MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD - MRS 29

Finansijsko izveštavanje u hiperinflatornim privredama

("Sl. glasnik RS", br. 16/2008 i 31/2008 - ispr.)

 

Međunarodni računovodstveni standard 29

 

Finansijsko izveštavanje u hiperinflatornim privredama

 

Sadržaj

paragrafi

Delokrug

1-4

Prepravljanje finansijskih izveštaja

5-37

Finansijski izveštaji po istorijskom trošku

11-28

Bilans stanja

11-25

Bilans uspeha

26

Dobitak ili gubitak na neto monetarnoj poziciji

27-28

Finansijski izveštaji po tekućem trošku

29-31

Bilans stanja

29

Bilans uspeha

30

Dobitak ili gubitak na neto monetarnoj poziciji

31

Porezi

32

Izveštaj o tokovima gotovine

33

Korespondirajuće brojke

34

Konsolidovani finansijski izveštaji

35-36

Izbor i korišćenje opšteg indeksa cena

37

Privrede koje prestaju da budu hiperinflatorne

38

Obelodanjivanja

39-40

Datum stupanja na snagu

41

Delokrug

1. Ovaj Standard se primenjuje na finansijske izveštaje, uključujući i konsolidovane finansijske izveštaje, svakog entiteta čija je funkcionalna valuta valuta hiperinflatorne privrede.

2. U hiperinflatornoj privredi izveštavanje o rezultatima poslovanja i finansijskoj poziciji u domaćoj valuti nije upotrebljivo bez prepravljanja. Novac gubi kupovnu moć takvom brzinom da je upoređivanje iznosa iz transakcija i drugih događaja koji su nastajali u različito vreme, čak u okviru istog obračunskog perioda, obmanjujuće.

3. Ovaj standard ne ustanovljava apsolutnu stopu na osnovu po kojoj će se, smatra se, javiti hiperinflacija. Stvar je prosuđivanja kada je neophodno prepravljanje finansijskih izveštaja u skladu sa ovim standardom. Na hiperinflaciju ukazuju karakteristike ekonomskog okruženja jedne zemlje, koje obuhvataju, iako nisu ograničene, na sledeće:

(a) većina stanovništva preferira da čuva svoje bogatstvo u nemonetarnim sredstvima ili u relativno stabilnoj stranoj valuti. Iznosi koji se poseduju u domaćoj valuti investiraju se odmah, da bi se sačuvala kupovna moć;

(b) većina stanovništva uzima u obzir monetarne iznose, koji nisu izraženi u domaćoj valuti već u relativno stabilnoj stranoj valuti; cene mogu biti navedene u toj valuti;

(c) prodaje i kupovine na kredit vrše se po cenama koje kompenzuju očekivani gubitak kupovne moći u toku perioda kreditiranja, čak i ako je taj period kratak;

(d) kamatne stope, zarade i cene vezuju se za indeks cena; i

(e) kumulativna stopa inflacije tokom tri godine približava se iznosu od 100 % ili ga prekoračuje.

4. Preporučljivo je da svi entiteti koji izveštavaju u valuti iste hiperinflatorne privrede primenjuju ovaj standard od istog datuma. Ipak, ovaj standard se primenjuje na finansijske izveštaje svakog entiteta od početka izveštajnog perioda u kom se identifikuje postojanje hiperinflacije u zemlji u čijoj valuti se izveštava.

Prepravljanje finansijskih izveštaja

5. Cene se vremenom menjaju kao rezultat različitih konkretnih ili opštih političkih, ekonomskih i društvenih uticaja. Konkretni uticaji kao što su promene ponude i tražnje i tehnološke promene, mogu prouzrokovati da pojedinačne cene značajno rastu ili opadaju i to nezavisno jedna od druge. Pored toga, opšti uticaji mogu da rezultiraju promenama opšteg nivoa cena i stoga i promenom opšte kupovne moći novca.

6. U većini zemalja finansijski izveštaji pripremaju se na računovodstvenoj osnovi istorijskog troška, bez obzira na promene opšteg nivoa cena ili povećanja konkretnih cena posedovane imovine, izuzev u obimu u kome nekretnine, postrojenja i oprema i investicije mogu da se revalorizuju. Međutim, neki entiteti prezentuju finansijske izveštaje koji su zasnovani na pristupu tekućeg troška koji odražava efekte promena konkretnih cena posedovane imovine.

7. U hiperinflatornoj privredi finansijski izveštaji, bilo da su zasnovani na pristupu istorijskog troška ili na pristupu tekućeg troška, su korisni samo ukoliko su iskazani mernim jedinicama važećim na datum bilansa stanja. Kao rezultat ovaj se standard primenjuje na finansijske izveštaje entiteta koji izveštavaju u valuti hiperinflatorne privrede. Prezentacija informacija koje se zahtevaju ovim standardom, kao dopuna neprepravljenim finansijskim izveštajima, nije dopuštena. Takođe, ne podstiče se odvojena prezentacija finansijskih izveštaja pre prepravljanja.

8. Finansijski izveštaji entiteta koji izveštava u valuti hiperinflatorne privrede, bilo da su zasnovani na pristupu istorijskog troška ili pristupu tekućeg troška, iskazuju se u mernim jedinicama važećim na datum bilansa stanja. Odgovarajuće brojke za prethodni period, koje se zahtevaju po MRS 1 - Prezentacija finansijskih izveštaja i svaka informacija u vezi sa ranijim periodima, takođe se iskazuje mernim jedinicama važećim na datum bilansa stanja. Za svrhe prezentovanje uporednih iznosa iskazanih u različitoj valuti prezentacije primenjuju se paragrafi 42 (b) i 43 MRS 21 Efekti promena deviznih kurseva (revidiran 2003. godine).

9. Dobitak ili gubitak na neto monetarnoj poziciji se uključuje u neto dobitak ili gubitak i odvojeno obelodanjuje.

10. Prepravljanje finansijskih izveštaja u skladu sa ovim standardom zahteva primenu izvesnih procedura, kao i primenu prosuđivanja. Dosledna primena tih procedura i prosuđivanja iz perioda u period je važnija od preciznosti rezultirajućih iznosa obuhvaćenih prepravljenim finansijskim izveštajima.

Finansijski izveštaji po istorijskom trošku

Bilans stanja

11. Iznosi u bilansu stanja koji nisu već iskazani mernim jedinicama važećim na datum bilansa stanja prepravljaju se primenom opšteg indeksa cena.

12. Monetarne stavke se ne prepravljaju zbog toga što su one već iskazane monetarnim jedinicama važećim na datum bilansa stanja. Monetarne stavke su novac koji se drži i stavke koje se primaju ili isplaćuju u novcu.

13. Imovina i obaveze koje su na osnovu sporazuma vezane za promene cena, kao što su obveznice i zajmovi vezani za indekse, koriguju se u skladu sa sporazumom kako bi se ustanovio neizmireni iznos na datum bilansa stanja. Ove stavke se knjiže po ovom korigovanom iznosu u prepravljenom bilansu stanja.

14. Sva ostala imovina i obaveze su nemonetarne. Neke nemonetarne stavke se knjiže po iznosima važećim na datum bilansa stanja, kao što su neto ostvariva vrednost i tržišna vrednost, tako da se one ne prepravljaju. Sva ostala nemonetarna imovina i obaveze se prepravljaju.

15. Većina nemonetarnih stavki se knjiži po nabavnoj vrednosti/ceni koštanja ili nabavnoj vrednosti/ceni koštanja umanjenoj za amortizaciju; tako da su iskazane po iznosima važećim na datum njihovog pribavljanja. Prepravljena nabavna vrednost/cena koštanja, ili nabavna vrednost/cena koštanja umanjena za amortizaciju, svake stavke, utvrđuje se tako što se na njen istorijski trošak i kumuliranu amortizaciju primenjuje promena opšteg indeksa cena od datuma nabavke do datuma bilansa stanja. Dakle, nekretnine, postrojenja i oprema, investicije, zalihe sirovina i robe, gudvil, patenti, robne marke i slična imovina se prepravljaju od datuma njihove kupovine. Zalihe polugotovih i gotovih proizvoda prepravljaju se od datuma nastanka troškova nabavke i konverzije.

16. Detaljna evidencija datuma pribavljanja nekretnina, postrojenja i opreme, može biti nedostupna može biti nemoguće proceniti je. U tim retkim okolnostima, može biti neophodno da se, u prvom periodu primene ovog standarda, koristi nezavisna profesionalna procena vrednosti stavki, kao osnove za njihovo prepravljanje.

17. Opšti indeks cena može biti nedostupan za periode za koje se ovim standardom zahteva prepravljanje nekretnina, postrojenja i opreme. U tim retkim okolnostima može biti neophodno da se koristi procena zasnovana, na primer, na kretanjima deviznog kursa funkcionalne valute i relativno stabilne strane valute.

18. Neke nemonetarne stavke se knjiže po iznosima važećim na sve druge datume osim datuma pribavljanja ili datuma bilansa stanja. Na primer, nekretnine, postrojenja i oprema koja je revalorizovana na neki raniji datum. U tim slučajevima, knjigovodstvene vrednosti se prepravljaju od datuma revalorizacije.

19. Prepravljeni iznos nemonetarne stavke umanjuje se u skladu sa odgovarajućim standardima kada prevazilazi iznos koji se može nadoknaditi budućim korišćenjem stavke (uključujući prodaju ili otuđivanje na drugi način). Zato se u takvim slučajevima prepravljeni iznosi nekretnina, postrojenja i opreme, gudvila, patenata i robnih marki umanjuju do nadoknadivog iznosa, prepravljeni iznosi zaliha umanjuju se na neto ostvarivu vrednost, a prepravljeni iznosi tekućih investicija umanjuju se na tržišnu vrednost.

20. Entitet u koji je investirano i koji se računovodstveno obuhvata po metodu udela (eljuitdž metod), može izveštavati u valuti hiperinflatorne privrede. Bilans stanja i bilans uspeha, takvog entiteta se prepravljaju u skladu sa ovim standardom kako bi se izračunao udeo investitora u neto imovini entiteta u koji je investirano i rezultatima njegovog poslovanja. U slučajevima kada su prepravljeni finansijski izveštaji entiteta u koji je investirano, iskazani u stranoj valuti, vrši se njihovo prevođenje po zaključnom kursu.

21. Uticaj inflacije se obično priznaje u troškovima pozajmljivanja. Nije adekvatno da se i prepravljaju kapitalni izdaci finansirani pozajmicom i da se kapitalizuje onaj deo troškova pozajmljivanja kojim se kompenzuje inflacija tokom istog perioda. Taj deo troškova pozajmljivanja priznaje se kao rashod u periodu u kom su troškovi nastali.

22. Entitet može pribavljati imovinu prema aranžmanu koji dopušta da se plaćanje odloži bez eksplicitnih troškova kamate. Tamo gde nije izvodljivo pripisati iznos kamate, takva imovina se prepravlja od datuma plaćanja, a ne od datuma nabavke.

23. Brisan.

24. Na početku prvog perioda primene ovog standarda, komponente vlasničkog kapitala, izuzimajući neraspoređene dobitke i svaki revalorizacioni višak, prepravljaju se primenom opšteg indeksa cena od datuma kada su komponente nastale po osnovu ulaganja ili na neki drugi način. Svaki revalorizacioni višak nastao u prethodnim periodima se eliminiše. Prepravljeni neraspoređeni dobici se izvode iz svih ostalih iznosa u prepravljenom bilansu stanja.

25. Na kraju prvog perioda i u narednim periodima, sve komponente vlasničkog kapitala se prepravljaju primenom opšteg indeksa cena od početka perioda ili datuma ulaganja, ukoliko je taj datum kasniji. Promene kapitala tokom perioda obelodanjuju se u skladu sa MRS 1 - Prezentacija finansijskih izveštaja.

Bilans uspeha

26. Ovaj standard zahteva da su sve stavke u bilansu uspeha iskazane mernim jedinicama važećim na datum bilansa stanja. Zbog toga sve iznose treba prepraviti primenom promene opšteg indeksa cena od datuma kada su stavke prihoda i rashoda inicijalno evidentirane u finansijskim izveštajima.

Dobitak ili gubitak na neto monetarnoj poziciji

27. U periodu inflacije, entitet čiji je iznos monetarnih sredstava veći od iznosa monetarnih obaveza gubi kupovnu moć, a entitet čiji je iznos monetarnih obaveza veći od iznosa monetarnih sredstava dobija kupovnu moć u meri u kojoj imovina i obaveze nisu vezane za nivo cena. Ovaj dobitak ili gubitak na neto monetarnoj poziciji se može izvesti kao razlika koja je rezultat prepravljanja nemonetarne imovine, vlasničkog kapitala i stavki bilansa uspeha i korigovanja imovine i obaveza koje su vezane za indeks. Dobitak ili gubitak se mogu proceniti primenom promene opšteg indeksa cena na ponderisani prosek razlike između monetarnih sredstava i monetarnih obaveza za za taj period.

28. Dobitak ili gubitak na neto monetarnoj poziciji uključuje se u neto prihod. Korigovanje one imovine i obaveza koje su na osnovu sporazuma vezane za promene cena izvršeno u skladu sa paragrafom 13 se prebija sa dobitkom ili gubitkom na neto monetarnoj poziciji. Druge stavke bilansa uspeha, kao što su prihod i rashod po osnovu kamate, i kursne razlike vezane za investirana ili pozajmljena sredstva, takođe su povezane sa neto monetarnom pozicijom. Iako se takve stavke obelodanjuju odvojeno, može biti korisno da se one prezentuju zajedno sa dobitkom ili gubitkom na neto monetarnoj poziciji u bilansu uspeha.

Finansijski izveštaji po tekućem trošku

Bilans stanja

29. Stavke iskazane po tekućem trošku se ne prepravljaju zbog toga što su one već iskazane mernim jedinicama važećim na datum bilansa stanja. Ostale stavke u bilansu stanja se prepravljaju u skladu sa paragrafima 11 do 25.

Bilans uspeha

30. Bilans uspeha po tekućem trošku, pre prepravljanja, generalno izveštava o troškovima koji su bili tekući u vreme u nastanka relevantnih transakcija ili događaja. Troškovi prodaje i amortizacija se evidentiraju po tekućim troškovima u vreme potrošnje; prodaja i drugi rashodi se evidentiraju po novčanim iznosima u trenutku njihovog nastanka. Zbog toga, sve iznose treba prepravljati u mernoj jedinici važećoj na datum bilansa stanja, primenom opšteg indeksa cena.

Dobitak ili gubitak na neto monetarnoj poziciji

31. Dobitak ili gubitak na neto monetarnoj poziciji se obračunava u skladu sa paragrafima 27 i 28.

Porezi

32. Prepravljanje finansijskih izveštaja u skladu sa ovim standardom može prouzrokovati razlike između knjigovodstvene vrednosti pojedinačne imovine i obaveza u bilansu stanja i njihovih poreskih osnovica. Ove razlike se obračunavaju u skladu sa MRS 12 - Porezi na dobitak.

Izveštaj o tokovima gotovine

33. Ovaj standard zahteva da se sve stavke u izveštaju o tokovima gotovine iskazuju mernim jedinicama važećim na datum bilansa stanja.

Korespondirajuće brojke

34. Korespondirajuće brojke za prethodni izveštajni period, bilo da su zasnovane na pristupu istorijskog troška ili na pristupu tekućeg troška, prepravljaju se primenom opšteg indeksa cena tako da se komparativni uporedni finansijski izveštaji prezentuju mernim jedinicama važećim na kraju izveštajnog perioda. Informacije koje se obelodanjuju u vezi sa ranijim periodima, se iskazuju, takođe, mernim jedinicama važećim na kraju izveštajnog perioda. Za svrhe prezentacije uporednih iznosa u različitoj valuti prezentacije primenjuju se paragrafi 42 (b) i 43 MRS 21 Efekti promena deviznih kurseva (revidiran 2003. godine)

Konsolidovani finansijski izveštaji

35. Matični entitet, koji izveštava u valuti hiperinflatorne privrede može imati zavisne entitete koji takođe izveštavaju u valutama hiperinflatorne privrede. Finansijski izveštaji svakog takvog zavisnog entiteta treba da se prepravljaju primenom opšteg indeksa cena zemlje u čijoj se valuti izveštava, pre nego što se uključe u konsolidovane finansijske izveštaje koje objavljuje matični entitet. Kada je u pitanju zavisni entitet u inostranstvu, njegovi prepravljeni finansijski izveštaji se prevode po zaključnom kursu. Finansijski izveštaji zavisnih entiteta koji ne izveštavaju u valutama hiperinflatornih privreda tretiraju se u skladu sa MRS 21.

36. Ukoliko se konsoliduju finansijski izveštaji sa različitim datumima, sve stavke, bilo da su nemonetarne ili monetarne, treba da se prepravljaju u mernim jedinicama važećim na datum konsolidovanih finansijskih izveštaja.

Izbor i korišćenje opšteg indeksa cena

37. Prepravljanje finansijskih izveštaja u skladu sa ovim standardom zahteva korišćenje opšteg indeksa cena koji odražava promene opšte kupovne moći. Preporučljivo je da svi entiteti koji izveštavaju u valuti iste privrede koriste isti indeks.

Privrede koje prestaju da budu hiperinflatorne

38. Kada privreda prestaje da bude hiperinflatorna, a entitet prestaje da priprema i prezentuje finansijske izveštaje sastavljene u skladu s ovim standardom, tretira iznose iskazane u mernoj jedinici važećoj na kraju prethodnog izveštajnog perioda, kao osnovu za knjigovodstvene vrednosti u svojim narednim finansijskim izveštajima.

Obelodanjivanja

39. Vrše se sledeća obelodanjivanja:

(a) činjenice da su finansijski izveštaji i korespondirajuće brojke za prethodne periode prepravljeni za promene opšte kupovne moći funkcionalne valute i, da su kao rezultat toga saopštene mernom jedinicom važećom na datum bilansa stanja;

(b) da li su finansijski izveštaji zasnovani na pristupu istorijskog troška ili na pristupu tekućeg troška; i

(c) izvor i nivo indeksa cena na datum bilansa stanja i promene indeksa u tekućem i prethodnom izveštajnom periodu.

40. Obelodanjivanja koja se zahtevaju ovim standardom su potrebna za pojašnjavanje osnove postupka sa efektima inflacije u finansijskim izveštajima. Ona su takođe namenjena obezbeđivanju drugih informacija neophodnih za razumevanje te osnove i rezultirajućih iznosa.

Datum stupanja na snagu

41. Ovaj standard se primenjuje na finansijske izveštaje za periode koji počinju 1. januara 1999. godine ili kasnije.