UREDBA
O RATIFIKACIJI KONVENCIJE O KONZULARNIM ODNOSIMA IZMEĐU SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE I SOCIJALISTIČKE NARODNE LIBIJSKE ARAPSKE DŽAMAHIRIJE

("Sl. list SFRJ - Međunarodni ugovori", br. 2/84)

ČLAN 1

Ratifikuje se Konvencija o konzularnim odnosima između Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Socijalističke Narodne Libijske Arapske Džamahirije, potpisana 1. jula 1981. godine u Beogradu, u originalu na srpskohrvatskom i arapskom jeziku.

ČLAN 2

Tekst Konvencije u originalu na srpskohrvatskom jeziku glasi:

KONVENCIJA
O KONZULARNIM ODNOSIMA IZMEĐU SOCIJALISTIČKE FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE I SOCIJALISTIČKE NARODNE LIBIJSKE ARAPSKE DŽAMAHIRIJE

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i Socijalistička Narodna Libijska Arapska Džamahirija,

u želji daljeg jačanja prijateljskih odnosa između dveju država na osnovu poštovanja principa suvereniteta i nezavisnosti, nemešanja u unutrašnje stvari, ravnopravnosti i uzajamne koristi,

želeći da unaprede i prošire uzajamne konzularne odnose,

sporazumele su se u sledećem:

Glava prva

DEFINICIJE

Član 1

U smislu ove konvencije dole navedeni izrazi imaće sledeće značenje:

a) "država imenovanja" označava stranu ugovornicu koja imenuje konzularnog funkcionera;

b) "država prijema" označava stranu ugovornicu na čijoj teritoriji konzularni funkcioner vrši svoje funkcije;

v) "konzulat" označava svaki generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat i konzularnu agenciju;

g) " konzularno područje" označava teritoriju određenu konzulatu za vršenje konzularnih funkcija;

d) "šef konzulata" označava svako lice kome država imenovanja poveri rukovođenje konzulatom;

đ) "konzularni funkcioner" označava šefa konzulata ili svako lice ovlašćeno da vrši konzularne funkcije;

e) "konzularni službenik" označava svako lice koje vrši administrativne ili tehničke poslove konzulata;

ž) "član konzulata" označava konzularne funkcionere, konzularne službenike i članove poslužnog osoblja;

z) "član konzularnog osoblja" označava konzularne funkcionere osim šefa konzulata, konzularne službenike i članove poslužnog osoblja;

i) "član poslužnog osoblja" označava svako lice koje je zaposleno na poslužnim dužnostima u konzulatu;

j) "član privatne posluge" označava svako lice koje je zaposleno isključivo u privatnoj službi člana konzulata;

k) "član porodice" označava bračnog druga, decu i roditelje člana konzulata, pod uslovom da žive u istom domaćinstvu;

l) "konzularne prostorije" označava zgrade ili delove zgrada i okolno zemljište, koji, ma ko bio njihov vlasnik, služe isključivo za ciljeve konzulata;

m) "konzularna arhiva" označava sve isprave, dokumente, prepisku, knjige, registre, kartoteke, pečate, štambilje, filmove, fotografije, magnetofonske trake, materijal za šifrovanje, sredstva za rad, kao i opremu i nameštaj koji su namenjeni njihovoj zaštiti i čuvanju;

n) "državljanin" označava i pravno lice;

nj) "zakonodavstvo" označava normativne akte bez obzira na njihov naziv;

o) "brod" označava svaki plovni objekat države imenovanja ili države prijema koji je ovlašćen da vije zastavu odnosne države, osim ratnog broda;

p) "vazduhoplov" označava svaki vazduhoplov države imenovanja ili države prijema upisan u registar odnosne države, osim ratnog vazduhoplova.

Glava druga

KONZULARNI ODNOSI

Član 2

Uspostavljanje konzularnih odnosa

1. Uspostavljanje konzularnih odnosa između strana ugovornica vrši se na osnovu obostrane saglasnosti.

2. Saglasnost o uspostavljanju diplomatskih odnosa između strana ugovornica ima se smatrati, ako nije drukčije određeno, i saglasnošću o uspostavljanju konzularnih odnosa.

3. Prekid diplomatskih odnosa ne povlači i prekid konzularnih odnosa.

Član 3

Otvaranje konzulata

1. Svaka strana ugovornica može otvoriti konzulat na teritoriji druge strane ugovornice samo uz njenu saglasnost.

2. Sedište konzulata, njegov rang i njegovo konzularno područje zajednički utvrđuju strane ugovornice.

3. Država imenovanja može vršiti naknadne promene sedišta konzulata, njegovog ranga ili konzularnog područja samo uz saglasnost države prijema.

4. Konzulat može vršiti svoje funkcije van svog konzularnog područja samo uz pristanak države prijema.

5. Saglasnost države prijema je potrebna i u slučaju da generalni konzulat ili konzulat žele da otvore vicekonzulat ili konzularnu agenciju u nekom mestu van onog u kome se on sam nalazi.

6. Izričiti prethodni pristanak države prijema je potreban za otvaranje kancelarije, kao dela postojećeg konzulata, van mesta u kome je sedište konzulata.

Član 4

Imenovanje i prihvatanje šefa konzulata

1. Šefa konzulata imenuje država imenovanja, a vršenje funkcije mu odobrava država prijema.

2. Način imenovanja i prihvatanja šefa konzulata utvrđuje se zakonodavstvom i praksom države imenovanja i države prijema.

3. Ako sa državom prijema postoji ugovor o ukidanju viza, država imenovanja će diplomatskim putem blagovremeno obavestiti državu prijema o imenovanju šefa konzulata.

Član 5

Patentno pismo i egzekvatura

1. Država imenovanja upućuje zvaničnim putem državi prijema patentno pismo ili sličan akt o imenovanju šefa konzulata, u kome se navodi njegovo ime i prezime, rang, konzularno područje i sedište konzulata.

2. Na osnovu patentnog pisma ili sličnog akta država prijema izdaje egzekvature ili odgovarajuću dozvolu u najkraćem roku.

3. Država koja odbije da izda egzekvaturu nije dužna da saopšti državi imenovanja razloge odbijanja.

Član 6

Privremeno ovlašćenje šefa konzulata

1. Šef konzulata može obavljati svoje funkcije po dobijanju egzekvature od države prijema.

2. Država prijema može dozvoliti da šef konzulata obavlja svoje funkcije prema odredbama ove konvencije na osnovu privremene dozvole.

Član 7

Obaveštenje organa na konzularnom području

1. Od momenta kad se šefu konzulata, ma i privremeno, dozvoli da vrši svoje funkcije, država prijema je obavezna da o tome odmah obavesti nadležni organ konzularnog područja i preduzme potrebne mere kako bi šef konzulata mogao da obavlja svoje funkcije.

2. Država prijema je dužna da se stara o preduzimanju svih potrebnih mera kako bi šef konzulata mogao da vrši svoje funkcije i da uživa tretman koji predviđaju odredbe ove konvencije.

Član 8

Privremeno vršenje funkcije šefa konzulata

1. Ako je šef konzulata sprečen da vrši svoje funkcije ili ako je mesto šefa konzulata upražnjeno, rukovođenje konzulatom može se privremeno poveriti konzularnom funkcioneru tog ili drugog konzulata države imenovanja u državi prijema ili članu diplomatskog osoblja diplomatskog predstavništva odnosno narodne kancelarije države imenovanja u državi prijema.

2. Ime i prezime lica određenog za privremenog vršioca dužnosti šefa konzulata u smislu stava 1. ovog člana saopštiće se blagovremeno zvaničnim putem državi prijema.

3. Privremeni vršilac dužnosti šefa konzulata uživa olakšice, privilegije i imunitete koji pripadaju šefu konzulata po ovoj konvenciji, dok vrši ovu funkciju.

4. Član diplomatskog osoblja koji je imenovan za privremenog vršioca dužnosti šefa konzulata, u smislu stava 1. ovog člana, uživa i dalje diplomatske privilegije i imunitete.

Član 9

Saopštenje o imenovanju, dolasku i odlasku

Država imenovanja saopštiće blagovremeno zvaničnim putem državi prijema o:

a) dolasku člana konzularnog osoblja, navodeći njegovo ime i prezime, zvanje, a po potrebi i rang;

b) konačnom odlasku člana konzulata ili prestanku njegove funkcije, kao i o svakoj promeni njegovog statusa za vreme službovanja u konzulatu;

v) dolasku i konačnom odlasku člana porodice člana konzulata, kao i o tome da je neko lice prestalo da bude član porodičnog domaćinstva člana konzulata;

g) dolasku ili konačnom odlasku člana privatne posluge, kao i o eventualnom prestanku njegove službe u tom svojstvu;

d) upošljavanju ili prestanku upošljavanja lica državljana ili sa prebivalištem u državi prijema u svojstvu konzularnog službenika, člana poslužnog osoblja ili člana privatne posluge.

Član 10

Državljanstvo konzularnog funkcionera

1. Konzularni funkcioneri će biti, u načelu, državljanin države imenovanja, koji nema prebivalište na teritoriji države prijema.

2. Konzularni funkcioner se može birati i među državljanima države prijema samo uz izričitu saglasnost te države, koja može u svako doba povući svoju saglasnost.

3. Konzularni službenik i član poslužnog osoblja može biti državljanin države imenovanja ili države prijema.

Član 11

Isprava o identitetu

1. Nadležni organ države prijema izdaće, besplatno, svakom konzularnom funkcioneru ispravu kojom se utvrđuje njegov identitet i svojstvo.

2. Odredbe stava 1. ovog člana primenjuju se i na konzularnog službenika i člana poslužnog osoblja, osim ako su državljani države prijema ili državljani države imenovanja sa prebivalištem u državi prijema.

3. Odredbe stava 1. ovog člana primenjivaće se i na člana porodice člana konzulata, osim ako je državljanin države prijema ili državljanin države imenovanja sa prebivalištem u državi prijema ili ako u toj državi obavlja poslove za svoju ličnu korist.

Član 12

Oslobođenje od dozvole za rad

1. Član konzulata je, u pogledu usluga državi imenovanja, oslobođen obaveze koju propisi države prijema o zapošljavanju stranih radnika predviđaju u vezi sa dozvolom za rad.

2. Član privatne posluge konzularnog funkcionera ili konzularnog službenika, ako ne obavlja nikakve druge poslove za svoju ličnu korist u državi prijema, oslobođen je obaveze navedene u stavu 1. ovog člana.

Član 13

Zabrana obavljanja određenih delatnosti

Član konzulata ne može obavljati u državi prijema nikakvu trgovačku ili drugu profesionalnu delatnost za svoju ličnu korist.

Član 14

Prestanak funkcije članu konzulata

Funkcija članu konzulata prestaje:

a) saopštenjem države imenovanja državi prijema zvaničnim putem da je prestala njegova funkcija;

b) saopštenjem države prijema, zvaničnim putem, da povlači egzekvaturu ili drugo slično ovlašćenje šefu konzulata ili da je neki član konzulata neprihvatljiv, u kom slučaju država imenovanja opoziva šefa konzulata, odnosno konzularnog funkcionera, ili okončava rad konzularnog službenika ili člana poslužnog osoblja;

v) u slučajevima pomenutim u tački b) ovog člana, država prijema nije dužna da saopšti državi imenovanja razloge svoje odluke.

Član 15

Vršenje konzularnih funkcija od strane diplomatskog predstavništva

1. Odredbe ove konvencije primenjuju se i na vršenje konzularnih funkcija od strane diplomatskog predstavništva.

2. Imena članova diplomatskog predstavništva koji su određeni da vrše konzularne funkcije saopštiće se diplomatskim putem državi prijema.

3. U vršenju konzularnih funkcija diplomatsko predstavništvo može se obraćati:

a) lokalnim organima konzularnog područja;

b) centralnim organima države prijema, ako to dopušta zakonodavstvo i praksa države prijema ili međunarodni sporazum.

4. Privilegije i imuniteti člana diplomatskog predstavništva koji je određen da vrši konzularne funkcije su iste kao i člana diplomatskog predstavništva.

Član 16

Imenovanje počasnog konzularnog funkcionera

1. Strane ugovornice mogu imenovati počasnog konzularnog funkcionera uz uzajamnu saglasnost, a u skladu sa odredbama ove konvencije.

2. Režim koji će se primenjivati prema počasnom konzularnom funkcioneru i konzulatu kojim on rukovodi, biće određen analogno odgovarajućim odredbama Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. aprila 1963. godine ili odredbama posebnog sporazuma između strana ugovornica.

Glava treća

KONZULARNE FUNKCIJE

Član 17

Opšte konzularne funkcije

Opšte konzularne funkcije su:

a) zaštita interesa države imenovanja i njenih državljana, u granicama međunarodnog prava;

b) pomaganje razvoja trgovinskih, ekonomskih, kulturnih, prosvetnih, naučnih i turističkih odnosa države imenovanja i države prijema kao i unapređenje prijateljskih odnosa među njima u okviru odredaba ove konvencije;

v) obaveštavanje svim dopuštenim sredstvima, o uslovima i razvoju u oblastima navedenim u tački b) ovog člana, podnošenje izveštaja o ovome državi imenovanja i davanje obaveštenja zainteresovanim;

g) pružanje pomoći državljanima države imenovanja.

Član 18

Opštenje sa organima države prijema

1. U obavljanju svojih funkcija konzularni funkcioner može se obraćati:

a) nadležnim lokalnim organima na svom konzularnom području;

b) centralnim organima države prijema ukoliko to dopušta zakonodavstvo, odnosno praksa države prijema ili međunarodni sporazum.

2. Konzularni funkcioner može se neposredno obratiti ministarstvu inostranih poslova države prijema samo u odsutnosti članova diplomatskog osoblja diplomatskog predstavništva države imenovanja.

3. Službena prepiska između konzulata i nadležnih organa države prijema obavljaće se na jeziku države prijema koji je u službenoj upotrebi na konzularnom području.

Član 19

Evidencija državljanstva

Konzularni funkcioner ima pravo da:

a) vodi evidenciju državljana države imenovanja koji imaju prebivalište ili boravište na konzularnom području, u kom cilju može tražiti pomoć od nadležnog organa države prijema;

b) obavlja sve formalnosti u vezi sa vojnom obavezom, uključujući evidentiranje i regrutovanje državljana države imenovanja, da im upućuje pojedinačne pozive i druga dokumenta u vezi sa vojnom obavezom;

v) objavljuje na oglasnoj tabli konzulata i preko sredstava javnog informisanja obaveštenja namenjena državljanima države imenovanja i da prima njihove izjave u vezi sa pitanjima koja se odnose na njihova prava, obaveze i interese, pod uslovom da ova obaveštenja i izjave nisu u suprotnosti sa zakonodavstvom države prijema;

g) upućuje saopštenja državljanima države imenovanja povodom izbora ili referenduma u državi imenovanja i da prima glasačke listiće od svojih državljana ovlašćenih da učestvuju na tim izborima ili referendumu, ako se tome ne protivi država prijema.

Član 20

Zastupanje državljana države imenovanja

1. Konzularni funkcioner može po službenoj dužnosti zastupati pred sudom i drugim organima države prijema državljane države imenovanja, ako ovi, zbog odsutnosti ili iz drugih razloga nisu u mogućnosti da lično štite svoja prava i interese ili da imenuje svoga punomoćnika, sve dok zastupani ne odredi punomoćnika ili ne preuzme lično zaštitu svojih prava i interesa.

2. Odredbama stava 1. ovog člana se ne dira u zakonodavstvo države prijema koje se odnosi na obavezno zastupanje od strane advokata.

Član 21

Putna isprava i viza

Konzularni funkcioner ima pravo da:

a) izdaje, zamenjuje i produžava rok važenja pasoša ili druge putne isprave državljanima države imenovanja;

b) izdaje i produžava vizu i drugu odgovarajuću ispravu licu koje putuje u državu imenovanja.

Član 22

Građansko stanje

Konzularni funkcioner ima pravo da:

a) vodi matične knjige rođenih i umrlih za državljane države imenovanja i izdaje izvode iz tih knjiga;

b) sklapa brak između državljana države imenovanja, ako je na to ovlašćen od strane države imenovanja, i ako se tome ne protivi država prijema, da izda izvod iz matične knjige venčanih i o zaključenju braka u što kraćem roku obavesti nadležni organ države prijema.

Član 23

Beležnički poslovi

1. Konzularni funkcioner je ovlašćen, ako se tome ne protivi država prijema, da na svom konzularnom području vrši sledeće poslove za državljane države imenovanja:

a) sastavlja i prima na čuvanje testament;

b) overava potpise na ugovorima i drugim aktima ako proizvode pravno dejstvo van teritorije države prijema i ako se ne odnose na stvarna prava na nepokretnoj imovini koja se nalazi na teritoriji države prijema;

v) overava rukopise i prepise isprava i drugih pismena;

g) prevodi i overava prevode isprava i drugih pismena na službeni jezik države imenovanja i države prijema;

d) prima u depozit novac, isprave, hartije i predmete od vrednosti, u skladu sa zakonodavstvom države prijema;

đ) izdaje i overava uverenja o poreklu robe, ako je za to ovlašćen propisima države imenovanja;

e) vrši i druge beležničke poslove, koje mu poveri država imenovanja, a čije vršenje nije u suprotnosti sa zakonodavstvom države prijema.

2. Overava potpise na ugovorima kad ni jedan ugovarač nije državljanin države imenovanja, ako se odnose na imovinu koja se nalazi na teritoriji države imenovanja ili ako na teritoriji te države treba da proizvedu pravno dejstvo.

3. Konzularni funkcioner može da obavlja svoje funkcije u prostorijama konzulata, u stanu državljanina države imenovanja, na brodu ili vazduhoplovu koji imaju pripadnost države imenovanja, ako je to potrebno.

Član 24

Starateljstvo i usvojenje

1. Konzularni funkcioner vrši poslove starateljstva i usvojenja za državljane države imenovanja koji se nalaze na teritoriji države prijema, ako je za te poslove ovlašćen zakonodavstvom države imenovanja, ako to ne zabranjuje zakonodavstvo države prijema, odnosno ako se tome ne protivi država prijema.

2. Ako konzularni funkcioner ne može da postupa u smislu stava 1. ovog člana, ovlašćen je da nadležnom organu države prijema predloži lice za staraoca, da predlaže tom organu preduzimanje mera koje su korisne za lice koje se stavlja pod starateljstvo, kao i da zahteva povremeno izveštaj od nadležnog organa države prijema o sprovođenju starateljstva.

Član 25

Dostavljanje akata

Konzularni funkcioner ima pravo da svojim državljanima dostavlja sudska i vansudska akta koja nisu u suprotnosti sa zakonima države prijema, ako su isti voljni da ta akta prime, bez upotrebe pretnje.

Glava četvrta

KONZULARNE FUNKCIJE U POMORSKOJ I UNUTRAŠNJOJ PLOVIDBI

Član 26

Pravo i dužnost konzularnog funkcionera

Konzularni funkcioner ima pravo i dužnost da pruža pomoć brodu koji ima pripadnost države imenovanja pri uplovljenju, boravku u luci odnosno pristaništu i isplovljenju iz teritorijalnih ili unutrašnjih voda države prijema, kao i zapovedniku i članovima posade broda.

Član 27

Obraćanje državi prijema

1. Konzularni funkcioner može se obratiti za pomoć organu države prijema u vršenju svojih funkcija u oblasti pomorske i unutrašnje plovidbe.

2. Organ države prijema pružiće zatraženu pomoć konzularnom funkcioneru, osim ako postoje opravdani razlozi za njeno uskraćenje, u kom slučaju organ države prijema treba da navede razloge zbog kojih je pomoć uskraćena.

Član 28

Stupanje na brod i opštenje

1. Konzularni funkcioner može da stupi na brod države imenovanja lično ili u pratnji člana konzularnog osoblja ili da pošalje svoga predstavnika, čim se brodu dozvoli slobodan saobraćaj sa obalom.

2. Zapovednik ili članovi posade broda ovlašćeni su da opšte sa konzulatom, i mogu doći u najbliži konzulat države prijema u svako doba, pod uslovom da se pridržavaju zakonodavstva države prijema koje se odnosi na ulazak, boravak i izlazak stranih državljana.

Član 29

Ovlašćenja konzularnog funkcionera

Pored konzularnih funkcija navedenih u prethodnim članovima ove konvencije konzularni funkcioner je ovlašćen da:

a) sprovodi anketu, bez povrede zakona države prijema, o svakom incidentu do koga dođe na brodu države imenovanja u toku plovidbe ili u luci odnosno pristaništu države prijema, ispituje zapovednika broda i članove posade, prima i daje objašnjenja u vezi sa putovanjem, odredištem i tovarom broda;

b) pregleda, overava i produžava brodske knjige i isprave, i izdaje dokumenta potrebna da brod može nastaviti plovidbu;

v) prima izjave o svim događajima u vezi sa zapovednikom, članovima posade i ostalim licima na brodu, opredeljenjem i daljom plovidbom broda i tereta;

g) izdaje i produžava dokumenta zapovedniku i članovima posade, pod uslovima predviđenim u zakonodavstvu države imenovanja;

d) prima, sastavlja i overava izjave ili dokumente koje predviđaju propisi države imenovanja u vezi sa upisom i brisanjem broda iz upisnika brodova države imenovanja, promenom vlasništva broda, obezbeđenjem stvarnih prava, sa havarijom, gubitkom, oštećenjem i uopšte stanjem i korišćenjem broda i tereta;

đ) preduzima potrebne radnje u vezi sa upisom i ispisom iz popisa posade, zapovednika i članova posade;

e) posreduje u rešavanju sporova između zapovednika i članova posade broda;

ž) preduzima potrebne mere radi obezbeđenja lekarske pomoći i lečenja zapovednika i članova posade broda, kao i u cilju njihove repatrijacije;

z) pruža pomoć zapovedniku i članovima posade u njihovim odnosima i u opštenju sa sudskim i drugim organima države prijema, obezbeđuje im, ukoliko je to potrebno, pravnu pomoć i prevodioca, ili sam vrši za njih ulogu prevodioca;

i) preduzima svaku drugu meru na brodu u cilju primene zakonodavstva države imenovanja, s tim da se time ne krše propisi države prijema.

Član 30

Sudske radnje

1. Sud države prijema može da preduzima pojedine radnje na brodu države imenovanja u slučaju kada je u pitanju delo:

a) učinjeno od strane ili protiv svakog lica ili od strane ili protiv državljanina države prijema;

b) koje remeti red i bezbednost luke odnosno pristaništa države prijema, njenih teritorijalnih ili unutrašnjih voda i dela koje predviđa zakonodavstvo države prijema, a koje se odnosi na bezbednost države, narodno zdravlje, ulazak na teritoriju države prijema, spasavanje života u vodi, carine ili zagađivanje voda od strane broda;

v) za koje je po zakonodavstvu države prijema predviđena kazna lišenja slobode od najmanje pet godina.

2. U slučaju kada sud ili drugi nadležni organ države prijema namerava da liši slobode ili sasluša zapovednika broda ili člana posade ili zapleni neku imovinu i preduzme drugu istražnu radnju na brodu, sud ili organ omogućiće zapovedniku ili članu posade koji nastupa u ime zapovednika broda da o tome obavesti konzulat, kako bi konzularni funkcioner ili njegov predstavnik mogao prisustvovati preduzimanju ovih radnji. Ukoliko konzularni funkcioner nije bio prisutan ima pravo da dobije potpuno obaveštenje od suda ili drugog organa države prijema o preduzetim radnjama.

3. Odredbe ovog člana ne odnose se na uobičajenu kontrolu koju vrše organi države prijema u vezi sa bezbednošću države, narodnim zdravljem, ulaskom na teritoriju države prijema, spasavanjem života na moru odnosno unutrašnjim vodama i carinom.

Član 31

Nedolazak ili zakašnjenje člana posade

1. Ako se član posade broda, koji nije državljanin države prijema, ne vrati na svoje mesto na brodu, a nalazi se u državi prijema, sudski i drugi organ države prijema pružiće konzulatu, na njegov zahtev, svu moguću pomoć radi pronalaženja tog člana posade i omogućiće konzularnom funkcioneru da se sastane sa njim, na način koji neće biti u suprotnosti sa propisima države prijema.

2. Ako član posade zakasni na brod i želi da se ukrca u drugoj luci odnosno pristaništu ili da se ukrca na drugi brod države imenovanja, ili ako želi da odmah napusti državu prijema, organ države prijema, na zahtev konzulata, pružiće pomoć i uzdržaće se od svake radnje koja bi mogla sprečiti ostvarenje namera ovog člana posade.

Član 32

Poseta stranom brodu

Konzularni funkcioner ima pravo da poseti brod, bez obzira kojoj državi pripada, uz prethodnu saglasnost zapovednika tog broda, a koji plovi prema luci odnosno pristaništu države imenovanja, kako bi dobio obaveštenja potrebna za sastavljanje i potpisivanje brodskih isprava koje zahtevaju propisi države imenovanja za ulazak u luke ili pristaništa te države i pružanja nadležnom organu države imenovanja svih obaveštenja u vezi sa zdravstvenim i drugim pitanjima koja zahtevaju ti organi.

Član 33

Havarije

1. U slučaju da brod države imenovanja pretrpi brodolom, sudar, nasuče se, bude izbačen na obalu ili se nađe u nevolji u teritorijalnim ili unutrašnjim vodama države prijema ili u susedstvu ovih voda, nadležni organ države prijema odmah o tome obaveštava konzulat, kao i o merama koje su preduzete za spasavanje ljudstva, broda, tereta i ostale imovine na brodu, i predmete koji pripadaju brodu ili čine deo tereta, a odvojili su se od broda.

2. Nadležni organ države prijema će bez odlaganja obavestiti konzulat i u slučaju kad je nađen na obali teritorijalnih ili unutrašnjih voda ili u blizini obale države prijema, ili je donesen u luku ili pristanište ove države, deo tereta sa havarisanog broda države imenovanja ili sa broda treće države, a deo tog tereta je vlasništvo državljanina države imenovanja.

3. Konzularni funkcioner je obavezan da pruži pomoć takvom brodu, članovima posade i putnicima, u kom cilju može zatražiti pomoć od nadležnog organa države prijema, koji je dužan da tu pomoć ukaže.

4. Konzularni funkcioner može preduzimati mere u vezi sa opravkom broda ili se obratiti nadležnom organu države prijema radi pomoći u njihovom sprovođenju ili s molbom da sam taj organ preduzme ili nastavi sa preduzimanjem takve mere.

5. Ako su brod koji je pretrpeo havariju ili bilo koji predmet koji mu pripada, nađeni na obali ili u blizini obale države prijema, ili su preneseni u luku ili pristanište, pa niti zapovednik broda, brodar, ili njegov agent, ili odgovarajuće osiguravajuće društvo nisu u stanju da preduzmu mere čuvanja i raspolaganja brodom ili predmetom, onda se konzularni funkcioner smatra ovlašćenim da, u ime brodara, preduzima mere koje bi preduzeo i sam brodar, o čemu se obaveštava sopstvenik broda i poziva da lično preuzme zaštitu svojih prava i interesa ili odredi punomoćnika.

6. Ako je na havarisanom brodu treće države deo tereta vlasništvo državljanina države imenovanja i nađen je na obali ili u blizini obale teritorijalnog mora ili unutrašnjih voda države prijema, ili je prenet u luku ili pristanište ove države, a zapovednik broda, vlasnik dela tereta, njegov agent ili odgovarajuće osiguravajuće društvo nisu u stanju da preduzmu mere za čuvanje ili raspolaganje predmetom, konzularni funkcioner se smatra ovlašćen da u ime vlasnika preduzima mere koje bi preduzeo i sam sopstvenik, sve dok sam ne bude mogao da štiti svoja prava i interese.

7. Pomoć organa države prijema ne daje pravo na naplaćivanje poreza ili drugih dažbina, osim onih koji se u takvim slučajevima naplaćuju od vlasnika broda države prijema koji je pretrpeo brodolom ili havariju.

8. Odredbe stava 7. ovog člana ne utiču na primenu propisa države prijema iz oblasti uvoza, izvoza i tranzita tereta, opreme, namirnica i druge imovine, koji potiču sa broda koji je pretrpeo brodolom, ako ovaj teret, oprema, namirnice i druga imovina budu prodati u državi prijema.

Član 34

Smrt ili nestanak zapovednika ili člana posade broda

1. U slučaju da zapovednik ili član posade broda koji ima pripadnost države imenovanja umre ili nestane u državi prijema, bilo na brodu ili na kopnu, jedino zapovednik ili njegov zamenik i konzularni funkcioner ovlašćeni su da sačine popis stvari, novca, imovine i drugih predmeta koje je ostavio umrli ili nestali, kao i da izvrše druge radnje neophodne za zaštitu tih predmeta i pokretanje postupka za raspravu zaostavštine.

2. Ako je umrli ili nestali bio državljanin države prijema, zapovednik ili njegov zamenik, sačiniće, u momentu konstatovanja smrti ili nestanka, popis stvari, novca, imovine i drugih dobara, čiji jedan primerak dostavljaju organu države prijema, koji je jedino ovlašćen za obavljanje ostalih radnji u cilju zaštite dobara.

3. U slučaju da zapovednik ili član posade broda, državljanin države imenovanja, umre ili nestane u državi prijema na brodu koji je upisan ili registrovan u toj državi, sačiniće se popis stvari, novca, imovine i drugih dobara koji su pripadali umrlom ili nestalom i predati ih konzulatu.

4. Ako na brodu koji je uveden u upisnik brodova u jednoj od strana ugovornica ove konvencije umre ili nestane državljanin druge strane ugovornice, i to van teritorije ove države, lične stvari, imovina i druga dobra koja je ostavio umrli ili nestali, imaju se predati konzulatu države čiji je državljanin bio umrli ili nestali, u prvoj luci ili pristaništu stizanja broda u kojima postoji konzulat dotične države, a ako konzulat ne postoji, onda diplomatskom predstavništvu.

Član 35

Konzularne funkcije u civilnoj vazdušnoj plovidbi

Odredbe glave četvrte ove konvencije shodno će se primenjivati i na civilne vazduhoplove, upisane u registar jedne od strana ugovornica u skladu sa zakonima država ugovornica.

Član 36

Odnos prema višestranim ugovorima

Odredbama ove glave konvencije ne dira se u odredbe višestranih međunarodnih ugovora u oblasti pomorstva i civilne vazdušne plovidbe čije su članice strane ugovornice.

Glava peta

OLAKŠICE, PRIVILEGIJE I IMUNITETI KONZULATA I ČLANOVA KONZULATA

1. Olakšice, privilegije i imuniteti koji se odnose na konzulat

Član 37

Olakšice konzulata

Država prijema daje sve potrebne olakšice za normalno obavljanje funkcija konzulata.

Član 38

Upotreba grba i zastave

1. Država imenovanja ima pravo da postavi na zgradu konzulata i na rezidenciju šefa konzulata tablu sa državnim grbom i nazivom konzulata na jeziku, odnosno jezicima, države imenovanja i na jeziku u službenoj upotrebi sedišta konzulata.

2. Zastava države imenovanja može se istaći na zgradu konzulata, rezidenciju šefa konzulata i na njegovo prevozno sredstvo kada se ono koristi u službene svrhe.

3. U ostvarivanju prava priznatih ovim članom vodiće se računa o zakonodavstvu i praksi države prijema.

Član 39

Prostorije

1. Država prijema je dužna da omogući državi imenovanja da na njenoj teritoriji i u okviru njenog zakonodavstva, stekne prostorije za konzulat ili da joj pomogne da na neki drugi način dođe do prostorija.

2. Država prijema je takođe dužna, ako je potrebno, da pomogne konzulatu da dobije odgovarajuće stanove za svoje članove.

Član 40

Nepovredivost konzularnih prostorija

1. Prostorije konzulata su nepovredive.

2. Država prijema ima posebnu obavezu da preduzima odgovarajuće mere kako bi sprečila nasilni ulazak u prostorije konzulata ili njihovo oštećenje, narušavanje mira konzulata i njihovih članova ili povredu dostojanstva konzulata i njegovih članova.

3. Organi države prijema mogu ući u konzularne prostorije samo uz pristanak šefa tog konzulata, šefa diplomatskog predstavništva odnosno sekretara narodne kancelarije države imenovanja ili lica koje ovlasti jedan od njih. U slučaju požara ili druge nesreće koja zahteva hitne zaštitne mere, pristanak šefa konzulata se može smatrati dobijenim.

Član 41

Nepovredivost konzularne arhive

Konzularna arhiva je nepovrediva u svako doba i ma gde se nalazila.

Član 42

Fiskalno oslobođenje konzularnih prostorija

1. Konzularne prostorije i rezidencije šefa konzulata čiji je vlasnik ili zakupac država imenovanja ili koje drugo lice koje postupa u ime te države, oslobođeni su svih poreza i taksa bilo kakve prirode, državnih, regionalnih ili komunalnih, ukoliko se ne radi o taksama koje se naplaćuju kao naknada za učinjene usluge.

2. Fiskalno oslobođenje predviđeno u stavu 1. ovog člana ne primenjuje se na takve poreze i takse ako, prema zakonodavstvu države prijema, padaju na teret lica koje je saugovarač države imenovanja ili lica koje postupa u ime te države.

Član 43

Sloboda kretanja

Pod rezervom zakonodavstva koja se odnosi na područje u koje je zabranjen pristup ili je posebno regulisan iz razloga državne bezbednosti, država prijema obezbeđuje članovima konzulata slobodu kretanja na svojoj teritoriji.

Član 44

Sloboda opštenja

1. Država prijema dozvoljava i štiti slobodu opštenja konzulata za sve službene svrhe, kao i opštenje sa organima vlasti svoje države, službenim predstavnicima države imenovanja u drugim državama, u kom cilju, konzulat može koristiti sva sredstva javnog opštenja, diplomatske ili konzularne kurire, diplomatske ili konzularne valize i poruke kodeksom ili šifrom, a može postaviti i koristiti otpremnu radio-stanicu, ali samo uz saglasnost države prijema.

2. Službena prepiska konzulata je nepovrediva, a "službenom prepiskom" smatra se svaka prepiska koja se odnosi na konzulat i njegove funkcije.

3. Konzularna valiza ne sme biti ni otvorena, niti zadržana, a ako nadležni organ države prijema osnovano sumnja da valiza sadrži i druge predmete osim prepiske, dokumenata i predmeta pomenutih u stavu 4. ovog člana, može tražiti da valizu otvori ovlašćeni predstavnik države imenovanja, s tim da se valiza vraća ako se odbije njeno otvaranje.

4. Paketi koji sačinjavaju konzularnu valizu moraju biti zapečaćeni, kao i da nose vidne spoljne oznake pošiljaoca i primaoca i mogu sadržati samo službenu prepisku, dokumenta i predmete koji služe isključivo na službenu upotrebu konzulata.

5. Konzularni kurir, koji ne može biti državljanin države prijema, niti lice koje ima prebivalište u toj državi, mora biti snabdeven službenom ispravom kojom se potvrđuje njegovo svojstvo i označava broj paketa koji čine konzularnu valizu.

6. Država prijema štiti konzularnog kurira i pruža mu potrebnu pomoć u vršenju njegovih funkcija a on uživa nepovredivost svoje ličnosti i ne može biti uhapšen ili podvrgnut bilo kakvoj meri ograničenja ili lišenja slobode.

Član 45

Konzularne dažbine i takse

1. Konzulat može naplaćivati na teritoriji države prijema dažbine i takse koje se za konzularne radnje predviđaju zakonodavstvom države imenovanja.

2. Iznosi naplaćeni od dažbina i taksa predviđenih stavom 1. ovog člana oslobođeni su svih poreza i taksa u državi prijema.

3. Država prijema omogućiće konzulatu da naplaćene dažbine i takse dostavi državi imenovanja u skladu sa propisima strana ugovornica.

2. Olakšice, privilegije i imuniteti članova konzulata

Član 46

Zaštita konzularnog funkcionera

Država prijema će postupati prema konzularnom funkcioneru države imenovanja sa dužnim poštovanjem i preduzeće odgovarajuće mere da bi se sprečila svaka povreda njegove ličnosti, slobode i dostojanstva.

Član 47

Nepovredivost ličnosti konzularnog funkcionera

1. Konzularni funkcioner ne može biti zadržan, uhapšen ili podvrgnut drugim merama ograničenja ili lišenja slobode osim u slučaju teškog krivičnog dela za koje se, prema zakonodavstvu države prijema, predviđa kazna lišenja slobode od najmanje pet godina i to samo na osnovu odluke nadležnog suda ili kad se radi o izvršenju pravosnažne sudske odluke.

2. Ako sud ili drugi organ države prijema namerava da odredi pritvor ili da pokrene krivični postupak protiv konzularnog funkcionera, dužan je da o tome obavesti šefa konzulata, a ako se ova mera primenjuje protiv njega - diplomatsko predstavništvo odnosno narodnu kancelariju države imenovanja.

3. Obaveštenje u smislu stava 2. ovog člana ukoliko je moguće, vrši se pre početka radnje kako bi šef konzulata ili drugi konzularni funkcioner prisustvovao postupku, a ako šef konzulata ili drugi konzularni funkcioner nije bio prisutan, nadležni organ države prijema dužan je dati potpuno obaveštenje o sprovedenom postupku.

4. Ako se povede krivični postupak protiv konzularnog funkcionera, ovaj je dužan da se pojavi pred nadležnim organom, ali postupak treba da bude vođen sa dužnim poštovanjem prema konzularnom funkcioneru imajući u vidu njegov službeni položaj i, osim u slučaju predviđenom u stavu 1. ovog člana, na način kako bi se što je moguće manje ometalo vršenje konzularnih funkcija.

5. Ako je, u slučaju predviđenom u stavu 1. ovog člana, potrebno da se konzularni funkcioner stavi u pritvor, postupak protiv njega mora se pokrenuti u najkraćem roku.

Član 48

Sudski imunitet

1. Konzularni funkcioner i konzularni službenik ne podleže nadležnosti sudskog i drugog organa države prijema za dela izvršena u obavljanju konzularnih funkcija.

2. Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se u slučaju građanskog postupka:

a) pokrenutog na osnovu ugovora koji je konzularni funkcioner ili konzularni službenik zaključio, ali ne izričito ili prećutno kao punomoćnik države imenovanja; ili

b) koji je pokrenulo treće lice za štetu nastalu iz nezgode koja je u državi prijema prouzrokovana vozilom, brodom ili vazduhoplovom.

Član 49

Obaveza svedočenja

1. Član konzulata može biti pozvan da svedoči u sudskom ili upravnom postupku.

2. Konzularni službenik odnosno član poslužnog osoblja ne treba da odbije da svedoči, osim u slučajevima pomenutim u stavu 4. ovog člana.

3. Ako konzularni funkcioner odbije da svedoči, ne može se primeniti protiv njega nikakva prinudna mera ili neka druga sankcija.

4. Organ koji poziva na svedočenje treba da izbegava da ometa konzularnog funkcionera u vršenju njegove funkcije, ali taj organ može da primi svedočenje konzularnog funkcionera u njegovom stanu ili u konzulatu ili da prihvati njegovu pismenu izjavu, kad god je to moguće.

5. Član konzulata nije dužan da svedoči o činjenicama koje se odnose na vršenje njegovih funkcija niti da pokazuje prepisku i službena dokumenta koja se toga tiču.

6. Konzularni funkcioner može da odbije davanje mišljenja o zakonodavstvu države imenovanja.

Član 50

Odricanje od privilegija i imuniteta

1. Država imenovanja se u pogledu pojedinog člana konzulata može odreći privilegija i imuniteta predviđenih čl. 47, 48. i 49. ove konvencije.

2. Odricanje uvek mora biti izričito, osim u slučaju predviđenom u stavu 3. ovog člana i treba da bude pismeno saopšteno državi prijema.

3. Ako konzularni funkcioner ili konzularni službenik pokrene postupak u stvarima u kojima bi on uživao sudski imunitet na osnovu člana 48. ove konvencije, on se više ne može pozivati na imunitet u pogledu ma kog protivzahteva neposredno vezanog za glavni zahtev.

4. Odricanje od imuniteta u pogledu građanske tužbe ili zahteva u upravnom postupku ne smatra da povlači odricanje od imuniteta u pogledu mera izvršenja presude, za koje je potrebno posebno odricanje.

Član 51

Oslobođenje od obaveze prijavljivanja stranaca i dozvola boravka

1. Konzularni funkcioner i konzularni službenik kao i članovi njihovih porodica koje žive u njihovom domaćinstvu, oslobođeni su obaveze predviđene zakonodavstvom države prijema u pogledu prijavljivanja stranaca i dozvole boravka.

2. Odredbe stava 1. ovog člana ne primenjuju se na konzularnog službenika koji nije stalni službenik države imenovanja ili koji obavlja neku privatnu delatnost lukrativnog karaktera u državi prijema, niti na člana njegove porodice.

Član 52

Fiskalno oslobođenje

1. Konzularni funkcioner i konzularni službenik kao i članovi njihovih porodica, oslobođeni su svih poreza i taksa, osim:

a) posrednih poreza koji su po svojoj prirodi uključeni u cenu robe ili usluge;

b) poreza i taksa na privatnu nepokretnu imovinu koja se nalazi na teritoriji države prijema, pod rezervom odredaba o fiskalnom oslobođenju konzularnih prostorija;

v) nasledne i prenosne takse koje naplaćuje država prijema pod rezervom odredaba tačke b) člana 63. ove konvencije;

g) poreza i taksa na privatne prihode koji potiču od države prijema;

đ) poreza i taksa koji se naplaćuju kao naknada na posebne usluge;

e) taksa za upis u javne knjige i sudskih taksa.

2. Član poslužnog osoblja je oslobođen poreza i taksa na zaradu koju prima za svoje usluge.

3. Član konzulata koji zapošljava lice čija zarada nije oslobođena poreza na prihod u državi prijema, dužan je da poštuje obaveze kojima zakonodavstvo te države podvrgava poslodavca u pogledu plaćanja poreza na prihod.

Član 53

Oslobođenje od carine i carinskog pregleda

1. Država prijema odobrava uvoz i oslobođenje od carine, taksa i drugih sličnih dažbina, osim troškova uskladištenja, prevoza i troškova slične usluge, za:

a) predmete namenjene za službene potrebe konzulata;

b) predmete namenjene za ličnu upotrebu konzularnog funkcionera i člana njegove porodice koji živi u njegovom domaćinstvu, uključujući i predmete namenjene za njegov smeštaj, a potrošni predmeti ne treba da prelaze količine potrebne za njihovu neposrednu upotrebu od strane zainteresovanih.

2. Konzularni službenik i član poslužnog osoblja uživaju privilegije i oslobođenja predviđena stavom 1. ovog člana u pogledu predmeta uvezenih prilikom njihovog prvog smeštaja.

3. Lični prtljag konzularnog funkcionera ili članova njegove porodice koji žive u njegovom domaćinstvu oslobođen je carinskog pregleda, i može biti pregledan samo kad postoji opravdana sumnja da sadrži predmete koji nisu navedeni u tački b) stava 1. ovog člana ili predmete čiji je uvoz ili izvoz zabranjen propisima države prijema ili podleže propisima o karantinu.

4. Pregled prtljaga može se obaviti samo u prisustvu konzularnog funkcionera ili zainteresovanog člana njegove porodice.

3. Privilegije drugih lica

Član 54

1. Konzularni službenik i član poslužnog osoblja, državljanin države imenovanja sa prebivalištem u državi prijema ili državljani države prijema, ne uživaju druge privilegije osim onih koje su predviđene u stavu 4. člana 49. ove konvencije.

2. Član porodice člana konzulata shodno koristi privilegije koje su priznate članu konzulata čiji je on član porodice, ako nije državljanin države prijema, nema prebivalište ili ne obavlja delatnost za svoju ličnu korist u toj državi.

3. Država prijema treba da vrši svoju jurisdikciju nad licima pomenutim u st. 1. i 2. ovog člana tako da preterano ne ometa obavljanje funkcija konzulata.

4. Početak i kraj imuniteta

Član 55

1. Član konzulata ima pravo na privilegije i imunitete predviđene ovom konvencijom čim stupi na teritoriju države prijema radi preuzimanja svoje dužnosti ili, ako se već nalazi na toj teritoriji, čim preuzme dužnost u konzulatu.

2. Član porodice člana konzulata, kao i član njegove privatne posluge, uživaju privilegije i imunitete predviđene ovom konvencijom najkasnije počev od dana od kada taj član konzulata uživa privilegije i imunitete shodno stavu 1. ovog člana ili od dana njegovog ulaska na teritoriju države prijema ili od dana kad je postao član odnosne porodice.

3. Kad funkcije člana konzulata prestanu, njegove privilegije i imuniteti, kao i privilegije i imuniteti članova njegove porodice i članova njegove privatne posluge, prestaju, po pravilu, ranije od dva sledeća dana: u trenutku kada lice o kome se radi napusti teritoriju države prijema, ili prilikom isteka razumnog roka koji mu bude za to dat, ali one važe do tog trenutka.

4. Privilegije i imuniteti lica iz stava 2. ovog člana prestaju čim ta lica prestanu da pripadaju domaćinstvu ili da budu u službi člana konzulata, a ako ta lica nameravaju da napuste teritoriju države prijema u raznom roku, njihove privilegije i imuniteti traju do trenutka njihovog odlaska.

5. U pogledu akata koje neki konzularni funkcioner ili konzularni službenik obavi u vršenju svojih funkcija, sudski imunitet i dalje važi bez ograničenja trajanja.

6. U slučaju smrti člana konzulata, član njegove porodice i dalje uživa privilegije i imunitete koje ima, i to do dana napuštanja teritorije države prijema ili prilikom isteka razumnog roka koji mu bude određen u tu svrhu.

5. Posebne odredbe o privatnom zanimanju lukrativnog karaktera

Član 56

1. Konzularni funkcioner ne može obavljati u državi prijema nikakvu profesionalnu ili trgovačku delatnost za svoju ličnu korist.

2. Privilegije i imuniteti predviđeni ovom konvencijom ne priznaju se:

a) konzularnom službeniku i članu poslužnog osoblja koji obavljaju u državi prijema samostalnu delatnost za svoju ličnu korist;

b) članovima porodice lica pomenutih u tački a) ovog stava;

v) članovima porodice člana konzulata koji i sami obavljaju u državi prijema samostalnu delatnost za svoju ličnu korist.

Glava šesta

PRAVNA ZAŠTITA

Član 57

Pravna zaštita ličnosti i imovine

Državljanin jedne strane ugovornice uživa na teritoriji druge strane ugovornice, u pogledu svoje ličnosti i imovine, istu pravnu zaštitu kao i sopstveni državljanin, u kom cilju ima slobodan pristup sudu i drugom nadležnom organu, kao i pravo da pokreće postupak pred sudom i organom radi zaštite svoje ličnosti i svojih imovinskih prava.

Član 58

Povratak državljanina države imenovanja

Država prijema činiće dobre usluge i bez odlaganja će omogućiti državljanima države imenovanja nesmetan povratak u svoju zemlju, ako ih država imenovanja pozove radi izvršenja njihovih zakonskih prava i obaveza.

Član 59

Lišenje slobode i posete

Odmah nakon lišenja slobode državljanina države imenovanja na teritoriji države prijema nadležni organ će:

a) obavestiti konzulat države imenovanja;

b) pružiti olakšice za kontakt konzula i državljanina države imenovanja koji je zadržan, lišen slobode, ili izdržava kaznu na osnovu pravosnažne sudske odluke ili odluke drugog organa;

v) omogućiti konzularnom funkcioneru, osim ako to zabranjuje zakonodavstvo države prijema u cilju interesa istrage, da poseti što je moguće pre državljanina države imenovanja koji je na bilo koji način lišen slobode, i da mu predloži advokata;

g) omogućiti konzularnom funkcioneru da poseti državljanina države imenovanja koji se nalazi na izvršenju kazne i da sa njim razgovara, u skladu sa zakonodavstvom države prijema.

Član 60

Obaveštenje o nesreći

Nadležni organ države prijema dužan je bez odlaganja da obavesti konzulat koji je najbliži mestu nesreće o nesreći u drumskom ili železničkom saobraćaju koja ima za posledicu smrt, tešku telesnu povredu državljanina države imenovanja ili znatnu materijalnu štetu za državljanina države imenovanja.

Glava sedma

ZAOSTAVŠTINE

Član 61

Obaveštavanje o smrti

1. Nadležni sud ili drugi organ države prijema obavestiće odmah konzulat o smrti državljanina države imenovanja i istovremeno saopštiti sve što je poznato o naslednicima, njihovom prebivalištu ili boravištu, o sadržini zaostavštine, kao i druge podatke važne za raspravu zaostavštine.

2. Nadležni organ države prijema postupiće u smislu odredbe stava 1. ovog člana i kad sazna da se na teritoriji njegove zemlje nalazi imovina državljanina države imenovanja koji je umro na teritoriji države imenovanja ili na teritoriji treće države, kao i u slučaju kad se kao naslednik umrlog, kojih nije državljanin države imenovanja, pojavljuje državljanin države imenovanja.

3. Ako konzulat čiji je državljanin umrli, sazna o smrti ranije, obavestiće odmah o tome nadležni sud ili drugi organ države prijema.

Član 62

Iznenadna smrt

Ako državljanin države imenovanja umre za vreme proputovanja ili privremenog boravka na teritoriji države prijema, a tamo nije imao svoje prebivalište ni boravište, stvari i novac koje je on nosio sa sobom predaće se, po spisku i bez drugih formalnosti, konzulatu države imenovanja, po odbitku eventualnih dugova.

Član 63

Zaostavština člana konzulata

U slučaju smrti člana konzulata ili člana njegove porodice, država prijema je dužna da:

a) dozvoli iznošenje pokretne imovine umrlog, izuzev one koja je pribavljena u državi prijema čiji je izvoz zabranjen u momentu smrti;

b) ne naplaćuje državne, regionalne ili opštinske nasledne i prenosne takse na pokretnu imovinu koja se nalazi u državi prijema isključivo usled toga što se umrli nalazio u toj državi kao član konzulata ili član njegove porodice.

Glava osma

OSTALE ODREDBE

Član 64

Razmena isprava o ličnom stanju

1. Nadležni organ države prijema dostaviće konzulatu države imenovanja, bez taksa i troškova, izvode iz matičnih knjiga za njene državljane, a u skladu sa svojim zakonima.

2. Izvod iz matične knjige umrlih dostaviće se u najkraćem roku, a izvodi iz matične knjige rođenih i venčanih krajem tromesečja.

Član 65

Važnost overenih isprava

1. Javne i privatne isprave koje je sastavio ili izdao sud ili drugi nadležni organ u državi imenovanja, ako su snabdevene službenim potpisom i pečatom, nije potrebno overavati radi upotrebe pred sudom i drugim organom države prijema, osim kada to propisi države prijema drugačije određuju.

2. Odredbe stava 1. ovog člana odnose se i na prepise javnih isprava koje je overio sud ili drugi nadležni organ.

Član 66

Odnos između ove konvencije i drugih međunarodnih ugovora

Odredbe ove konvencije ne diraju u druge međunarodne ugovore koji su na snazi u odnosima između strana ugovornica.

Glava deveta

ZAVRŠNE ODREDBE

Član 67

1. Ova konvencija podleže ratifikaciji saglasno ustavnim odredbama strana ugovornica i stupa na snagu trideset dana od dana razmene ratifikacionih instrumenata.

2. Razmena ratifikacionih instrumenata izvršiće se u Tripoliju.

Član 68

Sporna pitanja u primeni ove konvencije rešavaće strane ugovornice međusobnim dogovaranjem u duhu prijateljstva dveju strana.

Član 69

Ova konvencija zaključuje se na rok važenja od 5 godina, s tim što će se ovaj rok automatski produžavati za isti period, sve dok jedna od strana ugovornica ne izrazi želju da istu otkaže ili izmeni i to najmanje 6 meseci pre isteka roka važnosti.

Sačinjeno u Beogradu na dan prvog jula hiljadudevetstoosamdesetprve godine, u dva originala na srpskohrvatskom i arapskom jeziku, s tim da su oba teksta podjednako autentična.

Za Socijalističku Narodnu

 

Za Socijalističku Federativnu

Libijsku Arapsku Džamahiriju

 

Republiku Jugoslaviju

Daw Ali Suedan, s. r.

 

Dragomir Petrović, s. r.

podsekretar Biroa za spoljne veze

 

pomoćnik saveznog sekretara za inostrane poslove

ČLAN 3

Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SFRJ".