ZAKON
O POTVRĐIVANJU ODLUKE ZAJEDNIČKOG KOMITETA SPORAZUMA O SLOBODNOJ TRGOVINI U CENTRALNOJ EVROPI BROJ 1/2021 O IZMENI ANEKSA 4 SPORAZUMA O SLOBODNOJ TRGOVINI U CENTRALNOJ EVROPI (CEFTA 2006), KOJIM SE UTVRĐUJE PROTOKOL O DEFINICIJI POJMA "PROIZVODI SA POREKLOM" I METODE ADMINISTRATIVNE SARADNJE IZ ČLANA 14. ST. 1. I 3. I UKIDANJU I ZAMENI ODLUKA ZAJEDNIČKOG KOMITETA SPORAZUMA O SLOBODNOJ TRGOVINI U CENTRALNOJ EVROPI BR. 3/2013 I 3/2015

("Sl. glasnik RS - Međunarodni ugovori", br. 16/2021)

ČLAN 1

Potvrđuje se Odluka Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 1/2021 o izmeni Aneksa 4 Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006), kojim se utvrđuje Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje iz člana 14. st. 1. i 3. i ukidanju i zameni Odluka Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi br. 3/2013 i 3/2015, usvojena u Skoplju, 21. juna 2021. godine, u originalu na engleskom jeziku.

ČLAN 2

Tekst Odluke Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 1/2021 o izmeni Aneksa 4 Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006), kojim se utvrđuje Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje iz člana 14. st. 1. i 3. i ukidanju i zameni Odluka Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi br. 3/2013 i 3/2015, u originalu na engleskom jeziku i u prevodu na srpski jezik glasi:

ODLUKA ZAJEDNIČKOG KOMITETA SPORAZUMA O SLOBODNOJ TRGOVINI U CENTRALNOJ EVROPI BROJ 1/2021 USVOJENA 21. JUNA 2021. GODINE O IZMENI ANEKSA 4 SPORAZUMA O SLOBODNOJ TRGOVINI U CENTRALNOJ EVROPI (CEFTA 2006), KOJIM SE UTVRĐUJE PROTOKOL O DEFINICIJI POJMA "PROIZVODI SA POREKLOM" I METODE ADMINISTRATIVNE SARADNJE IZ ČLANA 14. ST. 1. I 3. I UKIDANJU I ZAMENI ODLUKA ZAJEDNIČKOG KOMITETA SPORAZUMA O SLOBODNOJ TRGOVINI U CENTRALNOJ EVROPI BR. 3/2013 I 3/2015

Zajednički Komitet,

Imajući u vidu Aneks I Sporazuma o izmeni i pristupanju Sporazumu o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006), (u daljem tekstu: Sporazum) potpisanog u Bukureštu 19. decembra 2006. godine, a posebno njegov član 14. o pravilima o poreklu i saradnji carinskih administracija,

Imajući u vidu Aneks 4 Sporazuma, kojim se utvrđuje Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje (u daljem tekstu: "Protokol"),

Imajući u vidu Odluku Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 3/2013, usvojenu 20. novembra 2013. godine, o izmeni Aneksa 4 Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006), Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje iz člana 14. st. 1. i 3,

Imajući u vidu Odluku Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 3/2015, usvojenu 26. novembra 2015. godine, o izmeni Odluke Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 3/2013 u vezi sa Aneksom 4 Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006), Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje iz člana 14. st. 1. i 3.

Imajući u vidu član 47. st. 2. i 3. Sporazuma u vezi sa izmenama aneksa Sporazuma,

Imajući u vidu čl. 40. i 41. Sporazuma u vezi sa Zajedničkim Komitetom i njegovim procedurama,

S obzirom na to da:

(1) Član 14. Sporazuma se odnosi na Aneks 4 koji sadrži pravila o poreklu za primenu odredaba Sporazuma i metode administrativne saradnje u carinskim pitanjima i omogućava da Zajednički Komitet može odlučiti da izmeni odredbe Aneksa 4.

(2) Aneks 4 Sporazuma je poslednji put izmenjen Odlukom Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 3/2015, usvojenom 26. novembra 2015. godine, o izmeni Odluke Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 3/2013 u vezi sa Aneksom 4 Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006), Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje iz člana 14. st. 1. i 3, zamenom Aneksa Odluke 3/2013 Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje novim tekstom Aneksa 4, koji sadrži dva protokola: Protokol A o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje tako da se poziva na Regionalnu Konvenciju o pan-evro-mediteranskim preferencijalnim pravilima o poreklu1, (u daljem tekstu: "Konvencija") i Protokol B o primeni pune kumulacije i povraćaja dažbina u CEFTA i metode administrativne saradnje.

(3) Cilj Konvencije je prenošenje postojećih bilateralnih sistema pravila o poreklu utvrđenih u bilateralnim sporazumima o slobodnoj trgovini zaključenih između strana ugovornica Konvencije u multilateralni okvir, ne dovodeći u pitanje načela sadržana u tim bilateralnim sporazumima.

(4) Imajući u vidu da su sve učesnice u procesu stabilizacije i pridruživanja i Republika Moldavija uključene u pan-evro-mediteransku zonu kumulacije porekla kroz Konvenciju.

(5) Do završetka i stupanja na snagu izmene Konvencije, CEFTA Strane su se dogovorile da primenjuju alternativna pravila o poreklu (u daljem tekstu: "Prelazna pravila"), set pravila o poreklu zasnovanih na pravilima izmenjene Konvencije, koja bi se mogla primenjivati kao pravila o poreklu alternativna onim sadržanim u Konvenciji.

(6) Da bi se obezbedila dovoljna jasnoća i uključilo dinamično pozivanje na Konvenciju, tako da se uvek poziva na najnoviju verziju Konvencije, i da bi se obezbedila primena Prelaznih pravila, izmene Aneksa 4 Sporazuma kojim se utvrđuje Protokol su neophodne.

(7) Shodno tome, Aneks 4 Sporazuma kojim se utvrđuje Protokol mora biti odgovarajuće izmenjen i Odluke Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi 3/2013 i 3/2015 treba da budu ukinute i zamenjene.

ODLUČIO JE O SLEDEĆEM:

Član 1

Pravila o poreklu

1. Odluka Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 3/2013, usvojena 20. novembra 2013. godine, o izmeni Aneksa 4 Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006), Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje iz člana 14. st. 1. i 3. i Odluka Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 3/2015, usvojena 26. novembra 2015. godine, o izmeni Odluke Zajedničkog komiteta Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi broj 3/2013 u vezi sa Aneksom 4 Sporazuma o slobodnoj trgovini u Centralnoj Evropi (CEFTA 2006), Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje iz člana 14. st. 1. i 3, se ukidaju i zamenjuju ovom odlukom.

2. Tekst Aneksa 4 Sporazuma, Protokol o definiciji pojma "proizvodi sa poreklom" i metode administrativne saradnje, zamenjuje se tekstom priloženim u Aneksu ove odluke.

Član 2

Stupanje na snagu

1. Usvojeno u Skoplju, 21. juna 2021. godine, u prisustvu predstavnika svih CEFTA Strana.

2. Ova odluka stupa na snagu u skladu sa unutrašnjim procedurama Strana.

3. Primenjuje se od 1. septembra 2021. godine.

Aneks

Aneks 4 Sporazuma, zamenjuje se sledećim:

"Aneks 4

PROTOKOL O DEFINICIJI POJMA "PROIZVODI SA POREKLOM" I METODE ADMINISTRATIVNE SARADNJE

Član 1

Pravila o poreklu koja se primenjuju

1. U svrhu sprovođenja ovog sporazuma, primenjuju se Prilog I i odgovarajuće odredbe Priloga II Regionalne Konvencije o pan-evro-mediteranskim preferencijalnim pravilima o poreklu (u daljem tekstu: Konvencija)1, koja je poslednji put izmenjena i objavljena u Službenom listu Evropske unije i CEFTA Strana u skladu sa njihovim procedurama.

2. Sva pozivanja na "odgovarajući sporazum" u Prilogu I i u odgovarajućim odredbama Priloga II Konvencije, tumače se tako da se odnose na Sporazum.

3. Bez obzira na član 16. stav 5. i člana 21. stav 3. Priloga I Konvencije, kada kumulacija uključuje jedino države EFTA, Farska ostrva, Evropsku uniju, Tursku, učesnice u procesu stabilizacije i pridruživanja, Republiku Moldaviju, Gruziju i Ukrajinu, dokaz o poreklu može biti uverenje o kretanju robe EUR.1 ili izjava o poreklu.

________________
1"Službeni list Evropske unije", broj L54, od 26. februara 2013, str. 4. "Službeni glasnik RS - MU", broj 7/13

Član 2

Alternativna pravila o poreklu koja se primenjuju

1. Bez obzira na član 1. ovog protokola, u svrhu sprovođenja Sporazuma, smatra se da su i proizvodi koji stiču preferencijalno poreklo u skladu sa pravilima o poreklu koja se alternativno primenjuju, utvrđenim u Prilogu A uz ovaj protokol (u daljem tekstu: "Prelazna pravila"), poreklom iz CEFTA Strane.

2. Prelazna pravila se primenjuju dok izmena Konvencije na kojoj se zasnivaju ne stupi na snagu.

Član 3

Kumulacija porekla

1. Obrada ili prerada sprovedena u jednoj od CEFTA Strana, smatra se sprovedenom u bilo kojoj drugoj CEFTA Strani, kada se dobijeni proizvodi naknadno obrađuju ili prerađuju u određenoj CEFTA Strani. Kada su proizvodi sa poreklom, u skladu sa ovom odredbom, dobijeni u dve ili više određenih Strana, smatra se da imaju poreklo određene CEFTA Strane samo ako obrada ili prerada prevazilaze odredbe u vezi sa nedovoljnom obradom i preradom u Konvenciji ili u Prelaznim pravilima.

2. Obrada ili prerada sprovedena u Evropskoj uniji, Farskim ostrvima, Islandu, Norveškoj, Švajcarskoj (uključujući Lihtenštajn) i Turskoj, smatra se sprovedenom u CEFTA Stranama, kada se dobijeni proizvodi naknadno obrađuju ili prerađuju u jednoj od određenih CEFTA Strana. Kada su proizvodi sa poreklom, u skladu sa ovom odredbom, dobijeni u dve ili više određenih Strana, smatra se da imaju poreklo određene CEFTA Strane samo ako obrada ili prerada prevazilaze odredbe u vezi sa nedovoljnom obradom i preradom u Konvenciji ili u Prelaznim pravilima.

3. Obrada ili prerada sprovedena u CEFTA Stranama, smatra se sprovedenom u Evropskoj uniji, Farskim ostrvima, Islandu, Norveškoj, Švajcarskoj (uključujući Lihtenštajn) i Turskoj, kada se dobijeni proizvodi naknadno obrađuju ili prerađuju u Evropskoj uniji, Farskim ostrvima, Islandu, Norveškoj, Švajcarskoj (uključujući Lihtenštajn) i Turskoj. Kada su proizvodi sa poreklom, u skladu sa ovom odredbom, dobijeni u dve ili više određenih Strana, smatra se da imaju poreklo iz Evropske unije, Farskih ostrva, Islanda, Norveške, Švajcarske (uključujući Lihtenštajn) i Turske samo ako obrada ili prerada prevazilaze odredbe u vezi sa nedovoljnom obradom i preradom u Konvenciji ili u Prelaznim pravilima.

4. Kumulacija predviđena ovim članom, može se primeniti samo pod uslovom da se između Evropske unije, Farskih ostrva, Islanda, Norveške, Švajcarske (uključujući Lihtenštajn) ili Turske i CEFTA Strane uključene u sticanje statusa proizvoda sa poreklom i odredišne CEFTA Strane, primenjuje sporazum o preferencijalnoj trgovini u skladu sa članom XXIV Opšteg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) i da je roba stekla status proizvoda sa poreklom primenom pravila o poreklu koja su identična pravilima iz ovog Protokola.

Član 4

Zabrana povraćaja ili oslobođenja od carinskih dažbina

1. Zabrana iz člana 14. stav 1. Priloga I Konvencije ne primenjuje se u bilateralnoj trgovini između CEFTA Strana, EU, Farskih ostrva, Islanda, Norveške, Švajcarske (uključujući Lihtenštajn) ili Turske.

2. CEFTA Strane, EU, Farska ostrva, Island, Norveška, Švajcarska (uključujući Lihtenštajn) ili Turska mogu primenjivati institut povraćaja ili oslobođenja od carinskih dažbina ili dažbina sa istovetnim učinkom, koji se primenjuje na materijale bez porekla upotrebljene u proizvodnji proizvoda sa poreklom, pod uslovom da se između EU, Farskih ostrva, Islanda, Norveške, Švajcarske (uključujući Lihtenštajn) ili Turske i CEFTA Strane koja je uključena u sticanje statusa proizvoda sa poreklom i odredišne CEFTA Strane, primenjuje sporazum o preferencijalnoj trgovini u skladu sa članom XXIV Opšteg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) i da je roba stekla status robe sa poreklom primenom pravila o poreklu koja su identična pravilima iz ovog protokola.

Član 5

Rešavanje sporova

1. Ako dođe do sporova u odnosu na postupke provere iz člana 32. Priloga I Konvencije ili iz člana 34. Priloga A uz ovaj Protokol, koji ne mogu biti rešeni između carinskih organa koji su podneli zahtev za proveru i carinskih organa odgovornih za obavljanje provere, isti se upućuju Zajedničkom komitetu iz čl. 42. i 43. Sporazuma.

2. U svim slučajevima rešavanja sporova između uvoznika i carinskih organa CEFTA Strane uvoznice, primenjuje se propis te CEFTA Strane.

Član 6

Izmene Protokola

Zajednički komitet iz člana 14. stav 1. Sporazuma može odlučiti da izmeni odredbe ovog protokola.

Član 7

Istupanje iz Konvencije

1. Ukoliko bilo koja od CEFTA Strana dostavi pismeno obaveštenje depozitaru Konvencije o svojoj nameri da istupi iz Konvencije u skladu sa njenim članom 9, ostale CEFTA Strane odmah ulaze u pregovore o pravilima o poreklu u svrhu primene Sporazuma.

2. Do stupanja na snagu takvih novodogovorenih pravila o poreklu, u ovom Sporazumu primenjuju se pravila o poreklu sadržana u Prilogu I, i kada je to potrebno, odgovarajuće odredbe Priloga II Konvencije koje su na snazi u momentu istupanja. Međutim, od trenutka istupanja, pravila o poreklu sadržana u Prilogu I, i kada je to potrebno, odgovarajućim odredbama Priloga II Konvencije, tumače se tako da omoguće bilateralnu kumulaciju između Strane koja istupa i ostalih CEFTA Strana.

Član 8

Elektronski izdata uverenja o kretanju robe EUR.1

1. Kao alternativu odredbama u vezi sa izdavanjem uverenja o kretanju robe, CEFTA Strane prihvataju elektronski izdata uverenja o kretanju robe EUR.1. Imajući u vidu digitalizovani sistem za izdavanje uverenja o kretanju robe EUR.1, formalni zahtevi o elektronski izdatim uverenjima o kretanju robe EUR.1 navedeni su u stavu 3. ovog člana. CEFTA Strane se mogu dogovoriti o ostalim formalnim zahtevima o elektronski izdatim uverenjima o kretanju robe EUR.1.

2. Svaka CEFTA Strana obaveštava Zajednički komitet o spremnosti za izdavanje elektronskih uverenja o kretanju robe EUR.1 i o svim tehničkim aspektima u vezi sa tom primenom (izdavanje, podnošenje i provera elektronskih uverenja).

3. Ako je uverenje o kretanju robe izdato i overeno elektronski, primenjuju se sledeći uslovi:

(a) otisak pečata u mastilu koji carina ili nadležni državni organ koristi za overu uverenja o kretanju robe EUR.1 (rubrika 11.) može biti zamenjen slikovnim ili elektronskim pečatom;

(b) rubrike 11. i 12. mogu sadržavati faksimil ili elektronske potpise umesto svojeručnih potpisa;

(v) podaci u rubrici 11. koji se odnose na oblik i broj izvoznog dokumenta navode se samo kada se to zahteva propisima CEFTA Strane koja je izdala uverenje o kretanju robe;

(g) uverenje o kretanju robe EUR.1 ima serijski broj ili oznaku na osnovu koje se može prepoznati; i

(d) uverenje o kretanju robe EUR.1 može biti izdato na bilo kojem od službenih jezika CEFTA Strana ili na engleskom jeziku.

Prilog A

PRAVILA O POREKLU KOJA SE ALTERNATIVNO PRIMENJUJU

Pravila za neobaveznu primenu između Strana ugovornica Regionalne konvencije o pan-evro-mediteranskim preferencijalnim pravilima o poreklu, do zaključenja i stupanja na snagu izmene Konvencije
(u daljem tekstu: "Pravila" ili "Prelazna pravila")

DEFINICIJA POJMA "PROIZVODI SA POREKLOM" I METODE ADMINISTRATIVNE SARADNJE

SADRŽAJ

CILJEVI

GLAVA I

OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Definicije

GLAVA II

DEFINICIJA POJMA "PROIZVODI SA POREKLOM"

Član 2.

Opšti zahtevi

Član 3.

U potpunosti dobijeni proizvodi

Član 4.

Dovoljna obrada ili prerada

Član 5.

Pravilo o dozvoljenim odstupanjima

Član 6.

Nedovoljna obrada ili prerada

Član 7.

Kumulacija porekla

Član 8.

Uslovi za primenu kumulacije porekla

Član 9.

Kvalifikaciona jedinica

Član 10.

Setovi

Član 11.

Neutralni elementi

Član 12.

Odvojeno knjigovodstveno iskazivanje

GLAVA III

TERITORIJALNI ZAHTEVI

Član 13.

Načelo teritorijalnosti

Član 14.

Neizmenjenost

Član 15.

Izložbe

GLAVA IV

POVRAĆAJ ILI OSLOBOĐENJE

Član 16.

Povraćaj ili oslobođenje od carinskih dažbina

GLAVA V

DOKAZ O POREKLU

Član 17.

Opšti zahtevi

Član 18.

Uslovi za sačinjavanje izjave o poreklu

Član 19.

Ovlašćeni izvoznik

Član 20.

Postupak za izdavanje uverenja o kretanju robe EUR.1

Član 21.

Naknadno izdata uverenja o kretanju robe EUR.1

Član 22.

Izdavanje duplikata uverenja o kretanju robe EUR.1

Član 23.

Važenje dokaza o poreklu

Član 24.

Slobodne zone

Član 25.

Zahtevi za uvoz

Član 26.

Sukcesivni uvoz

Član 27.

Izuzeća od podnošenja dokaza o poreklu

Član 28.

Neslaganja i formalne greške

Član 29.

Izjave dobavljača

Član 30.

Iznosi izraženi u evrima

GLAVA VI

NAČELA SARADNJE I DOKAZNE ISPRAVE

Član 31.

Dokazne isprave, čuvanje dokaza o poreklu i prateća dokumentacija

Član 32.

Rešavanje sporova

GLAVA VII

ADMINISTRATIVNA SARADNJA

Član 33.

Obaveštavanje i saradnja

Član 34.

Provera dokaza o poreklu

Član 35.

Provera izjava dobavljača

Član 36.

Kazne

GLAVA VIII

PRIMENA PRILOGA A

Član 37.

Evropski ekonomski prostor

Član 38.

Lihtenštajn

Član 39.

Republika San Marino

Član 40.

Kneževina Andora

Član 41.

Seuta i Melilja

Lista aneksa

ANEKS I:

Uvodne napomene uz listu u Aneksu II

ANEKS II:

Lista obrade ili prerade koju treba izvršiti na materijalima bez porekla kako bi prerađeni proizvod mogao da stekne status proizvoda sa poreklom

ANEKS III:

Tekst izjave o poreklu

ANEKS IV:

Obrasci uverenja o kretanju robe EUR.1 i zahteva za izdavanje uverenja o kretanju robe EUR.1

ANEKS V:

Posebni uslovi u vezi sa proizvodima poreklom iz Seute i Melilje

ANEKS VI:

Izjava dobavljača

ANEKS VII:

Dugoročna izjava dobavljača

CILJEVI

Ova pravila nisu obavezna. Namenjena su za privremenu primenu do zaključenja i stupanja na snagu izmene Regionalne konvencije o pan-evro-mediteranskim preferencijalnim pravilima o poreklu ("PEM Konvencija" ili "Konvencija"). Primenjivaće se u bilateralnoj trgovini između onih Strana ugovornica koje se dogovore da se na njih pozivaju ili ih uključe u svoje bilateralne preferencijalne trgovinske sporazume. Ova pravila su namenjena da se primenjuju alternativno uz pravila Konvencije, i koja, kako je predviđeno Konvencijom, ne dovode u pitanje načela utvrđena u relevantnim sporazumima i drugim srodnim bilateralnim sporazumima između Strana ugovornica. Shodno tome, ova pravila neće biti obavezna već dobrovoljna. Mogu biti primenjena od strane privrednih subjekata koji žele da ostvare povlastice zasnovane na ovim pravilima, umesto onih zasnovanih na pravilima Konvencije.

Ova pravila nisu namenjena da izmene Konvenciju. Konvencija se i dalje primenjuje u celosti između Strana ugovornica Konvencije. Ova pravila neće menjati prava i obaveze Strana ugovornica predviđene Konvencijom.

Glava I

OPŠTE ODREDBE

Član 1

Definicije

Za potrebe ovih pravila:

(a) "Strana ugovornica koja primenjuje ova pravila" znači Stranu ugovornicu PEM Konvencije koja uključuje ova pravila u svoje bilateralne preferencijalne trgovinske sporazume sa drugom Stranom ugovornicom PEM Konvencije i obuhvata takođe i Strane ovog sporazuma;

(b) "glave", "tarifni brojevi" i "tarifni podbrojevi" znače glave, tarifne brojeve i tarifne podbrojeve (četvorocifrene ili šestocifrene oznake) koji se upotrebljavaju u nomenklaturi koja čini Harmonizovani sistem naziva i šifarskih oznaka roba (u daljem tekstu: Harmonizovani sistem) sa izmenama u skladu sa Preporukom Saveta za carinsku saradnju od 26. juna 2004. godine;

(v) "svrstan" znači svrstavanje robe u određeni tarifni broj ili tarifni podbroj Harmonizovanog sistema;

(g) "pošiljka" znači proizvode koji su:

(i) poslati istovremeno od strane jednog izvoznika jednom primaocu; ili

(ii) obuhvaćeni jednim prevoznim dokumentom koji pokriva njihovu dopremu od izvoznika do primaoca ili, u nedostatku takvog dokumenta, jednom fakturom;

(d) "carinski organi Strane ili Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila" u odnosu na Evropsku uniju znači bilo koji od carinskih organa države članice Evropske unije;

(đ) "carinska vrednost" znači vrednost utvrđenu u skladu sa Sporazumom o primeni člana VII Opšteg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994 (STO Sporazum o carinskom vrednovanju);

(e) "cena franko fabrika" znači cenu plaćenu za proizvod franko fabrika proizvođaču u Strani u čijem je preduzeću obavljena poslednja obrada ili prerada, pod uslovom da ta cena uključuje vrednost svih upotrebljenih materijala i sve druge troškove u vezi sa proizvodnjom, uz odbitak unutrašnjih poreza koji se vraćaju ili se mogu vratiti nakon izvoza dobijenog proizvoda. Ako je poslednja obrada ili prerada poverena proizvođaču kao podizvođaču, termin "proizvođač" odnosi se na preduzeće koje je angažovalo podizvođača.

Ako stvarno plaćena cena ne odražava sve troškove koji se odnose na proizvodnju proizvoda koji su stvarno nastali u Strani, cena franko fabrika znači zbir svih tih troškova, uz odbitak unutrašnjih poreza koji se vraćaju ili se mogu vratiti nakon izvoza dobijenog proizvoda;

(ž) "zamenljivi materijal" ili "zamenljivi proizvod" znači materijal ili proizvod iste vrste i komercijalnog kvaliteta, istih tehničkih i fizičkih karakteristika, i koji se ne mogu razlikovati jedan od drugog;

(z) "roba" znači i materijal i proizvod;

(i) "proizvodnja" znači bilo koju vrstu obrade ili prerade, uključujući sklapanje;

(j) "materijal" znači bilo koji sastojak, sirovinu, komponentu ili deo itd., koji se koriste u izradi proizvoda;

(k) "najveći sadržaj materijala bez porekla" znači najveći sadržaj materijala bez porekla koji je dozvoljen da bi se proizvodnja smatrala dovoljnom obradom ili preradom dovoljnom za sticanje statusa proizvoda sa poreklom. Može biti izražen kao procenat cene proizvoda franko fabrika ili kao procenat neto težine tih upotrebljenih materijala koji spadaju u navedenu grupu glava, glavu, tarifni broj ili tarifni podbroj;

(l) "proizvod" znači proizvod koji se dobija u postupku proizvodnje, čak i ako je namenjen za kasniju upotrebu u drugom postupku proizvodnje;

(lj) "teritorija" uključuje kopno, unutrašnje vode i teritorijalno more Strane;

(m) "dodata vrednost" podrazumeva cenu proizvoda franko fabrika umanjenu za carinsku vrednost svakog uključenog materijala poreklom iz drugih Strana ugovornica koje primenjuju ova pravila i sa kojima se primenjuje kumulacija ili, ako carinska vrednost nije poznata ili se ne može utvrditi, prvu cenu koja se može utvrditi plaćenu za materijale u Strani izvoznici;

(n) "vrednost materijala" znači carinsku vrednost u trenutku uvoza upotrebljenih materijala bez porekla ili, ako taj podatak nije poznat i ne može se sa sigurnošću utvrditi, prva cena koja se može sa sigurnošću utvrditi plaćena za materijal u zemlji izvoznici. Ako treba utvrditi vrednost materijala sa poreklom, ova tačka se primenjuje mutatis mutandis.

Glava II

DEFINICIJA POJMA "PROIZVODI SA POREKLOM"

Član 2

Opšti zahtevi

Za potrebe primene ovog sporazuma, sledeći proizvodi će se smatrati proizvodima sa poreklom iz Strane kada se izvoze u drugu Stranu:

(a) proizvodi u potpunosti dobijeni u Strani, u smislu člana 3;

(b) proizvodi dobijeni u Strani koji uključuju materijale koji nisu u potpunosti tamo dobijeni, pod uslovom da su ti materijali prošli dovoljnu obradu ili preradu u toj Strani, u smislu člana 4.

Član 3

U potpunosti dobijeni proizvodi

1. Smatra se da su sledeći proizvodi u potpunosti dobijeni u Strani kada se izvoze u drugu Stranu:

(a) mineralni proizvodi koji su izvađeni i prirodna voda koja se crpi iz njenog tla ili morskog dna;

(b) biljke, uključujući vodene biljke i biljne proizvode tamo uzgojene ili požnjevene;

(v) žive životinje tamo okoćene i uzgojene;

(g) proizvodi od tamo uzgojenih živih životinja;

(d) proizvodi od zaklanih životinja tamo okoćenih i uzgojenih;

(đ) proizvodi tamo dobijeni lovom ili ribolovom;

(e) proizvodi akvakulture ako su se ribe, rakovi, mekušci i ostali vodeni beskičmenjaci tamo izlegli ili su tamo uzgojeni iz jajašca, larvi ili ikre;

(ž) proizvodi morskog ribolova i ostali proizvodi koje su njena plovila izvadila iz mora van bilo kojih teritorijalnih voda;

(z) proizvodi proizvedeni na njenim brodovima-fabrikama isključivo od proizvoda iz tačke ž);

(i) upotrebljavani predmeti tamo prikupljeni koji su pogodni samo za recikliranje sirovina;

(j) otpaci i ostaci iz tamo obavljenih proizvodnih delatnosti;

(k) proizvodi izvađeni iz morskog dna ili ispod morskog dna koje se nalazi van njenih teritorijalnih voda, ali gde ona ima isključiva prava na korišćenje;

(l) roba tamo proizvedena isključivo od proizvoda navedenih u tač. (a) do (k).

2. Izrazi "njena plovila" i "njeni brodovi-fabrike" iz stava 1. tač. (ž) i (z) primenjuju se samo na plovila i brodove-fabrike koji ispunjavaju svaki od sledećih zahteva:

(a) registrovani su u Strani izvoznici ili uvoznici;

(b) plove pod zastavom Strane izvoznice ili uvoznice;

(v) ispunjavaju jedan od sledećih uslova:

(i) nalaze se najmanje 50% u vlasništvu državljana Strane izvoznice ili uvoznice; ili

(ii) u vlasništvu su privrednih društava:

- čije se sedište i glavno mesto obavljanja delatnosti nalazi u Strani izvoznici ili uvoznici; i

- koja su najmanje 50% u vlasništvu Strane izvoznice ili uvoznice ili javnopravnih subjekata ili državljana ovih Strana.

3. U svrhu stava 2, kada je Strana izvoznica ili uvoznica Evropska unija, to znači zemlje članice Evropske unije.

4. U svrhu stava 2, države EFTA smatraće se kao jedna Strana ugovornica koja primenjuje ova pravila.

Član 4

Dovoljna obrada ili prerada

1. Ne dovodeći u pitanje stav 3. ovog člana i član 6, proizvodi koji nisu u potpunosti dobijeni u Strani smatraju se dovoljno obrađenim ili prerađenim ako su za tu robu ispunjeni uslovi utvrđeni u listi u Aneksu II.

2. Ako je proizvod koji je stekao status robe sa poreklom u Strani u skladu sa stavom 1. ovog člana upotrebljen kao materijal u proizvodnji drugog proizvoda, ne uzimaju se u obzir materijali bez porekla koji su eventualno upotrebljeni u njegovoj proizvodnji.

3. Utvrđivanje da li su ispunjeni zahtevi iz stava 1. ovog člana vrši se za svaki proizvod.

Međutim, ako se odgovarajuće pravilo zasniva na usklađenosti sa najvećim sadržajem materijala bez porekla, carinski organi Strana mogu odobriti izvoznicima da cenu proizvoda franko fabrika i vrednost materijala bez porekla računaju na osnovu prosečnih vrednosti, kako je utvrđeno u stavu 4. ovog člana kako bi se uzele u obzir fluktuacije troškova i deviznih kurseva.

4. U slučaju iz stava 3. podstav 2. ovog člana, prosečna cena proizvoda franko fabrika i prosečna vrednost upotrebljenih materijala bez porekla izračunavaju se na osnovu zbira cena franko fabrika naplaćenih za sve prodaje istih proizvoda tokom prethodne fiskalne godine i zbira vrednosti svih materijala bez porekla upotrebljenih u proizvodnji istih proizvoda tokom prethodne fiskalne godine kako je utvrđeno u Strani izvoznici ili, ako podaci za celu fiskalnu godinu nisu raspoloživi, u kraćem periodu koji ne bi trebalo da bude kraći od tri meseca.

5. Izvoznici koji su se opredelili za obračun na osnovu prosečnih vrednosti dosledno primenjuju taj metod tokom godine koja sledi posle referentne fiskalne godine ili, zavisno od slučaja, tokom godine koja sledi posle kraćeg perioda upotrebljenog kao referenca. Oni mogu prestati da primenjuju taj metod ako tokom date fiskalne godine ili kraćeg reprezentativnog perioda od najmanje tri meseca ustanove da su prestale fluktuacije troškova ili deviznih kurseva koje su opravdavale upotrebu tog metoda.

6. Prosečne vrednosti iz stava 4. ovog člana upotrebljavaju se kao cena franko fabrika odnosno kao vrednost materijala bez porekla radi utvrđivanja usklađenosti sa najvećim sadržajem materijala bez porekla.

Član 5

Pravilo o dozvoljenim odstupanjima

1. Odstupajući od člana 4. i uz poštovanje st. 2. i 3. ovog člana, materijali bez porekla koji se, u skladu sa uslovima utvrđenim u listi u Aneksu II, ne smeju koristiti u proizvodnji datog proizvoda mogu se ipak koristiti, pod uslovom da njihova ukupna neto masa ili vrednost procenjena za proizvod nije veća od:

(a) 15% neto mase proizvoda koji se svrstavaju u Glavu 2 i Glave 4 do 24, osim prerađenih proizvoda ribarstva iz Glave 16;

(b) 15% cene proizvoda franko fabrika za proizvode koji nisu obuhvaćeni tačkom (a).

Ovaj stav se ne primenjuje na proizvode koji se svrstavaju u Glave 50 do 63 Harmonizovanog sistema, za koje se primenjuju odstupanja navedena u Napomenama 6 i 7 iz Aneksa I.

2. Stav 1. ovog člana ne dozvoljava prekoračenje nijednog od procenata za najveći sadržaj materijala bez porekla navedenih u pravilima utvrđenim u listi u Aneksu II.

3. St. 1. i 2. ovog člana ne primenjuju se na proizvode u potpunosti dobijene u Strani u smislu člana 3. Međutim, ne dovodeći u pitanje član 6. i član 9. stav 1, dozvoljeno odstupanje predviđeno u ovim odredbama ipak se primenjuje na proizvode za koje pravilo utvrđeno u Listi u Aneksu II zahteva da materijali upotrebljeni u proizvodnji tog proizvoda budu u potpunosti dobijeni.

Član 6

Nedovoljna obrada ili prerada

1. Ne dovodeći u pitanje stav 2. ovog člana, sledeći postupci smatraju se obradom ili preradom koja nije dovoljna za sticanje statusa proizvoda sa poreklom, nezavisno od toga da li su ispunjeni zahtevi iz člana 4:

(a) postupci koji obezbeđuju očuvanje proizvoda u dobrom stanju tokom transporta i skladištenja;

(b) rastavljanje i sastavljanje pošiljki;

(v) pranje, čišćenje, uklanjanje prašine, korozije, ulja, boje ili drugih materija za pokrivanje;

(g) peglanje ili presovanje tekstila;

(d) jednostavni postupci bojenja i poliranja;

(đ) ljuštenje i delimično ili potpuno mlevenje pirinča; poliranje i glaziranje žitarica i pirinča;

(e) postupci bojenja ili aromatizovanja šećera ili oblikovanja kocki šećera; delimično ili potpuno mlevenje kristal šećera;

(ž) ljuštenje, odstranjivanje koštica i odstranjivanje ljuske voća, orašastih plodova i povrća;

(z) oštrenje, jednostavno drobljenje ili jednostavno rezanje;

(i) prosejavanje, prebiranje, sortiranje, razvrstavanje, gradiranje, sparivanje (uključujući sastavljanje setova proizvoda);

(j) jednostavno pakovanje u flaše, limenke, flašice, kese, sanduke, kutije, pričvršćivanje na kartone ili ploče i svi ostali jednostavni postupci pakovanja;

(k) stavljanje ili štampanje oznaka, nalepnica, logotipa ili ostalih sličnih znakova razlikovanja na proizvode ili njihovu ambalažu;

(l) jednostavno mešanje proizvoda, nezavisno od toga da li su različite vrste;

(lj) mešanje šećera sa bilo kojim materijalom;

(m) jednostavno dodavanje vode ili razređivanje ili dehidracija ili denaturacija proizvoda;

(n) jednostavno sklapanje delova proizvoda kako bi se dobio celovit proizvod ili rastavljanje proizvoda na delove;

(nj) klanje životinja;

(o) kombinacije dva ili više postupaka navedenih u tač. (a) do (nj).

2. Kada se utvrđuje da li je obrada ili prerada na datom proizvodu nedovoljna u smislu stava 1. ovog člana, uzimaju se u obzir svi postupci izvršeni u Strani izvoznici na datom proizvodu.

Član 7

Kumulacija porekla

1. Bez obzira na odredbe člana 2, smatraće se da su proizvodi poreklom iz Strane izvoznice kada su izvezeni u drugu Stranu ako su tamo dobijeni, uključujući materijale poreklom iz bilo koje Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila a koja nije Strana izvoznica, pod uslovom da obrada ili prerada sprovedena u Strani izvoznici prevazilazi postupke navedene u članu 6. Nije neophodno da ti materijali budu predmet dovoljne obrade ili prerade.

2. Ako obrada ili prerada sprovedena u Strani izvoznici ne prevazilazi postupke navedene u članu 6, proizvod dobijen ugradnjom materijala poreklom iz bilo koje druge Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila, će se smatrati da je poreklom iz Strane izvoznice samo kada je tamo dodata vrednost veća od vrednosti korišćenih materijala poreklom iz bilo koje druge Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila. Ako to nije slučaj, dobijeni proizvod će se smatrati poreklom iz Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila čiji materijal sa poreklom, korišćen u proizvodnji u Strani izvoznici, učestvuje sa najvećom vrednošću.

3. Bez obzira na odredbe člana 2, i isključujući proizvode koji se svrstavaju u Glave 50 do 63, obrada ili prerada sprovedena u Strani ugovornici koja primenjuje ova pravila a koja nije Strana izvoznica, smatraće se sprovedenom u Strani izvoznici kada su dobijeni proizvodi podvrgnuti naknadnoj obradi ili preradi u toj Strani izvoznici.

4. Bez obzira na odredbe člana 2, za proizvode koji se svrstavaju u Glave 50 do 63 i isključivo za potrebe bilateralne trgovine između Strana, obrada ili prerada sprovedena u Strani uvoznici smatraće se sprovedenom u Strani izvoznici kada su dobijeni proizvodi podvrgnuti naknadnoj obradi ili preradi u toj Strani izvoznici.

U smislu ovog stava, učesnice u procesu stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji i Republika Moldavija smatraće se kao jedna Strana ugovornica koja primenjuje ova pravila.

5. Strane mogu da odluče da jednostrano prošire primenu stava 3. ovog člana na uvoz proizvoda obuhvaćenih Glavama 50 do 63. Strana koja se odluči za takvo proširenje dužna je da o tome obavesti drugu Stranu i informiše Evropsku komisiju u skladu sa članom 8. stav 2.

6. U svrhu kumulacije u smislu st. 3. do 5. ovog člana, proizvodi sa poreklom smatraju se poreklom iz Strane izvoznice samo ako obrada ili prerada sprovedena tamo prevazilazi postupke iz člana 6.

7. Proizvodi sa poreklom iz Strana ugovornica koje primenjuju ova pravila iz stava 1. ovog člana koji nisu prošli nikakvu obradu ili preradu u Strani izvoznici zadržavaju svoje poreklo ako se izvoze u neku od ostalih Strana ugovornica koje primenjuju ova pravila.

Član 8

Uslovi za primenu kumulacije porekla

1. Kumulacija predviđena članom 7. može se primeniti samo pod uslovom da:

(a) se između Strana ugovornica koje primenjuju ova pravila uključenih u sticanje statusa porekla i odredišne Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila, primenjuje sporazum o preferencijalnoj trgovini u skladu sa članom XXIV Opšteg sporazuma o carinama i trgovini 1994 (GATT); i

(b) je roba stekla status robe sa poreklom primenom pravila o poreklu koja su identična onima koja su data u ovim pravilima.

2. Obaveštenja o ispunjenosti nužnih zahteva za primenu kumulacije objavljuju se u "Službenom listu Evropske unije" (serija C) i u CEFTA Stranama, u skladu sa njenim procedurama.

Kumulacija propisana članom 7. primenjuje se od datuma navedenog u tim obaveštenjima.

Strane obaveštavaju Evropsku komisiju o detaljima sporazuma sa drugim Stranama ugovornicima koje primenjuju ova pravila, uključujući datume stupanja na snagu tih pravila.

3. Dokaz o poreklu treba da sadrži izjavu na engleskom jeziku "CUMULATION APPLIED WITH (naziv odgovarajuće Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila/Strana ugovornica koja primenjuju ova pravila, na engleskom jeziku)" kada su proizvodi stekli status proizvoda sa poreklom primenom kumulacije porekla u skladu sa članom 7.

U slučajevima kada se uverenje o kretanju robe EUR.1 koristi kao dokaz o poreklu, ta izjava daje se u rubrici 7. uverenja o kretanju robe EUR.1.

4. Strane mogu odlučiti da se za proizvode koji su izvezeni kod njih, a koji su stekli status porekla u Strani izvoznici primenom kumulacije porekla u skladu sa članom 7, ukine obaveza da se na dokaz o poreklu uključi izjava iz stava 3. ovog člana1.

Strane dostavljaju Evropskoj komisiji obaveštenje o ovom ukidanju u skladu sa članom 8. stav 2.

____________
1 Strane se slažu da ukinu obavezu da u dokaz o poreklu uključe izjavu iz člana 8. stav 3.

Član 9

Kvalifikaciona jedinica

1. Kvalifikaciona jedinica za primenu odredaba ovih pravila jeste konkretni proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri svrstavanju primenom nomenklature Harmonizovanog sistema. Iz toga sledi da:

(a) kada se proizvod sastoji od grupe ili sklopa elemenata svrstanih u jedan tarifni broj pod uslovima iz Harmonizovanog sistema, takva celina čini jednu kvalifikacionu jedinicu;

(b) kada se pošiljka sastoji od niza istovetnih proizvoda svrstanih u isti tarifni broj Harmonizovanog sistema, svaka pojedinačna stavka uzima se u obzir prilikom primene odredaba ovih pravila.

2. Kada je za potrebe svrstavanja, u skladu sa Osnovnim pravilom 5 Harmonizovanog sistema, ambalaža uključena zajedno sa proizvodom, ona se uključuje i za potrebe utvrđivanja porekla.

3. Pribor, rezervni delovi i alat isporučeni sa opremom, mašinom, uređajem ili vozilom koji su deo uobičajene opreme i uključeni u njenu cenu franko fabrika smatraju se sastavnim delom te opreme, mašine, uređaja ili vozila.

Član 10

Setovi

Setovi, kako su definisani u Osnovnom pravilu 3. Harmonizovanog sistema, smatraju se proizvodima sa poreklom kada su sve komponente seta proizvodi sa poreklom.

Kada se set sastoji od proizvoda sa poreklom i proizvoda bez porekla, smatra se da set kao celina ipak ima poreklo pod uslovom da vrednost proizvoda bez porekla nije veća od 15% cene seta franko fabrika.

Član 11

Neutralni elementi

Prilikom utvrđivanja da li je reč o proizvodu sa poreklom, nije potrebno određivati poreklo sledećih elemenata koji su eventualno korišćeni u njegovoj proizvodnji:

(a) energija i gorivo;

(b) postrojenja i oprema;

(v) mašine i alati;

(g) ostala roba koja ne ulazi niti je namenjena da uđe u konačni sastav proizvoda.

Član 12

Odvojeno knjigovodstveno iskazivanje

1. Ako se pri obradi ili preradi proizvoda koriste zamenljivi materijali sa poreklom i bez porekla, privredni subjekti mogu obezbediti upravljanje materijalima korišćenjem metode odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja, bez držanja materijala na odvojenim zalihama.

2. Privredni subjekti mogu obezbediti upravljanje zamenljivim materijalima sa poreklom i bez porekla iz tarifnog broja 1701 korišćenjem metode odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja, bez držanja materijala na odvojenim zalihama.

3. Strane mogu zahtevati da primena odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja podleže prethodnom odobrenju od strane carinskih organa. Carinski organi mogu dati odobrenje pod bilo kojim uslovima koje smatraju odgovarajućim i prate upotrebu odobrenja. Carinski organi mogu povući odobrenje ako ga korisnik na bilo koji način neispravno koristi ili ne ispunjava neki od drugih uslova propisanih ovim pravilima.

Korišćenjem odvojenog knjigovodstvenog iskazivanja mora se u svakom trenutku obezbediti da ne bude više proizvoda koji se mogu smatrati "poreklom iz Strane izvoznice" nego što bi to bilo u slučaju korišćenja metoda fizičkog razdvajanja zaliha.

Ovaj metod se primenjuje i njegova primena se evidentira na osnovu opštih knjigovodstvenih načela koja važe u Strani izvoznici.

4. Korisnik metoda iz st. 1. i 2. ovog člana, sačinjava ili zahteva dokaz o poreklu za one količine proizvoda koje se mogu smatrati proizvodima sa poreklom iz Strane izvoznice. Na zahtev carinskog organa, korisnik daje izjavu o tome kako se upravljalo tim količinama.

Glava III

TERITORIJALNI ZAHTEVI

Član 13

Načelo teritorijalnosti

1. Uslovi utvrđeni u Glavi II moraju biti neprekidno ispunjeni u zainteresovanoj Strani.

2. Ako se proizvodi sa poreklom izvezeni iz Strane u drugu zemlju vrate, smatra se da su bez porekla osim ako se carinskim organima na zadovoljavajući način može dokazati da:

(a) su vraćeni proizvodi isti kao oni koji su izvezeni; i

(b) nisu bili podvrgnuti nikakvim postupcima osim onih koji su neophodni za njihovo očuvanje u dobrom stanju dok su se nalazili u toj zemlji ili za vreme izvoza.

3. Za sticanje statusa proizvoda sa poreklom u skladu sa uslovima iznetim u Glavi II neće biti od uticaja obrada ili prerada izvršena van Strane izvoznice na materijalima izvezenim iz te Strane i naknadno ponovo uvezenim tamo, pod uslovom:

(a) da su ti materijali u potpunosti dobijeni u Strani izvoznici ili su pre izvoza prošli obradu ili preradu koja prevazilazi postupke navedene u članu 6; i

(b) da je carinskim organima na zadovoljavajući način moguće dokazati:

(i) da je ponovno uvezena roba dobijena obradom ili preradom izvezenih materijala; i

(ii) da ukupna dodata vrednost ostvarena van Strane izvoznice primenom odredaba ovog člana nije veća od 10% cene proizvoda franko fabrika krajnjeg proizvoda za koji se traži status proizvoda sa poreklom.

4. Za potrebe stava 3. ovog člana, uslovi za sticanje statusa proizvoda sa poreklom utvrđeni u Glavi II ne primenjuju se na obradu ili preradu obavljenu van Strane izvoznice. Međutim kada je, u listi u Aneksu II, za određivanje statusa porekla za krajnji proizvod predviđeno pravilo kojim se određuje maksimalna vrednost za sve ugrađene materijale bez porekla, zbir ukupne vrednosti materijala bez porekla ugrađenih na teritoriji Strane izvoznice i ukupne dodate vrednosti ostvarene izvan te Strane uz primenu odredaba ovog člana, ne sme biti viša od navedenog procenta.

5. Za potrebe primene odredaba iz st. 3. i 4. ovog člana "ukupna dodata vrednost" znači sve troškove koji nastanu van Strane izvoznice, uključujući vrednost tamo ugrađenih materijala.

6. Odredbe iz st. 3. i 4. ovog člana ne primenjuju se na proizvode koji ne ispunjavaju uslove navedene u listi u Aneksu II ili koji se mogu smatrati dovoljno obrađenim ili prerađenim jedino ukoliko su primenjena opšta odstupanja predviđena članom 5.

7. Svaka vrsta obrade ili prerade obuhvaćena odredbama ovog člana obavljena van Strane izvoznice, treba da bude obavljena po postupku pasivnog oplemenjivanja, ili sličnim postupcima.

Član 14

Neizmenjenost

1. Povlašćeni tretman predviđen Sporazumom primenjuje se samo na proizvode koji zadovoljavaju zahteve iz ovih pravila i koji su deklarisani za uvoz u Stranu pod uslovom da su ti proizvodi isti kao oni koji su izvezeni iz Strane izvoznice. Oni ne smeju biti izmenjeni, na bilo koji način preoblikovani ili podvrgnuti postupcima osim onih potrebnih za njihovo očuvanje u dobrom stanju ili postupcima kojima se dodavanjem ili stavljanjem oznaka, etiketa, plombi ili bilo koje druge dokumentacije, obezbeđuje usklađenost sa posebnim domaćim zahtevima Strane uvoznice, koji se sprovode pod carinskim nadzorom u trećoj zemlji (zemljama) tranzita ili deljenja pošiljke pre deklarisanja za domaću upotrebu.

2. Skladištenje proizvoda ili pošiljki može se vršiti pod uslovom da oni ostanu pod carinskim nadzorom u trećoj zemlji (zemljama) tranzita.

3. Bez obzira na Glavu V ovog priloga, deljenje pošiljki se može vršiti, pod uslovom da one ostanu pod carinskim nadzorom u trećoj zemlji (zemljama) u kojoj se pošiljka deli.

4. U slučaju sumnje, Strana uvoznica u bilo koje vreme može zahtevati od uvoznika ili njegovog predstavnika da dostavi sva odgovarajuća dokumenta kao dokaz o usaglašenosti sa ovim članom, bilo kojom dokaznom ispravom, a posebno:

(a) ugovornim prevoznim dokumentima kao što su teretnice;

(b) činjeničnim ili konkretnim dokazima na osnovu obeležavanja ili numerisanja paketa;

(v) potvrdom o nemanipulaciji koju izdaju carinski organi zemlje (zemalja) tranzita ili deljenja pošiljke ili bilo koja druga dokumenta kojima se dokazuje da je roba ostala pod carinskim nadzorom u zemlji (zemljama) tranzita ili deljenja pošiljke; ili

(g) bilo koji dokaz u vezi sa samom robom.

Član 15

Izložbe

1. Proizvodi sa poreklom koji se šalju na izložbu u zemlju sa kojom se ne primenjuje kumulacija u skladu sa čl. 7. i 8. i nakon izložbe se prodaju radi uvoza u Stranu, ostvaruju povlastice prilikom uvoza u skladu sa odgovarajućim sporazumom pod uslovom da se carinskim organima dokaže:

(a) da je izvoznik poslao te proizvode iz Strane u zemlju u kojoj se održavala izložba i da ih je tamo izlagao;

(b) da je izvoznik prodao proizvode ili ih je na neki drugi način ustupio nekom licu u drugoj Strani;

(v) da su proizvodi isporučeni za vreme ili odmah posle izložbe, u stanju u kojem su bili i upućeni na izložbu; i

(g) da proizvodi, nakon upućivanja na izložbu, nisu bili korišćeni ni za koju drugu svrhu osim pokazivanja na izložbi.

2. Dokaz o poreklu se izdaje ili sačinjava u skladu sa Glavom V ovog priloga i podnosi carinskim organima Strane uvoznice na uobičajen način. Na njemu mora biti navedeno ime i adresa izložbe. U slučaju potrebe mogu se zahtevati dodatni dokumentovani dokazi o uslovima pod kojima su proizvodi bili izlagani.

3. Stav 1. ovog člana primenjuje se na bilo koju trgovinsku, industrijsku, poljoprivrednu ili zanatsku izložbu, sajam ili sličnu javnu priredbu ili izlaganje koji se ne organizuju u privatne svrhe u trgovinama i poslovnim prostorima sa namerom prodaje stranih proizvoda, i za vreme kojih proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom.

Glava IV

POVRAĆAJ ILI OSLOBOĐENJA

Član 16

Povraćaj ili oslobođenje od carinskih dažbina

1. Materijali bez porekla koji se koriste u proizvodnji proizvoda koji spadaju u Glave 50 do 63 Harmonizovanog sistema poreklom iz Strane, za koje je dokaz o poreklu izdat ili sačinjen u skladu sa odredbama Glave V ovog priloga, neće u Strani izvoznici biti predmet povraćaja ili oslobođenja od plaćanja carine bilo koje vrste.

2. Zabrana iz stava 1. ovog člana primenjuje se na svaki postupak kojim se predviđa povraćaj, oslobađenje ili neplaćanje, bilo delimično ili potpuno, carina ili dažbina sa istovetnim učinkom koje se u Strani izvoznici primenjuju na materijale upotrebljene u proizvodnji, ako se takav povraćaj, oslobađanje ili neplaćanje, izričito ili u praksi, primenjuje kada se proizvodi dobijeni od tih materijala izvoze, ali ne i kada se tamo zadržavaju radi domaće upotrebe.

3. Izvoznik proizvoda na koje se odnosi dokaz o poreklu mora biti spreman da u svakom trenutku, na zahtev carinskih organa, podnese sva potrebna dokumenta kojima se dokazuje da u vezi sa materijalima bez porekla, koji su upotrebljeni u proizvodnji tih proizvoda, nije ostvaren nikakav povraćaj carine i da su sve carine ili dažbine sa istovetnim učinkom koje se primenjuju na takve materijale u stvarnosti i plaćene.

4. Zabrana iz stava 1. ovog člana ne primenjuje se u trgovini između Strana, za proizvode koji su stekli status sa poreklom primenom kumulacije porekla predviđene članom 7. st. 4. ili 5.

Glava V

DOKAZ O POREKLU

Član 17

Opšti zahtevi

1. Proizvodi sa poreklom iz jedne od Strana će kod uvoza u drugu Stranu imati povlastice u okviru odredaba Sporazuma, ukoliko je podnet jedan od sledećih dokaza o poreklu:

(a) uverenje o kretanju robe EUR.1, čiji uzorak je dat u Aneksu IV ovog priloga;

(b) u slučajevima navedenim u članu 18. stav 1, izjava, u daljem tekstu: "izjava o poreklu", koju izvoznik daje na fakturi, dostavnici ili na bilo kojem drugom komercijalnom dokumentu koji dovoljno detaljno opisuje proizvode o kojima je reč i tako omogućava njihovu identifikaciju. Tekst izjave o poreklu dat je u Aneksu III ovog priloga.

2. Bez obzira na stav 1. ovog člana, proizvodi sa poreklom u smislu ovih pravila, će u slučajevima navedenim u članu 27. imati povlastice u okviru odredaba ovog sporazuma, bez obaveze podnošenja bilo kojeg od dokaza o poreklu navedenih u stavu 1. ovog člana.

3. Bez obzira na stav 1. ovog člana, Strane se mogu dogovoriti da, u međusobnoj preferencijalnoj trgovini, dokaze o poreklu navedene u stavu 1. tač. (a) i (b) ovog člana, zamene iskazima o poreklu koje sačinjavaju izvoznici registrovani u elektronskoj bazi podataka, u skladu sa unutrašnjim zakonodavstvom Strana.

Upotreba iskaza o poreklu koju sačinjavaju izvoznici registrovani u elektronskoj bazi podataka, dogovorena od strane dve ili više Strana ugovornica koje primenjuju ova pravila, ne sprečava upotrebu dijagonalne kumulacije sa drugim Stranama ugovornicama koje primenjuju ova pravila.

4. U svrhe stava 1. ovog člana, Strane se mogu dogovoriti da uspostave sistem koji omogućava da se dokazi o poreklu navedeni u stavu 1. tač. (a) i (b) ovog člana, izdaju elektronski i/ili podnose elektronski.

5. U svrhu primene člana 7, u slučaju primene člana 8. stav 4, izvoznik u Strani ugovornici koja primenjuje ova pravila koji izdaje ili podnosi zahtev za dokaz o poreklu na osnovu drugog dokaza o poreklu za koji je ukinuta obaveza da sadrži izjavu iz člana 8. stav 3, preduzima sve potrebne korake kako bi se osiguralo da su uslovi za primenu kumulacije ispunjeni i spreman je da carinskim organima dostavi sva odgovarajuća dokumenta.

Član 18

Uslovi za sačinjavanje izjave o poreklu

1. Izjavu o poreklu iz člana 17. stav 1. tačka (b) može sačiniti:

(a) ovlašćeni izvoznik u smislu člana 19; ili

(b) bilo koji izvoznik za bilo koju pošiljku koja se sastoji od jednog ili više paketa koji sadrže proizvode sa poreklom, čija ukupna vrednost ne prelazi 6.000 evra.

2. Izjava o poreklu može se sačiniti ako se proizvodi mogu smatrati proizvodima sa poreklom iz Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila i ispunjavaju ostale zahteve iz ovih pravila.

3. Izvoznik koji sačinjava izjavu o poreklu mora biti spreman da u bilo koje vreme, na zahtev carinskih organa Strane izvoznice podnese na uvid sve odgovarajuće dokumente kojima se dokazuje da predmetni proizvodi imaju status proizvoda sa poreklom kao i ispunjenost drugih zahteva iz ovih pravila.

4. Izjavu o poreklu izvoznik sačinjava tako što će je otkucati ili otisnuti u pečatnom ili štampanom obliku na fakturi, dostavnici ili drugom komercijalnom dokumentu, s tim da će za izjavu čiji se tekst nalazi u Aneksu III ovog priloga koristiti jednu od jezičkih verzija navedenih u tom aneksu i u skladu sa odredbama nacionalnog zakonodavstva Strane izvoznice. Ako se izjava ispisuje rukom, mora biti napisana mastilom i štampanim slovima.

5. Izjava o poreklu nosi originalni svojeručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašćeni izvoznik u smislu člana 19. ne mora potpisivati takve izjave pod uslovom da se carinskim organima Strane izvoznice pismeno obaveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu o poreklu u kojoj se on navodi, kao da je istu sam svojeručno potpisao.

6. Izjavu o poreklu izvoznik može sačiniti kada se proizvodi na koje se ona odnosi izvoze, ili nakon njihovog izvoza ("naknadna izjava o poreklu") uz uslov da se ista u Strani uvoznici podnese najkasnije u roku od dve godine nakon uvoza proizvoda na koje se odnosi.

Ako se deljenje pošiljke odvija u skladu sa članom 14. stav 3. i pod uslovom da se poštuje isti rok od dve godine, naknadnu izjavu o poreklu sačinjava ovlašćeni izvoznik Strane izvoznice proizvoda.

Član 19

Ovlašćeni izvoznik

1. Carinski organi Strane izvoznice mogu, u skladu sa nacionalnim zahtevima ovlastiti bilo kojeg izvoznika sa sedištem u toj Strani ("ovlašćeni izvoznik"), za sačinjavanje izjava o poreklu bez obzira na vrednost proizvoda o kojima je reč.

2. Izvoznik koji zahteva takvo ovlašćenje mora pružiti, na način koji zadovoljava carinske organe, sve garancije nužne za dokazivanje statusa proizvoda sa poreklom, kao i za ispunjavanje drugih zahteva iz ovih pravila.

3. Carinski organi ovlašćenom izvozniku dodeljuju broj carinskog ovlašćenja koji se unosi u izjavu o poreklu.

4. Carinski organi proveravaju pravilno korišćenje ovlašćenja. Oni mogu da povuku ovlašćenje ako ga ovlašćeni izvoznik nepravilno koristi i to će učiniti onda kad ovlašćeni izvoznik više ne pruža garancije iz stava 2. ovog člana.

Član 20

Postupak za izdavanje uverenja o kretanju robe EUR.1

1. Uverenje o kretanju robe EUR.1 izdaju carinski organi Strane izvoznice na pismeni zahtev izvoznika ili njegovog ovlašćenog predstavnika a na odgovornost izvoznika.

2. Za tu svrhu izvoznik ili njegov ovlašćeni predstavnik popunjava uverenje o kretanju robe i obrazac zahteva, čiji su uzorci dati u Aneksu IV Priloga A. Pomenuti obrasci popunjavaju se na jednom od službenih jezika na kojima je zaključen Sporazum i u skladu sa odredbama nacionalnog zakonodavstva Strane izvoznice. Ako se obrasci popunjavaju rukom, treba pisati mastilom i štampanim slovima. Opis proizvoda unosi se u rubriku rezervisanu za tu namenu, bez praznih redova. Ako polje nije sasvim popunjeno povlači se horizontalna linija ispod zadnjeg reda opisa, a prazan prostor se precrtava.

3. Uverenje o kretanju robe EUR.1 u rubrici 7. sadrži napomenu na engleskom jeziku "TRANSITIONAL RULES".

4. Izvoznik koji podnosi zahtev za izdavanje uverenja o kretanju robe EUR.1 mora biti spreman da u bilo koje vreme na zahtev carinskih organa Strane izvoznice u kojoj je izdato uverenje o kretanju robe EUR.1 podnese na uvid sve odgovarajuće dokumente kojima se dokazuje da proizvodi na koje se to odnosi imaju status proizvoda sa poreklom, kao i to da su ispunjeni drugi zahtevi iz ovih pravila.

5. Dokaz o poreklu izdaju nadležni organi Strane izvoznice, ukoliko se navedeni proizvodi mogu smatrati proizvodima sa poreklom i ukoliko ispunjavaju ostale zahteve iz ovih pravila.

6. Carinski organi koji izdaju uverenja o kretanju robe EUR.1 preduzimaju sve potrebne korake za proveru statusa proizvoda sa poreklom i ispunjenja drugih zahteva iz ovih pravila. U tom cilju imaju pravo da zahtevaju bilo koje dokaze i da sprovedu bilo koji pregled izvoznikovih računa ili bilo koju drugu proveru koju smatraju potrebnom. Oni će takođe obezbediti da se obrasci navedeni u stavu 2. ovog člana pravilno popunjavaju. Posebno će proveravati da li je prostor rezervisan za opis proizvoda popunjen na način koji isključuje svaku mogućnost neistinitih dopunjavanja.

7. Datum izdavanja uverenja o kretanju robe EUR.1 navodi se u polju 11 uverenja o kretanju robe EUR.1.

8. Uverenje o kretanju robe EUR.1 izdaju carinski organi i stavljaju ga na raspolaganje izvozniku čim se obavi ili obezbedi stvarni izvoz.

Član 21

Uverenja o kretanju robe EUR.1 izdata naknadno

1. Bez obzira na član 20. stav 8, uverenje o kretanju robe EUR.1 može se izdati nakon izvoza proizvoda na koje se ono odnosi, ako:

(a) uverenje nije izdato u vreme izvoza zbog grešaka ili nenamernih propusta ili posebnih okolnosti; ili

(b) se carinskim organima dokaže da je uverenje o kretanju robe EUR.1 bilo izdato, ali pri uvozu nije bilo prihvaćeno zbog tehničkih razloga;

(v) krajnje odredište datih proizvoda nije bilo poznato u vreme izvoza i utvrđeno je tokom njihovog transporta ili skladištenja i nakon eventualnog deljenja pošiljki u skladu sa članom 14. stav 3;

(g) je uverenje o kretanju robe EUR.1 ili EUR.MED izdato u skladu sa pravilima PEM Konvencije za proizvode koji takođe imaju poreklo u skladu sa ovim pravilima. Izvoznik preduzima sve neophodne korake kako bi obezbedio ispunjenost uslova za primenu kumulacije i spreman je da podnese carinskim organima sva neophodna dokumenta kojima se dokazuje da proizvod ima poreklo u skladu sa ovim pravilima;

(d) je uverenje o kretanju robe EUR.1 izdato na osnovu primene člana 8. Stav 4, a primena člana 8. stav 3. se zahteva pri uvozu u drugu Stranu ugovornicu koja primenjuje ova pravila.

2. Za primenu stava 1. ovog člana, izvoznik u svom zahtevu navodi mesto i datum izvoza proizvoda na koje se odnosi uverenje o kretanju robe EUR.1 i razloge svog zahteva.

3. Carinski organi mogu izdati uverenje o kretanju robe EUR.1 naknadno u roku od dve godine od datuma izvoza, ali samo nakon što provere da li su podaci dostavljeni u izvoznikovom zahtevu u skladu sa podacima u odgovarajućim spisima.

4. Bez obzira na član 20. stav 3, uverenja o kretanju robe EUR.1 izdata naknadno overavaju se sledećim izrazom na engleskom jeziku: "ISSUED RETROSPECTIVELY".

5. Overa iz stava 4. ovog člana unosi se u rubriku 7. uverenja o kretanju robe EUR.1.

Član 22

Izdavanje duplikata uverenja o kretanju robe EUR.1

1. U slučaju krađe, gubitka ili uništenja uverenja o kretanju robe EUR.1, izvoznik može podneti zahtev carinskim organima koji su izdali uverenje za izdavanje duplikata na osnovu izvozne dokumentacije koju poseduje.

2. Bez obzira na član 20. stav 3, duplikat izdat u skladu sa stavom 1. ovog člana overava se sledećim izrazom na engleskom jeziku: "DUPLICATE".

3. Overa iz stava 2. ovog člana unosi se u rubriku 7. uverenja o kretanju robe EUR.1.

4. Duplikat, koji nosi datum izdavanja originalnog uverenja o kretanju robe EUR.1, važi od tog datuma.

Član 23

Važenje dokaza o poreklu

1. Dokaz o poreklu važi deset meseci od dana izdavanja ili sačinjavanja u Strani izvoznici i u tom roku se podnosi carinskim organima Strane uvoznice.

2. Dokazi o poreklu koji se podnose carinskim organima Strane uvoznice nakon isteka roka važenja navedenog u stavu 1. ovog člana, mogu se prihvatiti u cilju primene tarifnih povlastica ako ta dokumenta nisu podneta pre isteka krajnjeg roka zbog vanrednih okolnosti.

3. U ostalim slučajevima zakasnelog podnošenja carinski organi Strane uvoznice mogu prihvatiti dokaze o poreklu ako su proizvodi prezentovani carini pre napred navedenog krajnjeg roka.

Član 24

Slobodne zone

1. Strane preduzimaju sve potrebne mere kako bi obezbedile da proizvodi kojima se trguje a obuhvaćeni su dokazom o poreklu, a koji tokom transporta koriste slobodnu zonu smeštenu na njihovom području, ne budu zamenjeni drugom robom i da ne budu podvrgnuti drugom postupanju, osim uobičajenih postupaka za sprečavanje njihovog propadanja.

2. Izuzetno od stava 1. ovog člana, kada su proizvodi sa poreklom iz Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila uvezeni u slobodnu zonu i obuhvaćeni su dokazom o poreklu, a podležu obradi ili preradi, novi dokaz o poreklu može biti izdat ili sačinjen, ako je izvršena obrada ili prerada u skladu sa odredbama ovih pravila.

Član 25

Zahtevi za uvoz

Dokazi o poreklu podnose se carinskim organima Strane uvoznice u skladu sa postupcima koji se primenjuju u toj Strani.

Član 26

Sukcesivni uvoz

Kad se na zahtev uvoznika i pod uslovima koje su odredili carinski organi Strane uvoznice, uvoze u više pošiljki rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Osnovnog pravila 2(a) za tumačenje Harmonizovanog sistema, koji se svrstavaju u odeljke XVI i XVII ili u tarifne brojeve 7308 i 9406, carinskim organima se za takve proizvode podnosi jedinstveni dokaz o poreklu pri uvozu prve delimične pošiljke.

Član 27

Izuzeća od dokazivanja porekla

1. Proizvodi koje fizička lica u malim paketima šalju fizičkim licima ili koji su deo ličnog prtljaga putnika priznaju se kao proizvodi sa poreklom bez potrebe podnošenja dokaza o poreklu, pod uslovom da se takvi proizvodi ne uvoze za trgovačke svrhe, i da su deklarisani kao proizvodi koji ispunjavaju uslove iz ovih pravila, i kad nema sumnje u istinitost takve izjave.

2. Uvoz se ne smatra uvozom u trgovačke svrhe ako su ispunjeni svi sledeći uslovi:

(a) uvoz je povremen;

(b) uvoz se sastoji isključivo od proizvoda za ličnu upotrebu primaoca ili putnika ili njihovih porodica;

(v) ako je iz prirode i količine proizvoda očigledno da nisu namenjeni za komercijalnu upotrebu.

3. Ukupna vrednost tih proizvoda ne može biti veća od 500 evra u slučaju malih paketa ili 1.200 evra u slučaju proizvoda koji su deo ličnog prtljaga putnika.

Član 28

Neslaganja i formalne greške

1. Otkrivanje manjih neslaganja između izjava u dokazu o poreklu i onih u dokumentima koji se podnose carinarnici u svrhu obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda ne čini ipso facto dokaz o poreklu nevažećim i ništavnim ako se ispravno ustanovi da taj dokument zaista odgovara dostavljenim proizvodima.

2. Očigledne formalne greške, poput kucanih, u dokazu o poreklu nisu razlog odbijanja dokumenata iz stava 1. ovog člana, ako te greške nisu takve da izazivaju sumnju u tačnost izjava datih u tim dokumentima.

Član 29

Izjave dobavljača

1. Kada se izdaje uverenje o poreklu robe EUR.1, ili je izjava o poreklu sačinjena u Strani za proizvode sa poreklom u čijoj proizvodnji je u skladu sa članom 7. st. 3. ili 4. korišćena roba koja dolazi iz druge Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila, a koja je u njoj podvrgnuta obradi ili preradi bez dobijenog statusa robe sa preferencijalnim poreklom, uzima se u obzir izjava dobavljača izdata za ovu robu u skladu sa ovim članom.

2. Izjava dobavljača iz stava 1. ovog člana služi kao dokaz da je predmetna roba prošla obradu ili preradu u Strani ugovornici koja primenjuje ova pravila u svrhu određivanja da li se proizvodi u čijoj je proizvodnji korišćena ta roba, mogu smatrati proizvodima sa poreklom iz Strane izvoznice i da li ispunjavaju ostale zahteve iz ovih pravila.

3. Osim u slučajevima predviđenim u stavu 4. ovog člana, dobavljač sačinjava zasebnu izjavu dobavljača za svaku pošiljku robe u formi predviđenoj u Aneksu VI, na listu papira priloženom uz fakturu, dostavnicu ili bilo koji drugi komercijalni dokument koji opisuje datu robu sa dovoljno detalja koji omogućavaju njenu identifikaciju.

4. Kada dobavljač redovno snabdeva određenog kupca robom za koju se očekuje da će obrada ili prerada sprovedena u Strani ugovornici koja primenjuje ova pravila ostati nepromenjena u znatnom vremenskom periodu, dobavljač može obezbediti jedinstvenu izjavu dobavljača koja obuhvata i naknadne pošiljke te robe (u daljem tekstu: "dugoročna izjava dobavljača"). Dugoročna izjava dobavljača uobičajeno važi za period do dve godine od datuma sačinjavanja izjave. Carinski organi Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila u kojoj je sačinjena izjava, propisuje uslove pod kojima se mogu koristiti i duži periodi. Dugoročnu izjavu dobavljača sačinjava dobavljač u formi predviđenoj u Aneksu VII i opisuje robu sa dovoljno detalja kako bi se omogućila njena identifikacija. Izjava se dostavlja datom kupcu pre isporuke prve pošiljke robe obuhvaćene ovom izjavom ili zajedno sa prvom pošiljkom robe. Dobavljač odmah obaveštava svog kupca ukoliko se dugoročna izjava dobavljača više ne može primeniti na robu kojom ga snabdeva.

5. Izjave dobavljača iz st. 3. i 4. ovog člana su otkucane ili odštampane na jednom od jezika iz ovog Sporazuma, u skladu sa odredbama nacionalnih zakona Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila u kojoj je izjava sačinjena i ima svojeručni potpis dobavljača u rukopisu. Izjava takođe može biti napisana i rukom; u tom slučaju, je ispisana mastilom i štampanim slovima.

6. Dobavljač koji sačinjava izjavu mora biti spreman da u svako doba, na zahtev carinskih organa Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila u kojoj je izjava sačinjena, podnese svu odgovarajuću dokumentaciju kojom će dokazati da su informacije navedene u izjavi tačne.

Član 30

Iznosi izraženi u evrima

1. Za svrhu primene člana 18. stav 1. tačka (b) i člana 27. stav 3. u slučajevima kada su proizvodi fakturisani u valuti koja nije evro, iznosi u nacionalnim valutama Strana ekvivalentni iznosima izraženim u evrima utvrđuju se kao fiksni iznos na godišnjem nivou od strane svake zemlje na koju se to odnosi.

2. Za pošiljku se mogu ostvariti pogodnosti iz člana 18. stav 1. tačka (b) i člana 27. stav 3. pozivanjem na valutu u kojoj je faktura ispostavljena, u skladu sa fiksnim iznosom koji je utvrdila zemlja na koju se to odnosi.

3. Iznosi koji se upotrebljavaju u bilo kojoj nacionalnoj valuti su protivvrednost iznosa izraženih u evrima, prema kursu na prvi radni dan u oktobru. O tim iznosima se obaveštava Evropska komisija do 15. oktobra, a primenjuju se od 1. januara sledeće godine. Evropska komisija obaveštava sve zainteresovane zemlje o tim iznosima.

4. Strana može, iznos koji dobije prilikom preračunavanja iznosa izraženog u evrima u nacionalnu valutu, zaokružiti naviše ili naniže. Zaokruženi iznos ne sme se razlikovati od iznosa koji se dobije prilikom preračunavanja za više od 5%. Strana može zadržati i neizmenjenu protivvrednost u nacionalnoj valuti kao iznos izražen u evrima, ako prilikom godišnjeg usklađivanja predviđenog stavom 3. ovog člana, preračunata protivvrednost tog iznosa, pre bilo kakvog zaokruživanja, rezultira povećanjem koje je manje od 15% iznosa izraženog u nacionalnoj valuti. Protivvrednost u nacionalnoj valuti može ostati neizmenjena, ako bi se zbog preračunavanja smanjila protivvrednost u toj nacionalnoj valuti.

5. Zajednički komitet, na zahtev bilo koje Strane, preispituje iznose izražene u evrima. Prilikom tog preispitivanja, Zajednički komitet uzima u obzir želju očuvanja stvarnih efekata predmetnih vrednosnih ograničenja. U tu svrhu može se doneti odluka o promeni iznosa izraženih u evrima.

Glava VI

NAČELA SARADNJE I DOKAZNE ISPRAVE

Član 31

Dokazne isprave, čuvanje dokaza o poreklu i prateća dokumentacija

1. Izvoznik koji sačinjava izjavu o poreklu ili podnese zahtev za izdavanje uverenja o kretanju robe EUR.1 čuva papirnu kopiju ili elektronsku verziju ovih dokaza o poreklu i svu prateću dokumentaciju kojom se dokazuje status proizvoda sa poreklom, najmanje tri godine od datuma izdavanja ili sačinjavanja izjave o poreklu.

2. Dobavljač koji sačinjava izjavu dobavljača čuva kopije svih izjava i svih faktura, dostavnica ili drugih komercijalnih dokumenata iz člana 29. stav 6, najmanje tri godine.

Dobavljač koji sačinjava dugoročnu izjavu dobavljača čuva kopije svih izjava i svih faktura, dostavnica ili drugih komercijalnih dokumenata koja se odnose na robu obuhvaćenu izjavom koja je poslata kupcu, kao i dokumente iz člana 29. stav 6, najmanje tri godine. Ovaj period počinje od datuma isteka važenja dugoročne izjave dobavljača.

3. U svrhu primene stava 1. ovog člana, dokumentima koja se koriste u cilju dokazivanja statusa proizvoda sa poreklom, može se između ostalog smatrati sledeće:

(a) direktni dokazi o postupcima koje je preduzeo izvoznik ili dobavljač za dobijanje proizvoda, sadržanih na primer u njegovim računima ili internom knjigovodstvu;

(b) dokumenta kojima se dokazuje poreklo upotrebljenih materijala, izdata ili sačinjena u određenoj Strani ugovornici koja primenjuje ova pravila, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom;

(v) dokumenta kojima se dokazuje obrada ili prerada materijala u određenoj Strani, izdata ili sačinjena u toj Strani, u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom;

(g) izjave o poreklu ili uverenja o kretanju robe EUR.1 kojima se dokazuje poreklo upotrebljenih materijala, sačinjene ili izdate u Strani u skladu sa ovim pravilima;

(d) odgovarajući dokazi koji se odnose na obradu ili preradu izvršenu izvan Strana primenom čl. 13. i 14, kojima se dokazuje da su ispunjeni uslovi iz tih članova.

4. Carinski organi Strane izvoznice koji izdaju uverenja o kretanju robe EUR.1, čuvaju obrazac zahteva iz člana 20. stav 2, najmanje tri godine.

5. Carinski organi Strane uvoznice, čuvaju izjave o poreklu i uverenja o kretanju robe EUR.1 koji su im podneti, najmanje tri godine.

6. Izjave dobavljača kojima se dokazuju postupci obrade ili prerade upotrebljenih materijala obavljeni u Strani ugovornici koja primenjuje ova pravila, a koje su sačinjene u toj Strani ugovornici, smatraju se dokumentom iz člana 18. stav 3, člana 20. stav 4. i člana 29. stav 6. koji se upotrebljava u svrhu dokazivanja da su proizvodi obuhvaćeni uverenjem o kretanju robe EUR.1 ili izjavom o poreklu mogu smatrati proizvodima sa poreklom iz te Strane ugovornice koja primenjuje ova pravila i da ispunjavaju i ostale zahteve iz ovih pravila.

Član 32

Rešavanje sporova

Ako dođe do sporova u odnosu na postupke provere iz čl. 34. i 35, ili u pogledu tumačenja ovog priloga, koji se ne mogu rešiti između carinskih organa koji zahtevaju proveru i carinskih organa odgovornih za obavljanje provere, ti sporovi će biti podneti Zajedničkom komitetu.

U svim slučajevima rešavanja sporova između uvoznika i carinskih organa Strane uvoznice, primenjuje se zakonodavstvo te Strane.

Glava VII

ADMINISTRATIVNA SARADNJA

Član 33

Obaveštavanje i saradnja

1. Carinski organi Strana dostavljaju jedna drugoj uzorke otisaka pečata koji se koriste u njihovim carinarnicama za izdavanje uverenja o kretanju robe EUR.1, zajedno sa modelom brojeva ovlašćenja koji su odobreni ovlašćenim izvoznicima i sa adresama carinskih organa zaduženih za proveru tih uverenja i izjava o poreklu.

2. Radi obezbeđivanja pravilne primene ovih pravila, Strane ugovornice pomažu jedna drugoj preko nadležnih carinskih organa u proveri ispravnosti uverenja o kretanju robe EUR.1, izjava o poreklu, izjava dobavljača i tačnosti podataka u tim dokumentima.

Član 34

Provera dokaza o poreklu

1. Naknadne provere dokaza o poreklu obavljaju se nasumice ili u svakom slučaju opravdane sumnje carinskih organa Strane uvoznice u ispravnost takvih dokumenata, status porekla robe o kojoj se radi ili u ispunjenje drugih zahteva iz ovih pravila.

2. Kada podnose zahtev za naknadnu proveru, carinski organi Strane uvoznice vraćaju uverenje o kretanju robe EUR.1 i fakturu, ukoliko je bila podneta, izjavu o poreklu, ili kopiju tih dokumenata, carinskim organima Strane izvoznice, uz navođenje razloga za proveru, gde je to potrebno. Svi pribavljeni dokumenti i podaci koji ukazuju na to da je podatak u dokazu o poreklu netačan biće dostavljeni kao dokaz uz zahtev za proveru.

3. Proveru vrše carinski organi Strane izvoznice. U tu svrhu imaju pravo da zahtevaju bilo koje dokaze i da sprovedu bilo koji pregled izvoznikovih računa ili bilo koju drugu proveru koju smatraju potrebnom.

4. Ako carinski organi Strane uvoznice odluče da suspenduju odobrenje povlašćenog tretmana za konkretne proizvode u očekivanju rezultata provere, uvozniku će biti ponuđeno puštanje robe uz sve potrebne mere predostrožnosti.

5. Carinski organi koji zatraže proveru biće obavešteni o rezultatima te provere što pre. Ti rezultati moraju jasno pokazivati da li su dokumenti verodostojni i mogu li se konkretni proizvodi smatrati proizvodima sa poreklom iz jedne od Strana i da li ispunjavaju druge zahteve iz ovih pravila.

6. Ako, u slučaju opravdane sumnje, odgovor ne stigne u roku od deset meseci od dana podnošenja zahteva za proveru, ili ako odgovor ne sadrži podatke dovoljne za utvrđivanje verodostojnosti dokumenta o kojem je reč ili stvarnog porekla proizvoda, carinski organi koji su podneli zahtev, osim u izuzetnim okolnostima, odbijaju pravo na povlastice.

Član 35

Provera izjava dobavljača

1. Naknadne provere izjava dobavljača ili dugoročnih izjava dobavljača mogu se sprovoditi nasumično ili kada god carinski organi Strane u kojoj se takve izjave uzimaju u obzir prilikom izdavanja uverenja o poreklu robe EUR.1 ili za sačinjavanje izjave o poreklu, imaju osnovane razloge za sumnju u verodostojnost dokumenta ili tačnost informacija datih u tim dokumentima.

2. U svrhu primene odredbi iz stava 1. ovog člana, carinski organi Strane iz stava 1. ovog člana vraćaju izjavu dobavljača ili dugoročnu izjavu dobavljača i fakture, dostavnice ili druge komercijalne dokumente koji se odnose na robu obuhvaćenu tom izjavom, carinskim organima Strane koja primenjuje ova pravila u kojoj je izjava sačinjena, uz navođenje, gde je to potrebno, formalnih ili suštinskih razloga zahteva za proveru.

Kao prilog zahtevu za naknadnu proveru prosleđuju sve pribavljene dokumente i informacije koje upućuju na to da podaci navedeni u izjavi dobavljača ili dugoročnoj izjavi dobavljača nisu tačni.

3. Proveru obavljaju carinski organi Strane koja primenjuje ova pravila u kojoj je sačinjena izjava dobavljača ili dugoročna izjava dobavljača. U tu svrhu, oni imaju pravo da zatraže sve dokaze i izvrše sve provere računa dobavljača ili druge provere koje smatraju potrebnim.

4. Carinski organi koji zahtevaju proveru biće informisani o rezultatima provere što je pre moguće. U tim rezultatima se jasno navodi da li su informacije sadržane u izjavi dobavljača ili dugoročnoj izjavi dobavljača tačne i omogućava carinskim organima da utvrde da li i u kojoj meri takva izjava može biti uzeta u obzir za izdavanje uverenja u kretanju robe EUR.1 ili sačinjavanje izjave o poreklu.

Član 36

Kazne

Svaka Strana će obezbediti izricanje krivičnih, građanskih ili administrativnih kazni za kršenje svog nacionalnog zakonodavstva u vezi sa ovim pravilima.

Glava VIII

PRIMENA PRILOGA A

Član 37

Evropski ekonomski prostor

Roba poreklom iz Evropskog ekonomskog prostora u smislu Protokola 4 uz Sporazum o Evropskom ekonomskom prostoru smatra se robom poreklom iz Evropske unije, Islanda, Lihtenštajna ili Norveške (EEA Strane) kada se izvozi iz Evropske unije, Islanda, Lihtenštajna ili Norveške u jednu od CEFTA Strana, pod uslovom da se između CEFTA Strane i EEA Strana primenjuje sporazum o slobodnoj trgovini koji koristi ova pravila.

Član 38

Lihtenštajn

Ne dovodeći u pitanje član 2, proizvod poreklom iz Lihtenštajna, zbog carinske unije između Švajcarske i Lihtenštajna, smatra se proizvodom poreklom iz Švajcarske.

Član 39

Republika San Marino

Ne dovodeći u pitanje član 2, proizvod poreklom iz Republike San Marino, zbog carinske unije između Evropske unije i Republike San Marino, smatra se proizvodom poreklom iz Evropske unije.

Član 40

Kneževina Andora

Ne dovodeći u pitanje član 2, proizvod svrstan u Glave 25 do 97 Harmonizovanog sistema poreklom iz Kneževine Andora, zbog carinske unije između Evropske unije i Kneževine Andora, smatra se proizvodom poreklom iz Evropske unije.

Član 41

Seuta i Melilja

1. U svrhe primene ovih pravila, termin "Evropska unija" ne obuhvata Seutu i Melilju.

2. Kada se proizvodi poreklom iz jedne od CEFTA Strana uvoze u Seutu ili Melilju, na njih se u svakom pogledu primenjuje carinski režim jednak onom koji se primenjuje na proizvode poreklom iz carinske teritorije Evropske unije u skladu sa Protokolom 2 uz Akt o pristupanju Kraljevine Španije i Republike Portugalije i prilagođavanju Ugovora1. CEFTA Strane na uvoz proizvoda obuhvaćenih odgovarajućim sporazumom i koji su poreklom iz Seute i Melilje primenjuje carinski režim jednak onom koji se odobrava proizvodima koji se uvoze i koji su poreklom iz Evropske unije.

3. U svrhe stava 2. ovog člana, u pogledu proizvoda poreklom iz Seute i Melilje, ova pravila se primenjuju mutatis mutandis uz poštovanje posebnih uspropisanih Aneksom V.

______________
1 "Službeni list EU", broj L 302, 15. novembra 1985, str. 23.

Anekse 1-7, koji su sastavni deo ovog zakona, objavljene u "Sl. glasniku RS - Međunarodni ugovori", br. 16/2021, možete pogledati OVDE

ČLAN 3

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije - Međunarodni ugovori".