POSEBAN KOLEKTIVNI UGOVOR
ZA USTANOVE KULTURE ČIJI JE OSNIVAČ GRAD BEOGRAD

("Sl. list grada Beograda", br. 2/2019 i 118/2019 - Aneks 1.)

 

OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim kolektivnim ugovorom (u daljem tekstu: ugovor), u skladu sa zakonom uređuju se: prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih, ustanova koje obavljaju kulturne delatnosti, bezbednost i zaštita života i zdravlja na radu zaposlenih, naknade plate i ostala primanja zaposlenih, prava sindikata i poslodavaca, kao i međusobni odnosi osnivača i poslodavca.

Ovaj ugovor zaključuje se između osnivača i reprezentativnog sindikata, u ime svih zaposlenih u ustanovama kulture prema kojim, u skladu sa zakonom, prava osnivača vrši Grad Beograd.

Osnivačem, u smislu ovog ugovora, smatra se Grad Beograd. Zaposlenim, u smislu ovog ugovora, smatra se lice koje je, u skladu sa zakonom, zasnovalo radni odnos sa poslodavcem.

Poslodavcem, u smislu zakona i ovog ugovora, smatraju se sve ustanove u istoj delatnosti obuhvaćene istim planom mreže, odnosno osnovane od istog nivoa vlasti tj. smatraju se sve ustanove kulture prema kojim u skladu sa zakonom, prava osnivača vrši Grad Beograd.

Član 2

Osnivač obezbeđuje ustanovama materijalne, tehničke i druge uslove za nesmetano obavljanje delatnosti, prati rad, preduzima mere za otklanjanje negativnih okolnosti koje mogu uticati na vršenje delatnosti i preduzima mere na unapređenju delatnosti.

Poslodavci preduzimaju organizaciono-tehničke mere za realizaciju posla, kvalitet i obim programa.

Član 3

Ovaj ugovor predstavlja osnov za regulisanje međusobnih prava, obaveza i odgovornosti između osnivača, poslodavca i zaposlenih (u daljem tekstu: učesnici ugovora) na teritoriji grada Beograda, neposredno se primenjuje i njegove odredbe imaju snagu obaveznosti za učesnike ugovora i sve zaposlene u ustanovama kulture čiji je osnivač Grad Beograd.

Sve nastale promene koje menjaju ugovorena prava, obaveze, odgovornosti i uslove rada, regulišu se izmenama i dopunama ovog ugovora, po postupku za njegovo donošenje.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca u skladu sa zakonom i ovim ugovorom regulišu se specifičnosti svake ustanove kulture čiji je osnivač Grad Beograd.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu se utvrditi veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom i ovim ugovorom, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA

Član 4

Radni odnos može da se zasnuje sa licem koje ima najmanje 15 godina života i ispunjava druge uslove za rad na određenim poslovima, utvrđene zakonom, odnosno pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova (u daljem tekstu: pravilnik).

Pravilnikom se utvrđuju organizacioni delovi kod poslodavca, naziv i opis poslova, vrsta i stepen zahtevane stručne spreme, odnosno obrazovanja, drugi posebni uslovi za rad na tim poslovima i broj izvršilaca.

Za rad na određenim poslovima, izuzetno, mogu da se utvrde najviše dva uzastopna stepena stručne spreme, odnosno obrazovanja u skladu sa zakonom.

Pravilnik donosi direktor ustanove.

Član 5

Poslodavac je dužan da zaposlenom omogući da, pod uslovima i na način propisan zakonom i ovim ugovorom, ostvaruje prava koja mu pripadaju na radu i u vezi sa radom.

Poslodavac je dužan da, po zahtevu zaposlenog za zaštitu prava, omogući sindikalnoj organizaciji ustanove uvid u primenu ovog ugovora i ostvarivanje prava zaposlenih.

Član 6

Radi prijema u radni odnos, direktor ustanove može: objaviti oglas u dnevnim ili specijalizovanim novinama, prijem u radni odnos realizovati u saradnji sa Nacionalnom službom za zapošljavanje (a u skladu sa podacima o uslovima koji su pravilnikom predviđeni za obavljanje određenih poslova).

U slučaju objavljivanja oglasa, direktor ustanove donosi odluku o izboru između prijavljenih kandidata u roku od 15 dana od dana isteka roka navedenog u oglasu za podnošenje prijava.

Odluku o zasnivanju radnog odnosa sa zaposlenim donosi direktor ustanove uz prethodno pribavljenu saglasnost osnivača.

Član 7

Poslodavac će, pre zaključivanja ugovora o radu, kandidata obavestiti o poslu, uslovima rada, pravima i obavezama iz radnog odnosa i pravilima koja se odnose na organizaciju rada i poslovanja, kao i o uslovima i pravilima koja kod poslodavca važe u vezi sa ispunjavanjem ugovornih i drugih obaveza iz radnog odnosa, pravima i obavezama koja proizilaze iz propisa o radu i propisa o bezbednosti i zaštiti života i zdravlja na radu, tako što će izabranom kandidatu omogućiti da se upozna sa odredbama pravilnika i ostalih opštih akata koji se odnose na njegov radno-pravni status.

Član 8

Radni odnos zasniva se ugovorom o radu.

Ugovor o radu zaključuju zaposleni i poslodavac.

Ugovor o radu smatra se zaključenim kad ga potpišu zaposleni i poslodavac.

Ugovor o radu zaključuje se u najmanje tri primerka od kojih se jedan obavezno predaje zaposlenom, a dva zadržava poslodavac.

Ugovor o radu u ime i za račun poslodavca zaključuje direktor ustanove.

Član 9

Ugovor o radu se zaključuje pre stupanja na rad zaposlenog.

Ugovor o radu sadrži:

1) naziv i sedište poslodavca;

2) lično ime zaposlenog, mesto prebivališta, odnosno boravišta zaposlenog;

3) vrstu i stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja zaposlenog, koji su uslov za obavljanje poslova za koje se zaključuje ugovor o radu;

4) naziv i opis poslova koje zaposleni treba da obavlja;

5) mesto rada;

6) vrstu radnog odnosa (na neodređeno ili određeno vreme);

7) trajanje ugovora o radu na određeno vreme i osnov za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme;

8) dan početka rada;

9) radno vreme (puno, nepuno ili skraćeno);

10) novčani iznos osnovne zarade na dan zaključenja ugovora o radu;

11) elemente za utvrđivanje osnovne zarade, radnog učinka, naknade zarade, uvećane zarade i druga primanja zaposlenog;

12) rokove za isplatu zarade i drugih primanja na koja zaposleni ima pravo;

13) trajanje dnevnog i nedeljnog radnog vremena.

Ugovor o radu ne mora da sadrži elemente iz stava 1. tač. 11-13) ovog člana ako su oni utvrđeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca u skladu sa zakonom, u kom slučaju u ugovoru mora da se naznači akt kojim su ta prava utvrđena u momentu zaključenja ugovora o radu.

Na prava i obaveze koja nisu utvrđena ugovorom o radu primenjuju se odgovarajuće odredbe zakona i opšteg akta.

Član 10

Poslodavac je dužan da ugovor o radu, odnosno drugi ugovor u skladu sa zakonom ili njihovu kopiju drži u sedištu ili drugoj poslovnoj prostoriji poslodavca ili na drugom mestu, u zavisnosti od toga gde zaposleni ili radno angažovano lice radi.

Član 11

Direktor zasniva radni odnos na određeno vreme.

Radni odnos zasniva se ugovorom o radu.

Radni odnos na određeno vreme može da traje do isteka roka na koji je izabran direktor, odnosno do njegovog razrešenja.

Međusobna prava, obaveze i odgovornosti direktora koji nije zasnovao radni odnos i poslodavca uređuju se ugovorom.

Lice koje obavlja poslove direktora iz stava 4 ovog člana ima pravo na naknadu za rad i druga prava, obaveze i odgovornosti u skladu sa ugovorom.

Ugovor iz st. 2. i 4. ovog člana sa direktorom zaključuje u ime poslodavca, upravni odbor ustanove.

Član 12

Ugovor o radu može da se zaključi na određeno vreme, za zasnivanje radnog odnosa čije je trajanje unapred određeno objektivnim razlozima koji su opravdani rokom ili izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, za vreme trajanja tih potreba.

Poslodavac može zaključiti jedan ili više ugovora o radu iz stava 1. ovog člana na osnovu kojih se radni odnos sa istim zaposlenim zasniva za period koji sa prekidima ili bez prekida ne može biti duži od 24 meseca.

Prekid kraći od 30 dana ne smatra se prekidom perioda iz stava 2. ovog člana.

Izuzetno od stava 2. ovog člana, ugovor o radu na određeno vreme može da se zaključi:

1) ako je to potrebno zbog zamene privremeno odsutnog zaposlenog, do njegovog povratka;

2) za rad na projektu čije je vreme unapred određeno, najduže do završetka projekta;

3) sa stranim državljaninom, na osnovu dozvole za rad u skladu sa zakonom, najduže do isteka roka na koji je izdata dozvola;

4) za rad na poslovima kod novoosnovanog poslodavca čiji upis u registar kod nadležnog organa u momentu zaključenja ugovora o radu nije stariji od jedne godine, na vreme čije ukupno trajanje nije duže od 36 meseci;

5) sa nezaposlenim kome do ispunjenja jednog od uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nedostaje do pet godina, najduže do ispunjenja uslova, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Poslodavac može sa istim zaposlenim da zaključi novi ugovor o radu na određeno vreme po isteku roka iz stava 4. tač. 1-3) ovog člana po istom, odnosno drugom pravnom osnovu, u skladu sa ovim članom.

Ako je ugovor o radu na određeno vreme zaključen suprotno odredbama zakona ili ako zaposleni ostane da radi kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena za koje je ugovor zaključen, smatra se da je radni odnos zasnovan na neodređeno vreme.

Član 13

Za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme poslodavac ne objavljuje oglas, a odluku o zasnivanju radnog odnosa sa određenim licem i zaključivanju ugovora o radu donosi direktor, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.

Član 14

Ugovorom o radu može da se ugovori probni rad za obavljanje jednog ili više povezanih, odnosno srodnih poslova utvrđenih ugovorom o radu.

Probni rad može da traje najduže šest meseci.

Pre isteka vremena za koji je ugovoren probni rad, poslodavac ili zaposleni može da otkaže ugovor o radu sa otkaznim rokom koji ne može biti kraći od pet radnih dana. Poslodavac je dužan da obrazloži otkaz ugovora o radu.

Probni rad se ugovara samo za poslove za koje je predviđen kao uslov Pravilnikom i u trajanju koje je predviđeno navedenim aktom, ali ne duže od šest meseci.

Član 15

Radni odnos može da se zasnuje i za rad sa nepunim radnim vremenom, na neodređeno ili na određeno vreme.

Zaposleni koji radi sa nepunim radnim vremenom ima pravo na zaradu, druga primanja i druga prava iz radnog odnosa srazmerno vremenu provedenom na radu, osim ako za pojedina prava zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije drukčije određeno.

Poslodavac je dužan da zaposlenom koji radi sa nepunim radnim vremenom obezbedi iste uslove rada kao i zaposlenom sa punim radnim vremenom koji radi na istim ili sličnim poslovima.

Poslodavac je dužan da blagovremeno obavesti zaposlene o dostupnosti poslova sa punim i nepunim radnim vremenom, na način i u rokovima utvrđenim opštim aktom.

Poslodavac je dužan da razmotri zahtev zaposlenog sa nepunim radnim vremenom za prelazak na puno radno vreme, kao i zaposlenog sa punim radnim vremenom za prelazak na nepuno radno vreme.

Kolektivnim ugovorom uređuje se saradnja i informisanje sindikata o poslovima sa nepunim radnim vremenom.

Član 16

Poslodavac može da zasnuje radni odnos sa licem koje prvi put zasniva radni odnos, u svojstvu pripravnika, za zanimanje za koje je to lice steklo vrstu i stepen stručne spreme, ako je to uslov za rad na određenim poslovima utvrđen zakonom ili pravilnikom.

Član 17

Za vreme pripravničkog staža pripravnik se osposobljava za vršenje određenih poslova kroz praktičan rad po programu koji donosi direktor za navedene poslove i za to vreme ostvaruje platu i sva druga prava iz radnog odnosa, u skladu sa zakonom, ovim ugovorom, kolektivnim ugovorom kod poslodavca i ugovorom o radu.

Član 18

Pripravnik koji je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme, i koji je sa uspehom položio stručni ispit, po isteku pripravničkog staža raspoređuje se na poslove na koje je primljen.

Raspoređivanje se vrši ugovorom o radu.

Pripravniku koji je primljen na neodređeno vreme i nije položio stručni ispit, radni odnos prestaje istekom vremena koje je u ugovoru o radu navedeno kao vreme pripravničkog staža.

Pripravniku koji je primljen na određeno vreme bez obzira na rezultate polaganja ispita, radni odnos prestaje istekom roka koji je naveden u ugovoru o radu kao pripravnički staž.

OBRAZOVANJE, STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE

Član 19

Poslodavac je dužan da sačini program stručnog osposobljavanja i usavršavanja zaposlenih, u skladu sa svojim potrebama, najkasnije mesec dana od usvajanja budžeta grada Beograda za godinu za koju se program sačinjava.

Program iz stava 1. ovog člana realizuje se u skladu sa finansijskim planom, u okviru sredstava obezbeđenih iz budžeta ili iz sopstvenih sredstava (najmanje 0,5% od bruto plata koje isplaćuje poslodavac na nivou cele ustanove).

Osnivač daje saglasnost na program stručnog usavršavanja koji se finansira iz budžeta.

Poslodavac je dužan da vodi evidenciju o stalnom osposobljavanju i usavršavanju zaposlenih i da stvara potrebne materijalne, organizacione i druge uslove za ove potrebe, u skladu sa propisima koji regulišu ovu oblast.

Član 20

Zaposleni, koga poslodavac uputi na stručno usavršavanje i osposobljavanje, potpisuje ugovor o međusobnim pravima i obavezama sa poslodavcem.

Ugovorom se uređuje pravo zaposlenog na naknadu plate, školarinu ili stipendiju, troškove stručnog osposobljavanja i usavršavanja, kotizacije i nabavke stručne literature, kao i obaveze zaposlenog koje ima prema poslodavcu po osnovu stručnog osposobljavanja i usavršavanja.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca utvrđuju se uslovi za stručno usavršavanje i osposobljavanje zaposlenih u skladu sa uobičajenim standardima i potrebama poslodavca.

RADNO VREME

Član 21

Radno vreme je vremenski period u kome je zaposleni dužan, odnosno raspoloživ da obavlja poslove prema nalozima poslodavca, na mestu gde se poslovi obavljaju, u skladu sa zakonom.

Radno vreme zaposlenih koji obavljaju umetničke poslove, čini efektivno radno vreme i vreme za ličnu pripremu.

Efektivno radno vreme čini vreme zajedničke pripreme na probama, vreme predstave, koncerta, snimanja i programa.

Vreme za ličnu pripremu je deo radnog vremena koje zaposleni koji obavlja umetničke poslove može provesti van prostora predviđenog za efektivno radno vreme.

Vreme za ličnu pripremu može trajati najviše do 50% ukupnog radnog vremena, što se definiše aktom poslodavca.

Radnim vremenom ne smatra se vreme u kome je zaposleni pripravan da se odazove na poziv poslodavca da obavlja poslove ako se ukaže takva potreba, pri čemu se zaposleni ne nalazi na mestu gde se njegovi poslovi obavljaju, u skladu sa zakonom.

Vreme pripravnosti i visina naknade za istu uređuje se zakonom, opštim aktom ili ugovorom o radu.

Vreme koje zaposleni u toku pripravnosti provede u obavljanju poslova po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom.

Član 22

Puno radno vreme iznosi 40 časova nedeljno, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Opštim aktom može da se utvrdi da puno radno vreme bude kraće od 40 časova nedeljno, ali ne kraće od 36 časova nedeljno.

Zaposleni iz stava 2. ovog člana ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao da radi sa punim radnim vremenom.

Član 23

Zaposlenom koji radi na naročito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima, utvrđenim zakonom ili kolektivnim ugovorom kod poslodavca, na kojima, i pored primene odgovarajućih mera bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, postoji povećano štetno dejstvo na zdravlje zaposlenog, skraćuje se radno vreme srazmerno štetnom dejstvu uslova rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenog, a najviše 10 časova nedeljno (poslovi sa povećanim rizikom).

Skraćeno radno vreme utvrđuje se na osnovu stručne analize, u skladu sa zakonom.

Zaposleni koji radi skraćeno radno vreme ima sva prava iz radnog odnosa kao da radi sa punim radnim vremenom.

Član 24

Radno vreme između 22.00 časa i 6.00 časova narednog dana smatra se radom noću i predstavlja poseban uslov rada u pogledu utvrđivanja prava i zaštite zaposlenih.

Član 25

Rad u smenama je organizacija rada kod poslodavca prema kojoj se zaposleni na istim poslovima smenjuju prema utvrđenom rasporedu, pri čemu izmena smena može da bude kontinuirana ili sa prekidima tokom određenog perioda dana ili nedelja.

Zaposleni koji radi u smenama je zaposleni koji kod poslodavca kod koga je rad organizovan u smenama u toku meseca posao obavlja u različitim smenama najmanje trećinu svog radnog vremena.

Ako je rad organizovan u smenama koje uključuju noćni rad, poslodavac je dužan da obezbedi izmenu smena, tako da zaposleni ne radi neprekidno više od jedne radne nedelje noću.

Zaposleni može da radi noću duže od jedne radne nedelje, samo uz njegovu pisanu saglasnost.

Član 26

Na zahtev poslodavca, zaposleni je dužan da radi duže od punog radnog vremena u slučaju više sile, iznenadnog povećanja obima posla i u drugim slučajevima kada je neophodno da se u određenom roku završi posao koji nije planiran (u daljem tekstu: prekovremeni rad).

Prekovremeni rad iz stava 1. ovog člana poslodavac može da uvede i iz razloga utvrđenih ovim ugovorom i to:

- elementarne nepogode,

- požara, eksplozije i slično,

- epidemije ili zaraze,

- saobraćajnog ili drugog udesa kojima su ugroženi životi i zdravlje ljudi,

- iznenadnog povećanja obima posla,

- neophodnosti da se obavi u određenom roku posao koji nije bio planiran,

- završetka neodložnih uredničkih, tehničkih i sličnih radova,

- otklanjanja kvara na sredstvima za rad.

Član 27

Prekovremeni rad ne može da traje duže od osam časova nedeljno.

Zaposleni ne može da radi duže od 12 časova dnevno uključujući i prekovremeni rad.

Zaposlenom koji radi na poslovima na kojima je uvedeno skraćeno radno vreme, ne može da se odredi prekovremeni rad na tim poslovima, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 28

Radna nedelja traje, po pravilu, pet radnih dana.

Raspored radnog vremena utvrđuje direktor u okviru godišnjeg rasporeda radnog vremena.

Radni dan, po pravilu, traje osam časova.

Direktor utvrđuje nedeljni raspored radnog vremena.

Direktor, u skladu sa zakonom, može vršiti preraspodelu radnog vremena posebnim rešenjem, i to:

- kad to zahteva priroda posla radi obezbeđivanja potrebnog obima i kvaliteta usluga;

- u cilju bolje organizacije rada i racionalnijeg korišćenja sredstava rada;

- zbog racionalnog korišćenja radnog vremena u cilju izvršavanja određenih poslova u utvrđenim rokovima.

Član 29

Preraspodela radnog vremena vrši se tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od šest meseci u toku kalendarske godine u proseku ne bude duže od ugovorenog radnog vremena zaposlenog.

Kolektivnim ugovorom može da se utvrdi da se preraspodela radnog vremena ne vezuje za kalendarsku godinu, odnosno da može trajati i duže od šest meseci, a najduže devet meseci.

Zaposlenom koji se saglasio da u preraspodeli radnog vremena radi u proseku duže od vremena utvrđenog u st. 1. i 2. ovog člana časovi rada duži od prosečnog radnog vremena obračunavaju se i isplaćuju kao prekovremeni rad.

U slučaju preraspodele radnog vremena, radno vreme ne može da traje duže od 60 časova nedeljno.

Član 30

Poslodavac je dužan da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena najmanje pet dana unapred, osim u slučaju uvođenja prekovremenog rada.

Izuzetno poslodavac može da obavesti zaposlene o rasporedu i promeni rasporeda radnog vremena u kraćem roku od pet dana, ali ne kraćem od 48 časova unapred u slučaju potrebe posla usled nastupanja nepredviđenih okolnosti.

Kod poslodavca kod koga je rad organizovan u smenama ili to zahteva organizacija rada, puno ili nepuno radno vreme zaposlenog ne mora biti raspoređeno jednako po radnim nedeljama, već se utvrđuje kao prosečno nedeljno radno vreme na mesečnom nivou.

U slučaju iz stava 3. ovog člana, zaposleni može da radi najduže 12 časova dnevno, odnosno 48 časova nedeljno uključujući i prekovremeni rad.

ODMORI I ODSUSTVA

Član 31

Zaposleni koji radi najmanje šest časova dnevno ima pravo na odmor u toku dnevnog rada u trajanju od najmanje 30 minuta.

Zaposleni koji radi duže od četiri, a kraće od šest časova dnevno ima pravo na odmor u toku rada u trajanju od najmanje 15 minuta.

Zaposleni koji radi duže od 10 časova dnevno, ima pravo na odmor u toku rada u trajanju od najmanje 45 minuta.

Odmor u toku dnevnog rada ne može da se koristi na početku i na kraju radnog vremena.

Vreme odmora iz st. 1-3. ovog člana uračunava se u radno vreme.

Član 32

Zaposleni ima pravo na odmor u trajanju od najmanje 12 časova neprekidno u okviru 24 časa, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

Član 33

Zaposleni ima pravo na nedeljni odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno kojem se dodaje vreme odmora iz člana 32. ovog ugovora, ako zakonom nije drukčije određeno.

Nedeljni odmor se, po pravilu, koristi nedeljom.

Poslodavac može da odredi drugi dan za korišćenje nedeljnog odmora ako priroda posla i organizacija rada to zahteva.

Izuzetno od stava 1. ovog člana, zaposleni koji zbog obavljanja posla u različitim smenama ili u preraspodeli radnog vremena ne može da koristi odmor u trajanju utvrđenom u stavu 1. ovog člana, ima pravo na nedeljni odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno.

Član 34

Zaposleni stiče pravo na korišćenje godišnjeg odmora u kalendarskoj godini posle mesec dana neprekidnog rada od dana zasnivanja radnog odnosa kod poslodavca.

Pod neprekidnim radom smatra se i vreme privremene sprečenosti za rad u smislu propisa o zdravstvenom osiguranju i odsustva sa rada uz naknadu zarade.

Zaposleni ne može da se odrekne prava na godišnji odmor, niti mu se to pravo može uskratiti ili zameniti novčanom naknadom, osim u slučaju prestanka radnog odnosa u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.

U svakoj kalendarskoj godini zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20, a najduže 35 radnih dana, po svim osnovama.

Član 35

Raspored korišćenja godišnjih odmora utvrđuje direktor na osnovu zahteva zaposlenog i prema potrebama obavljanja poslova.

Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora donosi direktor u pisanoj formi i uručuje ga zaposlenom.

Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora zaposlenom se dostavlja najkasnije 15 dana pre datuma određenog za početak godišnjeg odmora.

Izuzetno, ako se godišnji odmor koristi na zahtev zaposlenog, rešenje o korišćenju godišnjeg odmora poslodavac može dostaviti i neposredno pre korišćenja godišnjeg odmora.

Poslodavac može da izmeni vreme određeno za korišćenje godišnjeg odmora ako to zahtevaju potrebe posla, najkasnije pet radnih dana pre dana određenog za korišćenje godišnjeg odmora.

Član 36

Zaposleni mogu da koriste kolektivni godišnji odmor po osnovu odluke direktora, a u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Dužina kolektivnog godišnjeg odmora utvrđuje se rešenjem direktora, s tim što ovako utvrđen odmor ne može trajati kraće od 20, niti duže od 35 radnih dana.

Godišnji odmor koristi se jednokratno ili u dva ili više delova, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.

Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak najkasnije do 30. juna naredne godine.

Zaposleni ima pravo da godišnji odmor koristi u dva dela, osim ako se sa poslodavcem sporazume da godišnji odmor koristi u više delova.

Zaposleni koji nije u celini ili delimično iskoristio godišnji odmor u kalendarskoj godini zbog odsutnosti sa rada radi korišćenja porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i posebne nege deteta - ima pravo da taj odmor iskoristi do 30. juna naredne godine.

Član 37

Minimalno trajanje godišnjeg odmora od 20 radnih dana uvećava se:

1. po osnovu stručne spreme:

- zaposlenom sa sedmim ili šestim stepenom stručne spreme i posebnim ovlašćenjima i odgovornostima - pet radnih dana;

- zaposlenom sa sedmim stepenom stručne spreme - četiri radna dana;

- zaposlenom sa šestim ili petim stepenom stručne spreme - tri radna dana;

- zaposlenom sa četvrtim ili trećim stepenom stručne spreme - dva radna dana;

- zaposlenom sa drugim ili prvim stepenom stručne spreme - jedan radni dan.

2. po osnovu radnog iskustva:

- zaposlenom koji ima pet godina staža osiguranja - dva radna dana;

- zaposlenom koji ima od šest do 10 godina staža osiguranja - tri radna dana;

- zaposlenom koji ima od 11 do 15 godina staža osiguranja - četiri radna dana;

- zaposlenom koji ima od 16 do 20 godina staža osiguranja - pet radnih dana;

- zaposlenom koji ima od 21 do 25 godina staža osiguranja - šest radnih dana;

- zaposlenom koji ima od 26 do 30 godina staža osiguranja - sedam radnih dana.

3. po osnovu doprinosa na radu - zaposlenom sa natprosečnim rezultatima u radu (koji je nagrađivan stručnim priznanjima i sl.) - do pet radnih dana po odluci direktora;

4. po osnovu socijalnih uslova:

- zaposlenom invalidu (invalidu rada i vojnom invalidu) - tri radna dana,

- samohranom roditelju sa detetom do 14 godina, zaposlenoj sa maloletnim detetom, zaposlenom sa dvoje ili više dece do 14 godina života, zaposlenom koji u svom domaćinstvu izdržava dete koje ima smetnje u psihofizičkom razvoju - tri radna dana,

- davaocu krvi - jedan radni dan,

- zaposlenom čiji je član porodičnog domaćinstva teško oboleo u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju - do tri radna dana po odluci direktora;

5. po osnovu uslova rada za zaposlene koji rade na naročito teškim, napornim i za zdravlje štetnim poslovima, utvrđenim zakonom ili kolektivnim ugovorom kod poslodavca, na kojima i pored primene odgovarajućih mera bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu postoji povećano štetno dejstvo na zdravlje zaposlenog - pet radnih dana.

Ukoliko se stekne više uslova navedenih u tački 4. ovog člana, godišnji odmor uvećava se za pet radnih dana.

Poslodavac je dužan da zaposlenom utvrdi dužinu godišnjeg odmora za svaku kalendarsku godinu od najmanje 20 radnih dana, a najviše 35 radnih dana, po svim osnovama.

Član 38

Zaposlenim sa 30 godina penzijskog staža utvrđuje se dužina godišnjeg odmora u minimalnom trajanju od 30 radnih dana.

Zaposlenim mlađim od 18 godina života i starijim od 50 godina života, utvrđuje se dužina godišnjeg odmora u minimalnom trajanju od 30 radnih dana.

Poslodavac je dužan da zaposlenim iz st. 1. i 2. ovog člana utvrdi dužinu godišnjeg odmora od najmanje 30 radnih dana, a najviše 35 radnih dana, po svim osnovama.

Član 39

Zaposleni ima pravo na dvanaestinu godišnjeg odmora, u skladu sa zakonom (srazmerni deo) za svaki mesec dana rada u kalendarskoj godini u kojoj je zasnovao radni odnos ili u kojoj mu prestaje radni odnos.

Član 40

Zaposleni ne može da se odrekne prava na korišćenje godišnjeg odmora, niti mu to pravo poslodavac može da uskrati.

U slučaju prestanka radnog odnosa, poslodavac je dužan da zaposlenom koji nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, isplati novčanu naknadu umesto korišćenja godišnjeg odmora, u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora.

Naknada iz stava 1. ovog člana ima karakter naknade štete.

Član 41

Poslodavac je dužan da zaposlenom, u slučaju prestanka radnog odnosa, izda potvrdu o iskorišćenom broju dana godišnjeg odmora.

ODSUSTVOVANJE SA RADA UZ NAKNADU ZARADE - PLAĆENO ODSUSTVO

Član 42

Zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo u toku kalendarske godine, u ukupnom trajanju do sedam radnih dana u sledećim slučajevima:

1. sklapanja braka;

2. smrti člana uže porodice;

3. porođaja supruge;

4. selidbe domaćinstva;

5. sklapanja braka deteta zaposlenog;

6. zaštite i otklanjanja štetnih posledica u domaćinstvu prouzrokovanih elementarnom nepogodom;

7. odsustvovanja sa posla radi prisustvovanja sednicama, konferencijama, kongresima, seminarima i na sindikalnim susretima koji se organizuju na nivou grada, pokrajine, Republike;

8. teže bolesti člana uže porodice zaposlenog;

9. polaganja ispita u okviru stručnog usavršavanja;

10. članovima sindikata koji su izabrani u organe međunarodnih sindikalnih organizacija;

11. polaganja ispita kojim se stiče neposredno viši stepen obrazovanja u oblasti u koju spadaju poslovi koje zaposleni obavlja, izrada magistarske teze, doktorske disertacije, učešće u studijskih ili ekspertskim grupama i drugim oblicima stručnog usavršavanja, a na osnovu akta poslodavca koji se odnosi na stručno usavršavanje zaposlenih.

Vreme trajanja plaćenog odsustva iz stava 1. utvrđuje se kolektivnim ugovorom kod poslodavca i ugovorom o radu.

Pored prava na plaćeno odsustvo iz stava 1. ovog člana zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo još i:

1. za slučaj smrti roditelja bračnog druga - dva radna dana;

2. za slučaj smrti srodnika (rođaka) - jedan radni dan;

3. za svaki slučaj dobrovoljnog davanja krvi - dva uzastopna dana, računajući i dan dobrovoljnog davanja krvi;

4. za polazak deteta u prvi razred osnovne škole - dva radna dana;

5. za lične potrebe - dva radna dana;

6. za korišćenje organizovanog rekreativnog odmora - do sedam radnih dana.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca može da se utvrdi pravo na plaćeno odsustvo u trajanju i dužem od sedam radnih dana, u smislu stava 1. i stava 4. ovog člana.

Plaćeno odsustvo se odobrava, na pisani zahtev zaposlenog, pod uslovom da je zaposleni priložio odgovarajuću dokumentaciju (dokaze o razlozima za korišćenje plaćenog odsustva).

Članovima uže porodice, smatraju se bračni drug, deca, braća, sestre, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj.

Član 43

Zaposlenom može biti odobreno plaćeno odsustvo duže od sedam dana, u toku kalendarske godine u slučajevima utvrđenim zakonom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Vreme provedeno na plaćenom odsustvu smatra se kao vreme provedeno na radu, uz ostvarivanje svih prava i obaveza iz radnog odnosa.

Član 44

Rešenje o plaćenom odsustvu donosi direktor ustanove.

ODSUSTVO SA RADA BEZ NAKNADE - NEPLAĆENO ODSUSTVO

Član 45

Poslodavac može zaposlenom da odobri odsustvo bez naknade zarade (neplaćeno odsustvo).

Za vreme neplaćenog odsustva zaposlenom miruju prava i obaveze iz radnog odnosa, ako za pojedina prava i obaveze zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu nije drukčije određeno.

Član 46

Rešenje o neplaćenom odsustvu donosi direktor ustanove.

MIROVANJE RADNOG ODNOSA

Član 47

Zaposlenom miruju prava i obaveze koje se stiču na radu i po osnovu rada, osim prava i obaveza za koje je zakonom, ovim kolektivnim ugovorom ili kolektivnim ugovorom kod poslodavca drukčije određeno, ako odsustvuje sa rada zbog:

1) odlaska na odsluženje, odnosno dosluženje vojnog roka,

2) upućivanja na rad u inostranstvo od strane poslodavca ili u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva,

3) privremenog upućivanja na rad kod drugog poslodavca u smislu člana 174. Zakona o radu,

4) izbora, odnosno imenovanja na funkciju u državnom organu, sindikatu, političkoj organizaciji ili drugu javnu funkciju čije vršenje zahteva da privremeno prestane da radi kod poslodavca,

5) izdržavanja kazne zatvora, odnosno izrečene mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere, u trajanju do šest meseci.

Zaposleni kome miruju prava i obaveze iz stava 1. ovog člana ima pravo da se u roku od 15 dana od dana odsluženja, odnosno dosluženja vojnog roka, prestanka rada u inostranstvu, odnosno kod drugog poslodavca, prestanka funkcije, povratka sa izdržavanja kazne zatvora, odnosno mere bezbednosti, vaspitne ili zaštitne mere - vrati na rad kod poslodavca.

Prava iz st. 1. i 2. ovog člana ima i bračni drug zaposlenog koji je upućen na rad u inostranstvo u okviru međunarodno-tehničke ili prosvetno-kulturne saradnje, u diplomatska, konzularna i druga predstavništva.

Član 48

Rešenje o neplaćenom odsustvu donosi direktor ustanove.

BEZBEDNOST I ZAŠTITA ŽIVOTA I ZDRAVLJA NA RADU

Član 49

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi neophodne uslove za bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu, u skladu sa zakonom, drugim propisima kojima se uređuje bezbednost i zaštita života i zdravlja na radu i ovim ugovorom.

Poslovi sa povećanim rizikom utvrđuju se aktom o proceni rizika, u skladu sa zakonom.

Član 50

Zaposleni je dužan da poštuje propise o bezbednosti i zaštiti života i zdravlja na radu kako ne bi ugrozio svoju bezbednost i zdravlje, kao i bezbednost i zdravlje zaposlenih i drugih lica.

Zaposleni je dužan da obavesti poslodavca o svakoj vrsti potencijalne opasnosti koja bi mogla da utiče na bezbednost i zdravlje na radu.

Član 51

Direktor ustanove je odgovoran za sprovođenje mera bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu.

Direktor ustanove je dužan da preduzima i druge propisane mere o bezbednosti i zdravlju na radu, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.

Član 52

Zaposleni ima pravo da odbije da radi, pod uslovima utvrđenim Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu.

Član 53

Zaposleni koji radi na poslovima sa posebnim uslovima rada ima pravo na posebne mere bezbednost i zaštite života i zdravlja na radu, srazmerno stepenu opasnosti i štetnosti, u skladu sa zakonom.

Član 54

Poslodavac je dužan da zaposlenom, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom obezbedi korišćenje sredstava i opreme lične zaštite na radu.

Sredstva za sprovođenje programa mera o bezbednost i zaštite života i zdravlja na radu utvrđuju se finansijskim planom i godišnjim programom poslovanja.

Član 55

Zaposleni mora biti upoznat sa merama bezbednost i zaštite života i zdravlja na radu i svojim pravima i obavezama, odnosno mora biti upoznat sa upotrebom sredstava i opreme za ličnu zaštitu na poslovima koje će obavljati.

Član 56

Zaposleni imaju pravo da izaberu jednog ili više predstavnika za bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu.

Najmanje tri predstavnika zaposlenih, koje imenuje odbor reprezentativnog sindikata obrazuju Odbor za bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu (u daljem tekstu: odbor).

Poslodavac koji ima 50 i više zaposlenih dužan je da u Odbor imenuje najmanje jednog svog predstavnika (broj predstavnika zaposlenih treba da bude veći za najmanje jedan od broja predstavnika poslodavca).

Sastav, postupak izbora i način rada odbora, kao i njihov odnos sa reprezentativnim sindikatom uređuju se kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 57

Poslodavac je dužan da predstavniku zaposlenih odnosno odboru omogući:

- uvid u sva akta koja se odnose na bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu,

- da učestvuju u razmatranju svih pitanja koja se odnose na sprovođenje bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu,

- da ih informiše o svim podacima koji se odnose na bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu.

Član 58

Predstavnik zaposlenih, odnosno odbor imaju pravo da:

- poslodavcu daju predloge o svim pitanjima koja se odnose na bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu;

- zahtevaju od poslodavca da preduzme odgovarajuće mere za otklanjanje ili smanjenje rizika koji ugrožava bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu zaposlenih;

- zahtevaju vršenje nadzora od strane inspekcije rada, ako smatraju da poslodavac nije sproveo odgovarajuće mere za bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu;

- prisustvuju inspekcijskom nadzoru.

Član 59

Poslodavac je dužan da predstavnika zaposlenih, odnosno odbor upozna sa:

- nalazima, predlozima ili preduzetim merama inspekcije rada;

- izveštajima o povredama na radu, profesionalnim oboljenjima i oboljenjima u vezi sa radom i o preduzetim merama za bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu;

- preduzetim merama za sprečavanje neposredne opasnosti po život i zdravlje.

Član 60

Poslodavac i predstavnik zaposlenih, odnosno odbor i reprezentativni sindikat, dužni su međusobno da sarađuju po pitanjima bezbednosti i zaštite života i zdravlja na radu, u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.

Član 61

Poslodavac je dužan da organizuje i snosi troškove sistematskog pregleda za sve zaposlene, jednom godišnje.

Član 62

U cilju prevencije radne invalidnosti, poslodavac će u skladu sa svojim mogućnostima izdvajati sredstva, najmanje u visini od 0,15% na masu sredstava isplaćenih na ime plate za svaki mesec, za korišćenje organizovanog rekreativnog odmora, a zaposleni su dužni da organizovani rekreativni odmor koriste u skladu sa kriterijumima koje utvrdi sindikat.

PLATE, NAKNADE PLATA I OSTALA PRIMANJA

Član 63

Grad Beograd obezbeđuje sredstva iz budžeta Grada Beograda, za plate, dodatke i naknade i ostala primanja zaposlenih u ustanovama kulture čiji je osnivač Grad Beograd, koji obavljaju poslove za koje je, rešenjem o davanju saglasnosti na Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova ustanove, utvrđeno da će se finansirati sredstvima iz budžeta Grada Beograda.

Član 64

Zaposleni ima pravo na odgovarajuću platu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.

Zaposlenima se garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruju kod poslodavca.

Pod radom jednake vrednosti podrazumeva se rad za koji se zahteva isti stepen stručne spreme, odnosno obrazovanja, znanja i sposobnosti, u kome je ostvaren jednak radni doprinos uz jednaku odgovornost.

Član 65

Plata se isplaćuje za obavljeni rad i vreme provedeno na radu.

Pod platom, u smislu zakona i ovog kolektivnog ugovora, smatra se plata koja sadrži porez i doprinose koji se plaćaju iz plate.

Član 66

Plata se utvrđuje na osnovu:

- osnovice za obračun plata, koju utvrđuje Vlada Republike Srbije;

- koeficijenta posla koji se množi osnovicom;

- dodatka na platu;

- obaveza koje zaposleni plaća po osnovu poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje iz plate, u skladu sa zakonom.

Koeficijenti za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama, utvrđuju se aktom Vlade Republike Srbije.

Koeficijent izražava složenost poslova, odgovornost, uslove rada i stručnu spremu.

Koeficijent sadrži i dodatak na ime naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora.

Član 67

Ustanove koje ostvaruju prihode i izvan budžeta, mogu zaposlenima po osnovu tih prihoda uvećati plate prema rezultatima poslovanja ustanove, u skladu sa zakonom.

Član 68

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca može se ugovoriti mogućnost uvećanja plate iz sopstvenih prihoda ustanove do 30%.

Kriterijumi za uvećanje plate iz stava 1. ovog člana su:

- kvalitet obavljenog posla;

- blagovremenost obavljenog posla;

- obim izvršenog posla.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca mogu se pored kriterijuma iz stava 2. ovog člana predvideti i drugi kriterijumi za uvećanje plate, iz sopstvenih prihoda.

Član 69

Odluka o uvećanju plate u skladu sa članom 68. ovog ugovora mora da sadrži i obrazloženje o ispunjenosti kriterijuma predviđenih ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 70

Osnivač i poslodavac se obavezuju da obezbede isplatu plata za zaposlene u ustanovama u sledećim rokovima:

- akontacija za tekući mesec između 15. i 20. u tekućem mesecu;

- konačan obračun plate do 5. u narednom mesecu.

Član 71

Zaposlenom pripada dodatak na platu, i to:

- za vreme provedeno u radnom odnosu (minuli rad) - u visini 0,4% od osnovice, za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca u smislu člana 1. stav 5. ovog kolektivnog ugovora;

- za rad na dan državnog i verskog praznika koji je neradni dan - u visini 125% od osnovice;

- rad nedeljom - u visini 10% od osnovice;

- za prekovremeni rad - u visini 30% od osnovice.

Ako se istovremeno steknu uslovi za uvećanu platu po više osnova, iz stava 1. ovog člana, procenat uvećanja ne može biti niži od zbira procenata uvećanja po svakom od utvrđenih osnova.

Član 72

Zaposleni ima pravo na naknadu plate za vreme odsustva sa rada u visini 100% prosečne plate u prethodnih 12 meseci pre meseca u kome zaposleni odsustvuje sa rada u sledećim slučajevima:

- za vreme korišćenja godišnjeg odmora;

- za vreme odsustva sa rada na dan praznika koji je neradni dan;

- za vreme vojne vežbe i odazivanja na poziv državnih organa i organa lokalne samouprave;

- za vreme korišćenja plaćenog odsustva u slučajevima koji su utvrđeni zakonom i ovim ugovorom;

- za vreme prekida rada do kojeg je došlo naredbom nadležnog organa, ili nadležnog organa poslodavca zbog neobezbeđivanja bezbednosti i zdravlja na radu.

Član 73

Zaposleni ima pravo na naknadu plate za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca, i to:

- u visini od 70% prosečne plate u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad; plata ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene zakonom, ukoliko je privremena nesposobnost prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, ako zakonom nije drugačije određeno;

- u visini 100% prosečne plate u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, ako je ona prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, ako zakonom nije drugačije određeno.

Član 74

Zaposleni ima pravo na naknadu troškova, u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca, i to:

- za dolazak i odlazak sa rada u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, ako poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz;

- za službena putovanja u zemlji, na osnovu naloga za službeno putovanje i to: pravo na punu dnevnicu ako službeno putovanje traje duže od 12 časova, a na pola dnevnice ako traje duže od 8, a kraće od 12 časova (dnevnica iznosi 5% prosečne mesečne zarade po zaposlenom);

- za službena putovanja u inostranstvo na osnovu naloga za službeno putovanje (visina naknade za službeno putovanje u inostranstvo utvrđuje se u skladu sa Uredbom o naknadi troškova i otpremnini državnih službenika i nameštenika);

- za smeštaj i ishranu za rad i boravak na terenu, ako poslodavac nije zaposlenom obezbedio smeštaj i ishranu bez naknade - prema stvarnim izdacima koje zaposleni ima za ove namene dok boravi i radi van mesta sedišta poslodavca i van mesta svog prebivališta, s tim što se pod smeštajem smatra hotelski ili adekvatan smeštaj najviše do "B" kategorije.

Član 75

Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati, u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca:

- otpremninu pri odlasku u penziju ili pri prestanku radnog odnosa po sili zakona zbog gubitka radne sposobnosti - u visini tri prosečne plate u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za statistiku,

- naknadu troškova pogrebnih usluga u slučaju smrti zaposlenog članovima uže porodice zaposlenog, kao i naknadu pogrebnih usluga zaposlenom za slučaj smrti člana uže porodice zaposlenog (članovima uže porodice smatraju se bračni drug, deca zaposlenog i roditelji zaposlenog),

- naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja,

- jednokratnu pomoć za rođenje deteta, u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, u visini prosečne zarade za grad Beograd prema poslednjem objavljenom podatku Sekretarijata za upravu Grada Beograda.

Poslodavac je dužan da, pod jednakim uslovima, kolektivno osigura zaposlene za slučaj smrti, posledica nezgode, profesionalnog oboljenja, povreda na radu i gubitka radne sposobnosti. Poslodavac se obavezuje da, u postupak javne nabavke usluga osiguranja, uključi predstavnika reprezentativnog sindikata.

Poslodavac je dužan da, u skladu sa kolektivnim ugovorom kod poslodavca, isplati solidarnu pomoć zaposlenom i članu njegove uže porodice, za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti, nabavke lekova, pomoći maloletnoj deci zaposlenog u slučaju smrti zaposlenog, u visini tri prosečne zarade po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, a prema priloženoj urednoj dokumentaciji.

Član 76

Poslodavac u skladu sa zakonom, ovim kolektivnim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca, isplaćuje jubilarnu nagradu zaposlenom za vreme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca, uz uslov da je prethodno pribavljena saglasnost osnivača, i to:

- za 10 godina - u visini 1,5 prosečne plate isplaćene kod poslodavca za mesec koji prethodi mesecu u kome je navršio 10 godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca;

- za 20 godina - u visini 2,5 prosečne plate isplaćene kod poslodavca za mesec koji prethodi mesecu u kome je navršio 20 godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca;

- za 30 godina - u visini 3,5 prosečne plate isplaćene kod poslodavca za mesec koji prethodi mesecu u kome je navršio 30 godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca;

- za 38 godina - u visini 4,5 prosečne plate isplaćene kod poslodavca za mesec koji prethodi mesecu u kome je navršio 38 godina provedenih u radnom odnosu kod poslodavca; izuzetno ako zaposleni u godini u kojoj ostvaruje pravo na ovu jubilarnu nagradu odlazi u penziju, jubilarna nagrada će biti isplaćena za započetu godinu staža, a pre odlaska u penziju.

Član 77

Deci zaposlenih do 15 godina starosti pripada pravo na prigodan poklon za Novu godinu u skladu sa odlukom poslodavca, do iznosa neoporezivog dela, najkasnije do 31. decembra tekuće godine, uz prethodno pribavljeno mišljenje sindikata.

Član 78

Poslodavac može, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca, isplatiti nagradu zaposlenim ženama za 8. mart.

Član 79

Poslodavac može, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca, zaposlenima uplaćivati premiju za dobrovoljno dodatno penzijsko osiguranje u visini neoporezovanog iznosa, u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana.

Poslodavac može da isplati solidarnu pomoć zaposlenim radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva.

Član 80

Obezbeđivanje prava, visina i način isplate primanja iz čl. 74, 75, 76, 77, 78. i 79. ovog ugovora, utvrđuju se kolektivnim ugovorom kod poslodavca, ili opštim aktom poslodavca za zaposlene za koje poslodavac obezbeđuje isplatu plate iz sopstvenih prihoda.

UČEŠĆE U UPRAVLJANJU

Član 81

Predstavnike zaposlenih u upravni i nadzorni odbor ustanove imenuje i razrešava osnivač.

Predstavnici iz reda zaposlenih u ustanovi, u upravni i nadzorni odbor ustanove, imenuju se na predlog reprezentativnog sindikata ustanove, a ukoliko ne postoji reprezentativni sindikat, na predlog većine zaposlenih.

Ukoliko je u ustanovi organizovano više reprezentativnih sindikata, a ne postigne se dogovor da vode zajedničku akciju na predlaganju i biranju članova upravnog i nadzornog odbora iz reda zaposlenih, predloge za upravni i nadzorni odbor daje, Sekretarijatu za kulturu, predstavnik sindikata koji je potpisnik ovog ugovora.

Član 82

Reprezentativni sindikat učestvuje u postupku statusnih promena ustanove, a posebno svojinskih promena i ima pravo davanja mišljenja i predloga.

Član 83

Upravni odbor donosi pravilnik o rešavanju stambenih potreba zaposlenih, uz mišljenje reprezentativnog sindikata.

Upravni odbor je, pre donošenja pravilnika o zaštiti na radu, dužan da pribavi mišljenje reprezentativnog sindikata.

Član 84

Poslodavac će ovlašćenom sindikalnom povereniku, predstavniku sindikalne organizacije ili predstavniku organa sindikata van ustanove omogućiti da, po zahtevu zaposlenog za zaštitu prava, izvrši uvid u primenu ovog ugovora i ostvarivanja prava zaposlenog, pod uslovom da zahtev nije rešen u postupku pred organima ustanove.

PRESTANAK POTREBE ZA RADOM ZAPOSLENIH

Član 85

Ukoliko dođe do potrebe smanjenja broja zaposlenih zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena u ustanovama kulture čiji je osnivač grad Beograd, racionalizaciji broja zaposlenih obavezno prethodi mišljenje Komisije za praćenje primene, sporna pitanja i tumačenje odredaba Posebnog kolektivnog ugovora za ustanove kulture čiji je osnivač Grad Beograd.

Član 86

Poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu zaposlenom za čijim je radom prestala potreba, bez njegove saglasnosti, u sledećim slučajevima:

- zaposlenoj ženi za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi nege deteta, kao ni ženi sa detetom do dve godine starosti;

- samohranom roditelju;

- zaposlenom čije dete ima teži stepen psihofizičke ometenosti;

- ukoliko oba bračna druga rade u istoj ustanovi, samo jednom od bračnih drugova može prestati radni odnos;

- zaposlenom muškarcu koji ima najmanje 30 godina staža osiguranja i zaposlenoj ženi koja ima najmanje 25 godina staža osiguranja, osim ako ispunjava jedan od uslova za penziju u skladu sa zakonom.

Član 87

Pri predlaganju i utvrđivanju zaposlenog za čijim je radom prestala potreba, primenjivaće se kriterijumi koje će utvrditi reprezentativni sindikat i poslodavac kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

ODGOVORNOST ZAPOSLENIH PO OSNOVU RADA

Član 88

Zaposleni za svoj rad odgovaraju materijalno i disciplinski.

Zaposleni su disciplinski odgovorni za povredu radnih obaveza i dužnosti.

Član 89

Povrede radnih obaveza i dužnosti mogu biti lakše i teže povrede.

Član 90

Lakše povrede radnih obaveza i dužnosti jesu:

- neblagovremen dolazak na posao i odlazak s posla pre isteka radnog vremena ili neopravdano odsustvovanje s posla za vreme kad je obavezna prisutnost;

- nesavesno čuvanje službenih spisa ili podataka;

- neopravdan izostanka s posla jedan radni dan;

- neobaveštavanje o propustima u vezi sa zaštitom na radu;

- druge povrede koje su kolektivnim ugovorom kod poslodavca utvrđene kao lakše povrede radnih obaveza.

Član 91

Teže povrede radnih obaveza i dužnosti jesu:

- neizvršavanje ili nesavesno, neblagovremeno ili nemarno vršenje radnih i drugih obaveza;

- političko delovanje u obavljanju poslova i radnih zadataka;

- nepristojno, uvredljivo ili na drugi način neprimereno ponašanje prema građanima, pravnim licima i drugim strankama u postupku pred organima ustanove;

- odbijanje davanja podataka ili davanje netačnih podataka državnim organima, drugim organizacijama i zajednicama i građanima, ako je davanje podataka propisano zakonom ili propisom donetim po osnovu zakona;

- zloupotreba službenog položaja ili prekoračenje ovlašćenja;

- nezakonito raspolaganje materijalnim sredstvima;

- postupci koje ometaju građane, pravna lica i druge stranke u ostvarivanju njihovih prava i interesa u postupcima pred organima ustanove;

- odbijanje izvršavanja poslova na koje je zaposleni raspoređen ili odbijanje izvršavanja naloga direktora odnosno neposrednog rukovodioca, bez opravdanih razloga;

- neopravdan izostanak s posla najmanje tri uzastopna radna dana;

- zloupotreba prava odsustvovanja u slučaju bolesti;

- odbijanje stručnog usavršavanja na koje se zaposleni upućuje;

- dolazak na rad u pijanom stanju ili uživanje alkohola ili drugih opojnih sredstava koja smanjuju radnu sposobnost u toku radnog vremena;

- odbijanje propisanog zdravstvenog pregleda;

- ponavljanje lakših povreda radnih obaveza;

- povreda prava i obaveza vezanih za status zaposlenog u ustanovi;

- neizvršavanje radne i druge obaveze u smislu propisa o štrajku.

Član 92

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca, polazeći od specifičnosti poslova svake ustanove, utvrđuju se i druge povrede radnih obaveza i dužnosti, postupak za utvrđivanje povrede radnih obaveza i dužnosti, kao i mere koje se preduzimaju.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca polazeći od specifičnosti poslova svake ustanove utvrđuju se povrede radnih obaveza i dužnosti za koje zaposleni pored disciplinske odgovornosti snosi i materijalnu odgovornost.

USLOVI ZA RAD SINDIKATA

Član 93

Poslodavac je dužan da, u skladu sa zakonom, zaposlenima omogući sindikalno organizovanje i sprovođenje aktivnosti usmerenih na poboljšanje uslova rada i ukupnog materijalnog i socijalnog položaja.

Član 94

Poslodavac je obavezan da sindikatu omogući delovanje u skladu sa njegovom ulogom i zadacima iz zakona i ovog ugovora, i to:

- da pokreće inicijative, podnosi zahteve i predloge i da zauzima stavove o pitanjima od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih i uslove rada;

- da se informiše o pitanjima koja su od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih;

- da se upozna sa materijalima, da prisustvuje sednicama na kojima se razmatraju mišljenja, predlozi, inicijative i zahtevi sindikata, odnosno na kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima zaposlenih.

Član 95

Poslodavac je dužan da:

- sindikatu obezbedi korišćenje prostorija u skladu sa mogućnostima kod poslodavca, bez plaćanja naknade i pružanje potrebnih stručnih, administrativnih i tehničkih usluga neophodnih za njegov rad;

- predsedniku - povereniku reprezentativnog sindikata sporazumno obezbedi utvrđen broj plaćenih časova mesečno za obavljanje njegove funkcije, a ako se sporazum ne postigne najmanje 30 plaćenih časova mesečno;

- sindikalnim poverenicima i predsednicima sindikalnih podružnica drugih sindikalnih organizacija sporazumno obezbedi utvrđen broj plaćenih časova mesečno za obavljanje funkcija, a ako se sporazum ne postigne, poslodavac je dužan da obezbedi 40 plaćenih časova rada mesečno ako sindikat ima najmanje 200 članova i po jedan čas mesečno za svakih sledećih 100 članova, a ako sindikat ima manje od 200 članova, srazmerno manje plaćenih časova rada mesečno;

- predstavnicima sindikata omogući informisanje zaposlenih, isticanjem obaveštenja na određenim mestima, pristupačnim zaposlenima i za to određenim;

- predstavnici sindikata mogu odsustvovati sa posla radi prisustvovanja sindikalnim sastancima, konferencijama, sednicama i kongresima na koje su pozvani, na osnovu zvaničnog poziva;

- mišljenja i predloge reprezentativnog sindikata razmotri pre donošenja odluka od značaja za materijalni, ekonomski i socijalni položaj zaposlenih, i opredeljuje se u odnosu na njih;

- predsednika reprezentativnog sindikata poziva na sednice upravnog odbora, kao i predsednike drugih sindikata, kada se razmatraju inicijative koje uputi određeni sindikat ili odlučuje o pitanjima koja se odnose na materijalni položaj i prava i obaveze zaposlenih;

- obezbedi izradu završnog računa sindikalne organizacije.

Član 96

Kolektivnim ugovorom ili sporazumom između poslodavca i sindikata kod poslodavca, može se utvrditi pravo na plaćeno odsustvo predstavniku sindikata, radi obavljanja sindikalne funkcije, srazmerno broju članova sindikata.

Ako kolektivni ugovor ili sporazum iz stava 1. ovog člana nije zaključen, lice ovlašćeno za zastupanje i predstavljanje reprezentativnog sindikata kod poslodavca za obavljanje sindikalne funkcije ima pravo:

1) na 40 plaćenih časova rada mesečno ako sindikat ima najmanje 200 članova i po jedan čas mesečno za svakih sledećih 100 članova;

2) na srazmerno manje plaćenih časova ako sindikat ima manje od 200 članova.

Ako kolektivni ugovor ili sporazum iz stava 1. ovog člana nije zaključen, predsednik podružnice i član organa sindikata imaju pravo na 50% plaćenih časova iz stava 2. ovog člana.

Član 97

Predsednik reprezentativne sindikalne organizacije koji odsustvuje sa rada u skladu sa članom 96. ovog ugovora ima pravo na naknadu koja ne može biti veća od njegove prosečne plate u prethodnih 12 meseci u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu.

Predsednik reprezentativne sindikalne organizacije iz stava 1. ovog člana ima pravo na naknadu za obavljanje funkcije u visini od 20% od njegove prosečne plate u prethodnih 12 meseci.

Naknadu zarade iz ovog člana obezbeđuje osnivač.

Član 98

Predsedniku reprezentativnog sindikata ustanove, imenovanom ili izabranom sindikalnom predstavniku i predstavniku zaposlenih u upravnom i nadzornom odboru poslodavca, poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu, niti da ih na drugi način stavi u nepovoljan položaj za vreme obavljanja funkcije i 18 meseci po prestanku funkcije, ako postupa u skladu sa zakonom, ovim ugovorom, kolektivnim ugovorom kod poslodavca i ugovorom o radu.

Kolektivnim ugovorom kod poslodavca utvrđuje se broj imenovanih ili izabranih sindikalnih predstavnika koji uživaju zaštitu u smislu stava 1. ovog člana, zavisno od broja članova sindikata kod poslodavca.

Član 99

Reprezentativni sindikat i drugi sindikati u ustanovi dužni su da svoj rad organizuju tako da ne smeta redovnom radu i funkcionisanju ustanove i da ne remeti propisanu radnu disciplinu.

ORGANIZOVANJE PROCESA ŠTRAJKA

Član 100

Način organizovanja i sprovođenja štrajka vrši se u skladu sa Zakonom o štrajku i ovim ugovorom.

Član 101

Minimum procesa rada i prava zaposlenih koji učestvuju u štrajku utvrđuju potpisnici ovog ugovora.

O utvrđenom minimumu procesa rada obaveštavaju se, pored ustanova, svi korisnici usluga ustanova, preko sredstava javnog informisanja, imajući u vidu da ustanove kulture obavljaju delatnost od značaja za Grad Beograd.

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 102

Potpisnici ovog ugovora obavezuju se da, u okviru svojih ovlašćenja, preduzimaju sve potrebne radnje za primenu ovog ugovora.

Član 103

Ovaj ugovor neposredno se primenjuje i osnov je za zaključivanje kolektivnih ugovora kod poslodavca u ustanovama kulture čiji je osnivač Grad Beograd.

Stupanjem na snagu ovog ugovora, teče rok od šest meseci, koji je predviđen kao rok za potpisivanje kolektivnih ugovora kod poslodavca.

Član 104

Za praćenje primene, sporna pitanja i tumačenje odredaba ovog ugovora nadležna je komisija koju, u roku od 30 dana od dana zaključivanja ovog ugovora, imenuje gradonačelnik grada Beograda, a sačinjavaju je po dva predstavnika - potpisnika ovog ugovora.

Članovi komisije biraju predsednika i sekretara iz sastava komisije.

Komisija je obavezna da potpisnicima ovog ugovora svakih šest meseci dostavlja izveštaj o primeni ugovora.

Zaključci i tumačenja doneti na komisiji, ako su jednoglasni, imaju obavezujuću snagu za sve učesnike u zaključivanju kolektivnih ugovora kod poslodavca.

Član 105

Ovaj ugovor zaključen je na period od tri godine.

Potpisnici ovog ugovora mogu ovaj ugovor sporazumno raskinuti ugovorom o raskidu, ili otkazati otkazom samo jedne ugovorne strane.

Član 106

U slučaju otkaza, ovaj ugovor primenjuju se do razrešenja spornih pitanja, a najduže šest meseci od dana podnošenja otkaza, s tim što su učesnici dužni da postupak pregovaranja o razrešenju spornih pitanja započnu u roku od 15 dana od dana podnošenja otkaza.

Član 107

Izmene i dopune ovog ugovora vrše se na način i po postupku koji je predviđen za njegovo zaključenje.

Obaveza je, da se na podnetu inicijativu za izmene i dopune ovog ugovora, odgovori u roku od 30 dana od dana podnošenja inicijative.

Član 108

Na sva pitanja koja nisu regulisana ovim ugovorom neposredno se primenjuju odredbe zakona.

Član 109

Učesnici u zaključivanju kolektivnih ugovora kod poslodavca - u ustanovama kulture čiji je osnivač Grad Beograd, obavezni su da sve odredbe ovog ugovora ugrade u kolektivne ugovore koji će biti zaključeni u ustanovama.

Član 110

Danom stupanja na snagu ovog ugovora prestaje da važi Poseban kolektivni ugovor za ustanove kulture čiji je osnivač Grad Beograd ("Službeni list Grada Beograda", br. 3/15, 7/18 i 35/18).

Član 111

Ovaj ugovor stupa na snagu danom objavljivanja u "Službenom listu Grada Beograda", a biće objavljen kada ga potpišu obe ugovorne strane.