ODLUKA
O UTVRĐIVANJU UMETNIČKE LIVNICE "PLASTIKA" U BEOGRADU ZA SPOMENIK KULTURE

("Sl. glasnik RS", br. 73/2013)

1. Umetnička livnica "Plastika" u Beogradu, sa pokretnim dobrima u njoj koja su od posebnog kulturnog i istorijskog značaja, utvrđuje se za spomenik kulture.

2. Umetnička livnica "Plastika" u Beogradu, sa pokretnim dobrima u njoj koja su od posebnog kulturnog i istorijskog značaja (u daljem tekstu: spomenik kulture) nalazi se na teritoriji opštine Stari grad, u gradu Beogradu, Carigradska ulica broj 23, u državnoj svojini, na katastarskoj parceli broj 1248/1, KO Stari grad, u mešovitoj svojini.

Spomenik kulture sagrađen je uoči Prvog svetskog rata kao fabrika sapuna, potom je adaptiran u automobilsku radionicu i livnicu. Nakon Drugog svetskog rata, zbog konstruktivnih i tehničko-tehnoloških mogućnosti kao i postojanja livačkih peći, u njemu je počela sa radom umetnička livnica Udruženja likovnih umetnika Srbije.

Projekat prizemne fabrike sapuna izveden je, najverovatnije, prema predlošcima iz nemačkih tehničkih udžbenika. Izdužena pravougaona osnova objekta bila je podređena što funkcionalnijoj organizaciji proizvodnog procesa. Nakon Prvog svetskog rata, usled promene proizvodnog procesa, izvedena je dogradnja i adaptacija unutrašnjeg prostora fabrike, prema projektu jednog od najznačajnijih srpskih arhitekata Milana Antonovića. Tom prilikom, za potrebe automobilske radionice, dograđena je mala livnica sa livačkim pećima u fabričkoj zgradi i izvedena adaptacija ostalih prostorija. Istovremeno izgrađen je prizemni objekat "G" osnove, situiran po obodnim ivicama parcele, stilski i oblikovno usaglašen sa arhitekturom fabričke zgrade. Fabrička zgrada oblikovana je u duhu industrijskih objekata s početka prošlog veka, a njen spoljašnji izgled definišu standardni elementi romantičarskog izraza. Arhitektonskoj kompoziciji, koja jasno ukazuje na industrijsku namenu objekta, doprinose i lanterne u krovnoj zoni, a posebno ona iznad topionice.

Nakon Drugog svetskog rata, Udruženje likovnih umetnika Srbije otvorilo je u objektu umetničko-zanatsku radionicu za potrebe livenja i montiranja skulptura, pod nazivom Umetnička livnica "Plastika". Projekat adaptacije livnice uradio je arhitekta N. Ristić u projektnom birou "Plan", a radovi su izvođeni tokom 1953. godine. Radi pokrivanja prolaza u kome se vrši montaža spomenika, produžen je krov fabričke zgrade, spajajući na taj način fabriku i prizemni objekat na delu iz Carigradske ulice. Zatim je izvršeno ukrupnjavanje prostorija kako bi se formiralo gipsarsko, voskarsko i peskarsko odeljenje, kao i odeljenja za čišćenje i montiranja skulptura. Potom je proširena topionica, na krovu je otvorena lanterna za odvod gasova i uređena je kranska staza, a nekadašnji stanovi u dvorišnom objektu adaptirani su u magacine. U spoljašnjoj arhitektonskoj obradi livnica je zadržala autentičan izgled.

U toj livnici je prvi put u Srbiji uvedena i jedino se ovde primenjivala tehnologija liva u vosku. Osim članova vajarske sekcije Udruženja likovnih umetnika Srbije, svoje skulpture tu su izrađivali najznačajniji srpski i jugoslovenski vajari Sreten Stojanović, Lojze Dolinar, Franjo Kršinić, Olga Jančić, Vida Jocić i mnogi drugi. U spomeniku kulture izliveni su neki od najznačajnijih javnih spomenika i spomen obeležja, umetničkih skulptura i bista, brojni reljefi, plakete, priznanja i predmeti primenjene umetnosti, koji su trajno ubeleženi u istoriji srpskog vajarstva.

Predmeti tehničke kulture (kranovi i kranske staze, peć (livački lonac) i bušilica), koji se nalaze u spomeniku kulture, utvrđeni su za pokretna kulturna dobra Rešenjem Muzeja nauke i tehnike Beograd, broj 4815 od 8. novembra 2010. godine.

Spomenik kulture predstavlja jednu od najstarijih umetničkih livnica u Srbiji sa očuvanim autentičnim procesom proizvodnje i kontinuitetom namene. Od svog podizanja do danas nije menjao industrijsku namenu što potvrđuje njegove istorijske vrednosti i njegov značaj kao objekta tehničke kulture. Kao mesto na kome su nastala najznačajnija dela jugoslovenske i srpske skulpture, radovi naših eminentnih umetnika, poseduje istaknute kulturno-istorijske i umetničko-zanatske vrednosti. Zauzima značajno mesto u opusu arhitekte Milana Antonovića, kao do sada jedini poznat uspešno adaptiran industrijski objekat, čije stilske, konstruktivne i funkcionalne osobenosti potvrđuju arhitektonske vrednosti objekta.

3. Zaštićena okolina spomenika kulture obuhvata katastarsku parcelu broj 1248/1, KO Stari grad u mešovitoj svojini.

4. Utvrđuju se sledeće mere zaštite spomenika kulture:

1) očuvanje postojećeg izgleda spoljašnje arhitekture, horizontalnog i vertikalnog gabarita, konstruktivnog sklopa, elemenata tehnološkog procesa, originalnih materijala i funkcionalnih karakteristika;

2) ažurno praćenje stanja i održavanje konstruktivno-statičkog sistema, krovnog pokrivača, svih fasada i ispravnosti instalacija u spomeniku kulture;

3) zabrana radova koji mogu ugroziti statičku stabilnost spomenika kulture;

4) vođenje elektro i TT vodova podzemnim putem;

5) zabrana postavljanja priključnih kutija, ormara i rashladnih uređaja na fasadama spomenika kulture;

6) zabrana postavljanja sredstava za oglašavanje na fasadi i krovu spomenika kulture;

7) revitalizacija spomenika kulture uvođenjem javne namene - sadržaja pretežno kulturnih delatnosti;

8) očuvanje integriteta i celovitosti pokretnih stvari tehničke kulture koji se nalaze u sastavu spomenika kulture;

9) ažurno praćenje stanja i uslova čuvanja pokretnih stvari u sastavu spomenika kulture.

5. Utvrđuju se sledeće mere zaštite zaštićene okoline spomenika kulture:

1) zabrana gradnje i postavljanja trajnih ili privremenih objekata koji svojom namenom, volumenom gabarita po visini i obliku mogu ugroziti ili degradirati spomenik kulture i njegovu zaštićenu okolinu;

2) zabrana postavljanja pokretnih tezgi, kioska i drugih privremenih objekata unutar zaštićene okoline;

3) zabrana radova koji mogu ugroziti statičku bezbednost spomenika kulture;

4) zabrana izvođenja radova kojima se vrši promena oblika ili namene terena;

5) zabrana postavljanja dalekovoda, vazdušnih elektro i TT vodova preko zaštićenih parcela; njihovo vođenje izvršiti podzemnim kanalima, uz vraćanje terena u prvobitno stanje;

6) urbanističko i komunalno uređenje i redovno održavanje prostora zaštićene okoline spomenika kulture u funkciji spomenika kulture.

6. Spisak pokretnih dobara od posebnog kulturnog i istorijskog značaja koja se nalaze u Umetničkoj livnici "Plastika" u Beogradu čini sastavni deo ove odluke i čuva se u Umetničkoj livnici "Plastika" u Beogradu.

7. Ova odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".