ODLUKA
O UPRAVLJANJU RIZICIMA BANKE

("Sl. glasnik RS", br. 45/2011)

 

I OSNOVNE ODREDBE

1. Ovom odlukom propisuju se bliži uslovi i način identifikacije, merenja i procene rizika kojima je banka izložena u svom poslovanju, osim rizika usklađenosti poslovanja, kao i upravljanje tim rizicima, uključujući i način izračunavanja pojedinačnih pokazatelja poslovanja banke u vezi sa upravljanjem rizicima i ograničenja koja se odnose na rizike.

2. Banka je u svom poslovanju naročito izložena ili može biti izložena sledećim rizicima:

1) riziku likvidnosti;

2) kreditnom riziku, uključujući i rezidualni rizik, rizik smanjenja vrednosti potraživanja, rizik izmirenja/isporuke, kao i rizik druge ugovorne strane;

3) kamatnom riziku;

4) deviznom riziku i ostalim tržišnim rizicima;

5) riziku koncentracije, koji posebno uključuje rizike izloženosti banke prema jednom licu ili grupi povezanih lica;

6) rizicima ulaganja banke;

7) rizicima koji se odnosi na zemlju porekla lica prema koje je banka izložena (rizik zemlje);

8) operativnom riziku, koji posebno uključuje pravni rizik;

9) riziku usklađenosti poslovanja banke;

10) strateškom riziku;

11) drugim rizicima.

Rizici iz ove tačke, u smislu ove odluke, imaju sledeće značenje:

1) rezidualni rizik je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usled toga što su tehnike ublažavanja kreditnog rizika manje efikasne nego što se očekuje ili njihova primena nedovoljno utiče na umanjenje rizika kojima je banka izložena;

2) rizik smanjenja vrednosti potraživanja (dilution risk) jeste mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke po osnovu smanjenja vrednosti otkupljenih potraživanja usled gotovinskih ili negotovinskih obaveza prethodnog poverioca prema dužniku;

3) rizik izmirenja/isporuke je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke po osnovu neizmirenih transakcija ili usled neizvršavanja obaveze druge ugovorne strane po transakcijama slobodne isporuke na ugovoreni datum izmirenja/isporuke (due delivery date);

4) rizik druge ugovorne strane (counterparty credit risk) jeste mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usled neizmirenja obaveze druge ugovorne strane u transakciji pre konačnog poravnanja novčanih tokova transakcije, odnosno izmirenja novčanih obaveza po toj transakciji;

5) rizik usklađenosti poslovanja banke je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usled propuštanja usklađivanja poslovanja sa zakonom i drugim propisom, standardima poslovanja, procedurama o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, kao i s drugim aktima kojima se uređuje poslovanje banaka, a posebno obuhvata rizik od sankcija regulatornog tela, rizik od finansijskih gubitaka i reputacioni rizik;

6) strateški rizik je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat ili kapital banke usled nepostojanja odgovarajućih politika i strategija, te njihovog neadekvatnog sprovođenja, kao i usled promena u okruženju u kome banka posluje ili izostanka odgovarajućeg reagovanja banke na te promene.

II USPOSTAVLJANJE SISTEMA UPRAVLJANJA RIZICIMA BANKE

3. Banka je dužna da uspostavi sveobuhvatan i pouzdan sistem upravljanja rizicima, koji je uključen u sve njene poslovne aktivnosti i koji obezbeđuje da rizični profil banke uvek bude u skladu s već utvrđenom sklonošću ka rizicima. Sistem upravljanja rizicima mora biti srazmeran prirodi, obimu i složenosti poslovanja banke, odnosno njenom rizičnom profilu.

Sistem upravljanja rizicima se, u smislu stava 1. ove tačke, smatra sveobuhvatnim i pouzdanim ako banci omogućava da upravlja rizicima kojima je izložena ili može biti izložena po osnovu svojih poslovnih aktivnosti.

Sistem upravljanja rizicima se, u smislu stava 1. ove tačke, smatra uključenim u sve poslovne aktivnosti banke ako banka svaku poslovnu odluku kojom preuzima rizike (uključujući i uslove pod kojima se ugovaraju pojedine transakcije) donosi uzimajući u obzir prethodnu procenu zaposlenih odgovornih za upravljanje rizicima.

Pod poslovnim aktivnostima iz stava 1. ove tačke podrazumevaju se i aktivnosti koje za račun banke preduzima treće lice (poveravanje aktivnosti trećim licima).

Rizičnim profilom banke iz stava 1. ove tačke smatra se procena banke o strukturi i nivoima svih rizika kojima je izložena ili može biti izložena u svom poslovanju.

Sklonošću banke ka rizicima iz stava 1. ove tačke smatra se namera banke da preuzima rizike radi ostvarivanja svojih strategija i politika (struktura rizika), kao i određivanje ovog preuzimanja na prihvatljivom nivou rizika (tolerancija prema rizicima).

4. Sistem upravljanja rizicima obuhvata:

- strategiju i politike za upravljanje rizicima, kao i procedure za identifikovanje i merenje, odnosno procenu rizika i za upravljanje rizicima;

- odgovarajuću unutrašnju organizaciju, odnosno organizacionu strukturu banke;

- efektivan i efikasan proces upravljanja svim rizicima kojima je banka izložena ili može biti izložena u svom poslovanju;

- adekvatan sistem unutrašnjih kontrola;

- odgovarajući informacioni sistem;

- adekvatan proces interne procene adekvatnosti kapitala.

Strategija, politike i procedure

5. Strategiju za upravljanje rizicima čini jedan ili više dokumenata kojima se uređuje jedinstveno i dosledno upravljanje rizicima banke na dugoročnoj osnovi i kojima je određen odnos banke prema rizicima kojima je izložena ili može biti izložena u svom poslovanju, uključujući i rizike koji proizlaze iz makroekonomskog okruženja u kome banka posluje.

Strategija za upravljanje rizicima treba da bude usklađena s poslovnom politikom i strategijom banke.

6. Strategija za upravljanje rizicima naročito sadrži:

- pregled i definicije svih rizika kojima je banka izložena ili može biti izložena;

- dugoročne ciljeve utvrđene poslovnom politikom i strategijom banke, kao i sklonost ka rizicima određenu u skladu s tim ciljevima;

- osnovna načela preuzimanja rizika i upravljanja rizicima;

- osnovna načela procesa interne procene adekvatnosti kapitala banke.

Banka je dužna da strategiju za upravljanje rizicima periodično razmatra i da je, po potrebi, menja, a naročito u slučaju značajnijih izmena poslovne politike i strategije banke, odnosno promena u makroekonomskom okruženju u kome banka posluje.

7. Politike za upravljanje rizicima čini jedan ili više dokumenata banke kojima se naročito uređuje:

- način organizovanja procesa upravljanja rizicima banke i jasno razgraničenje odgovornosti zaposlenih u svim fazama tog procesa;

- način procene rizičnog profila banke i metodologije za identifikovanje i merenje rizika, odnosno procenu pojedinačnih vrsta rizika;

- mere za ublažavanje pojedinačnih vrsta rizika i pravila za primenu tih mera;

- način praćenja i kontrole pojedinačnih vrsta rizika i uspostavljanje sistema limita banke;

- način odlučivanja o poslovnim transakcijama koje dovode do prekoračenja uspostavljenih limita, kao i definisanje izuzetnih okolnosti u kojima je odobravanje tog prekoračenja moguće u zakonskim okvirima;

- principi funkcionisanja sistema unutrašnjih kontrola banke, način i metodologija za sprovođenje procesa interne procene adekvatnosti kapitala banke;

- okvir i učestalost stres testiranja, kao i postupanje u slučajevima nepovoljnih rezultata stres testova.

Banka je dužna da politike za upravljanje rizicima preispituje najmanje jednom godišnje, a ako nastanu značajnije promene u rizičnom profilu banke - i češće, kao i da ih, po potrebi, menja.

8. Banka je dužna da, na osnovu strategije i politika za upravljanje rizicima, usvoji, primenjuje i, po potrebi, ažurira procedure za identifikovanje, merenje, odnosno procenu rizika kojima je izložena ili može biti izložena, kao i za upravljanje tim rizicima.

Banka je dužna da procedurama za identifikovanje rizika naročito obezbedi da to identifikovanje bude blagovremeno i sveobuhvatno, kao i da obezbedi analizu uzroka koji dovode do nastanka rizika.

Procedure za merenje, odnosno procenu rizika naročito sadrže kvantitativne i/ili kvalitativne metode na osnovu kojih banka može blagovremeno uočiti promene svog rizičnog profila, uključujući i nastanak novih rizika.

Procedure za upravljanje rizicima naročito sadrže opis postupaka za ublažavanja rizika, kao i opis postupaka za praćenje i kontrolu rizika.

Unutrašnja organizacija, odnosno organizaciona struktura

9. Banka je dužna da uspostavi takvu unutrašnju organizaciju, odnosno organizacionu strukturu kojom će aktivnosti upravljanja rizicima (middle office) i aktivnosti podrške (back office) funkcionalno i organizaciono odvojiti od preuzimanja rizika (front office), s jasno utvrđenom podelom poslova i dužnosti zaposlenih kojom se sprečava sukob interesa.

Podela poslova i dužnosti zaposlenih jasno je utvrđena ako su ispunjeni sledeći uslovi:

- da se unutrašnjim aktima banke kojima se uređuje organizacija njenog poslovanja mogu nedvosmisleno utvrditi poslovi i dužnosti zaposlenih;

- da su zaposleni upoznati sa svojim poslovima i dužnostima;

- da je proces donošenja i sprovođenja odluka dokumentovan.

10. Banka je dužna da omogući adekvatnu komunikaciju, razmenu informacija i saradnju na svim organizacionim nivoima - radi sprovođenja poslovne politike i strategije, kao i strategije i politika za upravljanje rizicima.

11. Banka je dužna da, u skladu sa obimom, vrstom i složenošću poslova koje obavlja, u sistem upravljanja rizicima uključi dovoljan broj zaposlenih koji imaju odgovarajuću stručnost i profesionalno iskustvo i da uvek obezbeđuje kontinuitet u sprovođenju strategije i politika za upravljanje rizicima.

12. Banka je dužna da utvrdi adekvatnu politiku zarada i ostalih primanja zaposlenih u banci.

Politika iz stava 1. ove tačke je adekvatna ako je zasnovana na sprovođenju poslovne politike i strategije banke, kao i strategije i politika za upravljanje rizicima, i ako podstiče razumno i oprezno preuzimanje rizika.

Politika zarada i drugih primanja, u smislu stava 1. ove tačke, podstiče razumno i oprezno preuzimanje rizika ako uzima u obzir sve vrste rizika kojima je banka izložena ili može biti izložena po osnovu pojedinih aktivnosti, a sistem nagrada, odnosno bonusa zaposlenih je:

- zasnovan na ostvarenju poslovnih ciljeva i simetričan, odnosno ukupan fond za bonuse i nagrade određuje se u skladu sa stepenom ostvarenja poslovnih ciljeva (što podrazumeva i znatno smanjenje ili ukidanje tog fonda, odnosno dela fonda koji se odnosi na određene zaposlene - u slučaju da poslovni ciljevi nisu ostvareni u skladu s planiranim) i

- usklađen s periodom na koji se rizik odnosi, odnosno dinamika nagrađivanja odgovara tom periodu.

Odredbe ove tačke shodno se primenjuju na određivanje naknade članovima upravnog odbora banke.

Proces upravljanja rizicima

13. Banka je dužna da uspostavi efektivan i efikasan proces upravljanja rizicima, koji obuhvata ublažavanje, praćenje i kontrolu rizika kojima je banka izložena ili može biti izložena a koje je identifikovala i izmerila, odnosno procenila.

Pod ublažavanjem rizika podrazumeva se diversifikacija, prenos, smanjenje i/ili izbegavanje rizika, a banka ga sprovodi imajući u vidu svoj rizični profil i sklonost ka rizicima.

Pod praćenjem i kontrolom rizika podrazumeva se učestalost i način praćenja rizika kojima je banka izložena, kao i praćenje i kontrola limita u okviru uspostavljenog sistema limita.

14. Pri vršenju kontrole rizika, banka proverava primenu metoda i procedura za upravljanje rizicima (uključujući i nove rizike) i ocenjuje njihovu efektivnost i efikasnost i redovno analizira sistem limita radi provere njegove adekvatnosti.

Sistem unutrašnjih kontrola

15. Sistem unutrašnjih kontrola predstavlja skup procesa i procedura uspostavljenih radi adekvatne kontrole rizika, praćenja efektivnosti i efikasnosti poslovanja, pouzdanosti finansijskih i ostalih podataka i informacija banke, kao i njihove usklađenosti s propisima, unutrašnjim aktima i poslovnim standardima, a čiji je cilj obezbeđenje sigurnosti i stabilnosti poslovanja banke.

Sistem unutrašnjih kontrola banke obuhvata:

- odgovarajuće kontrolne aktivnosti, koje sprovode izvršni odbor banke, lica odgovorna za upravljanje rizicima i zaposleni u banci;

- redovnu procenu adekvatnosti, pouzdanosti i efikasnosti sistema upravljanja rizicima, koju vrši unutrašnja revizija.

Sistemom unutrašnjih kontrola banke obezbeđuje se blagovremeno informisanje organizacionih jedinica banke i lica odgovornih za upravljanje rizicima o uočenim nedostacima, zatim primena mera kojima će se ti nedostaci otkloniti, kao i eventualne izmene sistema upravljanja rizicima kad je to potrebno.

16. Banka je dužna da obezbedi da unutrašnje kontrole budu sastavni deo svih svakodnevnih aktivnosti njenih zaposlenih, kao i da zaposleni, u skladu s dobrim poslovnim običajima, profesionalnim i etičkim standardima, razumeju svrhu i značaj ovih kontrola, kao i svoj doprinos efektivnom sprovođenju tih kontrola.

Banka je dužna da sistemom unutrašnjih kontrola uspostavi, tamo gde je to primenljivo, kontrole kojima se ograničava pristup materijalnoj imovini banke, odnosno obezbeđuje sigurnost te imovine. Ove kontrole uključuju različite načine ograničenja pristupa materijalnoj imovini banke (npr. višestruke provere ili zajedničke provere više lica), kao i periodični popis ove imovine.

Informacioni sistem

17. Banka je dužna da usvoji i primenjuje strategiju razvoja informacionog sistema i politiku sigurnosti tog sistema.

Strategijom razvoja informacionog sistema banka obezbeđuje da taj sistem uvek bude u skladu s prirodom, obimom i složenošću aktivnosti banke.

Politika sigurnosti informacionog sistema naročito se odnosi na:

1) način obezbeđivanja sigurnosti ovog sistema;

2) principe i procedure za obezbeđivanje:

- poverljivosti podataka, odnosno njihove dostupnosti samo ovlašćenim licima,

- integriteta podataka, odnosno njihove preciznosti i potpunosti,

- dostupnosti podataka ovlašćenim licima kad je to potrebno, uključujući i procedure koje omogućavaju kontinuirano izvršavanje poslovnih operacija banke u slučaju nastanka sistemskih grešaka ili pada sistema;

3) podelu poslova i dužnosti u vezi sa informacionom tehnologijom, podacima iz informacionog sistema i pratećom dokumentacijom.

18. Banka je dužna da obezbedi da računovodstveni sistem, drugi sistemi za obradu podataka, kao i sistem izveštavanja, budu integralni deo informacionog sistema banke.

19. Banka je dužna da uspostavi takav sistem izveštavanja koji će svim nivoima u banci obezbediti blagovremene, tačne i dovoljno detaljne informacije koje su neophodne za donošenje poslovnih odluka i efikasno upravljanje rizicima, odnosno za sigurno i stabilno poslovanje banke.

U sistem izveštavanja o rizicima blagovremeno se uključuje i izveštavanje o nastanku rizika koji ranije nisu identifikovani, kao i o uočavanju neočekivanog intenziteta ranije identifikovanih rizika.

Proces interne procene adekvatnosti kapitala (ICAAP)

20. Banka je dužna da sprovodi proces interne procene adekvatnosti kapitala, odnosno da utvrđuje iznos internog kapitala u skladu sa svojim rizičnim profilom i da vrši njegovu raspodelu.

Strategija i plan upravljanja kapitalom

21. Banka je dužna da uspostavi strategiju upravljanja kapitalom koja obezbeđuje održavanje takvog nivoa i takve strukture internog kapitala koji mogu da podrže očekivani rast plasmana, budućih izvora sredstava i njihovog korišćenja, politiku dividendi, kao i sve promene minimalnog iznosa kapitala propisanog odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala.

Banka je dužna da uspostavi plan upravljanja kapitalom, koji naročito sadrži:

- strateške ciljeve i period za njihovo ostvarenje, uzimajući u obzir uticaj makroekonomskog okruženja i faze privrednog ciklusa;

- način organizacije procesa upravljanja internim kapitalom;

- procedure planiranja adekvatnog nivoa internog kapitala;

- način dostizanja i održavanja adekvatnog nivoa internog kapitala;

- plan poslovanja u slučaju nastanka nepredviđenih događaja koji mogu da utiču na iznos internog kapitala.

22. Banka je dužna da na kontinuiranoj osnovi sprovodi dokumentovani proces interne procene adekvatnosti kapitala koji odgovara prirodi, obimu i složenosti aktivnosti banke, u skladu sa strategijom i politikama za upravljanje rizicima, kao i strategijom upravljanja kapitalom.

Banka je dužna da obezbedi da proces iz stava 1. ove tačke ispunjava i sledeće uslove:

- da je zasnovan na procesu identifikacije i merenja, odnosno procene rizika;

- da pruža sveobuhvatnu procenu rizika, kao i praćenje značajnih rizika kojima je banka izložena ili može biti izložena u svom poslovanju;

- da obezbeđuje adekvatan interni kapital u skladu s rizičnim profilom banke;

- da je na odgovarajući način uključen u sistem upravljanja bankom i donošenja odluka u banci;

- da je predmet redovne analize, praćenja i provere.

Faze procesa

23. Banka je dužna da obezbedi da proces interne procene adekvatnosti kapitala obuhvata sledeće faze:

1) utvrđivanje materijalno značajnih rizika;

2) računanje iznosa potrebnog internog kapitala za pojedinačne rizike;

3) određivanje ukupnog internog kapitala;

4) poređenje iznosa kapitala obračunatog u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke i iznosa potrebnog internog kapitala.

24. Banka je dužna da svojom metodologijom ustanovi kvantitativne i kvalitativne kriterijume na osnovu kojih utvrđuje materijalno značajne rizike koji će biti uključeni u proces interne procene adekvatnosti kapitala, uzimajući u obzir vrstu, obim i složenost svog poslovanja, kao i specifičnosti tržišta na kojima posluje.

Radi utvrđivanja rizika iz stava 1. ove tačke, banka je dužna da analizira:

1) rizike za koje računa minimalne kapitalne zahteve u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke;

2) rizike koji nisu u potpunosti obuhvaćeni minimalnim kapitalnim zahtevima iz odredbe pod 1) ovog stava (kreditno-devizni rizik, rezidualni rizik, moguća potcenjenost kreditnog rizika usled primene standardizovanog pristupa, moguća potcenjenost operativnog rizika usled primene pristupa osnovnog indikatora ili standardizovanog pristupa);

3) rizik likvidnosti, kamatni rizik, rizik koncentracije, reputacioni i strateški rizik;

4) rizike koji nastaju po osnovu spoljnih faktora, a koji uključuju uticaj poslovnog i makroekonomskog okruženja, kao i rizike koji nisu navedeni u odredbama od 1) do 3) ovog stava.

Banka je dužna da na dokumentovan način obrazlaže odluke o neuključivanju pojedinačnih rizika u proces interne procene adekvatnosti kapitala.

25. Metodologijom za merenje, odnosno procenu rizika radi sprovođenja procesa interne procene adekvatnosti kapitala naročito se uređuje:

- korišćenje pristupa za izračunavanje minimalnih kapitalnih zahteva, u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke;

- korišćenje sopstvenih pristupa za izračunavanje internog kapitala.

Primenom metodologije iz stava 1. ove tačke banka izračunava nivo internog kapitala za pojedinačne rizike.

26. Banka je dužna da redovno, a najmanje jednom godišnje, sprovodi stres testiranje za sve materijalno značajne rizike i za interni kapital.

Pod stres testiranjem iz stava 1. ove tačke podrazumeva se procena potencijalnih efekata specifičnih događaja i/ili promene više faktora rizika na kapital i finansijski rezultat banke. Stres testiranje može se sprovoditi:

1) analizom osetljivosti, kojom se procenjuju efekti promene određenog faktora rizika na kapital i finansijski rezultat banke, ili

2) scenario-analizom, kojom se procenjuju efekti istovremene promene više faktora rizika na kapital i finansijski rezultat banke u jasno utvrđenim vanrednim (stresnim) okolnostima.

Banka je dužna da rezultate dobijene po osnovu stres testiranja uzima u obzir pri proceni i održavanju internog kapitala na odgovarajućem nivou.

Banka je dužna da u stres testove uključi sve značajne faktore rizika specifične za njeno poslovno okruženje, uključujući i faktore makroekonomskog okruženja.

27. Ukupan iznos internog kapitala banka izračunava uzimajući u obzir nivo tog kapitala dobijen korišćenjem metodologije iz tačke 25. ove odluke i rezultate stres testova iz tačke 26. te odluke.

Nivo internog kapitala banke, dobijen kao rezultat procesa interne procene adekvatnosti kapitala banke, može se razlikovati od kapitala banke izračunatog u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke, pri čemu je banka dužna da analizira i dokumentuje te razlike.

Uključivanje procesa interne procene adekvatnosti kapitala u sistem upravljanja i donošenja odluka

28. Banka je dužna da proces interne procene adekvatnosti kapitala uključi u sistem upravljanja banke i donošenja odluka u banci, odnosno da rezultate ovih procena koristi u procesu donošenja poslovnih odluka i odluka u vezi sa upravljanjem rizicima, kao i u procesu uspostavljanja sistema limita.

Banka je dužna da redovno, a najmanje jednom godišnje, proverava i preispituje proces interne procene adekvatnosti kapitala, kao i da, ako je neophodno, na odgovarajući način prilagodi taj proces.

Pored redovne godišnje provere procesa iz stava 1. ove tačke, banka je dužna da preispituje i prilagođava taj proces kad god je izložena novim rizicima i značajnim promenama - kako u svojim strateškim opredeljenjima i operativnim planovima, tako i u spoljnom okruženju.

Proces interne procene adekvatnosti kapitala banke predmet je i unutrašnje revizije banke.

III UPRAVLJANJE RIZICIMA BANKE

Rizik likvidnosti

29. Rizik likvidnosti je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usled nesposobnosti banke da ispunjava svoje dospele obaveze, i to zbog:

- povlačenja postojećih izvora finansiranja, odnosno nemogućnosti pribavljanja novih izvora finansiranja (rizik likvidnosti izvora sredstava), ili

- otežanog pretvaranja imovine u likvidna sredstva zbog poremećaja na tržištu (tržišni rizik likvidnosti).

Upravljanje rizikom likvidnosti

30. Banka je dužna da utvrđuje i održava odgovarajući nivo rezerve likvidnosti u skladu sa analizom ročne neusklađenosti njenih bilansnih obaveza i potraživanja i vanbilansnih stavki (gap analiza) za unapred utvrđene periode koji uključuju i period od jednog dana.

Banka je dužna da obezbedi upravljanje rizikom likvidnosti zbirno po svim valutama i pojedinačno po značajnim valutama, da obezbedi stabilnost i diversifikaciju izvora finansiranja, rešavanje privremenih i dugoročnih kriza likvidnosti, kao i blagovremeno i adekvatno postupanje u slučajevima povećanog rizika likvidnosti.

31. Banka koristi različite tehnike za ublažavanje rizika likvidnosti koje, pored odgovarajućih rezervi likvidnosti koje joj omogućavaju nesmetano poslovanje u vanrednim uslovima, uključuju i diversifikovane i stabilne izvore finansiranja. Banka je dužna da ove tehnike redovno proverava i usklađuje.

Banka je dužna da redovno sprovodi stres testove, odnosno analize osetljivosti i scenario-analize zasnovane na različitim pretpostavkama, uključujući i poslovanje u vanrednim uslovima, kao i da redovno preispituje da li su korišćene pretpostavke adekvatne. Banka je dužna da u stres testove uključi i vanbilansne stavke.

Plan poslovanja u slučaju nastupanja nepredviđenih događaja

32. Radi obezbeđenja blagovremenog i adekvatnog postupanja u slučajevima povećanog rizika likvidnosti, banka je dužna da usvoji plan poslovanja u slučaju nastanka nepredviđenih događaja (kriza likvidnosti), koji naročito sadrži:

1) procedure za rano otkrivanje mogućih problema u vezi s likvidnošću banke, a koje uključuju listu indikatora ranog upozorenja;

2) imena i funkcije lica odgovornih za identifikovanje problema iz odredbe pod 1) ovog stava, kao i lica koja o tome moraju biti obaveštena;

3) jasno utvrđene aktivnosti, odnosno obaveze i odgovornosti u upravljanju krizom likvidnosti;

4) obavezu pripremanja posebnih izveštaja s podacima, pokazateljima i drugim informacijama značajnim za preduzimanje mera u slučajevima krize likvidnosti i za potrebe internog obaveštavanja;

5) način pristupa raspoloživim ili potencijalnim izvorima likvidnosti, kao i procedure za obezbeđenje pristupa dopunskim izvorima finansiranja, odnosno izvorima koji se ne koriste u redovnom poslovanju;

6) način obaveštavanja Narodne banke Srbije o uzrocima krize likvidnosti, kao i o planiranim aktivnostima za njihovo otklanjanje.

Banka je dužna da najmanje jednom godišnje testira plan iz stava 1. ove tačke i da ga menja u skladu s rezultatima scenario-analiza, a organizaciona jedinica koja sprovodi ovo testiranje dužna je da o tome u najkraćem roku izvesti odbor banke u čijem je delokrugu usvajanje i izmena tog plana.

Pokazatelj likvidnosti

33. Nivo likvidnosti banke iskazuje se pokazateljem njene likvidnosti.

Pokazatelj likvidnosti banke predstavlja odnos zbira likvidnih potraživanja banke prvog i drugog reda, s jedne strane, i zbira obaveza banke po viđenju ili bez ugovorenog roka dospeća i obaveza banke sa ugovorenim rokom dospeća u narednih mesec dana od dana vršenja obračuna pokazatelja likvidnosti, s druge strane.

34. Banka je dužna da nivo likvidnosti održava tako da pokazatelj likvidnosti:

- iznosi najmanje 1,0 - kad je obračunat kao prosek pokazatelja likvidnosti za sve radne dane u mesecu;

- ne bude manji od 0,9 duže od tri uzastopna radna dana;

- iznosi najmanje 0,8 kad je obračunat za jedan radni dan.

Kritično nizak nivo likvidnosti banke predstavlja nivo likvidnosti čiji je pokazatelj niži od jednog od limita utvrđenog u stavu 1. ove tačke.

Ako utvrdi kritično nizak nivo likvidnosti, banka je dužna da o tome obavesti Narodnu banku Srbije najkasnije narednog radnog dana. Ovo obaveštenje sadrži podatke o iznosu likvidnih sredstava koja nedostaju, o razlozima nelikvidnosti, kao i o planiranim aktivnostima za otklanjanje uzroka koji su doveli do nelikvidnosti.

35. Likvidna potraživanja banke prvog reda čine gotovina i potraživanja banke kod kojih je ugovoreno da dospevaju u narednih mesec dana od dana vršenja obračuna pokazatelja likvidnosti, i to:

- gotovina u blagajni, sredstva na žiro-računu, zlato i drugi plemeniti metali;

- sredstva na računima kod banaka s raspoloživim kreditnim rejtingom izabrane agencije za rejting kome odgovara nivo kreditnog kvaliteta 3 ili bolji, utvrđen u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke (investicioni rang);

- depoziti kod Narodne banke Srbije;

- čekovi i druga novčana potraživanja u postupku realizacije;

- neopozive kreditne linije odobrene banci;

- akcije i dužničke hartije od vrednosti kotirane na berzi.

Pored potraživanja iz stava 1. ove tačke, likvidna potraživanja banke prvog reda čini i 90% fer vrednosti hartija od vrednosti koje glase na dinare, bez devizne klauzule, čiji je izdavalac Republika Srbija i čija je minimalna ročnost tri meseca, odnosno 90 dana, a koje je banka klasifikovala kao hartije od vrednosti kojima se trguje ili hartije od vrednosti koje su raspoložive za prodaju.

Pod deviznom klauzulom iz stava 2. ove tačke podrazumeva se valutna klauzula u smislu zakona kojim se uređuje devizno poslovanje, kao i svaka druga klauzula kojom se utvrđuje zaštita od rizika promene kursa dinara.

Likvidna potraživanja banke drugog reda čine ostala potraživanja banke koja dospevaju u narednih mesec dana od dana vršenja obračuna pokazatelja likvidnosti.

Radi izračunavanja pokazatelja likvidnosti, depoziti banke po viđenju i depoziti s dnevnom avizom smatraju se depozitima oročenim na jedan dan.

U obračun pokazatelja likvidnosti banke ne uključuju se njena potraživanja koja su klasifikovana u kategorije G i D u skladu sa odlukom kojom se uređuje klasifikacija bilansne aktive i vanbilansnih stavki banke.

36. Obaveze banke po viđenju ili bez ugovorenog roka dospeća čine deo njenih obaveza, i to:

- 40% depozita po viđenju banaka,

- 20% depozita po viđenju ostalih deponenata,

- 10% štednih uloga,

- 5% garancija i drugih oblika jemstva,

- 20% neiskorišćenih odobrenih neopozivih kreditnih linija.

Ostale obaveze banke koje dospevaju u narednih mesec dana od dana vršenja obračuna pokazatelja likvidnosti predstavljaju, u smislu ove odluke, obaveze banke sa ugovorenim rokom dospeća.

37. Likvidna potraživanja banke obračunavaju se po tržišnoj vrednosti, a ako tu vrednost nije moguće utvrditi - obračunavaju se po knjigovodstvenoj vrednosti.

Dinarska protivvrednost likvidnih potraživanja i obaveza banke koji glase na stranu valutu utvrđuje se po zvaničnom srednjem kursu dinara na dan obračuna.

Ako potraživanje ili obaveza banke iz tačke 33. ove odluke dospeva u anuitetima - u obračun pokazatelja likvidnosti uključuju se anuiteti tog potraživanja, odnosno obaveze koji dospevaju u roku od mesec dana od dana vršenja ovog obračuna.

Kreditni rizik

38. Kreditni rizik je mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usled neizvršavanja obaveza dužnika prema banci.

Banka je dužna da upravlja kreditnim rizikom na nivou pojedinačnih plasmana i na nivou celokupnog kreditnog portfolija.

Radi preuzimanja kreditnog rizika i upravljanja tim rizikom banka uspostavlja odgovarajući kreditni proces, koji obuhvata proces odobravanja plasmana i proces upravljanja ovim rizikom.

39. Banka je dužna da, u okviru kreditnog procesa, utvrdi:

1) kriterijume i principe za odobravanje novih i reprogram i restrukturiranje postojećih plasmana, a naročito za odlučivanje o odobravanju plasmana koji predstavljaju veliku izloženost banke;

2) pravila za odobravanje i praćenje plasmana na nivou pojedinačnih dužnika i pružalaca kreditne zaštite, na nivou grupe s njima povezanih lica, kao i na nivou lica povezanih s bankom, u skladu sa iznosom i rizičnošću plasmana.

40. Banka je dužna da, pri donošenju odluke o odobravanju plasmana, proceni finansijsko stanje i kreditnu sposobnost dužnika, kao i vrednost i pravnu sigurnost njegove kreditne zaštite, te druge relevantne faktore.

Ako odobrava plasmane pod uslovima koji se razlikuju od tržišnih, banka je dužna da uspostavi procedure za odobravanje i praćenje takvih plasmana, kao i za preduzimanje odgovarajućih mera radi smanjenja kreditnog rizika koji proizlazi iz tih plasmana.

41. Banka je dužna da vrši procenu kreditnog rizika koja je zasnovana na kvantitativnim i kvalitativnim kriterijumima koji uzimaju u obzir karakteristike određenog dužnika i plasmana i omogućavaju jasno rangiranje plasmana u odgovarajuće rizične kategorije prema stepenu naplativosti. Banka je dužna da obezbedi kontinuirano praćenje i proveru adekvatnosti rangiranja plasmana u ove kategorije.

Pri utvrđivanju iznosa ispravke vrednosti bilansne aktive i rezervisanja za gubitke po vanbilansnim stavkama, banka je dužna da uzme u obzir procenu kreditnog rizika.

Banka je dužna da procenu kreditnog rizika jasno dokumentuje.

42. Banka je dužna da uspostavi efikasno praćenje plasmana s jasno definisanim procedurama i učestalošću a koje joj omogućava da, u slučaju pogoršanja finansijskog stanja i kreditne sposobnosti dužnika ili pružaoca kreditne zaštite, blagovremeno preduzme odgovarajuće mere radi smanjenja kreditnog rizika.

Praćenje kvaliteta plasmana na nivou pojedinačnog dužnika banka zasniva prevashodno na obezbeđivanju ažurnih podataka o finansijskom stanju i kreditnoj sposobnosti dužnika i tržišnoj vrednosti sredstava obezbeđenja. Banka je dužna da prati ispunjenje ugovornih obaveza dužnika, a naročito korišćenje sredstava odobrenih za ugovorene namene.

Banka je dužna da uspostavi sistem ranog uočavanja povećanog kreditnog rizika, koji omogućava blagovremeno identifikovanje dužnika kod kojih je došlo do ovog povećanja i koji uključuje utvrđivanje kvalitativnih i kvantitativnih indikatora za rano uočavanje povećanog kreditnog rizika.

Praćenje plasmana banka sprovodi od momenta odobravanja plasmana do prestanka važenja ugovora na osnovu kog je banka izložena kreditnom riziku, a obuhvata praćenje pojedinačnih plasmana, dužnika i instrumenata kreditne zaštite. Pored redovnog praćenja, banka posebno nadgleda sve plasmane odobrene dužnicima koji su u statusu neizmirenja obaveza.

Da bi ublažila kreditni rizik i mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke zbog neizvršavanja obaveza dužnika prema banci - banka može dospelo potraživanje od pravnog lica da ustupi pravnom licu u Republici Srbiji koje se pretežno bavi finansijskom delatnošću u toj republici, pod uslovom da je pokušala da ga naplati od dužnika, pri čemu pravno lice kome se potraživanje ustupa ne može biti lice povezano s bankom u smislu Zakona o bankama, niti banka može to potraživanje istovremeno ustupiti većem broju pravnih lica.

43. Banka je dužna da redovno analizira strukturu i kvalitet kreditnog porftolija, što uključuje i procenu rizika koncentracije i rezidualnog rizika, kao i procenu budućih promena ovog portfolija.

Rezultate analize iz stava 1. ove tačke banka uzima u obzir pri definisanju strategije i politika za upravljanje rizicima u delu koji se odnosi na upravljanje kreditnim rizikom.

44. Banka je dužna da, za plasmane ugovorene u stranoj valuti ili u dinarima s valutnom klauzulom, procenjuje kreditno-devizni rizik, odnosno uticaj promene kursa dinara na finansijsko stanje i kreditnu sposobnost dužnika, a naročito da analizira adekvatnost novčanih tokova dužnika u odnosu na promenjeni nivo kreditnih obaveza uz pretpostavku da će doći do određenih promena kursa dinara na godišnjem nivou.

Kamatni rizik

45. Kamatni rizik je rizik od mogućeg nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke po osnovu pozicija iz bankarske knjige usled promena kamatnih stopa.

Banka je dužna da upravlja različitim oblicima kamatnog rizika, i to:

- rizikom vremenske neusklađenosti dospeća i ponovnog određivanja cena (repricing risk);

- rizikom krive prinosa (yield curve risk), kome je izložena usled promene oblika krive prinosa;

- baznim rizikom (basis risk), kome je izložena zbog različitih referentnih kamatnih stopa kod kamatno osetljivih pozicija sa sličnim karakteristikama što se tiče dospeća ili ponovnog određivanja cena;

- rizikom opcija (optionality risk), kome je izložena zbog ugovornih odredaba u vezi s kamatno osetljivim pozicijama (krediti s mogućnošću prevremene otplate, depoziti s mogućnošću prevremenog povlačenja i dr.).

46. Banka je dužna da:

- uspostavi procedure za merenje, odnosno procenu kamatnog rizika koje obuhvataju značajne izvore kamatnog rizika;

- u skladu sa strukturom i složenošću bankarske knjige, odredi ulazne podatke (kamatne stope, dospeća, ponovno određivanje cena, ugrađene opcije i dr.) kako bi se obezbedio što precizniji prikaz promena ekonomske vrednosti ili finansijskog rezultata banke;

- utvrdi pretpostavke za pretvaranje pozicija bankarske knjige u novčane tokove, koje su dokumentovane i dosledno se primenjuju, pri čemu sve važnije izmene pretpostavki treba da budu dokumentovane i objašnjene i treba da ih odobri upravni odbor banke;

- najmanje jednom godišnje sprovodi stres testove efekata promene kamatnih stopa.

47. Pri utvrđivanju izloženosti riziku kamatne stope u bankarskoj knjizi i limita ovog rizika, banka je dužna da proceni negativne efekte promene ove stope na finansijski rezultat banke (bilans uspeha), kao i na ekonomsku vrednost banke.

Ekonomska vrednost banke, u smislu ove odluke, jeste neto sadašnja vrednost svih očekivanih tokova gotovine banke koja je jednaka sadašnjoj vrednosti očekivanih tokova gotovine po osnovu imovine banke umanjenoj za sadašnju vrednost očekivanih tokova gotovine po osnovu obaveza banke i korigovanoj za neto sadašnju vrednost očekivanih tokova gotovine po osnovu vanbilansnih stavki banke.

Pri proceni rizika kamatne stope u bankarskoj knjizi, banka je dužna da sprovodi stres testove efekata promene kamatnih stopa, u skladu s prirodom i nivoom rizika kojima je izložena.

Tržišni rizici

48. Tržišni rizici su mogućnost nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke po osnovu promena vrednosti bilansnih pozicija i vanbilansnih stavki banke koje nastaju usled kretanja cena na tržištu.

Tržišni rizici obuhvataju devizni rizik, cenovni rizik po osnovu dužničkih hartija od vrednosti i po osnovu vlasničkih hartija od vrednosti i robni rizik - u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke.

Ugovaranje transakcija

49. Banka je dužna da odredi zaposlene ovlašćene za ugovaranje tržišnih transakcija, vrstu i limite transakcija koje svaki od tih zaposlenih može da ugovara u ime i za račun banke, način ugovaranja transakcija, kao i način izveštavanja o ugovorenim transakcijama.

Svaka ugovorena transakcija se evidentira i sve relevantne informacije o toj transakciji treba da budu na odgovarajući način dokumentovane i prosleđene licima odgovornim za upravljanje tržišnim rizicima.

Banka je dužna da obezbedi da organizaciona jedinica u čijem su delokrugu poslovi preuzimanja tržišnih rizika te poslove obavlja samo u poslovnim prostorijama banke, kao i da obezbedi kontrolu transakcija koje se odnose na preuzimanje ovih rizika. Izuzetno, ako se transakcije ugovaraju telefonom, banka je dužna da, u skladu sa zakonom, obezbedi snimanje svih telefonskih razgovora zaposlenih ovlašćenih za ugovaranje transakcija.

Evidentiranje i kontrola transakcija

50. Zaposleni u organizacionoj jedinici u čijem su delokrugu aktivnosti podrške (back office) vode evidenciju svih primljenih potvrda o transakcijama ugovorenim s drugom ugovornom stranom, a dužni su i da proveravaju blagovremenost i potpunost ovih potvrda. Ako primljene potvrde nisu blagovremeno dostavljene i potpune, banka je dužna da o tome bez odlaganja obavesti drugu ugovornu stranu.

51. Redovna kontrola ugovaranja tržišnih transakcija u banci obuhvata kontrolu:

- blagovremenosti i potpunosti dokumentacije o ugovorenoj transakciji;

- usklađenosti podataka o ugovorenoj transakciji s potvrdama druge ugovorne strane, elektronskim sistemima za trgovanje i drugim relevantnim izvorima podataka;

- usklađenosti uslova pod kojim je transakcija ugovorena s tržišnim uslovima;

- usklađenosti ugovorene transakcije s pravilima i limitima trgovanja banke;

- usklađenosti evidentiranja transakcija između lica ovlašćenih za ugovaranje transakcija i drugih organizacionih jedinica u banci.

Procena tržišnih rizika

52. Procena izloženosti tržišnim rizicima obuhvata naročito:

- sve aktivnosti banke koje su osetljive na promene tržišnih uslova;

- sve otvorene pozicije koje proizlaze iz aktivnosti banke;

- koncentraciju izloženosti u knjizi trgovanja;

- likvidnost svih finansijskih tržišta na kojima banka trguje;

- volatilnost tržišnih cena finansijskih instrumenata kojima banka trguje;

- korelacije između tržišnih cena različitih finansijskih instrumenata kojima banka trguje;

- korelacije između tržišnih i drugih rizika, a naročito kreditnog i operativnog rizika, kao i rizika likvidnosti;

- složene finansijske instrumente i finansijske derivate;

- ugrađene opcije.

Praćenje i kontrola tržišnih rizika i izveštaji o tim rizicima

53. Banka je dužna da uspostavi praćenje i kontrolu tržišnih rizika na dnevnoj osnovi. Dnevno praćenje tržišnih rizika obuhvata praćenje svih pozicija iz knjige trgovanja, te iskorišćenosti i prekoračenja limita, kao i rezultata aktivnosti trgovanja banke, pri čemu limitima treba da bude obuhvaćena svaka ugovorena transakcija.

Banka je dužna da za svoje potrebe sačinjava izveštaje o praćenju pozicija iz knjige trgovanja, koji sadrže pregled otvorenih pozicija po vrstama transakcija, po vrstama rizika i po organizacionim jedinicama, kao i pregled uspostavljenih limita i stepena njihovog korišćenja. Ovi izveštaji sadrže pregled tekućih i kumulativnih rezultata na mesečnom i godišnjem nivou.

Rizik koncentracije

54. Rizik koncentracije je rizik koji direktno ili indirektno proizlazi iz izloženosti banke prema istom ili sličnom izvoru nastanka rizika, odnosno istoj ili sličnoj vrsti rizika.

Rizik koncentracije odnosi se na:

- velike izloženosti;

- grupe izloženosti sa istim ili sličnim faktorima rizika, kao što su privredni sektori, geografska područja, vrste proizvoda i sl.;

- instrumente kreditne zaštite, uključujući i ročnu i valutnu neusklađenost između velikih izloženosti i instrumenata kreditne zaštite tih izloženosti.

Banka kontrolu rizika koncentracije vrši uspostavljanjem odgovarajućih limita izloženosti koji joj omogućavaju diversifikaciju kreditnog portfolija.

Ublažavanje rizika koncentracije banka sprovodi aktivnim upravljanjem kreditnim portfoliom, kao i prilagođavanjem uspostavljenih limita.

Velike izloženosti

55. Velika izloženost banke prema jednom licu ili grupi povezanih lica jeste izloženost koja iznosi najmanje 10% kapitala banke obračunatog u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke.

Povezana lica iz stava 1. ove tačke imaju značenje utvrđeno u Zakonu o bankama. Radi izračunavanja velike izloženosti, fizičko ili pravno lice uključuje se u svaku grupu povezanih lica kojoj pripada.

56. Izloženost prema jednom licu ili grupi povezanih lica predstavlja zbir izloženosti prema tim licima izračunatih:

- za pozicije iz knjige trgovanja po kojima banka, u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke, obračunava kapitalni zahtev za cenovni rizik - na način propisan tačkom 57. ove odluke;

- za pozicije iz bankarske knjige po osnovu kojih je banka izložena riziku druge ugovorne strane - na način propisan odredbama odluke kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke koje se odnose na ove pozicije;

- kao zbir bruto knjigovodstvenih vrednosti svih ostalih bilansnih pozicija i vanbilansnih stavki koje se odnose na ta lica, umanjen za ispravke vrednosti po bilansnoj aktivi i za rezervisanja za gubitke po vanbilansnoj aktivi, kao i za iznos potrebne rezerve za procenjene gubitke.

U obračun izloženosti iz stava 1. ove tačke banka ne uključuje:

- izloženosti po osnovu spot kupovine/prodaje valuta nastale u periodu do ugovorenog datuma izmirenja, koji nije duži od dva radna dana od datuma plaćanja;

- izloženosti po osnovu transakcija kupovine/prodaje hartija od vrednosti nastale u periodu do ugovorenog datuma izmirenja, koji nije duži od pet radnih dana od datuma plaćanja ili datuma isporuke hartija od vrednosti, zavisno od toga koji je datum raniji;

- izloženosti po osnovu poslovanja klijenata banke koje ne traju duže od narednog radnog dana i koje nastaju po osnovu pružanja usluga platnog prometa, obračuna i kliringa u svim valutama, po osnovu korespondentskih poslova ili pružanja usluga obračuna i kliringa hartija od vrednosti, kao i na osnovu kastodi poslova.

57. Izloženost prema jednom licu po osnovu pozicija iz knjige trgovanja izračunava se kao zbir:

- neto dugih pozicija po osnovu svih finansijskih instrumenata koje je izdalo to lice, pri čemu su neto pozicije za svaki finansijski instrument izračunate u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke;

- neto pozicija po osnovu pokroviteljstva emisije hartija od vrednosti tog lica, izračunatih u skladu sa odlukom iz alineje prve ovog stava;

- izloženosti prema tom licu po osnovu kojih je banka izložena riziku izmirenja/isporuke i riziku druge ugovorne strane, izračunatih u skladu sa odlukom iz alineje prve ovog stava.

Izloženost prema grupi povezanih lica po osnovu pozicija iz knjige trgovanja jednaka je zbiru izloženosti prema svakom od lica koja čine tu grupu izračunatih na način propisan u stavu 1. ove tačke.

Limiti izloženosti

58. Izloženost banke prema jednom licu ili grupi povezanih lica ne sme preći 25% kapitala banke.

Izloženost banke prema licu povezanom s bankom ne sme preći 5% kapitala banke.

Ukupna izloženost banke prema licima povezanim s bankom ne sme preći 20% kapitala banke.

Zbir svih velikih izloženosti banke ne sme preći 400% kapitala banke.

Umanjenje izloženosti

59. Radi obračuna limita izloženosti prema jednom licu ili grupi povezanih lica banka može umanjiti izloženost izračunatu u skladu s tač. 56. i 57. ove odluke za:

1) efekte tehnika ublažavanja kreditnog rizika, i to na takav način da:

- izloženost obezbeđenu podobnim instrumentima nematerijalne kreditne zaštite, kao i instrumentima materijalne kreditne zaštite na koje primenjuje jednostavni metod, a u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke, tretira kao izloženost prema pružaocu kreditne zaštite a ne kao izloženost prema dužniku, pod uslovom da se, u skladu s tom odlukom, neobezbeđenoj izloženosti prema ovom pružaocu dodeljuje jednak ili niži ponder kreditnog rizika nego neobezbeđenoj izloženosti prema dužniku,

- umesto iznosa izloženosti izračunatog u skladu s tač. 56. i 57. ove odluke, koristi efektivnu vrednost izloženosti (E*) izračunatu primenom složenog metoda u skladu sa odlukom iz alineje prve ove odredbe;

- vrednost izloženosti umanji do 50% vrednosti stambene nepokretnosti ako je ta izloženost obezbeđena hipotekom na ovoj nepokretnosti i ako banka vrednost te nepokretnosti utvrđuje najmanje jednom godišnje, u skladu sa odlukom iz alineje prve ove odredbe;

2) sledeće izloženosti:

- izloženosti prema državama, centralnim bankama, teritorijalnim autonomijama, jedinicama lokalne samouprave, međunarodnim razvojnim bankama, međunarodnim organizacijama i javnim administrativnim telima kojima se, u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke, dodeljuje ponder kreditnog rizika 0%, kao i izloženosti obezbeđene njihovim garancijama,

- izloženosti obezbeđene gotovinom i gotovinskim ekvivalentima deponovanim kod banke, kao i krediti i depoziti koji su predmet sporazuma o bilansnom netiranju, u skladu sa odlukom iz alineje prve ove odredbe,

- izloženosti po osnovu neiskorišćenog iznosa okvirnih kredita (pod uslovom da je ugovoreno da klijent ili grupa klijenata neiskorišćeni iznos mogu povući samo ako to neće uzrokovati prekoračenje limita iz tačke 58. ove odluke) i druge vanbilansne stavke po kojima ne može doći do plaćanja a koje su raspoređene u kategoriju niskog rizika, u skladu sa odlukom iz alineje prve ove odredbe,

- odbitne stavke od kapitala propisane odlukom iz alineje prve ove odredbe.

Izuzetno od stava 1. odredba pod 1) ove tačke, ako se saglasnost za IRB pristup koji je banka dobila od Narodne banke Srbije u skladu sa odlukom kojom se uređuje adekvatnost kapitala banke odnosi i na korišćenje AIRB pristupa - banka može za potrebe izračunavanja limita izloženosti da koristi sopstvene procene efekata sredstava obezbeđenja u obliku finansijske imovine na iznos izloženosti samo ako su ispunjeni sledeći uslovi:

1) da banka, pored minimalnih zahteva za LGD parametar propisanih tom odlukom, na odgovarajući način procenjuje uticaj sredstava obezbeđenja u obliku finansijske imovine na iznos izloženosti;

2) da je metodologija za procenu efekata sredstava obezbeđenja u obliku finansijske imovine na iznos izloženosti usklađena s metodologijom koju banka koristi za sopstvene procene LGD parametra za izračunavanje iznosa aktive ponderisane kreditnim rizikom, u skladu s tom odlukom.

Banka koja iznos izloženosti radi obračuna limita izloženosti umanjuje na način propisan u stavu 1. odredba pod 1), alineja druga, i stavu 2. ove tačke dužna je da:

- sprovodi redovne stres testove koncentracije kreditnog rizika, uključujući i vrednost sredstva obezbeđenja;

- umanji vrednost sredstva obezbeđenja za odgovarajući iznos ako stres testovi ukazuju na to da je iznos dobijen realizacijom tog sredstva niži od iznosa utvrđenog primenom složenog metoda iz stava 1. odredba pod 1), alineja druga, ove tačke ili sopstvenim procenama iz stava 2. te tačke.

Rizici ulaganja banke

60. Rizici ulaganja banke obuhvataju rizike njenih ulaganja u druga pravna lica i u osnovna sredstva.

Ulaganja banke u jedno lice koje nije lice u finansijskom sektoru ne sme preći 10% njenog kapitala, pri čemu se pod ovim ulaganjem podrazumeva ulaganje kojim banka stiče udeo ili akcije lica koje nije lice u finansijskom sektoru.

Ukupna ulaganja banke u lica koja nisu lica u finansijskom sektoru i u osnovna sredstva banke ne smeju preći 60% kapitala banke, s tim što se ovo ograničenje ne odnosi na sticanje akcija radi njihove dalje prodaje u roku od šest meseci od dana ovog sticanja.

Rizici zemlje

61. Rizik zemlje je rizik koji se odnosi na zemlju porekla lica prema kome je banka izložena, odnosno rizik mogućnosti nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke zbog nemogućnosti banke da naplati potraživanja od ovog lica iz razloga koji su posledica političkih, ekonomskih ili socijalnih prilika u zemlji porekla tog lica.

Ako banka odobrava plasmane licima sa sedištem ili prebivalištem van teritorije Republike Srbije, dužna je da u sistem upravljanja rizicima uključi i rizik zemlje.

62. Rizik zemlje obuhvata sledeće rizike:

- političko-ekonomski rizik, pod kojim se podrazumeva mogućnost ostvarivanja gubitka zbog sprečenosti banke da naplati potraživanja usled ograničenja utvrđenih aktima državnih i drugih organa države porekla dužnika, kao i opštih i sistemskih prilika u toj državi;

- rizik transfera, pod kojim se podrazumeva mogućnost ostvarenja gubitka zbog sprečenosti banke da naplati potraživanja iskazana u valuti koja nije zvanična valuta države porekla dužnika, i to usled ograničenja plaćanja obaveza prema poveriocima iz drugih država u određenoj valuti koja su utvrđena aktima državnih i drugih dužnika države porekla.

63. Banka je dužna da utvrđuje i periodično menja limite izloženosti riziku zemlje pojedinačno po državi porekla dužnika i na regionalnoj osnovi, kao i da utvrdi odgovarajući nivo ispravki vrednosti i rezervisanja po državama.

Operativni rizik

64. Operativni rizik je rizik od mogućeg nastanka negativnih efekata na finansijski rezultat i kapital banke usled propusta (nenamernih i namernih) u radu zaposlenih, neodgovarajućih unutrašnjih procedura i procesa, neadekvatnog upravljanja informacionim i drugim sistemima u banci, kao i usled nastupanja nepredvidivih eksternih događaja.

Operativni rizik uključuje i pravni rizik.

65. Banka je dužna da identifikuje i proceni događaje i izvore zbog kojih mogu nastati gubici u vezi sa operativnim rizikom, uzimajući u obzir sve značajne unutrašnje i spoljne faktore.

Banka je dužna da utvrdi nivo materijalno značajnih gubitaka po osnovu operativnog rizika i da ih detaljno analizira, kao i da procenjuje događaje koji mogu dovesti do takvih gubitaka.

66. Banka meri, odnosno procenjuje izloženost operativnom riziku uzimajući u obzir mogućnost, odnosno učestalost nastanka tog rizika, kao i njegov potencijalni uticaj na banku, s posebnim osvrtom na događaje za koje je malo verovatno da će nastati ali mogu izazvati velike materijalne gubitke.

Pri merenju, odnosno proceni operativnog rizika banka naročito procenjuje da li je ovom riziku izložena ili može biti izložena po osnovu uvođenja novih proizvoda, aktivnosti, procesa i sistema, a procenjuje i aktivnosti čije je obavljanje poverila trećim licima.

67. Zaposleni zaduženi za upravljanje operativnim rizikom dužni su da prate izloženosti ovom riziku po vrstama, uzrocima i značaju događaja i da o tome redovno izveštavaju rukovodstvo banke, kao i o merama preduzetim za ublažavanje tog rizika.

68. Radi obezbeđivanja kontinuiteta poslovanja, upravni odbor banke dužan je da usvoji plan kontinuiteta poslovanja (Business Continuity Plan) (u daljem tekstu: BCP plan), kao i plan oporavka aktivnosti u slučaju katastrofa (Disaster Recovery Plan) (u daljem tekstu: DRP plan), koji omogućavaju nesmetano i kontinuirano funkcionisanje svih značajnih sistema i procesa banke, kao i ograničavanje gubitaka u vanrednim situacijama.

Izvršni odbor banke odgovoran je za:

- sprovođenje BCP plana i DRP plana, kao i za obuku i upoznavanje zaposlenih s njihovom ulogom i odgovornostima u slučaju nastupanja vanrednih situacija;

- izmene BCP plana i DRP plana u skladu s poslovnim promenama, uključujući i promene u proizvodima, aktivnostima, procesima i sistemima, s promenama u okruženju, kao i s poslovnom politikom i strategijom banke;

- redovno testiranje BCP plana i DRP plana, uz adekvatnu dokumentovanost rezultata testiranja i njihovo uključivanje u izveštavanje upravnog odbora banke.

69. Radi obezbeđivanja kontinuiteta poslovanja, banka je dužna da:

1) utvrdi ključne poslovne aktivnosti (uključujući i aktivnosti poverene trećim licima), resurse i sisteme potrebne za obavljanje poslovnih procesa, kao i njihovu međuzavisnost i povezanost;

2) utvrdi kritično vreme za pojedine poslovne procese, odnosno period posle kog je neophodno ponovo uspostaviti ove procese;

3) proceni rizike koji mogu dovesti do prekida kontinuiteta poslovanja banke i uticati na finansijsko stanje i/ili reputaciju banke;

4) proceni verovatnoću nastanka i značaja uticaja rizika iz odredbe pod 3) ovog stava na kontinuitet poslovanja banke;

5) usvoji strategiju oporavka u kojoj će utvrditi sledeće osnovne ciljeve koje treba da ostvari u slučaju prekida poslovanja:

- prioritete oporavka,

- prihvatljiv nivo aktivnosti,

- prihvatljiv nivo rizika i tehnike za ublažavanje identifikovanih rizika,

- vreme oporavka, odnosno period do ponovnog uspostavljanja redovnih poslovnih procesa, koji bi trebalo da budu kraći u odnosu na kritično vreme.

70. BCP plan sadrži naročito:

- opis procedura u slučaju prekida poslovanja;

- spisak svih resursa neophodnih za ponovno uspostavljanje kontinuiteta poslovanja;

- imenovanje timova koji će biti odgovorni za ponovno uspostavljanje poslovanja u slučaju nastanka nepredviđenih događaja;

- jasno utvrđene dužnosti i odgovornosti timova iz alineje treće ove tačke i pojedinih članova tih timova, kao i plan internih i eksternih linija komunikacije;

- rezervnu lokaciju za slučaj prekida poslovanja i nemogućnosti ponovnog uspostavljanja poslovnih procesa na primarnoj lokaciji.

71. DRP plan obezbeđuje mogućnost ponovnog uspostavljanja oporavka sistema informacione tehnologije kakav je bio pre prekida poslovanja, uključujući i procedure izrade i čuvanja rezervnih kopija svih podataka potrebnih za ponovno uspostavljanje procesa koji podržavaju taj sistem.

DRP plan sadrži naročito:

- procedure za oporavak sistema informacione tehnologije u slučaju nastupanja katastrofalnih događaja;

- prioritete opravka resursa informacione tehnologije;

- imenovanje timova koji će biti odgovorni za oporavak sistema informacione tehnologije;

- jasno utvrđene dužnosti i odgovornosti timova iz alineje treće ove tačke i pojedinih članova tih timova;

- rezervnu lokaciju za oporavak sistema informacione tehnologije.

72. Banka je dužna da, u slučaju nastanka okolnosti koje zahtevaju primenu BCP plana i DRP plana, obavesti Narodnu banku Srbije, i to u roku od jednog dana, o svim relevantnim činjenicama i okolnostima koje se na to odnose.

Rizici koji nastaju po osnovu uvođenja novih proizvoda/usluga

73. Banka je dužna da sistemom za upravljanje rizicima blagovremeno obuhvati i sve rizike koji nastaju po osnovu uvođenja novih proizvoda ili usluga, uključujući i nove aktivnosti u vezi s procesima i sistemima banke.

Banka odgovarajućim unutrašnjim aktima utvrđuje šta se smatra novim proizvodima ili uslugama i uređuje proces donošenja odluke o uvođenju tih proizvoda, odnosno usluga.

Banka je dužna da, pre uvođenja novog proizvoda ili usluge, izvrši analizu:

- svih rizika koji mogu nastati kao posledica uvođenja tog proizvoda ili usluge;

- uticaja uvođenja tog proizvoda ili usluge na rizični profil banke;

- uticaja uvođenja tog proizvoda ili usluge na mogućnost adekvatnog upravljanja rizicima koji nastaju po tom osnovu.

Pri donošenju odluke iz stava 2. ove tačke banka uzima u obzir i rezultate analize iz stava 3. te tačke.

Banka je dužna da Narodnu banku Srbije obavesti o uvođenju novih proizvoda.

Rizici koji nastaju po osnovu aktivnosti koje je banka poverila trećim licima

74. Banka je dužna da sistemom za upravljanje rizicima blagovremeno obuhvati i sve rizike koji nastaju po osnovu aktivnosti u vezi s njenim poslovanjem koje je poverila trećem licu a koje te aktivnosti obavlja kao svoju pretežnu delatnost.

Aktivnostima iz stava 1. ove tačke smatraju se aktivnosti koje banci omogućavaju obavljanje poslova iz člana 4. Zakona o bankama, a ne smatraju se nabavka robe i standardizovanih usluga kao što su usluge u vezi s korišćenjem telekomunikacija, usluge oglašavanja, usluge čišćenja, usluge ispitivanja tržišta i sl.

75. Banka koja namerava da određene aktivnosti poveri trećem licu dužna je da politikama za upravljanje rizicima iz tačke 7. ove odluke uredi:

- proces odlučivanja o poveravanju tih aktivnosti i kriterijume za donošenje te odluke;

- način uključivanja tih aktivnosti u proces upravljanja rizicima i u sistem internog izveštavanja o rizicima;

- način na koji banka obezbeđuje kontinuitet poslovanja u vezi sa aktivnostima koje je poverila i mere koje preduzima u slučaju raskida ugovornog odnosa s licima čije usluge koristi, kao i u slučaju privremenog zastoja ili prestanka pružanja tih usluga;

- način vršenja nadzora nad obavljanjem aktivnosti koje je poverila, uključujući i nadzor nad usklađenošću tih aktivnosti s propisima, dobrim poslovnim običajima i poslovnom etikom banke.

Pri utvrđivanju kriterijuma za donošenje odluke o poveravanju aktivnosti iz stava 1. ove tačke, banka naročito ceni uticaj poveravanja na:

- kontinuitet poslovanja i reputaciju banke;

- troškove, finansijski rezultat, likvidnost i solventnost banke;

- rizični profil banke;

- kvalitet pružanja usluga.

Banka je dužna da, pre donošenja odluke iz stava 1. ove tačke, proceni i stepen poteškoća i vreme potrebno za izbor drugog pružaoca usluga, ili mogućnost nastavka obavljanja tih aktivnosti u banci, u slučaju prestanka obavljanja poverenih aktivnosti.

Pri donošenju odluke odluke iz stava 1. ove tačke banka je dužna da uzme u obzir i detaljnu analizu potencijalnog pružaoca usluge koja se odnosi na njegovu sposobnost pružanja usluga, finansijsko stanje i poslovnu reputaciju.

76. Banka koja namerava da određene aktivnosti poveri trećem licu dužna je da o tome obavesti Narodnu banku Srbije u roku od 30 dana pre planiranog poveravanja aktivnosti.

Obaveštenje iz stava 1. ove tačke sadrži detaljan opis i obim aktivnosti koje banka namerava da poveri trećem licu, uslove koje je treće lice dužno da ispuni da bi mu banka poverila aktivnosti, kao i podatke o tom licu (poslovno ime i sedište, odnosno ime i prebivalište trećeg lica i dr.).

77. Banka je dužna da obezbedi da pružalac usluga omogući banci, spoljnom revizoru i Narodnoj banci Srbije blagovremeni i neograničeni pristup dokumentaciji i podacima u vezi s poverenim aktivnostima.

78. Banka odgovara za aktivnosti u vezi s njenim poslovanjem koje je poverila trećem licu.

IV PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

79. Banka je dužna da sastavlja izveštaj o procesu interne procene adekvatnosti kapitala sa stanjem na dan 31. decembra i da ga dostavlja Narodnoj banci Srbije u rokovima propisanim za dostavljanje i objavljivanje godišnjih finansijskih izveštaja sa izveštajem spoljnog revizora.

Banka je dužna da izveštaj iz stava 1. ove tačke Narodnoj banci Srbije prvi put dostavi sa stanjem na dan 31. decembra 2012. godine.

Sadržaj i formu izveštaja iz stava 1. ove tačke Narodna banka Srbije propisaće do 31. decembra 2012. godine.

80. Banka će, od dana stupanja na snagu ove odluke, testirati primenu odredaba te odluke kako bi bila spremna da svoje poslovanje u potpunosti uskladi s tim odredbama najkasnije 31. decembra 2011. godine.

O rezultatima testiranja izvršenog u smislu stava 2. ove tačke banka će obavestiti Narodnu banku Srbije dostavljanjem izveštaja na obrascima VI-LI i VI-GPL propisanim odlukom kojom se uređuje izveštavanje banaka, prema stanju na dan 30. septembra 2011. godine, i to najkasnije 20. oktobra 2011. godine.

81. Danom početka primene ove odluke prestaju da važe Odluka o upravljanju rizicima banke ("Službeni glasnik RS", br. 129/2007, 63/2008 i 112/2008) i Odluka o upravljanju rizikom likvidnosti banke ("Službeni glasnik RS", broj 18/2011).

82. Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS", a primenjuje se od 31. decembra 2011. godine.