ODLUKA
O USVAJANJU STRATEGIJE BEZBEDNOSTI MLADIH GRADA NIŠA

("Sl. list grada Niša", br. 102/2013)

Član 1

Usvaja se Strategija bezbednosti mladih Grada Niša.

Tekst Strategije bezbednosti mladih Grada Niša je sastavni deo ove Odluke.

Član 2

Za praćenje sprovođenja Strategije bezbednosti mladih Grada Niša, zadužuje se Uprava za omladinu i sport.

Član 3

Odluku objaviti u "Službenom listu Grada Niša".

 

STRATEGIJA
BEZBEDNOSTI MLADIH GRADA NIŠA

Uvod

Prepoznajući značaj i potrebu rada na unapređenju bezbednosne pozicije mladih u Nišu, Media centar i Proaktiv su sprovele projekat "(NE)bezbednost mladih" podržan od strane Misije OEBS-a, sa ciljem iniciranja procesa koji bi omogućio izgradnju platforme donosioca odluka, predstavnika institucija i civilnog sektora usmerene na izgradnju koncepta unapređenja bezbednosti mladih ljudi u gradu.

Naime, Grad Niš je sproveo proces definisanja Strategije bezbednosti i razvio čitav set aktivnosti koje se bave unapređenjem bezbednosti građana. Naslanjajući se na donešenu strategiju, a u skladu sa uočenim potrebama, pokrenut je proces uspostavljanja partnerstva i strateških smernica za dalji zajednički rad na temi bezbednosti i mladi. Pored rada na platformi, u okviru projekta sprovedeno je istraživanje o percepciji bezbednosti mladih u gradu iz ugla samih mladih i proces usmerenih konsultacija sa ciljem definisanja strateškog okvira delovanja u cilju unapređenja trenutne situacije.

Pred vama se nalazi dokument koji predstavlja opšti pregled mogućeg strateškog delovanja lokalnih partnerstava u cilju unapređenja trenutne situacije. Prikaz se u potpunosti naslanja na Strategiju bezbednosti Grada Niša, prikazujući pravce delovanja u skladu sa specifičnostima i problema mladih. Dokument je izrađen u usmerenom procesu konsultacija sa predstavnicima civilnog sektora, institucija, prvenstveno sa lokalnog, ali i sa nacionalnog nivoa. Osnovna ideja bila je da se aktivnosti na polju bezbednosti mladih, fokusiraju na osnovne, ključne probleme bezbednosti mladih. Dat je fokus na izdvajanje ključnih prioriteta. Osim usklađivanja sa Strategijom bezbednosti Grada Niša, dokument je definisan tako da prati smernice drugih nacionalnih strategija kako za mlade tako i za pojedinačne oblasti koje su obuhvaćene Dokumentom.

Dokument daje opšti, mogući okvir delovanja, u cilju jasnog definisanja konsensusa po pitanju unapređenja bezbednosne situacije mladih. Dokument je početni input i za njegovu implementaciju je, u cilju adekvatnijeg odgovora na lokalna pitanja od značaja za bezbednost mladih, neophodno okupiti sve aktere u gradu.

Istraživanje

Cilj istraživanja je bio da pruži empirijske informacije o stavovima mladih u Nišu o bezbednosti ovog grada, zatim o njihovoj informisanosti, kao i spremnosti da aktivno učestvuju u političkom i društvenom odlučivanju. Pri tome su obuhvaćene sledeće kategorije bezbednosti, izvedene iz Strategije bezbednosti Grada Niša:

1) Opšta bezbednost - ključni indikatori sigurnosti i identifikacija glavnih problema koji narušavaju bezbednost mladih;

2) Ekonomska bezbednost

a. Rad - nezaposlenost, siromaštvo, prava zaposlenih;

b. Trgovina - kvalitet robe i usluga;

3) Socijalna bezbednost

a. Zdravlje

b. Kriminal

c. Poštovanje ljudskih prava i prava manjina

d. Saobraćaj i transport

e. Vršnjačko i porodično nasilje

4) Društveno-politička odgovornost - aktivizam i informisanost mladih.

Opis uzorka

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 415 mladih na teritoriji Grada Niša. Pri tome su proporcionalno obuhvaćene sve gradske opštine. Uzorak mladih su sačinjavali ispitanici od 15 do 30 godina starosti, klasifikovani prema obrazovnom i radnom statusu. Uzorak je polno ujednačen (210 ispitanika muškog pola i 205 ženskog pola). Među ispitanicima je 25% zaposlenih.

Opšta bezbednost - glavni problemi

Prema mišljenju ispitanika, ključni problem mladih u Gradu Nišu, koji utiče na njihovu opštu bezbednost i sigurnost je materijalna neizvesnost, pre svega nezaposlenost i siromaštvo.

Izraženo u procentima, 59% mladih smatra da su nezaposlenost i siromaštvo najveći problem grada. Pored toga, 17% mladih kao ključni problem definiše nasilje i kriminal. U istom procentu (17%) su mladi prepoznali neinformisanost i neobrazovanost kao probleme koji značajno narušavaju njihovu bezbednost. Svega 5% ispitanika je kao glavni problem navelo neravnopravnost i neki od vidova netolerancije. Rezultati su prikazani Grafikom 1.

Grafik 1: Ključni problemi bezbednosti

Opšta sigurnost i osećaj bezbednosti mladih je definisana kroz njihov odnos prema kreiranju životnih planova u Nišu. Politička neizvesnost i nestabilnost materijalne situacije su glavni uzroci zbog kojih mladi napuštaju grad i radije planiraju svoju budućnost u drugim sredinama u zemlji i inostranstvu. Oko 32% mladih ne vidi svoju budućnost u ovom gradu, dok 43% planira budućnost u Nišu. Preostalih 25% mladih je neodlučno, a to je većina mlađih ispitanika - srednjoškolaca. Međutim, ovaj vid neodlučnosti govori puno o nemogućnosti mladih da stvore jasnu viziju svoje bliske budućnosti. Indikativno je i to da studenti u najvećoj meri planiraju svoju budućnost u drugim sredinama, dok je to manje zastupljeno kod onih koji su završili fakultet. Uprkos tome što trećina ispitanika planira budućnost baš u Nišu, najveći broj njih smatra da im je veoma teško da planiraju svoju budućnost u ovom gradu (Grafik 2). Vrednosti na grafikonu su izražene u procentima. Ovakva distribucija rezultata govori o težnjama i željama mladih da promene sredinu, uprkos nemogućnosti mnogih od njih da realizuju svoje želje.

Grafik 2: Teško mi je da planiram svoju budućnost u ovom gradu.

Niš je bezbedno mesto za život, smatra najveći broj ispitanika (Grafik 3). Razlike u stavovima prema polu, obrazovnom i radnom statusu nisu značajne u ovom slučaju.

Grafik 3: Niš je bezbedno mesto za život (%)

Kumulativno, 37% mladih smatra da u Nišu ima puno kriminala, dok 31% nema stav o ovoj temi. Na pitanje da procene koliko je kriminal zastupljen u njihovom kraju grada, kao najmanje bezbedne su ocenjene Gradske opštine Palilula i Crveni Krst, dok je Gradska opština Niška Banja procenjena kao opština sa najnižom stopom kriminala. Međutim oko 67% mladih smatra da noću nije opasno biti na ulici, iako ovaj procenat varira od opštine do opštine. Ovaj stav se najviše odnosi na Gradsku opštinu Medijana, koju su mladi procenili kao najbezbedniju noću.

Mladi su većinom saglasni u stavu da postoje delovi grada koji su manje bezbedni, te da u njih ne treba zalaziti. Uprkos tome, 74% mladih se izjasnilo da ima poverenje u organe javnog reda i mira.

Nezaposlenost i siromaštvo

Nezaposlenost i siromaštvo su identifikovani kao glavni problemi koji narušavaju sigurnost mladih. Zbog toga je ova oblast posebno ispitana. Uzorkom je obuhvaćeno 25% zaposlenih lica, kod kojih je ispitivana bezbednost na radu.

Ako izuzmemo, ispitanike mlađe od 18 godina, više od 70% mladih je saglasno sa tvrdnjom "Moji prijatelji su većinom nezaposleni". Pri tome su baš nezaposleni ispitanici najviše saglasni sa ovom tvrdnjom. Najmanju saglasnost nalazimo kod visoko-obrazovanih osoba.

Mladi su u većini nezadovoljni svojim materijalnim statusom. Tek jedna trećina uzorka je zadovoljna svojim materijalnim statusom. Zanimljivo je da su ovo većinom srednjoškolci i mlađi studenti, koji nisu još materijalno nezavisni od roditelja. Ako pogledamo situaciju kod zaposlenih ispitanika, većina je nezadovoljna primanjima i ličnom ekonomskom situacijom. Proporcionalno, zadovoljniji su mladi koji su zaposleni u državnom sektoru, od onih zaposlenih u privatnom sektoru i onih koji se bave nekom slobodnom i samostalnom profesijom. Razlike u zadovoljstvu između ispitanika muškog i ženskog pola nisu statistički značajne. Uprkos tome, 80% mladih poseduje personalni računar, što posredno govori o ekonomskom statusu i funkcionalnoj pismenosti omladine u Nišu.

Među zaposlenim ispitanicima, 40% smatra da su im prihodi u skladu sa njihovim radnjim angažovanjem i obrazovnim statusom. Zadovoljstvo poslom je prikazano na Grafiku 4.

Grafik 4: Zadovoljan sam svojim poslom (%)

Iako većina ispitanika procenjuje da su uslovi u kojima rade bezbedni, svega 80% zaposlenih ispitanika poseduje radnu knjižicu, dok 60% ima obezbeđeno zdravstveno, penziono i invalidsko osiguranje. 64% ispitanika poseduje ugovor o radu. 18% ispitanika smatra da postoje oblici rodne, verske i etničke neravnopravnosti na njihovom radnom mestu.

Poštovanje ljudskih prava i prava manjina

Iako je samo 17% mladih identifikovalo neravnopravnost i netoleranciju kao glavni problem koji narušava njihovu bezbednost, dublje analize govore da je ovo vrlo zabrinjavajuć problem.

Više od 50% ispitanika primećuje grafite po gradu koji pozivaju na nacionalnu ili versku netrpeljivost. Svega 36% ispitanika smatra da u ovom gradu svako sme da izrazi svoje versko ili nacionalno opredeljenje. Više od 66% ispitanika se ne slaže sa tvrdnjom "U Nišu se poštuju verske i nacionalne manjine". Slična situacija je i sa tvrdnjom "U ovom gradu svako sme da izrazi svoje seksualno opredeljenje" (Grafik 5). Još više zabrinjava visoka stopa neutralnog (nezainteresovanog) stava kod ovih tvrdnji - četvrtina ispitanika gotovo da nema definisan stav o ovim problemima. Ovo može biti posledica neinformisanosti ili nemara, što je u oba slučaja visoko prisustvo socijalne neobzirnosti.

Grafik 5: U ovom gradu svako sme da izrazi svoje seksualno opredeljenje (%)

Polna neravnopravnost na radu nije identifikovana kao značajan problem. Osobe ženskog pola nisu diskriminisane, prema mišljenju mladih, i sa jednakim poteškoćama se suočavaju sa nezaposlenošću kao i osobe muškog pola. U prilog ovoj tvrdnji idu i rezultati o procentima radnog statusa koji su ravnomerno polno distribuirani. Međutim, osobama sa invaliditetom je teže da se zaposle u Nišu, što je 57% mladih prepoznalo kao problem.

Zdravlje mladih

Stav mladih o zdravlju smo ispitivali posredno, kroz opšte formalne kriterijume zdravstvene nege i zaštite. 86% ispitanika poseduje overenu zdravstvenu kljižicu, a 70% smatra da uredno brine o svome zdravlju. Međutim kada je u pitanju procena kvaliteta usluga i poverenje u niške zdravstvene ustanove, stavovi su podeljeni.

Alkohol predstavlja jedan od velikih socijalno-patoloških i zdravstvenih problema, koji pogađa i populaciju mladih. Rezultati su to potvrdili. Kako bismo izbegli stopu socijalno-poželjnih odgovora, pitali smo ispitanike da procene koliko mladi u njihovom okruženju konzumiraju alkohol (Grafik 6).

Grafik 6: Mladi u mom okruženju često konzumiraju alkohol (%)

Maloletnim licima u Nišu je alkohol dostupan, kako u prodavnicama, tako i u kafićima. Više od 80% ispitanika se složilo sa ovim stavom. Kada je reč o drugim psihoaktivnim supstancama, može se zaključiti da su i one vrlo dostupne. 53% ispitanika tvrdi da bi znalo kako da nabavi marihuanu ili neku drugu psihoaktivnu supstancu, kada bi to želelo.

Bezbednost u saobraćaju

Bezbednost u saobraćaju je u velikoj meri povezana sa prisustvom alkohola kod mladih. Najveći procent saobraćajnih nezgoda u gradu, u kojima su stradale mlade osobe, je povezan sa vožnjom pod dejstvom alkohola. Pitali smo ispitanike da li poznaju mlade osobe koje voze automobil pod dejstvom alkohola i dobili potvrdan odgovor u 63% slučajeva.

Ostala pitanja vezana za bezbednost u saobraćaju nisu pokazala indikativnu doslednost. Mladi uglavnom nemaju stav o tome da li vozači u Nišu poštuju saobraćajne propise. Njihovi stavovi na ovu temu su podeljeni i ne možemo na osnovu njih donositi validne zaključke.

Društveno-politička odgovornost, aktivizam i informisanost mladih

Mladi u Nišu nisu dovoljno uključeni u društveno-političko odlučivanje, a veliki procenat njih je potpuno neinformisan i nezainteresovan za ovu temu. Više od pola ispitanika nije učestvovalo u poslednjim lokalnim izborima (Grafik 7), a 60% ispitanika ne zna ime i prezime predsednika gradske opštine u kojoj živi.

Grafik 7: Da li ste glasali na poslednjim lokalnim izborima?

Na pitanje da li smatraju da mladi u Nišu aktivno učestvuju u društveno-političkom odlučivanju, 19% je odgovorilo potvrdno. Uprkos tome, više od 70% ispitanika tvrdi da se trudi da bude informisano o aktuelnim dešavanjima u gradu. 31% ispitanika uzima aktivno članstvo u nekoj omladinskoj ili studentskoj organizaciji. Na Grafiku 8 su prikazani procenti saglasnosti sa tvrdnjom "Ne interesuju me politička dešavanja u gradu".

Grafik 8: Ne interesuju me politička dešavanja u gradu (%)

Na Grafiku 9 je predstavljen odnos mladih prema pravnoj pomoći. Jedna trećina ispitanika smatra da mladi mogu da doprinesu povećanju bezbednosti i sigurnosti u Nišu.

Grafik 9: Da li znate kome biste se obratili za pravnu pomoć?

Možemo zaključiti da su mladi u Nišu podeljeni u pogledu proaktivnog načina razmišljanja, društvene odgovornosti i informisanosti. Postoji dosledna korelacija između većine prethodnih pitanja. Oni ispitanici koji su pozitivno odgovorili na pitanja o informisanosti i o glasanju, su većinom isti oni koji su članovi nekih omladinskih udruženja i koji su zainteresovani za politička dešavanja u gradu. Nezaposleni ispitanici i srednjoškolci su najmanje zainteresovani za društvena i politička dešavanja u gradu, dok su najviše zainteresovani i uključeni studenti. Polne razlike nisu statistički značajne.

Kvalitet robe i usluga u trgovinama

Kvalitet robe i usluga je posebna tema bezbednosti, prema kojoj mladi imaju podeljene stavove i kriterijume procene, što se može uočiti na Grafiku 10. Na pitanje da li su zadovoljni izborom robe u Niškim prodavnicama, najveći broj ispitanika takođe nema diferenciran stav.

Grafik 10: Siguran sam u kvalitet robe koju kupujem u niškim prodavnicama (%)

Nasilje u porodici i među vršnjacima

Nasilje je oblast kojoj smo vrlo ozbiljno i oprezno pristupili. Nasilje u porodici je oblast, koja obično obiluje socijalno-poželjnim odgovorima ili o kojoj se radije ne govori. Stoga su pitani mladi da li poznaju osobe koje trpe nasilje u porodici (Grafik 11). Četvrtina ispitanika je u većoj ili manjoj meri pozitivno odgovorila na ovo pitanje.

Grafik 11: Poznajem osobe koje trpe nasilje u porodici (%)

Čini se da je vršnjačko nasilje transparentniji problem (Grafik 12). Kod ovog pitanja su razlike prema polu evidentne - veći broj mladića je prisustvovao tučama u odnosu na broj devojaka. Tuči je prisustvovalo više od 60% momaka, dok je svaka četvrta devojka bila svedok tuči.

Grafik 12: Prisustvovao sam tuči (%)

Analiza, kontekst, percepcija bezbednosti od strane mladih i ključni problemi

Iako su napravljeni značajni koraci od strane države u uspostavljanju sistema brige o mladima, mladi ljudi u Srbiji, od 15 do 30 godina, čine jednu od najbrojnijih marginalizovanih grupa u društvu. Sa pravom se može reći, da se mladi u njihovom sadašnjem društvenom kontekstu, suočavaju sa sve brojnijim izazovima, koji podrazumevaju sve veću nesigurnost i sve brojnije pretnje bezbednosti. Istraživanja različitih institucija, stručnjaka i nevladinih organizacija, potvrđuju upravo izrečenu tvrdnju.

Biti mlad u Srbiji, u brojkama, podrazumeva sledeće1:

____________
1 Bezbednost mladih u Srbiji, FOD (2008).

- Mladi u Srbiji (15-30) čine 20,17% stanovništva;

- Mlada populacija je zastupljena sa 15,8% među stanovništvom koje živi ispod granice siromaštva;

- U Srbiji je nezaposleno oko 200 hiljada mladih starosti između 15 i 30 godina, a od toga oko 50 hiljada ima samo osnovno obrazovanje ili je bez završenog osnovnog obrazovanja;

- Mladi čine 26,7% ukupnog broja prijavljenih na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje, gde najveću grupu čine mladi od 25 - 29 godina (oko 94.380), a zatim mladi od 20-24 god (78.640);

- Stopa nezaposlenosti mladih od 15 do 24 godine iznosi 40.7%, a stopa nezaposlenosti mladih od 25 do 34 godine je 20.4%, dok su posebno ugroženi mladi sa nižim obrazovnim statusom, mladi sa invaliditetom, Romi i mlade žene;

- Trećinu "mladih" od 31 do 35 su još uvek izdržavani od strane roditelja

Kao što brojke pokazuju, siromaštvo, nezadovoljavajuć obrazovni status i/ili problematičan kvalitet obrazovanja, nezaposlenost i nasilje čine svakodnevnicu mladih ljudi u Srbiji. Upravo su ovo i ključni faktori koji uslovljavaju njihovu marginalizaciju i čine da se mladi osećaju nebezbedno u svom okruženju.

Ako ovim podacima dodamo i činjenicu da se period mladosti predstavlja jednim od najburnijih razvojnih perioda, u kojem se izgrađuje osećaj ličnog identiteta i osećaja sebe u svom okruženju i definišu odnosi sa istim, jasno je koliko su brojni rizici koji prete da ugroze lični razvoj i uspešnu socijalnu integraciju. To takođe govori o neophodnosti društva da pruži mladom čoveku adekvatnu podršku i usmerenje kroz izazove sa kojima se svakodnevno suočavaju.

Različite studije bavile su se analizom ključnih rizika koji utiču na kvalitet života mladih ljudi, posebno na njihovu bezbednost. U studiji "Bezbednost mladih u Srbiji" kao ključni rizici izdvajaju se sledeći:

• Rizici vezani za stanje u lokalnoj zajednici koji se odnose na dostupnost narkotika, oružja, prisutnog nasilja u medijima, uzori/ modeli ponašanja u zajednici, ekstremno teška ekonomska situacija koja se odražava kroz visoku nezaposlenost i siromaštvo, koje često imaju za posledicu ekstremizam, itd.

• Rizici vezani za stanje u širem okruženju koji promovišu nasilje (rat i drugi sukobi u zajednici).

• Rizici vezani za stanje porodice - prisutne disfunkcionalnosti u porodici - alkoholizam, kriminal, narkomanija, mentalna oboljenja u porodici, nasilje u porodici, ali i manji poremećaji u komunikaciji, slaba emocionalna povezanost članova porodice, itd.

• Rizici vezani za obrazovni sistem: antisocijalno ponašanje, nasilje nastavnog osoblja (agresija, nepravednost, ucene, pretnje), nisko kotiranje obrazovanja, neuspeh u školovanju, neangažovanost u obrazovnom procesu, nereagovanje sistema na nasilje.

• Rizici vezani za odnose vršnjaka: vršnjačko nasilje, buntovništvo, prijatelji sa problematičnim ponašanjem, odbačenost od vršnjaka, otuđenost, izolacija, uticaj bandi/ekstremnih grupa.

• Rizici vezani za psihofizičko stanje pojedinaca: sociopatske tendencije, konstitucionalni hendikepi, emocionalna tupost, emocionalna nezrelost, nisko samopoštovanje.

Ako ovome dodamo i sve rizike koje sa sobom nosi adolescencija - sklonost ka ispitivanju granica, koketiranje sa zabranjenim (primer, korišćenje psihoaktivnih supstanci), ulazak u prve seksualne odnose, definisanje odnosa ja - grupa, govori koliko je problematika vezana za bezbednost na različitim nivoima - pojedinac - vršnjaci - lokalna zajednica - šire društvo, izazovna.

Koliko je jedno društvo sposobno da kontroliše i minimizira faktore rizika, zavisi upravo od kapaciteta zajednice da razvije tzv. zaštitne faktore. Prema istim studijama, smatra se da ono ka čemu treba da teži svako društvo, koje ima za misiju obezbeđivanje maksimalnog kvaliteta života mladih, upravo unapređivanje kapaciteta u sledećim oblastima:

• Uticaj na pospešivanje kvaliteta interakcija između pojedinca i okoline koje omogućavaju razvoj čvrstog ličnog identiteta, vezanost deteta za roditelje, integrisanost u grupu vršnjaka, povezanost sa drugim odraslim osobama koje same neguju pozitivno i socijalno ponašanje;

• Uticaj na aspekte okruženja koji podrazumevaju razvoj: partnerskih odnosa u zajednici, saradnja škole i porodice, kvalitetan obrazovni sistem, dobar zakonodavni sistem, visok standard života, visok stepen ljudske bezbednosti;

• Podsticanje i omogućavanje individualnog psiho-socijalnog razvoja pojedinca: razvoj kognitivnih i socijalnih veština, karakteristike temperamenta, itd.

Ono što dalje sledi jeste upravo procena bezbednosti mladih sa aspekta analize zastupljenosti faktora rizika i kapaciteta lokalne zajednice da ih prevaziđe. Naime, tek jasnim sagledavanjem problema, postavljanjem dijagnoza bezbednosti mladih kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou, omogućava se jasnije, fokusirano, obuhvatno i strateško delovanje, kako bi se na svakom nivou minimizirali rizici i omogućio uspešniji i kvalitetniji lični razvoj i socijalna integracija.

Percepcija stepena bezbednosti Grada Niša od strane mladih

Koliko sami mladi smatraju da im je bezbednost ugrožena ili ne, pokazuju brojna istraživanja. U cilju jasnijeg sagledavanja stavova mladih u Nišu o stepenu bezbednosti zajednice, u okviru projekta "(NE)Bezbednost mladih" sprovedeno je kvantitativno istraživanje na uzorku mladih od 15 do 30 godina starosti. Cilj istraživanja je bio da pruži empirijske informacije o stavovima mladih u Nišu o bezbednosti ovog grada i ključnim aspektima nebezbednosti, koji su kao takvi prepoznati u Strategiji bezbednosti grada Niša. Pored faktora rizika, istraživanje se bavilo i razumevanjem kapaciteta mladih za prevazilaženje istih, te je kao posebnu varijablu ispitivao kakav je stepen informisanosti mladih u zajednici i poznavanje načina informisanja, kao i spremnosti mladih da aktivno učestvuju u političkom i društvenom odlučivanju, odnosno da preuzmu aktivnu ulogu u rešavanju problema sa kojima se oni ili druge grupe u zajednici suočavaju.

U okviru istraživanja, a u skladu sa dokumentom Strategije bezbednosti Grada Niša, ispitane su sledeće kategorije bezbednosti:

1. Opšta bezbednost - ključni indikatori sigurnosti i identifikacija glavnih problema koji narušavaju bezbednost mladih;

2. Ekonomska bezbednost - u okviru ove teme, obrađene su sledeće podteme:

2.1. Rad - nezaposlenost, siromaštvo, prava zaposlenih;

2.2. Trgovina - kvalitet robe i usluga;

3. Socijalna bezbednost - pokrivene su sledeće podteme

3.1. Zdravlje

3.2. Kriminal

3.3. Poštovanje ljudskih prava i prava manjina

3.4. Saobraćaj i transport

3.5. Vršnjačko i porodično nasilje

4. Društveno-politička odgovornost - aktivizam i informisanost mladih.

Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 415 mladih na teritoriji grada Niša. Pri tome su proporcionalno obuhvaćene sve gradske opštine. Uzorak mladih su sačinjavali ispitanici od 15 do 30 godina starosti, klasifikovani prema obrazovnom i radnom statusu. Uzorak je polno ujednačen (210 ispitanika muškog pola i 205 ženskog pola). Među ispitanicima je 25% zaposlenih. Najznačajniji nalazi biće predstavljeni u nastavku.

1. Procena opšte bezbednosti i ključnih problema/tema

Generalno, najveći broj ispitanih - 50.8% smatra da je Niš bezbedno mesto za život i po ovom pitanju ne postoje razlike na poduzorcima ni po godištu, polu, radnom ili obrazovnom statusu. Značajan procenat ispitanih - 25.3% nije bila u mogućnosti da proceni da li je bezbedan/nebezbedan u Nišu. Četvrtina mladih se ne oseća bezbedno. Nalazi korespondiraju sa nalazima istraživanja sprovedenim na jugu Srbije, gde se može čak zaključiti da se sve uzrasne grupe mladih osećaju bezbednije nego što je to bio slučaj pre dve godine (trećina ispitanika).

Posredno o stepenu opšte bezbednosti mladih i osećaju sigurnosti saznajemo ispitivanjem spremnosti na migriranje mladih, odnosno o tome gde vide sebe u budućnosti. Naime, odluka otići ili ostati upravo zavisi od stepena inkluzije mladih u određenoj sredini, gde procena bezbednosti predstavlja jedan od značajnih faktora koji utiču na odluku. Nalazi dobijeni u ovom istraživanju u potpunosti se slažu sa nalazima dobijenim u istraživanju "Mladi na jugu Srbije"2.

________________
2 Mladi na jugu Srbije, PBILD, UNICEF, 2011.

Oko 32% mladih ne vidi svoju budućnost u ovom gradu, dok 43% planira da ostane u Nišu. U odnosu na skoro sprovedena istraživanja na jugu Srbije, u Nišu je ovaj procenat manji od proseka za ceo region. Razloge za migracije treba tražiti u političkoj neizvesnosti i ekonomskoj nestabilnosti. Interesantan je nalaz da je 25% mladih još uvek neodlučno, a detaljnija analiza pokazuje da je reč prvenstveno o mlađim grupama ispitanika - srednjoškolcima. Verovatno je da će ta odluka zavisiti dosta i od odluke gde će nastaviti svoje školovanje, ali ovaj nalaz govori i da mlad čovek nakon završene srednje škole uopšte nije u poziciji da ima viziju budućnosti. Indikativno je i to da studenti u najvećoj meri planiraju svoju budućnost u drugim sredinama, dok je to manje zastupljeno kod onih koji su završili fakultet. Uprkos tome što je trećina ispitanika donela odluku da ostane u Nišu, najveći broj njih smatra da im je veoma teško da planiraju svoju budućnost u ovom gradu.

Analizirajući dalje šta su ključni problemi koji utiču na osećaj bezbednosti/nebezbednosti, ispitanici navode u najvećem slučaju upravo materijalnu neizvesnost - nezaposlenost i siromaštvo - čak 59% mladih. Na drugom mestu, mladi su navodili problem nasilja i kriminala - 17% i u istom broju neobrazovanost/neinformisanost mladih.

2. Ekonomska bezbednost

2.1. Rad - nezaposlenost i siromaštvo, prava zaposlenih - Nezaposlenost i siromaštvo su identifikovani kao glavni problemi koji narušavaju sigurnost mladih. Čak više od 70% mladih (neuključujući mlađe od 18 god) je saglasno sa tvrdnjom "moji prijatelji su većinom nezaposleni".

Ispitujući dalje zadovoljstvo mladih njihovom ekonomskom pozicijom, vidimo da su mladi u većini nezadovoljni svojim materijalnim statusom. Naime, tek jedna trećina uzorka je zadovoljna istim i kako su analize pokazale, to većinom srednjoškolci i mlađi studenti, koji nisu još materijalno nezavisni od roditelja i koji nisu realni u proceni sopstvene ekonomske pozicije. Podaci u potpunosti korespondiraju sa nalazima na nacionalnom nivou, sa istom primećenom tendencijom kod mlađih grupa.

Ako pogledamo situaciju kod zaposlenih ispitanika, većina je nezadovoljna primanjima i ličnom ekonomskom situacijom. Zadovoljniji su mladi koji su zaposleni u državnom sektoru, od onih zaposlenih u privatnom sektoru i onih koji se bave nekom slobodnom i samostalnom profesijom. Uprkos tome, 80% mladih poseduje personalni računar, što posredno govori o ekonomskom statusu i funkcionalnoj pismenosti omladine u Nišu.

Među zaposlenim ispitanicima, 40% smatra da su im prihodi u skladu sa njihovim radnim angažovanjem i obrazovnim statusom. Da je zadovoljno poslom navelo je 43% ispitanih, dok skoro 22% je bilo neodlučno po ovom pitanju.

Iako većina ispitanika procenjuje da su uslovi u kojima rade bezbedni, svega 80% zaposlenih ispitanika poseduje radnu knjižicu, dok 60% ima obezbeđeno zdravstveno, penziono i invalidsko osiguranje. 64% ispitanika poseduje ugovor o radu. 18% ispitanika smatra da postoje oblici rodne, verske i etničke neravnopravnosti na njihovom radnom mestu.

2.2. Kvalitet robe i usluga u trgovinama - Kvalitet robe i usluga je posebna tema bezbednosti, prema kojoj mladi imaju podeljene stavove i kriterijume procene. Iako su mladi skloni potrošačkom ponašanju, po ovom pitanju - da li su zadovoljni izborom robe u niškim prodavnicama, najveći broj ispitanika nema diferenciran stav.

3. Socijalna bezbednost

3.1. Zdravlje - Istraživanje nije dalo podataka o zdravstvenom statusu mladih, što nije bio cilj. Ono što se dobilo kao značajan podatak jeste obuhvat uključenost mladih u zdravstveni sistem, gde 86% ispitanika poseduje overenu zdravstvenu kljižicu, a 70% smatra da uredno brine o svome zdravlju. Međutim kada je u pitanju procena kvaliteta usluga i poverenje u niške zdravstvene ustanove, stavovi su podeljeni.

Alkohol predstavlja jedan od velikih socijalno - patoloških i zdravstvenih problema, koji pogađa i populaciju mladih. Rezultati su to potvrdili. Čak 78.6% izjavljuje da mladi u njihovom okruženju često konzumiraju alkohol. Više od 80% ispitanika smatra da je razlog upravo dostupnost alkohola maloletnim licima, kako u prodavnicama, tako i u kafićima. Kada je reč o drugim psihoaktivnim supstancama, može se zaključiti da su i one vrlo dostupne. Preko polovine ispitanika - 53% tvrdi da bi znalo kako da nabavi marihuanu ili neku drugu psihoaktivnu supstancu, kada bi to želelo.

3.2. Kriminal - Čak 37% ispitanika smatra da je kriminal značajno prisutan u Nišu, dok 31% nema stav o ovoj temi. Tako veliki broj neodlučnih, čak trećina, govori u prilog činjenici da je ovaj problem prisutniji nego što to mladi jesu spremni da priznaju. Na pitanje da procene koliko je kriminal zastupljen u njihovom kraju grada, kao najmanje bezbedne su ocenjene Gradske opštine Palilula i Crveni Krst, dok je Gradska opština Niška Banja procenjena kao opština sa najnižom stopom kriminala. Međutim oko 67% mladih smatra da noću nije opasno biti na ulici - ovaj procenat varira od opštine do opštine. Ovaj stav se najviše odnosi na Gradsku opštinu Medijana, koju su mladi procenili kao najbezbedniju noću. Mladi su većinom saglasni u stavu da postoje delovi grada koji su manje bezbedni, te da u njih ne treba zalaziti. Uprkos tome, 74% mladih se izjasnilo da ima poverenje u organe javnog reda i mira.

3.3. Poštovanje ljudskih prava i prava manjina - Iako je svega 5% mladih identifikovalo i svrstalo neravnopravnost i netoleranciju u glavni problem koji narušava njihovu bezbednost, dublje analize govore da je ovo mnogo prisutniji problem.

Više od 50% ispitanika primećuje grafite po gradu koji pozivaju na nacionalnu ili versku netrpeljivost. Svega 36% ispitanika smatra da u ovom gradu svako sme da izrazi svoje versko ili nacionalno opredeljenje. Više od 66% ispitanika se ne slaže sa tvrdnjom "U Nišu se poštuju verske i nacionalne manjine". Slična situacija je i sa tvrdnjom "U ovom gradu svako sme da izrazi svoje seksualno opredeljenje". Još više zabrinjava visoka stopa neutralnog (nezainteresovanog) stava kod ovih tvrdnji - četvrtina ispitanika gotovo da nema definisan stav o ovim problemima ili nije spremna da ga kaže.

Ispitujući koliko su ugrožena prava različitih grupa mladih na radu, vidi se da polna neravnopravnost na radu nije identifikovana kao značajan problem. Osobe ženskog pola nisu diskriminisane, prema mišljenju mladih, sa jednakim poteškoćama se suočavaju sa nezaposlenošću kao i osobe muškog pola. Međutim, ono što se pokazalo kao problem jeste pozicija osobama sa invaliditetom. Naime, 57% mladih prepoznaje da osobe sa invaliditetom se suočavaju sa problemom da se zaposle u Nišu.

3.4. Saobraćaj i transport - Bezbednost u saobraćaju je u velikoj meri povezana sa prisustvom alkohola kod mladih. Najveći procent saobraćajnih nezgoda u gradu, u kojima su stradale mlade osobe, je povezan sa vožnjom pod dejstvom alkohola. Pitali smo ispitanike da li poznaju mlade osobe koje voze automobil pod dejstvom alkohola i dobili potvrdan odgovor u 63% slučajeva.

Ostala pitanja vezana za bezbednost u saobraćaju nisu pokazala indikativnu doslednost. Mladi uglavnom nemaju stav o tome da li vozači u Nišu poštuju saobraćajne propise. Njihovi stavovi na ovu temu su podeljeni i ne možemo na osnovu njih donositi validne zaključke.

3.5. Vršnjačko i porodično nasilje - Nasilje je oblast kojoj smo vrlo ozbiljno i oprezno pristupili. Nasilje u porodici je oblast, koja obično obiluje socijalno-poželjnim odgovorima ili o kojoj se radije ne govori, ali i pored toga čak je četvrtina ispitanika navela da poznaje osobe koje trpe nasilje u porodici.

Prema nalazima, u odnosu na nasilje u porodici, vršnjačko nasilje je transparentniji problem, značajnije prisutniji kod mladih. Kod ovog pitanja su razlike prema polu evidentne - veći broj mladića je prisustvovao tučama u odnosu na broj devojaka. Tuči je prisustvovalo više od 60% momaka, dok je svaka četvrta devojka bila svedok tuči.

4. Društveno-politička odgovornost, aktivizam i informisanost mladih

Na pitanje da li smatraju da mladi u Nišu aktivno učestvuju u društveno-političkom odlučivanju, 19% je odgovorilo potvrdno. Uprkos tome, više od 70% ispitanika tvrdi da se trudi da bude informisano o aktuelnim dešavanjima u gradu. Značajnije veći broj mladih - 31% ispitanika navodi da je aktivno u nekoj omladinskoj ili studentskoj organizaciji, što je značajnije iznad nacionalnog proseka, ali i proseka u istraživanjima sprovedenim na jugu Srbije (9%). Sličan trend se primećuje i kod izlaznosti mladih na izbore, gde su ispitanici podeljeni po pitanju izlaska na prošle lokalne izbore - 46% glasalo, 54% nije.

Možemo zaključiti da su mladi u Nišu podeljeni u pogledu proaktivnog načina razmišljanja, društvene odgovornosti i informisanosti. Postoji dosledna korelacija između većine prethodnih pitanja. Oni ispitanici koji su pozitivno odgovorili na pitanja o informisanosti i o glasanju, su većinom isti oni koji su članovi nekih omladinskih udruženja i koji su zainteresovani za politička dešavanja u gradu. Nezaposleni ispitanici i srednjoškolci su najmanje zainteresovani za društvena i politička dešavanja u gradu, dok su najviše zainteresovani i uključeni studenti. Polne razlike nisu statistički značajne.

Nalazi dobijeni ovim istraživanjem u potpunosti se slažu sa podacima istraživanja koja su sprovedena na nacionalnom nivou3, gde skoro 51% mladih izjavljuje da se oseća bezbedno u svom okruženju. Takođe, i ova istraživanja navode da su ključni razlozi koji ih čine da se osećaju nebezbedno ekonomske prirode - siromaštvo (svaki drugi ispitanik), nezaposlenost (svaki peti ispitanik) i korupciju i kriminal (svaki dvanaesti ispitanik).

_________________
3 Bezbednost mladih u Srbiji, FOD (2010)

Osnovni problemi i izdvojeni prioriteti

Kao što je već navedeno, dokument predstavlja strateški okvir za unapređenje bezbednost mladih u Nišu i oslanja se na već usvojenu Strategiju bezbednosti grada Niša. Naime, i sama Strategija prepoznaje mlade kao značajnu grupu čiju bezbednosnu poziciju treba unaprediti. Ideja organizacija okupljenih na projektu bila je da se kroz implementaciju aktivnosti izgrade partnerstva koja će definisati pravce akcije, izdvajajući i definišući prvenstveno one probleme/teme, čiji se uticaj procenjuje kao najznačajniji, odnosno čije rešavanje može doprineti značajnije unapređenju bezbednosne situacije mladih.

U cilju definisanja prioriteta, pored desk analize i istraživanja, koje je ukazalo na kritične teme za bezbednost mladih, sproveden je fokusiran proces konsultacija. U okviru procesa konsultacija sprovedene su dve fokus grupe u gradu Nišu gde su učestvovali predstavnici civilnog sektora i institucija, dok su dodatno konsultovani i predstavnici organizacija i programa koji se na nacionalnom nivou sprovode na teme od značaja za bezbednost mladih. Rezultati ovih usmerenih konsultacija ukazuju na sledeće oblasti/teme koje se vide kao prioritetne.

Nezaposlenost

Mladi predstavljaju jednu od najugroženijih grupa prema ovom kriterijumu i kao takva prepoznata je u brojnim državnim dokumentima i strategijama kao jedna od sedam vurnerabilnih grupa4. Prema Anketi o radnoj snazi iz novembra 2011. godine, najveća stopa nezaposlenosti u Srbiji zabeležena je među mladima uzrasta od 15 do 24 godine (51,9%), dok stopa nezaposlenosti mladih uzrasta od 25 do 34 godine iznosi 32%. Podaci iz Republičkog zavoda za statistiku iz aprila 2012. godine pokazali su da se broj nezaposlenih nije promenio u odnosu na novembar prošle godine5. U radno aktivnoj grupi (koja je odgovarajuće stručne spreme za zapošljavanje i traga za poslom) nezaposleno je 50.9% mladih. Sledeća uzrasna kategorija, mladi od 25 do 34 godine, radno aktivno je 80% mladih, od kojih 33,2% nisu u mogućnosti da nađu posao. Tek nekih 7% mladih se odlučuje da pokrene svoj biznis. Slični trendovi su zastupljeni i u Nišu, gde se beleži visoka stopa nezaposlenosti. Prema podacima iz strategije za bezbednost grada Niša, stopa nezaposlenosti u gradu je blizu 40% aktivnog stanovništva, a najveći broj nezaposlenih je u starosnoj dobi od 31 do 40 godina (24,4%), odnosno od 19 do 25 godina (21,1%) i od 26 do 30 godine starosti (16,7%).

__________________
4 Strategija za smanjenje siromaštva
5 Podaci Ankete o radnoj snazi, Republički zavod za statistiku, april 2012.

Mladi su značajno zastupljeni u neformalnoj ekonomiji. Prema Ministarstvu za ekonomiju i regionalni razvoj, bizu 30% mladih od 15 - 24 god zaposleno je "na crno".6 Prema podacima iz 2009, gotovo jedna trećina mladih radnika (31,7%) radila je bez ugovora ili na osnovu usmenog dogovora. Mladi koji su rano napustili školu češće su radili bez ugovora o radu u poređenju sa onima koji su završili formalno obrazovanje. Dodatni podaci o pravima po osnovu rada koji proizilaze iz Ankete o radnoj snazi (ARS) iz aprila i oktobra 2009, ukazuju da oko 24 odsto mladih, nisu imali pravo na penziono osiguranje ni zdravstveno osiguranje. Veliki udeo mladih koji su radili bez ugovora o radu, zdravstvenog ili penzionog osiguranja ilustruje stepen neformalne zaposlenosti među mladima, koji je već dokumentovan kao problem.

_____________
6 Operational Program for Human Resource development, 2012- 2013, DRAFT, Ministry of Economy and Regional Development;

Pozicija mladih na tržištu rada dosta je loša. U potrazi za poslom, kao značajna prepreka javlja se problem "prvog posla", gde mladi upravo zbog neposedovanja radnog iskustva nisu u prilici da dobiju posao, čak i kada se nudi. Kroz program "Prve šanse" koji sprovodi Nacionalna služba, značajan broj mladih ljudi uspeva da stekne reference koje unapređuju njihovu poziciju na tržištu rada. Nedostatak radnog iskustva nije samo po sebi razlog zašto poslodavci ne pokazuju spremnost da mlade ljude zapošljavaju, problem predstavlja i nekvalitetno obrazovanje koje ne priprema adekvatno mlade ljude za zapošljavanje.

Ovde se prvenstveno izdvajaju dva problema:

1) funkcionalnosti obrazovanja - prema rezultatima PISA testiranja, koje se poslednjih godina rade u Srbiji, mladi imaju čak 2 do 3 godine zaostatak u funkcionalnom znanju za mladima istih godina u drugim delovima Evrope7. Takođe, poslodavci izveštavaju da mladima koji izlaze iz formalnog sistema obrazovanja, nedostaju praktične veštine za obavljanje specifičnih radih aktivnosti vezanih za određene delatnosti ali i veštine za zapošljavanje - komunikacije, timskog rada, organizacije, fleksibilnost i prilagodljivost.

______________
7 Istraživanje FOSY, New York

2) obrazovanje ne odgovara potrebama tržišta - još uvek u obrazovanju postoje profili za koje ne postoji potreba na tržištu rada. U Nišu, prema podacima izloženim u Strategiji grada Niša, najviše nezaposlenih sa visokom stručnom spremom ima među diplomiranim ekonomistima, pravnicima i doktorima medicine, dok sa srednjim stepenom stručne spreme, nezaposlenih je najviše među maturantima gimnazije, ekonomskim tehničarima, pravnicima i frizerima.

Zdravlje

Mladi, kako i odrasli deo populacije u Srbiji, ne prepoznaju u potpunosti značaj brige o sopstvenom zdravlju. Najznačajniji zdravstveni rizici su: pušenje, zloupotreba alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci, nepoznavanje i nedovoljna informisanost o reproduktivnom zdravlju, različitim polno prenosivim infekcijama, HIV-u/SIDI, abortusu i sigurnom seksu. Povrede, posebno u saobraćaju, su najčešći razlozi smrtnosti mladih. Niska svest o zdravstveno odgovornom ponašanju i prevenciji, svakako predstavlja značajan problem koji dovodi u pitanje bezbednost mladih, posebno adolescenata. Mnogobrojna istraživanja svedoče o prisutnosti i zastupljenosti identifikovanih problema, dok su trendovi na nacionalnom nivou, dosta slični lokalnim trendovima.

Pušenje - Prema podacima iz Strategije grada Niša, prevalencija pušenja kod mladih uzrasta 15-19 godina u Srbiji iznosila je 15,5%, dok je kod studenata taj procenat veći i iznosi oko 24%. Trendovi su da se granica započinjanja konzumiranja duvana sve više smanjuje, te je više od polovine dečaka i devojčica starosti između 13 i 15 godina probalo je pušenje cigareta, a približno jedna trećina zapalila je svoju prvu cigaretu pre navršene desete godine8. Prema podacima takođe iznešenim u ovom dokumentu, lokalni trend u potpunosti prati nacionalni, te su prema istraživanjima Grupe za prevenciju bolesti zavisnosti Uprave za obrazovanje kulturu, omladinu i sport, procenat mladih u Nišu koji svakodnevno ili povremeno puše do 25%. Veliki broj adolescenata je na vrlo ranom uzrastu prvi put pušio cigaretu, neki od njih i pre polaska u osnovnu školu. Najučestalija je pojava pušenja na kraju osnovne škole, a upozorava i nalaz da raste broj pušača sa polaskom u osnovnu školu. Ovo je nalaz koji ukazuje na potrebu pomeranja preventivnih aktivnosti na mlađi uzrast. Svakog dana puši 4,2% srednjoškolaca dok sa druge strane, skoro 90% (89.5%) adolescenata se izjasnilo kao nepušači, što je ohrabrujući nalaz. Broj nepušača značajno je porastao (sa 62% u 2004. preko 73% u 2008. do 89.5% u 2012. godini). Dodatno ohrabruje i nalaz da uzrasne razlike nisu značajne.9

_______________
8 Strategija bezbednosti grada Niša
9 Longitudinalno istraživanje o rasprostranjenosti zloupotrebe cigareta, alkohola i droga u periodu 2004 - 2012, Grupa za prevenciju bolesti zavisnosti, Odseka za omladinu, Uprave za obrazovanje, kulturu, omladinu i sport Grada Niša

Alkoholizam - među mladima konzumiranje alkohola je u porastu, te po podacima Ministarstva zdravlja oko 25% mladih redovno konzumira alkohol, gde se trendovi iz godine u godinu ne smanjuju. Smatra se da čak 93% mladih od 16 je probalo alkohol najmanje jednom10. Konzumacija alkohola predstavlja prihvatljiv obrazac u adolescentnoj kulturi. Podaci u Strategiji bezbednosti grada Niša govore da su trendovi u Jugoistočnoj Srbiji izraženiji i da značajno veći procenat adolescenata redovno konzumiraju alkohol nego u drugim delovima Srbije (na primer tri puta veći nego u Vojvodini)11. Prosečna starost prilikom prvog konzumiranja alkohola takođe se pomera iz godine u godinu, te je po istraživanjima iz 2007. godine ona 14 godina. Konzumacija alkohola, direktno je povezana sa nasiljem, ali i saobraćajnim povredama. Iako postoji zabrana prodaje i točenja alkohola maloletnim licima, praćenje i sankcionisanje prekršioca ne sprovodi se sistematično - često na osnovu prijave pojedinaca. Nepostojanje preventivnih programa, kampanja svakako doprinosi da konzumacija alkohola ostaje društveno, kulturološki prihvatljiv obrazac ponašanja. Rezultati govore o izrazito ranom uzrastu na kome se proba alkohol12. Distribucija prilično nalikuje distribucijama dobijanim tokom prethodnih istraživanja, te se može reći da je u domaćoj sredini tendencija ranog konzumiranja alkohola kod dece još uvek prisutna. Treba obratiti pažnju i na sve manje polne razlike kada je konzumiranje alkohola u pitanju. U odnosu na rezultate dobijene prethodnih godina, upozorava smanjenje procenta mladih koji nikada ne piju. Pivo i vino nikada ne konzumira manje od 50% adolescenata, uočava se povećanje broja mladih koji svakodnevno konzumiraju pivo. Osim što je najčešće konzumirani alkohol, pivo počinje i da se pije u ranijim godinama nego do sada (10 godina, 15.52% uzorka). U celini gledano, ne postoji statistički značajna razlika u odnosu na prethodna istraživanja, ali ako razložimo uzorak prema uzrastu, primećujemo neke upozoravajuće pomake. Naime, prethodna istraživanja su pokazala u prvom razredu srednje škole zabrinjavajući skok broja mladih ljudi koji konzumiraju alkohol. Taj skok je sada pomeren na još mlađi uzrast (deset do dvanaest godina).

________________
10 Strategija bezbednosti grada Niša
11 Ibid
12 Ibid

Droge - Kada je reč o zloupotrebi psihoaktivnih supstanci - droga, podaci ukazuju da se granica započinjanja eksperimentisanja i korišćenja droga smanjuje i da trenutno iznosi 15 godina. Eksperti smatraju da oko 60% mladih, pre svega srednjoškolaca je bilo u kontaktu sa drogama. Prema nalazima policije, ove brojke su više i iznose čak 80%.13 Prema podacima, prva droga sa kojom mladi dolaze u kontakt je marihuana. Upitani da li su ikada koristili marihuanu samo 3,6% ispitanika je potvrdno odgovorilo. Ovo je značajno smanjenje broja korisnika u odnosu na prethodna istraživanja (5,7% ispitanika odgovara potvrdno 2008. godine, 7,1% ispitanik odgovara potvrdno 2004. godine). Dakle, može se reći da postoji trend postepenog smanjivanja. Marihuanu su najčešće koristili na žurci ili u stanu prijatelja. Slično kao i u prethodnim istraživanjima, kraj osnovne i početak srednje škole su posebno rizični periodi za eksperimentisanje sa drogom, i zbog izloženosti novim i drugačijim situacijama, ali i zbog lakše dostupnosti droge u srednjoj školi. Neke druge droge probalo je 1,9% ispitanika. Najveći deo njih - 84,4% koristio je sedative bez preporuke lekara, 7,8% kokain, 3,9% ekstazi, i po 2,9% amfetamin i heroin. U odnosu na prethodna istraživanja zapaža se da skoro dve godine posle upotrebe marihuane dolazi do prvog kontakta sa drugim drogama i to kod malog procenta uzorka. U odnosu na prethodna istraživanja, pritisak vršnjaka iz godine u godinu smatra se sve značajnijim14. Ovo samo potvrđuje da programi u kojima se mladi uče kako da se odupru socijalnim pritiscima i te kako imaju smisla.

_____________
13 Dragana Dulić, Svetlana Stanarević, Dragana Matović, Vesna Nikolić, Fund for Open Society (2008) "Safety of Youth"
14 Longitudinalno istraživanje o rasprostranjenosti zloupotrebe cigareta, alkohola i droga u periodu 2004 - 2012, Grupa za prevenciju bolesti zavisnosti, Odseka za omladinu, Uprave za obrazovanje, kulturu, omladinu i sport Grada Niša

Reproduktivno zdravlje mladih - kao i u Evropi granica za stupanje u seksualne odnose u Srbiji se pomera na niže iz godine u godinu. Prosečna granica, je 16 godina, mada po nekim istraživanjima, čak 23% dečaka i 4% devojaka stupi po prvi put u seksualne odnose i pre 16 godine. U studentskoj populaciji, tri četvrtine mladića i preko polovine devojaka, godina 19-21 su seksualno aktivni. I pored ovako velike brojke, informisanost i znanje o reproduktivnom zdravlju je izrazito malo. Prema podacima zdravstvene statistike, specifična stopa namernih prekida trudnoće na 1000 žena uzrasta 15-29 godina u 2007. godini je iznosila 11,3%, dok je stopa registrovana u starosnoj grupi žena 25-29 godina 17,7% i u grupi 15-19 godina 3,6%15.

____________
15 Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije "dr Milan Jovanović Batut"

Brojke o prisutnosti seksualno prenosivih bolesti među mladima nedostaju, mada stručnjaci smatraju da postoje indicije o značajnoj prisutnosti različitih oboljenja u ovoj ciljnoj grupi. Hlamidija je posebno problem među devojkama, gde po nekim podacima čak 19% devojaka je zaraženo a da to ne zna, dok 42% pati od simptoma. Najnovija istraživanja beleže da su u Srbiji zvanično registrovane 2692 HIV pozitivne osobe, od čega je 33% mladih osoba među novootkrivenim u 2011. godini. Naime, broj osoba za koje se procenjuje da su inficirane je desetostruko veći, i to iznosi da je broj inficiranih negde između 13-26 hiljada ljudi.

Nasilje

Nasilje je sve je prisutnije u društvu, postajući prepoznatljiv obrazac ponašanja među populacijom mladih, što se ne može posmatrati isključivo kao trend koji prati samo Srbiju. Slični problemi postoje u velikom broju evropskih zemalja. Kada govorimo o nasilju među mladima, govorimo pre svega o stopi kriminaliteta među mladima, vršnjačkom nasilju, izloženosti mladih nasilju u porodici i pripadnosti mladih ekstremnim, huliganskim grupama.

Stopa kriminaliteta - do tačnih podataka o učešću mladih u ukupnoj stopi kriminala danas je teško doći. Podaci koji se mogu naći u različitim istraživanjima su raznoliki - od onih koji duboko zabrinu, do čak najava nekih trendova smanjenja. Prema istraživačima koji su pripremali izveštaj o bezbednosti mladih u Srbiji, raspon godišta 14 do 35 godina nosi 90% kriminala i nasilja u Srbiji16. Za razliku od njih, podatak niške policije govori u prilog tome da od 2006. godine, kada je u Nišu zabeleženo 516 krivičnih dela u kojima su učestvovali maloletnici, ovaj broj je u značajnom opadanju17. Prema istim izvorima u 2008. godini zabeležen je najniži procenat učešća maloletničkog kriminala u ukupnom broju krivičnih dela (8,04%), dok se za 2009. godinu očekuje da ovaj procenat bude ispod 8%. Sa druge strane, evidentan je porast vršnjačkog nasilja kod maloletnika u Nišu. Takođe i drugi istraživači navode smanjenje stope maloletničkog kriminala i porast vršnjačkog nasilja.

_____________
16 Bezbednost mladih u Srbiji, FOD (2010.)
17 Strategija o bezbednosti Grada Niša

Vršnjačko nasilje - za razliku od dobrih vesti koje govore u prilog smanjenja stope maloletničkog kriminala, vršnjačko nasilje raste, što je nacionalni trend, koji odgovara situaciji u Nišu.

Prema podacima UNICEF-a, čak 40% mladih je bilo izloženo vršnjačkom nasilju. Značajan broj učenika bio je izložen nasilju predvođenom od strane samih profesora - 41% mladih se žalilo na uvrede, ismejavanja, pretnje i agresivno ponašanje od strane nastavnika. Sve je prisutnije korišćenje novih medija za širenje i promociju vršnjačkog nasilja. Prema podacima istraživanja sprovedenih u Nišu - istraživanje o bezbednosti učenika sprovedeno na uzorku od 107 učenika završnih razreda osnovne škole (2008), polovina učenika izjavljuje da se stepen vršnjačkog nasilja povećao. Nasilje u školi poprima sve ozbiljnije oblike, ne ograničavajući se samo na verbalno. Čak 17% anketiranih učenika priznaje da je učestvovalo u nekom od oblika fizičkog nasilja, a svaki deseti je bio žrtva18. Zabrinjava da je vršnjačko nasilje postalo prihvatljiva matrica ponašanja - više od polovine dece smatra da je opravdano sukobe rešavati fizičkim nasiljem, što je skoro dvostruko veći procenat od onog koji se beleži na nivou Srbije.19

_____________
18 Ibid.
19 Strategija o bezbednosti Grada Niša

Porodično nasilje - prisutno je u društvu i predstavlja problem koji traje. Prema nekim ispitivanjima svaka četvrta žena u Srbiji iskusila je neki oblika nasilja od strane svog partnera20. Statistika o prisutnosti nasilja u porodici nedostaje, delom zbog činjenice da je reč o temi koja je još uvek tabu u društvu. Deca i mladi su često žrtve u ovakvim disfunkcionalnim porodicama. Prema istraživanju koje je sprovedeno u sklopu ovog projekta, čak 25% mladih poznaje vršnjake koje trpe porodično nasilje.

______________
20 NVO Autonomi ženski centar, www.womenngo.org.rs

Ekstremizam i huliganizam - iako je u društvu opšte prihvaćen stav da se mladi ljudi u značajnoj meri identifikuju i pripadaju nasilnim huliganskim grupama - što donekle treba "zahvaliti" medijima, novija istraživanja pokazuju da tek 3% mladih pronalaze sebe u identitetu navijačke grupe, verske ili političke grupacije21. Prema podacima iz niškog MUP-a, obzirom na broj prekršaja, ne može se reći da postoje organizovane grupe koje se bave nasiljem na sportskim manifestacijama, niti da su organizovane ekstremističke grupe aktivne u Nišu.

______________
21 Bezbednost mladih, FOD (2010)

Saobraćaj

Kao što je već rečeno, najveći uzrok smrtnosti među mladima jesu povrede i to u velikom broju nastale u saobraćajnim nezgodama. Kod mladih nebezbedno učešće u saobraćaju, često je povezano sa problemima koje nastaju usled vožnje pod dejstvom psihoaktivnih supstanci. S obzirom na činjenicu da novi Zakon o saobraćaju omogućava mladima od 16 godina da budu punopravni učesnici u saobraćaju, moguće je očekivati da će ovaj problem u budućnosti biti izraženiji iako je sad, barem kad je Niš u pitanju, negativan - beleži se smanjenje smrtnosti u nesrećama, iako je povećan broj povreda.

Pored navedenih tema/prioriteta na koje se treba fokusirati u određivanju strateških pravaca za delovanje, a u cilju unapređenja bezbednosne pozicije mladih u gradu, treba navesti i prepreke koje su u konsultacijama prepoznate kao preduslovi uspeha. Nacionalna dokumenta - kao što su Nacionalna strategija za mlade, Nacionalna strategija za zdravlje mladih, itd, su takođe prepoznale kao značajne prepreke slične teme o kojima se govorilo i u Nišu.

Ključne prepreke su sledeće:

1. Nedostatak podataka o problemima opisanim u prethodnom poglavlju;

Problem nepostojanja podataka svakako je nacionalni problem, koji se reflektuje i na lokalni nivo. Za razliku od pojedinačnih tema gde postoje osnovni podaci i redovno praćenje (kao na primer nezaposlenost, zdravlje), postoje teme o kojima se značajnije manje zna i prati (na primer nasilje, broj mladih obuhvaćenih neformalnom ekonomijom, itd). Takođe, često, čak i kada podaci postoje, nisu lako dostupni svim akterima. Činjenica je da tek jasnim sagledavanjem problema na nivou konkretnih podataka, moguće je proaktivno delovati u cilju njihovog minimiziranja.

2. Nepostojanje koordinacije između različitih aktera, kako u kreiranju akcije, tako i sprovođenju i merenju impakta;

Problem nedostatka koordinisanog delovanja različitih aktera, jeste problem veoma prisutan i na nacionalnom nivou, kao i na lokalnom. Intersektorska saradnja, kada i postoji, često je svedena na nivo protokola, bez suštinske razmene i koordinacije. Kada govorimo o unapređenju pozicije konkretne ciljne grupe, jasno je da od kvaliteta međusobne koordinacije - institucija koje se bave određenim temama/resorima (zdravlje, zapošljavanje, obrazovanje) zavisi i adekvatna usluga i intervencija koja se sprovodi, odnosno impakt.

Ovaj problem je izraženiji kada govorimo o koordinaciji između dva sektora - civilnog sektora i institucija. Predstavnici civilnog sektora naveli su da je ovo pitanje koje zahteva značajno unapređenje. Po njima, postojeće saradnje nisu institucionalizovane na način koji obezbeđuje kontinuiran i partnerski rad. Često, saradnja zavisi od konkretnih pojedinaca na obe strane koji su zainteresovani da zajedno sprovedu određene aktivnosti/programe.

U cilju postizanja promena za mlade, odnosno omogućavanja punog efekta pojedinačnih mera i intervencija, preporuka stručnjaka, ali i aktera koji su ovom prilikom konsultovani, je da se obezbedi bolja koordinacija na sledeći način:

a. Mapiranjem postojećih programa/intervencija - trenutno po različitim pitanjima i organizacije i različite lokalne institucije kreiraju programe koji imaju za cilj da odgovore sličnim potrebama mladih. Nekoordinisano delovanje vodi rasipanju resursa.

Mapiranje programa i projekata značajno je sa aspekta racionalnijeg i efektnijeg korišćenja raspoloživih resursa, sa aspekta obezbeđivanja kvaliteta programa, i jasnijeg sagledavanja šta se sprovodi, kakav je kvalitet i kakav je efekat.

b. Usaglašavanjem implementacije programa/intervencija - predstavlja korak dalje od samog mapiranja i podrazumeva usaglašavanja i zajedničko planiranje plana akcije. To zapravo predstavlja partnersko kreiranje intervencije na način na koji svaki akter može pružiti svoj maksimum. U zavisnosti od prirode intervencije, da li je reč o prevenciji ili zaštiti, zavisi koji akter može biti uspešniji u njegovoj realizaciji. Primer, često je upravo civilni sektor taj koji kreira efektnije i atraktivnije preventivne programe u oblasti zdravlja mladih i omogućava veći obuhvat mladih, dok su institucije neizbežne u primeni programa zaštite i smanjenje štete.

c. Zajedničko praćenje i savetovanje u kom pravcu definisati akciju - predstavlja finalni korak u zajedničkom koordinisanom delovanju, gde se osim zajedničkog planiranja, vrši i zajedničko praćenje i evaluacija uspeha. Iskustvo civilnog sektora, ne samo na nacionalnom, već i na lokalnom nivou, upravo govori da je partnerstvo u monitoringu i evaluaciji najmanje zastupljeno.

3. Jačanje institucionalnog okvira za vođenje omladinske politike na nivou grada i pojedinačnih opština;

Država je napravila značajan iskorak u prepoznavanju značaja koji mladi ljudi imaju za ekonomski i društveni razvoj zemlje i tu svoju odluku o investiranju u mlade kao najznačajnijem društvenom resursu ozvaničila razvojem politika i institucija na nacionalnom i lokalnom nivou. U poslednjih 5 godina, od uspostavljanja Ministarstva omladine i sporta, značajno je učinjeno kako na izgradnji institucionalne infrastrukture - otvoreno je 135 lokalnih Kancelarija za mlade, donešen je Zakon o mladima, Nacionalna strategija i Nacionalni akcioni plan, edukovani su ljudski resursi i investirano u razvoj omladinskog civilnog sektora u cilju pružanja usluga i razvijanju programa za mlade.

Kada govorimo o Gradu Nišu, koji predstavlja značajan obrazovni centar na nacionalnom nivou, razvoj institucionalnog okvira za sprovođenje omladinske politike od posebnog interesa za grad. Naime, institucije na lokalu - Kancelarije za mlade/Omladinski klubovi jesu upravo akteri koji omogućavaju koordinaciju aktivnosti i direktan rad sa mladima.

Ciljna grupa

U cilju jasnijeg određivanja pravaca delovanja, bitno je definisati pojam "omladine", jer u pojedinačnim oblastima definicija mladih se razlikuje. Prema politikama donešenim na nacionalnom nivou - Zakonu o mladima i Nacionalna strategija za mlade, uzrast je ključna odrednica, pa su mladi osobe uzrasta od 15-30 godina starosti. U odnosu na osnovni kriterijum određenja mladih - uzrast, moguće je izdvojiti više podgrupa mladih zavisno od konteksta i teme, ali i specifičnih razvojnih potreba, te mlade svrstavamo u tri podgrupe: (1) mladi od 15 do 19 godina, (2) mladi od 20 do 24 godine i (3) najstarija grupa mladih, od 25 do 30 godina.

Sam projekat, kada razmatra poziciju mladih u kontekstu bezbednosti, fokus stavlja na mlade uzrasta 16-24 godine starosti, one koji su u najvećem broju slučajeva obuhvaćeni institucionalnom brigom. Sa druge strane, u okviru konsultacija, značajan broj predstavnika institucija, ali i civilnog sektora izneo je mišljenje da se ova granica treba sniziti i da posebno u oblasti preventive programima i intervencijama treba obuhvatiti i decu - minimum od 12 godine (stariji razredi osmogodišnje škole).

U opštoj populaciji mladih, izdvajaju se posebne grupe mladih koji su prepoznate kao ranjivije u odnosu na ostatak populacije: mladi Romi, mladi isključeni iz obrazovnog sistema, mladi iz institucija - bez roditeljskog staranja, mladi iz siromašnih porodica, mladih iz ruralnih sredina, mladi prestupnici, LGBT populacija.

Upravo ova raznovrstnost različitih podgrupa mladih, koje imaju različite potrebe, govore o nužnosti da se prilikom kreiranja programa i intervencija jasno uzrasno definiše ciljna grupa i u skladu sa razvojnim kapacitetima i konkretnim problemima, sam pristup, promocija i intervencije u potpunosti prilagode.

Vizija

U skladu sa definisanim opštim ciljem Strategija razvoja Grada Niša, koji u svoj fokus stavlja društveni razvoj, na sličan način se može odrediti i opšti strateški pravci koji se predlažu u ovom dokumentu, gde se teži stvoriti podsticajna i bezbedna društvena sredina, u kojoj će mladi moći da iskažu i da zadovolje svoje potrebe za pripadanjem, druženjem, ličnim i profesionalnim razvitkom.

Na taj način, strateška usmerenja, u potpunosti odgovaraju definisanoj viziji Grada Niša predstavljenoj u dokumentu Strategije bezbednosti:

Niš će postati ekonomski, socijalno i ekološki siguran i bezbedan grad koji permanentno jača institucije za unapređenje bezbednosti, preventivno deluje i adekvatno rešava rizike i pretnje bezbednosti u cilju povećanja kvaliteta života svojih građana (uključujući mlade).

Ovu viziju, kao što i dokument gradske strategije prepoznaje, moguće je ostvariti tek sinhronizovanim, partnerskim i koordinisanim delovanjem svih aktera - prepoznatih institucija i civilnog sektora. Kada govorimo o bezbednosti mladih, ova koordinisanost je od suštinskog značaja. U tu svrhu, potrebno je uspostaviti redovni mehanizam saradnje i koordinacije, gde se kao ključni akteri prepoznaju (1) telo za bezbednost koje postoji pri opštini i (2) institucije zadužene za brigu o mladima na nivou grada i pojedinačnih opština. Značajnije uključivanje civilnog sektora bi svakako doprinelo celokupnom uspehu.

Strateški ciljevi

1. Ekonomska bezbednost

OPŠTI CILJ 1: Unaprediti ekonomsku poziciju mladih povećanjem zapošljivosti i podrškom (samo)zapošljavanja mladih u privatnom sektoru što predstavlja preduslov za njihov kontinuiran profesionalan i ličan rast i razvoj, osećaj bezbednosti i odluku o ostanku u Nišu.

1. Povećanje zapošljivosti mladih ljudi i adekvatne pripreme za tržište rada (15/18 do 30 god)

2. Podrška zapošljavanja mladih u privatnom sektoru - obezbeđivanjem podrške za zapošljavanje mladih (18-30) i osnaživanjem mladih za preduzetništvo (15-30 god)

3. Smanjenje obuhvata mlade neformalnom ekonomijom (od 15-30 godina)

Specifični ciljevi

Mere/aktivnosti

Akteri

1. Povećanje zapošljivosti mladih ljudi
Ciljna grupa:15/18 do 30 godina

1.1. Sprovođenje analize o potrebama lokalnog tržišta rada i kratkoročnim projekcijama/potreba poslodavaca;

LS i javne institucije na lokalu, Ministarstvo prosvete

1.2. Uskladiti potrebe tržišta rada i obrazovnog sistema u skladu sa ingerencijama LS u obrazovanju, uticanjem na otvaranje obrazovnih profila u okviru srednjoškolskog obrazovanja i određivanjem kvota upisanih studenata, a u odnosu na potrebe lokalnog tržišta rada;

LS, obrazovne institucije na lokalu, NSZ, civilni sektor, Ministarstvo prosvete

1.3. Sprovođenje programa kontinuiranog informisanja mladih o trenutnim i projektovanim potrebama tržišta, kao i programa karijernog savetovanja i usmeravanje mladih;

KZM, obrazovne institucije, NSZ, civilni sektor

1.4. Kreiranje i osnaživanje kapaciteta za međusektorsku saradnju uspostavljanjem stalnog dijaloga i protokola o saradnji različitih aktera

LS, KZM, javne ustanove, obrazovne institucije, NSZ, civilni sektor

1.5. Kreiranje i sprovođenje programa neformalnog obrazovanja usmerenih na pripremu mladih za radnu situaciju (employability skills)

KZM, NSZ, civilni sektor

1.6. Kreiranje i sprovođenje različitih programa prekvalifikacije - uvođenje novih profila usklađeno potrebama tržišta

KZM, obrazovne institucije, NSZ, civilni sektor

1.7. Uspostavljanje kapaciteta za priznavanje neformalnog obrazovanja definisanjem mehanizama saradnje između institucija obrazovnih sistema i započinjanjem sertifikacije programa iz oblasti neformalnog obrazovanja

Obrazovne institucije na lokalu, Ministarstvo prosvete, NSZ, civilni sektor

1.8. Uspostavljanje programa radnih praksi, i drugih programa obuke koji odgovaraju potrebama poslodavaca na teritoriji LS ili okolnih LS

NVO, privatne agencije za zapošljavanja, poslodavci, NSZ, donatorski projekti

1.9. Uspostavljanje saradnje između više LS kako bi se omogućio protok radne snage na tržištu rada ukoliko ima deficitarnih zanimanja

LS, NSZ

1.10 Uspostavljanje karijernog centra za učenike srednjih škola

LS, NSZ, obrazovne institucije, poslodavci,

2. Podrška zapošljavanja mladih u privatnom sektoru - obezbeđivanjem podrške za zapošljavanje mladih (18-30) i osnaživanjem mladih za preduzetništvo (15-30 god)

2.1. Povećati budžetsko izdvajanje i/ ili poreske olakšice za podsticanje zapošljavanja mladih na lokalnom nivou;

LS

2.2. Uspostavljanje programa preduzetništva u srednjim školama

LS, KZM, obrazovne institucije, civilni sektor, poslovni sektor

2.3. Uspostavljanje zajedničke saradnje različitih aktera pri pružanju finansijske i stručno-tehničke podrške startovanju i radu preduzetničkih inicijativa mladih

LS, KZM, obrazovne institucije, civilni sektor, poslovni i bankarski sektor, razvojna agencija, postojeći inkubatori

2.5. Pružanje podrške u organizovanju udruživanja mladih preduzetnika

LS, KZM, civilni sektor, poslovni sektor, Razvojna agencija, inkubatori,

2.6. Pružanje podrške u uspostavljanju i radu socijalnih preduzeća mladih

LS, KZM, obrazovne institucije, centri za socijalni rad, civilni sektor, poslovni i bankarski sektor

2.7. Uspostavljanje garancijskog mehanizma, koji bi omogućavao da se kreditiraju mladi po uslovima povoljnijim od redovnih bankarskih uslova

LS, socijalna preduzeća, civilni sektor, Razvojna agencija

2.8. Unapređenje razvoja i funkcionisanja biznis inkubatora - poboljšanje usluga biznis inkubatora koje daju mladi, korišćenje javnih prostora koji se više ne upotrebljavaju u te svrhe

LS, univerziteti, civilni sektor

2.9. Uspostavljanje informacionog portala za preduzetnike

LS, KZM, civilni sektor, Razvojna agencija

2.10. Uspostavljanje multisektorskih panela za korišćenje javnih fondova za razvoj preduzetništva mladih

NSZ, Fond za razvoj, NVO, LS

3. Smanjenje obuhvata mladih neformalnom ekonomijom (15-30 god)

3.1. Prikupljanje podataka o obuhvatu mladih neformalnom ekonomijom

LS, javne institucije i civilni sektor

3.2. Unapređivanje rada inspekcijskih službi

LS

3.3. Informisanje i edukacija mladih o pravima na radu

LS, javne institucije i civilni sektor

2. Socijalna bezbednost

2.1. Zdravlje mladih

OPŠTI CILJ 2: Unaprediti zdravstvenu poziciju mladih od 15-30 godina u Nišu, obezbeđujući podršku za zdrav psiho-fizički razvoja pojedinca, smanjujući rizike poremećaje zdravlja mladih, razvijajući zdravstvenu zaštitu prilagođenu potrebama i razvojnim specifičnostima različitih grupa mladih.

Specifični ciljevi:

1. Unapređivanje kapaciteta lokalne zajednice i sistema zdravstvene zaštite da odgovori potrebama mladih i pruži adekvatne usluge prevencije i zaštite (15-30)

2. Unapređivanje i zaštita mentalnog zdravlja mladih (15-30 godina)

3. Unapređivanje reproduktivnog zdravlja mladih, kao i prevencije i zaštite od polno prenosivih (PP) bolesti i HIV/AIDS (15-30)

4. Smanjivanje rizika i rizičnih ponašanja mladih od zloupotrebe duvana i drugih psihoaktivnih supstanci i pružanje adekvatne podrške i zaštite onima koji su u problemu (15-30)

Specifični ciljevi

Mere/aktivnosti

Akteri

1. Unapređivanje kapaciteta lokalne zajednice i sistema zdravstvene zaštite da odgovori potrebama mladih i pruži adekvatne usluge prevencije i zaštite (15-30)

1.1. Sprovođenje kontinuiranih istraživanja i izveštaja o zdravlju pojedinačnih grupa mladih u gradu Nišu

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, obrazovne institucije, civilno društvo

1.2. Razvoj funkcionalnih partnerstva i uspostavljanja stalnih mehanizama za koordinaciju aktera iz različitih sektora na nivou grada

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, obrazovne institucije, civilno društvo

1.3. Mapiranje postojećih pružaoca usluga i programa u zajednici koje su usmerene na zdravlje mladih (teme: mentalno zdravlje, reproduktivno zdravlje i prevencija i zaštita PP, HIV/AIDS,)

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, civilno društvo

1.4. Otvaranje mreže savetovališta/punktova za mlade koji pružaju usluge informisanja, edukacije i savetovanja iz oblasti zdravlja u sredinama u kojima mladi provode svoje slobodno vreme/ gde se okupljaju (posebno značajno za osetljive grupe)

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, civilno društvo

1.5. Uspostavljanje info-pointa u zajednici o temama iz oblasti zdravlja, on line savetovanja i otvaranje SOS linija

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, civilno društvo

1.6. Promovisanje i intenziviranje aktivnog učestvovanja mladih u kreiranju aktivnosti za zdravlje na lokalnom nivou posebno kroz promotivne programe i vršnjačke edukacije i savetovanja

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, civilno društvo

1.7. Razvijanje novih i unapređivanje kvaliteta postojećih programa vršnjačkog obrazovanja kroz standardizovane obuke i sertifikovane vršnjačke edukatore

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, obrazovne institucije i civilno društvo

1.8. Razvijanje saradnje sa ustanovama, organizacijama u oblasti kulture, sporta i rekreacije, koji pružaju programe usmerene na kvalitetnije organizovanje slobodnog vremena, što doprinosi zdravlju i promociji zdravih stilova života

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, obrazovne institucije, institucije kulture, sportska društva i klubovi i civilno društvo

1.9. Povećati senzitivnost i profesionalne kompetencije zdravstvenih radnika da prepoznaju dodatne potrebe mladih, posebno osetljivih mladih;

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, civilno društvo

1.10. Jačanje kapaciteta lokalne zajednice/ uspostavljanih lokalnih partnerstava u planiranju, implementaciji, monitoringu i evaluaciji programa prevencije, lečenja i rehabilitacije mladih.

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, obrazovne institucije, civilno društvo

2. Unapređivanje i zaštita mentalnog zdravlja mladih (15-30 godina)

2.1. Obezbeđivanje stručne podrške (od strane zdravstvenih radnika) koji pružaju usluge savetovanja (direktno i on line savetovanje) u savetovalištima u zajednici

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, obrazovne institucije, civilno društvo

2.2. Razvoj i kontinuirano sprovođenje edukativnog programa neformalnog obrazovanja za srednje škole (radionica, predavanja i tribina) koji nudi kurikulume (izbor tema) odgovarajućem uzrastu (od 1-4 razreda)

LS, KZM, zdravstvene institucije, obrazovne institucije, civilno društvo

2.3. Razvijanja programa vršnjačke podrške marginalizovanim grupama mladih (OSI, Romi, mladi iz institucija) u cilju bolje inkluzije

LS, KZM, zdravstvene institucije, obrazovne institucije, centar za socijalni rad, civilno društvo

2.4. Promocija zdravih stilova života i konkretnih programa koji se realizuju u partnerstvu

LS, KZM, zdravstvene institucije, obrazovne institucije, civilno društvo

3. Unapređivanje reproduktivnog zdravlja mladih, kao i prevencije i zaštite od PP bolesti i HIV/AIDS (15-30)

3.1. Razvijati programe, u partnerstvu-institucija i vršnjačkih grupa/ civilnog sektora, usmerenih na pružanje usluga informisanja i edukovanja mladih na teme prevencije i zaštite reproduktivnog zdravlja

LS, KZM, javne institucije i civilni sektor

3.2. Promovisanje redovne zdravstvene kontrole i organizovanje promotivnih aktivnosti odlaska na sistematske preglede (ginekolog, urolog)

KZM, zdravstvene ustanove, obrazovne institucije, civilni sektor

3.3. Mobilisati roditelje, medije, udruženja građana i lokalne zajednice da utiču na javno mnjenje i promovišu značaj prevencije u odnosu na reproduktivno zdravlje.

KZM, zdravstvene ustanove, obrazovne institucije, civilni sektor

3.4. Proširivati pristup zdravstvenim službama prilagođenim potrebama mladih, uključujući promovisanje dobrovoljnog testiranja i savetovanja, negu i službe podrške u oblasti PPI i HIV/AIDS;

LS, KZM, zdravstvene i obrazovne ustanove, civilni sektor

3.5. Razvijati programe u zajednici dostupne marginalizovanim grupama mladih (Romi, mladi bez roditeljskog staranja, LGBT populacija, maloletne seksualne radnice itd), koji nisu obuhvaćene obrazovnim/ zdravstvenim sistemima

LS, KZM, centar za socijalni rad, civilni sektor

4. Smanjivanje rizika i rizičnih ponašanja mladih od zloupotrebe duvana i drugih psiho aktivnih supstanci i pružanje adekvatne podrške i zaštite onima koji su u problemu (15-30)

4.1. Sprovoditi kontinuiranu kampanju i edukativne programe (radionice, predavanja i tribine) o uticaju i posledicama od korišćenja psihoaktivnih supstanci u okviru obrazovnih institucija, savetovališta u zajednici, na mestima gde se okupljaju mladi

LS, KZM, obrazovne i zdravstvene institucije i civilni sektor

4.2. Uvesti mere nadzora sprovođenja mera zabrane prodaje alkohola, izgradnje kockarnica na mestima u neposrednom okruženju obrazovnih institucija, itd.

LS, KZM, MUP, obrazovne institucije

4.3. Unapređivanje i promocija usluga koje institucije nude mladima - zavisnicima

LS, KZM, MUP, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, civilno društvo

4.4. Razvoj i promocija programa vršnjačke podrške mladima u problemu u cilju njihove reintegracije

LS, KZM, zdravstvene institucije, centri za socijalni rad, civilno društvo

2.2. Nasilje

OPŠTI CILJ 3: Unaprediti ličnu bezbednost mladih od 15-30 god starosti razvojem lokalnih kapaciteta za praćenje problema nasilja i nebezbednog učešća mladih u saobraćaju, kao i kapaciteta za razvoj i implementaciju konkretnih mera - preventivnih i zaštitnih programa usmerenih ka mladima, roditeljima i drugim akterima u zajednici, podižući na taj način bezbednosnu kulturu kako mladih tako i građana Niša u celini.

Specifični ciljevi:

1. Izgraditi lokalne kapacitete za istraživanje, praćenje i razvoj interventnih programa i mera usmerenih na probleme nasilja među mladima i nebezbednog ponašanja mladih u saobraćaju

2. Sprovoditi programe / usluge usmerene na prevenciju i zaštitu mladih od nasilja i povećanja bezbednosti učešća u saobraćaju

3. Unapređivati bezbednosnu kulturu među mladim ljudima, roditeljima, nastavnicima, omladinskim radnicima kroz aktivnu promociju na lokalnom nivou

Specifični ciljevi

Mere/aktivnosti

Akteri

1. Izgraditi lokalne kapacitete za istraživanje, praćenje i razvoj interventnih programa i mera usmerenih na probleme nasilja među mladima i nebezbednog ponašanja mladih u saobraćaju

1.1. Integrisanje problema nasilja u lokalne strategije koje tretiraju oblasti obrazovanja, javnog zdravlja, borbe protiv siromaštva, održivog razvoja, rodne ravnopravnosti itd.

LS, KZM, javne institucije

1.2. Unapređivanje sistema za prikupljanje i analizu podataka i izveštavanja o učestalosti i svim vidovima nasilja nad mladima i među mladima i obezbeđivanje lokalne finansijske podrške

LS, KZM, javne institucije

1.3. Uspostavljanje mehanizama za koordinaciju i zajednički rad institucija na lokalnom nivou koje se bave mladima/ različitim podgrupama mladih i problemom nasilja - kako u procesu kreiranja mera, implementacija, tako i praćenja i evaluacije efekata

LS, KZM, lokalne obrazovne i zdravstvene ustanove, centri za socijalni rad, civilno društvo

1.4. Mapiranje postojećih usluga i programa i unaprediti evaluacione mehanizme za merenje uspeha projekata
i programa/mera koji se sprovode usmereno na smanjenje nasilja i bezbednog učešća u saobraćaju

LS, KZM, javne institucije

1.5. Obezbediti dodatne licencirane obuke i materijale za sve one koji rade u delovima sistema koji se bave mladima i problemima nasilja.

LS, KZM, lokalne obrazovne i zdravstvene ustanove, centri za socijalni rad, civilno društvo

1.6. Uspostavljanje službi za pružanje sveobuhvatne podrške na nivou lokalne zajednice mladima koji su doživeli nasilje.

LS, KZM, Centri za socijalni rad, MUP, obrazovne i zdravstvene institucije i civilni sektor

1.7. Uspostavljanje mreže omladinskih radnika kao podrške unapređenju standarda rada pružaoca usluga za mlade

KZM, NAPOR, institucije koje pružaju usluge za mlade, Ministarstvo omladine i sporta

1.8. Obezbediti dodatno finansiranje razvoja ponude programa za mlade koji omogućavaju strukturisano provođenje slobodnog vremena - sport, kultura, neformalno obrazovanje

LS, KZM, institucije kulturne,

1.9. Usvajanje na nivou grada procedura i mehanizama za beleženje nasilja u školama i preduzimanje mera zaštite

LS, KZM, Centri za socijalni rad, MUP-a, obrazovne i zdravstvene institucije i civilni sektor

1.10 Uspostavljanje protokola o saradnji centra za socijalni rad i civilnog sektora o upućivanju maloletnih prekršioca na društveno koristan rad u zajednici

KZM, MUP, Centri za socijalni rad i civilni sektor

2. Sprovoditi programe / usluge usmerene na prevenciju i zaštitu mladih od nasilja i povećanja bezbednosti učešća u saobraćaju

2.1. Obučavanje nastavnika i školskog osoblja o nasilju, o veštinama komunikacije, o otvorenom dijalogu između dece i odraslih i o preventivnoj ulozi školskih pravila.

LS, KZM, obrazovne institucije i civilni sektor, Ministarstvo prosvete

2.2. Obučavanje nastavnika i školskog osoblja o primeni Posebnog protokola za zaštitu dece i učenika od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja u obrazovno - vaspitnim ustanovama

LS, KZM, MUP, Centri za socijalni rad, obrazovne institucije i civilni sektor

2.3. Razvoj efikasnijih programa podrške za roditelje o nasilju među mladima

KZM, Centri za socijalni rad, obrazovne institucije i civilni sektor, Ministarstvo socijale

2.4. Izgradnja kapaciteta Timova za zaštitu dece od nasilja za uspostavljanjem saradnje i kvalitetnijim uključivanjem u rad Saveta roditelja, đačkih parlamenata, omladinskog civilnog sektora

LS, KZM, Centri za socijalni rad, MUP-a, obrazovne i zdravstvene institucije i civilni sektor

2.5. Sprovođenje programa neformalnog obrazovanja mladih o nenasilnim metodama veštinama komuniciranja i nenasilnoj komunikaciji

KZM, obrazovne institucije i civilni sektor

2.6. Sprovođenje programa vršnjačkog obrazovanja i savetovanja na temu vršnjačkog nasilja

KZM, obrazovne institucije i civilni sektor

2.7. Podsticanje aktivizma mladih kroz učešće u programima omladinskog civilnog sektora i omogućiti aktivno učešće u donošenju odluka na nivou škole i lokalne zajednice

KZM, obrazovne institucije, civilni sektor

2.8. Podržavati i osnaživati rad đačkih parlamenata i njihovo udruživanje

KZM, obrazovne institucije, civilni sektor

2.9. Širenje mreže školskih policajca

LS, MUP, obrazovne Institucije

2.10. Sprovođenje programa u zajednici usmerenih na rad sa podgrupama mladih sklonih nasilju (navijačke grupe)

LS, KZM, civilni sektor

2.11. Razvijati i unapređivati sposobnost stručnjaka u svim sektorima za rad sa počiniocima nasilja.

LS, KZM, lokalne obrazovne i zdravstvene ustanove, centri za socijalni rad, civilno društvo

2.12. Razvijati i kontinuirano obučavati za prepoznavanje nasilja i pomoć žrtvama nasilja u porodici;

LS, KZM, lokalne obrazovne i zdravstvene ustanove, centri za socijalni rad, civilno društvo

2.13. Sprovođenje programa neformalnog obrazovanja o bezbednom učešću u saobraćaju

LS, KZM, MUP, obrazovne institucije i civilni sektor

3. Unapređivati bezbednosnu kulturu među mladim ljudima, roditeljima, nastavnicima, omladinskim radnicima kroz aktivnu promociju na lokalnom nivou

3.1. Promovisanje prevencije nasilja putem medijskih kampanja za promenu navika, ponašanja i postojećih društvenih normi, na svim nivoima.

LS, KZM, MUP, obrazovne institucije i civilni sektor

3.2. Senzibilizacija javnog mnjenja - roditelja i medija u vezi sa uzrocima nasilja, kao i razvijanje svesti i odgovornosti o ovom problemu u populaciji koja je najviše izložena riziku

LS, KZM, MUP, obrazovne institucije i civilni sektor

3.3. Promovisati primere dobre prakse u unapređivanju položaja mladih i rešavanju problema nasilja.

LS, KZM, MUP, obrazovne institucije i civilni sektor

3.4. Senzibilizacija mladih o posledicama nebezbednog učešća u saobraćaju

LS, KZM, MUP, obrazovne institucije i civilni sektor

Uspešnost i status implementacije Strategije bezbednosti mladih Grada Niša se konstantno prati i procenjuje putem godišnjih ciklusa evaluacije. Prilikom evaluacije se koriste indikatori održivosti (odnose se na strateški dokument ali i na stanje kompletne lokalne zajednice) i indikatori učinka (vezani su za status implementacije Strategije). Indikatori su osnova za potpun sistem monitoringa implementacije strategije, i predstavljaju osnovu sistema upravljanja. Indikatori pružaju osnovne informacije i saznanja vezana za uspešnost procesa implementacije plana i dinamiku usaglašavanja.