UREDBA

O BLIŽIM USLOVIMA I NAČINU PRENOSA POTRAŽIVANJA I DUGOVANJA NASTALIH PO SPOLJNOTRGOVINSKIM POSLOVIMA REZIDENATA

("Sl. glasnik RS", br. 112/2006)

Član 1

Ovom uredbom propisuju se bliži uslovi pod kojima rezidenti, osim rezidenata - fizičkih lica mogu kupovati ili prodavati, odnosno platiti ili naplatiti potraživanja i dugovanja nastala po spoljnotrgovinskim poslovima rezidenata, kao i način obavljanja tih poslova.

Potraživanja i dugovanja koja se mogu kupovati ili prodavati, odnosno platiti ili naplatiti, nastala po spoljnotrgovionskim poslovima rezidenata (u daljem tekstu: potraživanja i dugovanja), u smislu ove uredbe, su novčana potraživanja i dugovanja koje ima rezident, osim rezidenta - fizičkog lica, a koja su nastala po osnovu prometa robe i usluga sa inostranstvom.

Član 2

Rezidenti iz člana 1. stav 1. ove uredbe vrše poslove iz tog stava radi:

1) namirenja potraživanja i dugovanja po osnovu izvoza i uvoza robe i usluga;

2) obavljanja registrovane delatnosti otkupa kratkoročnih i dugoročnih potraživanja.

Član 3

Prodaja, odnosno naplata potraživanja, u smislu ove uredbe, je kada:

1) rezident - izvoznik koji potražuje od nerezidenta, svoje potraživanje prenosi na drugo lice - rezidenta, prema kome ima obavezu, a koji postaje novi poverilac;

2) rezident - izvoznik koji potražuje od nerezidenta, svoje potraživanje prodaje rezidentu - kupcu, koji se obavezuje da, uz naknadu, izvrši plaćanje protivvrednosti potraživanja prodavcu, a da potraživanje od nerezidenta naplati u svoje ime i za svoj račun.

Kupovina, odnosno plaćanje dugovanja je kada rezident - uvoznik, koji duguje nerezidentu, svoje dugovanje prenosi na drugo lice - rezidenta koji postaje novi dužnik.

Član 4

Predmet kupovine ili prodaje, odnosno plaćanja ili naplate može biti svako postojeće, određeno ili najmanje odredivo, celo ili delimično, nedospelo ili dospelo, novčano potraživanje i dugovanje koje je nastalo po osnovu izvoza i uvoza robe i usluga.

Potraživanje je najmanje odredivo ako, kada nastane, može sa sigurnošću da bude utvrđeno u ugovoru.

Novčana su ona potraživanja i dugovanja koja u momentu zaključenja ugovora po osnovu kojeg dolazi do promene poverioca, odnosno dužnika, imaju za predmet novac.

Odredba u ugovoru kojom se ustupaju buduća potraživanja važi za prenos potraživanja samo kada ona nastanu, pod uslovom da budu naknadno precizirana u ugovoru o prenosu, tako da preciziranje obezbedi sigurno utvrđivanje isporučene robe ili izvršenih usluga po kojima je nastalo potraživanje.

Član 5

Svako dalje prenošenje potraživanja od strane novog poverioca i preuzimanje duga od strane novog dužnika, vrši se u skladu sa odredbama ove uredbe.

Član 6

Učesnicima u prodaji, odnosno naplati potraživanja smatraju se rezident - izvoznik - poverilac, rezident - novi poverilac i nerezident - dužnik.

Učesnicima u kupovini, odnosno plaćanju dugovanja smatraju se rezident - uvoznik - dužnik, rezident - novi dužnik i nerezident - poverilac.

Član 7

Radi obavljanja poslova iz člana 3. ove uredbe, zaključuje se ugovor u pismenoj formi, između najmanje tri strane, učesnika u poslu.

Odredba stava 1. ovog člana odnosi se na izmene i dopune ugovora.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana smatra se da je ugovor iz tog stava zaključen ako je data saglasnost treće strane u pismenoj formi.

Član 8

Ugovor iz člana 7. ove uredbe naročito sadrži:

1) identifikacione podatke o ugovornim stranama (poslovno ime, sedište, država, kao i poreski identifikacioni broj i matični broj za rezidente);

2) precizne podatke o potraživanju, odnosno dugovanju iz osnovnog spoljnotrgovinskog posla: broj i datum ugovora iz knjige kontrolnika, broj i datum izdavanja izvozne/uvozne fakture u kojoj je iskazano potraživanje, odnosno dugovanje, iznos fakture i rok dospelosti, način i uslovi plaćanja, kao i broj i datum jedinstvene carinske isprave za izvezenu, odnosno uvezenu robu;

3) podatke o predmetu ugovora: iznos potraživanja ili dugovanja u devizama i u dinarima;

4) mesto i datum zaključenja ugovora;

5) potpise ugovornih strana.

Ugovor iz stava 1. ovog člana može da sadrži i podatke o:

1) plaćanju po osnovu prodatog potraživanja koje kupac duguje prodavcu (iznos ili procenat od vrednosti fakture, uslovi, način i rok plaćanja, valuta i kurs obračuna);

2) naknadi u dinarima i elementima za njeno određivanje (kamatna stopa, diskont, premija rizika, provizija za eventualne usluge, provizija na neiskorišćeni deo kredita i druge provizije), kao i način i rok isplate naknade;

3) instrumentima obezbeđenja plaćanja (garancija, osiguranje, menica, jemstvo i dr.);

4) maksimalnom iznosu potraživanja za koji je obezbeđeno pokriće prema konkretnom dužniku.

Ugovorom iz stava 1. ovog člana mogu da budu predviđeni: drugi dokumenti kojima se dokazuje da je izvršena usluga, odnosno isporuka robe (transportna dokumenta, protokol o primopredaji robe i dr.), rok na koji se ugovor zaključuje i uslovi produženja, uslovi za raskid ugovora, način prestanka ugovora, način rešavanja sporova i drugi elementi o kojima ugovorne strane postignu saglasnost.

Član 9

Kupac potraživanja iz člana 3. stav 1. tačka 2. ove uredbe, koji saglasno ugovoru ima obavezu da prodavcu potraživanja plati prodato potraživanje, može izvršiti plaćanje u dinarima i u devizama.

Plaćanje i naplata iz stava 1. ovog člana, dozvoljeno je samo nakon izvršenog izvoza robe i usluga, pod uslovom da potraživanje postoji u trenutku plaćanja, nezavisno od njegove dospelosti.

Plaćanje i naplatu iz stava 1. ovog člana rezidenti vrše uz podnošenje banci ugovora po osnovu kojeg dolazi do promene poverioca, jedinstvene carinske isprave i izvozne fakture, koji su osnov za ovo plaćanje, odnosno naplatu.

Član 10

Rezident - treće lice, koji na osnovu ugovora iz člana 8. ove uredbe duguje ili potražuje po osnovu izvoza i uvoza robe i usluga, može izvršiti plaćanje, odnosno naplatu samo nakon izvršenog izvoza ili uvoza robe i usluga i pod uslovom da potraživanje i dugovanje postoji u trenutku plaćanja ili naplate.

Izvoz ili uvoz robe dokazuje se jedinstvenom carinskom ispravom, a izvoz ili uvoz usluga dokazuje se ugovorom ili fakturom za uslugu.

Plaćanje prema inostranstvu iz stava 1. ovog člana rezident vrši uz podnošenje banci: ugovora po osnovu kojeg je došlo do promene dužnika, fakture o robi i jedinstvene carinske isprave, ako se radi o isporučenoj robi, odnosno ugovora po osnovu kojeg je došlo do promene dužnika i fakture, ako se radi o obavljenoj usluzi.

Korisnik naplate - rezident po prijemu priliva iz stava 1. ovog člana podnosi banci: ugovor po osnovu kojeg je došlo do promene poverioca, fakture o robi i jedinstvene carinske isprave, odnosno ugovor po osnovu kojeg dolazi do promene poverioca i fakture, ako je osnov naplate obavljena usluga.

Član 11

Kod ugovora čijim zaključenjem je došlo do promene poverioca, prethodni poverilac se zaključenjem ugovora, oslobađa obaveze u smislu člana 4. Zakona o deviznom poslovanju.

Novi poverilac postaje novi obveznik unosa sredstava plaćanja u Republiku Srbiju po osnovu izvršenog izvoza robe i usluga i evidentiranja poslova, a u smislu člana 4. Zakona o deviznom poslovanju.

U slučaju daljih prenošenja potraživanja, obavezu iz stava 2. ovog člana preuzima rezident - poslednji primalac potraživanja, koji može biti učesnik u prenošenju, prema odredbama Zakona o deviznom poslovanju.

Danom naplate izvezene robe, odnosno usluge, smatra se dan kada su sredstva plaćanja uplaćena na račun rezidenta - poslednjeg primaoca potraživanja, koji može biti učesnik u poslu prenošenja.

Član 12

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".