POSEBAN KOLEKTIVNI UGOVOR

ZA JAVNA PREDUZEĆA U KOMUNALNOJ DELATNOSTI GRADA VRANJA

("Sl. glasnik RS", br. 153/2020)

 

1. OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim posebnim kolektivnim ugovorom (u daljem tekstu: Ugovor), u skladu sa Zakonom uređuju se: prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih iz radnog odnosa u javnim komunalnim preduzećima čiji je osnivač grad Vranje, zaštita zaposlenih na radu, zarade i ostale naknade zaposlenih, prava sindikata i poslodavaca i međusobni odnosi učesnika ovog ugovora.

Ovaj ugovor zaključuje se između osnivača i reprezentativnih Sindikata zaposlenih u komunalno-stambenoj delatnosti Srbije za grad Vranje (u daljem tekstu: potpisnici) u ime svih zaposlenih u javnim komunalnim preduzećima čiji je osnivač grad Vranje.

Član 2

Osnivač je grad Vranje.

Zaposleni u smislu ovog ugovora je lice koje je u skladu sa Zakonom, zasnovalo radni odnos sa poslodavcem.

Poslodavac u smislu ovog ugovora je javno komunalno preduzeće čiji je osnivač grad Vranje.

Član 3

Osnivač je obezbedio poslodavcima, koja je osnovao i kojima je poverio vršenje delatnosti od opšteg interesa, materijalne, tehničke i druge uslove za nesmetano obavljanje svoje delatnosti.

Poslodavci vrše delatnost za koju su osnovani, obezbeđuju izvršenje posla, kvalitet i obim usluga i proizvoda i isplatu zarada, obračunatu na osnovu kriterijuma i ostalih elemenata za utvrđivanje visine zarade utvrđenih Zakonom i ovim ugovorom.

U slučaju poremećaja procesa rada, poslodavci obezbeđuju zaposlenima sredstva za isplatu zarada najmanje u visini minimalne zarade koja je određena na osnovu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa Zakonom o radu, vremena provedenog na radu i poreza i doprinosa koji se plaćaju iz zarade.

Ukoliko je, zbog poremećaja procesa rada ugroženo obavljanje komunalne delatnosti u gradu Vranju, a poslodavac nije u mogućnosti da obezbedi zaposlenima sredstva za isplatu zarada najmanje u visini minimalne zarade, koja je određena na osnovu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa Zakonom o radu, vremena provedenog na radu i poreza i doprinosa koji se plaćaju iz zarade, osnivač preuzima obavezu iz prethodnog stava donošenjem posebne Odluke.

Član 4

Ovaj ugovor neposredno se primenjuje i osnov je za zaključivanje kolektivnih ugovora kod poslodavaca.

Član 5

Ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uslovi rada i obaveze od prava, uslova rada i obaveza utvrđenih zakonima i Posebnim kolektivnim ugovorom grane na nivou Republike.

Poslodavac je dužan da reprezentativnom sindikatu, na njegov zahtev, dostavi opšte akte kojima se utvrđuju prava, obaveze i odgovornosti zaposlenog, kao i da omogući ovlašćenom predstavniku reprezentativnog sindikata uvid u njihovu primenu, a u cilju zaštite prava zapošljenih.

2. RADNI ODNOSI

Član 6

Radni odnos sa poslodavcem može da zasnuje lice koje ispunjava opšte i posebne uslove utvrđene Zakonom i pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova kod poslodavca.

Osnivač daje prethodnu saglasnost na pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova kod poslodavca u delu koji se odnosi na broj i strukturu zapošljenih, u skladu sa Statutom grada.

Odluku o potrebi zasnivanja radnog odnosa donosi poslodavac.

Odluku iz stava 3. ovog člana, kao i prijavu slobodnog posla poslodavac može dostaviti nadležnoj službi za poslove zapošljavanja.

Oglas za popunu slobodnih poslova može da sadrži samo uslove za obavljanje poslova utvrđene pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova.

Član 7

Poslodavac je dužan da zaposlenom omogući da po uslovima i na način propisan zakonom i ovim ugovorom, ostvaruje svoja prava koja mu pripadaju na radu i u vezi sa radom.

Poslodavac je dužan da po zahtevu zaposlenog za zaštitu prava omogući sindikalnoj organizaciji u preduzeću, uvid u primenu ugovora i kolektivnog ugovora kod poslodavca i ostvarivanje prava zaposlenih.

2.1. Zasnivanje radnog odnosa

Član 8

Radni odnos zasniva se zaključivanjem ugovora o radu po uslovima utvrđenim Zakonom, a u skladu sa ovim ugovorom.

Ugovor o radu zaključuju poslodavac i zaposleni na neodređeno ili određeno vreme u skladu sa Zakonom.

Član 9

Prijem novozaposlenih može da se vrši po prethodno dobijenoj saglasnosti od strane Osnivača, na osnovu obrazložene potrebe za novim zapošljavanjem koje daje poslodavac.

Poslodavac na početku svake kalendarske godine dostavlja reprezentativnim sindikatima, na njihov zahtev, obaveštenje o izvršenom prijemu novih zaposlenih u protekloj godini.

Spisak iz stava 2. ovog člana mora da sadrži ime i prezime zaposlenog, organizacionu jedinicu, naziv posla i stručnu spremu zaposlenog, odnosno stepen obrazovanja.

Član 10

Ugovorom o radu ne mogu se utvrditi manja prava i nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova rada predviđenih Zakonom, ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Član 11

O pojedinačnim pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenih kod poslodavca odlučuje direktor, odnosno lice koje on ovlasti.

2.2. Radno vreme

Član 12

Puno radno vreme zaposlenih iznosi 40 časova nedeljno.

Radni dan traje osam časova a radna nedelja traje pet radnih dana.

Raspored radnog vremena u okviru radne nedelje utvrđuje direktor poslodavca.

Prema potrebama procesa rada i organizacionih delova može se utvrditi i klizno radno vreme na početku odnosno završetku radnog dana, i to najviše do 1,5 časova.

O svakoj promeni radnog vremena poslodavac donosi rešenje u pisanoj formi.

Član 13

Ako je rad organizovan u smenama, poslodavac je dužan da obezbedi izmenu smena, tako da zaposleni ne radi neprekidno više od jedne radne nedelje noću.

Zaposleni može da radi noću duže od jedne radne nedelje, samo uz njegovu pisanu saglasnost.

Član 14

Zaposleni može zasnovati radni odnos i sa nepunim radnim vremenom u skladu sa zakonom, i ostvaruje prava iz radnog odnosa kao da radi punim radnim vremenom.

Član 15

Puno radno vreme se skraćuje zaposlenom koji radi na naročito teškim, napornim i po zdravlje štetnim poslovima.

Skraćivanje radnog vremena se vrši srazmerno štetnom uticaju na zdravlje, odnosno radnu sposobnost zaposlenog, u zavisnosti od specifičnosti poslova i zadataka osnovne delatnosti poslodavca a najviše 10 časova nedeljno.

Poslovi na kojima se skraćuje puno radno vreme utvrđuju se pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova u skladu sa zakonima i drugim propisima, a na osnovu stručne analize referentne institucije.

Zaposleni koji rade skraćeno radno vreme imaju ista prava kao i zaposleni koji rade puno radno vreme.

Član 16

Na zahtev poslodavca, zaposleni je dužan da radi duže od punog radnog vremena u slučaju više sile, iznenadnog povećanja obima posla i u drugim slučajevima kada je neophodno da se u određenom roku završi posao koji nije planiran (u daljem tekstu: prekovremeni rad).

Prekovremeni rad ne može da traje duže od osam časova nedeljno.

Zaposleni ne može da radi duže od 12 časova dnevno uključujući i prekovremeni rad.

Zaposlenom koji radi na poslovima na kojima je uvedeno skraćeno radno vreme, ne može da se odredi prekovremeni rad na tim poslovima, ako zakonom nije drukčije određeno.

Član 17

Direktor poslodavca, u skladu sa Zakonom, može vršiti i preraspodelu radnog vremena posebnim rešenjem i to:

- kad to zahteva priroda delatnosti radi obezbeđenja potrebnog obima i kvaliteta usluga;

- u cilju bolje organizacije rada i racionalnijeg korišćenja sredstava rada;

- zbog racionalnog korišćenja radnog vremena u cilju izvršavanja određenih poslova u utvrđenim rokovima.

Preraspodela radnog vremena u smislu stava 1. ovog člana vrši se tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od šest meseci u toku kalendarske godine u proseku ne bude duže od ugovorenog radnog vremena zaposlenog.

Opštim aktom može se utvrditi da se preraspodela radnog vremena ne vezuje za kalendarsku godinu, odnosno da može trajati i duže od šest meseci, a najduže devet meseci.

Zaposleni koji se saglasio da u preraspodeli radnog vremena radi u proseku duže od vremena utvrđenog u st. 2. i 3. ovog člana, časovi rada duži od prosečnog radnog vremena obračunavaju se i isplaćuju kao prekovremeni rad.

2.3. Odmori i odsustva

2.3.1. Godišnji odmor

Član 18

Dužina godišnjeg odmora zaposlenog utvrđuje se tako što se zakonski minimum od 20 radnih dana uvećava prema sledećim kriterijumima i to:

1. po osnovu stepena obrazovanja i osposobljenosti za rad:

- za visoko obrazovanje na studijama drugog stepena (master akademske studije, specijalističke akademske studije ili specijalističke strukovne studije) u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju, počev od 10. septembra 2005. godine i na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine, po propisu koji je uređivao visoko obrazovanje do 10. septembra 2005. godine - 5 radna dana,

- za visoko obrazovanje na studijama prvog stepena (osnovne akademske, odnosno strukovne studije), studijama u trajanju od tri godine, više obrazovanje i specijalističko obrazovanje nakon srednjeg obrazovanja - 3 radna dana,

- za srednje obrazovanje u trajanju od četiri godine - 2 radna dana,

- za osnovno obrazovanje, osposobljenost za rad u trajanju od jedne godine, obrazovanje za rad u trajanju od dve godine ili srednje obrazovanje u trajanju od tri godine - 1 radni dan;

2. Po osnovu uslova rada:

- za redovan rad subotom, nedeljom i rad u smenama - za 1 radni dan,

- za rad na radnim mestima sa povećanim rizikom - za 3 radna dana,

- za radnike koji rade na naročito teškim poslovima u veoma nepovoljnim uslovima rada (u vodi, na hladnoći, pod zemljom, na izuzetno visokim temperaturama i sl.) - za 5 radnih dana;

3. Po osnovu radnog staža:

- zaposlenom od 25 godina i više radnog staža - za 4 radna dana,

- zaposlenom od 15 do 25 godina radnog staža - za 3 radna dana,

- zaposlenom od 5 do 15 godina radnog staža - za 2 radna dana,

- zaposlenom do 5 godina radnog staža - za 1 radni dan.

4. Po osnovu utvrđene invalidnosti - za 5 radnih dana;

5. Po osnovu brige o deci i članovima uže porodice:

- roditelju, usvojitelju, staratelju ili hranitelju sa jednim maloletnim detetom do 14 godina - za 2 radna dana, a za svako naredno maloletno dete po - 1 radni dan,

- samohranom roditelju sa detetom do 14 godina - za 3 radna dana, s tim što se ovaj broj dana uvećava za po - 2 radna dana za svako naredno dete mlađe od 14 godina,

- zaposlenom koji se stara o članu uže porodice koji je ometen u razvoju, ima teško telesno oštećenje ili bolest usled koje je potpuno ili vrlo slabo pokretan - za 5 radnih dana.

6. Po osnovu doprinosa na radu na predlog rukovodioca:

- za ostvarene izuzetne rezultate - do 5 radnih dana

Godišnji odmor po svim kriterijumima iz stava 1. ovog člana ne može da se koristi u trajanju dužem od 30 radnih dana, izuzev za zaposlenog sa navršenih 30 i više godina rada provedenih u radnom odnosu kod poslodavca i za zaposlene koji rade na posebno teškim poslovima, kojima se utvrđuje pravo na godišnji odmor u trajanju od 35 radnih dana.

Član 19

Godišnji odmor koristi se jednokratno ili u dva ili više delova, u skladu sa zakonom.

Ako zaposleni koristi godišnji odmor u delovima, prvi deo koristi u trajanju od najmanje dve radne nedelje neprekidno u toku kalendarske godine, a ostatak najkasnije do 30. juna naredne godine.

Zaposleni koji nije u celini ili delimično iskoristio godišnji odmor u kalendarskoj godini zbog odsutnosti sa rada radi korišćenja porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta, posebne nege deteta kao i privremene sprečenosti zbog bolesti i lečenja ima pravo da taj odmor iskoristi do 30. juna naredne godine.

Član 20

Raspored korišćenja godišnjeg odmora utvrđuje direktor poslodavca prema planu korišćenja godišnjeg odmora za svaku godinu, tako da se time ne remeti proces rada poslodavca.

Rešenje o korišćenju godišnjeg odmora donosi direktor poslodavca u pisanoj formi i uručuje zaposlenom.

2.3.2. Plaćeno odsustvo

Član 21

Direktor poslodavca je dužan da zaposlenom omogući plaćeno odsustvo u ukupnom trajanju do sedam radnih dana u kalendarskoj godini u sledećim slučajevima:

1) stupanja u brak

5 radnih dana

2) porođaja supruge ili usvojenje deteta

5 radnih dana

3) sklapanje braka i porođaj drugog člana uže porodice

3 radni dan

4) smrti člana uže porodice

5 radnih dana

5) smrti roditelja, usvojioca, brata ili sestre bračnog druga zaposlenog

2 radna dana

6) teže bolesti člana uže porodice

5 radnih dana

7) selidbe sopstvenog domaćinstva:

 

a) na području istog naseljenog mesta

2 radna dana

b) u drugo naseljeno mesto

3 radna dana

8) otklanjanje posledica u domaćinstvu zaposlenog izazvanih višom silom

3 radna dana

9) korišćenja organizovanog rekreativnog odmora u cilju prevencije radne invalidnosti

7 radnih dana

10) učestvovanja na sportskim i radno-proizvodnim takmičenjima

5 radnih dana

11) dobrovoljnog davanja krvi, računajući i dan davanja krvi

2 uzastopna radna dana

12) za polazak deteta zaposlenog u prvi razred osnovne škole

1 radni dan

Izuzetno, zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo u trajanju do sedam radnih dana u slučaju polaganja ispita u okviru stručnog usavršavanja ili obrazovanja na koje je upućen od strane poslodavca.

Članovima uže porodice, u smislu ovog ugovora, smatraju se: supružnici, deca, braća, sestre, roditelji, usvojilac, usvojenik i staratelj.

Plaćeno odsustvo se odobrava, na pismeni zahtev zaposlenog, pod uslovom da je zaposleni priložio odgovarajuću dokumentaciju (dokaz o postojanju pravnog osnova za korišćenje plaćenog odsustva).

Zaposlenom se može odobriti plaćeno odsustvo u trajanju dužem od sedam radnih dana a najduže 30 radnih dana u toku kalendarske godine u slučaju polaganja stručnog ispita ili ispita kojim se stiče neposredno viši stepen obrazovanja u oblasti u koju spadaju poslovi koje zaposleni obavlja (izrada doktorske disertacije, učešće u studijskim ili ekspertskim grupama i u drugim oblicima stručnog usavršavanja).

2.3.3. Neplaćeno odsustvo

Član 22

Ako odsustvo zaposlenog ne bi bitno uticalo na izvršavanje poslova radnog mesta na koje je raspoređen može mu se odobriti neplaćeno odsustvo u kalendarskoj godini, i to:

1) radi školovanja, specijalizacije ili drugog vida stručnog obrazovanja i usavršavanja kojem zaposleni pristupa na svoju inicijativu - do 60 dana;

2) radi negovanja člana uže porodice - do 60 dana;

3) radi obavljanja ličnih poslova - do sedam radnih dana;

4) za slučaj smrti bliskog srodnika po krvnom ili tazbinskom srodstvu - dva radna dana.

Pravo zaposlenog na neplaćeno odsustvo i dužina njegovog trajanja utvrđuje se rešenjem direktora u skladu sa ovim ugovorom i kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Za vreme neplaćenog odsustvovanja sa rada zaposlenom miruju prava iz rada i po osnovu rada, osim ako Zakonom nije drugačije predviđeno.

2.4. Bezbednost i zdravlje na radu

Član 23

Poslodavac i zaposleni su dužni da se u procesu rada pridržavaju odredaba Zakona o radu, Zakona o zdravlju i bezbednosti na radu, Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu, Posebnog kolektivnog ugovora za preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji republike Srbije i drugih propisa.

Poslodavac je dužan da obezbedi propisane uslove zaštite zaposlenih, a u postupku primene mera zaštite na radu obavezno je učešće predstavnika sindikata u skladu sa zakonom.

Član 24

Direktor poslodavca se obavezuje da zaposlenima obezbedi lična zaštitna sredstva i opremu neophodnu za rad, osposobljavanje zaposlenih za bezbedan rad, održavanje sredstava za rad u ispravnom stanju i da preduzima potrebne mere zaštite od štetnih uticaja za život i zdravlje zaposlenih, polazeći od specifičnosti svakog radnog mesta.

Poslodavac je dužan da opštim aktom utvrdi radna mesta na kojima postoji opasnost od povređivanja, profesionalnih i drugih oboljenja, uz obavezu informisanja sindikata.

Na takvim radnim mestima mogu raditi zaposleni koji pored opštih ispunjavaju i posebne uslove iz oblasti zaštite na radu i drugih propisa vezanih za obavljanje delatnosti poslodavca.

Član 25

Poslodavac je dužan da omogući obuku zaposlenima za primenu mera zaštite na radu i za pružanje pomoći ostalim zaposlenima, ukoliko im zapreti opasnost po život i zdravlje, da se podvrgavaju redovnim i vanrednim preventivno-zdravstvenim pregledima, svoje znanje i praktičnu sposobnost u pogledu radne i životne sredine stalno da usavršavaju, obavljanjem svojih poslova sprečavaju zagađivanje radne i životne sredine, pravilno rukuju sredstvima za rad i da se pridržavaju propisa o zaštiti na radu.

Član 26

Zaposleni je odgovoran ako ne koristi ili suprotno nameni koristi sredstva i opremu lične zaštite, nepravilno rukuje njima i ne održava ih u ispravnom stanju i ako odmah ne obavesti odgovornog zaposlenog o kvarovima ili drugim nedostacima koji mogu ugroziti život drugih zaposlenih i bezbednost procesa rada.

Član 27

U cilju prevencije radne invalidnosti, poslodavac može da, uz saglasnost osnivača i u skladu sa finansijskim mogućnostima, izdvaja sredstva, za korišćenje organizovanog rekreativnog odmora i prevenciju radne invalidnosti, a zaposleni su dužni da isti koriste u skladu sa kriterijumima koje utvrdi poslodavac.

Član 28

Poslodavac je dužan da pod jednakim uslovima kolektivno osigura zaposlene za slučaj smrti, posledica nezgode, profesionalnog oboljenja, povrede na radu i gubitka radne sposobnosti, radi obezbeđenja naknade štete.

Član 29

Zaposleni ima pravo na naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja nastalog na radu kod poslodavca.

Postojanje i visina štete, okolnosti pod kojima je šteta nastala, ko je štetu prouzrokovao i kako se nadoknađuje, utvrđuje se u skladu sa zakonom.

Poslodavac je dužan da profesionalno obolelom i osobi sa invaliditetom obezbedi obavljanje poslova prema radnoj sposobnosti u skladu sa Zakonom.

3. ZARADE, NAKNADA ZARADE I DRUGA PRIMANJA

3.1. Zarada

Član 30

Zaposleni imaju pravo na odgovarajuću zaradu, koja se sastoji iz:

- zarade za obavljeni rad i vreme provedeno na radu;

- zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i slično);

- drugih primanja po osnovu radnog odnosa shodno ugovoru, kolektivnim ugovorom kod poslodavca, ugovorom o radu i drugim opštim aktima;

Zaposlenom se garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji se ostvaruje kod poslodavca.

3.1.1. Zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu

Član 31

Zarada zaposlenog za obavljeni rad i vreme provedeno na radu utvrđuje se na osnovu:

1. osnovne zarade;

2. dela zarade za radni učinak i

3. uvećane zarade.

3.1.2. Osnovna zarada i deo zarade za radni učinak

Član 32

Osnovna zarada zaposlenog utvrđuje se na osnovu cene rada za najjednostavniji rad, koeficijenta utvrđenih u skladu sa ovim ugovorom i vremena provedenog na radu.

Radni učinak zaposlenog utvrđuje se na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla kao i odnosa zaposlenog prema radnim obavezama a shodno normativima i standardima ili ocene rezultata rada, u skladu sa kriterijumima utvrđenih kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Osnovna zarada zaposlenog na mesečnom nivou se može uvećati, odnosno umanjiti do 10% po osnovu radnog učinka.

Radni učinak zaposlenog utvrđuje poslodavac uz obaveznu saglasnost reprezentativnog sindikata.

Član 33

Vrednost radnog časa utvrđuje se istovremeno sa donošenjem programa poslovanja.

Vrednost radnog časa za zaposlene za tekući mesec utvrđuje se na osnovu planiranih sredstava za isplatu zarada za odgovarajući mesec.

Ukoliko se u toku kalendarske godine bitno promene okolnosti i pretpostavke na osnovu kojih je utvrđena vrednost radnog časa iz st. 1. i 2. ovog člana, utvrđena vrednost radnog časa može se promeniti u skladu sa izmenjenim okolnostima.

Član 34

Koeficijent poslova utvrđuje se na osnovu složenosti poslova, odgovornosti i uslova rada.

Složenost poslova utvrđuje se na osnovu vrste posla, stepena stručne spreme, radnog iskustva i posebnih znanja i veština.

Odgovornost u radu utvrđuje se na osnovu značaja i uticaja poslova koje zaposleni obavlja, na proces i rezultate rada.

Uslovi rada utvrđuju se na osnovu radne okoline u kojoj se obavljaju poslovi.

Raspon između najnižih i najviših vrednosti koeficijenta poslova utvrđuje se opštim aktom.

Koeficijente poslova radnih mesta iz ovog člana utvrđuju poslodavac i reprezentativni sindikat posebnim aktom, na koji osnivač daje saglasnost.

Član 35

Tabelarni pregled koeficijenta je sastavni deo Kolektivnog ugovora kod poslodavca i pravni osnov za utvrđivanje osnovne zarade zaposlenog ugovorom o radu.

Vrednost koeficijenta poslova svih radnih mesta u preduzeću kretaće se u rasponu od 1 do 3, između najnižih i najviših koeficijenata.

3.2. Uvećana zarada

Član 36

Zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu i to:

1. za rad na dan državnog i verskog praznika, koji je po zakonu neradni dan najmanje - 110% od osnovice;

2. za rad noću (rad koji se obavlja od 22 do 06 časova narednog dana), ako takav rad nije uračunat pri utvrđivanju vrednosti koeficijenta radnog mesta - 26% od osnovice;

3. za prekovremeni rad - 26% od osnovice;

4. po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu najmanje - 0,4% od osnovice;

5. za rad nedeljom, ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade - 10% od osnovice.

Ako se istovremeno steknu uslovi za uvećanje zarade u smislu stava 1. ovog člana po više osnova, procenat uvećanja zarade ne može biti niži od zbira procenata po svakom od osnova uvećanja.

Član 37

Kod utvrđivanja rasporeda zaposlenih za rad na dan državnog i verskog praznika, za rad noću, u smeni ako proces rada to zahteva, vodiće se računa da se obezbedi raspored rada, tako da svaki radnik iz osnovne delatnosti u toku godine bude uključen za obavljanje rada po ovim osnovama.

3.3. Naknada zarade

Član 38

Zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini prosečne zarade u prethodnik 12 meseci, i to za vreme:

1. korišćenja godišnjeg odmora;

2. plaćenog odsustva utvrđenog zakonom i ovim ugovorom;

3. odsustva sa rada u dane državnog i verskog praznika, koji su po zakonu neradni;

4. prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog državnog organa ili nadležnog organa poslodavca,

5. za koje odbije da radi ako mu preti neposredna opasnost po život i zdravlje zbog nesprovođenja propisanih mera za bezbedan i zdrav rad, u skladu sa propisima koji regulišu bezbednost i zdravlje na radu;

6. vojne vežbe i odazivanja na poziv vojnih i drugih državnih organa, ako to zakonom nije drugačije određeno;

7. odlaska na sistematske i specijalističke preglede na koje je upućen od strane poslodavca;

8. prisustvovanja sednicama državnih organa i njenih tela i sednicama organa Sindikata;

9. stručnog usavršavanja na koje je upućen od strane poslodavca.

Član 39

Zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana, i to:

- U visini 65% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom, ako je sprečenost za rad prouzrokovana bolešću ili povredom van rada ako zakonom nije drukčije određeno;

- U visini 100% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom, ako je sprečenost za rad prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću, ako zakonom nije drukčije određeno.

3.4. Druga primanja

3.4.1. Druga primanja koja imaju karakter zarade

Naknada za ishranu u toku rada

Član 40

Zaposleni ima pravo na naknadu troškova za ishranu u toku rada u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu.

Visina naknade troškova za ishranu u toku rada, sa pripadajućim porezima i doprinosima, utvrđuje se dnevno najmanje u iznosu od 250 dinara.

Naknada troškova za ishranu u toku rada isplaćuje se po isteku meseca istovremeno sa konačnom isplatom zarade, na osnovu prisustva na radu zaposlenog za tekući mesec.

Regres za korišćenje godišnjeg odmora

Član 41

Zaposleni ima pravo na regres za korišćenje godišnjeg odmora, sa pripadajućim porezima i doprinosima, godišnje u visini od najmanje 75% prosečno isplaćene zarade po zaposlenom u Republici Srbiji prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, za prethodnu godinu.

Godišnji iznos regresa, utvrđen na način iz stava 1. ovog člana, uvećava se za fiksni iznos od 33.000 dinara, bez poreza i doprinosa.

Regres se isplaćuje zaposlenom prema dinamici koju utvrdi poslodavac.

Zaposleni koji ima pravo na godišnji odmor u trajanju kraćem od 20 radnih dana, ili je iskoristio manji broj dana od punog prava na godišnji odmor ima pravo na srazmerni iznos regresa.

3.4.2. Druga primanja koja nemaju karakter zarade

Otpremnina zbog odlaska u penziju

Član 42

Zaposleni kome prestane radni odnos zbog odlaska u penziju ima pravo na otpremninu u visini tri zarade koju bi ostvario za mesec koji prethodi mesecu u kojem se isplaćuje otpremnina, s tim što ona ne može biti niža od tri prosečne zarade u Republici Srbiji, prema poslednjem konačno objavljenom podatku republičkog organa za poslove statistike na dan isplate.

Solidarna pomoć zaposlenima

Član 43

Zaposleni ima pravo na solidarnu pomoć u slučaju:

1) duže ili teže bolesti zaposlenog ili člana njegove uže porodice;

2) nabavke medicinsko-tehničkih pomagala za rehabilitaciju zaposlenog ili člana njegove uže porodice;

3) zdravstvene rehabilitacije zaposlenog;

4) nastanka teže invalidnosti zaposlenog;

5) nabavke lekova za zaposlenog ili člana uže porodice.

Visina pomoći u toku godine, u slučajevima utvrđenim u stavu 1. ovog člana priznaje se na osnovu uredne dokumentacije do visine jednog neoporezivog iznosa predviđen Zakonom o porezu na dohodak građana.

U slučajevima utvrđenim u stavu 1. tač. 2), 3) i 5) ovog člana visina pomoći u toku godine priznaje se ako ovo pravo nije ostvareno na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Članom uže porodice iz stava 1. ovog člana smatra se: bračni i vanbračni drug, dete rođeno u braku i van braka, pastorak, usvojenik i druga lica prema kojima zaposleni ima zakonsku obavezu izdržavanja.

Poslodavac može da isplati solidarnu pomoć zaposlenom u skladu sa svojim opštim aktom i pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva:

1) radi ublažavanja posledica elementarnih ili drugih nepogoda,

2) radi pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog,

3) pomoć maloletnoj deci zaposlenog za slučaj smrti zaposlenog roditelja,

4) pomoć zaposlenom za slučaj smrti člana uže porodice, a članovima uže porodice u slučaju smrti zaposlenog,

5) stipendiju tokom redovnog školovanja za dete zaposlenog koji izgubi život u toku obavljanja poslova radnog mesta na koje je raspoređen,

6) u drugim slučajevima određenim opštim aktom poslodavca.

Poslodavac je dužan da planira i zaposlenom isplati solidarnu pomoć, radi ublažavanja nepovoljnog materijalnog položaja, pod uslovom da za to ima obezbeđena finansijska sredstva.

Visina solidarne pomoći iz stava 6. ovog člana po zaposlenom na godišnjem nivou iznosi 41.800 dinara, bez poreza i doprinosa.

Poklon deci zaposlenog

Član 44

Poslodavac može da obezbedi deci zaposlenog starosti do 15 godina poklon za Novu godinu i Božić, u vrednosti do neoporezivog iznosa koji je predviđen zakonom kojim se uređuje porez na dohodak građana.

Jubilarna nagrada

Član 45

Zaposleni ima pravo na jubilarnu novčanu nagradu u visini prosečne mesečne zarade, kod poslodavca sa porezima i doprinosima na teret zaposlenog a bez poreza i doprinosa na teret poslodavca za mesec koji predhodi mesecu isplate jubilarne nagrade, i to:

- za 10 godina radnog staža - u visini 1 zarade,

- za 20 godina radnog staža - u visini 1,25 zarade;

- za 30 godina radnog staža - u visini 1,50 zarade;

- za 35 godina radnog staža (žene) - u visini 1,75 zarade;

- za 40 godina radnog staža - u visini 1,75 zarade.

Nagrada iz stava 1. ovog člana isplaćuje se najkasnije do 31. decembra godine u kojoj se ovo pravo ostvaruje.

3.5. Minimalna zarada

Član 46

Usled poremećaja poslovanja poslodavca, zaposlenima se može isplaćivati minimalna zarada.

Minimalna zarada za standardni učinak i puno radno vreme, odnosno vreme koje se izjednačava sa punim radnim vremenom za zaposlene kod poslodavca, isplaćuje se u visini minimalne zarade utvrđene zarade koja je određena na osnovu minimalne cene rada utvrđene u skladu sa Zakonom o radu, vremena provedenog na radu i poreza i doprinosa koji se plaćaju iz zarade.

Član 47

Poslodavac, minimalnu zaradu iz prethodnog člana, može isplaćivati na osnovu posebne odluke Nadzornog odbora donete uz mišljenje reprezentativnog sindikata.

Prilikom donošenja odluke, poslodavac će zajedno sa reprezentativnim sindikatima, precizirati rokove za isplatu razlike između isplaćene minimalne zarade i zarade zaposlenog koju bi ostvario na poslovima na kojima je raspoređen.

Rok za isplatu zarada

Član 48

Isplata zarada zaposlenih vrši se najmanje jednom mesečno, do poslednjeg dana u mesecu, za prethodni mesec.

Zarada pripravnika

Član 49

Zarada pripravnika utvrđuje se u visini od 80% od osnovne zarade za odgovarajuće poslove za koje se pripravnik osposobljava.

3.6. Naknada troškova

Član 50

Zaposleni ima pravo na naknadu troškova i to:

1) za dolazak i odlazak sa rada u visini cene mesečne pretplatne karte u javnom saobraćaju, i to samo kada zaposleni radi, ukoliko poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz ili mesečnu kartu, a u skladu sa ugovorom grada i javnog prevoznika.

Izuzetno, na zahtev zaposlenog, poslodavac može doneti odluku da isplatu vrši u novcu u visini cene mesečne pretplatne karte.

2) za vreme provedeno na službenom putu u zemlji - dnevnicu najviše do neoporezivog iznosa;

3) za noćenje na službenom putovanju ako smeštaj nije obezbeđen, i to prema podnetom računu, osim u hotelu prve kategorije;

4) za prevoz u obavljanju službenog putovanja u visini cene prevoza za odobreno sredstvo prevoza sa troškovima naknade za rezervaciju mesta u prevoznom sredstvu i prevoza prtljaga;

6) za vreme provedeno na službenom putovanju u inostranstvu - dnevnica u visini utvrđenoj propisom Vlade Republike Srbije;

7) za korišćenje sopstvenog automobila za obavljanje službenog posla u visini od 30% cene za litar pogonskog goriva po pređenom kilometru;

8) za troškove smeštaja i ishrane za rad i boravak na terenu (terenski dodatak) u visini 3% prosečne zarade zaposlenog u Republici Srbiji prema poslednjem konačnom objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, ako nije obezbeđen smeštaj i ishrana.

9) zaposleni ima pravo na punu naknadu dnevnica za službeno putovanje u zemlji, ako službeno putovanje traje duže od 12 časova, a na pola naknade, ako službeno putovanje traje duže od osam, a kraće od 12 časova.

Naknada troškova za vreme službenog puta se isplaćuje na osnovu popunjenog putnog naloga i priloženog računa. Zaposlenom se pre službenog puta isplaćuje akontacija troškova za službeni put.

Član 51

Zaposleni ima pravo na mesečnu pretplatnu kartu za dolazak na rad i povratak sa rada za relacije gde javni prevoznik omogućava kupovinu istih.

Ako na istoj relaciji prevoz obavlja više prevoznika pri utvrđivanju stvarnih troškova prevoza uzima se iznos cene mesečne karte onog prevoznika koji ima najnižu cenu.

Zaposleni koji nema mogućnost da pri dolasku na rad i odlasku sa rada koristi javni prevoz jer na konkretnoj relaciji nema organizovanog javnog prevoza, ima pravo na naknadu troškova u novcu u visini cene mesečne pretplatne karte u javnom saobraćaju za sličnu relaciju, a na osnovu potvrde prevoznika i to samo za dane kada zaposleni radi.

Član 52

Poslodavac po pravilu vrši naknadu troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa rada, kupovinom mesečne pretplatne karte na početku meseca za naredni mesec, za relacije gde je to omogućeno.

Član 53

Poslodavac je dužan da od ovlašćenih prevoznika obezbedi potvrde o ceni mesečnih pretplatnih karata.

Zaposleni je dužan da poslodavcu da izjavu o mestu stanovanja i prevoza koji koristi za dolazak na rad i odlazak sa rada.

4. UČEŠĆE U UPRAVLJANJU

Član 54

Predstavnika zaposlenih u nadzornom odboru poslodavca imenuje i razrešava osnivač.

U postupku predlaganja člana nadzornog odbora iz reda zaposlenih obavezno je učešće reprezentativnog sindikata.

Reprezentativni sindikat učestvuje u postupku statusnih promena, restrukturiranja, organizacionim promenama preduzeća, pripremi i izradi programa poslovanja i daju mišljenja i predloge poslodavcu.

Član 55

Poslodavac će ovlašćenom sindikalnom predstavniku omogućiti da, po zahtevu zaposlenog za zaštitu prava, izvrši uvid u primenu kolektivnog ugovora kod poslodavca i ostvarivanja prava zaposlenog, pod uslovom da zahtev nije rešen u postupku pred organima preduzeća.

5. PRESTANAK POTREBE ZA RADOM ZAPOSLENIH

Član 56

Ukoliko dođe do prestanka potrebe za radom zaposlenog, zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, potpisnici kolektivnih ugovora su dužni da poštuju proceduru propisanu Zakonom o radu i donesu Program za rešavanje viška zaposlenih u procesu racionalizacije, restrukturiranja, javno privatnog partnerstva i koncesije i pripreme za privatizaciju.

U Programu poslovanja prilikom utvrđivanja politike zaposlenosti, poslodavci su obavezni da predvide potreban broj zaposlenih poštujući princip produktivnosti i planirajući povećanje obima posla i proširenja obima delatnosti, na osnovu potreba korisnika i odluka osnivača.

Visina otpremnine po navedenom osnovu koju je poslodavac dužan da isplati pre otkaza ugovora o radu, ne može biti niža od zbira jedne polovine zarade zaposlenog za svaku godinu rada u radnom odnosu kod poslodavca kod koga se ostvaruje pravo na otpremninu.

Član 57

Ukoliko dođe do prestanka potrebe za radom zaposlenom zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena, pri predlaganju i utvrđivanju zaposlenog za čijim je radom prestala potreba, određivanje kriterijuma za proglašavanje tehnološkog viška utvrđivaće reprezentativni sindikati i poslodavac.

Pri predlaganju i utvrđivanju zaposlenog za čijim je radom prestala potreba primenjivaće se kriterijumi iz Zakona i kolektivnih ugovora i to po redosledu utvrđenom ovim ugovorom:

1) osnovni kriterijum: rezultati rada zaposlenog;

2) dopunski kriterijumi: socijalno-ekonomski položaj zaposlenog.

Opštim aktom bliže se utvrđuju merila za određivanje viška zaposlenih u skladu sa navedenim kriterijumima.

Obaveza je poslodavca da upozna zaposlene o kriterijumima za proglašenje viška zaposlenih i visini ukupne otpremnine na koju oni imaju pravo po ovom osnovu.

6. NAKNADA ŠTETE

Član 58

Zaposleni je odgovoran za štetu koju na radu ili u vezi sa radom, namerno ili krajnjom nepažnjom, prouzrokuje poslodavcu - u skladu sa zakonom i ovim ugovorom.

Ako štetu prouzrokuje više zaposlenih, svaki zaposleni odgovoran je za deo štete koju je prouzrokovao.

Ako se za zaposlenog iz stava 2. ovog člana ne može utvrditi deo štete koju je prouzrokovao, smatra se da su svi zaposleni podjednako odgovorni i štetu nadoknađuju solidarno u jednakim delovima.

Ako je više zaposlenih prouzrokovalo štetu krivičnim delom sa umišljajem, za štetu odgovaraju solidarno.

Postojanje štete, njenu visinu, okolnosti pod kojima je nastala i ko je štetu prouzrokovao utvrđuje posebna komisija koju obrazuje poslodavac, u skladu sa opštim aktom i ovim ugovorom.

Član 59

Postupak za utvrđivanje odgovornosti zaposlenog za štetu, pokreće se rešenjem.

Direktor je dužan da donese rešenje o pokretanju postupka za utvrđivanje odgovornosti u roku od pet dana od dana prijema prijave o prouzrokovanoj šteti ili ličnog saznanja da je prouzrokovana šteta.

Prijava iz stava 2. ovog člana, naročito, sadrži: ime i prezime zaposlenog koji je štetu prouzrokovao, vreme i način izvršenja štetne radnje, dokaze koji ukazuju da je zaposleni prouzrokovao štetu i predlog rukovodiocu da pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti zaposlenog za štetu.

Član 60

Rešenje o pokretanju postupka za utvrđivanje odgovornosti zaposlenog za štetu donosi se u pisanom obliku i naročito sadrži: ime i prezime zaposlenog, poslove na koje je zaposleni raspoređen, vreme, mesto i način izvršenja štetne radnje i dokaze koji ukazuju da je zaposleni izvršio štetnu radnju.

Direktor obrazuje komisiju i zakazuje raspravu o odgovornosti zaposlenog za nastalu štetu.

Član 61

Visina štete utvrđuje se na osnovu cenovnika ili vrednosti stvari utvrđene veštačenjem.

Ako se visina štete ne može utvrditi, visinu naknade štete utvrđuje komisija u paušalnom iznosu, procenom štete ili veštačenjem preko stručnog lica.

Član 62

Kada komisija utvrdi činjenice i okolnosti od uticaja na odgovornost zaposlenog direktor donosi rešenje kojim se zaposleni obavezuje da nadoknadi štetu ili se oslobađa od odgovornosti.

Član 63

Direktor može zaposlenog obavezati da štetu nadoknadi u novcu ili, ako je to moguće, popravkom ili dovođenjem oštećene stvari u stanje u kome je postojalo pre nastupanja štete.

Član 64

Direktor može u opravdanim slučajevima, delimično osloboditi zaposlenog od naknade štete koju je prouzrokovao, osim ako je štetu prouzrokovao namerno.

Predlog za oslobađanje od naknade štete može podneti zaposleni.

Pri donošenju odluke o delimičnom oslobađanju od naknade štete, direktor će ceniti rad i ponašanje zaposlenog, kao i da li bi zaposleni naknadom štete bio doveden u težak materijalni položaj.

Član 65

Ako zaposleni pretrpi povredu ili štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan da mu nadoknadi štetu, u skladu sa zakonom, opštim aktom i ovim ugovorom.

Ako se u roku od 30 dana od dana pretrpljene povrede ili štete na radu ili u vezi sa radom poslodavac i zaposleni ne sporazumeju o naknadi štete, zaposleni ima pravo na naknadu štete pred nadležnim sudom.

Član 66

Zaposleni koji je u radu ili u vezi s radom, namerno ili krajnjom nepažnjom, prouzrokovao štetu trećem licu, a koju je nadoknadio poslodavac, dužan je da poslodavcu nadoknadi iznos isplaćene štete.

7. NAČIN REŠAVANJA SPOROVA

Član 67

Ukoliko nastane spor u postupku zaključivanja, odnosno izmena i dopuna ili primene kolektivnih ugovora, ostvarivanja prava na sindikalno organizovanje i štrajk, smatra se da je nastao kolektivni radni spor.

U slučaju spora iz stava 1. ovog člana primenjivaće se odredbe Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova, odnosno propis koji donese ministar nadležan za poslove rada, a preciziraće se u kolektivnim ugovorima kod poslodavaca.

Član 68

Ukoliko nastane spor povodom otkaza ugovora o radu i isplate minimalne zarade, smatra se da je nastao individualni radni spor.

U slučaju spora iz stava 1. ovog člana primenjivaće se odredbe Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova.

Procedura i postupak sporazumnog rešavanja individualnog radnog spora regulisaće se kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

8. USLOVI ZA RAD SINDIKATA

Član 69

Poslodavac je dužan da, u skladu sa zakonom, zaposlenima omogući sindikalno organizovanje i sprovođenje aktivnosti usmerenih na poboljšanju njihovih uslova rada i ukupnog životnog položaja.

Sindikat ne može biti raspušten ili njegova delatnost obustavljena ili zabranjena aktom poslodavca.

Zaposleni pristupa sindikatu dobrovoljnim potpisivanjem pristupnice.

Član 70

Poslodavac je obavezan da sindikatu omogući delovanje u skladu sa njegovom ulogom i zadacima iz zakona i kolektivnih ugovora i to:

- da pokreće inicijative, podnosi zahteve i predloge i da zauzima stavove o svim pitanjima od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih i uslove rada;

- da se informiše o pitanjima koja su od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih;

- da se poziva sa dostavljenim materijalima, da prisustvuje sednicama na kojima se razmatraju mišljenja, predlozi, inicijative i zahtevi sindikata, odnosno na kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima zaposlenih.

Član 71

Poslodavac je dužan:

- da sindikatu obezbedi korišćenje prostorija bez plaćanja naknade i tehničke uslove neophodnih za njegov rad;

- da omogući predstavniku sindikata plaćeno odsustvo radi obavljanja sindikalne funkcije, i to 40 plaćenih časova rada mesečno ako sindikat ima najmanje 200 članova i po jedan čas mesečno za svakih 100 članova, odnosno na srazmerno manje plaćenih časova ako sindikat ima manje od 200 članova;

- da predstavnicima sindikata omogući informisanje zaposlenih, isticanjem obaveštenja na određenim mestima, pristupačnim zaposlenima i za to određena;

- da predstavnicima sindikata omogući plaćeno odsustvovanje sa posla radi prisustvovanja sindikalnim sastancima, konferencijama, sednicama i kongresima na koje su pozvani;

- da se mišljenja i predlozi reprezentativnog sindikata razmotre pre donošenja odluka od značaja za materijalni, ekonomski i socijalni položaj zaposlenih, i da se u odnosu na njih opredeli;

- da predsednika reprezentativnog sindikata poziva na sednice Nadzornog odbora, a predsednike drugih sindikata na sednice, kada se razmatraju inicijative upućene od strane tih sindikata ili odlučuje o pitanjima koja se odnose na prava i obaveze zaposlenih.

Član 72

Pod ovlašćenim predstavnicima reprezentativnih sindikata, u smislu prethodnog člana ovog ugovora, podrazumevaju se: predsednik sindikalne organizacije kod poslodavca, odbor sindikalne organizacije kod poslodavca, izabran odnosno imenovani predstavnik sindikata u višim organima ili telima kod poslodavca kao i na nivou lokalne samouprave i republičkom nivou.

Član 73

Poslodavac ne može da otkaže ugovor o radu, niti na drugi način da stavi u nepovoljan položaj, predstavnika zaposlenih, za vreme obavljanja funkcije i po prestanku funkcije, zbog njegovog statusa ili aktivnosti u svojstvu predstavnika zaposlenih, članstva u sindikatu ili učešća u sindikalnim aktivnostima.

Član 74

Reprezentativni sindikat i drugi sindikati u preduzeću dužni su da svoj rad organizuju tako da ne smeta redovnom radu i funkcionisanju preduzeća i da ne remeti propisanu radnu disciplinu.

Poslodavac i svi sindikati koji deluju kod poslodavca zalagaće se za najveći mogući stepen međusobne saradnje, uvažavanja, demokratskog dijaloga i razumevanja.

9. PRAVO NA ŠTRAJK

Član 75

Način organizovanja i sprovođenja štrajka vrši se u skladu sa Zakonom o štrajku i Kolektivnim ugovorom kod poslodavca.

Štrajkom se ne sme ugroziti pravo na život, zdravlje i ličnu sigurnost.

Član 76

Osnivač svojim aktom utvrđuje minimum procesa rada za vreme trajanja štrajka za sva javna komunalna preduzeća.

Član 77

Ukoliko se zbog neobezbeđenja prava, iz ovog ugovora i kolektivnih ugovora kod poslodavaca organizuje štrajk, sprovodiće se u skladu sa zakonom a zaposlenima koji u njemu učestvuju obezbediće se prava u skladu sa zakonima.

10. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 78

Učesnici ovog ugovora obavezuju se da u okviru svojih ovlašćenja preduzimaju sve potrebne radnje za primenu njegovih odredbi.

Član 79

Za praćenje primene i tumačenje odredbi ovog ugovora nadležna je komisija koju imenuje Gradonačelnik grada, a sačinjavaju je po dva predstavnika potpisnika ovog ugovora.

Zaključci i tumačenja doneti na Komisiji, ako su jednoglasni, imaju obavezujuću snagu za sve učesnike u zaključivanju kolektivnih ugovora kod poslodavaca.

Član 80

Ovaj ugovor se zaključuje na period od tri godine.

Potpisnici su obavezni da pregovore o novom kolektivnom ugovoru započnu najkasnije 60 dana pre isticanja roka na koji je ovaj ugovor zaključen.

Član 81

Osnivač ne preuzima materijalno-finansijske obaveze koje nastanu primenom ovog kolektivnog ugovora, već su one obaveza poslodavca.

Isplata i obračun zarade kod indirektnih korisnika budžetskih sredstava, u skladu sa ovim ugovorom vršiće se ukoliko je to u skladu sa Zakonom o budžetu Republike Srbije, Odlukom o budžetu grada Vranja i drugim propisima koji regulišu ovu oblast.

Član 82

Važenje ovog ugovora može prestati i pre roka iz prethodnog člana ovog ugovora sporazumom svih učesnika ili otkazom samo jedne ugovorne strane.

U slučaju otkaza, ovaj ugovor se primenjuje najduže šest meseci od dana podnošenja otkaza, s tim što su učesnici dužni da postupak pregovaranja o razrešenju spornih pitanja započnu najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja otkaza.

Član 83

Izmene i dopune ovog ugovora vrše se na način i po postupku na koje je i zaključen.

Postupak za izmene i dopune ovog ugovora može pokrenuti svaki od učesnika, uz obavezu obaveštavanja drugih učesnika pisanim putem.

Član 84

Na sva pitanja koja nisu regulisana ovim ugovorom neposredno se primenjuju odredbe zakona.

Član 85

Na osnovu ovog ugovora, zaključuju se ili usklađuju kolektivni ugovori kod poslodavaca.

Član 86

Ovaj ugovor objavljuje se u "Službenom glasniku grada Vranja".

Član 87

Ovaj ugovor sačinjen je u šest istovetnih primeraka, od kojih svakoj ugovornoj strani pripadaju po dva primerka.

Ovaj ugovor smatra se zaključenim kada ga potpišu ovlašćeni predstavnici ugovornih strana, a stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku grada Vranja", nakon izvršene registracije kod ministarstva nadležnog za poslove rada.