ZAKON O ODUZIMANJU DRŽAVLJANSTVA OFICIRIMA I PODOFICIRIMA BIVŠE JUGOSLOVENSKE VOJSKE, KOJI NEĆE DA SE VRATE U OTADŽBINU, PRIPADNICIMA VOJNIH FORMACIJA KOJI SU SLUŽILI OKUPATORU I ODBEGLI U INOSTRANSTVO, KAO I LICIMA ODBEGLIM POSLE OSLOBOĐENJA ("Sl. list FNRJ", br. 86/46)

Član 1

Svi od neprijatelja zarobljeni ili internirani aktivni ili rezervni oficiri i podoficiri bivše Jugoslovenske vojske, koji odbiju da se vrate u otadžbinu i dobrovoljno ostanu izvan otadžbine, gube državljanstvo FNRJ.

Svi pripadnici raznih protivnarodnih političkih organizacija i vojničkih formacija koje su bile u službi okupatora (t.zv. Jugoslovenske vojske u otadžbini, četnika, ustaša, Srpske državne straže, domobrana itd.) koji su se sa teritorije Jugoslavije povukli zajedno s neprijateljem, sa kojim su se do granice zajedno borili protiv Jugoslovenske armije i naših saveznika, i koji se sada nalaze u inostranstvu, kao i ostali pripadnici tih formacija, koji su zemlju ranije napustili, gube državljanstvo FNRJ. Isto tako gube državljanstvo FNRJ lica koja pobegnu ili su pobegla iz zemlje posle oslobođenja.

Član 2

Gubitak državljanstva po čl. 1 ovog zakona povlači za sobom konfiskaciju celokupne imovine. Za donošenje odluke o konfiskaciji nadležan je sreski sud na čijem se području nalazi imovina koja podleže konfiskaciji. Taj sud nadležan je i za donošenje odluke o sekvestraciji ili drugog sredstva obezbeđenja u smislu st. 1 čl. 2 Zakona o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine, i o sekvestraciji nad imovinom otsutnih lica. Ako se imovina nalazi na području više sreskih sudova, odluku o konfiskaciji, sekvestraciji ili drugom načinu obezbeđenja doneće sreski sud na čijem se području nalazi pretežni deo imovine.

Otseci unutrašnjih poslova pri sreskim izvršnim narodnim odborima podneće nadležnim sreskim sudovima predlog za konfiskaciju i druga obezbeđenja imovine u slučajevima iz prethodnog stava.

Za sprovođenje konfiskacije važe propisi Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije.

Član 3

Neće izgubiti državljanstvo FNRJ ona lica iz čl. 1 ovog zakona koja, u roku od dva meseca posle zvanične objave da je repatriranje završeno u zoni u kojoj se ta lica nalaze, pred jugoslovenskim diplomatskim ili vojnim pretstavnicima odnosno pred njihovim ovlašćenim delegatima budu dala izjavu da su spremna da se vrate u otadžbinu i stave se, radi povratka, na raspoloženje našim vlastima za repatrijaciju.

Lica, koja usled bolesti, ležanja u bolnici ili udaljenosti ili odvojenosti ne budu u mogućnosti da iskoriste predviđeni rok za davanje izjave za povratak u zemlju, mogu i posle toga roka to tražiti navodeći dokaze za opravdanje zadocnjenja svoje izjave.

Član 4

Naša diplomatska i vojna pretstavništva u inostranstvu obavezna su da ovim licima iz čl. 1 ovog zakona omoguće da u određenom roku daju svoje izjave o spremnosti za povratak u zemlju. Njihova je dužnost da lica, koja budu dala takve izjave, izdvoje u posebna sabirališta, odakle će im se omogućiti što brži povratak.

Član 5

Gubitak državljanstva prema čl. 1 ovog zakona kao i povratak u zemlju ne sprečava podizanje optužbe protiv navedenih lica za druge zločine protiv otadžbine, ukoliko su ih počinili.

Član 6

Ministar unutrašnjih poslova FNRJ izvršiće ovaj zakon u sporazumu sa Ministrom narodne odbrane FNRJ i Ministrom pravosuđa FNRJ.

Član 7

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu Federativne Narodne Republike Jugoslavije".