POSEBAN KOLEKTIVNI UGOVOR
ZA JAVNA I JAVNA KOMUNALNA PREDUZEĆA ČIJI JE OSNIVAČ GRAD NIŠ

("Sl. glasnik RS", br. 66/2014)

 

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim posebnim kolektivnim ugovorom (u daljem tekstu: Ugovor) uređuju se prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih iz radnog odnosa (u daljem tekstu: zaposleni), u javnim komunalnim i drugim javnim preduzećima čiji je osnivač grad Niš (u daljem tekstu: poslodavac), kao i međusobni odnosi učesnika ovog kolektivnog ugovora.

Ovaj ugovor, zaključuje se između Osnivača i reprezentativnog sindikata Granskog sindikata javnih saobraćajnih i komunalnih delatnosti "Nezavisnost", Regionalno povereništvo Niš, u ime svih zaposlenih u javnim komunalnim i drugim javnim preduzećima čiji je osnivač grad Niš.

Član 2

Osnivačem, u smislu ovog ugovora, smatra se grad Niš.

Poslodavcem, u smislu ovog ugovora, smatra se javno ili javno-komunalno preduzeće čiji je osnivač grad Niš, koje obavlja komunalne ili druge delatnosti od opšteg interesa za grad Niš, u skladu sa odlukom osnivača.

Zaposleni, u smislu ovog kolektivnog Ugovora, je lice koje je u skladu sa Zakonom o radu (u daljem tekstu: Zakon) i drugim propisima kojima su uređena prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, zasnovalo radni odnos kod poslodavca iz stava 1. ovog člana.

Član 3

Delatnosti iz člana 2. stav 2. su delatnosti koje su kao takve određene Zakonom o komunalnim delatnostima, Zakonom o javnim preduzećima i odlukama Skupštine grada Niša i predstavljaju nezamenljiv uslov života i rada građana i drugih subjekata u gradu.

Član 4

Osnivač obezbeđuje poslodavcima uslove za obavljanje komunalnih i drugih delatnosti od opšteg interesa u skladu sa zakonom i ostalim važećim propisima.

Poslodavci prate izvršenje posla, kvalitet i obim usluga i proizvoda i obezbeđuju sredstva za isplatu zarada, obračunatih na osnovu kriterijuma i ostalih elemenata za utvrđivanje visine zarade utvrđenih zakonom i ovim ugovorom.

Član 5

Odredbe ovog ugovora primenjuju se kao osnov za zaključivanje kolektivnog ugovora kod poslodavca, iz člana 2. ovog ugovora.

Specifičnosti, koje se odnose na osnovnu delatnost, regulisaće se kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 6

Ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca, ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uslovi rada i obaveze, od prava, uslova rada i obaveza utvrđenih Zakonom.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu se utvrditi veća prava od prava utvrđenih ovim posebnim kolektivnim ugovorom, kao i druga prava koja nisu utvrđena ovim ugovorom, u skladu sa Zakonom.

II ZARADA, NAKNADA ZARADE I DRUGA PRIMANJA

II - 1 Zarada

Član 7

Zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, Ugovorom, kolektivnim ugovorom kod poslodavca i ugovorom o radu.

Zaposlenima se garantuje, jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti, koji ostvaruju kod poslodavca.

Zaradu u smislu stava 1. ovog člana, čini:

- zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu,

- zarada po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i sl.).

- druga primanja po osnovu radnog odnosa u skladu sa ovim kolektivnim ugovorom, kolektivnim Ugovorom kod poslodavca i ugovorom o radu i drugim opštim aktima.

Pod zaradom u smislu stava 2. ovog člana smatra se zarada koja sadrži poreze i doprinose koji se plaćaju iz zarade.

Član 8

Zarada koja se ostvaruje za obavljeni rad i vreme provedeno na radu, utvrđuje se na osnovu:

- osnovne zarade,

- dela zarade za radni učinak i

- uvećane zarade.

Član 9

Osnovna zarada, određuje se na osnovu uslova, utvrđenih pravilnikom, potrebnih za rad na poslovima za koje je zaposleni zaključio ugovor o radu i vremena provedenog na radu, odnosno mesečnog fonda ostvarenih časova rada.

Radni učinak zaposlenog, utvrđuje se na osnovu normativa i standarda ili ocene rezultata rada, u skladu sa kriterijumima utvrđenih kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 10

Elementi za obračun i isplatu osnovne zarade su: vrednost radnog časa za najjednostavniji rad, koeficijent, i vreme provedeno na radu, utvrđeni ovim kolektivnim ugovorom, odnosno kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 11

Vrednost radnog časa za najjednostavniji rad za određeni mesec utvrđuje se na osnovu ostvarene mase zarada za taj mesec.

Vrednost radnog časa za najjednostavniji rad ne može biti niža od cene radnog časa za najjednostavniji rad koju utvrdi Socijalno-ekonomski savet Republike Srbije.

Član 12

Zarade za puno radno vreme i standardni učinak, utvrđuju se tako, što se vrednost radnog časa za najjednostavniji rad iz člana 11. Ugovora, pomnoži sledećim koeficijentima po osnovu složenosti poslova, odgovornosti, uslova rada i stručne spreme koji su uslov za rad na određenim poslovima, polazeći od specifičnosti poslova kod svakog poslodavca i to:

Prva grupa

Obuhvata najjednostavnije fizičke poslove koje obavlja nekvalifikovani zaposleni.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 1,35-1,50.

Druga grupa

Obuhvata poslove, koje obavlja nekvalifikovani zaposleni po jednostavnom postupku i sa jednostavnim sredstvima rada, kao što su poslovi: održavanje higijene poslovnih prostorija, čišćenje komunalnih objekata i drugih najjednostavnijih poslova iz oblasti delatnosti.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 1,50-1,70.

Tpeća grupa

Obuhvata poslove, koje obavlja polukvalifikovani zaposleni, kao što su: poslovi čišćenja i pranja javnih površina, iznošenje i deponovanje otpadaka, pomoćni poslovi u proizvodnji, distribuciji vode i toplote, pružanje dimničarskih usluga i druge srodne poslove.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 1,70-1,90.

Četvrta gruna

Obuhvata srednje složene poslove. koje obavlja KV zaposleni u proizvodnji pružanju komunalnih usluga, uređenju i održavanju komunalnih objekata i poslove rukovanja sredstvima rada.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 2,00-2,20.

Za poslove koje obavlja zaposleni u najtežim uslovima i sa specifičnim sredstvima rada u komunalnoj delatnosti, kao što su: rukovaoci građevinskih mašina, rukovaoci centralnog grejanja, instalateri vodovoda i kanalizacije, i drugi srodni poslovi utvrđuje se koeficijent do 2,50.

Peta grupa

Obuhvata srednje složene raznovrsne poslove, koje obavlja zaposleni sa srednjom stručnom spremom vezane za pripremu i praćenje procesa rada uključujući i administrativno-tehničke poslove.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 2,20-2,50.

Za poslove koje obavlja zaposleni u najtežim uslovima i sa specifičnim sredstvima rada u komunalnoj delatnosti, kao što su: poslovođa mikrorejona iznošenja smeća, pomoćnik rukovaoca toplane, referent interflore i drugi srodni poslovi utvrđuje se koeficijent do 2,70.

Šesta grupa

Obuhvata složene poslove, koje obavlja visokokvalifikovani zaposleni sa srednjom stručnom spremom u proizvodnji i pružanju komunalnih usluga, uređenju i održavanju komunalnih objekata koji podrazumevaju odgovarajući stepen specijalizacije u procesu rada.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 2,50-2,70.

Za poslove koje obavlja zaposleni u najtežim uslovima i sa specifičnim sredstvima rada i rukovodeće poslove kao što su, kao što su: zaposleni-VKV kanalski radnik, vozač specijalnog komunalnog vozila, rukovaoci parnih kotlova i blokovskih kotlarnica u toplani, poslovođe i drugi srodni poslovi utvrđuje se koeficijent do 3,10.

Sedma grupa

Obuhvata složene i specijalizovane poslove, koje obavlja zaposleni sa višom stručnom spremom vezane za organizaciono, operativno i stručno vođenje procesa rada, složene poslove na pripremi, praćenju i analiziranju procesa rada, poslove rukovođenja odgovarajućim delovima rada i slično.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 2,80-3,10.

Osma grupa

Obuhvata složene poslove, koje obavlja zaposleni sa visokom stručnom spremom kao što su: poslovi stručnog vođenja procesa rada, pripreme stručnih predloga za unapređenje procesa rada i slično.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 3,10-4,00.

Za najodgovornije poslove stručnog vođenja procesa rada i rukovođenja procesa rada, kao što su: glavni projektant, glavni inženjer u proizvodnim pogonima, glavni dispečer vodovoda i kanalizacije i drugi srodni poslovi, utvrđuje se koeficijent 4,0.

Deveta grupa

Obuhvata najsloženije poslove, koje obavlja zaposleni sa visokom stručnom spremom, magistratom, doktoratom u procesu rada komunalnih delatnosti, kao i najsloženije rukovodne poslove, kao što su: šef proizvodnog pogona, šef pogona vodovoda i kanalizacione mreže, šef pogona za proizvodnju toplotne energije u toplani, direktor sektora, direktor funkcionalne celine, pomoćnik direktora i zamenik direktora, kao i drugi srodni poslovi.

Koeficijent za ovu grupu poslova utvrđuje se u rasponu od 4,10-5,00.

Za poslove rukovođenja, izuzev poslova direktora preduzeća, kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu se srazmerno stepenu složenosti i odgovornosti utvrditi dodatni koeficijenti od 0,10 do 1,00.

U slučaju da neposredna primena člana 12. zahteva masu zarada veću od predviđene, pojedinačnim kolektivnim ugovorom kod poslodavca utvrdiće se linearno umanjeni koeficijenti za sve grupe, osim za prvu.

Član 13

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca konkretno se razrađuju poslovi kod poslodavca prema grupama poslova utvrđenim ovim kolektivnim ugovorom, a koeficijenti zaposlenima se utvrđuju u okviru raspona predviđenih za svaku grupu poslova.

Član 14

Novčani iznos osnovne zarade, utvrđuje se ugovorom o radu za mesec u kojem je zaključen ugovor.

Član 15

Cena rada može da se uveća po osnovu uslova rada pod kojima zaposleni radi, u sledećim slučajevima:

1) od 3% do 6% u slučaju:

- izloženosti prašini, buci, prljavštini ili neugodnim mirisima, i

- opasnosti od zaraze ili profesionalnih oboljenja;

2) od 3% do 6% u slučaju:

- teških fizičkih napora,

- rada pri niskim ili visokim temperaturama, i

- rukovanja štetnim ili otrovnim materijalima;

3) od 5% do 8% u slučaju:

- povećane opasnosti od povreda na radu ili nesrećnih slučajeva.

Povećanja cene rada po osnovama iz stava 1. ovog člana, određuju se za vreme provedeno u tim uslovima i mogu se sabirati.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, utvrđuje se, u skladu sa aktom o proceni rizika koji su poslovi sa uslovima rada iz stava 1. ovog člana.

Član 16

Osnovna zarada zaposlenog može da se uveća ili umanji za 20% u zavisnosti od ostvarenih rezultata rada, odnosno radnog učinka ostvarenog značajno iznad ili ispod standardnog, u skladu sa normativima i standardima ili ocenom rezultata rada, polazeći od kvaliteta, blagovremenosti i obima izvršenog posla, kao i drugih kriterijuma utvrđenih kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 17

Zaposlenom može da se utvrdi učešće u delu dobiti poslodavca, koja je ostvarena po godišnjem obračunu, a u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca i odlukom nadležnog organa o raspodeli dobiti.

Član 18

Zarada se zaposlenom isplaćuje u sledećim rokovima:

- akontacija za tekući mesec, između 20-og i 30-og u tekućem mesecu,

- konačan obračun zarade do 15-og u narednom mesecu.

II - 2 Uvećana zarada

Član 19

Zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu i to za:

1. rad na dan praznika koji je neradni dan,

2. noćni rad i rad u smenama, ukoliko takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade,

3. prekovremeni rad,

4. dodatak na zaradu po osnovu vremena provedenog na rad-minuli rad.

Član 20

Poslodavac se obavezuje da zaposlenom uveća zaradu:

- za rad na dan praznika koji je Zakonom predviđen da je neradni dan, najmanje 110% od osnovnice,

- za rad noću (između 22,00 i 6,00 časova narednog dana) i rad u smenama, najmanje 26% od osnovice,

- za prekovremeni rad, najmanje 26% od osnovice.

Ako se istovremeno steknu uslovi po više osnova utvrđenih u stavu 1. ovog člana, procenat uvećane zarade jednak je zbiru procenata po svakom od osnova uvećanja.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu da se utvrde i drugi slučajevi u kojima zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu.

Osnovicu za obračun uvećane zarade, čini osnovna zarada utvrđena u skladu sa Zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.

Član 21

Poslodavac se obavezuje da zaposlenom uveća zaradu, po osnovu vremena provedenog na radu, za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu, u iznosu od 0,5% od osnovice.

Pod punom godinom rada iz stava 1. ovog člana, smatra se i godina staža sa uvećanim trajanjem.

II - 3 Naknada zarade

Član 22

Zaposleni ima pravo, na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada u visini 100% od prosečne zarade u prethodna tri meseca, pre meseca u kojem je otpočeo sa odsustvovanjem sa rada, i to za vreme:

- korišćenja godišnjeg odmora,

- državnog i verskog praznika za koji je zakonom propisano da se ne radi,

- korišćenja plaćenog odsustva u slučajevima utvrđenim Ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca,

- privremene sprečenosti za rad, ako je sprečenost za rad prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću,

- održavanja trudnoće,

- odsustvovanja po osnovu davanja krvi i tkiva,

- prestanka radnog odnosa pre isteka otkaznog roka,

- prisustvovanja po osnovu izbora: sednicama Narodne skupštine Srbije, Skupštine grada Niša, skupštine Opštine i njihovih radnih tela ili organa, sednicama nadzornog odbora kod poslodavca, sednicama organa Sindikata,

- učešća u radno proizvodnim takmičenjima i učešća na seminarima, u organizaciji sindikata,

- vojne vežbe i odazivanja na poziv vojnih i drugih državnih organa, ako Zakonom nije drugačije određeno.

Član 23

Zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada u visini najmanje 70% prosečne zarade u prethodna tri meseca pre meseca u kojem je otpočeo sa odsustvovanjem sa rada, koja ne može biti manja od minimalne zarade utvrđene u skladu sa Zakonom, i to za vreme:

- obavljanja prekvalifikacije, dokvalifikacije i svakog drugog oblika sticanja dodatnog znanja, na koje je upućen od strane poslodavca, odnosno za vreme čekanja na obavljanje ovih aktivnosti, ako zaposleni ne može obavljati poslove koje je do tada obavljao, kao i za vreme čekanja na raspoređivanje na odgovarajuće poslove nakon obavljene prekvalifikacije ili dokvalifikacije, na osnovu važećih propisa,

- privremene nesposobnosti za rad do 30 dana, ako je sprečenost za rad prouzrokovana bolešću ili povredom van rada.

Član 24

Zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini najmanje 70% prosečne zarade u prethodna tri meseca koja ne može biti manja od minimalne zarade utvrđene u skladu sa Zakonom, u sledećim slučajevima:

- za vreme prekida rada do kojeg je došlo bez krivice zaposlenog, najduže 45 radnih dana u kalendarskoj godini,

- za vreme prekida rada do kojeg je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog organa poslodavca zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu.

II - 4 Naknada troškova

Član 25

Zaposleni ima pravo na naknadu troškova prevoza u javnom saobraćaju, radi dolaska na rad i povratka sa pada u visini cene mesečne pretplatne prevozne karte.

Ukoliko, pri dolasku na rad i povratku sa rada, može da koristi više prevoznika (ili železnicu), zaposleni ima pravo na pun iznos, cene mesečne pretplatne prevozne karte kod prevoznika koji je najpovoljniji za preduzeće i čiji je red vožnje usklađen sa radnim vremenom zaposlenog.

Pravo na naknadu iz st. 1. i 2. ovog člana, zaposleni ostvaruju, kupovinom pretplatne prevozne karte ili u gotovini u visini cene pretplatne karte.

Član 26

Zaposleni ima pravo na naknadu troškova za službeno putovanje u zemlji u visini 5% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici Srbiji, prema poslednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku, s tim, što se putni troškovi priznaju u celini prema priloženom računu, a troškovi noćenja, do iznosa cene u hotelu prve i druge kategorije.

Službenim putovanjem u zemlji, smatra se putovanje van mesta redovnog zaposlenja, radi izvršenja određenih službenih poslova, po nalogu poslodavca ili lica koje je za to ovlašćeno.

Akontacija za službeni put, može da se isplati, u visini planiranih troškova, prema predviđenom trajanju službenog puta.

Zaposlenom na službenom putu, pripada pravo na naknadu troškova, i to:

- od 12 do 24 časa provedenih na službenom putu, cela dnevnica,

- za vreme provedeno na službenom putovanju od 8 do 12 časova, polovina dnevnice,

- troškova prevoza sopstvenim putničkim automobilom do iznosa 30% cene jednog litra pogonskog goriva po pređenom kilometru,

- troškova smeštaja i ishrane za rad i boravak na terenu (terenski dodatak) u visini od 3% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici, prema poslednjim objavljenim podacima nadležnog organa za statistiku, ako poslodavac nije obezbedio smeštaj i ishranu bez naknade.

Zaposleni je dužan, da u roku od tri dana po povratku sa službenog puta, podnese uredno popunjen putni nalog sa izveštajem o obavljenom poslu.

Član 27

Naknada troškova za službeno putovanje u inostranstvu, zaposlenom pripada u skladu sa posebnim propisima o izdacima za službeno putovanje u inostranstvu.

Član 28

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi mesečnu naknadu za troškove ishrane u toku rada u visini 15% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici za novembar mesec prethodne godine.

Mesečna naknada za ishranu u toku rada iz stava 1. ovog člana isplaćuje se po isteku meseca istovremeno sa konačnom isplatom zarade, na osnovu prisustva na radu zaposlenog za prethodni mesec.

Član 29

Poslodavac je dužan, da zaposlenom obezbedi regres za korišćenje godišnjeg odmora, najmanje u visini 75% prosečne zarade po zaposlenom u Republici za novembar mesec prethodne godine.

Regres za korišćenje godišnjeg odmora, može da se isplaćuje odjednom ili u više mesečnih rata tokom kalendarske godine.

Zaposleni koji ima pravo na godišnji odmor u trajanju kraćem od 20 radnih dana, ili je iskoristio manji broj dana od punog prava na godišnji odmor, ima pravo na srazmerni iznos regresa.

Zaposleni koji krivicom poslodavca ne iskoristi pravo na godišnji odmor, niti započne korišćenje godišnjeg odmora do 31. decembra tekuće godine, ima pravo na naknadu štete za neisplaćeni regres u visini utvrđenoj u stavu 1. ovog člana.

II - 5 Druga primanja

Član 30

Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati:

- otpremninu pri odlasku u penziju ili prestanku radnog odnosa po sili zakona zbog gubitka radne sposobnosti, najmanje u visini utvrđenoj Zakonom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca;

- pomoć porodici u slučaju smrti zaposlenog, člana uže porodice, roditelja zaposlenog ili člana zajedničkog porodičnog domaćinstva za kojeg je aktom nadležnog državnog organa utvrđena obaveza izdržavanja od strane zaposlenog, u visini troškova pogrebnih usluga odnosno do visine neoporezivog dela.

- naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja.

Član 31

Poslodavac može deci zaposlenog, starosti do 15 godina života, da obezbedi poklon za Božić i Novu godinu u vrednosti do neoporezivog iznosa, koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana.

Član 32

Poslodavac može da zaposlenom obezbedi jubilarnu nagradu za navršenih 10, 20, 30 godina rada u neprekidnom trajanju kod poslodavca odnosno u javnim i javno komunalnim preduzećima čiji je osnivač grad Niš.

Pod radom u neprekidnom trajanju iz stava 1. ovog člana u smislu ovog kolektivnog ugovora, smatraju se i slučajevi prelaska u zakonskom roku iz jednog u drugo javno i javno komunalno preduzeće čiji je osnivač grad Niš.

Jubilarna nagrada, isplaćuje se u godini, kada zaposleni stiče pravo i to za:

- 10 godina radnog staža - u visini jedne prosečne zarade isplaćene kod poslodavca u mesecu koji prethodi mesecu isplate jubilarne nagrade,

- 20 godina radnog staža - u visini od jedne i po do dve prosečne zarade isplaćene kod poslodavca u mesecu koji prethodi mesecu isplate jubilarne nagrade,

- 30 godina radnog staža - u visini od dve do tri prosečne zarade isplaćene kod poslodavca u mesecu koji prethodi mesecu isplate jubilarne nagrade.

Član 33

Poslodavac može zaposlenom da obezbedi dobrovoljno penzijsko osiguranje, do iznosa za koji se neplaćaju doprinosi i kolektivno osiguranje za slučaj bolesti i hirurških intervencija.

Poslodavac može, pored osiguranja iz stava 1. ovog člana, da osigura zaposlene koji rade na radnim mestima sa posebnim uslovima rada, u uvećanom iznosu, utvrđenim kolektivnim ugovorom kod poslodavca, od povreda na radu i profesionalnih oboljenja.

Član 34

Poslodavac može da obezbedi stipendiju za decu preminulog zaposlenog, da isplati naknadu u slučaju rođenja deteta i u drugim slučajevima pod uslovima i na načni utvrđen kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 35

Poslodavac može zaposlenom da isplati jednokratnu solidarnu pomoć, najviše u iznosu dvostruke prosečne mesečne zarade kod poslodavca u slučajevima:

1. duže ili teže bolesti zaposlenog, odnosno člana njegove uže porodice,

2. pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog,

3. zdravstvene rehabilitacije zaposlenog,

4. nastupa teže invalidnosti zaposlenog,

5. ublažavanje posledica elementarnih nepogoda.

Zaposlenom se mogu platiti troškovi lečenja, nabavke lekova ili ortopedskih pomagala, po priloženom računu.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, mogu se utvrditi i drugi slučajevi solidarne pomoći.

Član 36

Poslodavac može zaposlenom da odobri zajam za nabavku ogreva, zimnice udžbenika, do iznosa prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa, nadležnog za poslove statistike, sa rokom vraćanja od šest meseci.

II - 6 Minimalna zarada

Član 37

Usled poremećaja poslovanja poslodavca, odlukom Nadzornog odbora zaposlenima se može isplaćivati minimalna zarada.

Minimalna zarada za standardni učinak i puno radno vreme, odnosno radno vreme koje se izjednačava sa punim radnim vremenom, za zaposlene u javnim i javno komunalnim preduzećima čiji je osnivač grad Niš utvrđuje se u visini minimalne zarade utvrđene odlukom Socijalno ekonomskog saveta Republike Srbije.

Član 38

Poslodavac donosi odluku o isplaćivanju minimalne zarade na period ne duži od šest meseci, uz učešće reprezentativnih sindikata.

Član 39

Radni odnos, može da zasnuje lice, koje ispunjava opšte uslove utvrđene Zakonom i opštim aktom poslodavca o organizaciji i sistematizaciji poslova kod poslodavca. Zaposleni zasniva radni odnos zaključivanjem ugovora o radu.

Ugovorom o radu, ne mogu se utvrditi manja prava i uslovi od utvrđenih Zakonom i kolektivnim ugovorima.

Član 40

Poslodavac je dužan, da zaposlenom, omogući, da pod uslovima i na način propisan Zakonom i kolektivnim ugovorima, ostvaruje svoja prava koja mu pripadaju na radu i u vezi sa radom.

Poslodavac je dužan da, po zahtevu zaposlenog za zaštitu prava, omogući ovlašćenom sindikalnom povereniku ili predstavniku reprezentativnih sindikata, da izvrši uvid u zaključene ugovore o radu zaposlenog, primenu kolektivnih ugovora i ostvarivanje prava zaposlenog, pod uslovom da zahtev zaposlenog nije rešen u roku ili ako je zahtev odbijen ili negativno rešen.

Član 41

Poslodavac je obavezan da predlog pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova (u daljem tekstu: pravilnik) blagovremeno dostavi reprezentativnom sindikatu.

Sindikat je obavezan da svoje obrazloženo mišljenje o predlogu pravilnika poslodavcu dostavi u roku od 5 radnih dana od upoznavanja sa predlogom.

Poslodavac je obavezan da pravilnik iz stava 1. ovog člana nakon donošenja dostavi sindikatu.

Mišljenje sindikata iz st. 1. i 2. ovog člana nije obavezujuće za poslodavca.

III - 1 Zasnivanje radnog odnosa

Član 42

Radni odnos zasniva se zaključivanjem ugovora o radu, pod uslovima propisanim u Zakonu, a u skladu sa kolektivnim ugovorima.

Prijem novozaposlenih može da se vrši pod uslovom da je to godišnjim Programom poslovanja predviđeno, a na koji je osnivač dao saglasnost.

III - 2 Radno vreme

Član 43

Puno radno vreme zaposlenih iznosi 40 časova nedeljno.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca može se utvrditi radno vreme kraće od 40 časova nedeljno, ali ne kraće od 36 časova nedeljno, u skladu sa zakonom.

Poslodavac donosi odluku o rasporedu radnog vremena u okviru radne nedelje.

Prema potrebama procesa rada i organizacionih delova može se utvrditi i klizno radno vreme na početku odnosno na završetku radnog dana i to najviše do 1,5 časova.

O promeni rasporeda radnog vremena zaposleni mora biti obavešten sedam dana pre početka rada po novom rasporedu radnog vremena.

Član 44

Radno vreme između 22,00 časa i 6,00 časova narednog dana, smatra se radom noću, i predstavlja poseban uslov rada, u pogledu utvrđivanja prava i zaštite zaposlenih.

Član 45

Zaposleni može, zasnovati radni odnos i sa nepunim radnim vremenom u skladu sa Zakonom i svoja prava iz radnog odnosa ostvaruje srazmerno vremenu provedenom na radu i ostvarenim rezultatima rada.

Član 46

Puno radno vreme se skraćuje, zaposlenom, koji radi na naročito teškim, napornim i po zdravlje štetnim poslovima.

Skraćivanje radnog vremena se vrši srazmerno štetnom uticaju na zdravlje, odnosno radnu sposobnost zaposlenog, u zavisnosti od specifičnosti poslova i zadataka osnovne delatnosti poslodavca, a najviše 10 časova nedeljno.

Zaposlenom mlađem od 18 god. života ne može se utvrditi nedeljno puno radno vreme duže od 35 časova.

Poslovi na kojima se skraćuje puno radno vreme, utvrđuju se opštim aktom o organizaciji i sistematizaciji u skladu sa zakonima i drugim propisima.

Zaposleni, koji rade skraćeno radno vreme, imaju ista prava kao i zaposleni, koji rade puno radno vreme.

Član 47

Poslodavac može da uvede i rad duži od punog radnog vremena, u skladu sa Zakonom, a prema potrebama poslova i zadataka procesa rada.

Rad duži od punog radnog vremena ne može da traje duže od osam časova nedeljno, niti duže od četiri časa dnevno po zaposlenom, a najduže 240 časova u kalendarskoj godini po zaposlenom.

Član 48

Direktor, u skladu sa Zakonom, može vršiti i preraspodelu radnog vremena, posebnim rešenjem i to:

- kad to zahteva priroda delatnosti radi obezbeđenja potrebnog obima i kvaliteta usluga,

- u cilju bolje organizacije rada i racionalnijeg korišćenja sredstava rada,

- zbog racionalnijeg korišćenja radnog vremena u cilju izvršavanja određenih poslova u utvrđenim rokovima.

Član 49

Direktor može zaposlenom da uvede preraspodelu radnog vremena u skladu i pod uslovima utvrđenim Zakonom, tako da dnevno, sedmično, mesečno radno vreme u jednom periodu traje duže, a u preostalom periodu kraće, od punog radnog vremena ili zaposleni uopšte ne radi, s tim da mesečni, odnosno polugodišnji i godišnji fond, sati ne bude manji ili duži od fonda sati utvrđenim radnim kalendarom kao puno radno vreme.

Rad u turnusu, kada se radi dva dana po 12 sati a treći dan odmara, ima karakter preraspodele radnog vremena.

U slučaju preraspodele radnog vremena, radno vreme, ne može biti duže od 60 časova nedeljno.

Preraspodela radnog vremena u smislu ovog člana, ne smatra se prekovremenim radom.

III - 3 Odmori i odsustva

A. Godišnji odmor

Član 50

Dužina godišnjeg odmora utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava po osnovu radnog iskustva, složenosti poslova radnog mesta, odnosno doprinosa zaposlenog na radnom mestu, zdravstvenog stanja zaposlenog ili člana uže porodice, kao i drugih kriterijuma utvrđenih kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili ugovorom o radu.

Godišnji odmor ne može trajati duže od 35 radnih dana.

Član 51

Zaposlenom sa 30 godina penzijskog staža, ili 55 godina života i zaposlenoj sa 25 godina penzijskog staža ili 50 godina života, kao i zaposlenom mlađem od 18 godina života i samohranom roditelju sa detetom starosti do 15 godina, utvrđuje se dužina godišnjeg odmora u trajanju od najmanje 30 radnih dana.

Član 52

Zaposlenom se može odobriti korišćenje godišnjeg odmora u dva dela, ukoliko proces rada to dozvoljava, s tim da prvi deo koristi bez prekida u trajanju od najmanje tri radne nedelje u toku kalendarske godine, a drugi deo iskoristi najkasnije do 30. juna naredne godine.

Član 53

Raspored korišćenja godišnjeg odmora, utvrđuje direktor poslodavca, prema planu korišćenja godišnjeg odmora za svaku godinu, ako se time, ne remeti proces rada poslodavca.

Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora, donosi direktor poslodavca u pisanoj formi i isto uručuje svakom zaposlenom.

B. Odsustvovanje sa rada

Član 54

Direktor poslodavca je dužan, da zaposlenom omogući plaćeno odsustvo u ukupnom trajanju do 7 radnih dana u kalendarskoj godini u sledećim slučajevima:

- stupanje u brak

7 radnih dana,

- rođenje deteta, porođaj supruge

7 radnih dana,

- smrti člana uže porodice (bračni drug, deca, roditelji zaposlenog)

7 radnih dana,

- smrti brata ili sestre zaposlenog

3 radna dana,

- smrti roditelja, usvojioca, brata ili sestre bračnog druga zaposlenog i smrti lica, koja žive zajedničkom domaćinstvu sa zaposlenim

2 radna dana,

- teže bolesti člana uže porodice

7 radnih dana,

- selidbe sopstvenog domaćinstva

4 radna dana,

- polaganje stručnog ispita

7 radnih dana,

- elementarnih nepogoda

3-5 radnih dana,

- korišćenje organizovanog rekreativnog odmora u cilju prevencije radne invalidnosti

7 radnih dana

- učestvovanje na sportskim i radno proizvodnim takmičenjima

3-7 radnih dana,

- dobrovoljnog davanja krvi

2 radna dana.

Odsustvo u slučaju dobrovoljnog davanja krvi, zaposleni koristi na dan davanja krvi i narednog dana.

Odsustvo za slučaj sklapanja braka, porođaja supruge zaposlenog, smrti člana uže porodice, prevencije radne invalidnosti i dobrovoljnog davanja krvi, ne uračunava se u ukupan broj radnih dana, plaćenog odsustva u toku kalendarske godine.

Član 55

Zaposlenom se može odobriti plaćeno odsustvo u trajanju dužem od 7 radnih dana, a najviše do 30 radnih dana u toku kalendarske godine u slučaju: polaganja stručnog ispita ili ispita kojim se stiče neposredno viši stepen obrazovanja u oblasti u koju spadaju poslovi koje zaposleni obavlja, izrade doktorske disertacije, učešća u studijskim ili ekspertskim grupama i drugim oblicima stručnog usavršavanja i nege članova uže porodice i roditelja.

Član 56

Zaposlenom se može odobriti neplaćeno odsustvo do 5 radnih dana u toku jedne kalendarske godine u sledećim slučajevima:

- 3 radna dana za slučaj nege člana šire porodice,

- 2 radna dana za slučaj smrti srodnika koji nisu navedeni u članu 54.

Zaposlenom se može izuzetno odobriti neplaćeno odsustvo od 30 radnih dana do godinu dana u toku kalendarske godine, kada direktor poslodavca oceni da to ne remeti proces rada.

Odluku o neplaćenom odsustvu donosi direktor poslodavca, ili lice koje on ovlasti.

Za vreme neplaćenog odsustva sa rada, zaposlenom miruju prava iz rada i po osnovu rada, osim ako Zakonom nije drugačije predviđeno.

III - 4 Zaštita na radu

Član 57

Poslodavac i zaposleni su dužni da se u procesu rada pridržavaju odredaba Zakona o radu, Zakona o zdravlju i bezbednosti na padu, Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu.

Član 58

Direktor poslodavca se obavezuje, da zaposlenima, obezbedi lična zaštitna sredstva i opremu, sredstva za ličnu higijenu i preduzima potrebne mere zaštite od štetnih uticaja za život i zdravlje zaposlenih, polazeći od specifičnosti svakog preduzeća.

Poslodavac u skladu sa zakonom organizuje osposobljavanje zaposlenih za sprovođenje mera iz stava 1. ovog člana.

Poslodavac u skladu sa Zakonom posebnim pisanim aktom, određuje lice koje je odgovorno za bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu.

Član 59

Poslodavac u skladu sa Zakonom, donosi akt o proceni rizika, za sva radna mesta i utvrđuje način i mere za njihovo otklanjanje uz obavezu informisanja reprezentativnih sindikata.

Član 60

Zaposleni ima pravo i obavezu, da se pre početka rada, upozna sa merama bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, za obavljanje poslova na koje je raspoređen, kao i da se osposobljava za njihovo sprovođenje.

Zaposleni ima pravo da odbije da radi, ako mu preti neposredna opasnost za život i zdravlje, zbog toga što nisu sprovedene propisane mere bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu na poslovima na kojima je raspoređen, sve dok se te mere ne obezbede i u drugim slučajevima propisanim Zakonom.

Član 61

Zaposleni je dužan, da primenjuje propisane mere o bezbednosti i zaštiti života i zdravlja na radu i da namenski koristi sredstva za rad i da sa njima pažljivo rukuje, da ne bi ugrozio svoju bezbednost, kao i bezbednost i zdravlje zaposlenih i drugih lica.

Zaposleni je odgovoran, ako suprotno nameni, koristi sredstva i opremu lične zaštite, nepravilno rukuje njima i ne održava ih u ispravnom stanju i ako odmah ne obavesti odgovornog zaposlenog, o kvarovima ili drugim nedostacima, koji mogu ugroziti život drugih zaposlenih i bezbednost procesa rada.

Član 62

Kod poslodavca se vodi i čuva evidencija zaposlenih, u vezi sa radom i zaštitom života i zdravlja na radu, u skladu sa Zakonom.

Član 63

Poslodavac je dužan, da u skladu sa Zakonom i ovim kolektivnim ugovorom, obrazuje Odbor za bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu (u daljem tekstu: Odbor).

Izbor predstavnika zaposlenih u Odbor, struktura i broj članova Odbora, kao i druga pitanja iz domena rada Odbora, uređuju se kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 64

Poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu niti na drugi način da stavi u nepovoljan položaj predstavnika zaposlenih u Odboru, za vreme obavljanja funkcije, ako predstavnik zaposlenih postupa u skladu sa Zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.

Član 65

Poslodavac je obavezan, da u skladu sa ovim kolektivnim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca, predstavnicima zaposlenih u Odboru, za vršenje prava i funkcija iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu, obezbedi:

- da određeno vreme odsustvuju sa posla bez odbitka zarade,

- odgovarajuću obuku u toku radnog vremena u preduzeću ili izvan preduzeća.

Poslodavac je dužan da obezbedi potrebna sredstva za rad i obuku predstavnika zaposlenih u Odboru.

Član 66

Poslodavac je dužan da osigura zaposlenog od povreda na radu, profesionalnih oboljenja, za slučaj oboljenja invaliditeta i smrti nastalih u vezi sa radom, pod jednakim uslovima za sve zaposlene, radi obezbeđenja naknade štete.

Pre utvrđivanja visine premije osiguranja, poslodavac je dužan da pribavi mišljenje reprezentativnog sindikata.

Član 67

U cilju prevencije radne invalidnosti, poslodavac je dužan da svakog meseca izdvaja sredstva za prevenciju radne invalidnosti, koja ne mogu biti niža od 0,50% mase sredstava isplaćenih na ime zarada, a zaposleni su dužni da iste koriste u skladu sa kriterijumima koje utvrdi reprezentativni sindikat i poslodavac.

III OBRAZOVANJE, STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE

Član 68

Poslodavac je dužan, da zaposlenom omogući obrazovanje, stručno osposobljavanje i usavršavanje, kada to zahteva potreba procesa rada i uvođenje novog načina i organizacije rada, a na osnovu godišnjeg programa obrazovanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih kod poslodavca.

Troškove obrazovanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih iz stava 1. ovog člana snosi poslodavac.

Godišnji program iz stava 1. ovog člana poslodavac odmah po donošenju dostavlja reprezentativnim sindikatima.

IV ZABRANA KONKURENCIJE

Član 69

Zabrana konkurencije, utvrđuje se za zaposlene iz člana 2. stava 2. ovog kolektivnog ugovora i važi na teritoriji grada Niša, a van teritorije grada, na području, koje se utvrdi kolektivnim ugovorom kod poslodavca u zavisnosti od delatnosti poslodavca.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, utvrđuje se za koje poslove, može da se ugovorom o radu utvrdi, zabrana konkurencije.

Ako zaposleni prekrši zabranu konkurencije, poslodavac ima pravo da od zaposlenog zahteva naknadu štete.

V NAKNADA ŠTETE

Član 70

Zaposleni koji na radu, odnosno u vezi sa radom, namerno ili iz krajnje nepažnje prouzrokuje štetu kod poslodavca, dužan je, da štetu naknadi u skladu sa Zakonom, ovim kolektivnim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, utvrđuje se: lice ovlašćeno za pokretanje postupka za utvrđivanje odgovornosti zaposlenog za štetu; rokovi za pokretanje postupka; obrazovanje komisije za utvrđivanje činjenica i okolnosti pod kojima je šteta nastala, visinu štete i odgovornost lica za prouzrokovanu štetu; način donošenja rešenja poslodavca kojim se zaposleni obavezuje da naknadi štetu ili se oslobađa odgovornosti, kao i kriterijumi o načinu rokovima za naknadu štete.

Član 71

Po prijemu rešenja o naknadi štete, zaposleni daje pismenu izjavu o tome da li prihvata da se naknada štete izvrši obustavom utvrđenog iznosa iz njegove zarade.

Ako zaposleni ne prihvati da naknadi štetu, pokreće se postupak pred nadležnim sudom.

Član 72

Ako zaposleni, pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan da mu naknadi štetu, u skladu sa Zakonom, ovim kolektivnim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Poslodavac se može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu, ako dokaže, da šteta nije nastala njegovom krivicom.

Ako se poslodavac i zaposleni ne sporazumeju o naknadi štete, zaposleni ima pravo, da naknadu štete, zahteva pred nadležnim sudom.

VI IZMENA UGOVORENIH USLOVA PADA I PREMEŠTAJ NA DRUGE POSLOVE

Član 73

Poslodavac, može zaposlenom, da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada, radi raspoređivanja na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizacije rada, i u drugim slučajevima utvrđenim Zakonom, ovim kolektivnim ugovorom, kolektivnim ugovorim kod poslodavca i ugovorom o radu.

Član 74

Zaposleni može da bude privremeno raspoređen na druge poslove, koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, odnosno radnoj sposobnosti, ako su zbog potreba procesa i organizacije rada, neodložni ili se obavljaju neprekidno.

Zaposleni, koji je privremeno premešten, da obavlja druge poslove u skladu sa Zakonom i ovim kolektivnim ugovorom, ima pravo na zaradu koja je za njega povoljnija.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, bliže se određuju poslovi na koje zaposleni mogu biti privremeno premešteni.

Član 75

Invalid rada sa rešenjem nadležnog organa u slučaju premeštaja na drugi posao zbog potreba procesa i organizacije rada, ima pravo na zaradu za obavljanje posla sa kojeg je premešten, ako je to za njega povoljnije.

Zaposleni za koga je aktom nadležne komisije utvrđeno da postoji opasnost od nastanka invalidnosti na određenim poslovima, u slučaju premeštaja na drugi posao zbog potreba procesa i organizacije rada, ima pravo na zaradu za obavljanje posla sa kojeg je premešten, ako je to za njega povoljnije.

Član 76

U slučaju premeštaja u drugo mesto rada u skladu sa Zakonim, premeštaj se može izvršiti najviše do 50 km u odnosu na sedište preduzeća.

VII PRESTANAK POTREBE ZA RADOM ZAPOSLENOG

Član 77

Pri predlaganju i utvrđivanju zaposlenog, za čijim je radom prestala potreba, primenjivaće se, pored kriterijuma utvrđenih Zakonom i ovim kolektivnim ugovorom drugi kriterijumi, utvrđeni kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Utvrđivanje zaposlenog, za čijim radom prestaje potreba, vrši se na osnovu sledećih kriterijuma:

- rezultata rada zaposlenog, pri čemu prednost ima zaposleni sa boljim rezultatima rada,

- dužina radnog staža, odnosno godina rada u radnom odnosu, pri čemu prednost ima zaposleni sa dužim radnim stažom,

- dužina staža, odnosno godina rada u radnom odnosu, u preduzeću, pri čemu prednost ima zaposleni sa dužim radnim stažom u preduzeću,

- stepena stručne spreme, pri čemu prednost ima zaposleni sa višom stručnom spremom,

- zdravstvenog stanja zaposlenog i članova njegove uže porodice, pri čemu prednost ima:

- zaposleni koji ili član njegove uže porodice, boluje od težeg oboljenja, prema nalazu nadležnog državnog organa,

- broja dece na školovanju, pri čemu, prednost ima zaposleni, koji ima više dece na školovanju,

- gubitka radne ili zdravstvene sposobnosti na pojedinim radnim mestima, uz nepostojanje mogućnosti raspoređivanja na drugo radio mesto, pri čemu prednost, ima zaposleni kod koga, zbog gubitka radne ili zdravstvene sposobnosti na pojedinom radnom mestu, ne postoji mogućnost raspoređivanja na drugo radno mesto,

- broja članova porodice koji ostvaruju zaradu, pri čemu prednost, ima zaposleni sa manjim brojem članova porodice, koji ostvaruju zaradu,

- broja izdržavanih članova porodice, pri čemu prednost ima zaposleni, koji ima više izdržavanih članova porodice,

- materijalnih prilika porodice zaposlenog, pri čemu prednost ima zaposleni čija porodica ima slabije materijalne prilike.

Rezultati rada iz stava 2. alineja 1. ovog člana utvrđuju se za period od godinu dana.

Član 78

Ako usled tehnoloških, ekonomskih, organizacionih promena, prestane potreba za obavljanjem određenih poslova, poslodavac je dužan da zaposlenom isplati otpremninu za svaku godinu rada u radnom odnosu, u visini od 75% do 100% prosečne zarade bez poreza i doprinosa po zaposlenom, isplaćene u Republici Srbiji prema poslednje objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike.

Visina otpremnine u skladu sa stavom 1. ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Pod godinom rada u radnom odnosu u preduzeću, iz stava 1. ovog člana, smatra se i godina rada ostvarena u radnom odnosu u drugom preduzeću.

Član 79

U postupku privatizacije ili promene strukture vlasništva kod poslodavca, poslodavac je dužan da donese socijalni program tj. Program za rešavanje viška zaposlenih u skladu sa Zakonom, ovim kolektivnim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Prilikom donošenja programa rešavanju viška zaposlenih (u daljem tekstu: program), poslodavac je dužan da pribavi mišljenja u skladu sa zakonom.

Član 80

Poslodavac može, na zahtev zaposlenog, koji ispunjava jedan od Zakonom propisanih uslova za odlazak u penziju, da odobri isplatu stimulativne naknade uz pripadajuću otpremninu u visini od 3 prosečne zarade po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednje objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike.

Stimulativna naknada iz stava 1. ovog člana, će se isplaćivati, na osnovu odluke o stimulativnim merama za smanjenje broja zaposlenih, koju direktor Preduzeća donosi svake kalendarske godine, u skladu sa materijalno finansijskim mogućnostima.

VIII OSTVARIVANJE I ZAŠTITA PRAVA ZAPOSLENIH

Član 81

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca i ugovorom o radu utvrdiće se postupak sporazumnog rešavanja spornih pitanja, između poslodavca i zaposlenog.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, utvrdiće se arbitar, način određivanja arbitra kao i postupak pred arbitrom, ako se na takav način predvidi rešavanje određenih spornih pitanja.

Član 82

Zaposleni se u pisanoj formi, upozorava na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu zbog nepoštovanja radne discipline i povrede radne obaveze.

Zaposleni ima pravo da se, u pisanoj formi, izjasni o navodima iz upozorenja za otkaz ugovora o radu iz stava 1. ovog člana, u roku od pet dana od dana prijema upozorenja.

IX UČEŠĆE ZAPOSLENIH U UPRAVLJANJU

Član 83

Predstavnici zaposlenih u nadzornom odboru kod poslodavca, imenuju se u skladu sa Zakonom, a na način utvrđen Statutom.

Predsednik reprezentativnog sindikata, ima pravo da prisustvuje sednici nadzornog odbora, kada se razmatraju pitanja koja su od značaja za socijalni i materijalni položaj zaposlenih, a naročito prilikom razmatranja godišnjih programa poslovanja i izveštaja o radu za prethodnu godinu.

Član 84

Poslodavac je dužan da pre razmatranja predloga statusnih promena, restruktuiranja ili svojinske transformacije pribavi mišljenje reprezentativnog sindikata.

Član 85

Poslodavac je dužan da pre donošenja opštih akata, kojima se uređuje, radno-pravni status, materijalni i socijalni položaj i prava zaposlenih, pribavi mišljenje reprezentativnog sindikata.

Član 86

Poslodavac je dužan da zauzme stavove o pokrenutim inicijativama, zahtevima i predlozima sindikata, a posebno o pitanjima od značaja za materijalni, ekonomski i socijalni položaj zaposlenih i o tome obavesti sindikat.

X USLOVI ZA RAD SINDIKATA

Član 87

Poslodavac je dužan da omogući zaposlenim sindikalno organizovanje u skladu sa Zakonom, ovim kolektivnim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Sindikat ne može biti raspušten ili njegova delatnost obustavljena ili zabranjena, aktom poslodavca.

Zaposleni pristupa sindikatu dobrovoljnim potpisivanjem pristupnice.

Član 88

Poslodavac je obavezan, da reprezentativnom sindikatu omogući, u skladu sa njihovom ulogom i zadacima iz Zakona, ovog kolektivnog ugovora i kolektivnog ugovora kod poslodavca:

- da pokreće inicijative, podnosi zahteve i predloge i da zauzima stavove o svim pitanjima od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih i uslove rada;

- da se informiše o pitanjima, koja su od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih;

- da se poziva sa materijalima, na sednice na kojima se razmatraju mišljenja, predlozi, inicijative i zahtevi sindikata, odnosno na kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima zaposlenih.

Član 89

Poslodavac je dužan da:

- da reprezentativnom sindikatu obezbedi korišćenje prostorija bez plaćanja naknade i pružanje potrebnih stručnih, administrativnih i tehničkih usluga, neophodnih za njegov rad, kao i izradu završnog računa od strane službe računovodstva kod poslodavca.

- da predsedniku-povereniku reprezentativnog sindikata sporazumno obezbedi utvrđen broj plaćenih časova mesečno za obavljanje njegove funkcije, a ako se sporazum ne postigne najmanje 40 plaćenih časova mesečno u preduzećima do 200 zaposlenih, i po jedan čas mesečno više, na daljih svakih 100 članova.

- da sindikalnim poverenicima i predsednicima sindikalnih organizacija-podružnica drugih sindikalnih organizacija, sporazumno obezbedi utvrđen broj plaćenih časova mesečno za obavljanje funkcija, a ako se sporazum ne postigne, najmanje jednu polovinu od plaćenih časova koji se obezbeđuju za predsednika tog sindikata, srazmerno broju članova,

- da predstavnicima sindikata, omogući informisanje zaposlenih, isticanjem obaveštenja na određenim mestima, pristupačnim zaposlenima i za to određenim.

Član 90

Poslodavac je dužan da ovlašćenom predstavniku reprezentativnog sindikata omogući da odsustvuje sa rada radi obavljanja sindikalne funkcije, i to:

- predsedniku reprezentativnog sindikata najmanje 2/3 plaćenih časova mesečno, ukoliko poslodavac i sindikat ne postignu sporazum da u potpunosti bude oslobođen obavljanja poslova za koje je zaključio ugovor o radu;

- potpredsedniku i sekretaru reprezentativnog sindikata 1/2 plaćenih časova mesečno;

- predsedniku organa reprezentativnog sindikata 1/3 plaćenih časova mesečno, i

- članu organa reprezentativnog sindikata 1/10 plaćenih časova mesečno.

Ovlašćeni predstavnici reprezentativnog sindikata iz stava 1. ovog člana imaju pravo na zaradu za vreme obavljanja sindikalne funkcije u visini zarade koju bi ostvarili da rade.

Član 91

Poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu, niti na drugi način da stavi u nepovoljan položaj predstavnika zaposlenih za vreme obavljanja funkcije i dve godine po prestanku funkcije, ako predstavnik zaposlenih postupa u skladu sa Zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, i to: članu saveta zaposlenih i predstavniku zaposlenih u nadzornom odboru poslodavca, predsedniku, članovima odbora i predstavnicima organizacionih delova sindikata osnovanog kod poslodavca, imenovanom ili izabranom sindikalnom predstavniku.

Ako predstavnik zaposlenih iz prethodnog stava ne postupa u skladu sa Zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, poslodavac može da mu otkaže ugovor o radu.

Broj sindikalnih predstavnika koji uživaju zaštitu u smislu stava 1. tačka 3) ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sindikata sa poslodavcem, zavisno od broja članova sindikata kod poslodavca.

Član 92

Reprezentativni sindikat i drugi sindikati u preduzeću, dužni su da svoj rad organizuju tako da ne smeta redovnom radu i funkcionisanju preduzeća i da ne remeti propisanu radnu disciplinu.

XI ODREDBE O ŠTRAJKU

Član 93

Način organizovanja i sprovođenja štrajka vrši se u skladu sa Zakonom o štrajku i Kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Štrajkom se ne sme ugroziti pravo na život, zdravlje i ličnu sigurnost.

Član 94

Osnivač svojim aktom utvrđuje minimum procesa rada za vreme trajanja štrajka za sva javna i javno-komunalna preduzeća čiji je osnivač.

O utvrđenom minimumu procesa rada, obaveštavaju se, pored javnih i javno-komunalnih preduzeća, svi korisnici, preko sredstava javnog informisanja, imajući u vidu da preduzeća komunalne delatnosti, pružaju proizvode i usluge, koje su nezamenljiv uslov života i rada.

Član 95

Poslodavac, pojedinačnim aktom, određuje zaposlene, koji su u obavezi da rade za vreme štrajka, radi obezbeđivanja minimuma procesa rada.

Zaposleni, koji je određen, da radi, za vreme štrajka, dužan je, da obavlja svoje poslove i izvršava posebne naloge, utvrđene aktom iz stava 1. ovog člana.

Član 96

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca bliže se utvrđuju posebni uslovi o ostvarivanju minimuma procesa rada i drugih prava i obaveza poslodavca i zaposlenih za vreme štrajka.

XlI REŠAVANJE SPOROVA

Član 97

Sporna pitanja u postupku zaključivanja, odnosno izmena i dopuna, kao i primeni kolektivnog ugovora rešavaju se mirnim putem, u skladu sa Zakonom, ovim kolektivnim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 98

Sporna pitanja u primeni ovog kolektivnog ugovora rešava arbitraža, koju obrazuju učesnici ovog kolektivnog ugovora u roku od 15 dana od dana nastanka spora.

Član 99

Arbitražu iz člana 99. Ugovora, čini jednak broj predstavnika Osnivača, s jedne strane i reprezentativnog sindikata s druge strane, kao i jedan član iz reda stručnjaka u oblasti koja je predmet spora, koga sporazumom odrede strane u sporu.

Odluka arbitraže o spornom pitanju, obavezujuća je za učesnike.

Član 100

Rasprava pred arbitražom je usmena.

O javnosti rada, odlučuje arbitraža.

Arbitraža radi u punom sastavu i donosi odluku većinom glasova.

Odluka se dostavlja u pisanom obliku stranama u sporu.

Odluka se može objaviti samo uz pristanak strana u sporu.

Troškove arbitražnog rešavanja spora snose strane u sporu.

Član 101

Učesnici ovog kolektivnog ugovora, obrazuju Odbor za praćenje i sprovođenje ovog kolektivnog ugovora, u koji određuju po dva predstavnika.

Odbor iz stava 1. ovog člana, daje tumačenja i stručna mišljenja o primeni ovog kolektivnog ugovora, a na zahtev učesnika ovog kolektivnog ugovora daje obavezujuće tumačenje.

XIII ZAVRŠNE ODREDBE

Član 102

Ovaj kolektivni ugovor zaključuje se na period od tri godine.

Po isteku roka iz stava 1. ovog člana, ovaj kolektivni ugovor prestaje da važi, ako se učesnici ovog kolektivnog ugovora drukčije ne sporazumeju, najkasnije 30 dana pre isteka njegovog važenja.

Član 103

Važenje ovog kolektivnog ugovora može prestati sporazumom učesnika ili otkazom u celosti ili delimično.

Otkaz iz stava 1. ovog člana, dostavlja se drugom učesniku u pisanoj formi sa obrazloženjem razloga za otkaz i mora da sadrži predlog novih rešenja.

U slučaju otkaza, kolektivni ugovor se primenjuje najduže šest meseci od dana podnošenja otkaza, s tim što su učesnici dužni da postupak pregovaranja započnu najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja otkaza.

Član 104

Izmene i dopune ovog kolektivnog ugovora, vrše se na način i po postupku za njegovo zaključivanje.

Član 105

Na sva pitanja koja nisu regulisana ovim ugovorom, neposredno se primenjuju odredbe Zakona i Opšteg kolektivnog ugovora.

Učesnici ovog ugovora dužni su da započnu pregovore u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu izmenjenih ili novih zakonskih odredbi i da izvrše usklađivanje Ugovora sa novim ili izmenjenim zakonskim odredbama aneksiranjem u roku od 60 dana od dana njihovog stupanja na snagu.

Učesnici su saglasni da se do aneksiranja ovog ugovora u cilju usaglašavanja sa izmenjenim ili novim odredbama zakona, iste neposredno primenjuju.

Član 106

Učesnici kolektivnog ugovora kod poslodavca, dužni su, da, u roku od 30 dana, od dana stupanja na snagu Ugovora, započnu pregovore za zaključivanje kolektivnog u govora kod poslodavca.

Kolektivni ugovori zaključeni pre stupanja na snagu ovog kolektivnog ugovora, koji nisu u saglasnosti sa ovim kolektivnim ugovorom, moraju se usaglasiti u roku od 60 od dana stupanja na snagu ovog kolektivnog ugovora.

Odredbe kolektivnog ugovora kod poslodavca, koji je na snazi na dan stupanja na snagu ovog kolektivnog Ugovora, koje nisu u suprotnosti sa ovim

Ugovorom, primenjuje se do usaglašavanja kolektivnog ugovora kod poslodavca, sa ovim ugovorom.

Član 107

U slučaju statusne promene ili promene poslodavca, poslodavac sledbenik je dužan da preuzme kolektivni ugovor kod poslodavca i ugovore o radu.

Poslodavac sledbenik dužan je da primenjuje opšti akt poslodavca prethodnika najmanje godinu dana od dana promene poslodavca, osim ako pre isteka tog roka:

1) istekne vreme na koje je zaključen kolektivni ugovor kod poslodavca prethodnika,

2) kod poslodavca sledbenika bude zaključen novi kolektivni ugovor.

Član 108

Ovaj kolektivni ugovor stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a objavljuje se i u "Službenom listu grada Niša", nakon izvršene registracije kod ministarstva nadležnog za poslove rada.