja na javnom putu.

Član 40

Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima izdaje odobrenje za postavljanje reklamnih tabli, oglasa, oznaka kojima se obeležavaju nepokretna kulturna dobra, turistički objekti i drugi objekti (u daljem tekstu: natpisi) u pojasu pored javnog puta.

Natpise pored javnih puteva dužno je da održava pravno, odnosno fizičko lice koje je zahtevalo njihovo postavljanje.

Član 41

Radi zaštite javnih puteva i zaštite u zemljišnom pojasu od spiranja i odronjavanja, Republička direkcija za puteve, odnosno drugo pravno lice koje upravlja putevima dužna je, ako priroda zemljišta dopušta, da strane useka, zaseka i nasipa, kao i druge kosine u putnom pojasu ozeleni travom, ukrasnim šibljem i drugim rastinjem koje omogućava preglednost javnog puta.

Zasadi iz stava 1. ovog člana moraju se uredno održavati i obnavljati.

Član 42

Ako se javni put nalazi u takvom stanju da se na njemu ne može vršiti saobraćaj uopšte ili samo za pojedine vrste vozila, ili ako bi saobraćaj pojedinih vrsta vozila nanosio štetu javnom putu i putnim objektima, ili ako se radovi na rekonstrukciji i održavanju javnog puta ne mogu izvesti bez obustavljanja saobraćaja, ili ako drugi razlozi bezbednosti saobraćaja to zahtevaju, ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja može na predlog Republičke direkcije za puteve, ili inspektora za javne puteve da zabrani saobraćaj na tom delu puta uopšte ili za pojedine vrste vozila na celom putu ili pojedinim njegovim delovima.

U slučaju elementarnih nepogoda, koje mogu izazvati prekid saobraćaja, ovlašćena lica organa unutrašnjih poslova i inspektora za javne puteve, mogu privremeno obustaviti saobraćaj.

Opšta zabrana saobraćaja na javnom putu može biti samo privremena, a zabrana saobraćaja za pojedine vrste vozila može biti privremena ili stalna.

Zabrana saobraćaja mora se blagovremeno putem sredstava javnog informisanja objaviti i označiti odgovarajućim saobraćajnim znacima na javnom putu, s tim da se preduzmu i druge potrebne mere obezbeđenja.

Član 43

O stanju i prohodnosti puteva i o prekidu saobraćaja i vanrednim događajima na tim putevima, Republička direkcija za puteve, dužna je da na pogodan način obaveštava korisnike puteva.

Član 44

Saobraćajne znakove postavlja, uklanja, blagovremeno zamenjuje i uredno održava Republička direkcija za puteve.

V UPRAVLJANJE MAGISTRALNIM I REGIONALNIM PUTEVIMA

Član 45

Za obavljanje stručnih poslova koji se odnose na izgradnju i rekonstrukciju, održavanje, zaštitu, korišćenje, razvoj i upravljanje magistralnim i regionalnim putevima, kao poslova od značaja za ostvarivanje prava i dužnosti Republike, obrazuje se Republička direkcija za puteve kao posebna organizacija (u daljem tekstu: Republička direkcija za puteve).

Sedište Republičke direkcije za puteve je u Beogradu.

Republička direkcija za puteve ima svojstvo pravnog lica.

Član 46

(Brisan)

Član 47

Održavanje, zaštita, izgradnja i rekonstrukcija magistralnih i regionalnih puteva vrši se na osnovu srednjoročnog programa razvoja i godišnjih programa radova koje donosi Republička direkcija za puteve.

Republička direkcija za puteve donosi srednjoročni program izgradnje i rekonstrukcije, održavanja, zaštite i razvoja magistralnih i regionalnih puteva i godišnji program radova na održavanju, zaštiti, izgradnji i rekonstrukciji magistralnih i regionalnih puteva uz saglasnost Vlade Repbulike Srbije.

Član 48

Republička direkcija za puteve donosi program na osnovu analize potreba izgradnje, održavanja i zaštite magistralnih i regionalnih puteva u proteklom periodu i uslova i mogućnosti za njihovo unapređenje u periodu za koji se program donosi.

U postupku donošenja programa Republička direkcija za puteve dužna je da obezbedi usklađenost programa sa potrebama korisnika magistralnih i regionalnih puteva, ocenjenim stanjem puteva i potrebnim ulaganjima za njihovo održavanje i zaštitu i bezbedan saobraćaj, uslovima i mogućnostima finansiranja, održavanja i zaštite magistralnih i regionalnih puteva i sa zajedničkim interesima i ciljevima koji se utvrđuju planom razvoja Republike Srbije.

Član 49

Republička direkcija za puteve organizuje i kontroliše poslove naplate posebne naknade za upotrebu puta, njegovog dela i objekta na njemu.

Član 50

Republička direkcija za puteve je dužna da obezbedi trajno, neprekidno i kvalitetno održavanje i zaštitu magistralnih i regionalnih puteva i da omogući bezbedno i nesmetano odvijanje saobraćaja na njima.

Republička direkcija za puteve odgovara za štetu koja nastane korisnicima puteva zbog propuštanja blagovremenog izvršenja pojedinih potrebnih radova i preduzimanja odgovarajućih mera na održavanju magistralnih i regionalnih puteva, propisanih u članu 18. ovog zakona.

Član 50a

Izrada tehničke dokumentacije, izgradnja i rekonstrukcija magistralnog i regionalnog puta, njegovog dela ili putnog objekta ustupaju se putem javnog nadmetanja.

Član 51

Republička direkcija za puteve:

1) daje uslove i saglasnosti za priključenje prilaznog puta na magistralni i regionalni put;

2) izdaje odobrenja za postavljanje natpisa pored magistralnih i regionalnih puteva;

3) vodi evidenciju o stanju na magistralnim i regionalnim putevima i tehničkih podataka i katastara za te puteve;

4) daje saglasnost za postavljanje vodova i instalacija u trupu magistralnog i regionalnog puta, zemljišnom pojasu i zaštitnom pojasu;

5) izdaje dozvole za vanredni prevoz;

6) izdaje saglasnost za postavljanje objekata i postrojenja u zaštitnom pojasu pored magistralnih i regionalnih puteva.

Dozvolu, odobrenje i saglasnosti iz stava 1. ovog člana Republička direkcija za puteve dužna je da izda ako su ispunjeni uslovi, u roku od pet dana od dana podnošenja zahteva.

Republička direkcija za puteve dužna je da o upravnim aktima donetim u vršenju javnih ovlašćenja vodi evidenciju.

Protiv upravnih akata iz stava 2. ovog člana može se podneti žalba ministarstvu nadležnom za poslove saobraćaja.

Član 51a

U Republičkoj direkciji za puteve obrazuje se Savet.

Predsednika, zamenika predsednika i 5 (pet) članova Saveta imenuje i razrešava Vlada Republike Srbije, na vreme od četiri godine.

Član 51b

Savet:

1) donosi srednjoročni program razvoja i godišnje programe radova na održavanju, zaštiti, izgradnji i rekonstrukciji magistralnih i regionalnih puteva;

2) donosi investicione odluke;

3) donosi opšti akt o uslovima za ustupanje radova na izgradnji, rekonstrukciji, održavanju i zaštiti magistralnih i regionalnih puteva, a naročito o: vrsti i vrednosti radova, bližim uslovima za davanje ponude, broju obaveznih učesnika, načinu obrazovanja i rada komisije za sprovođenje javnog nadmetanja, roku sprovođenja postupka javnog nadmetanja, kao i o uslovima za nabavku opreme i uređaja;

4) razmatra i usvaja izveštaje o ostvarivanju programa održavanja, zaštite, izgradnje i rekonstrukcije magistralnih i regionalnih puteva i o izvršenoj naplati naknada za upotrebu i korišćenje puteva;

5) razmatra opšti akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, koji donosi direktor;

6) utvrđuje visinu naknada za upotrebu i korišćenje puteva iz člana 52. tač. 5) do 12) Zakona o putevima;

7) donosi poslovnik o svom radu.

Odluke iz stava 1. tač. 2), 3) i 6) ovog člana donose se uz saglasnost Vlade Republike Srbije, po prethodno pribavljanom mišljenju ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja.

Član 51v

Republička direkcija za puteve podnosi šestomesečne izveštaje Vladi Republike Srbije o svom radu i poslovanju, i to: o organizovanju i kontroli poslova naplate naknada za upotrebu i korišćenje puteva, o sredstvima ostvarenim od naplate naknada za upotrebu i korišćenje puteva, o namenskom korišćenju sredstava ostvarenih iz izvora predviđenih za izgradnju, rekonstrukciju, održavanje, zaštitu, korišćenje, razvoj i upravljanje putevima.

Izveštaji iz stava 1. ovog člana prethodno se dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove saobraćaja.

VI NAKNADE ZA PUTEVE I FINANSIRANJE PUTEVA

Član 52

Za upotrebu i korišćenje puteva plaćaju se naknade i to:

1) naknada za puteve koja se obračunava i naplaćuje uz cenu derivata nafte (u daljem tekstu: naknada za puteve);

2) naknada za puteve koja se plaća za vozila na motorni pogon koja koriste gas ili drugu energiju;

3) godišnja naknada za drumska motorna vozila, traktore i priključna vozila;

4) godišnja naknada za vozila na motorni pogon koja nisu obuhvaćena tačkom 3) ovog člana;

5) naknada za vanredni prevoz;

6) naknada za postavljanje natpisa u zemljišnom pojasu;

7) posebna naknada za upotrebu puta, njegovog dela i putnog objekta;

8) naknada za zakup određenih delova zemljišnog pojasa i drugog zemljišta koje pripada javnom putu;

9) naknada za korišćenje poljoprivrednog zemljišta ili drugog zemljišta koje pripada javnom putu;

10) naknada za priključenje prilaznog puta na javni put;

11) naknada za postavljanje instalacije na putu;

12) naknada za izgradnju i naknada za korišćenje komercijalnih objekata na koje je omogućen pristup sa puta;

13) zbirna naknada za inostrana vozila.

Član 53

Visinu naknade za puteve iz člana 52. tač. 1) do 3) ovog zakona utvrđuje Vlada Republike Srbije.

Visinu naknade iz člana 52. tačka 4) ovog zakona utvrđuje nadležni organ opštine, odnosno grada.

Visinu naknade iz člana 52. tač. 5) do 12) ovog zakona utvrđuje Republička direkcija za puteve.

Član 54

Naknadu za puteve iz člana 52. tač. 1) ovog zakona obračunavaju i naplaćuju pravna i fizička lica koja se bave prometom benzina i dizel goriva.

Sredstva od naplaćene naknade za puteve pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana uplaćuju na poseban račun Republičke direkcije za puteve, u roku od osam dana od dana naplate naknade za puteve.

Pravna i fizička lica iz stava 1. ovog člana vode evidenciju o količinama prodatih derivata nafte na koje se obračunava i naplaćuje naknada za puteve iz člana 50. tač. 1) ovog zakona i mesečni izveštaj o količinama prodatih derivata nafte dužna su da dostavljaju Republičkoj direkciji za puteve najkasnije do 20-tog u mesecu za prethodni mesec.

Član 55

Sredstva iz člana 52. tačka 1) u iznosu od 95% naplaćene naknade na putevima van auto-puta, celokupan iznos naplaćene naknade na auto-putu, kao i sredstva tač. 2) i 13) ovog zakona uplaćuju se na poseban račun Republičke direkcije za puteve.

Sredstva iz člana 52. tačka 1) u iznosu od 5% od naplaćene naknade na putevima van auto-puta, kao i sredstva tač. 3) i 4) ovog zakona su prihod opštine.

Sredstva ostvarena od naknada za korišćenje magistralnih i regionalnih puteva iz člana 52. tač. 5) do 12) uplaćuju se na poseban račun Republičke direkcije za puteve, a sredstva ostvarena od tih naknada za korišćenje lokalnih i nekategorisanih puteva su prihod opštine.

Član 56

Sredstva ostvarena od naknade za puteve koriste se za otplatu i povlačenje inostranih kredita za izgradnju i rekonstrukciju puteva i za održavanje i izgradnju i rekonstrukciju magistralnih i regionalnih puteva.

Izuzetno, deo sredstava iz člana 52. tačka 1) ovog zakona u visini koju utvrdi Vlada Republike Srbije, a najviše 10% može se koristiti i za izgradnju i rekonstrukciju lokalnih i nekategorisanih puteva koji u pogledu privrednog, turističkog, kulturnog i drugog razvoja imaju širi značaj ili povezuju određene regione i pogranična područja, ili su u funkciji migracionih kretanja.

O korišćenju sredstava za namene iz stava 2. ovog člana odlučuje Republička direkcija za puteve.

Član 57

Naknadu za puteve iz člana 52. tačka 1) ovog zakona ne plaćaju preduzeća i druga pravna i fizička lica koja obavljaju delatnost železničkog, rečnog i jezerskog saobraćaja za količine dizel-goriva koje nabavljaju isključivo za pogon motornih šinskih vozila i plovnih objekata, i vozila koja ne učestvuju u javnom saobraćaju.

Član 58

Naknada iz člana 52. tačka 3) ovog zakona ne plaća se, i to:

1) za drumska motorna vozila Vojske Jugoslavije;

2) za drumska motorna vozila inostranih diplomatskih i konzularnih predstavništava ako je oslobođenje od ove naknade predviđeno međunarodnim sporazumom ili ako postoji reciprocitet;

3) za vozila Hitne pomoći, Crvenog krsta, vatrogasna vozila i vozila organa unutrašnjih poslova.

Član 58a

U pogledu naplate naknada utvrđenih ovim zakonom, kontrole, kamate, povraćaja, zastarelosti, kazne i ostalog što nije uređeno ovim zakonom, primenjivaće se odredbe zakona kojima se uređuje porez na promet proizvoda.

VII NADZOR NAD IZVRŠAVANJEM ZAKONA I DRUGIH PROPISA

Član 59

Nadzor nad izvršavanjem zakona i drugih propisa na održavanju, zaštiti, izgradnji i rekonstrukciji magistralnih i regionalnih puteva vrši ministarstvo nadležno za poslove saobraćaja.

Član 60

Inspekcijski nadzor nad izvršavanjem zakona, drugih propisa i opštih akata vrši inspektor za javne puteve, a naročito u pogledu:

1) stanja javnih puteva, pravilnog održavanja javnih puteva po tehničkim i drugim propisima, tehničkih i drugih uslova kojima se osigurava sposobnost puta za bezbedan i nesmetan saobraćaj;

2) uslova saobraćaja na javnim putevima i mera zaštite javnih puteva;

3) primene tehničkih propisa, tehničkih normativa i standarda prilikom izvođenja radova i upotreba materijala pri izgradnji, rekonstrukciji i održavanju javnih puteva;

4) izgradnje i rekonstrukcije javnih puteva;

5) poslova izrade tehničke dokumentacije za izgradnju i rekonstrukciju javnih puteva, i

6) ispunjavanja uslova propisanih za lica koja vrše poslove projektovanja, tehničke i unutrašnje kontrole, rukovođenja radovima i vršenja stručnog nadzora.

Član 61

U vršenju poslova inspekcije javnih puteva inspektor za javne puteve ovlašćen je i dužan da:

1) pregleda radove na održavanju, zaštiti, rekonstrukciji i izgradnji javnih puteva i objekata na njima;

2) pregleda tehničku i drugu dokumentaciju u vezi sa održavanjem, rekonstrukcijom i izgradnjom javnih puteva i objekata na putevima.

U vršenju poslova iz stava 1. ovog člana inspektor za javne puteve je dužan da:

1) zabrani, odnosno obustavi izvršenje radova koji se izvode protivno zakonskim propisima, tehničkim normativima i standardima prilikom izvođenja radova i upotrebe materijala pri održavanju, rekonstrukciji i izgradnji javnih puteva, protivno uslovima saobraćaja na javnim putevima ili protivno propisanim merama za zaštitu javnih puteva;

2) naredi otklanjanje nedostataka na javnim putevima koji ugrožavaju bezbednost saobraćaja;

3) naredi obustavljanje radova koji se izvode u neposrednoj blizini javnih puteva, a koji mogu dovesti u pitanje sigurnost javnog puta i bezbednost saobraćaja;

4) naredi rušenje objekata odnosno uklanjanje instalacija izgrađenih, odnosno postavljenih u zaštitnom pojasu javnog puta;

5) naredi rušenje ili uklanjanje objekata, materijala, ograda, drveća ili rastinja, izgrađenih, ostavljenih ili podignutih protivno odredbama ovog zakona;

6) naredi preduzimanje mera za obezbeđenje javnog puta i po potrebi zabrani privremeno saobraćaj vozila koja zbog svoje ukupne težine, dimenzija i drugih tehničkih svojstava mogu da nenesu štetu javnom putu ili ugroze bezbednost saobraćaja, i ne poseduju dozvolu za vanredni prevoz;

7) naredni privremenu zabranu saobraćaja na novoizgrađenom ili rekonstruisanom putu, ako prethodno nije izvršen tehnički pregled i dato rešenje kojim se dozvoljava upotreba javnog puta ili objekta na putu;

8) naredi postavljanje fizičkih prepreka kojima se onemogućava pristup i priključenje na put, ako korisnici puta ne izvršavaju obaveze utvrđene ovim zakonom, kao i uklanjanje istih po izvršenju obaveze, a sve na teret korisnika puta;

9) preduzima i druge mere i radnje za koje je ovlašćen propisima.

Protiv rešenja inspektora za javne puteve može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja.

Žalba ne odlaže izvršenje rešenja kojim se zabranjuju radovi ili saobraćaj odnosno kojim se naređuje otklanjanje nedostataka na javnim putevima kojima je ugrožena bezbednost saobraćaja.

Član 62

Ako je javni put ili objekat na putu u takvom stanju da se na njemu ne može vršiti bezbedan saobraćaj inspektor za javne puteve narediće da se odmah preduzmu mere obezbeđenja, a po potrebi može privremeno zabraniti saobraćaj na javnom putu ili objektu na putu.

VIII KAZNENE ODREDBE

Član 63*

Novčanom kaznom od 100.000 do 500.000 dinara kazniće se za privredni prestup investitor ili drugo pravno lice ako:

1) tehničkom dokumentacijom za izgradnju magistralnih i regionalnih puteva ne predvidi mesta za objekte koji služe tim putevima (član 7);

2) izmešteni deo javnog puta ne izgradi sa elementima koji odgovaraju kategoriji postojećeg javnog puta (član 9. stav 1);

3) izgrađeni deo puta ili putni objekat koji prolazi kroz naseljeno mesto, naruši kontinuitet trase javnog puta (član 12. stav 2);

4) ne izgradi most za javni put i železničku prugu pod uslovima utvrđenim u članu 14. ovog zakona.

Za radnju iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 5.000 do 100.000 dinara i odgovorno lice investitora ili drugog pravnog lica.

Član 64*

Novčanom kaznom od 5.000 do 100.000 dinara kazniće se za privredni prestup odgovorno lice u Republičkoj direkciji za puteve ako:

1) javni put, njegov deo ili putni objekat preda na upotrebu bez propisanog odobrenja, odnosno ne objavi predaju javnog puta na upotrebu (član 13);

2) radovima na održavanju javnog puta ne obezbedi bezbedan i nesmetan saobraćaj i očuvanje sposobnosti puta (član 17);

3) ne obezbedi trajno, neprekidno i kvalitetno održavanje i zaštitu puteva (član 50);

4) ne vodi evidenciju o stanju javnih puteva i objektima na njima, kao i tehničke podatke i katastar iz člana 51. tačka 3) ovog zakona.

Član 65*

Novčanom kaznom od 100.000 do 1.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ako:

1) koristi u saobraćaju na javnim putevima motorna vozila bez pumpanih guma ili sa gusenicama bez obloge sa ravnim površinama, ili bez drugih odgovarajućih obloga, odnosno koristi u saobraćaju na javnim putevima zaprežna vozila ukupne težine preko tri tone sa točkovima bez pumpanih, sunđerastih ili sličnih guma (član 24. st. 1, 2. i 4);

2) ne izgradi zemljani put sa tvrdom podlogom ili ga ne izgradi sa istim kolovoznim zastorom kao javni put na koji se priključuje sa kolovoznim zastorom u propisanoj dužini i širini (član 26. stav 1);

3) postupi protivno zabrani iz člana 27. ovog zakona;

4) ne očisti, odnosno ne ukloni smeće ili drugi materijal sa javnog puta ili to čini na način kojim se ometa saobraćaj, odnosno ugrožava bezbednost saobraćaja i nanosi šteta javnom putu i putnim objektima (član 28. st. 1, 2. i 3);

5) blagovremeno sa javnog puta ne ukloni vozilo onesposobljeno za dalju vožnju ili tovar koji je pao sa vozila ili to čini na način kojim se nanosi šteta javnom putu i putnim objektima, kao i ne ukloni vozilo, odnosno tovar, iz zemljišnog ili zaštitnog pojasa (član 29);

6) ne podigne i ne održava zaštitnu ogradu pored javnog puta u slučajevima iz člana 30. st. 1. i 2. ovog zakona;

7) izvodi radove na javnom putu, na putnom objektu i u blizini javnog puta ili putnog objekta na način protivno članu 31. ovog zakona;

8) građevinski i drugi materijal koji ne služi održavanju javnih puteva ostavlja na odstojanju manjem od propisanog u članu 32. ovog zakona;

9) u trouglovima preglednosti podiže zasade, postavlja predmete, postrojenja i uređaje, gradi objekte ili vrši druge radnje koje smetaju preglednosti javnog puta ili železničke pruge (član 33. stav 2);

10) u zemljišnom pojasu gradi objekte, podiže zasade i izvodi poljoprivredne i druge radove (član 34. stav 1);

11) pored javnih puteva gradi zgrade, postavlja postrojenja i uređaje ili gradi druge objekte protivno odredbama člana 36. ovog zakona;

12) podiže ograde i drveće pored javnog puta na manjem odstojanju od propisanog u članu 37. ovog zakona;

13) gradi i priključuje prilazni put na javni put protivno odredbama člana 38. ovog zakona;

14) postavlja natpise pored javnih puteva bez odobrenja ili protivno propisanim uslovima, ili ih neuredno održava (član 40);

15) ne izvrši rešenje inspektora za puteve;

Za radnju iz stava 1. ovog člana kazniće se novčanom kaznom od 25.000 do 50.000 dinara i odgovorno lice u pravnom licu.

Član 66*

Novčanom kaznom od 30.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj odgovorno lice u Republičkoj direkciji za puteve ako:

1) ne objavi početak radova na izgradnji, odnosno rekonstrukciji javnog puta, odnosno putnog objekta na način iz člana 8. ovog zakona;

2) obustavi saobraćaj, a putem sredstava javnog informisanja u roku od 48 časova ne obavesti korisnike puteva o obustavi saobraćaja i ako mesta na kojima se izvode radovi ne označi odgovarajućom signalizacijom (član 19);

3) ne postupi po posebnom planu za otklanjanje nastalih smetnji radi uspostavljanja saobraćaja (član 22);

4) ne podigne, uredno održava i obnavlja zasade iz člana 41. ovog zakona;

5) ne objavi i odgovarajućim saobraćajnim znakovima ne označi zabranu saobraćaja na javnom putu i preduzme druge mere obezbeđenja (član 42. stav 4);

6) ne obaveštava korisnike puteva o stanju, prohodnosti i prekidu saobraćaja i vanrednim događajima na putevima (član 43);

7) ne postavlja, ne uklanja, blagovremeno ne zamenjuje i neuredno održava saobraćajne znake na javnim putevima (član 44).

Član 67*

Novčanom kaznom od 25.000 do 50.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice ili građanin koji vrši prevoz stvari, ako bez posebne dozvole vrši vanredni prevoz ili koristi u saobraćaju na javnom putu vozilo opterećeno preko dozvoljenog osovinskog opterećenja ili preko najveće dozvoljene težine, koje dozvoljavaju osobine puta, ili vanredni prevoz ne vrši na način i pod uslovima određenim u dozvoli za vanredni prevoz (član 25. st. 1, 2. i 4).

Za radnju iz stava 1. ovog člana kazniće se i vozač novčanom kaznom od 5.000 do 25.000 dinara.

Za prekršaj iz stava 1. ovog člana izriče se zaštitna mera oduzimanja imovinske koristi, ostvarene izvršavanjem vanrednog prevoza bez posebne dozvole, ili izvršenje tog prevoza suprotno načinu i uslovima određenim u dozvoli za vanredni prevoz.

Član 68*

Novčanom kaznom od 30.000 do 50.000 dinara kazniće se i građanin za prekršaj iz člana 65. stav 1. tač. 1) do 15) ovog zakona.

Član 69*

Novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 dinara kazniće se za prekršaj vozač ako ne plati posebnu naknadu za upotrebu puta, njegovog dela ili putnog objekta (član 52. stav 1. tačka 7).

Novčanom kaznom od 1.000 dinara, na licu mesta, kazniće se za prekršaj vozač koji na zahtev ovlašćenog lica organa unutrašnjih poslova ne pokaže probušenu karticu odnosno potvrdu o plaćenoj naknadi za upotrebu puta, njegovog dela i putnog objekta, ili koji nema u vozilu izdatu potvrdu.

IX PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 70

Društveni fond za magistralne i regionalne puteve Srbije, Društveni fond za magistralne i regionalne puteve Vojvodine, Društveni fond za magistralne i regionalne puteve Kosova i Javno preduzeće za auto-puteve "Autoputevi Srbije" prestaju sa radom 31. decembra 1991. godine.

Prava i obaveze u pogledu sredstava Društvenog fonda za magistralne i regionalne puteve Vojvodine, Društvenog fonda za magistralne i regionalne puteve Kosova i Javno preduzeće za auto-puteve "Autoputevi Srbije" preuzima Direkcija za puteve.

Društveni fond za magistralne i regionalne puteve Srbije, odnosno Društveni fond za magistralne i regionalne puteve Vojvodine, Društveni fond za magistralne i regionalne puteve Kosova i Javno preduzeće za auto-puteve "Autoputevi Srbije" od dana stupanja na snagu ovog zakona mogu da preuzimaju samo materijalne obaveze koje se mogu izvršiti u celini do 31. decembra 1991. godine, odnosno koje su date programom rada i finansijskim planom za 1991. godinu, osim materijalnih obaveza koje mogu nastati u održavanju i osposobljavanju puteva kao posledica elementarnih nepogoda.

Društveni fondovi i Javno preduzeće za autoputeve "Autoputevi Srbije" iz stava 3. ovog člana ne mogu otuđivati sredstva od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 71

Danom primene ovog zakona prestaje da važi Zakon o putevima ("Službeni glasnik SRS", br. 45/89, 12/90 i 35/90).

Član 72

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjivaće se od 1. januara 1992. godine.

 

Samostalni član Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o putevima

("Sl. glasnik RS", br. 42/98)

Član 12

Republička direkcija za puteve nastavlja sa radom i preuzima prava i obaveze, sredstva, zaposlene, dokumentaciju i predmete u vršenju javnih ovlašćenja.

Napomene

*Novčane kazne za privredne prestupe i prekršaje određene ovim zakonom izmenjene su Zakonom o valorizovanju novčanih kazni za prekršaje iz republičkih zakona ("Sl. glasnik RS", br. 53/93 i 67/93), Zakonom o izmenama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prestupe i prekršaje ("Sl. glasnik RS", br. 48/94) i Zakonom o izmenama zakona kojima su određene novčane kazne za privredne prestupe i prekršaje ("Sl. glasnik RS", br. 101/2005).