ZAKON

O KONVENCIJAMA - PROJEKT KONVENCIJE O NAKNADI ZA NEZAPOSLENOST U SLUČAJU GUBITKA ZBOG BRODOLOMA koje su, na osnovu Versaljskog ugovora o miru od 28 juna 1919 godine, i na osnovu odgovarajućih odredaba drugih ugovora o miru, usvojene na međunarodnim konferencijama rada, održanim u Vašingtonu, Đenovi i Ženevi 1919-1926 godine

("Sl. Novine Kraljevine Jugoslavije", br. 44-XVI/30)

ČLAN 1

Odobravaju se i dobijaju zakonsku silu: Međunarodna Bernska Konvencija od 1906 godine o upotrebi belog (žutog) fosfora u izradi žižica, - Projekt Konvencije o naknadi za nezaposlenost u slučaju gubitka zbog brodoloma, - Projekt Konvencije o nameštanju mornara, - Projekt Konvencije o upotrebi olovnog belila u bojadisanju, - Projekt Konvencije o pravima udruživanja i koaliranja poljoprivrednih radenika, - Projekt Konvencije o ugovoru o najmu mornara, - Projekt Konvencije o rapatriranju mornara, - Projekt Konvencije o osiguranju za slučaj bolesti industrijskih i trgovačkih radenika i domaće posluge, čiji originali i prevodi glase:

 

Konvencija 8

 

PROJEKT KONVENCIJE O NAKNADI ZA NEZAPOSLENOST U SLUČAJU GUBITKA ZBOG BRODOLOMA

Opšta Konferencija Međunarodne Organizacije Rada Društva Naroda,

Sazvana u Đenovi od Upravnog Saveta Međunarodnog Biroa Rada, 15. juna 1920.,

Pošto je odlučila da usvoji razne predloge koji se odnose na "kontrolu uslova zaposlavanja mornara; nameštenje; uslove primene na mornare konvencije i preporuka učinjenih u Vašingtonu prošlog meseca novembra po pitanju nezaposlenosti i osiguranja protiv nezaposlenosti", pitanje koje je sačinjavalo drugu tačku dnevnog reda na zasedanju Konferencije održane u Đenovi, i

Pošto je odlučila da ovi predlozi budu redigovani u obliku jednog projekta Međunarodne Konvencije,

usvaja predlog niže navedene Konvencije, koju treba da ratifikuju Članovi Međunarodne Organizacije Rada, saobrazno odredbama odnosnog odeljka o Radu u Versaljskom Ugovoru od 28. juna 1919., u Sen-Žermenskom Ugovoru od 10. septembra 1919., u Ugovoru u Neji od 27. novembra 1919., i u Ugovoru u Velikom Trianonu od 4. juna 1920:

Član 1

Radi primene ove Konvencije, izraz "mornari" primenjuje se na sva lica zaposlena na svakom brodu koji vrši pomorsku plovidbu.

Radi primene ove Konvencije, izraz "brod" treba da bude proširen na sve lađe ili brodove ma kakvi oni bili, javne ili privatne svojine, koji vrše pomorsku plovidbu, izuzimajući ratne brodove.

Član 2

U slučaju gubitka usled brodoloma ma kakvog bilo broda, brodovlasnik, ili lice s kojim je mornar zaključio ugovor da služi na brodu, biće dužan da plati svakom od mornara upotrebljenih na ovom brodu naknadu da bi mogao odoleti nezaposlenosti koja je nastala zbog gubitka usled brodoloma.

Ova naknada biće isplaćena za sve dane stvarnog trajanja nezaposlenosti mornarove u visini plate po zaključenom ugovoru, ali celokupan iznos naknade koja se ima isplati svakom mornaru u smislu ove Konvencije moćiće biti ograničen na dvomesečnu platu.

Član 3

Ove naknade uživaće iste privilegije kao i prinadležnosti u platama dobivenim za trajanja službe, i mornari će moći da bi ih naplatili pribeći istim postupcima kao i za ove prinadležnosti.

Član 4

Svaki Član Međunarodne Organizacije Rada koji ratifikuje ovu Konvenciju obavezuje se da je primeni na one od svojih kolonija, ili poseda ili na one od svojih protektorata koji ne upravljaju sami sobom potpuno nezavisno, pod ovim rezervama:

a) da odredbe Konvencije ne budu neprimenljive usled mesnih pogodaba;

b) da izmene koje bi bile potrebne radi prilagođivanja Konvencije mesnim pogodbama mogu biti u nju unesene.

Svaki Član biće dužan da notifikuje Međunarodnom Birou Rada svoju odluku što se tiče svake od njegovih kolonija ili poseda ili svakog od njegovih protektorata koji ne upravljaju sami sobom potpuno nezavisno.

Član 5

Službene ratifikacije ove Konvencije pod pogodbama predviđenim u XIII Delu Ugovora u Versalju od 28. juna 1919., Ugovora u Sen-Žermenu od 10. septembra 1919., Ugovora u Neji od 27. novembra 1919., i Ugovora u Velikom Trianonu od 4. juna 1920., biće saopštene Generalnom Sekretaru Društva Naroda koji će ih registrovati.

Član 6

Čim ratifikacije dvaju Članova Međunarodne Organizacije Rada budu registrovane u Sekretarijatu, Generalni Sekretar Društva Naroda obavestiće o tome sve Članove Međunarodne Organizacije Rada.

Član 7

Ova će Konvencija stupiti na snagu na dan kad ovu notifikaciju bude izvršio Generalni Sekretar Društva Naroda; ona će obvezivati samo Članove koji budu registrovali svoju ratifikaciju u Sekretarijatu. Po tome, ova će Konvencija stupiti na snagu za svakog drugog Člana onog dana, kad ratifikacija ovog Člana bude registrovana u Sekretarijatu.

Član 8

Pod rezervom odredaba člana 7. svaki Član koji ratifikuje ovu Konvenciju, obvezuje se da primeni njezine odredbe najdocnije 1. jula 1922., i da preduzme takve mere koje bi bile potrebne da učine stvarnim ove odredbe.

Član 9

Svaki Član koji bi ratifikovao ovu Konvenciju može je otkazati po isteku perioda od pet godina od dana prvobitnog stavljanja na snagu Konvencije, i to aktom saopštenim Generalnom Sekretaru Društva Naroda, koji će taj akt registrovati. Otkaz će imati dejstva tek na godinu dana pošto je bio registrovan u Sekretarijatu.

Član 10

Upravni Savet Međunarodnog Biroa Rada biće dužan, bar jedanput za deset godina, da podnese Opštoj Konferenciji izveštaj o primeni ove Konvencije i odlučiće da li ima mesta da stavi na dnevni red ove Konferencije pitanje o reviziji ili izmeni rečene Konvencije.

Član 11

Francuski i engleski tekst ove Konvencije ravnopravni su.

ČLAN 2

Ovaj Zakon stupa u život i dobija obaveznu silu pošto se ispune odredbe predviđene u Konvencijama, a po obnarodovanju u "Službenim Novinama".

Preporučujemo Našem Ministru Pravde da ovaj Zakon obnaroduje, Našem Ministru Inostranih Poslova i Našem Ministru Socijalne Politike i Narodnog Zdravlja da se o njegovom izvršenju staraju, vlastima zapovedamo da po njemu postupaju, a svima i svakome da mu se pokoravaju.