TUMAČENJE - IFRIC 2

Učešća članova kooperativnih entiteta i slični instrumenti

("Sl. glasnik RS", br. 16/2008 i 31/2008 - ispr.)

 

IFRIC tumačenje 2

 

Učešća članova kooperativnih entiteta i slični instrumenti

 

Sadržaj

Paragrafi

Reference

 

Istorijat

1-2

Delokrug

3

Predmet

4

Konsenzus

5-12

Obelodanjivanje

13

Datum stupanja na snagu

14

Reference

- MRS 32 Finansijski instrumenti: obelodanjivanje i prezentacija (revidiran 2003. godine) MRS 32 je izmenjen u MRS 32 Finansijski instrumenti: prezentacija.>

- MRS 39 Finansijski instrumenti: priznavanje i odmeravanje (revidiran 2003. godine)

Istorijat

1. Kooperativni i slični entiteti su formirani od strane grupa osoba u cilju zadovoljenja zajedničkih ekonomskih ili društvenih potreba. Nacionalni zakoni obično definišu kooperativni entitet kao društvo koje pokušava da promoviše ekonomski napredak svojih članova putem zajedničkih poslovnih operacija (princip samo-pomoći). Učešća članova u kooperativnim entitetima se često karakterišu kao učešća, jedinice ili slično, a u daljem tekstu se nazivaju "učešća članova".

2. MRS 32 uspostavlja principe klasifikacije finansijskih instrumenata kao finansijskih obaveza ili kapitala. Naročito, ovi principi se primenjuju na klasifikaciju utrživih instrumenata koji omogućavaju imaocu da proda te instrumente emitentu za gotovinu ili drugi finansijski instrument. Primena principa na učešća članova u kooperativnim entitetima i sličnim instrumentima može predstavljati poteškoću. Neke od članica Odbora za Međunarodne računovodstvene standarde su zatražile pomoć za svrhe razumevanja primene principa MRS 32 na učešća članova i slične instrumente koji imaju određena obeležja, i okolnosti u kojima ta obeležja utiču na klasifikaciju kao obaveze ili kapitala.

Delokrug

3. Ovo tumačenje se primenjuje na finansijske instrumente koji spadaju u delokrug MRS 32, uključujući i finansijske instrumente izdate članovima kooperativnih entiteta kao dokaz vlasničkog učešća člana u entitetu. Ovo tumačenje se ne primenjuje na finansijske instrumente koji će biti ili mogu biti izmireni instrumentima sopstvenog kapitala entiteta.

Predmet

4. Mnogi finansijski instrumenti, uključujući i učešća članova, imaju karakteristike kapitala, uključujući pravo glasa i pravo učešća u raspodeli dividendi. Neki finansijski instrumenti daju imaocu pravo da zahteva otkup za gotovinu ili drugo finansijsko sredstvo, ali mogu da sadrže ili budu predmet ograničenja u pogledu otkupljivosti finansijskog instrumenta. Kako treba da se procenjuju ovi uslovi otkupa prilikom određivanja da li finansijski instrument treba da se klasifikuje kao obaveza ili kapital?

Konsenzus

5. Ugovorno pravo imaoca finansijskog instrumenta (uključujući i učešća članova kooperativnih entiteta) na zahtev otkupa ne podrazumeva samo po sebi, da se finansijski instrument klasifikuje kao finansijska obaveza. Entitet mora da razmotri sve uslove i okolnosti finansijskog instrumenta prilikom njegove klasifikacije kao finansijske obaveze ili kapitala. Ovi uslovi i okolnosti obuhvataju relevantne lokalne zakone, propise i statut entiteta koji su važeći na datum klasifikacije, ali ne i očekivane buduće izmene ovih zakona, propisa ili statuta.

6. Učešća članova koja bi se klasifikovala kao kapital ako članovi nisu imali pravo da traže otkup predstavljaju kapital ako je bilo koji od uslova opisanih u paragrafima 7 i 8 prisutan. Depoziti po viđenju, uključujući i tekuće račune, račune uloga i slične ugovore koji se javljaju kada članovi deluju kao potrošači su finansijske obaveze entiteta.

7. Učešća članova su kapital ako entitet ima bezuslovno pravo da odbije otkup učešća članova.

8. Lokalni zakon, propis ili statut entiteta mogu da sadrže razne vrste zabrane otkupa učešća članova, na primer bezuslovne zabrane ili zabrane koje se zasnivaju na kriterijuma likvidnosti. Ako je otkup bezuslovno zabranjen lokalnim zakonom, propisom ili statutom entiteta, učešća članova predstavljaju kapital. Međutim, odredbe lokalnog zakona, propisa i statuta entiteta kojima se zabranjuje otkup samo ako su uslovi - kao što je ugrožavanje likvidnosti - zadovoljeni (ili nisu zadovoljeni) nemaju za rezultat to da se učešća članova smatraju kapitalom.

9. Bezuslovna zabrana može da bude apsolutna, tako da su svi otkupi zabranjeni. Bezuslovna zabrana može da bude delimična, tako da zabranjuje otkup učešća članova ako bi otkup prouzrokovao da broj učešća članova ili iznos uplaćenog kapitala padne ispod određene granice. Učešća članove koje su višak u odnosu na zabranu otkupa se smatraju obavezom, osim ako entitet nema bezuslovno pravo da odbije otkup kao što je navedeno u paragrafu 7. U nekim slučajevima, broj učešća ili iznos uplaćenog kapitala koji je predmet zabrane se može menjati. Ovakve promene zabrane otkupa dovode do transfera između finansijskih obaveza i kapitala.

10. Prilikom početnog priznavanja, entitet odmerava finansijsku obavezu za otkup po fer vrednosti. U slučaju učešća članova sa obeležjem otkupa, entitet odmerava fer vrednost finansijske obaveze za otkup po iznosu koji nije manji od maksimalnog iznosa koji se treba platiti prema odredbama sadržanim u statutu ili primenljivom zakonu, diskontovanom od prvog datuma kada se moglo zahtevati plaćanje tog iznosa (videti primer 3).

11. Kao što zahteva paragraf 35 MRS 32, raspodele imaocima instrumenata kapitala se priznaju direktno u okviru kapitala, umanjene za koristi od poreza na prihod. Kamate, dividende i drugi prihodi koji se odnose na finansijske instrumente klasifikovane kao finansijske obaveze su troškovi, bez obzira na to da li su plaćeni iznosi pravno okarakterisani kao dividende, kamate ili drugačije.

12. Prilog, koji je sastavni deo konsenzusa, sadrži primere primene ovog konsenzusa.

Obelodanjivanje

13. Kada promena u zabrani otkupa uzrokuje transfer između finansijskih obaveza i kapitala, entitet treba posebno da obelodani iznos, vreme i razlog transfera.

Datum stupanja na snagu

14. Datum stupanja na snagu i prelazne odredbe ovog tumačenja su isti kao i oni za MRS 32 (revidiran 2003. godine). Entitet treba da primenjuje ovo tumačenje za godišnje periode koji počinju od 1. januara 2005. godine ili kasnije. Ako entitet primenjuje ovo tumačenje za period koji počinje pre 1. januara 2005. godine, treba da obelodani tu činjenicu. Ovo tumačenje treba da se primenjuje retrospektivno.

Prilog
PRIMERI PRIMENE KONSENZUSA

Ovaj prilog je sastavni deo tumačenja.

A1 Ovaj prilog sadrži sedam primera primene IFRIC konsenzusa. Ovi primeri ne čine potpunu listu; mogući su i drugi modeli. Svaki primer pretpostavlja da nema drugih uslova koji bi zahtevao da se finansijski instrument klasifikuje kao finansijska obaveza, osim onih iznetih u samom primeru.

Bezuslovno pravo na odbijanje otkupa (paragraf 7)

Primer 1

Činjenice

A2 U statutu entiteta se navodi da se otkup vrši isključivo prema diskrecionom pravu entiteta. Statut ne sadrži dalju razradu ili ograničenja ovog diskrecionog prava. U prošlosti, entitet nikada nije odbio da otkupi učešća članova, mada upravni odbor ima pravo da to uradi.

Klasifikacija

A3 Entitet ima bezuslovno pravo da odbije otkup i učešća članova predstavljaju kapital. MRS 32 uspostavlja principe za klasifikaciju koji se zasnivaju na uslovima finansijskog instrumenta i navode da prethodna praksa, ili namera izvršenja, isplate prema diskrecionom pravu ne aktivira klasifikaciju kao obaveze. U paragrafu AG26 MRS 32 se navodi:

Kada se preferencijalne akcije ne mogu otkupiti, odgovarajuća klasifikacija se određuje pomoću drugih prava koja im se pripisuju. Klasifikacija se zasniva na proceni suštine ugovornih sporazuma i definicija finansijske obaveze i instrumenta kapitala. Kada su raspodele imaocima preferencijalnih akcija, bilo da su kumulativne ili nekumulativne, diskreciono pravo emitenta, akcije su instrumenti kapitala. Na klasifikaciju preferencijalne akcije kao instrumenta kapitala ili finansijske obaveze ne utiče, na primer:

(a) istorija vršenja raspodela;

(b) namera da se vrše raspodele u budućnosti;

(c) mogući negativni uticaj cene običnih akcija emitenta ako raspodele nisu izvršene (zbog ograničenja na isplatu dividendi od običnih akcija ako dividende nisu plaćene za preferencijalne akcija);

(d) iznos emitentovih rezervi;

(e) očekivanja emitenta u pogledu profita ili gubitka za određeni period; ili

(f) sposobnost ili nesposobnost emitenta da utiče na iznos svog profita ili gubitka za određeni period.

Primer 2

Činjenice

A4 U statutu entiteta se navodi da se otkupi vrše isključivo prema diskrecionom pravu entiteta. Međutim, u statutu se dalje navodi da je odobrenje zahteva za otkup automatsko osim ako entitet nije u stanju da izvrši isplate bez kršenja lokalnih propisa u pogledu likvidnosti ili rezervi.

Klasifikacija

A5 Entitet nema bezuslovno pravo da odbije otkup i učešća članova su finansijska obaveza. Ograničenja opisana u prethodnom tekstu se zasnivaju na sposobnosti entiteta da izmiri svoje obaveze. Njima se otkup ograničava samo ako nisu zadovoljeni zahtevi u pogledu likvidnosti ili rezervi, i to samo do trenutka kada se obezbedi zadovljenje ovih zahteva. Stoga, oni ne uzrokuju, prema principima uspostavljenim u MRS 32, klasifikaciju finansijskog instrumenta kao kapitala. U paragrafu AG25 MRS 32 se navodi:

Preferencijalne akcije se mogu emitovati sa različitim pravima. Pri određivanju da li je preferencijalna akcija finansijska obaveza ili instrument kapitala, emitent procenjuje određena prava pripisana akciji da bi utvrdio da li ona pokazuje osnovne karakteristike finansijske obaveze. Na primer, preferencijalna akcija koja obezbeđuje otkup na određeni datum ili prema opciji imaoca sadrži finansijsku obavezu zato što emitent ima obavezu da prenese finansijska sredstva na imaoca akcija. Potencijalna nesposobnost emitenta da zadovolji obavezu da otkupi preferencijalnu akciju kada se ugovorom to od njega zahteva, bilo zbog nedostatka sredstava, ograničenja u statutu ili nedovoljnog profita ili rezervi, ne negira ovu obavezu. (naglašavanje kurzivnim slovima dodato).

Zabrane otkupa (paragrafi 8 i 9)

Primer 3

Činjenice

A6 Kooperativno entitet je u prošlosti emitovao akcije svojim članovima na različite datume i za različite iznose na sledeći način:

(a) 1. januara 20X1. godine 100,000 akcija po n.j. 10 svaka (n.j. 1,000,000);

(b) 1. januara 20X2. godine 100,000 akcija po n.j. 20 svaka (n.j. 2,000,000 tako da je ukupan iznos emitovanih akcija n.j. 3,000,000).

Akcije su otkupive po zahtevu po iznosu po kome su emitovane.

A7 U statutu entiteta se navodi da ukupni otkup ne može da pređe 20% najvećeg broja neisplaćenih učešća članova. Na dan 31. decembra 20X2. godine entitet ima 200,000 neisplaćenih učešća, što je najveći broj neisplaćenih učešća članova i nije bilo otkupa učešća u prošlosti. Na dan 1. januara 20X3. godine entitet menja svoj statut i povećava dozvoljeni nivo ukupnog otkupa na 25% najvećeg broja neisplaćenih učešća članova.

Klasifikacija

Pre izmene statuta

A8 Učešća članova koje predstavljaju višak u odnosu na zabranu otkupa su finansijske obaveze. Kooperativni entitet prilikom početnog priznavanja odmerava ovu finansijsku obavezu po fer vrednosti. Zbog toga što se ove akcije mogu otkupiti po zahtevu, kooperativni entitet određuje fer vrednost ovih finansijskih obaveza u skladu sa zahtevima paragrafa 49 MRS 39, koji kaže: "Fer vrednost finansijske obaveze sa obeležjem potražnje (na primer, depozit po viđenju) nije manja od iznosa koji se može platiti prilikom potražnje..." U skladu sa tim, kooperativni entitet kao finansijsku obavezu klasifikuje maksimalni iznos isplativ po zahtevu prema odredbama otkupa.

A9 Na dan 1. januara 20X1. godine maksimalni iznos koji se može isplatiti prema odredbama u vezi otkupa je 20,000 akcija po n.j.10 i u skladu sa tim entitet klasifikuje n.j. 200,000 kao finansijsku obavezu a n.j. 800,000 kao kapital. Međutim, 1. januara 20X2. godine zbog nove emisije akcija po n.j. 20, maksimalni iznos koji se može platiti prema odredbama u vezi otkupa se povećava na 40,000 akcija po n.j.20. Dodatne akcija po n.j.20 stvaraju novu obavezu koja se prilikom početnog priznavanja odmerava po fer vrednosti. Pošto su ove akcije emitovane obaveza je 20% ukupnih akcija koje su emitovane (200,000), odmerenih po n.j. 20, ili n.j. 800,000. Ovo zahteva priznavanje dodatne obaveze od n.j. 600,000. U ovom primeru ne priznaje se nikakav dobitak ili gubitak. U skladu sa tim, entitet sada klasifikuje n.j. 800,000 kao finansijsku obavezu i n.j. 2,200,000 kao kapital. Ovaj primer pretpostavlja da ovi iznosi nisu menjani između 1. januara 20X1. godine i 31. decembra 20X2. godine.

Posle izmene statuta

A10 Posle promene statuta od kooperativnog entiteta može da se zahteva da otkupi maksimalno 25% neisplaćenih akcija ili maksimalno 50,000 akcija po n.j.20 svaka. U skladu sa tim, 1. januara 20X3. godine kooperativni entitet klasifikuje kao finansijsku obavezu iznos od n.j.1,000,000 što je maksimalni iznos koji se može platiti po zahtevu prema odredbama u vezi otkupa, kako je određeno u skladu sa paragrafom 49 MRS 39. Entitet stoga, na dan 1. januara 20X3. godine, vrši transfer iz kapitala u finansijske obaveze iznosa od n.j. 200,000, ostavljajući n.j. 2,000,000 klasifikovano kao kapital. U ovom primeru entitet ne vrši priznavanje dobitka ili gubitka po osnovu transfera.

Primer 4

Činjenice

A11 Lokalni zakon koji se odnosi na poslovanje kooperativnih entiteta, ili uslovi statuta entiteta, zabranjuju entitetu da otkupljuje učešća članova ako bi se tim otkupom smanjio uplaćeni kapital članova ispod 75% najvećeg iznosa uplaćenog kapitala od učešća članova. Najveći iznos za određeno kooperativno entitet je n.j. 1,000,000. Na datum bilansa stanja saldo uplaćenog kapitala je n.j. 900,000.

Klasifikacija

A12 U ovom slučaju, n.j. 750,000 bi se klasifikovalo kao kapital a n.j. 150,000 bi se klasifikovalo kao finansijska obaveza. Pored paragrafa koji su već citirani, paragraf 18(b) MRS 32 u jednom delu navodi:

... finansijski instrument koji daje imaocu pravo da proda nazad emitentu za gotovinu ili drugo finansijsko sredstvo ("prodajni instrument") je finansijska obaveza. Ovo je tako čak i kada se iznos gotovine ili drugog finansijskog sredstva određuje na osnovu indeksa ili druge stavke koja koja ima potencijal da povećava ili smanjuje, ili kada pravni oblik prodajnog instrumenta daje imaocu pravo na preostalo učešće u sredstvima emitenta. Postojanje opcije za imaoca da proda instrument nazad emitentu za gotovinu ili drugo finansijsko sredstvo znači da prodajni instrument mora da zadovolji definiciju finansijske obaveze.

A13 Zabrana otkupa opisana u ovom primeru se razlikuje od ograničenja opisanih u paragrafima 19 i AG25 MRS 32. Te restrikcije su ograničenja po osnovu sposobnosti entiteta da plati iznos dospele finansijske obaveze, to jest sprečavaju isplatu obaveze samo ako su zadovoljeni određeni uslovi. Za razliku od toga, ovaj primer opisuje bezuslovnu zabranu otkupa koji prevazilazi određeni iznos, bez obzira na sposobnost entiteta da otkupi učešća članova (na primer, imajući u vidu njegove rezerve gotovine, profit ili rezerve za raspodelu). U suštini, zabrana otkupa sprečava entitet da stvori bilo kakvu finansijsku obavezu po osnovu koje bi morao da isplati više od određenog iznosa uplaćenog kapitala. Stoga, deo učešća koji je predmet zabrane otkupa nije finansijska obaveza. Dok se učešća svakog člana mogu otkupljivati pojedinačno, deo ukupnih neisplaćenih učešća se ne može otkupiti u drugim okolnostima osim prilikom likvidacije entiteta.

Primer 5

Činjenice

A14 Činjenice za ovaj primer su date u primeru 4. Pored toga, na datum bilansa stanja, zahtevi određenog pravnog sistema u vezi likvidnosti sprečavaju entitet da otkupljuje bilo kakve učešća članova osim ukoliko iznos njegove gotovine i kratkoročnih investicija nije veći od određenog iznosa. Efekat ovih zahteva u pogledu likvidnosti na datum bilansa stanja je taj da entitet ne može da plati više od n.j.50,000 za otkup učešća članova.

Klasifikacija

A15 Kao i u primeru 4, entitet klasifikuje n.j. 750,000 kao kapital a n.j.150,000 kao finansijsku obavezu. Ovo je zbog toga što se iznos klasifikovan kao obaveza zasniva na bezuslovnom pravu entiteta da odbije otkup, a ne na uslovljenim ograničenjima koja sprečavaju otkup samo u slučaju da likvidnost ili drugi uslovi nisu zadovoljeni i to samo do trenutka ispunjenja ovih zahteva. U ovom slučaju primenjuju se odredbe paragrafa 19 i AG25 MRS 32.

Primer 6

Činjenice

A16 Statut entiteta zabranjuje otkup akcija članova, osim do nivoa prihoda dobijenih emitovanjem dodatnih akcija članova novim ili postojećim članovima tokom prethodne tri godine. Prihodi od emitovanja akcija članova moraju da se iskoriste za otkup akcija za koje su članovi tražili otkup. Tokom tri prethodne godine, prihodi od emitovanja akcija članova su bili n.j.12,000 i nijedna akcija člana nije bila otkupljena.

Klasifikacija

A17 Entitet klasifikuje n.j.12,000 od akcija članova kao finansijsku obavezu. U skladu sa zaključcima datim u primeru 4, akcija članova koje su predmet bezuslovne zabrane otkupa nisu finansijska obaveza. Ovakva bezuslovna zabrana se primenjuje na iznos koji je jednak prihodima od akcija emitovanih pre prethodne tri godine, i u skladu sa tim, ovaj iznos se klasifikuje kao kapital. Međutim, iznos koji je jednak prihodima od akcija emitovanih u prethodne tri godine nije predmet bezuslovne zabrane otkupa. U skladu sa tim, prihodi od emitovanja učešća članova u prethodne tri godine uzrokuju nastanak finansijske obaveze sve do trenutka kada više nisu dostupne za svrhe otkupa akcija članova. Kao rezultat, entitet ima finansijsku obavezu jednaku iznosu prihoda od akcija emitovanih tokom tri prethodne godine, umanjenog za sve otkupe tokom tog perioda.

Primer 7

Činjenice

A18 Entitet je kooperativna banka. Lokalni zakon koji upravlja poslovanjima kooperativnih banaka zahteva da najmanje 50% ukupnih "neizmirenih obaveza" entiteta (termin definisan u propisima koji obuhvata račune učešća članova) mora da bude u obliku uplaćenog kapitala članova. Efekat ovog propisa je da ukoliko su sve neizmirene obaveze kooperativnog entiteta u obliku učešća članova, kooperativni entitet je u mogućnosti da ih sve otkupi. Na dan 31. decembra 20X1. godine entitet ima ukupne neizmirene obaveze od n.j. 200,000 od kojih n.j. 125,000 predstavlja račune učešća članova. Uslovi računa učešća članova dozvoljavaju držaocu da ih otkupi po zahtevu i ne postoje ograničenja otkupa po osnovu statuta entiteta.

Klasifikacija

A19 U ovom primeru učešća članova se klasifikuju kao finansijske obaveze. Zabrana otkupa je slična ograničenjima opisanim u paragrafima 19 i AG25 MRS 32. Ovo ograničenje je uslovno ograničenje po osnovu sposobnosti entiteta da plati dospeli iznos finansijske obaveze, to jest sprečava isplatu obaveze samo ako su ispunjeni određeni uslovi. Detaljnije, od entiteta može da se traži da otkupi čitav iznos učešća članova (n.j. 125,000) ako je isplatilo sve svoje druge obaveze (n.j.75,000). Kao posledica toga, zabrana otkupa ne sprečava entitet da evidentira finansijsku obavezu otkupa koja je veća od određenog broja učešća članova ili iznosa uplaćenog kapitala. Dozvoljava se entitetu da odloži otkup dok se ne ispune uslovi, to jest dok ne isplati druge obaveze. Učešća članova u ovom primeru nisu predmet bezuslovne zabrane otkupa i stoga se klasifikuju kao finansijske obaveze.