POSEBAN KOLEKTIVNI UGOVOR
ZA JAVNA KOMUNALNA PREDUZEĆA ČIJI JE OSNIVAČ GRAD ČAČAK

("Sl. glasnik RS", br. 62/2015)

 

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Posebnim kolektivnim ugovorom za javna komunalna preduzeća čiji je osnivač grad Čačak (u daljem tekstu: ugovor) u skladu sa zakonom, uređuju se: prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih (u daljem tekstu: zaposleni), javnih komunalnih preduzeća (u daljem tekstu: poslodavac), zaštita zaposlenih na radu, zarade i ostale naknade zaposlenih, prava sindikata i poslodavaca i međusobni odnosi osnivača i poslodavaca.

Ovaj ugovor zaključuje se između osnivača i reprezentativnih sindikata organizovanih u komunalnoj delatnosti za teritoriju grada Čačka (u daljem tekstu: potpisnici), u ime svih zaposlenih.

Član 2

Osnivač je grad Čačak.

Zaposleni je lice koje je u skladu sa zakonom, zasnovalo radni odnos sa poslodavcem.

Poslodavac je javno komunalno preduzeće, koje je osnovano i obavlja proizvodnju, isporuku i pružanje komunalnih proizvoda i usluga, i preduzeće koje obavlja komunalnu delatnost od interesa za grad Čačak kao i druga u skladu sa odlukom osnivača.

Član 3

Komunalne delatnosti su delatnosti koje su određene Zakonom o komunalnim delatnostima, Zakonom o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa, i Odlukom Skupštine grada o određivanju komunalnih delatnosti i predstavljaju nezamenjiv uslov života i rada građana i drugih subjekata u gradu Čačku.

Član 4

Osnivač preduzećima, koja je osnovao i kojima je poverio vršenje komunalne delatnosti, obezbeđuje materijalne, tehničke i druge uslove za nesmetano obavljanje komunalne delatnosti, prati uslove rada, preduzima mere za otklanjanje negativnih okolnosti koje mogu uticati na vršenje delatnosti i preduzima mere na unapređenju komunalnih delatnosti.

Poslodavci organizuju izvršenje posla, obezbeđuju kvalitet i obim usluga i proizvoda i isplatu zarada, obračunatu na osnovu kriterijuma i ostalih elemenata za utvrđivanje visine zarade utvrđenih zakonom i ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Sredstva za isplatu zarada obezbeđuju poslodavci.

Član 5

Specifičnosti, koje se odnose na osnovnu delatnost, regulisaće se kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 6

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uslovi rada i obaveze od prava, uslova rada i obaveza utvrđenih zakonima i ovim ugovorom.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu se utvrditi veća prava od prava utvrđenih ovim posebnim kolektivnim ugovorom, kao i druga prava koja nisu utvrđena ovim ugovorom, u skladu sa Zakonom.

II ZARADE, NAKNADA ZARADA I DRUGA PRIMANJA

1. Zarade

Član 7

Zaposleni imaju pravo na odgovarajuću zaradu koja se utvrđuje zakonom, ovim ugovorom, kolektivnim ugovorom kod poslodavca i ugovorom o radu.

Zarada se sastoji iz:

- zarade za obavljeni rad i vreme provedeno na radu;

- zarade po osnovu doprinosa zaposlenog, poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i sl.);

- drugih primanja po osnovu radnog odnosa ugovorenih kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu i drugim opštim aktima.

Zaposlenom se garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruje kod poslodavca.

Član 8

Zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu sastoji se od:

- osnovne zarade;

- dela zarade za radni učinak;

- uvećane zarade.

Osnovna zarada zaposlenog utvrđuje se na osnovu:

- koeficijenta posla;

- vrednosti radnog časa;

- vremena provedenog na radu.

Vrednost radnog časa za zaposlene u javnim preduzećima komunalne delatnosti, čiji je osnivač grad Čačak, za tekući mesec utvrđuje se na osnovu planirane bruto mase za odgovarajući mesec.

Član 9

Masa zarada zaposlenih u javnim komunalnim preduzećima Čačka, utvrđuje se Programom poslovanja preduzeća za odgovarajuću godinu u skladu sa politikom zarada koju utvrdi Vlada Republike Srbije odgovarajućim propisima i Osnivač.

Član 10

Masa zarada za zaposlene, utvrđena članom 9. ovog ugovora, raspodeljuje se na principima i kriterijumima utvrđenim zakonom i ovim ugovorom.

Član 11

Vrednost posla - koeficijent utvrđuje se na osnovu složenosti, odgovornosti, uslova rada i stručne spreme koja je uslov za obavljanje određenog posla, polazeći od specifičnosti poslova kod svakog poslodavaca.

Vrednost posla iz stava 1. ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom kod poslodavaca.

Član 12

Zarada iz člana 8. ovog ugovora, ugovara se na osnovu sledećih kriterijuma:

- stepena stručne spreme i osposobljenosti zaposlenog za poslove na kojima radi;

- radnog iskustva;

- odgovornosti prema radu i sredstvima rada;

- kvaliteta i blagovremenosti u ispunjavanju radnih zadataka polazeći od specifičnosti poslova;

- drugih kriterijuma od značaja za procenu obima i kvaliteta, odnosno radnog doprinosa zaposlenog polazeći od specifičnosti osnovne delatnosti javnog preduzeća;

- radne discipline.

Član 13

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, osnovna zarada zaposlenih može se umanjiti do 20% odnosno uvećati do 20% po osnovu složenosti, obima, kvaliteta i uslova rada.

Uvećanje zarada - stimulacija zaposlenima može se vršiti na osnovu kriterijuma, koji se utvrđuju kolektivnim ugovorom kod poslodavaca, najviše do 1% od utvrđene mase zarada za tekući mesec.

Uvećanje stimulacija, odnosno umanjenje zarada zaposlenima vrši se na osnovu normativnog akta o raspodeli zarade kod poslodavca - zaposleni može biti stimulisan najviše tri puta u toku kalendarske godine.

Član 14

Osnovna zarada po satu utvrđuje se na osnovu vrednosti radnog časa i koeficijenta posla utvrđenog u skladu sa članom 15. ovog ugovora.

Član 15

Poslodavac i reprezentativni sindikati kolektivnim ugovorom kod poslodavca utvrđuju i razrađuju poslove po grupama poslova, polazeći od stručne spreme, i utvrđuju koeficijent za svaki posao.

Član 16

Zarada zaposlenima u javnim komunalnim preduzećima isplaćuje se u sledećim rokovima:

- akontacija za tekući mesec između 25. i 30. u tekućem mesecu;

- konačan obračun zarade do 15. u narednom mesecu za prethodni mesec.

2. Uvećana zarada

Član 17

Zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu i to za:

1) rad na dan praznika koji je neradni dan;

2) noćni rad;

3) rad u šihti (dvokratno radno vreme);

4) prekovremeni rad;

5) dodatak na zaradu - minuli rad.

Član 18

Poslodavac se obavezuje da zaposlenom uveća osnovnu zaradu i to:

- za rad na dan praznika koji je neradni - 125% od osnovice;

- za rad noću (između 22 i 6 časova narednog dana) ako takav rad nije uračunat pri utvrđivanju vrednosti posla - najmanje 35% od osnovice;

- za rad u šihti - 10% od osnovice; (dvokratni dnevni rad);

- za prekovremeni rad u koji se ne uračunava radno vreme unapred određeno na osnovu izvršenja godišnje preraspodele vremena - do 30% od osnovice.

Ako se istovremeno steknu uslovi za uvećanje zarade u smislu stava 1. ovog člana po više osnova, procenat ne može biti niži od zbira procenata po svakom od osnova uvećanja.

Kod utvrđivanja rasporeda rada radnika za rad na dan praznika, za rad noću i u šihti, ako proces rada to zahteva, vodiće se računa da se obezbedi raspored rada tako da svaki radnik iz osnovne delatnosti u toku godine bude uključen za obavljanje rada po ovim osnovama.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca i ugovorom o radu mogu da se utvrde i drugi slučajevi u kojima zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu.

Osnovicu za obračun uvećane zarade čini osnovna zarada utvrđena u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorima i ugovorom o radu.

Član 19

Poslodavac se obavezuje da zaposlenom isplaćuje uvećanu zaradu po osnovu vremena provedenog na radu, za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu, u iznosu od 0,4% od osnovice.

Član 20

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada u visini od 100% od prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kome je nastupila privremena sprečenost, s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene zakonom i to u sledećim slučajevima:

- prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog organa odnosno ovlašćenog radnika;

- neobezbeđenja zaštite na radu usled čega bi dalje obavljanje rada prouzrokovalo neposrednu opasnost po život i zdravlje radnika ili drugih lica;

- korišćenja godišnjeg odmora i plaćenog odsustva;

- praznika za koji je zakonom propisano da se ne radi;

- privremene nesposobnosti za rad ako je nesposobnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnim oboljenjem;

- davanjem krvi, tkiva i drugog dela tela;

- odazivanju pozivu vojnih i drugih organa;

- stručnog osposobljavanja i usavršavanja radi potrebe procesa rada;

- učešća na radno-proizvodnom takmičenju i izložbi inovacija i drugih vidova stvaralaštva;

- prisustvovanja sednici Skupštine grada Čačka, njenih tela, sednici organa društvenog fonda ili tela ili organa sindikata u svojstvu člana, u skladu sa članom 65. ovog ugovora.

Član 21

Zaposlenom pripada naknada zarade za vreme odsustvovanja sa posla zbog privremene sprečenosti za rad prouzrokovane bolešću ili povredom van rada do 30 dana u visini 70% od prosečne zarade zaposlenog u prethodnih 12 meseci pre meseca u kome je nastupila privremena sprečenost.

Član 22

Zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom kod poslodavca i ugovorom o radu i to:

- naknadu troškova prevoza u javnom saobraćaju radi odlaska na rad i povratka sa rada u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju ukoliko poslodavac nije obezbedio mesečnu pretplatnu kartu za prevoz, sopstveni prevoz zaposlenih ili na drugi način obezbedio prevoz zaposlenih;

- opštim aktom kod poslodavca ili ugovorom o radu utvrđuje se do koje udaljenosti (i na koji način) se obezbeđuje naknada troškova prevoza, izvan teritorije grada Čačka;

- dnevnicu za službeno putovanje u zemlji u visini od 5% prosečne zarade po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku (do neoporezivanog dela), s tim što se putni troškovi priznaju u celini prema priloženom računu, izuzev u hotelu prve kategorije;

- dnevnicu za službeno putovanje u inostranstvu koja ne može preći 40 evra dnevno u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate;

- troškova prevoza sopstvenim putničkim automobilom do iznosa 30% cene jednog litra goriva po pređenom kilometru;

- troškove smeštaja i ishrane za rad i boravak na terenu (terenski dodatak) u visini od 3% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednjim objavljenim podacima nadležnog organa za statistiku, ako poslodavac nije zaposlenom obezbedio smeštaj i ishranu bez naknade.

Član 23

Zaposleni ima pravo na mesečnu naknadu za troškove ishrane u toku rada u visini 10% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici ostvarene u periodu januar-oktobar prethodne godine.

Mesečna naknada za ishranu u toku rada iz stava 1. ovog člana isplaćuje se po isteku meseca istovremeno sa konačnom isplatom zarade, na osnovu prisustva na radu zaposlenog za tekući mesec.

Zaposleni ima pravo na regres za korišćenje godišnjeg odmora u visini 75% od prosečne mesečne zarade po zaposlenom u Republici ostvarene u periodu januar-oktobar prethodne godine, u jednoj kalendarskoj godini, za pun godišnji odmor.

Zaposleni koji ima pravo na godišnji odmor u trajanju kraćem od 20 radnih dana, ili je iskoristio manji broj dana od prava na puni godišnji odmor ima pravo na srazmerni iznos regresa.

Član 24

Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati u skladu sa opštim aktom i to:

- otpremninu pri odlasku u penziju u visini iznosa tri prosečne zarade po zaposlenom u Republici, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za statistiku;

- naknadu troškova pogrebnih usluga u slučaju smrti člana uže porodice, a članovima uže porodice u slučaju smrti zaposlenog u visini troškova pogrebnih usluga a do visine neoporezivog iznosa utvrđenog propisima o porezu na dohodak građana;

- naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja.

Članovima uže porodice zaposlenog smatraju se bračni drug, deca zaposlenog i roditelji zaposlenog, pod uslovom da žive u zajedničkom porodičnom domaćinstvu.

Član 25

Poslodavac može deci zaposlenog, starosti do 15 godina života, da obezbedi poklon za Božić i Novu godinu u vrednosti do neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana.

Član 26

Kolektivnim ugovorom, odnosno ugovorom o radu utvrđuje se pravo na jubilarnu nagradu za neprekidan rad kod poslodavca i to za:

- za 10 godina - u visini 1 prosečne zarade u preduzeću;

- za 20 godina - u visini 1,5 prosečne zarade u preduzeću;

- za 30 godina - u visini 1,75 prosečne zarade u preduzeću;

- za 40 godina - u visini 2 prosečne zarade u preduzeću.

Pod prosečnom zaradom podrazumeva se prosečna zarada kod poslodavca isplaćena u prethodnom mesecu u odnosu na mesec kada se zaposlenom isplaćuje nagrada.

Jubilarna nagrada isplaćuje se u mesecu u kome zaposleni stiče pravo.

Član 27

Poslodavac može zaposlenom da obezbedi dobrovoljno penzijsko osiguranje, do iznosa za koji se ne plaćaju doprinosi i kolektivno osiguranje za slučaj bolesti i hirurških intervencija kada se steknu neophodni finansijski uslovi uz prethodnu saglasnost osnivača.

U skladu sa poslovima osnovne delatnosti, poslodavac je dužan da na svoj teret kolektivno osigura zaposlene za slučaj smrti, povrede na radu, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti.

Poslodavac može, pored osiguranja iz stava 1. ovog člana, da osigura zaposlene koji rade na radnim mestima sa posebnim uslovima rada, u uvećanom iznosu, utvrđenim kolektivnim ugovorom kod poslodavca, od povreda na radu i profesionalnih oboljenja.

Član 28

Poslodavac može zaposlenom da obezbedi pravo i isplati solidarnu pomoć za slučajeve:

- teže bolesti i nabavke lekova zaposlenog ili članova uže porodice;

- zdravstvene rehabilitacije zaposlenog usled teže bolesti;

- nastupanja teže invalidnosti;

- ublažavanja posledica elementarnih i drugih nepogoda;

- pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog.

Član 29

Obezbeđenje prava i način isplate primanja iz čl. 24, 25. i 28. ovog ugovora regulišu se kolektivnim ugovorima kod poslodavaca.

Član 30

Usled utvrđenog poremećaja poslovanja poslodavca, zaposlenima se može isplaćivati minimalna zarada.

Član 31

Poslodavac minimalnu zaradu, iz člana 30. može isplaćivati na osnovu posebne odluke Nadzornog odbora donete uz mišljenje reprezentativnih sindikata u periodu ne dužem od šest meseci u toku kalendarske godine.

III RADNI ODNOSI

Član 32

Radni odnos može da zasnuje lice koje ispunjava opšte uslove utvrđene zakonom i opštim aktom poslodavca o organizaciji i sistematizaciji poslova kod poslodavca.

Zaposleni zasniva radni odnos zaključivanjem ugovora o radu.

Član 33

Poslodavac je dužan da zaposlenom omogući da po uslovima i na način propisan zakonom i kolektivnim ugovorima, ostvaruje svoja prava koja mu pripadaju na radu i u vezi sa radom.

Poslodavac je dužan da po zahtevu zaposlenog za zaštitu prava omogući sindikalnoj organizaciji, uvid u primenu kolektivnih ugovora i ostvarivanje prava zaposlenih.

1. Zasnivanje radnog odnosa

Član 34

Radni odnos zasniva se zaključivanjem ugovora o radu po uslovima propisanim u zakonu, odnosno pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova.

Ugovor o radu zaključuju zaposleni i poslodavac na neodređeno ili određeno vreme, kao i za rad sa nepunim radnim vremenom ili povećanim rizikom u skladu sa zakonom.

Poslodavac je dužan da reprezentativnim sindikatima dostavi informacije po svim osnovama o novoprimljenim radnicima.

Član 35

Ugovorom o radu ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uslovi od prava i uslova predviđenih zakonom, ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

2. Radno vreme

Član 36

Puno radno vreme zaposlenih iznosi 40 časova nedeljno.

Radni dan traje 8 časova, a radna nedelja traje 5 radnih dana.

Opštim aktom može da se utvrdi radno vreme kraće od 40 časova nedeljno, a ne kraće od 36 časova nedeljno u skladu sa zakonom.

Raspored radnog vremena u okviru radne nedelje utvrđuje direktor poslodavca ili lice koje direktor ovlasti.

Član 37

Radno vreme između 22 časa i 6 časova narednog dana smatra se radom noću i predstavlja poseban uslov rada u pogledu utvrđivanja prava i zaštite zaposlenih.

Kada je rad organizovan u smenama mora se organizovati tako da zaposleni ne radi više od jedne radne nedelje noću u toku meseca, a duže samo uz njegovu pisanu saglasnost.

Član 38

Zaposleni koji zasniva radni odnos i sa nepunim radnim vremenom svoja prava iz radnog odnosa ostvaruje srazmerno vremenu provedenom na radu i ostvarenim rezultatima rada.

Član 39

Zaposlenom koji obavlja određene poslove na radnom mestu sa povećanim rizikom može da se skrati radno vreme i pri tome ima prava iz radnog odnosa kao da radi sa punim radnim vremenom.

Na osnovu izvršene procene rizika i stručne analize, za radno mesto sa povećanim rizikom, može da se kao preventivna mera za bezbedan i zdrav rad utvrdi skraćeno radno vreme, dodatne i jednokratne pauze, kao i druge mere. Dužina skraćenog radnog vremena utvrđuje se na osnovu izvršene procene rizika i stručne analize medicina rada.

Aktom o proceni rizika za obavljanje određenih poslova na radnom mestu sa povećanim rizikom, poslodavac može da utvrdi kao meru za bezbedan i zdrav rad skraćeno radno vreme.

Zaposleni koji rade skraćeno radno vreme imaju ista prava kao i zaposleni koji rade puno radno vreme.

Član 40

Poslodavac može da uvede i rad duži od punog radnog vremena, u skladu sa zakonom.

Zaposleni ne može da radi duže od 12 časova dnevno uključujući i prekovremeni rad.

Član 41

Direktor poslodavca, u skladu sa zakonom, može vršiti i preraspodelu radnog vremena posebnim rešenjem i to:

- kad to zahteva priroda delatnosti radi obezbeđenja potrebnog obima i kvaliteta usluga;

- u cilju bolje organizacije rada i racionalnijeg korišćenja sredstava rada;

- zbog racionalnog korišćenja radnog vremena, u cilju izvršavanja određenih poslova u utvrđenim rokovima.

Zaposleni koji se saglasio da u preraspodeli radnog vremena radi u proseku duže od vremena utvrđenog u stavu 1. ovog člana, časovi rada dužeg od prosečnog radnog vremena obračunavaju se i isplaćuju kao prekovremeni rad.

Kolektivnim ugovorom može da se utvrdi da se preraspodela radnog vremena ne vezuje za kalendarsku godinu, odnosno da može trajati i duže od šest meseci, a najduže devet meseci.

3. Odmori i odsustva

Član 42

Zaposleni ima pravo na odmor u toku rada: dnevni odmor, nedeljni odmor i godišnji odmor u skladu sa zakonom i opštim aktom.

A Godišnji odmor

Član 43

Zaposleni imaju pravo na godišnji odmor, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorima i opštim aktom poslodavca, od najmanje 20 radnih, a najviše 30 radnih dana po svim osnovama, osim za zaposlene koji rade pod posebno teškim i po zdravlje štetnim poslovima, kojima godišnji odmor može trajati i duže od 30 radnih dana, a najviše 35 radnih dana.

Zaposlenom se godišnji odmor u trajanju od 20 radnih dana uvećava po osnovu:

- doprinosa na radu;

- uslova rada;

- radnog iskustva;

- stručne spreme zaposlenog;

- složenosti poslova;

- zdravstvenog i

- socijalnog stanja.

Član 44

Poslodavac je dužan da zaposlenom utvrdi dužinu godišnjeg odmora za svaku kalendarsku godinu od najmanje 20 radnih dana.

Dužina godišnjeg odmora zaposlenog uvećava se po osnovu:

1) Po osnovu doprinosa na radu na predlog rukovodioca, i to:

- za ostvarene izuzetne rezultate do 5 radnih dana.

2) Po osnovu uslova rada do 7 radnih dana, i to:

- za radnike koji rade na naročito teškim poslovima u veoma nepovoljnim uslovima rada i koji imaju pravo na skraćeno radno vreme - 5 radnih dana;

- za rad na radnim mestima sa povećanim rizikom, a koji nemaju skraćeno radno vreme 3 radna dana;

- za rad noću - 2 radna dana;

- za rad u smenama - 1 radni dan.

3) Po osnovu radnog iskustva do 5 radnih dana i to:

- zaposlenom sa preko 25 godina rada provedenih u radnom odnosu - 5 radna dana;

- zaposlenom sa navršenih 15 do 25 godina rada provedenih u radnom odnosu - 3 radna dana;

- zaposlenom sa navršenih 5 do 15 godina rada provedenih u radnom odnosu - 2 radna dana;

- zaposlenom do 5 godina rada provedenih u radnom odnosu - 1 radni dan;

4) Stručne spreme, odnosno obrazovanja i osposobljenosti za rad do 5 radnih dana i to:

- za poslove za koje se zahteva od I do IV stepena stručne spreme odnosno za osnovno obrazovanje, osposobljenost za rad u trajanju od jedne godine, obrazovanje za rad u trajanju od dve godine, srednje obrazovanje u trajanju od tri ili četiri godine - 2 radna dana;

- za poslove za koje se zahteva V i VI stepen stručne spreme odnosno za visoko obrazovanje na studijama prvog stepena (osnovne akademske, odnosno strukovne studije) - 3 radna dana;

- za poslove za koje se zahteva VII i VIII stepen stručne spreme odnosno za visoko obrazovanje na studijama drugog stepena (master akademske studije, specijalističke akademske studije ili specijalističke strukovne studije) i doktorske studije - 4 radna dana;

- za poslove sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima - 5 radnih dana;

5) Po osnovu invalidnosti i brige o deci i članovima uže porodice, i to:

- zaposlenom: invalidu, samohranom roditelju sa detetom do 7 godina, zaposlenoj sa maloletnim detetom, zaposlenom sa dvoje ili više dece do 14 godina života, zaposlenom koji u svom domaćinstvu izdržava dete koje ima smetnje u psihofizičkom razvoju - 4 radna dana.

Član 45

Godišnji odmor koristi se jednokratno ili u dva ili više delova, u skladu sa zakonom.

Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak najkasnije do 30. juna naredne godine.

Zaposleni ima pravo da godišnji odmor koristi u dva dela, osim ako sa poslodavcem sporazume da godišnji odmor koristi u više delova.

Član 46

Raspored korišćenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac prema planu korišćenja godišnjeg odmora za svaku godinu, u skladu sa potrebama procesa rada poslodavca.

Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora poslodavac može dostaviti zaposlenom u elektronskoj formi, a na zahtev zaposlenog poslodavac je dužan da to rešenje dostavi i u pisanoj formi.

B Odsustvo sa rada

Član 47

Direktor poslodavca je dužan da zaposlenom omogući plaćeno odsustvo u ukupnom trajanju do 7 radnih dana u kalendarskoj godini u sledećim slučajevima:

- stupanja u brak 5 radnih dana;

- rođenja deteta, porođaja supruge 7 radnih dana;

- smrti člana uže porodice (bračni drug, deca, roditelji zaposlenog) 7 radnih dana;

- smrti brata ili sestre zaposlenog 5 radnih dana;

- smrti roditelja, usvojioca, brata ili sestre bračnog druga zaposlenog i smrti lica koje žive u zajedničkom domaćinstvu sa zaposlenim 2 radna dana;

- teže bolesti člana uže porodice 7 radnih dana;

- selidbe sopstvenog domaćinstva 4 radna dana;

- polaganja stručnog ispita 1-6 radnih dana;

- elementarnih nepogoda 3-5 radnih dana;

- korišćenja organizovanog rekreativnog odmora u cilju prevencije radne invalidnosti 7 radnih dana;

- učestvovanja na sportskim i radno-proizvodnim takmičenjima 3-7 radnih dana;

- dobrovoljnog davanja krvi 2 radna dana.

Odsustvo u slučaju dobrovoljnog davanja krvi zaposleni koristi na dan davanja krvi i narednog dana.

Odsustvo za slučaj porođaja supruge zaposlenog, smrti člana uže porodice, prevencije radne invalidnosti i dobrovoljnog davanja krvi ne uračunava se u ukupan broj radnih dana plaćenog odsustva u toku kalendarske godine.

Članovima uže porodice smatraju se: bračni drug, deca, braća, sestre, roditelji, usvojilac, usvojenik, staratelj i druga lica koja žive u zajedničkom porodičnom domaćinstvu sa zaposlenim.

Član 48

Zaposlenom se može odobriti plaćeno odsustvo u trajanju dužem od pet dana, a najviše do 30 radnih dana u toku kalendarske godine u slučaju: polaganja stručnog ispita ili ispita kojim se stiče neposredno viši stepen obrazovanja u oblasti u koju spadaju poslovi koje zaposleni obavlja, izrade doktorske disertacije, učešća u studijskim ili ekspertskim grupama i drugim oblicima stručnog usavršavanja.

Član 49

Zaposlenom se može odobriti neplaćeno odsustvo od pet radnih dana u toku jedne kalendarske godine u sledećim slučajevima:

- nege člana uže porodice 5 radnih dana;

- nege člana šire porodice 3 radna dana;

- smrti srodnika, koji nisu navedeni u članu 47. - 2 radna dana.

Zaposlenom se može izuzetno odobriti neplaćeno odsustvo od 30 radnih dana do godinu dana u toku kalendarske godine kada direktor poslodavca oceni da to ne remeti proces rada.

Odluku o neplaćenom odsustvu donosi direktor poslodavca.

Za vreme neplaćenog odsustvovanja sa rada zaposlenom miruju prava iz rada i po osnovu rada, osim ako zakonom nije drugačije predviđeno.

Član 50

Poslodavac i zaposleni su dužni da se u procesu rada pridržavaju odredaba Zakona o radu, Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, kolektivnih ugovora i ugovora o organizovanju i sprovođenju zaštite na radu.

Poslodavac je dužan da obezbedi propisane uslove zaštite zaposlenih, a u postupku primene mera zaštite na radu obavezno je učešće predstavnika sindikata.

Prava, obaveze i odgovornosti u vezi sa bezbednošću i zdravljem na radu, utvrđene Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu, bliže se uređuju kolektivnim ugovorom, opštim aktom poslodavca ili ugovorom o radu.

Član 51

Direktor poslodavca se obavezuje da zaposlenima obezbedi sredstva i opremu za ličnu zaštitu na radu, sredstva za ličnu higijenu, osposobljavanje zaposlenih za bezbedan rad, održavanje sredstava za rad u ispravnom stanju i preduzima potrebne mere zaštite od štetnih uticaja za život i zdravlje zaposlenih, polazeći od specifičnosti svakog preduzeća.

Poslodavac je dužan da donese akt o proceni rizika u pismenoj formi za sva radna mesta u radnoj okolini i da utvrdi mere za njihovo otklanjanje, kao i da predstavniku zaposlenih, odnosno Odboru za bezbednost i zdravlje na radu omogući uvid u sva akta koja se odnose na bezbednost i zdravlje na radu.

Kada su na osnovu izvršene procene rizika utvrđena radna mesta sa povećanim rizikom, zaposleni može biti određen da radi na tim radnim mestima ako ispunjava posebne zdravstvene uslove za obavljanje poslova na radnim mestu sa povećanim rizikom.

Obaveza poslodavca je da osigura sve zaposlene za slučaj smrti ili invaliditeta, a visinu premije osiguranja utvrđuje nadzorni odbor poslodavca.

Član 52

Zaposleni su dužni da se osposobljavaju za bezbedan i zdrav rad i za pružanje pomoći ostalim zaposlenima, da kontrolišu svoje zdravlje prema rizicima radnog mesta u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti i da ako radi na radnom mestu sa povećanim rizikom obavlja lekarske preglede na koje ga upućuje poslodavac, svoje znanje i praktičnu sposobnost u pogledu radne i životne sredine stalno da usavršavaju, obavljanjem svojih poslova sprečavaju zagađivanje radne i životne sredine, pravilno rukuju sredstvima za rad i da se pridržavaju propisima iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu.

Član 53

Poslodavac je dužan da zaposlenom izda na upotrebu sredstvo i/ili opremu za ličnu zaštitu na radu, u skladu sa aktom o proceni rizika.

Zaposleni je odgovoran ako suprotno nameni koristi sredstva i opremu lične zaštite, nepravilno rukuje njima i ne održava ih u ispravnom stanju i ako odmah ne obavesti odgovornog zaposlenog o kvarovima ili drugim nedostacima koji mogu ugroziti život drugih zaposlenih i bezbednost procesa rada.

Član 54

U cilju prevencije radne invalidnosti, poslodavac je dužan da izdvaja sredstva do 0,20% na masu sredstava isplaćenih na ime zarade za svaki mesec za prevenciju radne invalidnosti, a zaposleni su dužni da isti koriste u skladu sa kriterijumima koje utvrdi reprezentativni sindikat i poslodavac.

IV UČEŠĆE U UPRAVLJANJU

Član 55

Predstavnike zaposlenih u nadzornom odboru imenuje i razrešava osnivač na predlog zaposlenih.

Predstavnici zaposlenih imenuju se u i nadzorni odbor preduzeća, koji čine 1/3 članova (jedan) na osnovu predloga sindikata, a postupak za predlaganje i biranje članova nadzornog odbora, do okončanja, vodi i za njega odgovara reprezentativni sindikat, u dogovoru sa drugim sindikatima i zaposlenima, u skladu sa statutom preduzeća.

Ukoliko je u preduzeću organizovano više reprezentativnih sindikata, a ne postigne se dogovor da vode zajedničku akciju na predlaganju i biranju člana Nadzornog odbora, za predstavnika zaposlenih imenuje se zaposleni koji dobije većinu glasova zaposlenih.

Član 56

Reprezentativni sindikati učestvuju u postupku statusnih promena preduzeća, a posebno svojinske transformacije, restrukturiranja, javnog privatnog partnerstva i koncesija preduzeća, davanjem mišljenja i predloga, uz poštovanje primedbi, predloga i sugestija ostalih sindikata kod poslodavca.

Član 57

Nadzorni odbor donosi Pravilnik o rešavanju stambenih potreba zaposlenih uz mišljenje reprezentativnih sindikata.

V PRESTANAK POTREBE ZA RADOM ZAPOSLENIH

Član 58

Ukoliko dođe do prestanka potrebe za radom zaposlenog, zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, potpisnici kolektivnih ugovora su dužni da poštuju proceduru propisanu Zakonom o radu i donesu Program za rešavanje viška zaposlenih u procesu racionalizacije, restrukturiranja, javnog privatnog partnerstva i koncesija i pripreme za privatizaciju.

Član 59

U Programu poslovanja prilikom utvrđivanja politike zaposlenosti, poslodavci su obavezni da predvide potreban broj zaposlenih poštujući princip produktivnosti i planirajući povećanje obima poslova i proširenje obima delatnosti, na osnovu potreba korisnika i odluka osnivača.

Visina otpremnine po navedenom osnovu koju je poslodavac dužan da isplati pre otkaza ugovora o radu, ne može biti niža od zbira trećine zarade zaposlenog za svaku godinu rada u radnom odnosu kod poslodavca kod koga ostvaruje pravo na otpremninu.

Član 60

Ukoliko dođe do prestanka potrebe za radom zaposlenog zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, pri predlaganju i utvrđivanju zaposlenog za čijim je radom prestala potreba, određivanje kriterijuma za proglašavanje tehnološkog viška utvrđivaće reprezentativni sindikati i poslodavac.

Izuzetno, zaposlenom koji je u komunalnoj delatnosti grada Čačka proveo više od 25 godina rada, bez njegove saglasnosti ne može prestati radni odnos usled tehnološkog unapređenja ili ekonomskih teškoća.

Pri predlaganju i utvrđivanju zaposlenog za čijim je radom prestala potreba primenjivaće se kriterijumi iz kolektivnih ugovora i to posebno u slučaju kada zaposleni ostvaruju jednake rezultate u radu na istim poslovima.

VI NAČIN REŠAVANJA SPOROVA

Član 61

Ukoliko nastane spor u postupku zaključivanja, odnosno izmena i dopuna ili primene kolektivnih ugovora, ostvarivanja prava na sindikalno organizovanje, i štrajk primene sporazuma između poslodavca i sindikata, ostvarivanja prava na informisanje, konsultovanje i učešće zaposlenih u upravljanju u skladu sa zakonom, smatra se da je nastao kolektivni radni spor.

U slučaju spora iz stava 1. ovog člana primenjivaće se odredbe Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova, odnosno propis koji donese ministar nadležan za poslove rada, a preciziraće se u kolektivnim ugovorima kod poslodavaca.

VII USLOVI ZA RAD SINDIKATA

Član 62

Poslodavac je dužan da, u skladu sa zakonom, zaposlenima omogući sindikalno organizovanje i sprovođenje aktivnosti usmerenih na poboljšanju njihovih uslova rada i ukupnog životnog položaja.

Sindikat ne može biti raspušten ili njegova delatnost obustavljena ili zabranjena aktom poslodavca.

Zaposleni pristupa sindikatu dobrovoljnim potpisivanjem pristupnice.

Pristupnicu obračunskoj službi dostavlja sindikat preko pisarnice.

Član 63

Poslodavac je obavezan da sindikatu omogući delovanje u skladu sa njihovom ulogom i zadacima iz zakona i kolektivnih ugovora i to:

- da pokreće inicijative, podnosi zahteve i predloge i da zauzima stavove o svim pitanjima od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih i uslove rada;

- da se informiše o pitanjima koja su od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih;

- da se poziva sa dostavljenim materijalima, da prisustvuje sednicama na kojima se razmatraju mišljenja, predlozi, inicijative i zahtevi sindikata, odnosno na kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima zaposlenih.

Član 64

Poslodavac je dužan:

- da reprezentativnom sindikatu obezbedi korišćenje prostorija bez plaćanja naknade i pružanje potrebnih stručnih, administrativnih i tehničkih usluga neophodnih za njegov rad, kao i izradu završnog računa, a ostalim sindikatima ukoliko mu to dozvoljavaju prostorne, finansijske i tehničke mogućnosti;

- Kolektivnim ugovorom ili sporazumom između poslodavca i sindikata kod poslodavca utvrđuje se pravo na plaćeno odsustvo predstavniku sindikata, radi obavljanja sindikalne funkcije;

- da predstavnicima sindikata omogući informisanje zaposlenih, isticanjem obaveštenja na određenim mestima pristupačnim zaposlenima i za to određena;

- da predstavnicima sindikata omogući odsustvovanje sa posla radi prisustvovanja sindikalnim sastancima, konferencijama, sednicama i kongresima na koje su pozvani;

- da se mišljenja i predlozi reprezentativnog sindikata razmotre pre donošenja odluka od značaja za materijalni, ekonomski i socijalni položaj zaposlenih, i da se u odnosu na njih opredeli;

- da predsednika reprezentativnog sindikata poziva na sednice Nadzornog odbora i drugih organa, a predsednike drugih sindikata na sednice, kada se razmatraju inicijative upućene od strane tih sindikata.

Član 65

Sindikalni predstavnik koji odsustvuje sa rada: radi obavljanja sindikalne funkcije, učešća u kolektivnom pregovaranju ili koji je određen da zastupa zaposlenog u radnom sporu sa poslodavcem pred arbitrom ili sudom, ima pravo na naknadu zarade koja ne može biti veća od njegove prosečne zarade u prethodnih 12 meseci u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu.

Član 66

Poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu, niti na drugi način da stavi u nepovoljan položaj predstavnika zaposlenih za vreme obavljanja funkcije i po prestanku funkcije, zbog njegovog statusa ili aktivnosti u svojstvu predstavnika zaposlenih, članstva u sindikatu ili učešća u sindikalnim aktivnostima.

Ako predstavnik zaposlenih iz prethodnog stava ne postupa u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, poslodavac može da mu otkaže ugovor o radu.

Član 67

Reprezentativni sindikat i drugi sindikati u preduzeću dužni su da svoj rad organizuju tako da ne smeta redovnom radu i funkcionisanju preduzeća i da ne remeti propisanu radnu disciplinu.

Osnivač, poslodavac i svi sindikati koji deluju kod poslodavca zalagaće se za najveći mogući stepen međusobne saradnje, uvažavanja, demokratskog dijaloga i razumevanja.

VIII ORGANIZOVANJE PROCESA ŠTRAJKA

Član 68

Način organizovanja i sprovođenja štrajka vrši se u skladu sa Zakonom o štrajku i Kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Štrajkom se ne sme ugroziti pravo na život, zdravlje i ličnu sigurnost.

Član 69

Osnivač svojim aktom utvrđuje minimum procesa rada za vreme trajanja štrajka za sva javna komunalna preduzeća.

O utvrđenom minimumu procesa rada obaveštavaju se, pored javnih komunalnih preduzeća, svi korisnici preko sredstava javnog informisanja, imajući u vidu da preduzeća komunalne delatnosti pružaju proizvode i usluge koje su nezamenljiv uslov života i rada.

Član 70

Ukoliko se zbog neobezbeđenja prava, iz ovog ugovora i kolektivnih ugovora kod poslodavaca organizuje štrajk, sprovodiće se u skladu sa zakonom, a zaposlenima koji u njemu učestvuju obezbediće se prava u skladu sa zakonima.

IX PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 71

Učesnici ovog ugovora obavezuju se da u okviru svojih ovlašćenja preduzimaju sve potrebne radnje za primenu njegovih odredbi.

Svi opšti akti koji proizilaze iz ovog ugovora moraju biti u skladu sa zakonom i podzakonskim aktima.

Član 72

Ovaj ugovor neposredno se primenjuje kod poslodavaca kod kojih nije potpisan kolektivni ugovor.

Član 73

Za praćenje primene i davanje mišljenja o primeni ovog ugovora nadležna je komisija koju imenuje gradonačelnik grada, na predlog potpisnika ovog ugovora u roku od trideset dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora.

Komisiju sačinjavaju po dva predstavnika potpisnika ovog ugovora.

Članovi komisije biraju predsednika i sekretara iz sastava komisije.

Komisija je obavezna u roku od trideset dana po zahtevu potpisnika ovog ugovora da dostavi svoje zaključke i tumačenje o njegovoj primeni i o tome obavesti potpisnike.

Član 74

Ovaj ugovor se zaključuje na tri godine.

Potpisnici su obavezni da pregovore o novom kolektivnom ugovoru započnu najkasnije 60 dana pre isticanja roka na koji je ovaj ugovor zaključen.

Pripremu predloga ugovora vrši komisija ili radna grupa koju formira gradonačelnik na predlog potpisnika.

Član 75

Važenje ovog ugovora može prestati i pre roka iz stava 1. člana 74. sporazumom svih učesnika ili otkazom samo jedne ugovorne strane.

U slučaju otkaza ovaj ugovor se primenjuje najduže šest meseci od dana podnošenja otkaza, s tim što su učesnici dužni da postupak pregovaranja o razrešenju spornih pitanja započnu najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja otkaza.

Potpisnici mogu pokrenuti postupak zaključivanja novog ugovora, ukoliko se za to steknu zakonski uslovi.

Član 76

Izmene i dopune ovog ugovora vrše se na način i po postupku po kom je i zaključen.

Član 77

Na sva pitanja koja nisu regulisana ovim ugovorom neposredno se primenjuju odredbe zakona.

Član 78

Ovaj ugovor biće objavljen u "Službenom glasniku Republike Srbije" po izvršenoj registraciji u nadležnom ministarstvu za poslove rada.

Član 79

Ovaj ugovor stupa na snagu i primenjuju se osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".