ZAKON

O ORGANIZACIJI I NADLEŽNOSTI DRŽAVNIH ORGANA U SUZBIJANJU ORGANIZOVANOG KRIMINALA, KORUPCIJE I DRUGIH POSEBNO TEŠKIH KRIVIČNIH DELA

("Sl. glasnik RS", br. 42/2002, 27/2003, 39/2003, 67/2003, 29/2004, 58/2004 - dr. zakon, 45/2005, 61/2005, 72/2009, 72/2011 - dr. zakon, 101/2011 - dr. zakon i 32/2013)

 

I UVODNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuje se obrazovanje, organizacija, nadležnost i ovlašćenja državnih organa i posebnih organizacionih jedinica državnih organa, radi otkrivanja, krivičnog gonjenja i suđenja za krivična dela određena ovim zakonom.

Član 2

Ovaj zakon se primenjuje radi otkrivanja, krivičnog gonjenja i suđenja za:

1) krivična dela organizovanog kriminala,

2) krivično delo ubistvo najviših državnih predstavnika (član 310. Krivičnog zakonika) i krivično delo oružane pobune (član 311. Krivičnog zakonika),

3) krivična dela protiv službene dužnosti (čl. 359, 366, 367. i 368. Krivičnog zakonika), kada je okrivljeni, odnosno lice kojem se daje mito, službeno ili odgovorno lice koje vrši javnu funkciju na osnovu izbora, imenovanja ili postavljenja od strane Narodne skupštine, Vlade, Visokog saveta sudstva ili Državnog veća tužilaca,

4) krivično delo zloupotreba položaja odgovornog lica (član 234. stav 3. Krivičnog zakonika), krivično delo zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom (član 234a stav 3. Krivičnog zakonika) i krivično delo zloupotreba službenog položaja (član 359. stav 3. Krivičnog zakonika), kada vrednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od 200.000.000 dinara,

5) krivično delo terorizam (član 391. Krivičnog zakonika), krivično delo javno podsticanje na izvršenje terorističkih dela (član 391a Krivičnog zakonika), krivično delo vrbovanje i obučavanje za vršenje terorističkih dela (član 391b Krivičnog zakonika), krivično delo upotreba smrtonosne naprave (član 391v Krivičnog zakonika), krivično delo uništenje i oštećenje nuklearnog objekta (član 391g Krivičnog zakonika), krivično delo finansiranje terorizma (član 393. Krivičnog zakonika) i krivično delo terorističko udruživanje (član 393a Krivičnog zakonika),

6) krivično delo pranja novca (član 231. Krivičnog zakonika), ako imovina koja je predmet pranja novca potiče iz krivičnih dela iz tač. 1), 3), 4) i 5) ovog člana,

7) krivična dela protiv državnih organa (član 322. st. 3. i 4. i član 323. st. 3. i 4. Krivičnog zakonika) i krivična dela protiv pravosuđa (čl. 333. i 335, član 336. st. 1, 2. i 4. i čl. 336b, 337. i 339. Krivičnog zakonika), ako su izvršena u vezi sa krivičnim delima iz tač. 1) do 6) ovog člana.

Član 3

Organizovani kriminal u smislu ovog zakona predstavlja vršenje krivičnih dela od strane organizovane kriminalne grupe ili njenih pripadnika.

Pod organizovanom kriminalnom grupom iz stava 1. ovog člana podrazumeva se grupa od tri ili više lica, koja postoji određeno vreme i deluje sporazumno u cilju vršenja jednog ili više krivičnih dela za koja je propisana kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, radi sticanja, posredno ili neposredno, finansijske ili druge koristi.

II ORGANIZACIJA I NADLEŽNOST DRŽAVNIH ORGANA U SUZBIJANJU ORGANIZOVANOG KRIMINALA

1. Tužilaštvo za organizovani kriminal

Član 4

Za postupanje u predmetima krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona, nadležno je Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, na Tužilaštvo za organizovani kriminal primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje javno tužilaštvo.

Član 5

Radom Tužilaštva za organizovani kriminal rukovodi Tužilac za organizovani kriminal (u daljem tekstu: Tužilac).

Prilikom predlaganja kandidata za Tužioca, odnosno izbora zamenika Tužioca, prednost imaju kandidati koji poseduju potrebna stručna znanja i iskustvo iz oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Čl. 6 i 7

(Brisani)

Član 8

Republički javni tužilac može, na predlog Tužioca, da uputi u Tužilaštvo za organizovani kriminal, zamenika javnog tužioca, uz njegovu pismenu saglasnost.

Upućivanje iz stava 1. ovog člana traje najduže četiri godine, a može biti produženo odlukom Republičkog javnog tužioca, na predlog Tužioca, uz pismenu saglasnost upućenog zamenika javnog tužioca.

Član 9

Ako je to potrebno radi vođenja krivičnog postupka, Tužilac može od državnog organa ili organizacije da zatraži upućivanje zaposlenog na rad u Tužilaštvo za organizovani kriminal.

Rukovodilac organa ili organizacije dužan je da bez odlaganja odluči o zahtevu Tužioca iz stava 1. ovog člana.

Upućivanje na rad iz stava 1. ovog člana vrši se uz saglasnost zaposlenog i traje najduže godinu dana.

2. Služba za suzbijanje organizovanog kriminala

Član 10

Radi obavljanja policijskih poslova u vezi sa krivičnim delima iz člana 2. ovog zakona, obrazuje se u okviru ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove Služba za suzbijanje organizovanog kriminala (u daljem tekstu: Služba).

Služba postupa po zahtevima Tužioca, u skladu sa zakonom.

Ministar nadležan za unutrašnje poslove, uz pribavljeno mišljenje Tužioca, postavlja i razrešava starešinu Službe i donosi akt kojim bliže uređuje rad Službe, u skladu sa zakonom.

Ministar nadležan za unutrašnje poslove može odrediti da u sprečavanju i otkrivanju krivičnog dela terorizma učestvuje organizaciona jedinica ministarstva nadležnog za unutrašnje poslove - Žandarmerija.

Član 11

Svi državni organi i organizacije dužni su da na zahtev Službe ili Tužioca:

1) bez odlaganja omoguće upotrebu svakog tehničkog sredstva kojim raspolažu;

2) obezbede blagovremeno odazivanje svakog svog pripadnika, odnosno zaposlenog, uključujući i starešine organa ili organizacije, radi davanja obaveštenja i saslušanja, odosno ispitivanja u svojstvu osumnjičenog ili svedoka;

3) bez odlaganja predaju Službi ili Tužiocu svako pismeno ili drugi dokaz koji poseduju, ili na drugi način saopšte informacije koje mogu da pomognu u rasvetljavanju krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona.

Ako policija u pretkrivičnom postupku dođe do saznanja da se priprema ili da je učinjeno krivično delo iz člana 2. ovog zakona ili u vezi sa sprečavanjem ili otkrivanjem tih krivičnih dela preduzme neku službenu radnju, dužna je da o tome odmah obavesti Službu i Tužioca.

Tužilac može zahtevati da policija preduzme određene mere ili radnje u datom roku i da ga o tome odmah obavesti.

O nepostupanju ili neblagovremenom postupanju policije, Tužilac će obavestiti ministra nadležnog za unutrašnje poslove i Vladu.

3. Posebna odeljenja nadležnih sudova

Član 12

Za postupanje u predmetima krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona nadležan je Viši sud u Beogradu, kao prvostepeni, za teritoriju Republike Srbije.

Za odlučivanje u drugom stepenu u predmetima krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona nadležan je Apelacioni sud u Beogradu.

Sukob nadležnosti između redovnih sudova za postupanje u predmetima krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona rešava Vrhovni kasacioni sud.

Odredba stava 3. ovog člana primenjuje se i u slučaju sukoba nadležnosti između Posebnog odeljenja za postupanje u krivičnim delima iz člana 2. ovog zakona Višeg suda u Beogradu i drugih odeljenja i veća toga suda.

Član 13

U Višem sudu u Beogradu obrazuje se Posebno odeljenje za postupanje u predmetima krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona (u daljem tekstu: Posebno odeljenje Višeg suda).

Radom Posebnog odeljenja Višeg suda rukovodi predsednik Posebnog odeljenja Višeg suda.

Predsednika Posebnog odeljenja Višeg suda postavlja predsednik Višeg suda u Beogradu iz reda sudija raspoređenih na rad u Posebno odeljenje Višeg suda, na vreme od četiri godine. Predsednik Posebnog odeljenja Višeg suda mora imati najmanje 10 godina profesionalnog iskustva u oblasti krivičnog prava.

Sudije u Posebno odeljenje Višeg suda raspoređuje predsednik Višeg suda u Beogradu, na vreme od šest godina, uz njihovu pismenu saglasnost. Sudija Posebnog odeljenja Višeg suda mora imati najmanje osam godina profesionalnog iskustva u oblasti krivičnog prava.

Izuzetno od odredaba Zakona o sudijama, Visoki savet sudstva može uputiti sudiju iz drugog suda na rad u Posebno odeljenje Višeg suda, na vreme od šest godina, uz njegovu pismenu saglasnost. Sudija koji se upućuje mora ispunjavati uslove iz stava 4. ovog člana.

Prilikom raspoređivanja, odnosno upućivanja u Posebno odeljenje Višeg suda, prednost imaju sudije koje poseduju potrebna stručna znanja i iskustvo iz oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Predsednik Višeg suda u Beogradu bliže uređuje rad Posebnog odeljenja Višeg suda.

Član 14

U Apelacionom sudu u Beogradu obrazuje se Posebno odeljenje za postupanje u predmetima krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona (u daljem tekstu: Posebno odeljenje Apelacionog suda).

Radom Posebnog odeljenja Apelacionog suda rukovodi predsednik Posebnog odeljenja Apelacionog suda.

Predsednika Posebnog odeljenja Apelacionog suda postavlja predsednik Apelacionog suda u Beogradu iz reda sudija raspoređenih na rad u Posebno odeljenje Apelacionog suda, na vreme od 4 godine. Predsednik Posebnog odeljenja Apelacionog suda mora imati najmanje 12 godina profesionalnog iskustva u oblasti krivičnog prava.

Sudije u Posebno odeljenje Apelacionog suda raspoređuje predsednik Apelacionog suda u Beogradu, na vreme od šest godina, uz njihovu pismenu saglasnost. Sudija Posebnog odeljenja Apelacionog suda mora imati najmanje 10 godina profesionalnog iskustva u oblasti krivičnog prava.

Izuzetno od odredaba Zakona o sudijama, Visoki savet sudstva može uputiti sudiju iz drugog suda na rad u Posebno odeljenje Apelacionog suda, na vreme od šest godina, uz njegovu pismenu saglasnost. Sudija koji se upućuje mora ispunjavati uslove iz stava 4. ovog člana.

Prilikom raspoređivanja, odnosno upućivanja u Posebno odeljenje Apelacionog suda, prednost imaju sudije koje poseduju potrebna stručna znanja i iskustvo iz oblasti borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Predsednik Apelacionog suda u Beogradu bliže uređuje rad Posebnog odeljenja Apelacionog suda.

4. Posebna pritvorska jedinica

Član 15

U Okružnom zatvoru u Beogradu obrazuje se posebna pritvorska jedinica za izdržavanje pritvora određenog u krivičnom postupku za krivična dela iz člana 2. ovog zakona (u daljem tekstu: Posebna pritvorska jedinica).

Ministar nadležan za pravosuđe bliže uređuje organizaciju, rad i postupanje sa pritvorenicima u Posebnoj pritvorskoj jedinici, u skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku i Zakonom o izvršenju krivičnih sankcija.

IIa POSEBNA OVLAŠĆENJA NADLEŽNIH DRŽAVNIH ORGANA U KRIVIČNOM POSTUPKU ZA KRIVIČNA DELA ORGANIZOVANOG KRIMINALA

Član 15a***

(Prestao da važi)

Član 15b*

(Prestao da važi)

Čl. 15v-15d

(Brisani)

Čl. 15đ i 15e

(Brisani)

Čl. 15ž-15z***

(Prestali da važe)

Član 15i**

(Prestao da važi)

Čl. 15j-15m***

(Prestali da važe)

III PODACI O IMOVNOM STANJU

Član 16

Lica koja vrše funkciju, odnosno obavljaju poslove i zadatke u državnim organima i posebnim organizacionim jedinicama iz ovog zakona, dužna su da pre stupanja na funkciju, odnosno rad, dostave Agenciji za borbu protiv korupcije, u pisanoj formi, potpune i tačne podatke o svojoj imovini i imovini svog bračnog druga, krvnih srodnika u pravoj liniji, a u pobočnoj do trećeg stepena krvnog srodstva i u tazbinskom srodstvu do drugog stepena.

Evidentiranje i proveru podataka iz stava 1. ovog člana vrši Agencija za borbu protiv korupcije, u skladu sa posebnim zakonom.

Bezbednosne provere lica iz stava 1. ovog člana vrši ministarstvo nadležno za unutrašnje poslove, Bezbednosno-informativna agencija i Vojno-bezbednosna agencija. Bezbednosne provere mogu se obaviti bez znanja tih lica pre stupanja na rad, odnosno funkciju, tokom vršenja funkcije, odnosno obavljanja poslova, kao i godinu dana po prestanku vršenja funkcije, odnosno obavljanja poslova.

Način obavljanja bezbednosnih provera iz stava 3. ovog člana, kao i evidentiranje prikupljenih podataka, uređuje se aktom Vlade.

Podaci iz st. 1. i 3. ovog člana su tajni podaci određeni u skladu sa zakonom koji uređuje tajnost podataka.

IV ČUVANJE TAJNIH PODATAKA

Član 17

Sva lica koja izvršavaju poslove i zadatke u okviru nadležnosti državnih organa u suzbijanju krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona dužna su da podatke i saznanja do kojih dođu prilikom obavljanja tih poslova i zadataka čuvaju kao tajne podatke, u skladu sa propisima koji uređuju tajnost podataka.

V PLATE I DRUGA PRAVA PO OSNOVU RADA

Član 18

Lica koja obavljaju poslove i zadatke u državnim organima i posebnim organizacionim jedinicama iz ovog zakona imaju pravo na platu koja ne može biti veća od dvostrukog iznosa plate koju bi ostvarila lica zaposlena na odgovarajućim poslovima i zadacima u Tužilaštvu za organizovani kriminal, Višem sudu u Beogradu, Apelacionom sudu u Beogradu, ministarstvu nadležnom za unutrašnje poslove i Okružnom zatvoru u Beogradu.

Plate lica iz stava 1. ovog člana uređuje Vlada.

Član 19

Sudije raspoređene u Posebno odeljenje Višeg suda i Posebno odeljenje Apelacionog suda, Tužilac i njegovi zamenici, imaju pravo na staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem, i to tako što se 12 meseci provedenih na radu u posebnim odeljenjima sudova, odnosno Tužilaštvu za organizovani kriminal računa kao 16 meseci staža osiguranja.

VI SREDSTVA ZA RAD

Član 20

Ministarstvo nadležno za pravosuđe obezbeđuje odgovarajuće prostorije i sve druge tehničke uslove potrebne za efikasan i bezbedan rad Tužilaštva za organizovani kriminal, Posebnog odeljenja Višeg suda, Posebnog odeljenja Apelacionog suda i Posebne pritvorske jedinice.

Član 21

Sredstva za rad Tužilaštva za organizovani kriminal, Posebnog odeljenja Višeg suda, Posebnog odeljenja Apelacionog suda, Službe i Posebne pritvorske jedinice obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.

VII PRELAZNA I ZAVRŠNA ODREDBA

Član 22

Krivični postupci za krivična dela iz člana 2. ovog zakona u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu do dana stupanja na snagu ovog zakona okončaće se pred sudovima koji su bili stvarno i mesno nadležni pre stupanja na snagu ovog zakona.

Član 23

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a odredbe člana 12. stav 2. i člana 14. ovog zakona primenjivaće se počev od 1. januara 2010. godine.

Do 1. januara 2010. godine za odlučivanje u drugom stepenu u predmetima krivičnih dela iz člana 2. ovog zakona primenjivaće se odredbe Zakona o uređenju sudova.

 

Samostalni član Zakona o izmenama
Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala

("Sl. glasnik RS", br. 27/2003)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjuje se od 28. februara 2003. godine.

 

Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala

("Sl. glasnik RS", br. 39/2003)

Član 4

Krivični postupci za krivična dela organizovanog kriminala iz čl. 1. i 2. ovog zakona u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu do dana stupanja na snagu ovog zakona okončaće se pred sudovima koji su bili nadležni i po postupku predviđenom propisima koji su važili za ova krivična dela do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 5

Narodna skupština u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog zakona preispitaće odredbe čl. 15 v, 15g i 15d.

Član 6

Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

 

Samostalni član Zakona o izmenama
Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala

("Sl. glasnik RS", br. 45/2005)

Član 4

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

 

Samostalni član Zakona o izmenama
Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala

("Sl. glasnik RS", br. 61/2005)

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

 

Samostalni članovi Zakona o izmenama i dopunama
Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala

("Sl. glasnik RS", br. 72/2009)

Član 32

Prilikom prvog izbora zamenika Tužioca, odnosno predlaganja kandidata za Tužioca, prednost imaju kandidati koji poseduju posebna znanja i iskustvo iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije.

Član 33

Krivični postupci za krivična dela iz člana 3. ovog zakona, u kojima je doneto rešenje o sprovođenju istrage, odnosno u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu do dana stupanja na snagu ovog zakona, okončaće se pred sudovima koji su bili stvarno i mesno nadležni pre stupanja na snagu ovog zakona.

Član 34

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", izuzev odredaba čl. 5. do 7, člana 8. u delu koji se odnosi na brisanje člana 6. stav 1. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala ("Službeni glasnik RS", br. 42/02, 27/03, 39/03, 67/03, 29/04, 58/04, 45/05 i 61/05), čl. 9. do 16, čl. 18. i 19, člana 21. stav 1, člana 22, člana 25, člana 26. stav 2, člana 27. stav 1. i čl. 28. do 30. ovog zakona koje stupaju na snagu 1. januara 2010. godine.

 

Samostalni član Zakona o izmenama
Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela

("Sl. glasnik RS", br. 32/2013)

Član 4

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", izuzev odredbe člana 1. koja stupa na snagu 15. aprila 2013. godine.

Napomene

* Danom stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 58/2004), odnosno 5. juna 2004. godine, prestale su da važe odredbe člana 15b Zakona o organizovanju i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala ("Sl. glasnik RS", br. 42/2002, 27/2003, 39/2003, 67/2003 i 29/2004).
** Odredbe člana 15i Zakona o organizovanju i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala ("Sl. glasnik RS", br. 42/2002, 27/2003, 39/2003, 67/2003, 29/2004, 58/2004 - dr. zakon, 45/2005, 61/2005 i 72/2009), prestale su da važe 15. januara 2012. godine, na osnovu Zakonika o krivičnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011).
*** Odredbe člana 15a i čl. 15ž do 15m Zakona o organizovanju i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela ("Sl. glasnik RS", br. 42/2002, 27/2003, 39/2003, 67/2003, 29/2004, 58/2004 - dr. zakon, 45/2005, 61/2005, 72/2009 i 72/2011 - dr. zakon), prestale su da važe 15. januara 2012. godine, na osnovu Zakona o izmenama i dopunama Zakonika o krivičnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 101/2011).