MEĐUNARODNI STANDARD ANGAŽOVANJA NA OSNOVU KOJIH SE PRUŽA UVERAVANJE 3410

Angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte

("Sl. glasnik RS", br. 100/2018)

(Važi za izveštaje na osnovu kojih se pruža uveravanje za periode koji se završavaju 30. septembra 2013. ili kasnije)

SADRŽAJ

Paragraf

Uvod 1

Delokrug ovog ISAE 2-11

Datum stupanja na snagu 12

Ciljevi 13

Definicije 14

Zahtevi

ISAE 3000 15

Prihvatanje i nastavak angažovanja 16-18

Planiranje 19

Materijalnost u planiranju i sprovođenju angažovanja 20-22

Razumevanje entiteta i njegovog okruženja,
uključujući i internu kontrolu entiteta i
procenu rizika od materijalno značajnih
pogrešnih iskaza 23-34

Opšti odgovori na procenjene rizike od
materijalno značajnih pogrešnih iskaza i dodatne
procedure 35-56

Korišćenje rada drugih praktičara 57

Pisane izjave rukovodstva 58-60

Naknadni događaji 61

Uporedne informacije 62-63

Ostale informacije 64

Dokumentacija 65-70

Pregled kontrole kvaliteta angažovanja 71

Formiranje zaključka o uveravanju 72-75

Sadržaj izveštaja o uveravanju 76-77

Zahtevi u pogledu drugih saopštenja 78

Primena i druga objašnjenja

Uvod A1-A7

Definicije A8-A16

ISAE 3000 A17

Prihvatanje i nastavak angažovanja A18-A37

Planiranje A38-A43

Materijalnost u planiranju i sprovođenju
angažovanja A44-A51

Razumevanje entiteta i njegovog okruženja,
uključujući internu kontrolu entiteta
i identifikovanje i procenu
rizika od materijalno značajnih
pogrešnih iskaza A52-A89

Opšta odgovor na procenjene rizike
od materijalno značajnih pogrešnih iskaza
i dodatne procedure A90-A112

Korišćenje rada drugih praktičara A113-A115

Pisane izjave rukovodstva A116

Naknadni događaji A117

Uporedne informacije A118-A123

Druge informacije A124-A126

Dokumentovanje A127-A129

Pregled kontrole kvaliteta angažovanja A130

Formiranje zaključka o uveravanju A131-A133

Sadržaj izveštaja o uveravanju A134-A152

Prilog 1: Emisije, uklanjanja i odbici emisija

Prilog 2: Ilustracije izveštaja o uveravanju o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte

Međunarodni standard angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje (ISAE) 3410, Angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte, treba tumačiti u kontekstu Predgovora Međunarodnih standarda i saopštenja kontrole kvaliteta, revizije, uveravanja i srodnih usluga.

Uvod

1. Uzimajući u obzir vezu između emisije gasova sa efektom staklene bašte i klimatskih promena, mnogi entiteti kvantifikuju svoje emisija gasova sa efektom staklene bašte za svrhe internog upravljanja, a mnogi takođe sastavljaju i izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte:

(a) Kao deo regulatornog sistema obelodanjivanja;

(b) Kao deo sheme za trgovinu emisijama; ili

(c) U cilju informisanja investitora i drugih na dobrovoljnoj bazi. Dobrovoljna obelodanjivanja mogu biti, na primer, objavljena kao samostalni dokument; kao deo šireg izveštaja o održivosti ili u godišnjem izveštaju entiteta; ili kao dodatak "registru ugljenika".

Delokrug ovog ISAE

2. Ovaj međunarodni standard angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje (ISAE) bavi se angažovanjima na osnovu kojih se pruža uveravanje sa ciljem izdavanja izveštaja o izveštaju entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte.

3. Zaključak praktičara u angažovanju na uveravanju može da sadrži i dodatne informacije pored izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, na primer, kada je praktičar angažovan da izvesti o izveštaju o održivosti čiji je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte samo jedan deo. U ovakvim slučajevima (pogledati paragrafe A1-A2)

(a) Ovaj ISAE se primenjuje na procedure uveravanja koje su obavljene u pogledu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, osim kada je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte relativno manji deo celokupnih informacija koje su predmet uveravanja; i

(b) ISAE 3000 (revidiran) (ili neki drugi ISAE koji se bavi specifičnim predmetnim pitanjem) primenjuje se na procedure uveravanja koje se obavljaju u pogledu ostatka informacija koje su obuhvaćene zaključkom praktičara.

4. Ovaj ISAE se ne bavi, niti pruža specifične smernice za angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje o sledećem:

(a) Izveštajima o emisiji, osim emisija gasova sa efektom staklene bašte, na primer, azotnih oksida (NOx) i sumpor dioksida (SO2). Međutim, ovaj ISAE ipak može obezbediti smernice za ovakva angažovanja;

(b) Drugim informacijama povezanim sa gasovima sa efektom staklene bašte, kao što su "tragovi" životnog ciklusa proizvoda, hipotetičke "polazne" informacije i ključni pokazatelji performansi na bazi podataka o emisiji; ili (videti paragraf A3)

(c) Instrumentima, procesima ili mehanizmima, kao što su projekti kompenzacije, koje koriste drugi entiteti kao odbitke emisija. Međutim, u slučajevima kada izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte entiteta uključuju odbitke emisija, koji su predmet uveravanja, zahtevi ovog ISAE se primenjuju u odnosu na ta odbijanja emisija ukoliko je to prikladno (videti paragraf 76(f)).

Angažovanja na potvrđivanju i direktna angažovanja

5. Međunarodni okvir za angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje (Okvir uveravanja) navodi da angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje može biti angažovanje na potrvđivanju ili direktno angažovanje. Ovaj ISAE bavi se samo angažovanjima na potrvđivanju.

Procedure za angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje u razumnoj meri i ograničeno uveravanje

6. U ISAE 3000 (revidiran) navodi se da angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje može biti angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri ili angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje. Ovaj ISAE bavi se i angažovanjima na osnovu kojih se pruža uveravanje u razumnoj meri i ograničeno uveravanje.

7. I u jednoj i u drugoj vrsti angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte, praktičar bira kombinaciju procedura uveravanje koja može da obuhvata: posmatranje; potvrdu; ponovno izračunavanje; ponovno sprovođenje; analitičke procedure; i ispitivanje. Utvrđivanje procedura uveravanja koje treba sprovesti u određenom angažovanju je pitanje profesionalnog prosuđivanja. Budući da izveštaji o gasovima sa efektom staklene bašte obuhvataju niz različitih okolnosti, priroda i obim procedura će verovatno značajno varirati od angažovanja do angažovanja.

8. Osim ukoliko nije naznačeno drugačije, svaki zahtev ovog ISAE primenjuje se i na angažovanja uveravanja u razumnoj meri i na angažovanja sa ograničenim uveravanjem. Budući da je nivo uveravanja koji se dobija kod angažovanja sa ograničenim uveravanjem niži nego kod angažovanja sa uveravanjem u razumnoj meri, procedure koje praktičar obavlja prilikom angažovanja na osnovu kojih se pruža ograničeno uveravanje će se razlikovati po prirodi od angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje u razumnoj meri, i biće manjeg obima od njih. Zahtevi koji se primenjuju samo na jednu vrstu angažovanja prezentovani su u formatu kolumni slovom "L" (ograničeno uveravanje) ili slovom "R" (uveravanje u razumnoj meri) nakon broja paragrafa. Iako se neke procedure zahtevaju samo za angažovanja na osnovu kojih se pruža razumno uveravanje, one ipak mogu biti prikladne i u nekim angažovanjima na osnovu kojih se pruža ograničeno uveravanje (videti takođe paragraf A90, koji navodi osnovne razlike između dodatnih procedura praktičara za angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri i angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte). (videti paragrafe A4, A90).

Veza sa ISAE 3000, druga profesionalna saopštenja i drugi zahtevi

9. Pri sprovođenju angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje, o izveštajima entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte, od praktičara se zahteva usklađenost sa ISAE 3000 (revidiran) i sa ovim ISAE. Ovaj ISAE dopunjava, ali ne zamenjuje ISAE 3000 (revidiran) i dalje opisuje kako se ISAE 3000 (revidiran) primenjuje na angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u cilju izveštavanja o izveštajima entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte. (videti paragraf A17)

10. Usklađenost sa ISAE 3000, između ostalog, zahteva da praktičar poštuje zahteve usklađenost sa Delovima A i B Etičkog kodeksa za profesionalne računovođe koje je objavio Odbor za međunarodne etičke standarde za računovođe (IESBA Kodeks) u pogledu angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje ili drugih profesionalnih zahteva, ili zahteva koje nameću zakon i regulativa koji su makar jednako zahtevni. Takođe zahteva da partner u angažovanju bude član firme koja primenjuje ISQC 1, ili druge profesionalne zahteve, ili zahteve zakona ili re­gulative koji su makar jednako zahtevni kao ISQC 1. (videti paragrafe A5-A6)

11. U slučajevima kada angažovanje podleže lokalnim zakonima i regulativi, ili odredbama o shemi za trgovanju emisijama, ovaj ISAE ne zamenjuje ove zakone, propise ili odredbe. U slučaju da se lokalni zakoni ili regulativa ili odredbe vezane za shemu za trgovanje emisijama razlikuju od ovog ISAE, angažovanje sprovedeno u skladu sa lokalnim zakonima ili regulativom ili odredbama određene sheme neće biti automatski usklađeno sa ovim ISAE. Praktičar ima pravo da predstavi usklađenost sa ovim ISAE pored usklađenosti sa lokalnim zakonima ili propisima ili odredbama sheme za trgovinu emisijama samo kada su ispunjeni svi primenljivi zahtevi ovog ISAE. (videti paragraf A7)

Datum stupanja na snagu

12. Ovaj ISAE važi za izveštaje o uveravanju za periode koji se završavaju 30. septembra 2013. godine ili kasnije.

Ciljevi

13. Ciljevi praktičara su sledeći:

(a) Sticanje ili razumnog uveravanja ili uveravanja ograničenog stepena, po potrebi, o tome da li je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži materijalno značajne pogrešnih iskaza, nastale usled kriminalne radnje ili greške, čime se omogućava praktičaru da iznese zaključak na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri ili uveravanje ograničenog stepena;

(b) Izveštavanje, u skladu sa nalazima praktičara, o tome da li je:

(i) U slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte sastavljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa primenljivim kriterijumima; ili

(ii) U slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, praktičar došao do bilo kog saznanja koje bi uzrokovalo da smatra, na bazi obavljenih procedura i pribavljenih dokaza, da izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte nije sastavljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa primenljivim kriterijumima; i

(c) Saopštavanje koje zahteva ovaj ISAE, u skladu sa nalazima praktičara.

Definicije

14. Za svrhe ovog ISAE, sledeći termini imaju dole opisana značenja:

(a) Primenljivi kriterijumi - Kriterijumi koje koristi entitet za kvantifikaciju i izveštavanje o emisiji u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

(b) Tvrdnje - Izjave entiteta, eksplicitne ili druge, koje su sadržane u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, koje koristi praktičar za razmatranje različitih vrsta potencijalnih pogrešnih iskaza koje mogu da se jave.

(c) Osnovna godina - Konkretna godina ili prosek nekoliko godina koji se koriste za upoređivanje emisija tokom vremena.

(d) Sistem određivanja ograničenja i trgovine - Sistem za određivanje ukupnih ograničenja emisija i alociranje odobrenih količina emisija na učesnike i koji im omogućuje da međusobno trguju odobrenjima i kvotama u vezi sa emisijama.

(e) Uporedne informacije - iznosi i obelodanjivanja uključeni u izveštaj o emisiji gasova sa efektom staklene bašte koji se odnosi na jedan ili više ranijih perioda.

(f) Emisije - Gasovi sa efektom staklene bašte koji su tokom relevantnog perioda, ispuštani u atmosferu ili bi bili ispušteni da nisu zadržani u kolektoru. Emisije mogu da se podele na:

• Direktne emisije (takođe poznate kao emisije prvog reda), koje se emituju iz izvora koje entitet poseduje i kontroliše. (videti paragraf A8)

• Indirektne emisije, koje su posledica aktivnosti entiteta, ali koje se emituju iz izvora koje kontroliše ili poseduje drugi entitet. Indirektne emisije mogu dalje da se podele na:

◦ Emisije drugog reda, koje su povezane sa energijom koja se prenosi entitetu i koju entitet troši. (videti paragraf A9)

◦ Emisije trećeg reda, koje predstavljaju sve ostale indirektne emisije. (videti paragraf A10)

(g) Odbitak emisije - Svaka stavka uključena u izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte koja se odbija od ukupne količine iskazanih emisija, ali koja ne predstavlja uklanjanje; obično uključuje izvršene kompenzacije ali može da uključi i različite druge instrumente ili mehanizme kao što su odobrenja i razduženja priznati regulativom ili drugim sistemom čiji je entitet deo. (videti paragrafe A11-A12)

(h) Faktor emisije - Matematički faktor ili odnos za konverziju mere aktivnosti (na primer, litre potrošenog goriva, broj pređenih kilometara, broj grla stoke ili tone proizvedenog proizvoda) u procenu količine gasova sa efektom staklene bašte koji su povezani sa tom aktivnošću.

(i) Shema za trgovinu emisijama - Tržišni pristup kontroli gasova sa efektom staklene bašte koji se bazira na ekonomskim podsticajima za umanjenje emisija takvih gasova.

(j) Entitet - Pravni subjekt, ekonomski subjekt, ili deo pravnog ili ekonomskog subjekta koji može da se identifikuje (na primer, jedna fabrika ili drugi oblik postrojenja, kao što je deponija), ili kombinacija pravnog ili drugog subjekta ili delova tih subjekata (na primer, zajednički poduhvat) na koji se odnose emisije iskazane u izveštaju o emisiji gasova sa efektom staklene bašte.

(k) Kriminalna radnja - namerna aktivnost jednog ili više rukovodilaca, lica ovlašćenih za upravljanje, zaposlenih ili trećih strana, koja uključuje obmanjivanje radi sticanja nepripadajuće ili nezakonite dobiti.

(l) Dodatni postupci - Postupci izvršeni kao odgovor na procenjene rizike od materijalno pogrešnih iskaza, uključujući testove kontrola (ako postoje), testove detalja i analitičke postupke.

(m) Izveštaj o emisiji gasova sa efektom staklene bašte - Izveštaj koji sadrži sastavne elemente i u kom se kvantifikuju emisije gasova sa efektom staklene bašte entiteta (ponekad se naziva i popis emisija) i kada je to primenljivo, uporedne informacije i objašnjenja, uključujući sumarne podatke o značajnim politikama kvantifkikacije i izveštavanja. Izveštaj o emisiji gasova sa efektom staklene bašte može takođe da sadrži i kategorizovani spisak uklanjanja ili odbitaka emisija. Kada angažovanje ne pokriva ceo izveštaj o emisiji gasova sa efektom staklene bašte, izraz "izveštaj o emisiji gasova sa efektom staklene bašte" treba tumačiti kao onaj deo koji je pokriven angažovanjem. Izveštaj o emisiji gasova sa efektom staklene bašte je "informacija o predmetnom pitanju" angažovanja.

(n) Gasovi sa efektom staklene bašte - Ugljen dioksid (CO2) i drugi gasovi za koje se primenljivim kriterijumima zahteva da budu uključeni u izveštaj o emisiji gasova sa efektom staklene bašte, a među njima su metan, azot oksid, sumpor heksalfluorid i perfluorougljenici; i hlorofluorougljenici. Gasovi koji nisu ugljen dioksid često se izražavaju u obliku ekvivalenata ugljen dioksida (CO2).

(o) Organizacione granice - Granice koja određuju koji poslovi će biti uključeni u izveštaj entiteta o emisiji gasova sa efektom staklene bašte.

(p) Materijalnost performansi - Iznos ili iznosi koje praktičar određuje kao manji od materijalnog značajnog za izveštaj o emisiji gasova sa efektom staklene bašte da bi se na prihvatljiv nivo svela verovatnoća da je ukupan iznos neusklađenih i nedetektovanih pogrešnih iskaza veći od materijalno značajnog iznosa za izveštaj o emisiji gasova sa efektima staklene bašte. Ako je primenljivo, materijalnost performansi se takođe odnosi na iznos (ili iznose) koji praktičar određuje kao manji od materijalno značajnog nivoa za određene tipove emisija ili obelodanjivanja.

(q) Stečena kompenzacija - Odbitak emisije u kojoj entitet plaća umanjenje obima emisije drugog entiteta (odbitak emisije) ili povećanje obima uklanjanja drugog entiteta (povećanje uklanjanja), u poređenju sa nekom hipotetičkom osnovnom vrednošću. (videti paragraf A13)

(r) Kvantifikacija - Proces utvrđivanja količine gasova sa efektom staklene bašte koji su povezani sa entitetom, direktno ili indirektno, i koji su emitovani (ili uklonjeni) od strane određenih izvora (ili određenim kolektorima).

(s) Uklanjanje - Gasovi sa efektom staklene bašte koje je entitet, tokom određenog perioda, uklonio iz atmosfere, ili koji bi bili emitovani u atmosferu da nisu uhvaćeni i sprovedeni u kolektor. (videti paragraf A14)

(t) Značajno postrojenje - Postrojenje koje je od pojedinačnog značaja zbog veličine obima svojih emisija u odnosu na ukupne emisije navedene u izveštaju o emisiji gasova sa efektom staklene bašte ili zbog svoje specifične prirode ili okolnosti koje uzrokuju određene rizike od materijalno značajnog pogrešnog iskaza. (videti paragraf A15-A16)

(u) Kolektor - Fizička jedinica ili proces koji uklanja gasove sa efektom staklene bašte iz atmosfere.

(v) Izvor - Fizička jedinica koja ispušta gasove sa efektom staklene bašte u atmosferu.

(w) Tip emisije - Grupa emisija određena na osnovu, na primer, izvora emisije, vrste gasa, oblasti ili postrojenja.

Zahtevi

ISAE 3000 (Revidiran)

15. Praktičar ne predstavlja usklađenost sa ovim ISAE osim ukoliko nije usklađen sa zahtevima i ovog ISAE i ISAE 3000. (videti paragrafe A5-A6, A17, A21-A22, A37, A127)

Prihvatanje i nastavak angažovanja

Veštine, znanje i iskustvo

16. Partner u angažovanju treba:

(a) Da je kompetentan u oblasti uveravanja, i i ima tehnike razvijene kroz obimne obuke da prihvati odgovornost izdavanja zaključka o uveravanju; i

(b) Da se uveri da lica koja sprovode angažovanje zajednički imaju odgovarajuće kompetencije i sposobnosti, uključujući za kvantifikaciju i izveštavanje o emisijama i u oblasti uveravanja, kako bi sproveli angažovanje u skladu sa ovim ISAE. (videti paragrafe A18-A19)

Preduslovi angažovanja

17. U cilju utvrđivanja da li su prisutni preduslovi za angažovanje:

(a) Partner u angažovanju utvrđuje da li i izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte i angažovanje imaju delokrug koji je dovoljan da bi bio koristan ciljnim korisnicima, naročito pri razmatranju sledećeg: (videti paragraf A20)

(i) Ako izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte isključuje značajne emisije koje su bile kvantifikovane, ili bi lako mogle biti kvantifikovane, da li su takva isključivanja opravdana u datim okolnostima;

(ii) Ako angažovanje isključuje uveravanje u pogledu značajnih emisija o kojima je entitet podneo izveštaj, da li su takva isključivanja opravdana u datim okolnostima; i

(iii) Ako angažovanje isključuje uveravanje u pogledu odbitaka emisija, da li su priroda uveravanja koje će praktičar steći u pogledu odbitaka i ciljni sadržaj izveštaja o uveravanju koji se odnose na njih jasni, opravdani u datim okolnostima i da li ih razume strana koja angažuje. (videti paragrafe A11-A12)

(b) Prilikom procene adekvatnosti primenljivih kriterijuma koje zahteva ISAE 3000 (revidiran), praktičar treba da utvrdi, da li kriterijumi obuhvataju minimum sledeće: (videti paragrafe A23-A26)

(i) Metod za određivanje organizacione granice entiteta; (videti paragrafe A27-A28)

(ii) Gasove sa efektom staklene bašte koji će se uzimati u obzir;

(iii) Prihvatljive metode kvantifikacije, uključujući metode za prilagođavanje osnovne godine (ako je primenljivo); i

(iv) Odgovarajuća obelodanjivanja kako bi ciljni korisnici razumeli značajna prosuđivanja koja su obavljena tokom pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. (videti paragrafe A29-A34)

(c) Praktičar treba da pribavi saglasnost od entiteta da prihvata i razume svoju odgovornost:

(i) Za osmišljavanje, implementaciju i održavanje interne kontrole za koju entitet utvrdi da je neophodna za omogućavanje pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte koji ne sadrži materijalno značajne pogrešne iskaze, nastale bilo usled kriminalnih radnji ili grešaka;

(ii) Za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte u skladu sa primenljivim kriterijumima; i (videti paragraf A35)

(iii) Za upućivanje na primenljive kriterijume koje je primenjivao ili njihove opise u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte i kada to nije evidentno na osnovu okolnosti angažovanja, ko ih je osmislio. (videti paragraf A36)

Sporazum o uslovima angažovanja

18. Ugovoreni uslovi angažovanja koje zahteva ISAE 3000 (revidiran) treba da obuhvataju: (videti paragraf A37)

(a) Cilj i delokrug angažovanja;

(b) Odgovornosti praktičara;

(c) Odgovornosti entiteta, uključujući i one opisane u paragrafu 17(c);

(d) Identifikovanje primenljivih kriterijuma za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte;

(e) Upućivanje na očekivanu formu i sadržaj izveštaja koje treba da izda praktičar, kao i saopštenja da mogu postojati okolnosti u kojima se izveštaj može razlikovati od njegove očekivane forme i sadržaja; i

(f) Potvrdu da entitet pristaje da obezbedi pisane primerke zaključka o angažovanju.

Planiranje

19. Prilikom planiranja angažovanja shodno zahtevima ISAE 3000 (revidiran), praktičar treba da: (videti paragrafe A38-A41)

(a) Identifikuje karakteristike angažovanja koje definišu njegov delokrug;

(b) Utvrdi ciljeve angažovanja u pogledu izveštavanja, radi planiranja vremena angažovanja i prirode neophodne komunikacije;

(c) Razmotri faktore, koji su, na osnovu profesionalnog prosuđivanja praktičara, značajni za usmeravanje aktivnosti tima koji radi na angažovanju;

(d) Razmotri rezultate procedura za prihvatanje ili nastavak angažovanja i, tamo gde je primenljivo, da li je saznanje koje je rezultat drugih angažovanja koje je za entitet sproveo partner u angažovanju relevantno;

(e) Utvrđuje prirodu, vreme i obim resursa koji su neophodni za sprovođenje angažovanja, uključujući učešće stručnjaka i drugih praktičara; i (videti paragrafe A42-A43)

(f) Utvrđuje uticaj funkcije interne revizije entiteta, ukoliko postoji, na angažovanje.

Materijalnost u planiranju i sprovođenju angažovanja

Utvrđivanje materijalnosti i materijalnosti performanse prilikom planiranja angažovanja

20. Prilikom određivanja opšte strategije angažovanja, praktičar utvrđuje materijalnu značajnost za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. (videti paragrafe A44-A50)

21. Praktičar utvrđuje materijalnost performanse za svrhe procene rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza i utvrđivanja prirode, vremena i dodatnih procedura.

Revidiranja tokom trajanja angažovanja

22. Praktičar revidira materijalni značaj za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte u slučaju da tokom angažovanja postane upoznat sa informacijama koje bi uzrokovale različito početno određivanje iznosa od strane praktičara. (videti paragraf A51)

Razumevanje entiteta i njegovog okruženja, uključujući i internu kontrolu entiteta i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza

Sticanje razumevanja entiteta i njegovog okruženja

23. Praktičar stiče razumevanje o sledećem (videti paragrafe A52-A53)

(a) Relevantnoj privrednoj grani, regulatornim i drugim eksternim faktorima uključujući i primenljive kriterijume.

(b) Prirodi entiteta, uključujući:

(i) Prirodu poslovanja koje je u okvirima organizacione granice entiteta, uključujući: (videti paragrafe A27-A28)

a. Izvore i potpunost emisija, i, ukoliko postoje, kolektore emisija i odbitke emisija;

b. Doprinos svakog od njih ukupnim emisijama entiteta; i

c. Neizvesnosti povezane sa količinama koje su navedene u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte (videti paragrafe A54-A59)

(ii) Promene u odnosu na prethodni period u pogledu prirode ili obima poslovanja, uključujući i to da li je bilo spajanja, sticanja ili prodaje izvora emisije, ili eksternog angažovanja funkcija u pogledu značajnih emisija; i

(iii) Učestalost i prirodu prekida u poslovanju. (videti paragrafe A60)

(c) Odabiru i primeni metoda kvantifikacije od strane entiteta, kao i politika izveštavanja, uključujući i razloge njihovih promena, kao i potencijalnu mogućnost duplog računanja emisija u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

(d) Zahtevima primenljivih kriterijuma koji su relevantni za procene, uključujući i povezana obelodanjivanja.

(e) Cilju i strategiji entiteta u pogledu klimatskih promena, ako postoje, i sa njima povezanim ekonomskim, regulatornim, fizičkim i reputacionim rizicima. (videti paragraf A61)

(f) Nadzoru i odgovornosti za informacije o emisijama u okviru entiteta.

(g) Da li entitet ima funkciju interne revizije, i ako ima, aktivnosti ove funkcije i glavne nalaze u pogledu emisija.

Procedure za sticanje razumevanja i identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza

24. Procedure za sticanje razumevanja o entitetu i njegovom okruženju, kao i za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza treba da uključuju sledeće: (videti paragrafe A52-A53, A62)

(a) Ispitivanje lica u okviru entiteta, koja, po proceni praktičara, imaju informacije koje mogu da pomognu u identifikovanju i proceni rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza nastalih usled kriminalnih radnji ili grešaka.

(b) Analitičke procedure. (videti paragrafe A63-A65)

(c) Posmatranje i pregled. (videti paragrafe A66-A68)

Sticanje saznanja o internoj kontroli entiteta

Ograničeno uveravanje

Uveravanje u razumnoj meri

25L. Za internu kontrolu koja je relevantna za kvantifikaciju i izveštavanje o emisijama, kao osnove za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, praktičar stiče razumevanje putem ispitivanja sledećeg: (videti paragrafe A52-A53, A69-A70)

(a) Kontrolnog okruženja;

(b) Informacionog sistema, uključujući povezane poslovne procese i saopštavanja uloga i odgovornosti i značajnih pitanja koja se odnose na izvešavanje o emisijama; i

(c) Rezultata procesa za procenu rizika entiteta.

25R. Praktičar stiče razumevanje o sledećim komponentama interne kontrole entiteta koje su relevantne za kvantifikaciju i izveštavanje o emisijama kao osnove za identifikovanje i pro­cenu rizika od materijalno zna­čajnih pogrešnih iskaza: (vide­ti paragrafe A52-A53, A70)

(a) Kontrolnom okruženju;

(b) Informacionom sistemu uključujući povezane poslovne procese i saopštavanje uloga i odgovornosti kao i značajnih pitanja koja se odnose na izvešavanje o emisijama;

(c) Procesu za procenu rizika entiteta;

(d) Kontrolnim aktivnostima relevantnim za angažovanje, odnosno one za koje praktičar prosudi da je neophodno razumeti u cilju procene rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou tvrdnje i osmišljavanje dodatnih pr­o­cedura kao od­govor na procenjene rizike. Anga­žo­va­nje na osnovu kojeg se pruža uveravanje ne zahteva razumevanje svih aktivnosti kontrole koje se odnose na svaku značajnu vrstu emisije i obelodanjivanje u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte ili na svaku tvrdnju koja je za njih relevantna; i (videti paragrafe A71-A72)

(e) Nadzoru kontrola.

26R. Prilikom sticanja razumevanja koja zahteva paragraf 25R, pored ispitivanja osoblja entiteta praktičar procenjuje koncept kontrola i utvrđuje da li su one implementirane putem sprovođenja procedura. (vide­ti paragrafe A52-A53)

Druge procedure za razumevanje i identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza

27. Ako je partner u angažovanju obavljao druga angažovanja za entitet, partner u angažovanju razmatra da li su dobijene informacije relevantne za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza. (videti paragraf A73)

28. Praktičar ispituje rukovodstvo i druge u okviru entiteta, po potrebi, kako bi utvrdio da li imaju saznanja o eventualnim realnim, navodnim kriminalnim radnjama ili sumnjama na kriminalne radnje ili na neusklađenost sa zakonom ili regulativom, što utiče na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. (videti paragrafe A84-A86)

29. Partner u angažovanju i drugi ključni članovi tima koji radi na angažovanju, kao i ključni eksterni stručnjaci, razmatraju podložnost izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte entiteta materijalno značajnom pogrešnom iskazu, bilo usled kriminalnih radnji ili grešaka, kao i primenu primenljivih kriterijuma na činjenice i okolnosti entiteta. Partner u angažovanju utvrđuje koja pitanja treba saopštiti članovima tima na angažovanju i eventualno eksternim stručnjacima praktičara koji nisu učestvovali u diskusiji.

30. Praktičar procenjuje da li metode kvantifikacije i politike izveštavanja entiteta, uključujući i utvrđivanje organizacionih granica entiteta, odgovaraju njegovom poslovanju i da li su u skladu sa primenljivim kriterijumima i politikama kvantifikacije i izveštavanja koji su se koristili u relevantnoj privrednoj grani i u prethodnim periodima.

Sprovođenje procedura na lokaciji postrojenja entiteta

31. Praktičar utvrđuje da li je neophodno u okolnostima angažovanja sprovoditi procedure na lokaciji značajnih postrojenja. (videti paragrafe A15-A16, A74-A77)

Interna revizija

32. U slučajevima kada entitet ima funkciju interne revizije koja je relevantna za angažovanje, praktičar: (videti paragraf A78)

(a) Utvrđuje da li, i u kom obimu, koristiti rezultate specifičnog rada funkcije interne revizije; i

(b) Ukoliko koristi rezultate specifičnog rada funkcije interne revizije, utvrđuje da li taj rad odgovara svrhama angažovanja.

Identifikovanje i procena rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza

Ograničeno uveravanje

Uveravanje u razumnoj meri

33L. Praktičar identifikuje i procenjuje rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza:

(a) Na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte; i (videti paragrafe A79-A80)

(b) Za materijalno značajne vr­s­te emisija i obelodanjivanja, (videti paragraf A81)

kao osnovu za osmišljavanje i sprovođenje procedura čija priroda, vreme i obim:

(c) Predstavljaju odgovor na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza; i

(d) Omogućavaju praktičaru da stekne ograničeno uveravanje o tome da li je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte sastavljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa primenljivim kriterijumima.

33R. Praktičar identifikuje i procenjuje rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza:

(a) Na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte; i (videti paragrafe A79-A80)

(b) Na nivou tvrdnje za materijalno značajne vrste emisija i obelodanjivanja, (videti paragrafe A81 - A82)

kao osnovu za osmišljavanje i sprovođenje procedura čija pr­i­roda, vreme i obim: (videti paragraf A83)

(c) Predstavljaju odgovor na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza; i

(d) Omogućavaju praktičaru da stekne uveravanje u razumnoj meri o tome da li je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte sastavljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa primenljivim kriterijumima.

Uzroci rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza

34. Prilikom sprovođenja procedura koje zahtevaju paragrafi 33L ili 33R, praktičar razmatra, kao minimum, sledeće faktore: (videti paragrafe A84-A89)

(a) Verovatnoću postojanja namernih pogrešnih iskaza u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte; (videti paragrafe A84-A86)

(b) Verovatnoću neusklađenosti sa odredbama, i onim zakonima i regulativom za koje je opšte priznato da imaju direktan uticaj na sadržaj izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte; (videti paragraf A87)

(c) Mogućnost izostavljanja potencijalno značajne emisije; (videti paragraf A88(a))

(d) Značajne ekonomske ili regulatorne promene; (videti paragraf A88(b))

(e) Prirodu poslovanja; (videti paragraf A88(c))

(f) Prirodu metoda kvantifikacije; (videti paragraf A88(d))

(g) Stepen složenosti pri određivanju organizacionih granica i da li učestvuju povezane strane; (videti paragrafe A27-A28)

(h) Da li postoje značajne emisije koje su izvan uobičajenog toka poslovanja za entitet, ili se čine neuobičajenim u nekom drugom pogledu; (videti paragraf A88(e))

(i) Stepen subjektivnosti u kvantifikaciji emisija; (videti paragraf A88(e))

(j) Da li su emisije trećeg reda uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte; i (videti paragraf A88(f))

(k) Na koji način entitet vrši značajne procene i podatke na kojima su oni zasnovani. (videti paragraf A88(g))

Opšti odgovori na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza i dodatne procedure

35. Praktičar osmišljava i implementira opšte odgovore na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. (videti paragrafe A90-A93)

36. Praktičar osmišljava i sprovodi dodatne procedure čija priroda, vreme i obim odgovaraju procenjenim rizicima i materijalno značajnim pogrešnim iskazima, uzimajući u obzir odgovarajući nivo uveravanja, razumni ili ograničeni. (videti paragraf A90)

Ograničeno uveravanja

Uveravanje u razumnoj meri

37L. Pri osmišljavanju i sprovođenju dodatnih procedura u skladu sa paragrafom 36, praktičar: (videti paragrafe A90, A94)

(a) Razmatra razloge za procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza za materijalno značajne vrste emisija i obelodanjivanja; i (videti paragraf A95)

(b) Pribavlja ubedljivije dokaze što je procena rizika od strane praktičara viša. (videti paragraf A97)

37R. Pri osmišljavanju i sprovođenju dodatnih procedura u skladu sa paragrafom 36, praktičar: (videti paragrafe A90, A94)

(a) Razmatra razloge za procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza za materijalno značajne vrste emisija i obelodanjivanja; uključujući (videti paragraf A95)

(i) Verovatnoću postojanja materijalno značajnih pogrešnih iskaza usled određenih karakteristika relevantne vrste emisije ili obelodanjivanja (odnosno, inherentni rizik); i

(ii) Da li praktičar namerava da se oslanja na operativnu efektivnost kontrola prilikom utvrđivanja prirode, vremena i obima drugih procedura; i (videti paragraf A96)

(c) Pribavlja ubedljivije dokaze što je procena rizika od strane praktičara viša. (videti paragraf A97)

Testiranje kontrola

38R. Praktičar osmišljava i sprovodi testove kontrola u cilju pribavljanja dovoljno odgovarajućih dokaza o operativnoj efektivnosti relevantnih kontrola ako: (videti paragraf A90(a))

(a) Praktičar namerava da se os­la­nja na operativnu efektivnost kontrola pri utvr­đi­vanju prirode, vremena i obima drugih procedura; ili (videti paragraf A96)

(b) Druge procedure, koje nisu testovi kontrola, ne mogu same obezbediti dovoljno odgovarajućih dokaza na nivou tvrdnje. (videti paragraf A98)

39R. Ako su otkrivena odstupanja od kontrola na koje praktičar namerava da se osloni, praktičar vrši specifična ispitivanja u cilju razumevanja ovih pitanja i njihovih potencijalnih posledica i utvrđuje da li: (videti paragraf A90)

(a) Obavljeni testovi kontrola obezbeđuju odgovarajuću osnovu za oslanjanje na kontrole;

(b) Su neophodni dodatni testovi kontrola; ili

(c) Potencijalni rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza treba da se rešavaju pomoću drugih procedura.

Druge procedure koje nisu testovi kontrola

40R. Nezavisno od procenjenih rizika od materijalno značajnih pogrešnih tvrdnji, praktičar osmišljava i obavlja testove detalja ili analitičke procedure pored testova kontrole, ukoliko postoje, za svaku materijalno značajnu vrstu emisija i obelodanjivanja. (videti paragrafe A90, A94)

41R. Praktičar razmatra da li treba obaviti eksterne procedure potvrđivanja. (videti paragrafe A90, A99)

Analitičke procedure sprovedene kao odgovor na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza

42L. Ako osmišljava i obavlja analitičke procedure, praktičar: (videti paragrafe A90(c), A100-A102)

(a) Utvrđuje podesnost odre­đe­nih analitičkih procedura, uzimajući u obzir procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza i testove detalja, ako ih ima;

(b) Procenjuje pouzdanost podataka na osnovu kojih je izgrađeno očekivanje praktičara o evidentiranim količinama ili srazmerama, uzimajući u obzir izvor, uporedivost i prirodu i relevantnost dostupnih informacija, kao i kontrola nad pripremom; i

(c) Razvija očekivanja u odnosu na evidentirane količine ili srazmere.

43L. Ako se analitičkim procedurama identifikuju fluktuacije ili odnosi koje nisu u skladu sa drugim relevantnim informacijama, ili se značajno

Analitičke procedure sprovedene kao odgovor na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza

42R. Ako osmišljava i obavlja analiti­čke procedure, praktičar: (videti paragrafe A90(c), A100-A102)

(a) Utvrđuje podesnost određe­nih analitičkih procedura, uzimajući u obzir procenjene rizike od mate­rijalno značajnih pogrešnih iskaza i testove detalja, ako ih ima za ove tvrdnje;

(b) Procenjuje pouzdanost podataka na osnovu kojih je izgrađeno očekivanje praktičara o evidentiranim koli­činama ili srazmerama, uzimajući u obzir izvor, uporedivost i prirodu i relevantnost dostupnih informacija, kao i kontrola nad pripremom; i

(c) Razvija očekivanja u odnosu na evidentirane količine ili srazmere koji su dovoljno precizna da identifikuju moguće materijalno značajne pogrešne iskaze.

razlikuju od očekivanih količina ili srazmera, praktičar vrši ispitivanje entiteta o ovim razlikama. Praktičar razmatra sve odgovore na ove upite kako bi utvrdio da li su u datim okolnostima neophodne druge procedure. (videti paragraf A90(c))

43R. Ako se analitičkim procedurama identifikuju fluktuacije ili odnosi koji nisu u skladu sa drugim relevantnim informacijama, ili se značajno razlikuju od očekivanih količina ili srazmera, praktičar vrši ispitivanje entiteta o ovim razlikama putem: (videti paragraf A90(c))

(a) Ispitivanja entiteta i pribavljanja dodatnih dokaza koji su relevantni u odnosu na odgovore entiteta; i

(b) Obavljanja drugih procedura koje su neophodne u datim okolnostima.

Procedure koje se odnose na procene

44L. Na bazi procenjenih rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, praktičar: (videti paragrafe A103-A104)

(a) Procenjuje da li:

(i) Je entitet adekvatno primenio zahteve primenljivih kriterijuma koji su relevantni za procene; i

(ii) Su metode za vršenje procena adekvatne i da li se dosledno primenjuju, kao i da li promene, ukoliko ih ima, u procenama koje su predmet izveštaja ili metodama njihovog vršenja za prethodni period odgovaraju okolnostima; i

(b) Razmatra da li su u datim okolnostima neophodne dru­ge procedure.

Procedure koje se odnose na procene

44R. Na bazi procenjenih rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, praktičar procenjuje da li: (videti paragraf A103)

(a) Je entitet adekvatno primenio zahteve primenljivih kriterijuma koji su relevantni za procene; i

(b) Su metode za vršenje pro­cena adekvatne i da li se dosledno primenjuju, kao i da li promene, ukoliko ih ima, u procenama koje su predmet izveštaja ili me­toda­ma njihovog vršenja za prethodni period odgo­varaju okolnostima; i

45R. Pri rešavanju procenjenog rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, praktičar preduzima jednu ili više sledećih mera, uzimajući u obzir prirodu procena: (videti para­graf A103)

(a) Testira način na koji je entitet izvršio procenu i podatke na kojima je ona zasnovana. Pritom, prak­tičar procenjuje da li:

(i) Metod kvantifikacije koji je korišćen odgovara okolnostima; i

(ii) Su pretpostavke koji­ma se služi entitet razumne.

(b) Testira operativnu efektivnost kontrola nad vršenjem procena od strane entiteta, zajedno sa drugim odgovarajućim procedurama.

(c) Određuje procenjenu vrednost ili raspon vrednosti za vrednovanje procene entiteta. Za ove svrhe:

(i) Ako praktičar koristi pretpostavke ili metode koji se razlikuju od entitetovih, praktičar stiče dovoljno saznanja o entitetovim pretpostavkama ili metodama da bi ustanovio da praktičareva procenjena vrednost ili raspon vrednosti uzima u obzir relevantne varijable i da bi procenio eventualne značajne razlike od entitetove procene.

(ii) Ako praktičar zaključi da je prikladno koristiti raspon vrednosti, praktičar sužava raspon, na bazi dostupnih dokaza, sve dok se rezultati u okviru raspona ne smatraju razumnim.

Uzorkovanje

46. Ako se koristi uzorkovanje, praktičar, prilikom određivanja uzorka, razmatra svrhu procedure i karakteristike populacije iz koje je uzet uzorak. (videti paragrafe A90(b), A105)

Kriminalne radnje, zakoni i regulativa

47. Praktičar adekvatno rešava pitanja kriminalnih radnji, sumnji na kriminalne radnje i neusklađenosti ili sumnje na neusklađenost sa zakonom ili regulativom koji su identifikovani tokom angažovanja. (videti paragrafe A106-A107)

Ograničeno uveravanje

Uveravanje u razumnoj meri

Procedure koje se odnose na proces agregiranja izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte

48L. Proces agregiranja izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte uključuju sledeće procedure praktičara: (videti paragraf A108)

(a) Usaglašavanje ili uskla­đi­vanje izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte sa osnovnom evidencijom; i

(b) Sticanje, putem ispitivanja entiteta, razumevanja o materijalno značajnim prilagođavanjima izvršenim tokom pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte i razmatranje da li su u datim okolnostima neophodne druge procedure.

Procedure koje se odnose na proces agregiranja izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte

48R. Proces agregiranja izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte uključuje sledeće procedure praktičara: (videti paragraf A108)

(a) Usaglašavanje ili usklađiva­nje izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte sa osnovnom evidencijom; i

(b) Ispitivanje materijalno značajnih prilagođavanja izvršenih tokom pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

Utvrđivanje da li su neophodne dodatne procedure u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje

49L. Ukoliko praktičar uoči pitanje (pitanja) koje uzrokuje da praktičar smatra da u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte postoji materijalno značajan pogrešan iskaz, praktičar osmišljava i sprovodi dovoljno dodatnih procedura koje će mu omogućiti da: (videti paragrafe A109-A110)

(a) Zaključi da nije verovatno da će to pitanje (pitanja) uzrokovati materijalno pogrešan izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte; ili

(b) Utvrdi da pitanje (pitanja) uzrokuje materijalno pogrešan izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. (videti paragraf A111)

Revidiranje procene rizika u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri

49R. Praktičareva procena rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou tvrdnje može da se promeni usled pribavljanja dodatnih dokaza tokom angažovanja. U okolnostima kada praktičar pribavi dokaze na osnovu sprovođenja dodatnih procedura, ili ukoliko se dobiju nove informacije, a ti dokazi ili informacije nisu u skladu sa dokazima na osnovu kojih je praktičar prvobitno zasnovao procenu rizika, praktičar revidira procenu i shodno tome modifikuje planirane procedure. (videti paragraf A109)

Akumuliranje identifikovanih pogrešnih iskaza

50. Praktičar evidentira i akumulira pogrešne iskaze koji su identifikovani tokom angažovanja, osim onih koji su očigledno beznačajni. (videti paragraf A112)

Razmatranje pogrešnih iskaza identifikovanih tokom trajanja angažovanja

51. Praktičar utvrđuje da li opšta strategija i plan angažovanja treba da budu revidirani ako:

(a) Priroda identifikovanih pogrešnih iskaza i okolnosti njihovog javljanja ukazuju na moguće postojanje drugih pogrešnih iskaza, koji uzeti zbirno sa pogrešnim iskazima identifikovanim tokom angažovanja mogu biti materijalno značajni; ili

(b) Zbir pogrešnih iskaza identifikovanih tokom angažovanja se približava materijalnom značaju koji je utvrđen u skladu sa paragrafima 20-22 ovog ISAE.

52. Ako je, na zahtev praktičara, entitet ispitao vrstu emisije ili obelodanjivanje i ispravio otkrivene pogrešne iskaze, praktičar sprovodi procedure koje se odnose na rad koji je obavio entitet radi utvrđivanja da li su materijalno značajni pogrešni iskazi i dalje prisutni.

Saopštavanje o ispravkama pogrešnih iskaza

53. Praktičar blagovremeno saopštava licu odgovarajućeg nivoa u okviru entiteta o svim sakupljenim akumuliranim pogrešnim iskazima tokom angažovanja i zahteva od entiteta da ispravi te pogrešne iskaze.

54. Ako entitet odbije da ispravi neke ili sve pogrešne iskaze koje mu je saopštio praktičar, praktičar pribavlja informacije o entitetovim razlozima za ne vršenje ispravki i te informacije uzima u obzir prilikom formiranja zaključka.

Procena uticaja neispravljenih pogrešnih iskaza

55. Pre procene uticaja neispravljenih pogrešnih iskaza, praktičar vrši ponovnu procenu materijalnog značaja utvrđenog u skladu sa paragrafima 20-22 ovog ISAE u cilju potvrde da li je i dalje adekvatna u kontekstu stvarnih emisija entiteta.

56. Praktičar utvrđuje da li su neispravljeni pogrešni iskazi materijalno značajni, pojedinačno ili zbirno. Prilikom utvrđivanja ovoga, praktičar razmatra veličinu i prirodu materijalno značajnih pogrešnih iskaza, kao i određene okolnosti njihovog nastanka, u odnosu na određene vrste emisija ili obelodanjivanja i na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. (videti paragraf 72).

Korišćenje rada drugih praktičara

57. Kada praktičar namerava da koristi rad drugog praktičara, praktičar treba da:

(a) Komunicira jasno sa ovim drugim praktičarima o delokrugu i vremenu njihovog rada i njihovim nalazima; i (videti paragrafe A113-A114)

(b) Procenjuje da dovoljnost i adekvatnost procesa i pribavljenih dokaza, za svrhe uključivanja povezanih informacija u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. (videti paragraf A115)

Pisane izjave rukovodstva

58. Praktičar zahteva pisane izjave od lica u okviru firme koja imaju odgovarajuću odgovornost za određena pitanja kao i znanje o njima: (videti paragraf A116)

(a) Da su ispunili svoju odgovornost pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, uključujući uporedne informacije tamo gde je prikladno, u skladu sa primenljivim kriterijumima, kao što je ustanovljeno uslovima angažovanja;

(b) Da su obezbedili praktičaru relevantne informacije i pristup, kao što je dogovoreno u uslovima angažovanja i prikazali sva relevantna pitanja u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte;

(c) Da li smatraju da efekti neispravljenih pogrešnih iskaza nisu materijalno značajni, pojedinačno ili zbirno, za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. Kratak prikaz ovih stavki treba uključiti u pisanoj izjavi ili priložiti uz nju;

(d) Da li smatraju da su značajne pretpostavke koje su korišćene pri vršenju procena, opravdane;

(e) Da su saopštili praktičaru sve nedostatke u internoj kontroli koji su relevantni za angažovanje a koji nisu očigledno beznačajni, a sa kojima su upoznati; i

(f) Da li su obelodanili praktičaru svoja saznanja o stvarnim kriminalnim radnjama, sumnjama ili tvrdnjama o kriminalnim radnjama ili neusklađenosti sa zakonima i regulativom u slučajevima kada bi kriminalne radnje ili neusklađenost mogli imati materijalno značajan uticaj na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

59. Datum pisane izjave rukovodstva treba da bude što bliži moguće datumu izveštaja o uveravanju, ali ne nakon tog datuma.

60. Praktičar se uzdržava od izražavanja zaključka o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, u slučajevima kada povlačenje nije mo­guće pod važećim zakonima i regulativom, ako:

(a) Praktičar zaključi da postoji dovoljno sumnje u integritet lica koje obezbeđuje pisanu izjavu koja se zahteva paragrafima 58(a) i (b) tako da te pisane izjave u ovim aspektima nisu pouzdane; ili

(b) Entitet nije obezbedio pisane izjave koje se zahtevaju paragrafima 58(a) i (b).

Naknadni događaji

61. Praktičar: (videti paragraf A117)

(a) Razmatra da li događaji nastali između datuma izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte i datuma izveštaja o uveravanju zahtevaju korekciju ili obelodanjivanje u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, i procenjuje da li je pribavljeno dovoljno odgovarajućih dokaza o tome da li su ovakvi događaji adekvatno prikazani u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte u skladu sa primenljivim kriterijumima; i

(b) Adekvatno odgovara na činjenice sa kojima praktičar je upoznat nakon datuma izveštaja o uveravanju, koje bi, da su bile poznate praktičaru na taj datum, mogle da uzrokuju da praktičar izmeni izveštaj o uveravanju.

Uporedne informacije

62. Kada su, sa informacijama o tekućim emisijama prezentovane uporedne informacije, a neke od njih ili sve, su sadržane u praktičarevom zaključku, njegove procedure u pogledu uporednih informacija treba da uključuju procenu da li: (videti paragrafe A118-A121)

(a) Se uporedne informacije slažu sa iznosima i drugim obelodanjivanjima prezentovanim u tom periodu, ili su, kada je to prikladno, adekvatno prepravljene, a ova prepravljanja adekvatno obelodanjena; i (videti paragraf A121)

(b) Su politike koje se odnose na kvantifikaciju uporednih informacija, u skladu sa onim koje se primenjuju u tekućem periodu, ili, ako je bilo promena, da li su one pravilno primenjene i adekvatno obelodanjene.

63. Bez obzira na to da li zaključak praktičara obuhvata uporedne informacije, ako praktičar postane upoznat sa mogućim postojanjem prezentovanih materijalno značajnih pogrešnih iskaza, praktičar:

(a) Razmatra ovo pitanje sa onim licem (licima) u okviru entiteta koje ima odgovarajuće odgovornosti za određena pitanja i znanje o njima, i sprovode procedure koje odgovaraju datim okolnostima; i (videti paragrafe A122-A123)

(b) Razmatra uticaj na izveštaj o uveravanju. Ako prezentovane uporedne informacije sadrže materijalno značajan pogrešan iskaz, a uporedne informacije nisu prepravljene:

(i) U slučajevima kada zaključak praktičara obuhvata uporedne informacije, praktičar izražava kvalifikovani zaključak ili negativan zaključak u izveštaju o uveravanju; ili

(ii) U slučajevima kada zaključak praktičara ne obuhvata uporedne informacije, praktičar uključuje paragraf Ostala pitanja u izveštaj o uveravanju u kojem opisuje okolnosti koje utiču na uporedne informacije.

Ostale informacije

64. Praktičar tumači i druge informacije uključene u dokumentaciju koja sadrži izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte i izveštaj o uveravanju u cilju identifikovanja materijalno značajnih nedoslednosti, ukoliko ih ima, sa izveštajem o gasovima sa efektom staklene bašte ili izveštajem na osnovu kojeg se pruža uveravanje, ako, nakon tumačenja tih drugih informacija, praktičar: (videti paragraf A139)

(a) Identifikuje materijalno značajnu nedoslednost između tih ostalih informacija i izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte ili sa izveštajem o uveravanju; ili

(b) Postane upoznat sa materijalno značajnim pogrešnim iskazom činjenice u tim ostalim informacijama koja nije povezana sa pitanjima koja se javljaju u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte ili sa izveštajem o uveravanju,

praktičar, razmatra ovo pitanje sa entitetom i, po potrebi preduzima dalje mere. (videti paragrafe A124-A126)

Dokumentacija

65. Prilikom dokumentovanja prirode, vremena i obima sprovedenih procedura, praktičar evidentira: (videti paragraf A127)

(a) Identifikovanje karakteristika testiranih specifičnih stavki ili pitanja;

(b) Lice koje je sprovelo angažovanje i datum završetka ovog rada; i

(c) Lice koje je izvršilo pregled obavljenog rada na angažovanju kao i datum i obim ovog pregleda.

66. Praktičar dokumentuje razmatranja značajnih pitanja sa entitetom i drugima, uključujući prirodu razmatranih značajnih pitanja, kao i kada i sa kim su ova razmatranja obavljena. (videti paragraf A127)

Kontrola kvaliteta

67. Praktičar uključuje u dokumentaciju angažovanja sledeće:

(a) Pitanja koja su identifikovana u pogledu usklađenosti sa relevantnim etičkim zahtevima i način na koji su ta pitanja rešena;

(b) Zaključke o usklađenosti sa zahtevima nezavisnosti koji se primenjuju na angažovanje, i sva druga relevantna razmatranja sa firmom koja potkrepljuju ove zaključke;

(c) Zaključke koji su doneti u pogledu prihvatanja saradnje i nastavku odnosa sa klijentom i angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje; i

(d) Prirodu i delokrug konsultacija koje su preduzete tokom angažovanja, kao i zaključke koji su iz njih proizašli.

Pitanja koja se javljaju nakon datuma izveštaja o uveravanju

68. Ukoliko, u izuzetnim okolnostima, praktičar obavi nove ili dodatne procedure ili izvede nove zaključke nakon datuma izveštaja o uveravanju, praktičar dokumentuje sledeće: (videti paragraf A128)

(a) Okolnosti sa kojima se susreo;

(b) Nove ili dodatne procedure koje su sprovedene, pribavljene dokaze i donete zaključke, kao i njihov uticaj na izveštaj o uveravanju; i

(c) Kada i ko je izvršio dokumentovanje i pregled rezultirajućih promena u angažovanju.

Kompletiranje konačnog dosijea angažovanja

69. Praktičar blagovremeno sastavlja dokumentaciju angažovanja u dosijeu angažovanja i završava administrativni proces sastavljanja konačnog dosijea angažovanja nakon datuma izveštaja o uveravanju. Nakon završetka rada na sastavljanju konačnog dosijea angažovanja, praktičar ne briše i ne odbacuje dokumentaciju o angažovanja bilo kakve prirode, sve dok ne istekne period čuvanja te dokumentacije. (videti paragraf A129)

70. U okolnostima koje nisu predviđene paragrafom 68 kada praktičar smatra da je neophodno da modifikuje postojeću dokumentaciju angažovanja ili da doda novu dokumentaciju angažovanja nakon sastavljanja konačnog dosijea angažovanja, bez obzira na prirodu izmena ili dopuna, praktičar dokumentuje sledeće:

(a) Specifične razloge za izmene ili dopune; i

(b) Kada i ko ih je izvršio i pregledao.

Pregled kontrole kvaliteta angažovanja

71. Za ona angažovanja, ukoliko postoje, za koja se zakonom ili regulativom zahteva pregled kontrole kvaliteta ili za koja je firma utvrdila da je neophodno obaviti pregled kontrole kvaliteta angažovanja, lice koje vrši pregled obavlja objektivnu procenu značajnih prosuđivanja tima koji je radio na angažovanju, kao i zaključaka koji su doneti prilikom formiranja izveštaja o uveravanju. Ova procena uključuje: (videti paragraf A130)

(a) Razmatranje značajnih pitanja sa partnerom koji radi na angažovanju, uključujući profesionalne kompetencije tima koji radi na angažovanju u pogledu kvantifikacije i izveštavanja o emisijama i uveravanja;

(b) Pregled izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte i predloženog izveštaja o uveravanju;

(c) Pregled odabrane dokumentacije o angažovanju koja se odnosi na značajna prosuđivanja tima koji je radio na angažovanju i donete zaključke; i

(d) Procenu donetih zaključaka pri formulisanju izveštaja o uveravanju i razmatranju da li je predloženi izveštaj o uveravanju prikladan.

Formiranje zaključka o uveravanju

72. Praktičar formira zaključak o tome da li je stekao ograničeno ili uveravanje u razumnoj meri, po potrebi, o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Ovaj zaključak uzima u obzir zahteve paragrafa 56 i 73-75 ovog ISAE.

Ograničeno uveravanje

Uveravanje u razumnoj meri

73L. Praktičar procenjuje da li je došao do bilo kakvih saznanja koja uzrokuju da smatra da izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, nije pripremljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa primenljivim kriterijumima.

73R. Praktičar procenjuje da li je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte pripremljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa primenljivim kriterijumima.

74. Ova procena uključuje razmatranje kvalitativnih aspekata metoda kvantifikacije i praksi izveštavanja entiteta, uključujući pokazatelje mogućih pristrasnosti u prosuđivanju i odlukama prilikom obavljanja procena i prilikom pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, i da li, prema primenljivim kriterijumima:

(a) Su metode kvantifikacije i politike izveštavanja koje su odabrane i koje se primenjuju u skladu sa primenljivim kriterijumima i da li su odgovarajuće;

(b) Su izvršene procene tokom pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte opravdane;

(c) Su informacije prezentovane u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte relevantne, pouzdane, potpune, uporedive i razumljive;

(d) Izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte obezbeđuje adekvatno obelodanjivanje primenljivih kriterijuma i drugih pitanja, uključujući neizvesnosti, na takav način da ciljni korisnici mogu da shvate značajna prosuđivanja koja su nastala tokom njegove pripreme; i (videti paragrafe A29, A131-A133)

(e) Je terminologija koja se koristi u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte adekvatna.

75. Procena koja se zahteva paragrafom 73 treba takođe da uključuje razmatranje sledećeg:

(a) Ukupne prezentacije, strukture i sadržine izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte; i

(b) Gde je prikladno i u kontekstu kriterijuma, formulacije zaključka o uveravanju, ili drugih okolnosti angažovanja, da li izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte predstavlja osnovne emisije na način kojim se postiže fer prezentacija.

Sadržaj izveštaja o uveravanju

76. Izveštaj o uveravanju uključuje, minimum, sledeće osnovne elemente: (videti paragraf A134)

(a) Naslov koji jasno ukazuje na to da izveštaj predstavlja nezavisni izveštaj kojim se pruža uveravanje.

(b) Primalac (adresat).

(c) Identifikovanje ili opis nivoa uveravanja, bilo u razumnoj meri ili ograničenog stepena, koje je stekao praktičar.

(d) Identifikovanje izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, uključujući period(e) koji pokriva, i, ako neka informacija u tom izveštaju nije obuhvaćena zaključkom praktičara, jasno identifikovanje informacija koje su predmet uveravanja kao i isključenih informacija, zajedno sa izjavom da praktičar nije sproveo nikakve procedure u pogledu tih isključenih informacija, i da, stoga o njima ne izražava zaključak. (videti paragrafe A120, A135)

(e) Opis odgovornosti entiteta. (videti paragraf A35)

(f) Izjavu da je kvantifikacija gasova sa efektom staklene bašte podložna inherentnoj nepouzdanosti. (videti paragrafe A54-A59)

(g) Ako izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte uključuje odbitke emisija koji su obuhvaćeni zaključkom praktičara, identifikovanje tih odbitaka emisija i izjavu o odgovornosti praktičara u pogledu njih. (videti paragrafe A136-A139)

(h) Identifikovanje primenljivih kriterijuma;

(i) Identifikovanje načina i mogućnosti pristupa tim kriterijumima;

(ii) Ako su kriterijumi dostupni samo određenim ciljnim korisnicima, ili su relevantni samo za određenu svrhu, izjava kojom se ograničava upotreba izveštaja o uveravanju na te ciljne korisnike ili za tu svrhu; i (videti paragrafe A140-A141)

(iii) Ukoliko ustanovljene kriterijume treba dopuniti obelodanjivanjima u objašnjavajućim napomenama izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, da bi ti kriterijumi bili odgovarajući, identifikovanje relevantne napomene(a). (videti paragraf A131)

(i) Izjavu da firma čiji je praktičar član primenjuje ISQC 1, ili druge profesionalne zahteve, ili zahteve zakona ili regulative koji su makar jednako zahtevni kao ISQC 1. Ako praktičar nije profesionalni računovođa, izjava treba da identifikuje profesionalne zahteve ili zahteve zakona ili regulative, koji su primenjeni, a koji su makar jednako zahtevni kao ISQC 1.

(j) Izjavu da praktičar poštuje zahtev nezavisnosti i druge etičke zahteve Kodeksa IESBA, ili druge profesionalne zahteve koje nameću zakon ili regulativa, koji su makar jednako zahtevni kao Delovi A i B Kodeksa IESBA povezani sa angažovanjima o uveravanju. Ako praktičar nije profesionalni računovođa, izjava treba da identifikuje profesionalne zahteve ili zahteve koje nameću zakon ili regulativ, koji su primenjeni, a koji su makar jednako zahtevni kao Delovi A i B Kodeksa IESBA povezani sa angažovanjima o uveravanju.

(k) Opis odgovornosti praktičara, uključujući:

(i) Izjavu da je angažovanje sprovedeno u skladu sa ISAE 3410, Angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte; i

(ii) Informativni kratak prikaz rada koji je obavio kao osnovu za zaključak praktičara. U slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža razumno uveravanje, razumevanje prirode, vremena i obima obavljenih procedura je od ključnog značaja za razumevanje zaključka praktičara. U angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje ograničenog stepena, kratak prikaz obavljenih procedura treba da navodi da:

• Se procedure u okviru angažovanja na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje razlikuju po prirodi i vremenu od angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri i da su manjeg obima; i

• Kao rezultat toga, nivo stečenog uveravanja u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje je značajno niži od uveravanja koje bi bilo stečeno da je obavljeno angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri. (videti paragrafe A142-A144)

(l) Zaključak praktičara:

(i) u angažovanju na osnovu kojeg se pruža razumno uveravanje, zaključak treba da bude izražen u pozitivnoj formi; ili

(ii) u slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, zaključak treba da bude izražen u formi koja prenosi da li je, na bazi sprovedenih procedura i pribavljenih dokaza, praktičar postao upoznat sa pitanjem (pitanjima) koje uzrokuje da smatra da izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte nije pripremljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa primenljivim kriterijumima.

(iii) Ako praktičar izražava zaključak koji je modifikovan, izveštaj na osnovu kojeg se pruža uveravanje treba da sadrži:

a. Odeljak koji obezbeđuje opis pitanja koji uzrokuju modifikaciju; i

b. Odeljak koji sadrži modifikovan zaključak praktičara.

(m) Potpis praktičara. (videti paragraf A145)

(n) Datum izveštaja o uveravanju. Izveštaj na osnovu kojeg se pruža uveravanje treba da bude datiran najranije na datum na koji je praktičar pribavio dokaze na kojima je zasnovao zaključak, uključujući dokaze da su oni koji su priznati kod nadležnih organa potvrdili da su preuzeli odgovornost za izveštaje o gasovima sa efektom staklene bašte.

(o) Lokaciju u zakonskom sistemu gde praktičar sprovodi praksu.

Pasusi Skretanje pažnje i Ostala pitanja

77. Ako praktičar smatra da je neophodno da: (videti paragrafe A146-A152)

(a) Skrene pažnju ciljnih korisnika na neko pitanje koje je prezentovano ili obelodanjeno u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, koje je, po mišljenju praktičara, od tolikog značaja da je ključno za razumevanje izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte od strane korisnika (paragraf Skretanje pažnje); ili

(b) Saopštava pitanje koje nije prezentovano ili obelodanjeno u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, koje je, po mišljenju praktičara, relevantno za razumevanje angažovanja, odgovornosti praktičara ili izveštaj o uveravanju od strane ciljnih korisnika, (paragraf Ostala pitanja), a ovo nije zabranjeno zakonima ili regulativom, praktičar to čini u paragrafu u izveštaju o uveravanju sa odgovarajućim zaglavljem, koji jasno ukazuje da zaključak praktičara nije modifikovan u pogledu tog pitanja.

Zahtevi u pogledu drugih saopštenja

78. Praktičar saopštava licu (licima) koja imaju odgovornost nadzora nad izveštajem o gasovima sa efektom staklene bašte, da je praktičar tokom angažovanja uočio sledeća pitanjima i utvrđuje da li postoji odgovornost izveštavanja o njima prema drugoj strani unutar ili izvan entiteta:

(a) Nedostaci u internoj kontroli, koji su, prema profesionalnom prosuđivanju praktičara dovoljno značajni da zavređuju pažnju;

(b) Identifikovana kriminalna radnja ili sumnja na kriminalnu radnju; i

(c) Pitanja koja uključuju neusklađenost sa zakonom ili regulativom, osim onih pitanja koja su očigledno beznačajna. (videti paragraf A87)

* * *

Primena i druga objašnjenja

Uvod

Angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje koja obuhvataju ostale informacije pored izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte (videti paragraf 3)

A1. U nekim slučajevima, praktičar može sprovoditi angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u pogledu izveštaja koji uključuje informacije o gasovima sa efektom staklene bašte, ali te informacije o gasovima sa efektom staklene bašte nisu deo izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, kao što je definisano u paragrafu 14(m). U ovakvim slučajevima, ovaj ISAE može obezbediti smernice za takva angažovanja.

A2. U slučajevima kada je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte relativno manji deo ukupnih informacija koje su obuhvaćene zaključkom praktičara, obim u kojem je ovaj ISAE relevantan pitanje je profesionalnog prosuđivanja praktičara u okolnostima angažovanja.

Ključni pokazatelji performansi na bazi podataka o gasovima sa efektom staklene bašte (videti paragraf 4(b))

A3. Primer ključnog pokazatelja performansi na bazi podataka o gasovima sa efektom staklene bašte je ponderisani prosek emisija po kilometru vožnje vozila koja su proizvedena od strane entiteta tokom nekog perioda, čije izračunavanje i obelodanjivanje se u pojedinim zakonskim sistemima zahteva zakonima ili regulativom.

Procedure za angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje u razumnoj meri i ograničeno uveravanje (videti paragraf 8)

A4. Neke procedure koje se zahtevaju samo za angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje u razumnoj meri ipak mogu biti adekvatne u nekim angažovanjima na osnovu kojih se pruža ograničeno uveravanje. Na primer, iako sticanje saznanja o aktivnostima kontrole nije neophodno za angažovanja na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, u nekim slučajevima, kao na primer kada se informacije evidentiraju, obrađuju ili o njima podnosi izveštaj samo u elektronskom formatu, praktičar ipak može odlučiti da je testiranje kontrola, i samim tim, sticanje informacija o relevantnim aktivnostima kontrole, neophodno za angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje (videti takođe A90).

Nezavisnost (videti paragrafe 10, 15)

A5. IESBA Kodeks usvaja pristup pretnji i zaštitnih mera u pogledu nezavisnosti. Usklađenost sa osnovnim principima može potencijalno biti ugrožena nizom različitih okolnosti. Mnoge pretnje spadaju u sledeće kategorije:

• Lični interes, na primer, preterana zavisnost od naknada jednog entiteta.

• Samokontrola, na primer, obavljanje druge usluge za entitet koja direktno utiče na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, kao što je učešće u kvantifikaciji emisija entiteta.

• Zastupništvo, na primer, delovanje u svojstvu zastupnika u ime entiteta u pogledu tumačenja primenljivih kriterijuma.

• Prisnost, na primer, član tima koji radi na angažovanju ima dugu saradnju sa zaposlenim u entitetu koji je na poziciji da vrši direktan i značajan uticaj na pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, ili mu je takav zaposleni u entitetu bliski srodnik ili član uže porodice.

• Zastrašivanje, na primer, pritisak da se neprikladno umanji obim obavljenog posla kako bi se smanjila naknada, ili pretnja ukidanja registracije za obavljanje prakse od strane ovlašćenog registracionog tela za privrednu granu kojoj entitet pripada.

A6. Zaštitne mere koje je kreirala profesija, zakon ili regulativa, ili zaštitne mere u radnom okruženju, mogu eliminisati pretnje ili ih svesti na prihvatljiv nivo.

Lokalni zakoni i regulativa i odredbe sheme za trgovinu emisijama (videti paragraf 11)

A7. Lokalni zakoni ili regulativa ili odredbe sheme za trgovinu emisijama mogu: uključivati zahteve pored zahteva ovog ISAE; zahtevati da određene procedure budu sprovedene na svim angažovanjima; ili zahtevati da procedure budu sprovedene na određeni način. Na primer, lokalni zakoni ili regulativa ili odredbe sheme za trgovinu emisijama mogu zahtevati od praktičara da podnese izveštaj u formatu koji nije u skladu sa ovim ISAE. Kada zakoni ili regulativa propisuju formu i tekst izveštaja o uveravanju tak oda se značajno razlikuju od zahteva ovog ISAE, a praktičar zaključi da dodatno objašnjenje izveštaju o uveravanju nikako ne može da ublaži rizik pogrešnog razumevanja, praktičar može da razmotri uključivanje izjave u izveštaj da angažovanje nije sprovedeno u skladu sa ovim ISAE.

Definicije

Emisije (videti paragraf 14(f), Prilog 1)

A8. Emisije prvog reda mogu uključivati stacionarna sagorevanja (sagorevanje goriva u stacionarnoj opremi entiteta, kao što su bojleri, peći za spaljivanje, motori i generatori), mobilna sagorevanja (sagorevanje goriva u entitetovim transportnim sredstvima, kao što su kamioni, vozovi, avioni i čamci), procesne emisije (od fizičkih ili hemijskih procesa, kao što su proizvodnja cementa, petrohemijska obrada i topljenje aluminijuma), i fugitivne emisije (namerna ili nenamerna oslobađanja, kao što je ispuštanje iz spojnica i ventila opreme i emisije iz industrijskih otpadnih voda, jama i rashladnih tornjeva).

A9. Skoro svi entiteti kupuju energiju kao što je struja, grejanje ili para; stoga, skoro svi entiteti imaju emisije drugog reda. Emisije drugog reda su indirektne zato što se emisije koje su povezane sa, na primer, strujom koju entitet kupuje, dešavaju u električnoj centrali, što je izvan organizacionih granica entiteta.

A10. Emisije trećeg reda mogu uključivati emisije povezane sa, na primer: poslovnim putovanjem zaposlenog, eksterno poverenim aktivnostima; upotrebom fosilnog goriva ili strujom koja je neophodna za korišćenje proizvoda entiteta; izvlačenjem i proizvodnjom materijala koji su kupljeni kao inputi za procese entiteta; i transportovanjem kupljenih goriva. Emisije trećeg reda detaljno su razmotrene u paragrafima A31-A34.

Odbici emisija (videti paragrafe 14(g), 17(a)(iii), Prilog 1)

A11. U nekim slučajevima, odbici emisija uključuju razduženja i dozvole koje su specifične za određene zakonske sisteme, a za koje ne postoji uspostavljena veza između količine emisija koje je na osnovu kriterijuma dozvoljeno odbiti i smanjenja emisija koje mogu da se dogode kao rezultat plaćanja ili druge aktivnosti koju je entitet preduzeo kako bi mogao da zahteva odbitak emisija.

A12. U slučajevima kada izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte uključuje odbitke emisija koji su unutar delokruga angažovanja, zahtevi ovog ISAE se primenjuju na odbitke emisija po potrebi (videti takođe paragrafe A136-A139).

Stečena kompenzacija (videti paragraf 14(q), Prilog 1)

A13. Kada entitet kupuje kompenzaciju od drugog entiteta, taj drugi entitet može potrošiti novac koji dobije od prodaje na projekte smanjenja emisija (kao što je zamena generisanja energije korišćenjem fosilnih goriva, sa obnovljivim energetskim resursima, ili implementiranje mera za energetsku efikasnost), ili na uklanjanje emisija iz atmosfere (na primer, sađenjem i održavanjem drveća koje se u suprotnom ne bi posadilo ili održavalo), ili taj novac može biti kompenzacija za nepreduzimanje mera koje bi u suprotnom bile preduzete (kao što je krčenje šuma ili degradacija šuma). U nekim zakonskim sistemima, kompenzacije se mogu kupiti samo ako je već došlo do smanjenja ili povećanog uklanjanja emisija.

Uklanjanje (videti paragraf 14(s), Prilog 1)

A14. Uklanjanje može da se postigne čuvanjem gasova sa efektom staklene bašte u geološkim kolektorima (na primer podzemnim) ili biološkim kolektorima (na primer, drveće). U slučajevima kada izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte uključuje uklanjanje gasova sa efektom staklene bašte koje bi entitet u suprotnom emitovao u atmosferu, oni se obično u izveštaju o gasovima sa efektima staklene bašte navode na bruto osnovi, odnosno, u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte se kvantifikuju i izvor i kolektor. U slučajevima kada su uklanjanja obuhvaćena praktičarevim zaključkom, zahtevi ovog ISAE se primenjuju u odnosu na ova uklanjanja po potrebi.

Značajno postrojenje (videti paragrafe 14(t), 31)

A15. Sa povećanjem pojedinačnog doprinosa postrojenja zbirnim emisijama koje su predmet izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, obično se povećavaju i rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Praktičar može da primeni procenat na odabrani reper kao pomoć u identifikovanju postrojenja koja su od pojedinačnog značaja usled količine njihovih emisija u odnosu na zbirne emisije uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. Identifikovanje repera i utvrđivanje procenta koji će se na njega primeniti podrazumeva profesionalno prosuđivanje. Na primer, praktičar može smatrati da su postrojenja koja premašuju 15% ukupnog obima proizvodnje značajna postrojenja. Međutim, prema profesionalnom prosuđivanju praktičara, i viši ili niži nivo procenta, može da se utvrdi kao prikladan. Ovo može biti slučaj, kada, na primer: postoji mali broj postrojenja od kojih nijedno nije manje od 15% ukupnog obima proizvodnje, ali prema profesionalnom prosuđivanju praktičara, nisu sva postrojenja značajna; ili kada postoji veliki broj postrojenja koja su marginalno ispod 15% ukupnog obima proizvodnje, a koja su prema profesionalnom prosuđivanju praktičara značajna.

A16. Praktičar takođe može neko postrojenje identifikovati kao značajno zbog njegove specifične prirode ili okolnosti koje su uzrokovale pojavu određenih rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza. Na primer, postrojenje može da koristi drugačije procese sakupljanja podataka ili tehnike kvantifikacije od drugih entiteta, da zahteva upotrebu naročito složenih ili specijalizovanih proračuna, ili da uključuje naročito složene ili specijalizovane hemijske ili fizičke procese.

ISAE 3000 (revidiran)

(videti paragrafe 9, 15)

A17. ISAE 3000 (revidiran) uključuje zahteve koji se primenjuju na angažovanja o uveravanju (osim revizija ili pregleda istorijskih finansijskih informacija), uključujući angažovanja u skladu sa ovim ISAE. U nekim slučajevima, ovaj ISAE može uključivati dodatne zahteve ili materijal koji se odnosi na primenu, vezano za ove teme.

Prihvatanje i nastavak angažovanja

Kompetentnost (videti paragraf 16(b))

A18. Kompetencije u vezi sa izveštajem o gasovima sa efektom staklene bašte mogu da uključuju:

• Opšte razumevanje nauke o klimi, uključujući naučne procese koji povezuju gasove sa efektom staklene bašte sa klimatskim promenama.

• Upoznatost sa ciljnim korisnicima informacija u izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte, i načinom na koji će oni verovatno koristiti te informacije (videti paragraf A47).

• Poznavanje shema za trgovinu emisijama i povezanim tržišnim mehanizmima, u slučajevima kada je to relevantno.

• Poznavanje važećih zakona i regulative, ako postoje, koji utiču na način na koji entitet treba da podnosi izveštaj o svojim emisijama, i koji, takođe, mogu da nametnu ograničenje na emisije entiteta.

• Metodologije za merenje i kvantifikaciju gasova sa efektom staklene bašte, uključujući sa njima povezane naučne i nepouzdanosti procene, kao i dostupne alternativne metodologije.

• Poznavanje primenljivih kriterijuma, uključujući, na primer:

◦ Identifikovanje odgovarajućih faktora emisija.

◦ Identifikovanje onih aspekata kriterijuma koji zahtevaju obavljanje značajnih ili delikatnih procena, ili primenu značajnog prosuđivanja.

◦ Metode koje se koriste za utvrđivanje organizacionih granica, to jest, entiteti čije emisije treba da budu uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

◦ Koje odbitke emisija je dozvoljeno uključiti u izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte.

A19. Složenost angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje u pogledu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte se razlikuje. U nekim slučajevima, angažovanje može biti relativno jednostavno, na primer, kada entitet nema emisije prvog reda i podnosi izveštaj samo o emisijama drugog reda pomoću faktora emisija koji je naznačen u regulativi, koji se primenjuje na potrošnju električne energije na jednoj lokaciji. U ovom slučaju, angažovanje može da bude uglavnom usmereno na sistem koji se koristi za evidentiranje i obradu brojčane potrošnje električne energije, koja je identifikovana na fakturama, i na aritmetičkoj primeni naznačenog faktora emisija. Međutim, kada je angažovanje relativno složeno, verovatno će zahtevati stručnost u oblasti kvantifikacije i izveštavanja o emisijama. Određene oblasti stručnosti koje mogu biti relevantne u ovakvim slučajevima, uključuju:

Stručnost u oblasti informacionih sistema

• Poznavanje načina na koji se generišu informacije o emisijama, uključujući način na koji se podaci kreiraju, evidentiraju, obrađuju, ispravljaju po potrebi, sakupljaju i podnose u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

Stručnost u oblasti nauke i inženjeringa

• Mapiranje protoka materijala kroz proces proizvodnje i prateće procese koji kreiraju emisije, uključujući relevantne tačke sakupljanja podataka o izvorima emisija. Ovo može biti naročito značajno prilikom razmatranja da li je završeno identifikovanje izvora emisija entiteta.

• Analiza hemijskih i fizičkih odnosa između inputa, procesa i autputa, kao i odnosa između emisija i drugih varijabli. Kapacitet razumevanja i analiziranja ovih odnosa često je značajan za osmišljavanje analitičkih procedura.

• Identifikovanje uticaja neizvesnosti na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Poznavanje politika i procedura kontrole kvaliteta koje su implementirane u internim ili eksternim laboratorijama za testiranje.

• Iskustvo sa specifičnim privrednim granama i povezanim procesima stvaranja i uklanjanja emisija. Procedure za kvantifikaciju emisija prvog reda značajno se razlikuju u zavisnosti od privrednih grana i procesa koji učestvuju, na primer, od prirode elektrolitičkih procesa u proizvodnji aluminijuma; procesi sagorevanja u proizvodnji električne energije pomoću fosilnih goriva; i hemijski procesi u proizvodnji cementa se razlikuju jedni od drugih.

• Funkcionisanje fizičkih senzora i drugih metoda kvantifikacije i odabir odgovarajućih faktora emisija.

Delokrug izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte i angažovanja (videti paragraf 17(a))

A20. Primeri okolnosti u kojima razlozi za isključivanje poznatih izvora emisija iz izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, ili isključivanje obelodanjenih izvora emisija iz angažovanja, mogu biti neopravdani u okolnostima kada:

• Entitet ima značajne emisije prvog reda ali u izveštaje o gasovima sa efektom staklene bašte uključuje samo emisije drugog reda.

• Entitet je deo većeg entiteta koji ima značajne emisije a o kojima se ne izveštava u izveštaju zbog načina na koji je utvrđena organizaciona granica kada to može ciljne korisnike da navede na pogrešan zaključak.

• Emisije o kojima praktičar izveštava čine samo mali udeo ukupnih emisija uključenih u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

Utvrđivanje adekvatnosti predmetnog pitanja (videti paragraf 15)

A21. ISAE 3000 (revidiran) zahteva od praktičara da utvrdi da li je osnovno predmetno pitanje adekvatno U slučaju izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, emisije entiteta (i uklanjanja i odbici emisija, ako je primenljivo) su osnovnopredmetno pitanje angažovanja. Ovo predmetno pitanje biće adekvatno, ako, između ostalog, emisije entiteta mogu dosledno da se kvantifikuju upotrebom odgovarajućih kriterijuma.

A22. Izvori gasova sa efektom staklene bašte mogu da se kvantifikuju putem:

(a) Direktnog merenja (ili direktnog nadzora) koncentracije gasova sa efektom staklene bašte i stope protoka pomoću kontinuiranog nadzora emisija ili periodičnog uzorkovanja; ili

(b) Merenja surogatnih aktivnosti kao što je potrošnja goriva i izračunavanja emisija pomoću, na primer, jednačina ravnoteže mase, faktora emisije specifičnih za entitet, ili faktora prosečnih emisija za region, izvor, privrednu granu ili proces.

Utvrđivanje adekvatnosti kriterijuma

Posebno osmišljeni i ustanovljeni kriterijumi (videti paragraf 17(b))

A23. Odgovarajući kriterijumi imaju sledeće karakteristike: relevantnost, potpunost, pouzdanost, neutralnost i razumljivost. Kriterijumi mogu biti "posebno osmišljeni" ili "ustanovljeni", odnosno, uključeni u zakone i regulativu, ili objavljeni od strane ovlašćenih ili priznatih tela stručnjaka u okviru transparentnog proces donošenja. Iako kriterijumi koje je ustanovilo neko regulatorno telo mogu da se smatraju relevantnim kada je to regulatorno telo ciljni korisnik, neki ustanovljeni kriterijumi mogu biti osmišljeni za posebne svrhe a da ne budu adekvatni za primenu u nekim drugim okolnostima. Na primer, kriterijumi koje razvija regulatorno telo koji uključuju faktore emisija za određeni region, mogu da daju obmanjujuće informacije ako se koriste za emisije u nekom drugom regionu; ili kriterijumi koji su osmišljeni za izveštavanje samo o određenim regulatornim aspektima emisija mogu biti neadekvatne za izveštavanje ciljnim korisnicima osim regulatornog tela koje je ustanovilo kriterijume.

A24. Posebno razvijeni kriterijumi mogu biti adekvatni kada, na primer, entitet ima usko specijalizovanu mašineriju ili sakuplja informacije o emisijama iz različitih zakonskih sistema, pri čemu se u tim zakonskim sistemima ustanovljeni kriterijumi koji se koriste razlikuju. Može biti neophodna posebna pažnja prilikom procene neutralnosti i drugih karakteristika posebno osmišljenih kriterijuma, naročito ako nisu suštinski zasnovani na ustanovljenim kriterijumima koji se obično koriste u privrednoj grani ili regionu entiteta, ili nisu u skladu sa ovakvim kriterijumima.

A25. Kriterijumi mogu da sadrže ustanovljene kriterijume upotpunjene obelodanjivanjima, u objašnjenjima izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, specifičnih ograničenja, metoda, pretpostavki, faktora emisija i tako dalje. U nekim slučajevima, ustanovljeni kriterijumi mogu biti neadekvatni, čak i ako su dopunjeni obelodanjivanjima u objašnjenjima izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, na primer, kada ne obuhvataju pitanja navedena u paragrafu 17(b).

A26. Valja napomenuti da na adekvatnost kriterijuma ne utiče nivo uveravanja, odnosno, ako nisu adekvatni za angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, onda nisu adekvatni ni za angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, i obrnuto.

Poslovanja u organizacionim granicama entiteta (videti paragrafe 17(b)(i), 23(b)(i), 34(g))

A27. Određivanje koje poslove u vlasništvu ili pod kontrolom entiteta treba uključiti u izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte poznato je kao određivanje organizacione granice entiteta. U nekim slučajevima, zakon ili regulativa definišu granice entiteta za izveštavanje o emisijama gasova sa efektom staklene bašte, za regulatorne svrhe. U drugim slučajevima, primenljivi kriterijumi mogu dozvoliti izbor između različitih metoda za određivanje organizacione granice entiteta, na primer, kriterijumi mogu dozvoliti izbor između pristupa kojim se usklađuje izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte sa njegovim finansijskim izveštajima i drugi pristup koji različito tretira, na primer, zajedničke poduhvate ili pridružene entitete. Određivanje organizacionih granica entiteta može zahtevati analizu kompleksnih organizacionih struktura kao što poduhvati, partnerstva i trustovi, kao i kompleksni ili neuobičajeni ugovorni odnosi. Na primer, postrojenje može da bude u vlasništvu jedne strane, da njim upravlja druga strana, a da se materijali obrađuju isključivo za treću stranu.

A28. Određivanje organizacionih granica entiteta razlikuje se od onoga što neki kriterijumi propisuju za određivanje entitetovih "granica poslovanja". Granica poslovanja odnosi se na to koje kategorije emisija prvog, drugog i trećeg reda će biti uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, i određuje se nakon ustanovljavanja organizacione granice.

Odgovarajuća obelodanjivanja (videti paragrafe 17(b)(iv), 74(d))

A29. Kod uobičajenih postupaka regulatornog obelodanjivanja, naznačena obelodanjivanja u relevantnim zakonima ili regulativi su adekvatna za izveštavanje prema regulatornom telu. Obelodanjivanje u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte ovakvih pitanja kao što su dole navedena, mogu biti neophodna u slučajevima dobrovoljnog izveštavanja kako bi ciljni korisnici razumeli značajna prosuđivanja obavljena tokom pripreme izveštaja sa efektom staklene bašte:

(a) Koji poslovi su uključeni u organizacione granice entiteta i metod koji se koristi za određivanje ovih granica ako primenljivi kriterijumi dozvoljavaju izbor između različitih metoda (videti paragrafe A27-A28);

(b) Značajne metode kvantifikacije i odabranih politika izveštavanja, uključujući:

(i) Metod koji se koristi za utvrđivanje koje emisije prvog i drugog reda se uključuju u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte (videti paragraf A30);

(ii) Sva značajna tumačenja tokom primene primenljivih kriterijuma na okolnosti entiteta, uključujući izvore podataka i, kada je dozvoljen izbor između različitih metoda, ili se koriste metode specifične za entitet, obelodanjivanje metoda koji se koristi i obrazloženja za korišćenje; i

(iii) Način na koji entitet utvrđuje da li prethodne izveštaje o emisijama treba prepraviti.

(c) Kategorizacija emisija u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Kao što je navedeno u paragrafu A14, gde izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte sadrži uklanjanje gasova sa efektom staklene bašte koje bi entitet u suprotnom emitovao u atmosferu, i emisije i uklanjanja su obično predmet izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte na bruto osnovi, odnosno, i izvor i kolektor se kvantifikuju u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte;

(d) Izveštaj koji se odnosi na neizvesnosti u pogledu kvantifikacije emisija entiteta, uključujući: njihove uzroke, način na koji se rešavaju; njihov uticaj na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte; i, slučajeve kada izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte uključuje emisije trećeg reda, objašnjenje sledećeg: (videti paragrafe A31-A34)

(i) Prirode emisija trećeg reda, uključujući da za entitet nije izvodljivo da obuhvati sve emisije trećeg reda svojim izveštajem o gasovima sa efektom staklene bašte; i

(ii) Osnove za izbor onih emisija trećeg reda koje su uključene u izveštaj; i

(e) Promene, ako ih ima, u pitanjima koja su pomenuta u ovom paragrafu ili u drugim pitanjima koja materijalno utiču na uporedivost izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte sa prethodnim periodom (periodima) ili osnovnom godinom.

Emisije prvog i drugog reda

A30. Kriterijumi obično zahtevaju da sve materijalno značajne emisije prvog, drugog reda ili i prvog i drugog reda budu uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. U slučajevima kada neke emisije prvog ili drugog reda nisu uključene, važno je da objašnjenja u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte obelodanjuju osnovu za određivanje koje emisije su uključene, a koje ne, naročito ako one koje su uključene nisu najveće emisije za koje je entitet odgovoran.

Emisije trećeg reda

A31. Dok neki kriterijumi zahtevaju izveštavanje o određenim emisijama trećeg reda, najčešće je uključivanje emisija trećeg reda opcionalno, zato što bi bilo nepraktično da gotovo svaki entitet nastoji da kvantifikuje ceo raspon svojih indirektnih emisija, budući da to podrazumeva sve izvore kako na kraju, tako i na početku lanca snabdevanja entiteta. Za neke entitete, izveštavanje o određenim kategorijama emisija trećeg reda obezbeđuje značajne informacije za ciljne korisnike, na primer, u slučajevima kada su emisije trećeg reda entiteta znatno veće od njegovih emisija prvog i drugog reda, kao što može biti slučaj kod mnogih entiteta uslužnog sektora. U ovim slučajevima, praktičar može smatrati da nije prikladno preduzimati angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje ukoliko značajne emisije trećeg reda nisu uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

A32. U slučajevima kada su neki izvori emisija trećeg reda uključeni u izveštaje o gasovima sa efektom staklene bašte, važno je da osnova za vršenje odabira koje izvore treba uključiti u izveštaj bude opravdana, naročito ako oni koji su uključeni nisu najveći izvori emisije za koje je entitet odgovoran.

A33. U nekim slučajevima, izvorne podatke koji se koriste za kvantifikaciju emisija trećeg reda može da održava entitet. Na primer, entitet može da vodi detaljnu evidenciju kao osnovu za kvantifikaciju emisija povezanih sa letovima zaposlenih. U nekim drugim slučajevima, entitet može da održava izvorne podatke koje je koristio za kvantifikaciju emisija trećeg u izvoru izvan entiteta koji je pod dobrom kontrolom i ima lak pristup. Kada ovo nije slučaj, može biti malo verovatno da će praktičar moći da pribavi dovoljno odgovarajućih dokaza u pogledu ovakvih emisija trećeg reda. U ovakvim slučajevima, može biti prikladno isključiti ove izvore emisija trećeg reda iz angažovanja.

A34. Takođe može biti prikladno isključiti emisije trećeg reda iz angažovanja u slučajevima kada metode kvantifikacije koje su u upotrebi u velikoj meri zavise od procene i vode do visokog stepena neizvesnosti u izveštajima o emisijama. Na primer, različite metode kvantifikacije za procenu emisija povezanih sa letovima mogu dati širok raspon različitih kvantifikacija, čak i kada se koriste identični izvorni podaci. Ako su u angažovanje uključene ovakvi izvori emisija trećeg reda, važno je da su upotrebljene metode kvantifikacije objektivno odabrane i da su u potpunosti opisane zajedno sa neizvesnostima koje su povezane sa njihovom upotrebom.

Odgovornost entiteta za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte (videti paragrafe 17(c)(ii), 76(d))

A35. Kao što je navedeno u paragrafu A70, za pojedina angažovanja, zabrinutosti oko uslova i pouzdanosti evidencije entiteta mogu uzrokovati da praktičar zaključi da verovatno neće biti dovoljno dokaza na raspolaganju koji bi potkrepili nemodifikovani zaključak o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Ovo može da se desi kada entitet nema dovoljno iskustva u pripremi izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. U ovakvim okolnostima, može biti prikladnije da kvantifikacija i izveštavanje o emisijama budu predmet angažovanja sprovođenja dogovorenih procedura ili konsultantskog angažovanja tokom pripreme za angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u kasnijem periodu.

Ko je osmislio kriterijume (videti paragraf 17(c)(iii))

A36. Kada je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte pripremljen za regulativom uređen postupak obelodanjivanja, ili shemu trgovine emisijama u slučajevima kada su primenljivi kriterijumi i oblik izveštavanja propisani, verovatno će biti evidentno iz okolnosti angažovanja da je regulatorno telo koje je zaduženo za shemu osmislilo kriterijume. U slučajevima dobrovoljnog izveštavanja, međutim, može biti nejasno ko je osmislio kriterijume osim ukoliko to nije navedeno u objašnjenjima izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

Promena uslova angažovanja (videti paragrafe 15, 18)

A37. ISAE 3000 (revidiran) zahteva da praktičar ne pristane na promenu u uslovima angažovanja u slučajevima kada za to ne postoje opravdani razlozi. Zahtev za promenom delokruga angažovanja možda nema razumno opravdanje kada, na primer, postoji zahtev za isključenjem određenih izvora emisija iz delokruga angažovanja zbog verovatnoće da će zaključak praktičara biti modifikovan.

Planiranje

(videti paragraf 19)

A38. Prilikom ustanovljavanja opšte strategije angažovanja, može biti relevantno razmotriti naglasak na različitim aspektima koncepta i implementacije sistema informacija o gasovima sa efektom staklene bašte. Na primer, u nekim slučajevima, entitet je možda bio naročito svestan potrebe za odgovarajućom internom kontrolom u cilju obezbeđivanja pouzdanosti informacija koje su predmet izveštaja, dok se u drugim slučajevima entitet možda fokusirao precizno utvrđivanju naučnih, operativnih ili tehničkih karakteristika informacija koje treba prikupiti.

A39. Manja angažovanja ili jednostavnija angažovanja (videti paragraf A19) može da sprovodi veoma mali tim koji radi na angažovanju. Sa manjim timom, koordinacija i komunikacija između članova tima je lakša. Ustanovljavanje opšte strategije angažovanja, ne mora da bude kompleksno niti da oduzima previše vremena. Na primer, kratka beleška, zasnovana na diskusijama sa entitetom, može da posluži kao dokumentovana strategija angažovanja ako obuhvata sva pitanja koja su navedena u paragrafu 19.

A40. Praktičar može da odluči da razmotri elemente planiranja sa entitetom prilikom utvrđivanja delokruga angažovanja ili sprovođenja i upravljanja angažovanjem (na primer, da koordinira neke od planiranih procedura sa radom osoblja entiteta), Iako ovakva razmatranja mogu biti frekventna, celokupna strategija angažovanja i plan angažovanja ostaju odgovornost praktičara. Prilikom razmatranja pitanja koja su uključena u celokupnu strategiju angažovanja ili plan angažovanja, neophodan je oprez kako se ne bi umanjila efektivnost angažovanja. Na primer, razmatranje prirode i vremena sprovođenja detaljnih procedura sa entitetom može umanjiti efektivnost angažovanja na taj način što će procedure biti previše predvidive.

A41. Sprovođenje angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje je kontinuiran proces. Dok praktičar sprovodi planirane procedure, pribavljeni dokazi mogu uzrokovati da praktičar modifikuje prirodu, vreme ili obim planiranih procedura. U nekim slučajevima, praktičar može steći informacije koje se značajno razlikuju od onih koje su očekivane u ranijoj fazi angažovanja. Na primer, sistematske greške koje su otkrivene prilikom sprovođenja procedura, na lokaciji u odabranim postrojenjima, mogu ukazivati na neophodnost posete dodatnim postrojenjima.

Planiranje angažovanja stručnjaka i drugog praktičara (videti paragraf 19(e))

A42. Angažovanje može da sprovodi multidisciplinarni tim koji uključuje jednog ili više stručnjaka, naročito kod relativno složenih angažovanja gde će verovatno biti neophodne specijalizovane kompetencije u oblasti kvantifikacije i izveštavanja o emisijama (videti paragraf A19). ISAE 3000 (revidiran) sadrži niz zahteva u pogledu angažovanja stručnjaka koje treba razmotriti u fazi planiranja prilikom utvrđivanja prirode, vremena i resursa neophodnih za sprovođenje angažovanja.

A43. Rad drugog praktičara može da se koristi u vezi sa, na primer, fabrikom ili nekim drugim postrojenjem na udaljenoj lokaciji; pridruženim entitetom, delom entiteta ili ogrankom u inostranom zakonskom sistemu; ili zajedničkog poduhvata ili zavisnog entiteta. Relevantna razmatranja kada tim koji radi na angažovanju planira da traži od drugog praktičara da radi na informacijama koje će biti uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte mogu obuhvatati:

• Da li drugi praktičar razume i poštuje etičke zahteve koji su relevantni za angažovanje i, naročito, da li je nezavisan.

• Profesionalne kompetencije drugog praktičara.

• Obim učešća tima koji radi na angažovanju u radu drugog praktičara.

• Da li drugi praktičar radi u regulatornom okruženju koje aktivno nadgleda tog praktičara.

Materijalnost u planiranju i sprovođenju angažovanja

Utvrđivanje materijalnosti prilikom planiranja angažovanja (videti paragrafe 20-21)

A44. U kriterijumima se može razmatrati koncept materijalnog značaja u kontekstu pripreme i prezentacije izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. Iako se kriterijumima mogu razmatrati materijalni značaj u različitim aspektima, koncept materijalnog značaja generalno uključuju sledeće:

• Pogrešni iskazi, uključujući propuste, smatraju se materijalno značajnim, ukoliko se može opravdano očekivati da će pojedinačno ili zbirno uticati na relevantne odluke koje korisnici donose na osnovu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte;

• Prosuđivanja o materijalnom značaju vrše se u svetlu datih okolnosti, i na njih utiču veličina ili priroda pogrešnog iskaza, ili kombinacija oba ova faktora;

• Prosuđivanja o pitanjima koja su od materijalnog značaja za ciljne korisnike izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte zasnovana su na razmatranju uobičajenih potreba za informacijama ciljnih korisnika kao grupe. Osim ako angažovanje nije osmišljeno da zadovolji određene potrebe specifičnih korisnika u pogledu informacija, mogući efekat pogrešnih iskaza na specifične korisnike, čije potrebe u pogledu informacija mogu u velikoj meri da se razlikuju, obično se ne razmatra.

A45. Ovakva razmatranja, ukoliko su prisutna u primenljivim kriterijumima, obezbeđuju referentni okvir praktičaru za utvrđivanje materijalnosti za angažovanje. Ako primenljivi kriterijumi ne uključuju razmatranje koncepta materijalnog značaja, napred navedene karakteristike obezbeđuju praktičaru ovakav referentni okvir.

A46. Utvrđivanje materijalnog značaja od strane praktičara je pitanje profesionalnog prosuđivanja, na koje utiče praktičareva percepcija zajedničkih potreba u pogledu informacija ciljnih korisnika kao grupe. U ovom kontekstu, opravdano je da praktičar pretpostavi da ciljni korisnici:

(a) Imaju razumno znanje o aktivnostima vezanim za gasove sa efektom staklene bašte i spremnost da sa dovoljno pažnje prouče informacije u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte;

(b) Razumeju da se izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte priprema i o njemu se pruža uveravanje na nivou materijalnog značaja i razumeju koncept materijalnog značaja koji su uključeni u primenljive kriterijume;

(c) Razumeju da kvantifikacija emisija podrazumeva nesigurnost (videti paragrafe A54-A59); i

(d) Donose opravdane odluke na bazi informacija u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

A47. Ciljni korisnici i njihove potrebe u pogledu informacija mogu da uključuju, na primer:

• Investitore i druge stejkholdere kao što su dobavljači, klijenti, zaposleni i šira zajednica u slučaju dobrovoljnih obelodanjivanja. Njihove potrebe u pogledu informacija mogu da se odnose na odluke o tome da li da kupe ili prodaju kapital u entitetu; da li da daju pozajmicu entitetu, da trguju sa njim ili da li da se zaposle u entitetu; odnosno, da li da podnose zvanične žalbe entitetu ili drugima, na primer, političarima.

• Učesnike na tržištu u slučaju sheme za trgovinu emisijama, čije potrebe u pogledu informacija mogu da se odnose na odluke o trgovini prenosivim instrumentima (kao što su dozvole, kvote ili odobrenja) koji su kreirani putem sheme, ili izricanje novčanih i drugih kazni usled prekoračenja emisija.

• Regulatorna tela i donosioci politika u slučaju regulatornog obelodanjivanja. Njihove potrebe u pogledu informacija mogu da se odnose na nadzor usklađenosti sa zahtevima obelodanjivanja, ili na širok spektar državne politike u vezi sa politikom ublažavanja i prilagođavanja klimatskih promena, obično na osnovu agregatnih informacija.

• Rukovodstvo i lica zadužena za upravljanje entitetom koji koriste informacije o emisijama za strateške i poslovne odluke, kao što su odabir između alternativnih tehnologija i odluka o investiranju i dezinvestiranju, možda u iščekivanju zahteva regulatornog obelodanjivanja ili učešća u shemi trgovine emisijama.

Može da se desi da praktičar možda ne bude u mogućnosti da identifikuje sve one koji će čitati izveštaj o uveravanju, naročito u slučaju kada postoji veliki broj ljudi koji imaju pristup izveštaju. U ovakvim slučajevima, naročito kada mogući korisnici mogu imati širok spektar interesa u pogledu emisija, ciljni korisnici mogu biti ograničeni na glavne stejkholdere sa značajnim i zajedničkim interesima. Ciljni korisnici se mogu identifikovati na razne načine, na primer, na osnovu sporazuma između praktičara i strane koja ga angažuje, ili putem zakona i regulative.

A48. Prosuđivanja o materijalnom značaju obavljaju se u svetlu datih okolnosti, i na njih utiču kako kvantitativni tako i kvalitativni faktori. Međutim, treba napomenuti da na odluke koje se odnose na materijalni značaj ne utiče nivo uveravanja, odnosno, materijalnost za angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri je ista kao i za angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje.

A49. Određeni procenat se često primenjuje na odabrani reper kao polazna tačka u određivanju materijalnog značaja. Faktori koji mogu da utiču na identifikovanje odgovarajućeg repera i procenta obuhvataju:

• Elemente uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte (na primer, emisije prvog, drugog i trećeg reda, zatim odbitaka emisija i uklanjanja). Reper koji može biti odgovarajući, u zavisnosti od okolnosti može biti ukupna emisija o kojoj se izveštava, odnosno zbir emisija prvog, drugog i trećeg reda, pre oduzimanja odbitaka ili uklanjanja emisija. Materijalni značaj odnosi se na emisije koje su obuhvaćene zaključkom praktičara. Stoga, kada zaključak praktičara ne obuhvata ceo izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, materijalni značaj se utvrđuje samo u odnosu na onaj deo izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte koji je obuhvaćen izveštajem praktičara kao da je to izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Količinu određene vrste emisije ili prirodu određenog obelodanjivanja. U nekim slučajevima, postoje određene vrste emisija ili obelodanjivanja za koje su prihvatljivi pogrešni iskazi manjih ili većih iznosa od materijalno značajnog za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte u celosti. Na primer, praktičar može smatrati prikladnim određivanje niže ili više materijalnosti za emisije iz određenog zakonskog sistema, ili za određeni gas, raspon ili postrojenje.

• Način na koji izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte prezentuje relevantne informacije, na primer, da li sadrži poređenje emisija iz prethodnog (prethodnih) perioda, osnovnom godinom, ili "gornjom granicom" u kojem slučaju određivanje materijalnog značaja na osnovu uporednih informacija može biti relevantno. U slučajevima kada je "gornja granica" relevantna, materijalni značaj može da se odredi u odnosu na alokaciju granice od strane entiteta ukoliko je ona niža od emisija koje su bile predmet izveštaja.

• Relativnu promenljivost emisija. Na primer, ako se emisije značajno razlikuju od perioda do perioda, može biti prikladno odrediti materijalni značaj koji se odnosi na donji kraj raspona fluktuacije čak i ako je tekući period viši.

• Zahteve primenljivih kriterijuma. U nekim slučajevima, primenljivi kriterijumi mogu da određuju granicu za preciznost i mogu da se odnose prema tome kao prema materijalno značajnom elementu. Na primer, kriterijumi mogu da navode očekivanje da se emisije mere pomoću propisanog procenta kao "granice materijalnosti". Kada je ovo slučaj, granica koju postavljaju kriterijumi obezbeđuje okvir za određivanje materijalnosti angažovanja.

A50. Kvalitativni faktori mogu da uključuju:

• Izvore emisija.

• Vrste gasova koji su uključeni.

• Kontekst u kojem će se koristiti informacije iz izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte (na primer, će se informacije koristiti u shemi za trgovinu emisijama, da li se podnose regulatornom telu, ili će biti uključene u izveštaj o održivosti koji će biti dirstribuiran na širem planu); i vrste odluka koje će ciljni korisnici doneti.

• Da li postoji jedna ili više vrsta emisija ili obelodanjivanja na kojima pažnja ciljnih korisnika teži da bude usmerena, na primer, gasovi koji, pored toga što doprinose klimatskoj promeni, oštećuju ozonski omotač.

• Prirodu entiteta, njegove strategije klimatskih promena i napredak ka povezanim ciljevima.

• Privrednu granu i ekonomsko i regulatorno okruženje u kojem entitet posluje.

Revidiranja tokom trajanja angažovanja (videti paragraf 22)

A51. Materijalni značaj će možda morati da se revidira kao posledica promena u okolnostima tokom angažovanja (na primer, otuđenje velikog dela poslovanja entiteta) novih informacija, ili promena u praktičarevom razumevanju entiteta i njegovog poslovanja kao rezultat sprovedenih procedura. Na primer, može postati očigledno tokom angažovanja da stvarne emisije mogu značajno da se razlikuju od onih koje su inicijalno korišćene za utvrđivanje materijalnog značaja. Ako tokom angažovanja praktičar zaključi da je prikladan niži nivo materijalnog značaja za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte (i, ako je primenljivo, nivo ili nivoi materijalnog značaja za određene vrste emisija ili obelodanjivanja) od onih koji su inicijalno korišćeni za utvrđivanje materijalnog značaja, može biti neophodno revidiranje materijalnosti performansi, kao i prirode, vremena i obima dodatnih procedura.

Razumevanje entiteta i njegovog okruženja, uključujući internu kontrolu entiteta i identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza

(videti paragrafe 23-26)

A52. Praktičar koristi profesionalno prosuđivanje za utvrđivanje obima razumevanja i prirode, vremena i obima procedura za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza koji su neophodni za sticanje uveravanja u razumnoj meri ili ograničenog uveravanja. Praktičar prvenstveno razmatra da li su stečeno razumevanje i identifikovanje i procena rizika dovoljni za postizanje cilja navedenog u ovom ISAE. Nivo razumevanja koji se zahteva od praktičara je manji od onog koji poseduje rukovodstvo za svrhe upravljanja entitetom, a nivo razumevanja kao i priroda, vreme i obim procedura za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza manji su za angažovanja na osnovu kojih se pruža ograničeno uveravanje nego za angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje u razumnoj meri.

A53. Sticanje razumevanja i identifikovanje i procena rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza je kontinuiran proces. Procedure za razumevanje entiteta i njegovog okruženja kao i za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza same po sebi ne obezbeđuju dovoljno adekvatnih dokaza na kojima može da se zasniva zaključak o uveravanju.

Neizvesnost (videti paragrafe 23(b)(i)c, 76(e))

A54. Proces kvantifikacije gasova sa efektom staklene bašte retko može da bude 100% precizan zbog:

(a) Naučne nepouzdanosti: Ovo se javlja zbog nepotpunog naučnog saznanja o merenju gasova sa efektom staklene bašte. Na primer, stopa sekvestracije u biološkim kolektorima i vrednosti "potencijala globalnog zagrevanja" koje se koriste za spajanje emisija različitih gasova i izveštavanje o njima kao o ekvivalentima ugljen-dioksida, predmet su nepotpunog naučnog saznanja. Stepen u kojem naučna nepouzdanost utiče na kvantifikaciju emisija koje su predmet izveštaja je izvan kontrole entiteta. Međutim, mogućnost da naučna nepouzdanost rezultira neopravdanim varijacijama u emisijama koje su predmet izveštaja može se poništiti upotrebom kriterijuma koji propisuju primenu određenih naučnih pretpostavki prilikom pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, ili određenih faktora koji uključuju te pretpostavke; i

(b) Nepouzdanost procene (ili merenja): Ovo je rezultat procesa merenja i računanja koji se koriste za kvantifikaciju emisija u okviru granica postojećeg naučnog saznanja. Nepouzdanost procene može da se odnosi na podatke na kojima je procena zasnovana (na primer, može da se odnosi na nepouzdanost koja je svojstvena mernim instrumentima koji su korišćeni), ili na metod, uključujući, tamo gde je primenljivo, model koji je korišćen za obavljanje procene (ponekad poznato kao nepouzdanost parametra i nepouzdanost modela). Stepen nepouzdanosti procene entitet često može da kontroliše. Smanjenje stepena nepouzdanosti procene može da podrazumeva veće troškove.

A55. Činjenica da je kvantifikacija emisija entiteta podložna nepouzdanosti ne znači da emisije entiteta nisu prikladne kao predmetno pitanje. Na primer, primenljivi kriterijumi mogu zahtevati izračunavanje emisija drugog reda od električne energije putem primene faktora propisanih emisija na broj utrošenih kilovat sati. Faktor propisanih emisija zasnovan je na pretpostavkama i modelima koji možda neće važiti u svim okolnostima. Međutim, sve dok su su pretpostavke i modeli opravdani u datim okolnostima i adekvatno obelodanjeni, za informacije o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte obično može da se pruži uveravanje.

A56. Slučaj iz paragrafa A55 može da se uporedi sa kvantifikacijom u skladu sa kriterijumima koji koriste modele i pretpostavke na bazi pojedinačnih okolnosti entiteta. Korišćenje modela specifičnih za entitet verovatno će imati za rezultat precizniju kvantifikaciju od korišćenja, na primer, faktora prosečnih emisija za određenu privrednu granu; verovatno će, takođe, dovesti do pojave dodatnih rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza u pogledu načina na koji se dolazi do modela specifičnih za entitet i do pretpostavki. Kao što je navedeno u paragrafu A55, sve dok su pretpostavke i modeli opravdani u datim okolnostima i adekvatno obelodanjeni, informacije o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte će obično moći da budu predmet angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje.

A57. Međutim, u nekim slučajevima praktičar može odlučiti da nije prikladno preduzimati angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje ako je uticaj nepouzdanosti na informacije u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte veoma visok. Ovo može biti slučaj kada, na primer, značajan udeo emisija koje su predmet izveštaja entiteta potiče od fugitivnih izvora (videti paragraf A8) koji se ne nadgledaju, a metode procene nisu dovoljno unapređene ili kada značajni udeo uklanjanja koje je entitet izneo u izveštaju može da se pripiše biološkim kolektorima. Treba napomenuti da na odluke o tome da li treba preduzeti angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u ovakvim okolnostima, ne utiče nivo uveravanja, odnosno, ako nije odgovarajući za angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, onda nije odgovarajući ni za angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, i obrnuto.

A58. Razmatranje u objašnjavajućim napomenama izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte o prirodi, uzrocima i posledicama nepouzdanosti koje utiču na izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte, upozorava ciljne korisnike na nepouzdanosti koje su povezane sa kvantifikacijom emisija. Ovo može biti naročito značajno u slučajevima kada ciljni korisnici nisu utvrdili kriterijume koje će koristiti. Na primer, izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte može biti dostupan nizu korisnika čak i ako su primenjeni kriterijumi osmišljeni za određenu regulatornu svrhu.

A59. Budući da je nepouzdanost značajna karakteristika svih izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, paragraf 76(e) zahteva njegovo pominjanje u izveštaju o uveravanju bez obzira na to koja obelodanjivanja su uključena (ako ih ima) u objašnjavajućim napomenama izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

Entitet i njegovo okruženje

Prekid u poslovanju (videti paragraf 23(b)(iii))

A60. Prekidi mogu obuhvatati nezgode kao što su isključenja postrojenja, koja mogu da se dogode neočekivano, ili mogu biti planska, na primer, kao deo planiranog održavanja. U nekim slučajevima, priroda poslovanja može biti isprekidana, na primer, kada se postrojenje koristi samo u periodima najveće potražnje.

Ciljevi i strategije koje se odnose na klimatske promene (videti paragraf 23(e))

A61. Razmatranje strategije entiteta koja se odnosi na klimatske promene, ukoliko postoji, i povezanih ekonomskih, regulatornih, fizičkih rizika i rizika u pogledu reputacije, mogu pomoći praktičaru da identifikuje rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza. Na primer, ako se entitet obavezao na smanjenja emisija ugljenika to može da predstavlja podsticaj da se navede manja količina emisija u izveštaju kako bi izgledalo da je cilj ostvaren u okviru objavljenog vremenskog okvira. Nasuprot tome, ako entitet očekuje da u budućnosti učestvuje u shemi za trgovinu emisijama, to može biti podsticaj da se navede veća količina emisija u međuvremenu, kako bi se povećala mogućnost dobijanja većeg odobrenja na početku sheme.

Procedure za sticanje razumevanja i identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza (videti paragraf 24)

A62. Iako se od praktičara traži da sprovede sve procedure iz paragrafa 24 tokom sticanja neophodnog razumevanja o entitetu, od praktičara se ne traži da sve procedure sprovede za svaki aspekt tog procesa sticanja razumevanja.

Analitičke procedure za sticanje razumevanja o entitetu i njegovom okruženju i identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza (videti paragraf 24(b))

A63. Analitičke procedure koje se sprovode za sticanje razumevanja o entitetu i njegovom okruženju i za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza mogu identifikovati aspekte entiteta sa kojima praktičar nije bio upoznat i mogu pomoći u proceni rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza kao osnove za osmišljavanje i implementaciju odgovora na procenjene rizike. Analitičke procedure mogu uključivati, na primer, poređenje emisija gasova sa efektom staklene bašte iz različitih postrojenja sa brojčano izraženom proizvodnjom tih postrojenja.

A64. Analitičke procedure mogu pomoći u identifikovanju postojanja neuobičajenih događaja, i iznosa, koeficijenata i trendova koji mogu ukazivati na pitanja koja imaju posledice po angažovanje. Neuobičajeni ili neočekivani odnosi koji su identifikovani mogu pomoći praktičaru da identifikuje rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza.

A65. Međutim, kada ovakve analitičke procedure koriste podatke koji su agregirani na visokom nivou (što može biti slučaj kod analitičkih procedura koje se sprovode za sticanje razumevanja o entitetu i njegovom okruženju i za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza), rezultati tih analitičkih procedura predstavljaju samo širi početni pokazatelj o tome da li možda postoje materijalno značajni pogrešni iskazi. Shodno tome, u ovakvim slučajevima, razmatranje drugih dokaza koji su sakupljeni prilikom identifikovanja rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza zajedno sa rezultatima ovakvih analitičkih procedura mogu da pomognu praktičaru u razumevanju i proceni rezultata analitičkih procedura.

Posmatranje i pregled (videti paragraf 24(c))

A66. Posmatranje se sastoji iz praćenja procesa ili procedure koje sprovode drugi, na primer, praktičarevo posmatranje podešavanja kontrolnih uređaja od strane osoblja entiteta, ili sprovođenja kontrolnih aktivnosti. Posmatranje obezbeđuje dokaze o sprovođenju procesa ili procedure, ali je ograničeno na određeni trenutak u vremenu u kojem se vrši posmatranje i činjenicu da sam čin posmatranja može uticati na način na koji se proces ili procedura sprovode.

A67. Pregled podrazumeva:

(a) Pregled evidencije ili dokumenata, bilo internih ili eksternih, u papirnoj formi, ili nekom drugom medijumu, na primer, evidencije podešavanja kontrolnog uređaja. Pregled evidencije ili dokumenata obezbeđuje dokaze različitog stepena pouzdanosti, u zavisnosti od njihove prirode i izvora i, u slučaju interne evidencije i dokumenata, od efektivnosti kontrola nad njihovim kreiranjem; ili

(b) Fizički pregled, na primer, uređaja za podešavanje.

A68. Posmatranje i pregled mogu pomoći prilikom upita rukovodstva i drugih, a takođe mogu obezbediti informacije o entitetu i njegovom okruženju. Primeri ovakvih procedura uključuju posmatranje i pregled sledećeg:

• Poslovanja entiteta. Posmatranje procesa i opreme, uključujući opremu za nadzor, u postrojenjima može biti naročito relevantno u slučajevima kada su značajne emisije prvog reda uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Dokumentacije (kao što su planovi i strategije za ublažavanje emisija), evidencije (kao što su evidencije o podešavanju i rezultati iz laboratorija za testiranje) i priručnika sa procedurama za sakupljanje informacija i internih kontrola.

• Izveštaja sastavljenih za rukovodstvo ili lica zadužena za upravljanje; kao što su interni ili eksterni izveštaji entiteta o sistemu upravljanja životnom sredinom.

• Izveštaja koje sastavlja rukovodstvo (kao što su kvartalni izveštaji rukovodstva) i lica zadužena za upravljanje (kao što su beleške sa sastanaka odbora direktora).

Sticanje razumevanja o internim kontrola entiteta (videti paragrafe 25L-26R)

A69. U angažovanju na osnovu kojih se pruža ograničeno uveravanje, od praktičara se ne traži da stekne razumevanje o svim komponentama interne kontrole entiteta koje su relevantne za kvantifikaciju i izveštavanje o emisijama, što se zahteva u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri. Pored toga, od praktičara se ne traži da proceni koncept kontrola i da utvrdi da li su one implementirane. Stoga, u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, iako može biti prikladno sprovesti upit o kontrolnim aktivnostima entiteta i nadzoru kontrola koje su relevantne za kvantifikaciju i izveštavanje o emisijama, često neće biti neophodno sticanje detaljnog razumevanja o ovim komponentama interne kontrole entiteta.

A70. Praktičarevo razumevanje relevantnih komponenata interne kontrole može da inicira sumnju o tome da li praktičar ima na raspolaganju dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi završio angažovanje. Na primer (videti takođe paragrafe A71-A72, A92-A93 i A96):

• Zabrinutosti oko integriteta lica koja pripremaju izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte mogu biti toliko ozbiljne da navedu praktičara na zaključak da je rizik od pogrešnih izjava rukovodstva u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte toliki da angažovanje ne može da se sprovede.

• Zabrinutosti o stanju i pouzdanosti evidencije određenog entiteta mogu navesti praktičara na zaključak da neće biti dovoljno odgovarajućih dokaza da podrže nemodifikovani zaključak o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

Kontrolne aktivnosti relevantne za angažovanje (videti paragraf 25R(d))

A71. Na praktičarevo prosuđivanje o tome da li su određene kontrolne aktivnosti relevantne za angažovanje može uticati nivo naprednosti, dokumentovanja i formalnosti informacionog sistema entiteta, uključujući povezane poslovne procese, koji su relevantni za izveštavanje o emisijama. Sa razvojem izveštavanja o emisijama, može se očekivati da će se razvijati i nivo naprednosti, dokumentovanja i formalnosti informacionih sistema i sa njima povezanih kontrolnih aktivnosti koje su relevantne za kvantifikaciju i izveštavanje o emisijama.

A72. U slučaju vrlo malih entiteta ili nedovoljno usavršenih informacionih sistema, određene kontrolne aktivnosti će verovatno biti nerazvijene, lošije dokumentovane, ili mogu biti neformalne prirode. Kada je ovo slučaj, manja je verovatnoća da će praktičar prosuditi da je neophodno da razume određene kontrolne aktivnosti, kako bi procenio rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza i osmislio dodatne procedure kao odgovor na procenjene rizike. U nekim regulisanim shemama, sa druge strane, može se zahtevati formalno dokumentovanje informacionih sistema i kontrolnih aktivnosti, kao i odobrenje njihovog koncepta od strane regulatornog tela. Međutim, čak i u nekim od ovih slučajeva, ne mogu se dokumentovati svi relevantni tokovi podataka i sa njima povezane kontrole. Na primer, veća je verovatnoća da će kontrolne aktivnosti koje se odnose na sakupljanje izvornih podataka putem kontinuiranog nadzora biti napredne, dobro dokumentovane i formalnije od kontrolnih aktivnosti koje se odnose na naknadnu obradu podataka i izveštavanje (videti takođe paragrafe A70, A92-A93 i A96).

Druga angažovanja koja se sprovode za entitet (videti paragraf 27)

A73. Informacije koje su dobijene tokom drugih angažovanja sprovedenih za entitet mogu da se odnose, na primer, na aspekte kontrolnog okruženja entiteta.

Sprovođenje procedura na lokaciji postrojenja entiteta (videti paragraf 31)

A74. Sprovođenje posmatranja i pregleda, kao i drugih procedura, na lokaciji postrojenja (često se naziva i "terenski obilazak") može biti značajno za sticanje razumevanja o entitetu koje praktičar razvija putem sprovođenja procedura u sedištu entiteta. Budući da se može očekivati da praktičarevo razumevanje rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza bude sveobuhvatnije za angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri nego za angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, broj postrojenja na kojima se sprovode procedure na terenu u slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri obično će biti veći nego u slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje.

A75. Sprovođenje procedura na lokaciji postrojenja (ili angažovanje drugog praktičara da obavi ovakve procedure) može da se obavi kao deo planiranja, prilikom sprovođenja procedura za identifikovanje i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza ili kao odgovor na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza. Obavljanje procedura u značajnim postrojenjima je često naročito značajno za angažovanja koja se preduzimaju po prvi put prilikom razmatranja potpunosti izvora emisija prvog reda i kolektora koji su uključeni u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte i pri ustanovljavanju da li su sistemi za sakupljanje i obradu podataka entiteta i njegove tehnike procene odgovarajući u pogledu osnovnih fizičkih procesa i sa njima povezanih nepouzdanosti.

A76. Kao što je napomenuto u paragrafu A74, sprovođenje procedura na lokaciji postrojenja može biti značajno za nadogradnju razumevanja entiteta koje praktičar stiče putem sprovođenja procedura u sedištu entiteta. Za veliki broj angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje u razumnoj meri, praktičar takođe prosuđuje da li je neophodno sprovesti procedure na lokaciji svakog značajnog postrojenja kako bi odgovorio na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, naročito kada entitet ima značajna postrojenja sa emisijama prvog reda. Za angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje gde entitet ima veliki broj značajnih postrojenja sa emisijama prvog reda, značajan nivo uveravanja možda neće moći da se stekne bez sprovođenja procedura od strane praktičara u izabranim značajnim postrojenjima. U slučajevima kada entitet ima značajna postrojenja sa emisijama prvog reda a praktičar utvrdi da ne može (ili neki drugi praktičar u njegovo ime) da sprovede efektivne i efikasne procedure na lokaciji u postrojenju, alternativne procedure mogu uključivati sledeće:

• Pregled dokumenata o izvorima, dijagrama toka energije i dijagrama toka materijala.

• Analizu odgovora na upitnike koje je popunilo rukovodstvo postrojenja.

• Pregled satelitskih snimaka postrojenja.

A77. Za obezbeđivanje adekvatne pokrivenosti ukupnih emisija, naročito u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, praktičar može odlučiti da je prikladno sprovesti procedure na lokaciji odabranih postrojenja koja nisu značajna postrojenja. Faktori koji mogu biti relevantni pri donošenju ovakve odluke uključuju:

• Prirodu emisija u različitim postrojenjima. Na primer, veća je verovatnoća da praktičar odluči da poseti postrojenje sa emisijama prvog reda nego postrojenje samo sa emisijama drugog reda. U ovom drugom slučaju, pregled faktura sa podacima o električnoj energiji u sedištu će verovatno biti primarni izvor dokaza.

• Broj i veličinu postrojenja i njihov doprinos ukupnim emisijama.

• Da li se u postrojenjima koriste različiti procesi i da li se u procesima koriste različite tehnologije. Kada je ovo slučaj, može biti prikladno sprovesti procedure na lokaciji odabranih postrojenja koja koriste različite procese ili tehnologije.

• Metode koje se koriste u različitim postrojenjima za sakupljanje informacija o emisijama.

• Iskustvo relevantnog osoblja u različitim postrojenjima.

• Rotaciju odabranih različitih postrojenja tokom vremena.

Interna revizija (videti paragraf 32)

A78. Funkcija interne revizije entiteta će biti relevantna za angažovanje ako su priroda odgovornosti i aktivnosti funkcije interne revizije povezani sa kvantifikacijom i izveštavanjem o emisijama a praktičar očekuje da će koristiti rad interne revizije u cilju modifikovanja prirode ili vremena ili smanjenja obima procedura koje treba sprovesti.

Rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte (videti paragrafe 33L(a)-33R(a))

A79. Rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte odnose se na rizike koji su povezani sa izveštajem o gasovima sa efektom staklene bašte u celini. Rizici ove prirode nisu nužno rizici koji se identifikuju kod određene vrste emisije ili nivoa obelodanjivanja. Umesto toga, oni predstavljaju okolnosti koje mogu da povećaju rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, na opštijem nivou, na primer, usled zaobilaženja interne kontrole od strane rukovodstva. Rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte mogu biti naročito relevantni za razmatranje praktičara o rizicima od materijalno značajnih pogrešnih iskaza koji nastaju usled kriminalnih radnji.

A80. Rizici na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte mogu u određenom obliku da potiču od nedostataka u kontrolnom okruženju. Na primer, nedostaci kao što su nedovoljna stručnost rukovodstva može imati uticaj koji se odražava i na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte i može zahtevati odgovor praktičara. Drugi rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte mogu uključivati na primer:

• Neadekvatne, slabo kontrolisane ili nedokumentovane mehanizme koji služe za sakupljanje podataka, kvantifikaciju emisija i pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Nedostatak kompetencija kod osoblja za sakupljanje podataka, kvantifikaciju emisija i pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Odsustvo učešća rukovodstva u kvantifikaciji emisija i pripremi izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Neuspešnost u preciznom identifikovanju svih izvora gasova sa efektom staklene bašte.

• Rizici od kriminalnih radnji, na primer, povezanih sa tržištima za trgovinu emisijama.

• Prezentovanje informacija koje obuhvataju prethodne periode, a koje nisu pripremljene na doslednoj osnovi, na primer, usled promenjenih ograničenja ili promena u metodologijama merenja.

• Prezentovanje informacijama u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte na obmanjujući način, na primer, prekomerno naglašavanje povoljnih podataka ili trendova.

• Nedosledne metode kvantifikacije i politike izveštavanja, uključujući različite metode za utvrđivanje organizacionih granica u različitim postrojenjima.

• Greške u konverziji jedinica pri konsolidovanju informacija iz postrojenja.

• Neadekvatna obelodanjivanja naučnih nepouzdanosti i ključnih pretpostavki koje se odnose na procene.

Primena tvrdnji (videti paragrafe 33L(b)-33R(b))

A81. Praktičar primenjuje tvrdnje u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri i one se mogu koristiti u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, radi razmatranja različitih vrsta potencijalnih pogrešnih iskaza koji mogu da se jave.

A82. Prilikom predstavljanja usklađenosti izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte sa primenljivim kriterijumima, entitet implicitno ili eksplicitno iznosi tvrdnje koje se odnose na kvantifikaciju, prezentaciju i obelodanjivanje emisija. Tvrdnje se mogu podeliti na sledeće kategorije i mogu imati sledeće oblike:

(a) Tvrdnje o kvantifikaciji emisija za period koji je predmet uveravanja:

(i) Postojanje - emisije čija pojava je evidentirana postoje i odnose se na entitet.

(ii) Potpunost - evidentirane su sve emisije koje je trebalo da budu evidentirane (videti paragrafe A30-A24 za razmatranje potpunosti u pogledu različitih redova emisija).

(iii) Preciznost - kvantifikacija emisija je adekvatno evidentirana.

(iv) Vremensko razgraničenje - emisije su evidentirane u ispravnom izveštajnom periodu.

(v) Klasifikacija - vrsta emisije je evidentirana ispravno.

(b) Tvrdnje o prezentaciji i obelodanjivanju:

(i) Pojava i odgovornost - obelodanjene emisije i druga pitanja su se pojavila i pripadaju entitetu.

(ii) Potpunost - sva obelodanjivanja koja je trebalo da budu uključena u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte su uključena.

(iii) Klasifikacija i odgovornost - informacije o emisijama su adekvatno prezentovane i opisane, a obelodanjivanja su jasno izražena.

(iv) Preciznost i kvantifikacija - kvantifikacija emisija i povezane informacije uključene u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte su adekvatno obelodanjeni.

(v) Doslednost - politike kvantifikacije dosledne su onima koje su primenjivane u prethodnom periodu, odnosno, promene su opravdane i primenjene na odgovarajući način i adekvatno obelodanjene; i uporedne informacije, ukoliko postoje, su iste kao i prethodnom periodu koji je bio predmet izveštaja ili su adekvatno prepravljene.

Oslanjanje na internu kontrolu (videti paragraf 33R)

A83. Ako praktičareva procena rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou tvrdnje uključuje očekivanje da kontrole efektivno funkcionišu (odnosno, praktičar namerava da se oslanja na operativnu efektivnost kontrola pri određivanju prirode, vremena i obima drugih procedura), od praktičara se paragrafom 38R zahteva da koncipira i sprovodi testove operativne efektivnosti ovih kontrola.

Uzroci rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza (videti paragraf 34)

Kriminalne radnje (videti paragrafe 28, 34(a))

A84. Pogrešni iskazi u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte mogu da nastanu usled kriminalnih radnji ili grešaka. Faktor na osnovu kojeg se razlikuju kriminalne radnje od grešaka je pitanje da li je osnovna aktivnost koja rezultira pogrešnim iskazom u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte namerna ili nenamerna.

A85. Podsticaji za namerne pogrešne iskaze u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte mogu nastati ako, na primer, licima koja direktno učestvuju u procesu izveštavanja o emisijama ili imaju mogućnost da utiču na proces izveštavanja, značajan deo naknade zavisi od ostvarivanja agresivno postavljenih ciljeva koji se odnose na gasove sa efektom staklene bašte. Kao što je napomenuto u paragrafu A61, drugi podsticaji za prikazivanje emisije kao manje ili veće nego što je realno, može biti rezultat strategije entiteta koja se odnosi na klimatske promene, ukoliko postoji, i sa njom povezanih ekonomskih, regulatornih, fizičkih rizika i rizika po reputaciju.

A86. Iako kriminalne radnje predstavljaju širi pravni koncept, za potrebe ovog ISAE, praktičar se bavi onim kriminalnim radnjama koje uzrokuju materijalno značajne pogrešne iskaze u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Iako praktičar može sumnjati na kriminalnu radnju, ili u retkim slučajevima, otkriti njihovu pojavu, praktičar ne donosi pravno mišljenje da li je zaista bilo kriminalnih radnji.

Neusklađenost sa zakonima i regulativom (videti paragrafe 34(b), 78(c))

A87. Ovaj ISAE pravi razliku između odgovornosti praktičara u pogledu usklađenosti putem dve različite kategorije zakona i regulative, kao što sledi:

(a) Odredbama zakona i regulative koji su opšte priznati da imaju direktan uticaj na određivanje materijalno značajnih količina i obelodanjivanja u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte tako što utvrđuju količinu i obelodanjivanja u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte entiteta. Paragraf 34(b) zahteva od praktičara da razmotri verovatnoću materijalno značajnih pogrešnih iskaza usled neusklađenosti sa odredbama ovakvih zakona ili regulative prilikom sprovođenja procedura koje se zahtevaju paragrafima 33L ili 33R; i

(b) Drugim zakonom ili regulativom koji nemaju direktan uticaj na utvrđivanje količina i obelodanjivanja u izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte, ali usklađenost sa njima može biti od suštinskog značaja za operativne aspekte poslovanja, za mogućnost kontinuiranog poslovanja entiteta, ili za izbegavanje materijalno značajnih kazni (na primer, poštovanje uslova za poslovanje, ili poštovanje regulative za zaštitu životne sredine). Planiranje i sprovođenje angažovanja sa profesionalnim skepticizmom, kao što zahteva ISAE 3000 (revidiran), je značajno kako bi i dalje bio prisutan oprez u pogledu mogućnosti da procedure koje se primenjuju za svrhe formiranja zaključka o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, skrenu pažnju praktičara na pojavu identifikovane neusklađenosti sa ovakvim zakonom i re­gulativom ili sumnje na neusklađenost.

Drugi uzroci rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza (videti paragraf 34)

A88. Primeri faktora koji su pomenuti u paragrafu 34(c)-(k) uključuju:

(a) Postoji veća verovatnoća izostavljanja jednog ili više izvora emisija za izvore koji su manje očigledni i mogu se prevideti, kao što su fugitivne emisije.

(b) Značajne ekonomske ili regulatorne promene mogu obuhvatati, na primer, veći fokus na ciljeve u pogledu obnovljive energije, ili značajne promene u cenama za dozvole u okviru sheme za trgovinu emisijama, što može dovesti do, na primer, povećanog rizika od pogrešne klasifikacije izvora kod generatora električne energije.

(c) Priroda poslovanja entiteta može biti složena (na primer, može uključivati višestruke ili raznovrsne postrojenje i procese), isprekidana (na primer, generisanje električne energije kada je najveće opterećenje), ili može rezultirati nedovoljnim brojem veza ili slabim vezama između emisija entiteta i drugih nivoa merljivih aktivnosti (na primer, fabrika kobalta i nikla). U ovakvim slučajevima, mogućnost sprovođenja korisnih analitičkih procedura može biti znatno umanjena.

Promene u poslovanju ili granicama (na primer, uvođenje novih procesa, ili prodaja, sticanje ili korišćenje eksternih resursa izvora emisija ili kolektora za uklanjanje) takođe mogu dovesti do rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza (na primer, usled nepoznavanja procedura kvantifikacije ili izveštavanja). Takođe, može doći do duplog računanja izvora emisija ili kolektora za uklanjanje usled neadekvatne koordinacije pri identifikovanju izvora i kolektora kod složenih instalacija.

(d) Odabir neodgovarajuće metode kvantifikacije (na primer, izračunavanje emisija prvog reda pomoću faktora emisija kada je dostupan precizniji metod koji bi više odgovarao). Odabir odgovarajuće metode kvantifikacije je naročito važan kada je metod promenjen. Razlog je u tome što su ciljni korisnici često zainteresovani za trendove u emisijama tokom vremena, ili u odnosu na osnovnu godinu. Neki kriterijumi mogu zahtevati da se metode kvantifikacije promene samo ukoliko će se koristiti precizniji metod. Ostali faktori koji su povezani sa prirodom kvantifikacije su sledeći:

• Neispravna primena metode kvantifikacije, kao na primer, nepodešavanje mernih instrumenata ili njihovo nedovoljno često očitavanje, ili primena faktora emisije koji ne odgovara okolnostima. Na primer, faktor emisije može da se predvidi na osnovu pretpostavke o kontinuiranoj upotrebi i može biti neodgovarajući za upotrebu nakon isključenja.

• Složenost u metodama kvantifikacije, koja će verovatno podrazumevati viši rizik od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, na primer: obimnu ili složenu matematičku obradu izvornih podataka (kao što je primena složenih matematičkih modela); ekstenzivnu upotrebu faktora za konvertovanje stanja (kao što su oni za konvertovanje mera za tečnost u mere za gas); ili ekstenzivnu primenu faktora za konvertovanje jedinica (kao što su oni za konvertovanje imperijalnih u metričke mere).

• Promene u metodama kvantifikacije ili varijablama inputa (na primer, ako metod kvantifikacije koji se koristi nije baziran na sadržaju ugljenika biomase, a sastav biomase koja se koristi se menja tokom perioda).

(e) Značajne nerutinske emisije ili pitanja prosuđivanja izvor su većeg rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza koji se odnose na rutinske, nekompleksne emisije koje su podložne sistematskoj kvantifikaciji i izveštavanju. Nerutinske emisije su one koje su neuobičajene, po veličini ili prirodi i koje se, stoga, ne dešavaju često (na primer, jednokratni događaji, kao što je kvar u fabrici ili veće ispuštanje emisija). U tom slučaju proces prosuđivanja može uključivati subjektivne procene. Rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza mogu biti veći zbog pitanja kao što su sledeća:

• Veća intervencija rukovodstva prilikom specifikacija metoda kvantifikacije ili postupka izveštavanja.

• Veća manualna intervencija tokom sakupljanja i obrade podataka.

• Složeni proračuni ili metode kvantifikacije i principi izveštavanja.

• Priroda nerutinskih emisija, koje mogu da otežavaju entitetu implementaciju efektivnih kontrola nad rizicima.

• Metode kvantifikacije i principi izveštavanja za svrhe procene mogu biti podložne različitim tumačenjima.

• Neophodna prosuđivanja mogu biti subjektivna ili složena.

(f) Uključivanje emisija trećeg reda kada entitet nije spomenuo izvorne podatke koji su korišćeni u kvantifikaciji, ili kada su metode kvantifikacije koji se obično koriste neprecizne ili dovode do velikih varijacija u emisijama koje su predmet izveštaja (videti paragrafe A31-A34).

(g) Pitanja koja paktičar može razmotriti prilikom sticanja razumevanja o načinu na koji entitet sačinjava značajne procene i razumevanja podataka na osnovu kojih su one zasnovane, na primer:

• Razumevanje podataka na kojima su zasnovane procene;

• Metod koji se koristi za sačinjavanje procena uključujući i model koji se koristi, gde je to primenljivo;

• Relevantne aspekte kontrolnog okruženja i informacionog sistema;

• Da li je entitet angažovao stručnjaka;

• Pretpostavke na kojima su zasnovane procene;

• Da li je bilo ili je trebalo da bude promene u odnosu na prethodni period u metodama za sačinjavanje procena i, ako je bilo, koji su razlozi; i

• Da li je, i ako jeste, na koji način je entitet procenio uticaj nepouzdanosti procene na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, uključujući:

◦ Da li je, i ako jeste, na koji način je entitet razmotrio alternativne pretpostavke ili ishode, na primer, putem sprovođenja analize osetljivosti u cilju utvrđivanja uticaja promena pretpostavki na procenu;

◦ Kako entitet određuje procenu kada analiza ukazuje na niz različitih mogućih ishoda; i

◦ Da li entitet vrši nadzor nad rezultatima procena sačinjenih za prethodni period i da li je adekvatno odgovorio na ishod ove procedure nadzora.

A89. Primeri ostalih faktora koji mogu dovesti do rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza uključuju:

• Ljudsku grešku u kvantifikaciji emisija, koja može imati veću verovatnoću dešavanja ako osoblje nije upoznato sa procesima emisija ili evidentiranjem podataka ili nije adekvatno obučeno u ovim oblastima.

• Prekomerno oslanjanje na loše koncipiran informacioni sistem, koji može imati nedovoljno efektivnih kontrola, na primer, upotreba unakrsnih tabela bez adekvatnih kontrola.

• Manualne korekcije nivoa aktivnosti koji se obično beleže automatski, na primer, može biti neophodno manualno uneti inpute ako nastane zastoj u radu automatskih merača.

• Značajne eksterne izmene kao što je pojačani javni nadzor određenog postrojenja.

Opšta odgovor na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza i dodatne procedure

Ograničeno uveravanje i uveravanje u razumnoj meri (videti paragrafe 8, 35-41R, 42L-43R, 46)

A90. Budući da je nivo stečenog uveravanja u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje niži od onog u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, procedure koje praktičar sprovodi u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u ograničenoj meri se po prirodi i vremenu razlikuju od angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri i manjeg su obima od njih. Osnovne razlike između opšteg odgovora praktičara na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza i dodatnih procedura za angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri i za ograničeno uveravanje o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte obuhvataju:

(a) Naglasak na prirodi različitih procedura kao izvoru dokaza razlikovaće se u zavisnosti od okolnosti angažovanja. Na primer:

• Praktičar može prosuditi da je prikladno u okolnostima određenog angažovanja na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje staviti veći naglasak na ispitivanje osoblja entiteta i na analitičke procedure, a relativno manji naglasak, na testove kontrola i pribavljanje dokaza od eksternih izvora nego što to može da bude slučaj kod angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri.

• U slučajevima kada entitet kositi opremu za kontinuirano merenje radi kvantifikacije emisija, praktičar može odlučiti da u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje odgovori na procenjeni rizik od materijalno značajnih pogrešnih iskaza putem sprovođenja upita o učestalosti podešavanja (kalibracije) opreme. U istim okolnostima za angažovanje na osnovu kojeg se pruža razumno uveravanje, praktičar može odlučiti da ispita evidencije entiteta o podešavaju opreme ili da nezavisno testira podešavanje.

• U slučaju entiteta koji sagorevaju ugalj, u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri praktičar može odlučiti da nezavisno analizira karakteristike uglja, ali u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, praktičar može odlučiti da je pregled evidencije entiteta koja se odnosi na rezultate odgovarajući odgovor na procenjeni rizik od materijalno značajnih pogrešnih iskaza.

(b) Obim dodatnih procedura koje se sprovode u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje je manje nego kod angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri. Ovo može uključivati:

• Odabir manje stavki za ispitivanje;

• Sprovođenje manjeg broja procedura (na primer, sprovođenje samo analitičkih procedura u okolnostima kada bi se, kod angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, sprovodile i analitičke procedure i testiranje detalja); ili

• Sprovođenje procedura na lokaciji manjeg broja postrojenja.

(c) U angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, analitičke procedure koje su sprovedene kao odgovor na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza uključuju razvoj očekivanja o količinama ili koeficijentima koji su dovoljno precizni za identifikovanje materijalno značajnih pogrešnih iskaza. U angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, analitičke procedure mogu da budu koncipirane kao podrška očekivanjima u pogledu pravca u kojem se kreću trendovi, odnosi i koeficijenti, a ne u cilju identifikovanja materijalno značajnih pogrešnih iskaza sa nivoom preciznosti koji se očekuje u an­gažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri.

Takođe, kada se identifikuju značajne fluktuacije, odnosi ili razlike, odgovarajući dokazi u angažovanju na ograničenom uveravanju mogu se pribaviti putem sprovođenja upita u entitetu i razmatranja dobijenih odgovora u svetlu poznatih okolnosti angažovanja, bez pribavljanja dodatnih dokaza koje zahteva paragraf 43R(a) u slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri.

Pored toga, prilikom preduzimanja analitičkih procedura u angažovanju na ograničenom uveravanju, praktičar može, na primer:

• Da koristi podatke koji su sažetiji, na primer, podatke na regionalnom nivou umesto na nivou postrojenja, ili na mesečnom nivou, umesto na nedeljnom.

• Da koristi podatke koji nisu bili podvrgnuti odvojenim procedurama za testiranje njihove pouzdanosti u istoj meri u kojoj bi to bio slučaj za angažovanje na razumnom uveravanju.

Opšti odgovori na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza (videti paragraf 35)

A91. Opšti odgovori na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte mogu uključivati sledeće:

• Naglašavanje osoblju koje radi na uveravanju potrebe za održavanjem stava profesionalnog skepticizma.

• Dodeljivanje iskusnijeg osoblja ili osoblja sa specijalističkim veštinama ili angažovanje stručnjaka.

• Viši nivo nadzora.

• Uključivanje dodatnih elemenata nepredvidivosti u izbor dodatnih porocedura koje treba sprovesti.

• Promene u prirodi, vremenu ili obimu procedura, na primer: sprovođenje procedura na kraju perioda umesto u međuperiodu; ili modifikovanje prirode procedura u cilju pribavljanja ubedljivijih dokaza.

A92. Na procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza na nivou izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte utiče praktičarevo razumevanje kontrolnog okruženja. Efektivno kontrolno okruženje može omogućiti praktičaru da ima više poverenja u internu kontrolu i veći nivo pouzdanosti dokaza koji su sakupljeni interno u okviru entiteta i stoga, na primer, može omogućiti praktičaru da sprovede neke procedure u međuperiodu umesto na kraju perioda. Nedostaci u kontrolnom okruženju, međutim, imaju suprotan efekat. Na primer, praktičar može odgovoriti na problem neefikasnog kontrolnog okruženja putem:

• Sprovođenja više procedura na kraju perioda umesto u međuperiodu.

• Pribavljanja obimnijih dokaza iz procedura koje se sprovode pored testova kontrola.

• Povećanja veličine uzoraka i obima procedura, kao što je povećanje broja postrojenja u kojima se sprovode procedure.

A93. Druga razmatranja, stoga, imaju značajan uticaj na opšti pristup praktičara, na primer, relativni naglasak na testovima kontrola nasuprot drugim procedurama (videti takođe paragrafe A70-A72, i A96).

Primeri dodatnih procedura (videti paragrafe 37L-37R, 40R)

A94. Dodatne procedure mogu uključivati, na primer:

• Testiranje operativne efektivnosti kontrola nad sakupljanjem i evidentiranjem podataka o aktivnostima, kao što su kilovat sati kupljene električne energije.

• Usklađivanje faktora emisija sa odgovarajućim izvorima (na primer, državne publikacije), i razmatranje njihove primenljivosti u datim okolnostima.

• Pregled sporazuma o zajedničkim poduhvatima i drugih ugovora koji su relevantni za utvrđivanje organizacionih granica.

• Usaglašavanje evidentiranih podataka sa, na primer, meračima pređenog puta na vozilima koja su u vlasništvu entiteta.

• Ponovno izračunavanje (na primer, izračunavanja ravnoteže mase i ravnoteže energije), i usaglašavanje uočenih razlika.

• Analiza očitavanja sa opreme za kontinuirani nadzor.

• Posmatranje ili ponovno sprovođenje fizičkih merenja, kao što je merenje curenja iz naftnih rezervoara.

• Analiza ispravnosti i adekvatnosti jedinstvenih tehnika za merenje ili kvantifikaciju, naročito složenih metoda.

• Uzorkovanje i nezavisno analiziranje karakteristika materijala kao što je ugalj, ili posmatranje tehnika uzorkovanja koje primenjuje entitet i pregled evidencije rezultata laboratorijskih testova.

• Provera preciznosti proračuna i adekvatnosti metoda za izračunavanje koje se koriste (na primer, konvertovanje i agregiranje mera inputa).

• Usaglašavanje evidentiranih podataka sa izvornim dokumentima, kao što su evidencije o proizvodnji, evidencije o potrošnji goriva i fakture za kupljenu električnu energiju.

Faktori koji mogu uticati na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza (videti paragrafe 37L(a)-37R(a))

A95. Faktori koji mogu uticati na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza uključuju:

• Inherentna ograničenja kapaciteta mernih instrumenata i učestalosti njihovog podešavanja.

• Broj, prirodu, geografski raspon i vlasničke karakteristike postrojenja iz kojih se sakupljaju podaci.

• Broj i prirodu različitih gasova i izvora emisija koji su uključeni u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Pitanje da li su procesi na koje se odnose emisije kontinuirani ili sa prekidima, i rizik od remećenja ovakvih procesa.

• Složenost metoda za merenje aktivnosti i za izračunavanje emisija, na primer, neki procesi zahtevaju jedinstvene metode merenja i izračunavanja.

• Rizik od neidentifikovanih fugitivnih emisija.

• Obim u kojem količina emisija odgovara lako dostupnim podacima - inputima.

• Da li je osoblje koje obavlja sakupljanje podataka prošlo obuku o relevantnim metodama i učestalost rotacije ovakvog osoblja.

• Prirodu i nivo automatizacije koja se koristi za beleženje podataka i manipulaciju.

• Politike i procedure kontrole kvaliteta koji su implementirani u laboratorijama za testiranje, bilo internim ili eksternim.

• Složenost kriterijuma i politika kvantifikacije i izveštavanja, uključujući način na koji se utvrđuju organizacione granice.

Operativna efektivnost kontrola (videti paragrafe 37R(a)(ii), 38R(a))

A96. U slučaju veoma malih entiteta ili nerazvijenih informacionih sistema, možda neće biti mnogo kontrolnih aktivnosti koje praktičar može da identifikuje, ili obim u kojem je njihovo postojanje ili funkcionisanje dokumentovano od strane entiteta, može biti ograničen. U ovakvim slučajevima, može biti efikasnije za praktičara da sprovede dodatne procedure, pre svega one koje nisu testovi kontrola. U nekim ređim slučajevima, međutim, odsustvo kontrolnih aktivnosti ili drugih komponenti kontrole, može onemogućiti pribavljanje dovoljno odgovarajućih dokaza (videti takođe paragrafe A70-A72 i A92-A93).

Ubedljivost dokaza (videti paragrafe 37L(b)-37R(b))

A97. U cilju pribavljanja ubedljivijih dokaza usled procene većeg rizika od materijalno značajnog pogrešnog iskaza, praktičar može povećati količinu dokaza, ili pribaviti dokaze koji su relevantniji ili pouzdaniji, na primer, putem pribavljanja potkrepljujućih dokaza iz niza nezavisnih izvora.

Rizici za koje su neophodni testovi kontrola u cilju obezbeđivanja dovoljno odgovarajućih dokaza (videti paragraf 38R(b))

A98. Kvantifikacija emisija može uključivati procese koji su u velikoj meri automatizovani sa vrlo malo manualne intervencije, na primer, kada se relevantne informacije evidentiraju, obrađuju ili se podnose u izveštaju u elektronskom formatu, kao na primer, u sistemu kontinuiranog nadzora, ili kada se obrada podataka o aktivnostima integriše sa operativnim ili sistemom finansijskog izveštavanja na bazi tehnologije. U ovakvim slučajevima:

• Dokazi mogu biti dostupni samo u elektronskom formatu a njihova potpunost i adekvatnost zavise od efektivnosti kontrola nad njihovom tačnošću i potpunošću.

• Potencijal da nepravilno evidentirane ili izmenjene informacije ne budu otkrivene može biti veći ako odgovarajuće kontrole ne funkcionišu efektivno.

Procedure potvrđivanja (videti paragraf 41R)

A99. Procedure eksternog potvrđivanja mogu obezbediti relevantne dokaze o informacijama kao što su:

• Podaci o aktivnostima koje sakuplja treća strana, kao što su podaci o: letovima zaposlenih koji se dobijaju od agencije za putovanja; prilivu energije u postrojenje koji meri dobavljač; ili pređena kilometraža vozila u vlasništvu entiteta koju meri eksterni rukovodilac voznog parka.

• Podaci o reperima u privrednoj grani koji se koriste za izračunavanje faktora emisija.

• Uslovi sporazuma, ugovora ili transakcija između entiteta i drugih strana, ili informacije o tome da li druge strane uključuju određene emisije u svoj izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, prilikom razmatranja organizacionih granica entiteta.

• Rezultati laboratorijskih analiza uzoraka (na primer, toplotna vrednost uzoraka-inputa).

Analitičke procedure koje se sprovode kao odgovor na procenjene rizike od materijalno značajnih pogrešnih iskaza (videti paragrafe 42L-42R)

A100. U mnogim slučajevima, nepromenljiva priroda fizičkih ili hemijskih veza između određenih emisija i drugih merljivih fenomena, omogućava koncipiranje pouzdanih analitičkih procedura (na primer, odnos između potrošnje goriva i emisija ugljen dioksida i azot oksida).

A101. Slično tome, u razumnoj meri predvidiva veza može postojati između emisija i finansijskih ili operativnih informacija (na primer, veza između emisija drugog reda koje potiču od električne energije i bilansa u glavnoj knjizi koji se odnosi na nabavku energije i radne sate). Druge analitičke procedure mogu uključivati poređenja informacija o emisijama entiteta sa eksternim podacima kao što su industrijski proseci; ili analizu trendova tokom određenog perioda u cilju identifikovanja odstupanja za svrhe dodatnog istraživanja, trendova u različitim periodima kao i specifičnih okolnosti kao što su sticanje ili otuđivanje postrojenja.

A102. Analitičke procedure mogu biti delimično efektivne kada su raščlanjeni podaci lako dostupni ili kada praktičar ima razloga da smatra da su podaci koji će se koristiti pouzdani, kao što je slučaj kada se podaci uzimaju iz dobro kontrolisanog izvora. U nekim slučajevima, podaci koji će se koristiti mogu da se evidentiraju u informacionom sistemu finansijskog izveštavanja, ili mogu da se unesu u drugi sistem informacija paralelno sa unošenjem povezanih fina­nsijskih podataka uz primenu zajedničkih kontrola inputa. Na primer, količina goriva koje je kupljeno prema evidencijama na fakturama dobavljača, može biti input po istim uslovima po kojima su relevantne fakture unete u sistem obaveza prema dobavljačima. U nekim slučajevima, podaci koji će se koristiti mogu biti integralni input za operativne odluke i samim tim predmet većeg nadzora od strane operativnog osoblja, ili predmet posebnih procedura eksterne revizije (na primer, kao deo sporazuma o zajedničkom poduhvatu ili nadzora od strane regulatornog tela).

Procedure koje se odnose na procene (videti paragrafe 44L-45R)

A103. U nekim slučajevima, može biti prikladno da praktičar proceni način na koji je entitet razmotrio alternativne pretpostavke ili ishode, i zašto ih je odbacio.

A104. U nekim angažovanjima na osnovu kojih se pruža ograničeno uveravanje, može biti prikladno da praktičar preduzme jednu ili više procedura koje su identifikovane u paragrafu 45R.

Uzorkovanje (videti paragraf 46)

A105. Uzorkovanje obuhvata:

(a) Utvrđivanje da li je veličina uzorka dovoljna kako bi se rizik po osnovu uzorkovanja smanjio na prihvatljivo nizak nivo. Budući da je prihvatljivi nivo rizika niži za angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje u razumnoj meri nego za angažovanja na osnovu kojih se pruža ograničeno uveravanje, isto može biti slučaj i sa nivoom rizika po osnovu uzorkovanja koji je prihvatljiv za svrhe testiranja detalja. Stoga, kada se uzorkovanje koristi za testiranje detalja u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, veličina uzorka može biti veća od onog koji se koristi u sličnim okolnostima u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje.

(b) Odabir stavki za uzorak na takav način da svaka jedinica uzorkovanja u populaciji ima verovatnoću da bude odabrana i sprovođenje procedura, prikladnih datoj svrsi, za svaku odabranu stavku. Ako praktičar ne može da primeni osmišljene procedure, ili odgovarajuće alternativne procedure, na odabranoj stavci, onda se ta stavka tretira kao odstupanje od propisane kontrole, u slučaju testiranja kontrola, ili kao pogrešan iskaz, u slučaju testiranja detalja.

(c) Istraživanje prirode i uzroka identifikovanih odstupanja ili pogrešnih iskaza i procena njihovog mogućeg uticaja na svrhu procedure i druge oblasti angažovanja.

(d) Procenu:

(i) Rezultata uzorka, uključujući, za testiranje detalja, projektovanje pogrešnih iskaza otkrivenih u uzorku na celokupnu populaciju; i

(ii) Da li je korišćenje uzorkovanja obezbedilo odgovarajuću osnovu za zaključivanje o populaciji koja je testirana.

Kriminalne radnje, zakoni i regulativa (videti paragraf 47)

A106. Kao odgovor na identifikovane kriminalne radnje ili sumnje na kriminalne radnje tokom angažovanja, može biti prikladno da praktičar, na primer:

• Razmotri ta pitanja sa entitetom.

• Zahteva da entitet konsultuje odgovarajuće kvalifikovanu treću stranu, kao što je pravni savetnik entiteta ili regulatorno telo.

• Razmotri implikacije određenog pitanja na druge aspekte angažovanja, uključujući procenu rizika od strane praktičara i pouzdanost pisanih izjava entiteta.

• Pribavi pravni savet o posledicama različitih aktivnosti koje se mogu preduzeti.

• Komunicira sa trećim stranama (na primer, regulatornim telom).

• Obustavi izdavanje izveštaja o uveravanju.

• Povuče se iz angažovanja.

A107. Aktivnosti navedene u paragrafu A106 mogu biti prikladne kao odgovor na neusklađenost ili sumnju na neusklađenost sa zakonima i regulativom koja je identifikovana tokom angažovanja. Takođe, može biti prikladno opisati problem u paragrafu Ostala pitanja u izveštaju o uveravanju u skladu sa paragrafom 77 ovog ISAE, osim ako:

(a) Praktičar ne zaključi da neusklađenost ima materijalno značajan uticaj na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte i da nije navedena u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte; ili

(b) Entitet onemogući praktičaru da pribavi dovoljno odgovarajućih dokaza za procenu da li možda postoji neusklađenosti koja je materijalno značajna za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte ili postoji verovatnoću da se to desi, u kojem slučaju se primenjuje paragraf 56 ISAE 3000 (revidiran).

Procedure koje se tiču procesa agregiranja izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte (videti paragrafe 48L-48R)

A108. Kao što je navedeno u paragrafu A71, sa razvojem izveštavanja o emisijama, isto se može očekivati i od nivoa razvoja, dokumentovanja i formalnosti informacionih sistema koji se odnose na kvantifikaciju i izveštavanje o emisijama. U nerazvijenim informacionim sistemima, proces agregiranja može biti veoma neformalan. U razvijenijim sistemima, proces agregiranja može biti sistematičniji i formalno dokumentovan. Priroda, a takođe i obim, procedura praktičara koje se odnose na prilagođavanja i način na koji praktičar usklađuje izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte sa evidencijama zavise od prirode i složenosti kvantifikacije entiteta i procesa izveštavanja kao i povezanih rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza.

Dodatne procedure (videti paragrafe 49L-49R)

A109. Angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje je kontinuiran proces i praktičar može postati upoznat sa informacijama koje se značajno razlikuju od onih na kojima su inicijalno zasnovane planirane procedure. Tokom sprovođenja planiranih procedura, praktičara može pribaviti dokaze koji zahtevaju da praktičar sprovede dodatne procedure. Ovakve procedure mogu uključivati zahtev da entitet ispita pitanje(a) koje je identifikovao praktičar i da unese korekcije u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, po potrebi.

Utvrđivanje da li su neophodne dodatne procedure u angažovanju na ograničenom uveravanju (videti paragrafe 49L, 49L(b))

A110. Praktičar može postati upoznat sa pitanjem (pitanjima) koja uzrokuju da praktičar smatra da izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte može da sadrži materijalno značajne pogrešne iskaze. Na primer, prilikom obilaska lokacija, praktičar može identifikovati potencijalni izvor emisija za koje se čini da nije uključen u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. U ovakvim slučajevima, praktičar dodatno ispituje da li je potencijalni izvor integrisan u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. Obim dodatnih procedura koje se sprovode, u skladu sa paragrafom 49L, predmet je profesionalnog prosuđivanja. Što je veća verovatnoća materijalno značajnih pogrešnih iskaza, praktičar pribavlja ubedljivije dokaze.

A111. Ako, u slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje praktičar postane upoznat sa pitanjem (pitanjima) koja bi uzrokovala da praktičar smatra da u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte može postojati materijalno značajan pogrešan iskaz, paragraf 49L zahteva od praktičara da osmisli i sprovede dodatne procedure. Međutim, ukoliko i pored toga, praktičar ne uspe da pribavi dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi zaključio da pitanje (pitanja) verovatno neće uzrokovati pogrešne iskaze u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, ili kako bi utvrdio da ne uzrokuje pogrešne iskaze u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, postoji ograničenje delokruga.

Akumuliranje identifikovanih pogrešnih iskaza (videti paragraf 50)

A112. Praktičar može odrediti granicu ispod koje bi se pogrešni iskazi smatrali očigledno beznačajnim i ne bi se akumulirali, jer praktičar očekuje da očigledno ne bi imali materijalno značajan uticaj na izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte. "Očigledno beznačajni" nije drugi izraz za "nisu materijalno značajni". Pitanja koja su očigledno beznačajna su u potpunosti drugačijeg (manjeg) reda veličine od materijalnog značaja koji je utvrđen u skladu sa ovim ISAE, i to su pitanja koja su očigledno beznačajna, bilo da se posmatraju pojedinačno, ili zbirno i bez obzira na to da li se o njima donosi sud na osnovu kriterijuma veličine, prirode ili okolnosti. Kada je neizvesno da li su jedna ili više stavki očigledno beznačajne, onda se smatra da pitanje nije očigledno beznačajno.

Korišćenje rada drugog praktičara

Komunikacija sa drugim praktičarem (videti paragraf 57(a))

A113. Relevantna pitanja koja tim koji radi na angažovanju može da saopšti drugim praktičarima u pogledu rada koji treba obaviti, koristi od tog rada i oblik i sadržina komunikacije drugog praktičara sa timom koji radi na angažovanju, mogu da obuhvataju:

• Zahtev da drugi praktičar, poznajući kontekst u kojem će tim koji radi na angažovanju koristiti rad drugog praktičara, potvrdi da će drugi praktičar sarađivati sa timom koji radi na angažovanju.

• Materijalnost performanse rada drugog praktičara, koja može biti niža od materijalnog značaja za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte (i ako je primenljivo, materijalnog značaja za određene vrste emisija ili obelodanjivanja) kao i granica iznad koje se pogrešni iskazi ne mogu smatrati očigledno beznačajnim za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Identifikovani rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte relevantni su za rad drugih praktičara; i zahtev da drugi praktičari blagovremeno obaveštavaju o bilo kojim drugim rizicima koji su identifikovani tokom angažovanja, a koji bi mogli biti od materijalnog značaja za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, kao i o odgovorima drugog praktičara na ovakve rizike.

Saopštenja drugog praktičara (videti paragraf 57(a))

A114. Relevantna pitanja o kojima tim koji radi na angažovanju može zahtevati obaveštenje od strane drugog praktičara, uključuju:

• Da li drugi praktičar poštuje etičke zahteve koji su relevantni za zajedničko angažovanje, uključujući nezavisnost i profesionalnu osposobljenost.

• Da li drugi praktičar poštuje zahteve tima koji radi na zajedničkom angažovanju.

• Informacije o slučajevima neusklađenosti sa zakonima ili regulativom koji bi mogli da dovedu do pojave materijalno značajnih pogrešnih iskaza u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Listu neispravljenih pogrešnih iskaza koje je identifikovao drugi praktičar tokom angažovanja, a koji nisu očigledno beznačajni.

• Pokazatelje moguće pristrasnosti u pripremi relevantnih informacija.

• Opis identifikovanih značajnih nedostataka u internoj kontroli koje je identifikovao drugi praktičar tokom angažovanja.

• Druga značajna pitanja koja je drugi praktičar saopštio ili očekuje da će saopštiti entitetu, uključujući postojanje kriminalne radnje ili sumnju na postojanje kriminalne radnje.

• Bilo koja druga pitanja koja mogu biti relevantna za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte, ili na koja drugi praktičar želi da skrene pažnju timu na angažovanju, uključujući izuzetke koji su navedeni u pisanim izjavama koje je drugi praktičar zahtevao od entiteta.

• Ukupne nalaze drugog praktičara, zaključak ili mišljenje.

Dokazi (videti paragraf 57(b))

A115. Relevantna razmatranja tokom pribavljanja dokaza o radu drugog praktičara mogu da uključuju:

• Razgovore sa drugim praktičarem u pogledu poslovnih aktivnosti koje su relevantne za rad tog drugog praktičara, a značajne za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte.

• Razgovore sa drugim praktičarem o podložnosti relevantnih informacijama materijalno značajnim pogrešnim iskazima.

• Pregled dokumentacije drugog praktičara u vezi sa identifikovanim rizicima od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, odgovorima na te rizike i zaključcima.

Ovakva dokumentacija može biti u obliku beležaka u kojima je naveden zaključak drugog praktičara u pogledu identifikovanih rizika.

Pisane izjave rukovodstva

(videti paragraf 58)

A116. Pored pisanih izjava koje se zahtevaju paragrafom 58, praktičar može smatrati neophodnim da zahteva druge pisane izjave. Lice(a) od kojeg praktičar zahteva pisane izjave obično je član višeg rukovodstva ili lice zaduženo za upravljanje. Međutim, budući da se rukovodeće i upravljačke strukture razlikuju od jednog do drugog zakonskog sistema, kao i od jednog do drugog entiteta, i oslikavaju uticaje kao što su različite kulturološke ili zakonske okolnosti, veličinu i vlasničke karakteristike, ovaj ISAE ne može za sva angažovanja da naznači odgovarajuće lice(a) od kojih se zahtevaju pisane izjave. Na primer, entitet može biti postrojenje koje samo po sebi nije zasebni pravni entitet. U ovakvim slučajevima, za identifikovanje odgovarajućeg rukovodećeg osoblja ili lica zaduženih za upravljanje od kojih se zahtevaju pisane izjave može biti neophodno profesionalno prosuđivanje.

Naknadni događaji

(videti paragraf 61)

A117. Naknadni događaji mogu da uključuju, na primer, publikovanje revidiranih faktora emisija od strane regulatornih tela, promene u relevantnim zakonima ili regulativi, unapređena naučna saznanja, značajne strukturne promene u entitetu, dostupnost preciznijih metoda kvantifikacije, ili otkrivanje značajne greške.

Uporedne informacije

(videti paragrafe 62-63, 76(c))

A118. Zakon ili regulativa, ili uslovi angažovanja, mogu naznačavati zahteve u pogledu prezentacije, izveštavanja i uveravanja o uporednim informacijama u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Ključna razlika između finansijskih izveštaja i izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte je u tome što iznosi koji su prezentovanu u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte mere emisije u određenom periodu a nisu zasnovani na kumulativnim iznosima tokom vremena. Kao posledica toga, prezentovane uporedne informacije ne utiču na informacije iz tekuće godine, osim ako emisije nisu evidentirane u pogrešnom periodu i stoga iznosi mogu biti zasnovani na merenju u pogrešnom periodu.

A119. U slučajevima kada izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte uključuje reference na procenat smanjenja emisija, ili slična poređenja informacija različitih perioda, važno je da praktičar razmotri prikladnost poređenja. Poređenja mogu biti neprikladna usled:

(a) Značajnih promena u poslovanju u odnosu na prethodni period;

(b) Značajnih promena u faktorima konverzije; ili

(c) Nedoslednosti izvora ili metoda merenja.

A120. Kada su uporedne informacije prezentovane sa informacijama o trenutnim emisijama, ali neke ili sve uporedne informacije nisu obuhvaćene zaključkom praktičara, važno je da status ovakvih informacija bude jasno identifikovan u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte i u izveštaju o uveravanju.

Prepravljeni izveštaji (videti paragraf 62(a))

A121. Količine gasova sa efektom staklene bašte koji su bili predmet izveštaja u prethodnom periodu možda će morati da budu prepravljene u skladu sa zakonima ili regulativom ili drugim primenljivim kriterijumima zbog, na primer, novih naučnih saznanja, dostupnosti preciznijih metoda kvantifikacije ili otkrivanja značajne greške.

Sprovođenje procedura koje se odnose na uporedne informacije (videti paragraf 63(a))

A122. U angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje koje uključuje uveravanje o uporednim informacijama, ako praktičar postane upoznat sa činjenicom da u prezentovanim uporednim informacijama možda ima materijalno značajnih pogrešnih iskaza, procedure koje treba sprovesti treba da budu u skladu sa zahtevima paragrafa 49L. U slučaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, treba sprovesti dovoljno procedura za formiranje mišljenja o uporednim informacijama.

A123. Ako angažovanje ne uključuje uveravanje o uporednim informacijama, zahtev za obavljanje procedura u okolnostima koje navodi paragrafu 63(a) je ispunjavanje etičke obaveze praktičara da ne bude svesno upoznat sa materijalno značajnim lažnim informacijama ili informacijama koje navode na pogrešne zaključke.

Druge informacije

(videti paragraf 64)

A124. Izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte može biti objavljen sa drugim informacijama koje nisu obuhvaćene praktičarevim zaključkom, na primer, izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte može biti uključen kao deo godišnjeg izveštaja entiteta ili izveštaja o održivosti, ili može biti uključen sa drugim informacijama o klimatskim promenama, kao što su:

• Strateška analiza, uključujući izjavu o uticaju koji klimatska promena ima na strateške ciljeve entiteta.

• Objašnjenje o kvalitativnoj proceni trenutnih i očekivanih značajnih rizika i prilikama koje su povezane sa klimatskom promenom.

• Obelodanjivanja o aktivnostima entiteta, uključujući njegov dugoročni i kratkoročni plan za rešavanje rizika povezanih sa klimatskim promenama, kao i prilikama i uticajima.

• Obelodanjivanja o budućim očekivanjima, uključujući trendove i faktore povezane sa klimatskim promenama koji će verovatno uticati na strategiju entiteta ili na vremenski okvir u kojem je planirano realizovanje strategije.

• Opis procesa upravljanja i resursa entiteta koji su dodeljeni za svrhe identifikovanja, upravljanja i nadzora pitanja vezanih za klimatske promene.

A125. U nekim slučajevima, entitet može objaviti informacije o emisijama koje se izračunavaju na različitoj osnovi od one koja se koristi u pripremi izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, na primer, druge informacije mogu se pripremati na istovetnoj osnovi, gde se emisije ponovo izračunavaju kako bi se izbegao uticaj događaja koji se ne ponavljaju, kao što su puštanje u rad novog pogona, ili zatvaranje nekog postrojenja. Praktičar takođe može zahtevati da se uklone takve informacije ukoliko metodi njihove pripreme nisu u skladu sa kriterijumima korišćenim u pripremi izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. Praktičar, takođe, može zahtevati da se uklone eventualne narativne informacije koje nisu konzistentne kvantitativnim podacima uključenim u izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte ili ne mogu biti potkrepljene (na primer, spekulativne prognoze ili tvrdnje o budućim aktivnostima).

A126. Dodatne aktivnosti koje mogu biti prikladne kada druge informacije narušavaju verodostojnost izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte i izveštaj o uveravanju, uključuju, na primer:

• Zahtev da entitet konsultuje kvalifikovanu treću stranu, kao što je pravni savetnik entiteta.

• Pribavljanje pravnog saveta o posledicama različitih pravaca delovanja.

• Komunikacija sa trećim stranama, na primer, sa regulatornim telom.

• Obustavljanje izdavanja izveštaja o uveravanju.

• Povlačenje iz angažovanja, kada je povlačenje moguće prema važećim zakonima i regulativom.

• Opisivanje datog pitanja u izveštaju o uveravanju.

Dokumentovanje

Dokumentovanje sprovedenih procedura i pribavljenih dokaza (videti paragrafe 15, 65-66)

A127. ISAE 3000 (revidiran) zahteva od praktičara da blagovremeno pripremi dokumentaciju angažovanja koja obezbeđuje evidenciju osnova za izveštaj o uveravanju. Slede primeri pitanja koja mogu biti prikladna za uključivanje u dokumentaciju o angažovanju:

• Kriminalne radnje: Rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, kao i priroda, vreme i obim procedura koje se odnose na kriminalne radnje; i saopštenja o kriminalnim radnjama koja su data entitetu, regulatornim telima i ostalima.

• Zakon ili regulativa: Identifikovana neusklađenost sa zakonom i regulativom ili sumnja na neusklađenost i rezultati razmatranja sa entitetom i drugim stranama izvan entiteta.

• Planiranje: Opšta strategija angažovanja, plan angažovanja i eventualne značajne promene unete tokom angažovanja, kao i razlozi tih promena.

• Materijalni značaj: Sledeće količine i faktori koji su razmatrani prilikom njihovog utvrđivanja: materijalni značaj za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte; ako je primenljivo nivo ili nivoi materijalnog značaja za određene vrste emisija ili obelodanjivanja; materijalni značaj performansi; i eventualno revidiranje materijalnog značaja tokom trajanja angažovanja.

• Rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza: razmatranje koje se zahteva paragrafom 29 i donete značajne odluke, ključni elementi razumevanja koje je stečeno u pogledu svakog aspekta entiteta i njegovog okruženja naznačenog u paragrafu 23 i rizici od materijalno značajnih pogrešnih iskaza za koje je bilo neophodno profesionalno prosuđivanje praktičara i dodatne procedure.

• Dodatne procedure: priroda, vreme i obim sprovedenih dodatnih procedura, povezanost između ovih dodatnih procedura sa rizicima od materijalno značajnih pogrešnih iskaza i rezultati procedura.

• Procena pogrešnih iskaza: Granica ispod koje bi se pogrešni iskazi smatrali očigledno beznačajnim, pogrešni iskazi sakupljeni tokom angažovanja i evidencija da li su ispravljeni, zaključak praktičara o tome da li su neispravljeni pogrešni iskazi materijalno značajni, pojedinačno ili zbirno, kao i osnova tog zaključka.

Pitanja koja se javljaju nakon datuma izveštaja o uveravanju (videti paragraf 68)

A128. Primeri izuzetnih okolnosti uključuju činjenice koje postaju poznate praktičaru nakon datuma izveštaja o uveravanju, ali koje su postojale na taj datum i koje bi, da su bile poznate na taj datum mogle da uzrokuju da izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte bude izmenjen ili da praktičar modifikuje zaključak u izveštaju o uveravanju, na primer, otkrivanje značajne neispravljene greške. Rezultirajuće promene u dokumentaciji se pregledaju u skladu sa politikama i procedurama firme u pogledu odgovornosti kao što zahteva ISQC 1, gde partner u angažovanju ima konačnu odgovornost za promene.

Sastavljanje konačnog dosijea angažovanja (videti paragraf 69)

A129. ISQC 1 (ili drugi profesionalni zahtevi ili zahtevi zakona ili propisa koji su u najmanju ruku, jednako zahtevni kao ISQC 1) zahteva od firmi da ustanove politike i procedure za blagovremeno kompletiranje rada na sastavljanju dosijea angažovanja Adekvatno vremensko ograničenje u okviru kojeg bi trebalo kompletirati sastavljanje konačnog dosijea angažovanja obično je najviše 60 dana od datuma izveštaja o angažovanju.

Pregled kontrole kvaliteta angažovanja

(videti paragraf 71)

A130. Druga pitanja koja mogu da se razmatraju u pregledu kontrole kvaliteta angažovanja uključuju:

• Procenu tima koji radi na angažovanju u vezi sa nezavisnošću firme u pogledu angažovanja.

• Da li su obavljene odgovarajuće konsultacije oko razlika u mišljenju ili spornih pitanja i zaključci koji su proizašli iz tih konsultacija.

• Da li dokumentacija angažovanja koja je odabrana za pregled oslikava obavljeni rad u pogledu značajnih prosuđivanja i da li potkrepljuje donete zaključke.

Formiranje zaključka o uveravanju

Opis primenljivih kriterijuma (videti paragrafe 74(d), 76(g)(iv))

A131. Priprema izveštaja o gasovima sa efektima staklene bašte od strane entiteta zahteva uključivanje odgovarajućeg opisa primenljivih kriterijuma u objašnjenjima izveštaja o gasovima sa efektima staklene bašte. Taj opis daje obaveštenja ciljnim korisnicima o okviru na kojem je zasnovan izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte i naročito je značajan u slučajevima kada postoje značajne razlike između različitih kriterijuma u pogledu načina na koji se određena pitanja tretiraju u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, na primer: koji odbici emisija su uključeni, ako ih ima; kako su kvantifikovani i šta predstavljaju; i osnovu za odabir koje emisije trećeg reda su uključene i način na koji su kvantifikovane.

A132. Opis da je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte pripremljen u skladu sa odgovarajućim kriterijumima je prikladan samo ako je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte usklađen sa svim zahtevima i svim onim kriterijumima koji su na snazi tokom perioda obuhvaćenog izveštajem o gasovima sa efektom staklene bašte.

A133. Opis primenljivih kriterijuma koji su neprecizni ili ograničavajući (na primer, "izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte je značajno usklađen sa zahtevima XYZ") nije adekvatan opis jer može navesti korisnike izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte na pogrešan zaključak.

Sadržaj izveštaja o uveravanju

Ilustracije izveštaja o uveravanju (videti paragraf 76)

A134. U Prilogu 2 nalaze se ilustracije izveštaja o uveravanju o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte uključujući elemente koji su definisani u paragrafu 76.

Informacije koje nisu obuhvaćene zaključkom praktičara (videti paragraf 76(c))

A135. Kako bi se izbeglo pogrešno razumevanje i prekomerno oslanjanje na informacije koje nisu bile predmet uveravanja, gde izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte uključuje informacije kao što su uporedne informacije koje nisu obuhvaćene zaključkom praktičara, te informacije se obično identifikuju kao takve u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte i u izveštaju o uveravanju praktičara.

Odbici emisija (videti paragraf 76(f))

A136. Tekst izveštaja koji treba da bude uključen u izveštaj o uveravanju kada izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte sadrži odbitke emisija može znatno da se razlikuje u zavisnosti od okolnosti.

A137. Dostupnost relevantnih i pouzdanih informacija koje se odnose na kompenzacije i odbitke emisija značajno varira, a samim tim i dokazi koji su na raspolaganju praktičarima kao podrška tvrdnjama entiteta o odbicima emisija.

A138. Zbog raznovrsne prirode odbitaka emisija i često smanjenog broja procedura koje praktičar može primeniti na odbitke emisija, ovaj ISAE zahteva identifikovanje u izveštaju o uveravanju onih odbitaka emisija, ako postoje, koji su obuhvaćeni zaključkom praktičara i izjavu o odgovornosti praktičara u pogledu njih.

A139. Izjava o odgovornosti praktičara u pogledu odbitaka emisija može biti formulisna na sledeći način kada su odbici emisija zasnovani na kompenzacijama: "Izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte sadrži odbitke od emisija kompanije ABC za datu godinu u iznosu od yyy tona CO2-e, koji se odnose na kompenzacije. Sproveli smo procedure u pogledu toga da li su ove kompenzacije stečene tokom godine i da li njihov opis u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte predstavlja razuman prikaz relevantnih ugovora i povezane dokumentacije. Međutim, nismo sproveli procedure u pogledu eksternih pružalaca ovih kompenzacija, i stoga ne izražavamo zaključak o tome da li su kompenzacije rezultirale, ili će rezultirati, smanjenjem količine od yyy tona CO2-e."

Korišćenje izveštaja o uveravanju (videti paragraf 76(g)(iii))

A140. Pored identifikovanje primaoca izveštaja o uveravanju, praktičar može smatrati prikladnim uključivanje u izveštaj o uveravanju u teksta kojem je naznačena svrha, odnosno ciljni korisnici za koje je izveštaj sastavljen. Na primer, kada će izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte biti podnet javnom registru, može biti prikladno da objašnjenja u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte i izveštaj o uveravanju sadrže izjavu da je izveštaj namenjen korisnicima koji imaju značajno znanje o aktivnostima povezanim sa gasovima sa efektom staklene bašte i koji su dovoljno pažljivo proučili informacije u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte i razumeju da je izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte pripremljen i pruža uveravanje u skladu sa odgovarajućim nivoima materijalnog značaja.

A141. Pored toga, praktičar može smatrati prikladnim da uključi tekst kojim se naročito ograničava distribucija izveštaja o uveravanju osim ciljnim korisnicima, zatim njegova upotreba od strane drugih, kao i upotreba za druge svrhe.

Kratak pregled procedura praktičara (videti paragraf 76(h)(ii))

A142. Izveštaj o uveravanju u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri obično prati standardni tekst i samo ukratko opisuje sprovedene procedure. Razlog je u tome, što, u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri opisivanje određenih sprovedenih procedura na bilo kom nivou detaljnosti ne bi pomoglo korisnicima da razumeju da je u svim slučajevima izdavanja nemodifikovanog izveštaja, pribavljeno dovoljno odgovarajućih dokaza kako bi se omogućili praktičaru da izrazi mišljenje.

A143. U angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, određivanje prirode, vremena i obima sprovedenih procedura od ključnog je značaja za razumevanje zaključka izraženog u izveštaju o ograničenom uveravanju od strane ciljnih korisnika. Opis procedura praktičara u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje je stoga obično detaljniji nego u angažovanju na osnovu kojeg se pruža razumno uveravanje. Takođe može biti prikladno uključiti opis procedura koje nisu sprovedene, a koje bi se obično sprovodile u angažovanju na osnovu kojeg se pruža razumno uveravanje. Međutim, potpuno identifikovanje svih ovakvih procedura može biti nemoguće zato što su neophodno razumevanje praktičara i procena rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza manji nego u angažovanju na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri.

Faktori koje treba razmotriti prilikom ovoga utvrđivanja i određivanja nivoa detaljnosti uključuju sledeće:

• Okolnosti koje su specifične za entitet (na primer, različita priroda aktivnosti entiteta u poređenju sa aktivnostima koje su tipične u datom sektoru).

• Specifične okolnosti angažovanja koje utiču na prirodu i obim sprovedenih procedura.

• Očekivanja ciljnih korisnika i pogledu nivoa detaljnosti koji treba obezbediti u izveštaju, na bazi tržišne prakse, ili važećih zakona ili regulative.

A144. Pri opisivanju sprovedenih procedura u izveštaju angažovanja na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje, važno je da budu opisane objektivno ali da ne budu sažete u tolikoj meri da budu nejasne, niti napisane na način kojim se preuveličava ili "ulepšava" ili implicira da je stečeno uveravanje u razumnoj meri. Takođe je značajno da opis procedura ne odaje utisak da je preduzeto angažovanje na sprovođenju dogovorenih procedura, a u većini slučajeva ne iznose se ni detalji o celokupnom planu rada.

Potpis praktičara (videti paragraf 76(k))

A145. Potpis praktičara je ili naziv firme praktičara ili lično ime praktičara, ili oba, u zavisnosti od zakonskog sistema. Pored potpisa praktičara, u određenim zakonskim sistemima, od praktičara se može tražiti da navede u izveštaju svoje profesionalno zvanje ili činjenicu da je praktičar ili firma, po potrebi, priznat od strane odgovarajućeg tela koji izdaje licence u tom zakonskom sistemu.

Pasusi Skretanje pažnje i Ostala pitanja (videti paragraf 77)

A146. Prekomerno korišćenje pasusa Skretanje pažnje i Ostala pitanja umanjuje efektivnost praktičareve komunikacije o ovakvim pitanjima.

A147. Pasus Skretanje pažnje može biti prikladan kada se, na primer, koriste različiti kriterijumi ili su kriterijumi revidirani, ažurirani ili se tumače drugačije nego u prethodnim periodima i to je imalo suštinski uticaj na emisije koje su bile predmet izveštaja, ili kada pad sistema za deo perioda koji se obuhvata znači da je korišćena ekstrapolacija za procenu emisija za taj period i to je naznačeno u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

A148. Pasus Ostala pitanja može biti prikladan kada je, na primer, delokrug angažovanja značajno promenjen u odnosu na prethodni period a to nije navedeno u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

A149. Sadržaj pasusa Skretanje pažnje uključuje jasnu referencu na pitanje koje se naglašava, kao i na to gde se u izveštaju gasovima sa efektom staklene bašte mogu naći relevantna obelodanjivanja koja u potpunosti opisuju to pitanje. Takođe, u njemu se ukazuje na to da zaključak praktičara nije modifikovan u pogledu naglašenog pitanja. (Videti takođe paragraf A125)

A150. Sadržaj pasusa Ostala pitanja jasno opisuje da se ne zahteva da takva druga pitanja budu prezentovana i obelodanjena u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Paragraf 77 ograničava upotrebu pasusa Ostala pitanja na pitanja koja su relevantna za razumevanje angažovanja, praktičarevih odgovornosti ili izveštaja o uveravanju od strane korisnika, a za koje praktičar smatra da je neophodno saopštiti u izveštaju o uveravanju. (Videti takođe paragraf A124)

A151. Uključivanje u izveštaj o uveravanju preporuka praktičara o pitanjima kao što su unapređenje informacionog sistema entiteta može implicirati da se ova pitanja nisu adekvatno rešena prilikom pripreme izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. Ovakve preporuke mogu se saopštiti, na primer, u pismu rukovodstva ili u razgovorima sa licima zaduženim za upravljanje. Razmatranja koja su relevantna za odlučivanje o tome da li uključiti preporuke u izveštaj o uveravanju uključuju pitanje da li je njihova priroda relevantna za potrebe u pogledu informacija ciljnih korisnika i da li su adekvatno formulisane kako bi se obezbedilo da ne budu pogrešno shvaćene kao ograničenje zaključka praktičara u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

A152. Pasus Ostala pitanja ne sadrži informacije koje se zakonima, regulativom ili drugim profesionalnim standardima, na primer, etičkim standardima koji se odnose na poverljivost informacija, zabranjuju da praktičar pruža. Pasus Ostala pitanja takođe ne uključuje informacije koje je neophodno da obezbedi rukovodstvo.

_______________

ISAE 3000 (Revidiran), Angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje osim revizija ili pregleda istorijskih finansijskih informacija.

NOx (tj., NO i NO2, koji se razlikuju od gasova sa efektom staklene bašte azot-oksida, N2O) i SO2 dovode se u vezu sa "kiselom kišom", a ne klimatskom promenom.

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 12 (a)(ii)

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 12 (a)(i)(b)

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 12(a) (iii)

ISAE 3000 (revidiran), paragrafi 3(a), 20 i 34

ISAE 3000 (revidiran), paragrafi 3(b) i 31(a). Međunarodni standardi kontrole kvaliteta (ISQC) 1, Međunarodni standard kontrole kvaliteta za firme koje vrše reviziju, pregled finansijskih informacija, druga angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje i srodne usluge

Definicije u ISAE 3000 (revidiran) se primenjuju i na ovaj ISAE.

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 12(h)

ISAE 3000 (revidiran), paragrafi 24(b)(ii) i 41

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 27

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 40

Pokazatelji moguće pristrasnosti sami po sebi ne čine pogrešne iskaze za svrhe izvođenja zaključaka o opravdanosti pojedinačnih procena.

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 24(b)(i)

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 24(b)(ii)

Odnosno, izjednačavanje količine supstance koja ulazi i izlazi iz definisane granice, na primer, količina ugljenika u gorivu na bazi ugljovodonika koja ulazi u uređaj za sagorevanje jednaka je količini ugljenika koji izlazi iz uređaja u obliku ugljenik dioksida.

ISAE 3000 (revidiran), paragrafi A45-AA48

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 29

ISAE 3000 (revidiran), paragrafi 45(c), 52 i 54

Videti takođe ISAE 3000 (revidiran), paragraf 69(e).

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 37

Ovo ne mora uvek da bude slučaj, na primer, u nekim okolnostima, praktičar može da razvije precizna očekivanja na bazi fiksnih fizičkih ili hemijskih odnosa čak i u angažovanju na ograničenom uveravanju.

ISAE 3000 (revidiran), paragraf 42

ISQC 1, Kontrola kvaliteta za firme koje sprovode revizije i preglede finansijskih izveštaja i angažovanja na drugim uveravanjima i srodne usluge, paragrafi 32-33

ISQC 1, paragraf 45

ISQC 1, paragraf A54

 

Prilog 1

(videti paragraf A8-A14)

Emisije, uklanjanja i odbici emisija

A = Direktne, ili emisije prvog reda (videti paragraf A8).

B = Uklanjanja (emisije koje se generišu u okviru granica entiteta i zadržavaju se u okvirima te granice, a ne ispuštaju se u atmosferu. One se obično obuhvataju na bruto osnovi, odnosno, kao emisije prvog reda i uklanjanje) (videti paragraf A14).

C = Uklanjanja (Gasovi sa efektom staklene bašte koje je entitet uklonio iz atmosfere) (videti paragraf A14).

D = Mere koje entitet preduzima u cilju smanjenja svojih emisija. Ovakve mere mogu da smanje emisije prvog reda (na primer, korišćenjem vozila koja troše manje goriva), emisije drugog reda (na primer, instaliranjem solarnih ploča u cilju smanjenja količine kupljene električne energije), ili emisije trećeg reda (na primer, redukovanjem poslovnih putovanja ili prodajom proizvoda koji zahtevaju manju potrošnju energije). Entitet može razmotriti ovakve mere u objašnjenjima izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, ali njima se utiče samo na kvantifikaciju emisija u izveštaju entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte, u meri u kojoj su emisije koje su predmet izveštaja niže nego što bi bile u suprotnom, ili su deo odbitka emisija u skladu sa primenljivim kriterijumima (videti paragraf A11).

E = Emisije drugog reda (videti paragraf A9).

F = Emisije trećeg reda (videti paragraf A10).

G = Odbici emisija, uključujući stečene kompenzacije (videti paragrafe A11-A13).

Prilog 2

(videti paragraf A134)

Ilustracije izveštaja o uveravanju o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte

Ilustracija 1:

Okolnosti uključuju sledeće:

• Angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri.

• Izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži emisije trećeg reda.

• Izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži odbitke emisija.

• Izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži uporedne informacije.

Sledeći ilustrativni izveštaj je samo smernica i nije potpun niti primenljiv na sve slučajeve.

IZVEŠTAJ O UVERAVANJU U RAZUMNOJ MERI NEZAVISNOG PRAKTIČARA O IZVEŠTAJU ENTITETA ABC O GASOVIMA SA EFEKTOM STAKLENE BAŠTE

[Odgovarajući primalac]

Izveštaj o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte (ovo zaglavlje nije neophodno ako je ovo jedini odeljak)

Izvršili smo angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri priloženog izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte entiteta ABC za godinu koja se završila 31. decembra 20X1., i koji se sastoji iz popisa emisija i objašnjavajućih napomena na stranama xx-yy. [Ovo angažovanje je sproveo multidisciplinarni tim, uključujući praktičare koji rade na uveravanju, inženjere i naučnike u oblasti životne sredine.]

Odgovornost entiteta ABC za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte

ABC je odgovoran za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte u skladu sa [primenljivi kriterijumi], koji su primenjeni kao što je objašnjeno u Napomeni 1 izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. Ova odgovornost uključuje osmišljavanje, implementaciju i održavanje interne kontrole relevantne za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte koji ne sadrži materijalno značajne pogrešne iskaza, nastale bilo usled kriminalnih radnji ili grešaka.

[Kao što je razmatrano u Napomeni 1 izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte,] kvantifikacija gasova sa efektom staklene bašte je podložna inherentnoj nepouzdanosti zbog nepotpunosti naučnih znanja koje se koristi za određivanje faktora emisija i vrednosti koje su neophodne za kombinovanje emisija različitih gasova.

Naša nezavisnost i kontrola kvaliteta

Poštovali smo zahteve nezavisnosti i druge etičke zahteve Etičkog kodeksa za profesionalne računovođe koji je objavio Odbor za Međunarodne standarde etike za računovođe, koji je zasnovan na principima integriteta, objektivnosti i profesionalne osposobljenosti i dužne pažnje, poverljivosti i profesionalnog ponašanja.

Firma primenjuje Međunarodni standard kontrole kvaliteta 1, i shodno tome održava sveobuhvatni sistem kontrole kvaliteta uključujući dokumentovane politike i procedure koje se odnose na usklađenost sa etičkim zahtevima, profesionalnim standardima i važećim zakonskim i regulatornim zahtevima.

Naša odgovornost

Naša odgovornost je da izrazimo mišljenje o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte na bazi dokaza koje smo pribavili. Sproveli smo angažovanje na osnovu kojeg se pruža razumno uveravanje u skladu sa Međunarodnim standardom o angažovanjima na osnovu kojih se pruža uveravanje, Angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte ("ISAE 3410"), koji je objavio Odbor za Međunarodne standarde revizije i uveravanja. Ovaj standard zahteva da planiramo i sprovedemo angažovanje u cilju sticanja razumnog uveravanja o tome da li izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži materijalno značajne pogrešne iskaze.

Angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri u skladu sa ISAE 3410 obuhvata sprovođenje procedura za pribavljanje dokaza o kvantifikaciji emisija i povezanih informacija u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Priroda, vreme i obim procedura koje su odabrane zavisi od prosuđivanja praktičara, uključujući i procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, nastalih bilo usled kriminalnih radnji ili grešaka, u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte. Pri obavljanju procena ovih rizika, razmotrili smo internu kontrolu koja je relevantna za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte entiteta ABC. Angažovanje na razumnom uveravanju takođe obuhvata:

• Procenu adekvatnosti [primenljivi kriterijumi] u okolnostima od strane ABC, primenjenih kao što je objašnjeno u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte, kao osnove za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte;

• Procenu adekvatnosti metoda kvantifikacije i politika izveštavanja koje se koriste, kao i razumnost procena koje je obavio ABC; i

• Procenu opšte prezentacije izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

Smatramo da su dokazi koje smo pribavili dovoljni i adekvatni za obezbeđivanje osnove za naše mišljenje.

Mišljenje

Prema našem mišljenju, izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte za godinu koja se završila 31. decembra, 20X1, je sastavljen po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa [primenljivi kriterijumi] koji su primenjeni kako je opisano u izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte.

Izveštaj o drugim zakonskim i regulatornim zahtevima (primenljivo samo na pojedina angažovanja)

[Forma i sadržaj ovog odeljka izveštaja o uveravanju razlikovaće se u zavisnosti od prirode drugih odgovornosti praktičara koje se odnose na izveštavanje]

[Potpis praktičara]

[Datum izveštaja o uveravanju]

[Adresa praktičara]

Ilustracija 2:

Okolnosti obuhvataju sledeće:

• Angažovanje na ograničenom uveravanju.

• Izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži emisije trećeg reda.

• Izveštaj entiteta o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži odbitke emisija.

• Izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži uporedne informacije

Sledeća ilustracija izveštaja treba da posluži samo kao smernica i nije potpuna niti primenljiva na sve slučajeve.

IZVEŠTAJ O OGRANIČENOM UVERAVANJE NEZAVISNOG PRAKTIČARA O IZVEŠTAJU O GASOVIMA SA EFEKTOM STAKLENE BAŠTE ENTITETA ABC

[Odgovarajući primalac]

Izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte (ovo zaglavlje nije neophodno ako je ovo jedini odeljak)

Izvršili smo angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje priloženog izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte za godinu koja se završila 31. decembra, 20X1. godine, koji se sastoji iz popisa emisija [i objašnjavajućih napomena na stranama xx-yy]. [Ovo angažovanje je sproveo multidisciplinarni tim, uključujući praktičare koji rade na uveravanju, inženjere i naučnike u oblasti životne sredine.]

Odgovornost entiteta ABC za izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte

ABC je odgovoran za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte u skladu sa [primenljivi kriterijumi], koji su primenjeni kao što je objašnjeno u Napomeni 1 izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. Ova odgovornost uključuje osmišljavanje, implementaciju i održavanje interne kontrole relevantne za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte koji ne sadrži materijalno značajne pogrešne iskaza, nastale bilo usled kriminalnih radnji ili grešaka.

[Kao što je razmatrano u Napomeni 1 izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte,] kvantifikacija gasova sa efektom staklene bašte je podložna inherentnoj nepouzdanosti zbog nepotpunosti naučnih znanja koje se koristi za određivanje faktora emisija i vrednosti koje su neophodne za kombinovanje emisija različitih gasova.

Naša nezavisnost i kontrola kvaliteta

Poštovali smo Etički kodeks za profesionalne računovođe koji je objavio Odbor za Međunarodne standarde etike za računovođe, koji sadrži zahteve u pogledu nezavisnosti i druge zahteve zasnovane na principima integriteta, objektivnosti i profesionalne osposobljenosti i dužne pažnje, poverljivosti i profesionalnog ponašanja.

U skladu sa Međunarodnim standardom kontrole kvaliteta 1, [naziv firme] održava sveobuhvatni sistem kontrole kvaliteta uključujući dokumentovane politike i procedure koje se odnose na usklađenost sa etičkim zahtevima, profesionalnim standardima i važećim zakonskim i regulatornim zahtevima.

Naša odgovornost

Naša odgovornost je da izrazimo mišljenje o izveštaju o gasovima sa efektom staklene bašte na bazi dokaza koje smo pribavili. Sproveli smo angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanju u skladu sa Međunarodnim standardom o angažovanjima na uveravanju, Angažovanja uveravanja o izveštajima o gasovima sa efektom staklene bašte ("ISAE 3410"), koji je objavio Odbor za Međunarodne standarde revizije i uveravanja. Ovaj standard zahteva da planiramo i sprovedemo angažovanje u cilju sticanja ograničenog uveravanja o tome da izveštaj o gasovima sa efektom staklene bašte ne sadrži materijalno značajne pogrešne iskaze.

Angažovanje na ograničenom uveravanju u skladu sa ISAE 3410 obuhvata procenu prikladnosti primene [primenljivi kriterijumi] u okolnostima u kojima ABC kao osnove za pripremu izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, procenu rizika od materijalno značajnih pogrešnih iskaza, nastalih bilo usled kriminalnih radnji ili grešaka, odgovore na procenjene rizike, ukoliko je potrebno u datim okolnostima, i ocenu ukupne prezentacije izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte. Angažovanje na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje je značajno manjeg obima od angažovanja na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri, kako u pogledu obima procedura za procenu rizika, uključujući razumevanje interne kontrole, tako i u pogledu procedura koje se sprovode kao odgovor na procenjene rizike.

Procedure koje smo sproveli zasnovane su na našem profesionalnom prosuđivanju i sastojale su se iz upita, posmatranja procesa, ispitivanja dokumentacije, analitičkih procedura, procene adekvatnosti metoda kvantifikacije i politika izveštavanja, i usaglašavanja sa evidencijom.

[Praktičar može uneti kratak prikaz prirode i obima sprovedenih procedura koje, prema praktičarevom prosuđivanju, obezbeđuju dodatne informacije koje mogu biti relevantne za razumevanje osnove praktičarevog zaključka. Sledeći odeljak predstavlja smernicu, a primeri procedura nisu konačna lista vrste, obima, niti procedura koje mogu biti važne za korisnikovo razumevanje obavljenog rada.]

Uzimajući u obzir okolnosti angažovanja, sprovođenjem napred navedenih procedura, postigli smo sledeće:

• Putem upita, stekli smo razumevanje o kontrolnom okruženju ABC i informacionim sistemima koji su relevantni za kvantifikaciju emisija i izveštavanje, ali nismo ocenjivali koncept pojedinih kontrolnih aktivnosti, pribavljali dokaze o njihovoj implementaciji, niti testirali njihovu operativnu efektivnost.

• Procenili smo da li su metode ABC za razvoj procena adekvatne i da li su dosledno primenjivane. Međutim, naše procedure nisu uključivale ispitivanje podataka na kojima su zasnovane procene, niti zasebnu izradu vlastitih procena u odnosu na koje bismo ocenjivali procene entiteta ABC.

• Izvršili smo terenski obilazak [na tri lokacije] za procenu potpunosti izvora emisija, metoda sakupljanja podataka, izvornih podataka i relevantnih pretpostavki koje su primenljive na date lokacije. Lokacije za testiranje smo birali uzimajući u obzir ukupne emisije, izvore emisija i lokacije koje su odabrane u prethodnim periodima. Naše procedure [jesu/nisu] uključivale testiranje informacionih sistema za sakupljanje i objedinjavanje podataka o postrojenju, ili kontrola na ovim lokacijama.]

Procedure koje su sprovedene u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje razlikuju se po prirodi i vremenu i manjeg su obima od onih za angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri. Kao posledica toga, nivo uveravanja koji se stiče u angažovanju na osnovu kojeg se pruža ograničeno uveravanje je značajno niži od uveravanja koje bi se steklo da smo obavili angažovanje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri. Shodno tome, ne izražavamo mišljenje na osnovu kojeg se pruža uveravanje u razumnoj meri o tome da li je izveštaj entiteta ABC o gasovima sa efektom staklene bašte pripremljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa [primenljivi kriterijumi] koji su primenjeni prema objašnjenju u Napomeni 1 izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

Zaključak ograničenog uveravanja

Na osnovu sprovedenih procedura i pribavljenih dokaza, nismo upoznati ni sa čim što bi bi moglo da uzrokuje da smatramo da izveštaj entiteta ABC o gasovima sa efektom staklene bašte za godinu koja se završila 31. decembra, 20X1, nije pripremljen, po svim materijalno značajnim aspektima, u skladu sa [primenljivi kriterijumi] primenjenim kao što je objašnjeno u Napomeni 1 izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte.

Izveštaj o drugim zakonskim i regulatornim zahtevima (primenljivo samo na pojedina angažovanja)

[Forma i sadržaj ovog odeljka izveštaja o uveravanju razlikovaće se u zavisnosti od prirode drugih odgovornosti praktičara koje se odnose na izveštavanje.]

[Potpis praktičara]

[Datum izveštaja o uveravanju]

[Adresa praktičara]

_______________

Ovu rečenicu treba obrisati ukoliko nije primenljiva na angažovanje (na primer, ako je angažovanje trebalo da bude predmet izveštaja samo za emisije drugog reda i ako nisu angažovani drugi stručnjaci).

[Primenljivi kriterijumi] dostupni za preuzimanje sa sajta www.######.org.

U slučajevima kada nema razmatranja o inherentnoj nepouzdanosti u Napomeni 1 izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, ovo treba izbrisati.

ISQC 1, Kontrola kvaliteta za firme koje sprovode revizije i preglede finansijskih izveštaja, i druga angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje i srodne usluge.

Ovu rečenicu treba obrisati ukoliko nije primenljiva na angažovanje (na primer, ako je angažovanje trebalo da bude predmet izveštaja samo za emisije drugog reda i ako nisu angažovani drugi stručnjaci).

[Primenljivi kriterijumi] dostupni za preuzimanje sa sajta www.######.org.

U slučajevima kada nema razmatranja o inherentnoj nepouzdanosti u Napomeni 1 izveštaja o gasovima sa efektom staklene bašte, ovo treba izbrisati.

ISQC 1, Kontrola kvaliteta za firme koje sprovode revizije i preglede finansijskih izveštaja, i druga angažovanja na osnovu kojih se pruža uveravanje i srodne usluge

Procedure treba da budu sažete, ali ne u meri da budu nejasne, niti napisane način kojim se preuveličava ili "ulepšava" ili implicira da je stečeno uveravanje u razumnoj meri. Važno je da opis procedura ne odaje utisak da je preduzeto angažovanje na sprovođenju dogovorenih procedura, a u većini slučajeva ne iznose se ni detalji o celokupnom planu rada.

U konačnom izveštaju, ovaj paragraf objašnjenja biće obrisan.

Ovaj odeljak treba da bude obrisan ako praktičar zaključi da detaljnije informacije o sprovedenim procedurama nisu neophodne u datim okolnostima angažovanja.