PRAVILNIK

O PLANU NASTAVE I UČENJA ZA PRVI CIKLUS OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA I PROGRAMU NASTAVE I UČENJA ZA PRVI RAZRED OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA

("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 10/2017, 12/2018, 15/2018, 18/2018, 1/2019, 2/2020, 16/2022, 1/2023 - ispr. i 13/2023)

Član 1

Ovim pravilnikom utvrđuje se plan nastave i učenja za prvi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i program nastave i učenja za prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja, koji su odštampani uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.

Član 2

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS - Prosvetnom glasniku", a primenjivaće se na učenike koji upisuju prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja počev od školske 2018/2019. godine.

Samostalni član Pravilnika o dopunama
Pravilnika o planu nastave i učenja za prvi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i programu nastave i učenja za prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja

("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 12/2018)

Član 2

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS - Prosvetnom glasniku", a primenjuje se počev od školske 2018/2019. godine.

("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 15/2018)

Član 3

Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije - Prosvetnom glasniku", a primenjivaće se počev od školske 2018/2019. godine.

Samostalni član Pravilnika o izmeni
Pravilnika o planu nastave i učenja za prvi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i programu nastave i učenja za prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja

("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 18/2018)

Član 2

Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije - Prosvetnom glasniku".

Samostalni član Pravilnika o dopuni
Pravilnika o planu nastave i učenja za prvi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i programu nastave i učenja za prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja

("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 1/2019)

Član 2

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije - Prosvetnom glasniku", a primenjivaće se počev od školske 2019/2020. godine.

Samostalni član Pravilnika o izmenama i dopuni
Pravilnika o planu nastave i učenja za prvi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i programu nastave i učenja za prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja

("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 2/2020)

Član 3

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije - Prosvetnom glasniku", a primenjivaće se na učenike koji upisuju prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja počev od školske 2020/2021. godine.

("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 16/2022 i 1/2023 - ispr.)

Član 2

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije - Prosvetnom glasniku".

Samostalni član Pravilnika o izmeni i dopunama
Pravilnika o planu nastave i učenja za prvi ciklus osnovnog obrazovanja i vaspitanja i programu nastave i učenja za prvi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja

("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 13/2023)

Član 2

Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije - Prosvetnom glasniku", a primenjuje se počev od školske 2023/2024. godine.

PLAN NASTAVE I UČENJA ZA PRVI CIKLUS OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA

Red. broj	A. OBAVEZNI PREDMETI	PRVI RAZRED		DRUGI RAZRED		TREĆI RAZRED		ČETVRTI RAZRED
Red. broj	A. OBAVEZNI PREDMETI	ned.	god.	ned.	god.	ned.	god.	ned.	god.
1.	Srpski jezik ____________ jezik1	5	180	5	180	5	180	5	180
2.	Srpski jezik kao nematernji2	2	72	2	72	3	108	3	108
3.	Strani jezik	2	72	2	72	2	72	2	72
4.	Matematika	5	180	5	180	5	180	5	180
5.	Svet oko nas	2	72	2	72	-	-	-	-
6.	Priroda i društvo	-	-	-	-	2	72	2	72
7.	Likovna kultura	1	36	2	72	2	72	2	72
8.	Muzička kultura	1	36	1	36	1	36	1	36
9.	Fizičko i zdravstveno vaspitanje	3	108	3	108	3	108	3	108
10.	Digitalni svet	1	36	1	36	1	36	1	36
UKUPNO: A		20-22*	720-792*	21-23*	756-828*	21-24*	756-864*	21-24*	756-864*

Red. broj	B. IZBORNI PROGRAMI
1	Verska nastava/ Građansko vaspitanje3	1	36	1	36	1	36	1	36
2.	Maternji jezik/govor sa elementima nacionalne kulture4	2	72	2	72	2	72	2	72
3.	Srpski kao strani jezik5	2	72	2	72	2	72	2	72
UKUPNO: B		1-3*	36-108*	1-3*	36-108*	1-3*	36-108*	1-3*	36-108*
UKUPNO: A + B		21-23*	756-828*	22-24*	792-864*	22-25*	792-900*	22-25*	792-900*

Oblici obrazovno-vaspitnog rada kojima se ostvaruju obavezni predmeti i izborni programi

Red. broj	OBLIK OBRAZOVNO- VASPITNOG RADA	PRVI RAZRED		DRUGI RAZRED		TREĆI RAZRED		ČETVRTI RAZRED
Red. broj	OBLIK OBRAZOVNO- VASPITNOG RADA	ned.	god.	ned.	god.	ned.	god.	ned.	god.
1.	Redovna nastava	21-23*	756-828*	22-24*	792-864*	22-25*	792-900*	22-25*	792-900*
2.	Dopunska nastava	1	36	1	36	1	36	1	36
3.	Dodatna nastava					1	36	1	36
4.	Nastava u prirodi**	7-10 dana godišnje		7-10 dana godišnje		7-10 dana godišnje		7-10 dana godišnje

Red. broj	OSTALI OBLICI OBRAZOVNO-VASPITNOG RADA	PRVI RAZRED		DRUGI RAZRED		TREĆI RAZRED		ČETVRTI RAZRED
Red. broj	OSTALI OBLICI OBRAZOVNO-VASPITNOG RADA	ned.	god.	ned.	god.	ned.	god.	ned.	god.
1.	Čas odeljenjskog starešine	1	36	1	36	1	36	1	36
2.	Vannastavne aktivnosti6	1-2	36-72	1-2	36-72	1-2	36-72	1-2	36-72
3.	Ekskurzija	1-3 dana godišnje		1-3 dana godišnje		1-3 dana godišnje		1-3 dana godišnje

_____
1 Naziv jezika nacionalne manjine u školama u kojima se nastava održava na maternjem jeziku nacionalne manjine.
2 Realizuje se u školama u kojima se nastava održava na maternjem jeziku nacionalne manjine.
3 Učenik bira jedan od ponuđenih izbornih programa.
4 Učenik pripadnik nacionalne manjine koji sluša nastavu na srpskom jeziku može da izabere ovaj program ali nije u obavezi.
5 Učenik koji je strani državljanin može da izabere ovaj program ali nije u obavezi. Program nastave i učenja Srpskog kao stranog jezika ostvaruje se u skladu sa Pravilnikom o programu nastave i učenja za predmet Srpski kao strani jezik ("Službeni glasnik RS - Prosvetni glasnik", broj 11/19).
6 Škola realizuje vannastavne aktivnosti u oblasti nauke, tehnike, kulture, umetnosti, medija i sporta.
* Broj časova za učenike pripadnike nacionalnih manjina
** Nastava u prirodi organizuje se u skladu sa odgovarajućim pravilnikom.

PROGRAM NASTAVE I UČENJA ZA PRVI RAZRED OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA

1. CILJEVI OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA SU:

1) obezbeđivanje dobrobiti i podrška celovitom razvoju učenika;

2) obezbeđivanje podsticajnog i bezbednog okruženja za celoviti razvoj učenika, razvijanje nenasilnog ponašanja i uspostavljanje nulte tolerancije prema nasilju;

3) sveobuhvatna uključenost učenika u sistem obrazovanja i vaspitanja;

4) razvijanje i praktikovanje zdravih životnih stilova, svesti o važnosti sopstvenog zdravlja i bezbednosti, potrebe negovanja i razvoja fizičkih sposobnosti;

5) razvijanje svesti o značaju održivog razvoja, zaštite i očuvanja prirode i životne sredine i ekološke etike, zaštite i dobrobiti životinja;

6) kontinuirano unapređivanje kvaliteta procesa i ishoda obrazovanja i vaspitanja zasnovanog na proverenim naučnim saznanjima i obrazovnoj praksi;

7) razvijanje kompetencija za snalaženje i aktivno učešće u savremenom društvu koje se menja;

8) pun intelektualni, emocionalni, socijalni, moralni i fizički razvoj svakog učenika, u skladu sa njegovim uzrastom, razvojnim potrebama i interesovanjima;

9) razvijanje ključnih kompetencija za celoživotno učenje, razvijanje međupredmetnih kompetencija za potrebe savremene nauke i tehnologije;

10) razvoj svesti o sebi, razvoj stvaralačkih sposobnosti, kritičkog mišljenja, motivacije za učenje, sposobnosti za timski rad, sposobnosti samovrednovanja, samoinicijative i izražavanja svog mišljenja;

11) osposobljavanje za donošenje valjanih odluka o izboru daljeg obrazovanja i zanimanja, sopstvenog razvoja i budućeg života;

12) razvijanje osećanja solidarnosti, razumevanja i konstruktivne saradnje sa drugima i negovanje drugarstva i prijateljstva;

13) razvijanje pozitivnih ljudskih vrednosti;

14) razvijanje kompetencija za razumevanje i poštovanje prava deteta, ljudskih prava, građanskih sloboda i sposobnosti za život u demokratski uređenom i pravednom društvu;

15) razvoj i poštovanje rasne, nacionalne, kulturne, jezičke, verske, rodne, polne i uzrasne ravnopravnosti, razvoj tolerancije i uvažavanje različitosti;

16) razvijanje ličnog i nacionalnog identiteta, razvijanje svesti i osećanja pripadnosti Republici Srbiji, poštovanje i negovanje srpskog jezika i maternjeg jezika, tradicije i kulture srpskog naroda i nacionalnih manjina, razvijanje interkulturalnosti, poštovanje i očuvanje nacionalne i svetske kulturne baštine;

17) povećanje efikasnosti upotrebe svih resursa obrazovanja i vaspitanja, završavanje obrazovanja i vaspitanja u predviđenom roku sa minimalnim produžetkom trajanja i smanjenim napuštanjem školovanja;

18) povećanje efikasnosti obrazovanja i vaspitanja i unapređivanje obrazovnog nivoa stanovništva Republike Srbije kao države zasnovane na znanju.

2. PROGRAMI ORIJENTISANI NA ISHODE I PROCES UČENJA

Struktura programa svih predmeta je koncipirana na isti način. Na početku se nalazi cilj nastave i učenja predmeta za prvi ciklus obrazovanja i vaspitanja. U tabeli koja sledi, u prvoj koloni, definisani su predmetni ishodi za kraj prvog razreda, u drugoj koloni date su oblasti i/ili teme, a u trećoj se nalaze predmetni sadržaji. Iza tabele nalaze se preporuke za ostvarivanja nastave i učenja konkretnog predmeta pod naslovom Uputstvo za didaktičko-metodičko ostvarivanje programa.

Programi nastave i učenja zasnovani su na opštim ciljevima i ishodima obrazovanja i vaspitanja i potrebama i mogućnostima učenika prvog razreda. Usmereni su na proces i ishode učenja, a ne na same sadržaje koji sada imaju drugačiju funkciju i značaj. Sadržaji više nisu cilj sami po sebi, već su u funkciji ostvarivanja ishoda koji su definisani kao funkcionalno znanje učenika tako da pokazuju šta će učenik biti u stanju da učini, preduzme, izvede, obavi zahvaljujući znanjima, stavovima i veštinama koje je gradio i razvijao tokom jedne godine učenja konkretnog nastavnog predmeta. Ovako koncipirani programi podrazumevaju da ostvarenost ishoda vodi ka razvijanju kompetencija, i to kako opštih i specifičnih predmetnih, tako i ključnih.

Pregledom ishoda koji su dati u okviru pojedinih programa može se videti kako se postavljaju temelji razvoja ključnih i opštih međupredmetnih kompetencija koje želimo da naši učenici imaju na kraju osnovnog obrazovanja. Na putu ostvarivanja cilja i ishoda ključna je uloga nastavnika koji dobija značajan prostor za slobodu izbora i povezivanje sadržaja, metoda nastave i učenja i aktivnosti učenika. Orijentacija na proces učenja i ishode briga je ne samo o rezultatima, već i načinu na koji se uči, odnosno kako se gradi i povezuje znanje u smislene celine, kako se razvija mreža pojmova i povezuje znanje sa praktičnom primenom.

Programi nastave i učenja namenjeni su, pre svega, nastavnicima koji neposredno rade sa učenicima, ali i onima koji na posredan način uzimaju učešće u obrazovanju i vaspitanju. Zato treba imati u vidu da terminologija, koja je korišćena u programima nije namenjena učenicima i treba je prilikom definisanja konkretnih nastavnih jedinica, bilo za neposredan rad sa učenicima, bilo za potrebe udžbeničkih i didaktičkih materijala, prilagoditi uzrastu učenika. Programi nastave i učenja su nastavnicima polazna osnova i pedagoško polazište za razvijanje obrazovno-vaspitne prakse: za planiranje godišnjih i operativnih planova, neposrednu pripremu za rad kao i okvir za preispitivanje prakse razvijanja planova, ostvarivanja i vrednovanja nastave i učenja kroz sopstvena promišljanja i razgovor sa kolegama.

Preporuke za planiranje obrazovno-vaspitne prakse

Obrazovno-vaspitna praksa je složena, promenljiva i ne može se do kraja i detaljno unapred predvideti. Ona se odvija kroz dinamičnu spregu međusobnih odnosa i različitih aktivnosti u socijalnom i fizičkom okruženju, u jedinstvenom kontekstu konkretnog odeljenja, konkretne škole i konkretne lokalne zajednice. Zato, umesto izraza realizovati program, bolje je reći da se na osnovu datog programa planira i ostvaruje nastava i učenje koje odgovara konkretnim potrebama odeljenja.

Rad sa učenicima prvog razreda zahteva uvažavanje njihovih uzrasnih karakteristika kao i činjenice da je to njihov prvi susret sa školom. Treba imati u vidu da su ta ista deca, sada učenici prvog razreda, u predškolskom periodu učila kroz igru, u interakciji sa socijalnim i fizičkim okruženjem. Oni imaju znanja koja su razvili u svakodnevnim životnim situacijama, umeju da izvedu različite aktivnosti, umeju nešto da naprave, neke zadatke da reše, mogu i žele da postavljaju pitanja, da saopšte ono što znaju, što su iskusili i doživeli. Ta njihova spontana iskustvena znanja treba povezivati sa naučnim znanjima koja se sadržajima školskih predmeta uvode u nastavu. U tom povezivanju moguće je i potrebno birati sadržaje i metode rada kojima se stvaraju situacije koje su pogodne da se učenik vodi kroz zonu narednog razvoja u različitim oblastima znanja i funkcionisanja. Nastava treba da obezbedi sigurnu, podsticajnu i podržavajuću sredinu za učenje u kojoj se neguje atmosfera interakcije i odnos uvažavanja, saradnje, odgovornosti i zajedništva.

Polazeći od datih predmetnih ishoda i sadržaja od nastavnika se očekuje da dati program kontekstualizuje prema potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu karakteristike učenika, udžbenike i druge nastavne materijale koje će koristiti, tehničke uslove, nastavna sredstva i medije kojima škola raspolaže kao i druge resurse škole i lokalne sredine.

Prilikom planiranja nastave i učenja potrebno je rukovoditi se:

- individualnim razlikama među učenicima u pogledu načina, tempa učenja i brzine napredovanja;

- integrisanim pristupom u kojem postoji horizontalna i vertikalna povezanost unutar istog predmeta i različitih predmeta;

- participativnim i kooperativnim aktivnostima koje omogućavaju saradnju;

- prevashodno aktivnim i iskustvenim metodama nastave i učenja;

- uvažavanjem svakodnevnog iskustva i znanja koje je učenik izgradio van škole, povezivanjem aktivnosti i sadržaja učenja sa životnim iskustvima učenika i podsticanjem primene naučenog i svakodnevnom životu;

- negovanjem radoznalosti, održavanjem i podsticanjem interesovanja za učenje i kontinuirano saznavanje;

- redovnim i osmišljenim prikupljanjem relevantnih podataka o napredovanju učenika, ostvarivanju predmetnih ishoda i postignutom stepenu razvoja kompetencija učenika.

Polazeći od datih ishoda i sadržaja nastavnik najpre, kao i do sada, kreira svoj godišnji (globalni) plan rada iz koga kasnije razvija svoje operativne planove. Kako su ishodi definisani za kraj nastavne godine, nastavnik treba da ih operacionalizuje prvo u operativnim planovima, a potom i na nivou konkretne nastavne jedinice. Pri planiranju treba imati u vidu da se ishodi razlikuju. Neki se lakše i brže mogu ostvariti, ali je za većinu ishoda potrebno više vremena i više različitih aktivnosti (to se posebno odnosi na veštine).

Integrisanim pristupom nastavi i učenju sa fokusom na participativne i kooperativne aktivnosti učenika, nastavniku se preporučuje planiranje raznovrsnih metoda, pristupa i tehnika učenja i podučavanja - istraživačke, projektne, participativne, kooperativne itd.

Posebno značajna za razvijanje kompetencija i ostvarivanje ishoda je projektna nastava, koja se u današnje vreme sve više fokusira na ostvarivanje obrazovnih standarda i ishoda i, kako pokazuju rezultati najnovijih istraživanja, prati društvene promene svojom usmerenošću na razvijanje znanja i sposobnosti učenika kroz aktivnosti planiranja, istraživanja i timskog rada u okviru predmetnog i međupredmetnog povezivanja sadržaja. Pored toga, jedna od bitnih osobina savremenog pristupa projektnom radu u nastavi odnosi se na korišćenje IKT u projektnim aktivnostima što obezbeđuje efikasnije učenje i razvijanje znanja, ali i razvijanje ponašanja pravilnog i bezbednog korišćenja računara i interneta.

Projektna nastava od učenika zahteva brojne aktivnosti, među kojima su: samostalno pronalaženje informacija; sposobnost rešavanja problema; samostalno učenje; rad u grupi, saradnju; kritički odnos prema vlastitom i tuđem radu; donošenje odluka; argumentovanje; usvajanje drugačijih, novih načina rada; planiranje; poštovanje rokova i preuzimanje odgovornosti.

S obzirom na uzrast učenika prvog razreda, primereno je da se realizuju projektni zadaci gde je nastavnik glavni organizator aktivnosti, a samostalnost učenika se ispoljava u segmentima projekta gde je to moguće. Nastavnik pruža podršku svim učeničkim aktivnostima u toku projekta, a u prvom razredu često i pomoć. Povremene teškoće u komunikaciji i saradnji su očekivane jer se radi o učenicima koji su u fazi adaptacije na školu i o grupi koja se tek formira. Kultivisanje saradnje i načina na koji se komunicira u grupi su uvek važni ciljevi projektne nastave, a u prvom razredu su, može se reći, i prioritetni jer doprinose jačanju odeljenske kohezije. Takođe, tokom realizacije ovakvog oblika rada nastavnik ima mogućnost da dobro upozna učenike, njihove jače i slabije strane i da osmisli proces individualizacije za one kojima je to potrebno.

Pri planiranju nastavnik treba da definiše temu i cilj projekta, očekivane ishode, sadržaje, aktivnosti učenika, potrebna sredstva, dinamiku rada po fazama i sve što je potrebno za uspešno sprovođenje projekta. Za prvi razred, najprimereniji je polustrukturirani tip projekta gde nastavnik daje ograničen izbor tema, u velikoj meri definiše metodologiju rada i sam određuje koje će materijale dati učenicima, a koje će oni sami pronaći. Sve sadržaje treba realizovati kroz različito tematsko povezivanje u igri ili funkcionalnoj aktivnosti koja zadovoljava interesovanje i potrebe deteta na mlađem školskom uzrastu.

Preporuke za praćenje i vrednovanje obrazovno-vaspitne prakse

Praćenje napredovanja i ocenjivanje postignuća učenika, koje je u prvom razredu opisno, samo je deo praćenja i vrednovanja obrazovno-vaspitne prakse. Rezultate celokupnog praćenja i vrednovanja nastavnik uzima kao osnovu za planiranje narednih koraka u radu sa učenicima i razvijanju svoje obrazovno-vaspitne prakse.

Praćenje napredovanja i ocenjivanje postignuća učenika je formativno i sumativno i realizuje se u skladu sa Pravilnikom o ocenjivanju učenika u osnovnom obrazovanju i vaspitanju. Potrebno je da nastavnik kontinuirano i na primeren način ukazuje učeniku na kvalitet njegovog postignuća tako što će povratna informacija biti prilagođena, dovoljno jasna i informativna kako bi imala ulogu podsticajne povratne informacije. Povratna informacija treba da bude uvremenjena, data tokom ili neposredno nakon obavljanja neke aktivnosti; treba da bude konkretna, da se odnosi na aktivnosti i produkte učenika, a ne na njegovu ličnost i da bude pozitivno intonirana, odnosno da prvo sadrži one elemente koji su za pohvalu, a tek potom one koje bi učenik trebalo da razvija i unapređuje. Ono započinje inicijalnom procenom nivoa na kome se učenik nalazi i u odnosu na koji će se procenjivati njegov dalji tok napredovanja. Svaka aktivnost je dobra prilika za procenu napredovanja i davanje povratne informacije, a učenike treba osposobljavati i ohrabrivati da procenjuju sopstveni napredak u ostvarivanju ishoda predmeta, kao i napredak drugih učenika.

3. OBAVEZNI NASTAVNI PREDMETI

Naziv predmeta	SRPSKI JEZIK
Cilj	Cilj nastave srpskog jezika jeste da učenici ovladaju osnovnim zakonitostima srpskog književnog jezika radi pravilnog usmenog i pisanog izražavanja, negujući svest o značaju uloge jezika u očuvanju nacionalnog identiteta; da se osposobe za tumačenje odabranih književnih i drugih umetničkih dela iz srpske i svetske baštine, radi negovanja tradicije i kulture srpskog naroda i razvijanja interkulturalnosti.
Razred	prvi
Godišnji fond časova	180 časova

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA		SADRŽAJI
- razlikuje izgovoreni glas i napisano slovo; izgovorene i napisane reči i rečenice; - vlada osnovnom tehnikom čitanja i pisanja ćiriličkog teksta; - razume ono što pročita; - aktivno sluša i razume sadržaj književnoumetničkog teksta koji mu se čita; - prepozna pesmu, priču i dramski tekst; - odredi glavni događaj, vreme (redosled događaja) i mesto dešavanja u vezi sa pročitanim tekstom; - uoči likove i pravi razliku između njihovih pozitivnih i negativnih osobina; - izrazi svoje mišljenje o ponašanju likova u književnom delu; - prepozna zagonetku i razume njeno značenje; - prepozna basnu i razume njeno značenje; - razlikuje slovo, reč i rečenicu; - pravilno izgovori i napiše kratku i potpunu rečenicu jednostavne strukture sa odgovarajućom intonacijom, odnosno interpunkcijskim znakom na kraju; - pravilno upotrebi veliko slovo; - učtivo učestvuje u vođenom i slobodnom razgovoru; - oblikuje usmenu poruku služeći se odgovarajućim rečima; - usmeno prepričava; usmeno priča prema slici/slikama i o doživljajima; - usmeno opisuje stvari iz neposrednog okruženja; - bira i koristi odgovarajuće reči u govoru; na pravilan način koristi nove reči u svakodnevnom govoru; - napamet govori kraće književne tekstove; - učestvuje u scenskom izvođenju teksta; - pažljivo i kulturno sluša sagovornike; - sluša, razume i parafrazira poruku; - sluša interpretativno čitanje i kazivanje književnih tekstova radi razumevanja i doživljavanja; - primenjuje osnovna pravopisna pravila; - piše čitko i uredno; - pismeno odgovara na postavljena pitanja; - spaja više rečenica u kraću celinu; - piše rečenice po diktatu primenjujući osnovna pravopisna pravila; - glasno čita, pravilno i sa razumevanjem; - tiho čita (u sebi) sa razumevanjem pročitanog; - pronađe informacije eksplicitno iznete u tekstu.	POČETNO ČITANJE I PISANJE		Glas i slovo; štampana i pisana slova ćiriličkog pisma. Reči i rečenice kao govorne i pisane celine. Tekstovi zasićeni slovima koja se obrađuju/tekstovi predviđeni za globalno čitanje. Sve vrste tekstova koji su napisani štampanim ili pisanim slovima. Jezičke igre. Analitičko-sintetička vežbanja; leksička i sintaksička vežbanja; motoričke vežbe. Pisanje (prepisivanje, samostalno pisanje i diktat). Čitanje (ščitavanje/globalno čitanje, glasno i tiho čitanje); pitanja kojima se proverava razumevanje pročitanog. Izgovor i pisanje glasova koji učenicima pričinjavaju teškoće (npr. đ, ć; dž, č; j, lj).
	KNJIŽEVNOST		ŠKOLSKA LEKTIRA Poezija Narodna pesma, Ja sam čudo video Jovan Jovanović Zmaj, Zimska pesma Vojislav Ilić, Proletnja zora/Voja Carić, Proleće/Mira Alečković, Vetar sejač Desanka Maksimović, Prvak; Hvalisavi zečevi/U gostima/Livadsko zvonce Gvido Tartalja, Kitova beba/Mravi/Postelja za zeku Branko Ćopić, Ježeva kućica (čitanje u nastavcima) Dušan Radović, Jesenja pesma/Srećna Nova godina Ljubivoje Ršumović, Au što je škola zgodna; Dete/Deca su ukras sveta Stevan Raičković, Crtanka/Branislav Lazarević, Slikar Pero Zubac, Dobar drug ti vredi više Dragomir Đorđević, Nije lako biti dete Proza Narodna priča, Sveti Sava i đaci Narodna priča, Deda i repa /Golub i pčela Narodna basna, Lisica i gavran Dositej Obradović, Dva jarca; Dve koze Lav Nikolajevič Tolstoj, Dva druga Dragan Lukić, Joca vozi trolejbus/Igor Kolarov, Dum-dum Oliver i njegov bubanj Đuro Damjanović, Dan kad je jutro bilo slovo/Vesna Ćorović Butrić, Noćni ćošak Izbor iz narodnih i autorskih zagonetki (Desanka Maksimović, Zagonetke lake za prvake đake, Zagonetke Grigora Viteza i Brane Cvetkovića) Dramski tekstovi Gvido Tartalja, Zna on unapred Dušan Radović, Tužibaba Aleksandar Popović, Neće uvek da bude prvi Bora Oljačić, Prvi dan u školi Popularni i informativni tekstovi Izbor iz ilustrovanih enciklopedija i časopisa za decu o značajnim ličnostima srpskog jezika, književnosti i kulture (Sveti Sava, Vuk Stefanović Karadžić, znamenita zavičajna ličnost i dr.); Milan Šipka: Bukvar DOMAĆA LEKTIRA Jovan Jovanović Zmaj, Pesme za decu (izbor) Izbor iz basni i slikovnica za decu Književni pojmovi: - pesma; - priča; - događaj; mesto i vreme zbivanja; - književni lik - izgled, osnovne osobine i postupci; - dramski tekst za decu; - šaljiva pesma; - basna; - zagonetka.
	JEZIK Gramatika, pravopis i ortoepija		Rečenica; reč; slovo. Uloga glasa/slova u razlikovanju značenja izgovorene odnosno napisane reči. Rečenice kao obaveštenje, pitanje i zapovest. Veliko slovo na početku rečenice, u pisanju ličnih imena i prezimena, imena naselja (jednočlanih) i naziva mesta i ulice u kojoj učenik živi, kao i naziv škole koju pohađa. Pravilno potpisivanje (ime, pa prezime). Tačka na kraju rečenice; mesto i funkcija upitnika i uzvičnika u rečenici.
	JEZIČKA KULTURA	Govorenje	Vođeni i slobodni razgovor. Govorni predlošci. Usmena poruka. Pričanje, prepričavanje i opisivanje. Kazivanje književnog teksta. Dramski, dramatizovani tekstovi, scenska improvizacija. Scensko izvođenje teksta (dramsko i lutkarsko). Bogaćenje rečnika: leksičke i sintaksičke vežbe. Razgovorne, situacione i jezičke igre.
		Slušanje	Stvarne i simulirane situacije. Slušna poruka. Audio-vizuelni zapisi. Igre za razvijanje slušne pažnje.
		Pisanje	Pitanja o sopstvenom iskustvu, bićima, predmetima, pojavama, slikama, o književnom i neknjiževnom tekstu. Pisana poruka. Kraća tekstualna celina: o sopstvenom iskustvu, o doživljaju, o slikama, povodom književnog teksta. Rečenice/kratak tekst pogodan za diktiranje.
		Čitanje	Književni tekstovi. Tekstovi sa praktičnom namenom: pozivnica, uputstvo, spisak za kupovinu i dr. Nelinearni tekstovi: tekst u tabeli, raspored časova, strip, ulaznica i dr. Informativni tekstovi: 1. udžbenički: Milan Šipka, Bukvar; tekstovi o znamenitim ličnostima srpske kulture; 2. vanudžbenički: o pravilima učtivog ponašanja (bonton); o mestu u kojem učenici žive; o životinjama itd.

Ključni pojmovi: početno čitanje i pisanje, književnost, jezik i jezička kultura.

UPUTSTVO ZA DIDAKTIČKO-METODIČKO OSTVARIVANJE PROGRAMA

Program predmeta Srpski jezik u prvom razredu osnovne škole čine četiri predmetne oblasti: Početno čitanje i pisanje, Književnost, Jezik i Jezička kultura. Preporučena distribucija časova po predmetnim oblastima je sledeća: Početno čitanje i pisanje - 90 časova, Književnost - 45 časova, Jezik - 10 časova i Jezička kultura - 35 časova. Sve oblasti se prožimaju i nijedna se ne može izučavati izolovano i bez sadejstva sa drugim oblastima.

POČETNO ČITANJE I PISANJE

Nastava početnog čitanja i pisanja izvodi se u prvom polugodištu prvog razreda osnovne škole, ali, ako je potrebno, nastavlja se i u drugom polugodištu. Početno čitanje i pisanje realizuje se samostalno, ali obuhvata i sadržaje iz Književnosti, Jezika i Jezičke kulture.

Pripremni period

U pripremnom periodu učitelji treba da ispitaju sposobnosti učenika, i to: pričanje, prepričavanje, poznavanje slova, poznavanje čitanja i pisanja, spretnost u rukovanju priborom za pisanje i crtanje. U toku ovog perioda ispitivanje učenika se obavlja kroz aktivnosti koje se međusobno prožimaju.

Usmeno izražavanje se izvodi kroz igre i aktivnosti gde se vežba komunikacija (pozdravljanje u konkretnim situacijama: dobro jutro, dobar dan i doviđenja; zahvaljivanje, izvinjavanje). Učenici mogu pričati na osnovu posmatranja slika i niza slika. Mogu prepričavati slušani tekst, pozorišne ili lutkarske predstave razgovetnim prirodnim govorom i pravilnim izgovorom. Učitelji treba da vode računa o pravilnoj artikulaciji glasova i da sa učenicima komentarišu odslušano.

Vežbe u posmatranju se odnose na uočavanje celine i detalja, posmatranje predmeta, pojava i okoline. Treba ih tematski organizovati. Prvo se posmatra učionica, pa se kasnije ta aktivnost proširuje na okolinu. Učenici mogu posmatrati predmete, ljude, životinje, događaje, slike, slike u nizu, fotografije, objekte iz okoline i sl. Pažnju učenika treba usmeriti na celinu, zatim na najvažnije pojedinosti i na kraju na manje važne pojedinosti. Opažaju se: oblici, boje, odnosi, pokreti, mimika i gestovi, skriveni detalji i sl.

Vežbe u slušanju počinju slušanjem onoga što govore učitelji, drugi učenici, glumci i spikeri. Slušani govor se komentariše da bi se odredile govorne karakteristike govornika. Slušanje treba da bude povezano sa mimikom i gestovima koji prate ono što se govori. Obavezno insistirati na podražavanju pravilnog govora. Tokom slušanja odvajati bitno od nebitnog, negovati pažnju i koncentraciju. Slušaju se i zvukovi onomatopejskog tipa, šumovi, artikulisani i neartikulisani zvukovi.

Analitička vežbanja treba da budu zanimljiva i podsticajna jer su jedan od najvažnijih preduslova za učenje čitanja i pisanja. Ne izvode se izolovano već su povezana sa vežbama slušanja i posmatranja. Uočava se pozicija glasova u reči koja je izgovorena i pozicija slova u reči koja je napisana. Kada učenici savladaju uočavanje glasova i njihovu poziciju u rečima, prelazi se na rastavljanje reči na glasove. Za početak se preporučuju reči od dva glasa, a zatim od tri, četiri i više.

Sintetička vežbanja se organizuju uporedo sa analitičkim. Reči koje su već rastavljene na glasove opet se slivaju u celinu. Počinje se od najlakših i ide ka sve težim. Učenici se na taj način pripremaju za čitanje i razumevanje pročitanog.

Vežbe u otklanjanju dijalekatskih i žargonskih karakteristika govora se izvode polako i sistematično. Učitelji posebnu pažnju treba da obrate na izgovor glasova đ, ć; dž, č; j, lj.

Motoričke vežbe za razvijanje ruke, šake i prstiju se razvijaju kroz igru. Preporučuje se vezivanje čvorova od kanapa, vezivanje pertli, zakopčavanje dugmića, nizanje perlica (mogu se izvoditi i na časovima fizičkog vaspitanja). Grafomotoričke vežbe su veoma važne u pripremi za pisanje. Svaka grafomotorička vežba treba da se poveže sa nekim događajem, vežbom slušanja, posmatranja, pričanja i sl. Takve vežbe, odnosno pisanje elemenata slova, izvode se na različite načine, kroz crteže, ramove za slike u prostoru predviđenom za pisanje. Učenike treba podsticati da upotpune crtež dodajući svoje elemente (korelacija sa likovnom kulturom). Vežbe pisanja linija izvoditi bez podizanja ruke, iz jednog poteza. Učenike usmeravati na pravilno držanje olovke (grafitne olovke, hemijske olovke, naliv pera, flomastera). Upotrebu gumice treba svesti na minimum, jer smanjuje odgovornost učenika u pisanju. Paziti na pravilno držanje tela, udaljenost od stola, pravilan položaj tela u odnosu na sto i na ugao pisanja. Pri pisanju učiti učenike da ne žure, da ruka bude opuštena.

Učenje čitanja i pisanja

Didaktičko-metodička organizacija nastave početnog čitanja i pisanja zavisi od mnogo faktora, a najvažniji je onaj koji se odnosi na predznanja učenika. Učitelji biraju postupak koji će koristiti u nastavi početnog čitanja i pisanja - kombinaciju monografskog i grupnog postupka, grupni ili kompleksni postupak.

Nastavu početnog čitanja i pisanja treba izvoditi na više nivoa uz primenu principa individualizacije. U svakom odeljenju postoje učenici koji znaju da čitaju i oni koji samo poznaju slova ili ne znaju da čitaju. Sadržaji, metode i oblici rada treba da se prilagode mogućnostima i potrebama učenika.

U ovom periodu učenici treba da vežbaju čitanje odgovarajućih tekstova, pravilno izgovaraju sve glasove i pravilno naglašavaju reči i rečenice. Treba obratiti pažnju na individualne sposobnosti učenika. Svako dete čita svojim tempom i prema svojim sposobnostima. Poželjno je često proveravati stepen savladanosti tehnike čitanja i razumevanja pročitanog. Pri učenju čitanja mogu se koristiti igre slovima i rečima, jezičke igre (rebusi, ispunjalke, ukrštene reči). Učenici tako upoznaju nove sadržaje, situacije imaju veću motivisanost, a atmosfera je prijatna i opuštena. Podsticati učenike da svakodnevno vežbaju čitanje kod kuće. Sarađivati sa roditeljima učenika i pružiti im neophodne informacije vezane za čitanje (motivacija dece, čitanje u svakodnevnim životnim situacijama, udaljenost teksta od očiju je 30 centimetara i sl.).

Učenici uče da pišu pojedinačna štampana i pisana slova, reči i rečenice; cifre. Razmak između štampanih slova u rečima mora da bude ravnomeran. Kod učenja pisanih slova posebnu pažnju treba posvetiti grafičkom uvezivanju slova u rečima. Slova treba da budu iste visine i debljine, a razmak između reči ujednačen. Pisanje uvežbavati kroz prepisivanje, dopunjavanje rečenica, sastavljanje rečenica na osnovu slike, sastavljanje rečenica na osnovu niza slika, diktate i samostalno pisanje rečenica i kraćih tekstualnih celina. Pored usvajanja oblika slova, smera pisanja samog slova, posebnu pažnju treba obratiti na prostornu orijentaciju u svesci. Pojedinačno pisanje slova se ograničava na jedan do dva reda u svesci. Dnevna opterećenost pisanjem ne treba da je duža od 25 minuta. Levoruka deca pišu levom rukom.

Usavršavanje čitanja i pisanja

U ovom periodu učenik treba da vlada osnovnom tehnikom čitanja i pisanja. Usavršavanje čitanja treba vežbati na tekstovima koji su kratki, dinamični, interesantni i primereni uzrastu učenika, kao i na tekstovima školske i domaće lektire. Posebnu pažnju obratiti na razumevanje pročitanih reči, rečenica i tekstova. Redovnim vežbanjem učenici automatizuju proces čitanja i pisanja.

KNJIŽEVNOST

Preporučeni sadržaji iz oblasti Književnost savladavaju se tokom cele školske godine, iz bukvara/početnice i uz pomoć čitanke kao osnovnih nastavnih sredstava, tako što učitelj planira njihovu realizaciju u skladu sa individualnim karakteristikama učenika i ukupnim mogućnostima kolektiva, rukovodeći se ishodima učenja.

Prilikom osposobljavanja učenika da uz pomoć učitelja razumeju tekstove iz školske lektire, ali i popularne, informativne tekstove iz časopisa za decu, enciklopedija i sl. važno je nastojati da se uoče događaji, prostorni i vremenski odnosi i bitne pojedinosti u opisima bića i prirode. Kako se tekstovi iz školske lektire koriste za usavršavanje čitanja i pisanja i uvođenje učenika u osnovne pojmove o književnosti, tako se učenici podstiču da uoče likove u književnom delu, njihove osobine i postupke; njihova emocionalna stanja (radosno, tužno, smešno) i da razlikuju pojmove dobra i zla.

U propisanim tekstovima iz školske lektire ponuđen je izbor, odnosno opredeljivanje učitelja da u nekim slučajevima izabere između dva, odnosno tri dela (npr. bira se jedna narodna priča - Deda i repa ili Golub i pčela, bira se jedna od tri ponuđene pesme Gvida Tartalje, a od Ljubivoja Ršumovića obavezno je obraditi pesmu Au što je škola zgodna, a pored nje bira se još jedna od dve koje su ponuđene - Dete ili Deca su ukras sveta, itd.).

Prvi put se uvodi čitanje teksta u nastavcima, na primeru Ježeve kućice Branka Ćopića. To podrazumeva da učitelj, prema planu koji sam osmisli i odgovarajućom dinamikom, čita deo po deo Ćopićevog teksta i razgovara sa učenicima o pročitanom na nekoliko planiranih časova motivišući ih da delo pročitaju i sami.

Pošto su tekstovi predviđeni programom jednostavni, kratki i zasnovani na hronološkom nizanju događaja, učenik treba da odredi gde se i kada dešava radnja i da razume uzročno-posledični raspored događaja, odnosno šta se u fabulativnom tekstu desilo prvo, a šta sledeće, šta je prethodilo nekom događaju a šta iz njega sledi.

Učenik treba da uoči formalnu različitost poezije, proze i dramskog teksta (razlikovanje stiha od proznog i dramskog teksta pisanog po ulogama) i njihove osnovne genološke karakteristike (npr. odsustvo fabule u lirskom delu, ritmičnost stihova ili nizanje događaja u epskom i dramskom delu), ali ne na nivou definisanja genoloških pojmova. Učenik treba da razlikuje pesmu (i šaljivu pesmu - po tonu pevanja) od priče (basne) i dramskog teksta, ali bez uvođenja definicija književnoteorijskih pojmova. Detaljnije terminološko određivanje uvodi se postupno u starijim razredima.

Učenik treba da bude u stanju da razume preneseno značenje zagonetke bez formulisanja u njoj postojećih stilskih postupaka; da prepoznaje žanr basne kao priče sa prenesenim značenjem (bez uvođenja pojma alegorije), da bude upoznat sa postojanjem narodne i autorske basne (koje mogu biti u stihu ili u prozi), da u basnama likovi mogu biti ne samo životinje, već i biljke, predmeti, antropomorfizovana bića (Sreća, Nada) ili ljudi i, konačno, da bude u stanju da razume njeno preneseno značenje i izdvoji njenu pouku. Pošto se u ovom uzrastu integralni tekst basne neretko adaptira, skraćuje, u ishodima nisu navedeni strukturni žanrovski elementi basne (fabula i pouka), pogotovo što pouka u narodnoj basni i kod nekih autora nije izdvojena (a naravoučenija Dositeja Obradovića su u nekim adaptacijama skraćena ili izostavljena).

Učenici se osposobljavaju da uoče nepoznate i manje poznate reči u tekstu i da pitaju učitelja za njihovo objašnjenje kako bi što bolje razumeli značenje teksta. Vođeni pitanjima (ko?, šta?, gde?, kada?, zašto?) o pročitanom sadržaju, učenici se osposobljavaju da kao odgovore formulišu: rečenice, odeljke, kraće tekstovne celine, zavisno od individualnih sposobnosti. Tokom obrade književnih tekstova učenici stiču prva literarno-estetska iskustva i formiraju svoje stavove o delu koje slušaju ili čitaju. Učitelj podstiče učenike da svoje stavove i iskažu.

Prilikom čitanja lirskih pesama učenici postupno uče da prepoznaju i dožive melodičnost pesama i da ih izražajno čitaju i recituju (po izboru). Uspostavljanje razlike između dela u stihu i dela u prozi ne vrši se na teorijskom nivou.

Prilikom obrade dramskih tekstova za decu učenici se motivišu na čitav niz stvaralačkih aktivnosti koje nastaju povodom dela (scenski nastup, dramska igra, lutkrska igra, dramski dijalozi, gledanje dečje pozorišne predstave, snimanje i komentarisanje dramatizovanih odlomaka). Pritom učenici usvajaju i pravila ponašanja u pozorištu u okviru vaspitnog delovanja škole. Uz aktivno slušanje, a potom i samostalno čitanje jednostavnih književnih i ostalih tipova tekstova učenici se osposobljavaju da sadržaje dovode u vezu sa ilustracijama koje prate književni, popularni i informativni tekst.

Od prvog razreda sadržajima programa se sugeriše sistematično i postupno usvajanje književnih pojmova, a učiteljima se preporučuje da kontinuirano uvode nove reči u rečnički fond učenika, kako bi se on obogatio. Usvajanje književnih pojmova ne podrazumeva učenje njihovih definicija, već njihovo imenovanje i opisno obrazlaganje pojma, uočavanje njegove uloge u književnoumetničkom tekstu.

Sticanju čitalačkih navika doprinosi ponovno vraćanje domaće lektire u školske programe. U prvom razredu časovi domaće lektire realizuju se u drugom polugodištu. U nameri da se učenici od prvog razreda navikavaju na čitanje lektire u obaveznom i slobodnom izboru, uspostavlja se saradnja sa školskim bibliotekarom, a nekoliko časova se tokom godine može realizovati u školskoj biblioteci.

Veština čitanja i razumevanja pročitanog stiče se i u okviru Jezičke kulture i pri obradi književnoumetničkih tekstova. Učenici se podstiču da čitaju tekstove u slikovnicama (na primer, basne, bajke i priče).

JEZIK

U nastavi jezika učenici se osposobljavaju za pravilnu usmenu i pismenu komunikaciju standardnim srpskim jezikom. Otuda zahtevi u ovom programu nisu usmereni samo na jezička pravila i gramatičke norme već i na njihovu funkciju. Na primer, rečenica se ne upoznaje samo kao gramatička jedinica (sa stanovišta njene strukture) već i kao komunikativna jedinica (sa stanovišta njene funkcije u komunikaciji).

Gramatika

Osnovni programski zahtev u nastavi gramatike jeste da se učenicima jezik predstavi i tumači kao sistem. Nijedna jezička pojava ne bi trebalo da se izučava izolovano, van konteksta u kojem se ostvaruje njena funkcija.

U okviru vežbi slušanja, govorenja, čitanja i pisanja učenici zapažaju jezičke pojave bez njihovog imenovanja. Tako se postavlja osnova za proširivanje jezičkih sadržaja u starijim razredima.

Potrebno je ukazivati na razlikovnu funkciju glasa u okviru reči (npr. đak, džak). Tako se posredno skreće pažnja na važnost pravilnog pisanja slova, odnosno pravilnog izgovaranja glasova.

Elementarne osnove iz morfologije učenici stiču uočavajući reč kao jezičku jedinicu između glasa i rečenice. Reči uvek treba uočavati i obrađivati u okviru rečenice. U pisanju treba skrenuti pažnju na to da je reč odvojena belinama sa obe strane, a u govoru učitelj treba da naglasi pravilan akcenat neke reči (ukoliko je učenici pogrešno izgovaraju).

Rečenice treba uočavati, kad god je to moguće, u okviru teksta. U pisanju posebno treba skrenuti pažnju na to da rečenice počinju velikim slovom i završavaju se tačkom, znakom pitanja ili znakom uzvika (na ovaj način se povezuju gramatika i pravopis). Kada se rečenica izgovara, učenicima se skreće pažnja na njenu intonaciju, naročito ako se radi o pitanju.

Vežbe za usvajanje i utvrđivanje znanja iz gramatike do nivoa njegove praktične primene u novim govornim situacijama proističu iz programskih zahteva, ali su u velikoj meri uslovljene konkretnom situacijom u odeljenju - govornim odstupanjima od književnog jezika, kolebanjima, greškama koje se javljaju u pismenom izražavanju učenika. Stoga se sadržaj vežbanja u nastavi jezika mora određivati na osnovu sistematskog praćenja govora i pisanja učenika.

Pravopis

Pravopisna pravila učenici treba da savladaju putem sistematskih vežbanja (elementarnih i složenih). Ova vežbanja treba da budu što raznovrsnija i treba ih organizovati što češće.

JEZIČKA KULTURA

Oblast Jezička kultura obuhvata razvijanje osnovne pismenosti učenika, odnosno usavršavanje govorenja, slušanja, čitanja i pisanja. Ove četiri programske podoblasti usmerene su na negovanje kulture govora, pismenog izražavanja, bogaćenje rečnika i, u širem smislu, na razvijanje komunikativnih sposobnosti učenika. Nastavni rad u oblasti Jezička kultura realizuje se u prožimanju sa drugim oblastima predmeta, kao i kroz samostalne nastavne jedinice.

Govorenje učenika razvija se u razgovoru u kojem ih učitelj usmerava da usavršavaju svoju komunikaciju. U vođenom razgovoru o književnom tekstu ili o određenoj temi, učenici odgovaraju na pitanja, postavljaju pitanja, iznose svoja mišljenja i stavove. Slobodni, odnosno društveni razgovor, osnova je svakodnevne komunikacije i zato je potrebno učenike usmeravati kako da učtivo započnu razgovor, razmenjuju informacije i koriste osnovne forme učtivosti. U toku razgovora mogu se izdvajati situacioni govorni predlošci koji se koriste u svakodnevnim komunikativnim situacijama. Učenici se ohrabruju da oblikuju usmenu poruku u kojoj će izneti informacije na primerima iz svakodnevnog školskog života. U toku svakog razgovora učenici se podstiču da govore, odnosno da iznose informacije, svoja mišljenja, imenuju osećanja, uz odabir odgovarajućih reči.

Učenje napamet i govorenje odabranih tekstova ili njihovih kratkih odlomaka usmereno je na bogaćenje rečnika i pravilan govor. Govore se napamet naučene odabrane pesme, uz uvođenje učenika u pravila recitovanja. Takođe, mogu se napamet naučiti i govoriti kratki odlomci iz priča i delovi dramskog teksta (lice). Cilj ove vrste govorenja je izražajni govor, a ne samo memorisanje teksta. Zato treba pažljivo odabrati šta će deca učiti napamet, a neki od kriterijuma su umetnička vrednost teksta i njegova prilagođenost uzrastu. Scenski se izvode dramski tekstovi iz školske lektire i dramatizovani tekstovi. Scenske igre najbolje je realizovati na osnovu književnih dela koja su pogodna za scensku improvizaciju.

Bogaćenje rečnika u funkciji jasnog izražavanja realizuje se kroz korišćenje adekvatnih reči u govoru, usvajanje i korišćenje novih reči, kao i proširivanje opsega značenja u okviru jedne reči. Nove reči se usvajaju iz pravilnog govora i iz književnih i neknjiževnih tekstova. Učenici se upućuju da iz svog aktivnog rečnika, uz aktiviranje pasivnog, koriste reči koje što preciznije prenose željenu informaciju, ali i da rečima mogu govor učiniti lepšim.

Jezička kultura učenika neguje se i kroz igrovne aktivnosti, posebno kroz jezičke igre. Vrste igara potrebno je odabrati prema interesovanjima učenika ili u kontekstu nastavnog sadržaja. To mogu biti razgovorne igre, na primer, razgovor sa neposlušnom lutkom, razgovor sa književnim likom, zatim situacione igre, odnosno stvarne situacije, na primer, razgovor u prodavnici, razgovor kod lekara. Takođe, mogu se odabrati i premetaljke, rebusi, palindromi, ulančavanje, dopunjalke, jednostavne ukrštene reči.

Slušanje je važna aktivnost u komunikaciji. Učenici se u razgovoru upućuju da pažljivo i kulturno slušaju sagovornike. U nastavnom kontekstu učenici slušaju šta drugi govore i to potvrđuju reprodukovanjem ili parafraziranjem slušne poruke, kao i postupanjem po molbama i usmenim instrukcijama odraslih i vršnjaka. Pažljivo slušanje praktikuje se i u simuliranim situacijama (razgovorne i situacione igre). Učenici slušaju čitanje učitelja, vršnjaka, spikera.

Zapis po slušanju podrazumeva diktat, kojim se vežba i pisanje. Međutim, prvi korak u realizaciji diktata je slušanje i uočavanje granice između reči i rečenica u zavisnosti od intonacije, čime se razvija jezičko povezivanje izgovorene i zapisane reči.

Igre za razvijanje slušne pažnje izvode se u nastavnom kontekstu: pažljivo slušanje sa zadatkom, na primer, Prepoznaj ko govori, Slušaj kako govorim (tiho, brzo), Čujem glas t...

Pisanje i čitanje se uvežbavaju u nastavi početnog čitanja i pisanja, a zatim u oblastima Književnost, Jezik i Jezička kultura. U sadržajima programa iz oblasti Jezička kultura dati su osnovni elementi koji se odnose na pismenost učenika, s tim da se oni ne mogu posmatrati izolovano, već u sadejstvu sa ishodima i preporučenim sadržajima u svim oblastima predmeta. Dakle, čitanje i pisanje se ne uče posebno u okviru nastavnih oblasti, već kroz sve nastavne sadržaje.

U prvom razredu učenici pišu rečenice i kraće tekstualne celine. Posebno se vodi računa o individualnom pristupu učeniku, što podrazumeva podsticanje prema sposobnostima i mogućnostima u pisanju. Ako dete ima teškoća u pisanju, potrebno je pažljivo i postepeno ga uvoditi u pisanje, dok dete koje napreduje treba podsticati adekvatnim zahtevima. Učenici pismeno odgovaraju na jednostavna pitanja o sopstvenom iskustvu, bićima, predmetima, pojavama, slikama, kao i na pitanja o književnom i neknjiževnom tekstu. Osim toga, učenici samostalno osmišljavaju i pišu rečenice o sopstvenom iskustvu, bićima, predmetima, pojavama. Takođe, zapisuju naslov slike ili naslove slika u nizu i rečenice na osnovu slike ili niza slika (priča u slikama).

Učenici se osposobljavaju da zapišu kraću pisanu poruku kojom prenose informacije i koja ima praktičnu namenu. Ove poruke nemaju klasičnu formu, već služe za svakodnevne namene, na primer, informacije o školskim obavezama (informacije o vannastavnim aktivnostima, spisak školskog pribora, potrebnog materijala za školske predmete).

Učenje samostalnog pisanja teksta počinje spajanjem više rečenica u celinu. Učenici pišu o svom iskustvu, o doživljaju, o slici ili po nizu slika (priča u slikama). Prema svojim sposobnostima učenik će napisati dve, tri povezane rečenice ili kraći tekst.

U pisanju se primenjuju naučena pravopisna pravila koja se uče u okviru oblasti Jezik. Potrebno je da se pravopis u pisanju dosledno primenjuje od početnog čitanja i pisanja. Učenici se upućuju da biraju adekvatne reči i da ih upotrebljavaju nove dok pišu.

Čitanje se uvežbava na delima školske i domaće lektire, i na drugim književnim i neknjiževnim tekstovima. Posebna pažnja treba da je usmerena na čitanje informativnih tekstova, prema interesovanjima učenika i u društvenom kontekstu, prema preporučenim sadržajima programa. Potrebno je praktikovati sledeće vrste čitanja: glasno čitanje (celog teksta, štafetno, fleksibilno, dramskog teksta po ulogama); tiho čitanje (u sebi). Razumevanje teksta pokazuje se pomoću podsticaja ili pitanja i iskazivanjem teme/poente teksta (u skladu sa predznanjem), kao i predstavljanjem ključnih delova teksta slikom (ilustracija teksta). Informacije u tekstu pronalaze se vođeno (odgovaranjem na reproduktivna pitanja ko?, gde?, kako?, kada?) i samostalno, bez detaljno datih uputstava.

MATERNJI JEZICI PRIPADNIKA NACIONALNIH MANJINA

ALBANSKI JEZIK

GJUHA SHQIPE

1. Hyrja

Plani dhe programi i lëndës së Gjuhës dhe Letërsisë shqipe në klasën e parë, përmes temave dhe rezultateve përkatëse, u ofron mundësi nxënësve për zhvillimin dhe zbatimin e aftësive, shkathtësive,qëndrimeve dhe vlerave. Nxënësi mëson tingujt, shenjat, shkronjat, simbolet si sistem i organizuar gjuhësor.

Në këtë klasë nxënësi pasuron fjalorin, aftësohet në mënyrë sistematike për të shkruar e lexuar si dhe për shkathtësi të tjera të komunikimit (të dëgjuarit dhe të folurit). Nëpërmjet përmbajtjeve nga tekste të thjeshta dhe ilustrime, nxënësi njeh dhe kupton lidhjen e tingujve, shkronjave, rrokjeve, fjalëve e fjalive me ilustrimet dhe fotot e ndryshme. Në fund të kësaj klase nxënësi komunikon qartë, shpreh mendimet reflekton vlera dhe qëndrime në situata të caktuara.

2. Qëllimi

Qëllimi i mësimit të Gjuhës shqipe në klasën e parë nënkupton përvetësimin e shkathtësive për të komunikuar në situata të ndryshme, krijimin e pavarësisë individuale dhe formimin kulturor, përvetësimin e gjuhës letrare, përgatitjen e nxënësit për të njohur jetën, zhvillimin e ndjenjës për të dëgjuar tema të ndryshme me karakter edukativ dhe arsimor, nxitjen dhe motivimin e nxënësve për të nxënë.

3. Temat dhe rezultatet e të nxënit

Nxënësit në klasën së parë arrijnë rezultatet e të nxënit të lëndës, për temat e përcaktuara në tabelën e mëposhtme, të dala nga rezultatet e të nxënit të fushës, Gjuha dhe komunikimi në arsimin fillor:

Klasa: E parë (I)

Fondi javor i orëve: 5

Fondi vjetor i orëve

180 orë

	Gjuha shqipe	Klasa e 5-të
Fondi i orëve	Javor	Vjetor
Numri i orëve	5	180

Rezultatet e të nxënit të lëndës për temë	Temat/Fushat e njohurive	Temat/Përmbajtjet
- Dallon tingullin dhe shkronjën. - Dallon fjalën nga fjalia - Lexon në mënyrë të drejt fjalët, fjalitë tekstet e shkurtra. - Në mënyrë të rregullt shkruan me shkronja të shtypit dhe të dorës (shkrimit) - I lidhë shkronjat në strturën e fjalës Dallon format grafike të strukturave të shkronjave.	Leximi dhe shkrimi fillestar	Zhvillimin analitik të mënyrës së vrojtimit; ushtrimet në vrojtim; përkujdesin dhe përshkrimin. - organizimin e vëmendshëm të tingujve, zhurmave dhe toneve. - Bisedë në bazë të vëzhgimit të mjetit, fotografisë, ngjarjes etj,. - flet në bazë të tekstit të lexuar - formimin e kuptimit të shprehjeve: tingull, shkronjë, fjalë - shqiptimin e drejtë të të gjithë tingujve. -Ushtrimin e lëvizjes së dorës, pëllëmbës dhe gishtave, shkruarjen e vijave dhe vizave të ndryshme si elemente bazë të shkronjave. Tingujt Shkronjat Fjala Fjalia (vetëm ana kuptimore)
- Dallon elemente themelore të poezisë nga proza - Dallon formën e përrallëzës, përrallës, tregimit, gjëegjëzës, fjalëve të urta urimeve, shënimeve personale, mesazheve etj.; - Shpreh përjetimet emocionale personale, gëzime, shqetësime dhe dëshira për situata të caktuara; - Flet në mënyrë të pavarur për një tekst të shkurtër letrar ose joletrar; - Përflet ngjarjet kryesore në tekst; - Shkruan fjali (fjali shumë te shkurtëra) me tekst letrar ose joletrar; - Dallon pjesët e shkruara nga pjesët e ilustruara. - Dallon kuptimin elementar të fjalëve (sinonimeve dhe antonimeve) - Identifikon pjesët (shprehjet) tepër të zmadhuara te qenieve,sendeve a tipareve të tyre; - Dallon figurën e krahasimit; - Kupton figurën e personifikimit te përrallëza;	Letërsia dhe tekste të tjera	Poezia Përrallëza, Përralla, Tregime Gjëegjëza Fjalë të urta Mesazhe urimi Letra të thjeshta Porosi Shënime personale Sinonimet Antonimet Hiperbola Krahasimi Personifikimi
- Dëgjon, identifikon dhe shqipton drejt tinguj, shkronja, zanore, dhe bashkëtingëllore, rrokje, fjale e fjali te ndryshme; - Ndërton mirë fjalitë dhe i shqipton me intonacionin e duhur; - Shkruan shkronjat e mëdha dhe të vogla, rrokje, fjalë dhe fjali.; - Shkruan fjali të thjeshta në kohen e tashme,të kryer dhe të ardhme: - Dallon dhe përdor emrin mbiemrin dhe përemrin; - Përdor drejte shkronjat e mëdha në fillim dhe përgjatë fjalisë; - Shkruan fjale apo fjali për përmbajtjen e figurës apo vizatimit; - Shkruan fjale duke parë figura; - Shkruan fjali në mënyrë të pavarur dhe përdor drejt shkronjat; - Përdor shenjat kryesore te pikësimit;	Gramatika dhe drejtshkrimi	Tingujt, Shkronjat Zanoret Baskëtingëlloret Rrokjet Fjala Fjalia Intonacioni Shenjat e pikësimit Foljet ndihmëse kam dhe jam Emri Mbiemri Përemri
- Kupton elemente të ndryshme kulturore; - Përdor drejt fjalët zonjushë, zonjë, zotëri, si dhe përemrat ti, ju kur u drejtohet të rriturve; - Luan role sipas modeleve; - Shfaq kujdes për ambientin që e rrethon; - Përshkruan rrezikun nga katastrofat natyrore dhe te shkaktuara nga njeriu; - Flet për të afërmit që i ka jashtë vendit	Kulturë gjuhe	Ndërtimin e kulturës së dëgjimit të bashkëbiseduesit. Dallon elemente të përgjithshme kulturore në tema te ndryshme
- Identifikon mjetet audio - vizuale dhe ato të teknologjisë informative dhe t`i përdor ato për të dëgjuar, për të komunikuar dhe për të bere regjistrime; - Bën vizatime të thjeshta mbi baze imagjinare dhe shkruan fjali për përmbajtën e figurës qe ka vizatuar; - Përdor lojën për të mësuar; - Zhvillon dëshirën për të lexuar tekste të ndryshme qartë pa gabime dhe në mënyrë shprehëse; - Posedon vetëdije për veçimin e programit televiziv dhe kohën e caktuar për shikimin e programeve televizive; - Posedon informacione mbi dëmin e identifikimit me personazhe nga filmat vizatimorë, përkatësisht me personazhet nga emisionet televizive; - Kupton rëndësinë e bibliotekës dhe librit si burim i diturisë.	Kultura mediatike	Filmi i animuar - vizatimor, teatri i kukullave, vizatimi ose kukulla në funksion të tregimit; gjallërimi i sendeve; Programet televizive për fëmijë; televizioni është medium i fuqishëm mediatik, sepse mund të përcjellë dhe transmetojë ngjarjet nga moment kur ndodhin, mund të emitojnë lloje të ndryshme programesh; Biblioteka; biblioteka e shkollës ka pasuri të pazëvendësueshme librash, në të cilat është dituria dhe përgjigja për ato që nuk I dimë.

Lektyrat shtepiake

- Vallja e Shkronjave - nga Mehmedali Hoxha

- Xixëllonjate Vogla - Qamil Guranjaku

- Hajdi - Johanna Spyri

- Përralla - Vllezërit Grim

- Liza - Luis Kerol

- Vjerrsha të zgjedhura për Fëmij - Rifat Kukuaj.

4. Udhëzimet metodologjike

Metodologjia e mësimdhënies zë vend kryesor në realizimin e përmbajtjes programore. Gjatë realizimit të procesit mësimor,mësimdhënësi duhet të ketë parasysh strategjitë më efektive të cilat mundësojnë të nxënit efektiv. Mësimdhënësi duhet të jetë model për nxënësit në mënyrën e përdorimit të shkathtësive gjuhësore dhe vëmendja e tyre duhet të përqendrohet në arritjen e rezultateve të të nxënit për këtë klasë dhe në zhvillimin e kompetencave. Mësimdhënësi duhet që sistemin gjuhësor ta realizoj nëpërmjet shkathtësive gjuhësore(të dëgjuarit dhe të folurit,të lexuarit dhe të shkruarit). Elemente themelore te gramatikës mësohen nëpërmjet teksteve të ndryshme letrare e joletrare. Nxënësi duhet të jetë ne qendër të të të nxënit. Mësuesi duhet të bëjë përpjekje që ta njohë mirë karakterin e nxënësit, përparësitë dhe dobësitë e tij.

5. Udhëzimet për zbatimin e çështjeve ndërprogramore

Gjuha shqipe është mjet komunikimi për të gjitha lëndët, mirëpo lidhje të drejtpërdrejta vihen me artet, muzikën, historinë, kulturën, matematikën, edukatën qytetare etj. Disa tema nga këto lëndë do të ndikonin në zhvillimin e shkathtësive të komunikimit,në formimin kulturor dhe në krijimin e individualitetit te pavarur. Përveç çështjeve ndër lëndore, përmes gjuhës shqipe do të mund të zhvillohen edhe disa çështje ndër programore si p.sh.,tema për njohuri elementare nga shëndetësia, të drejtat e njeriut, çështjet gjinore etj. Temat mund të zgjidhen nga mësimdhënësi varësisht prej rëndësisë që kane (nga televizioni, revistat, gazetat apo nga rrethi). Për më shume shih çështjet ndërprogramore në Plan programin bazë për klasën përgatitore dhe Arsimin fillor.

6. Udhëzime për vlerësim

Vlerësimi bëhet me qëllim që të verifikojmë te nxënësit se në ç‘shkallë i kanë zotëruar rezultatet e të nxënit, të identifikohen vështirësitë më të cilat ballafaqohen nxënësit, t‘u mundësohet nxënësve që ti identifikojnë përparësitë dhe pengesat e tyre si dhe t‘u ndihmohet atyre në përmirësimin e pikave të dobëta. Mësimdhënësi në vazhdimësi duhet të vlerësojë njohuritë qe ka fituar nxënësi si dhe shkallën e zotërimit të tyre.

Theks të veçantë gjatë vlerësimit duhet ti kushtojmë të shprehurit gojor në vazhdimësi,të shprehurit gojor përmes ndërveprimit si dhe të shprehurit me shkrim si të shprehurit gojor për ngjarjet,tregimet,shpjegimet,mendimet e pavarura, shqiptimi i tingujve, zanoreve, bashkëtingëlloreve, fjalëve, fjalive.

7. Udhëzimet për materialet dhe burimet mësimore

Nga mësimdhënësi mund të përdoren të gjitha burimet, mjetet dhe materialet të cilat ndihmojnë arritjen e rezultateve të lëndës për këtë klasë.

8. Kultura Mediale dhe Tekstet e Digjitalizuara

Përmbajtjen e kulturës mediatike duhet pasur parasysh në kontestin e përmbajtjeve të fushave të ndryshme mësimore, gjuhës shqipe dhe përmbajtjen e lëndëve të tjera mësimore si dhe në kontekstin e jetës. Ato kanë funksion të ndikimit në të njëjtën kohë të veprimit negativ të përmbajtjeve të monitorëve te vegjël dhe të mëdhenj dhe përgatitjen graduale te nxënësve për pjesëmarrje relative të ngjarjeve nga filmi dhe televizioni.

Me rëndësi të madhe është që nxënësve tu japim sqarime në mënyrë të drejtë se ajo që është e mundur të realizohet në filma vizatimor e njëjta gjë është e pamundur të realizohet në jetën reale. Kjo mund të sqarohet edhe me shembullin e kërcimit nga ballkoni.

Nëse nga ballkoni kërcejmë me ombrellë nuk është njësoj si me parashutë. Pra,ombrella nuk e zëvendëson parashutën.

Rëndësi të madhe do të kenë edhe përdorimi i teksteve të digjitalizuar, ku mësimdhënësi do të mundohet qe lënda të jetë sa më e kuptueshme për nxënësit. Nxënësit do të kenë mundësi të shohin dhe mësojnë më lehtë tingujt, shkronjat dhe fjalët në gjuhën shqipe.

BOSANSKI JEZIK

Naziv predmeta	BOSANSKI JEZIK
Cilj	Cilj nastave bosanskoga jezika je da osposobi učenika za jezičku komunikaciju koja će mu omogućiti ovladavanje sadržajima svih nastavnih predmeta i uključivanje u cjeloživotno učenje. Ostvarivanje svrhe nastave bosanskoga jezika uključuje ovladavanje standardnim jezikom, a doprinosi: - razvoju jezičko-komunikacijskih sposobnosti pri govornoj i pisanoj upotrebi jezika u svim funkcionalnim stilovima; - razvoju literarnih sposobnosti, čitateljskih interesa i kulture; - razvijanju svijesti o važnosti znanja i njegovanja maternjeg jezika; - pripremi učenika za aktivan društveni život u multikulturalnom okruženju; - razvijanju ljubavi i poštovanja prema kulturnoj baštini svih naroda i narodnosti; - stvaranju interesovanja i potrebe za sadržajima medijske kulture.
Razred	Prvi
Godišnji fond časova	180 časova

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA	SADRŽAJI
- razlikuje glas i slovo - razlikuje riječ od rečenice - pravilno čita riječi, rečenice i kraće tekstove - pravilno piše štampana i pisana slova latinice, povezuje slova u strukturu riječi - pravilno oblikuje grafičku strukturu slova linijama normalne debljine (tehnika povlačenja) - čita pravilno i razumije pročitano - zna uspostaviti logički slijed u nonsensnom iskazu	POČETNO ČITANJE I PISANJE	Priprema za čitanje i pisanje Vježbe u posmatranju (vizuelne vježbe): - razvijanje analitičkog načina posmatranja; - tematski organizirane vježbe u posmatranju, zapažanju i opisivanju (ljudi, predmeta, životinja, slika, ilustracija, položaj nečeg ili nekog, pokreti, dinamika, mimička aktivnost, gestikulacija). Akustičke vježbe: - organizirano opažanje zvukova, šumova i tonova; - razlikovanje govornih karakteristika govora nastavnika, druga, spikera i glumca; - izgrađivanje kulture slušanja sagovornika (razvijanje stila slušanja, pažnje i koncentracije u toku slušanja, uvažavanje sagovornika, podražavanje pravilnoga govora). Vježbe u usmenom izražavanju: - prepričavanje i slobodno pričanje; - pričanje na osnovu posmatranja predmeta, slika, događaja; - pričanje na osnovu pročitanih i ispričanih književnih tekstova; - formiranje pojmova: glas, slovo, riječ. Vježbe artikulacije: - čist, jasan i pravilan izgovor svih glasova; - analitička, sintetička i analitičko-sintetička vježbanja. Motoričke vježbe: - vježbanje pokreta ruke, šake i prstiju, pisanje različitih crta i linija kao osnovnih elemenata slova. - Početno čitanje i pisanje - Usavršavanje tehnike i logike čitanja u okviru latiničnog pisma. - Vježbe čitanja (pravilnost, razumijevanje, brzina), uvođenje elemenata izražajnosti. - Usavršavanje tehnike pisanja. - Usavršavanje grafički pravilnog i lijepog pisanja.
- razumije pročitano i može reproducirati sadržaj na osnovu detaljnih pitanja - može kazati šta je najvažnije u pročitanom tekstu - razumije poruku teksta posredstvom analize ponašanja likova - može uočiti važne pojedinosti u književnome tekstu - uočava prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje pojedinih likova - uočava osnovno raspoloženje u pjesmi - razumije poslovice i mudre izreke - razlikuje priču od pjesme, zna da se u pričama čita o događajima i doživljajima - zna da je bajka priča o čudesnim nestvarnim likovima i događajima - zna da je basna kratka priča u kojoj su glavni likovi životinje, biljke i predmeti - prepoznaje dramski tekst, zna šta je pozorište, šta je publika i ko su glumci - teorijske pojmove definira samo na nivou prepoznavanja	KNJIŽEVNOST	Književnost Poezija Za sretan put po dukat žut, Enisa Osmančević Ćurić Pismo učitelju, Hajro Ikić Sa mnom ima neka greška, Vlada Stojiljković Dvazečića - dva prvaka, Dragan Kulidžan Mišija ljubav, Nasiha Kapidžić Hadžić Ježeva kuća, Branko Ćopić Šta to potok radi zimi, Muhidin Šarić Prvi snijeg, Gustav Krklec Dvije pahulje, Šukrija Pandžo Kada djeca vožnju uče, Muharem Omerović Poštar, Nasiha Kapidžić Hadžić Šta to šuška bez oduška, Avdija Avdić San, Muhidin Šarić Naušnice od trešanja, Mirsad Bećirbašić Nježnauspavanka, Zehra Hubijar Macan i Maca, Narodna pjesma Proza Medeni, Ahmet Hromadžić Dva druga, Lav Tolstoj Djed i repa, narodna priča Nasrudin hodža i dijete, narodna priča Putnici i topola, narodna basna Lisica i roda, narodna basna Proljeće, Rizo Džafić Prvileptir, Zlata Vidaček U biblioteci, Nedžati Zekerija Tri mrava, Lav Tolstoj Mamina kosa, Enes Kahvić Operacija, Nidžara Bešlija Papučica maca, Ela Peroci Cvrčak i mravi, La Lafonten Slavuj, Hans Kristijan Andersen Hrabri krojač, Braća Grim Dramski tekstovi Prije prvog školskog sata, Halid Kadrić Tužibaba, Dušan Radović Popularni i informativni tekstovi Izbor iz ilustriranih enciklopedija i časopisa za djecu o znamenitim ličnostima Lektira Maskenbal u šumi, Nasiha Kapidžic Hadžic Dječije nebo, Ismet Bekrić Bolje znati nego imati, Zehra Hubijar Izbor iz basni i slikovnica za djecu Književni pojmovi: - pjesma, - priča, - događaj; mjesto i vrijeme zbivanja, - književni lik: izgled, osnovne osobine i postupci, - dramski tekst za djecu, - šaljiva pjesma, - bajka, - basna.
- primjenjuje osnovna pravopisna pravila - pismeno odgovara na postavljena pitanja - piše rečenice po diktatu primjenjujući osnovna pravopisna pravila - uočava značenje riječi - prepoznaje i pravilno upotrebljava u pričanju rečenice: izjavne, upitne i uzvične - u učestalim riječima pravilno upotrebljava skupove je/ije - pravilno izgovara i piše glasove-slova č, ć, dž, đ, h - savladao / la je znake interpunkcije (tačku, upitnik, uzvičnik) - upotrebljava dvotačku i zarez u nabrajanju - zna upotrijebiti veliko slovo na početku i tačku na kraju rečenice - pravilno piše veliko početno slovo u pisanju vlastitih imena, u nazivima sela, gradova i naseljenih mjesta - piše veliko početno slovo u nazivima praznika	JEZIK Gramatika i pravopis	Rečenica; riječ, glas, slovo. Uočavanje uloge glasa u razlikovanju značenja riječi. Određivanje početka i kraja rečenice na usmenoj i pisanoj razini. Razlikovanje rečenica po značenju (obavještajna, upitna, uzvična) i prepoznavanje (intonacijom) u tekstu. Skupovi je/ije u učestalim riječima; Glasovi - slova č, ć dž, đ Pisanje velikog slova na početku rečenice. Pisanje interpunkcijskih znakova tačke, upitnika i uzvičnika. Pisanje imena, nadimaka i prezimena ljudi velikim početnim slovom. Pisanje imena naseljenih mjesta (jednočlani). Pisanje naziva praznika.
- razlikuje glasove u svim pozicijama - savladava artikulaciju većine glasova - usvaja pojmove: pričanje - razgovor, rekreativni razgovor, opis, dramatizacija - određuje redoslijed pričanja: početak, glavni dio i kraj priče - može ispričati priču predstavljenu nizom slika ili jednom slikom (kao običan slijed događaja) - uspješno memorira i reproducira kraće književne forme (stihove, zagonetke, brzalice, bajalice, pitalice i brojalice) - zna razgovarati s drugom osobom / osobama, direktno ili telefonom uz uvažavanje pravila lijepog ponašanja - može prepričati tekst pomoću detaljnih pitanja - precizno odgovara na postavljena pitanja i tako prepričava tekst - prepričava priču u pisanoj formi (po nizu slika, po jednoj slici, po detaljnim pitanjima) - zna napisati čestitku, poruku, sadržaj razglednice, kratko pismo - ispoljava ekspresivnu kreativnost u govoru i pisanju - čita, piše i prepisuje nizove rečenica i kraće tekstove - glasno čita, pravilno i sa razumijevanjem - tiho čita (u sebi) sa razumijevanjem pročitanog	JEZIČKA KULTURA	Osnovni oblici usmenog i pismenog izražavanja Prepričavanje - Slobodno i usmjereno prepričavanje. - Prepričavanje kraćih i jednostavnijih tekstova iz bukvara, čitanke, časopisa za djecu, lutkarskih pozorišnih predstava, crtanih filmova, radijskih i televizijskih emisija za djecu. Pričanje - Pričanje o događajima i doživljajima. - Slobodno i usmjereno pričanje: teme koje se odnose na bliže i šire okruženje (neposredna okolina, roditeljski dom, škola, igra, izleti, posete, susreti). - Pričanje na osnovu stvaralačke mašte. - Pričanje prema nizu slika - postupno otkrivanje slika, po logičnom redoslijedu. Opisivanje - Opisivanje predmeta - slobodno i podsticanjem: uočavanje i imenovanje izrazitih obilježja jednostavnih predmeta i omiljenih igračaka. - Opisivanje biljaka i životinja: opisivanje biljaka na osnovu zajedničkog posmatranja. - Slobodno opisivanje životinje - ljubimca. - Opisivanje životinja na osnovu zajedničkog posmatranja. Usmena i pismena vježbanja Ortoepske vježbe: pravilan izgovor glasova, suglasničkih grupa, riječi, onomatopeja, brzalica. Ortografske vježbe: prepisivanje riječi i kratkih rečenica sa datim zadatkom; provjeravanje i vrednovanje urednosti i čitkosti pisanja. Diktat za primjenu pravopisnih pravila. Autodiktat. Leksičke vježbe: građenje riječi; sinonimi; antonimi; riječi sa umanjenim i uvećanim značenjem i sl. Sintaksičke vježbe: usmjereno i samostalno sastavljanje rečenica; rečenice sa dopunjavanjem; rečenice od zadatih riječi i sl. - Odgonetanje i rješavanje rebusa. - Kazivanje napamet naučenih tekstova (lirskih i epskih). - Scensko improviziranje dramskog / dramatiziranog teksta. - Služenje rječnikom i pisanje / stvaranje sopstvenog rječnika. - Konvencionalni jezički standardi u usmenom općenju (sa nepoznatim i odraslim sagovornikom - upotreba riječi Vi iz poštovanja i učtivosti); pisanje čestitke. - Izrada domaćih pismenih zadataka (do pet) i njihova analiza na času - u drugom polugodištu.
- posjeduje svijest o selektiranju televizijskog programa i umjerenom vremenskom gledanju televizijskih sadržaja. - posjeduje informacije o štetnosti pretjerane identifikacije s likovima iz crtanog filma, odnosno likovima iz televizijskih emisija. - shvata značaj biblioteke i knjige kao izvora znanja.	MEDIJSKA KULTURA	Animirani film - crtani, lutkarski; crtež ili lutka u funkciji pričanja; oživljavanje neživog. Televizijski programi za djecu; televizija je moćan medij jer može pratiti i prenositi dešavanja u momentu kada se zbivaju, može emitovati različite vrste programa. Biblioteka; školska biblioteka ima nezamjenjivo bogatstvo knjiga, u njima su znanje i odgovori na pitanja koja ne znamo.

Ključne riječi: početno čitanje i pisanje, književnost, jezik i jezička kultura, medijska kultura

UPUTSTVO ZA DIDAKTIČKO-METODIČKO OSTVARIVANJE PROGRAMA

Nastavni program predmeta Bosanski jezik u prvom razredu osnovne škole čine pet predmetnih oblasti: Početno čitanje i pisanje, Književnost, Jezik, Jezičkakultura i Medijskakultura. Preporučena distribucija časova po predmetnim oblastima je sljedeća: Početno čitanje i pisanje - 80 časova, Književnost - 55 časova, Jezik - 15 časova, Jezička kultura - 25 časova, Medijska kultura - 5 časova. Ukupan broj nastavnih časova ovog nastavnog predmeta podijeljen je po pojedinim područjima u skladu s postavljenim ciljevima i obimom programskih zahtjeva. Ta je podjela samo jedan od parametara u procjeni vremena potrebnog za usvajanje sadržaja određenog područja. Sadržaji svih područja čine cjelinu spoznaje o jeziku, književnim djelima, zakonitostima u jeziku. Moguće ih je izučavati u međusobnoj povezanosti, kao i u značajnoj povezanosti sa sadržajima drugih nastavnih predmeta.

PLANIRANJE NASTAVE UČENJA

Nastavni program orijentiran je na ishode. Učenje i poučavanje će, umjesto na sadržaje, biti usmjereno na ishode učenja koji upućuju na to koja će znanja i vještine učenik usvojiti na kraju školske godine. Zato će u središtu nastavnoga procesa biti učenik, a ne nastavni sadržaji. Nastavnici će samostalno, ali i u dogovoru s učenicima, na temelju predloženih kriterija, načela, smjernica i preporuka, te svoga iskustva, analiza i procjene odabirati kako će i pomoću kojih tekstova i izvora njihovi učenici ostvariti ishode učenja. Učenici će istraživati i otkrivati koristeći prethodno usvojena znanja i iskustva. To omogućava individualizaciju nastave koja će tako biti učinkovitija i zanimljivija.

Savremeni odgojno-obrazovni proces prepoznatljiv je po usmjerenosti na učenika. Pomoću ishoda učenja prilikom planiranja i programiranja aktivnosti poučavanja i učenja moguće je ostvariti takav pristup. Prednosti primjene ishoda učenja u osnovnom obrazovanju su brojne, vrednujemo ih u odnosu na to šta pružaju učenicima i nastavnicima. Učenicima pomažu da shvate šta je to što se od njih očekuje, doprinose racionalizaciji nastave i učenja i omogućavaju (samo) praćenje napredovanja. Daju im konkretnu predstavu o tome šta treba znati na kraju realizacije određene teme, cjeline, predmeta, razreda, pa i na kraju osnovne škole. Ishodi učenja mogu olakšati i pripreme učenika za pisane i usmene provjere. Predstavljaju osnov za izbor nastavnih sadržaja, što nastavniku daje slobodu da u nastavi koristi različite izvore i da učenike upućuje na to da tragaju za novim izvorima saznanja. Precizno definirani ishodi učenja omogućavaju i lakši izbor nastavih strategija, metoda i postupaka, čime se olakšava didaktičko-metodičko kreiranje procesa poučavanja i učenja. Osim toga što ishodi učenja impliciraju aktivnosti učenika u nastavi i učenju, njihovom primjenom mogu se diferencirati zadaci za vrednovanje učeničkog izraza.

Osnove čitanja i pisanja

Priprema za čitanje i pisanje

Nakon ispitivanja sposobnosti svakoga djeteta za govorno općenje, ispitivanje predznanja iz čitanja i pisanja (poznavanje slova, čitanje i pisanje), slijedi formiranje individualnih tabela sa rezultatima ispitivanja radi ujednačavanja odjeljenja, izbora metoda i postupaka i praćenja napredovanja učenika. Od tih rezultata zavisi organiziranje i relaizacija vježbi, odnosno, priprema za čitanje i pisanje. Te vježbe su:

- vizuelne vježbe ili vježbe posmatranja: u učionici, širem prostoru, slike i

- fotografije; prvo cjeline, pa pojedinosti (oblici, boje položaj, pokreti), slike skrivalice;

- akustičke vježbe ili vježbe u slušanju. Razvija se slušanje, pažnja;

- koncentracija (govor nastavnika, glumca, spikera). Onomatopeje, raspoloženja (smijeh, tuga, radost, plač);

- prepričavanje (bajki, crtanih filmova, priča - doslovno ili slobodno) i pričanje (putem pitanja i potpitanja, a zatim samostalno). Slobodno pričanje, djeci zanimljive dogodovštine;

- opisivanje (postupno, šta da posmatraju, kako - bitno i nebitno);

Neposredno opisivanje i posredno opisivanje (pamćenje).

- vježbe artikulacije (r, afrikati, frikativi);

- razumijevanje i usvajanje pojma rečenice (globalni metod - cjelovito čitanje sa tačkom na kraju, bez ulaženja u karakteristike; sintetički metod - slaganje riječi na slovarici);

- usvajanje granice rečenice - početak i kraj;

- razumijevanje i usvajanje pojma riječi. Sintetički put (od glasova ka riječi); razumijevanje i usvajanje pojma glasa (onomatopeje zzzz, ššššš, pa uočavanje u riječima u raznim pozicijama) riječi nosioci značenja;

- analitička vježbanja (uočavanje glasova na početku riječi, u sredini, na kraju) i rastavljanje riječi na glasove (dva glasa, tri, četiri...);

- sintetička vježbanja (najefikasnija su analitičko-sintetička);

- motoričke vježbe (priprema za pisanje). Vježbe za razvijanje ruke, šake, crtanje jednostavnih likova, slobodno crtanje, vježbe za oslobađanje ruke.

Početno čitanje i pisanje - usavršavanje početnog čitanja i pisanja

U ovom periodu učenici usvajaju slova - štampana i pisana, uče da ščitavaju, čitaju, kao i da pišu štampanim i pisanim slovima latinice. Prema rezultatima prethodnog ispitivanja poznavanja slova i čitanja i prema individualnom napredovanju učenika u odjeljenju, nastavu početnog čitanja i pisanja treba izvoditi na više nivoa, uz primjenu principa individualizacije, bez obzira na postupak (monografski, grupni, kompleksni) za koji se opredijelio učitelj.

Posebnu pažnju u čitanju treba usmjeriti na:

- pravilnosti čitanja;

- čitanje brzinom koja odgovara brzini govora (uvažavati individualne osobenosti učenika);

- vježbe vizuelne i akustičke identifikacije glasova - slova, riječi, zvukova i usavršavanje preciznosti u diferencijaciji i imenovanju sadržaja koje su vidjeli i čuli;

- čitanje prirodnom jačinom glasa, vježbe disanja, razvijanje osjećaja za tempo i samostalnosti u čitanju;

- čitanje naglas i čitanje u sebi, individualno i horsko / zborno čitanje.

Razumijevanje pročitanog sadržaja

- rješavanje jednostavnijih zadataka radi provjere razumijevanja pročitanog;

- vježbe reproduktivnog tipa (odgovori na detaljna i uopćena pitanja);

- vježbe koje podrazumijevaju rješavanje problemske situacije;

- stvaralačka reprodukcija (dodavanje, izostavljanje pojedinosti);

- vježbe koje zahtijevaju uočavanje uzroka i posljedica;

- razumijevanje poruke teksta posredstvom analize ponašanja likova.

U ovom periodu još uvijek je u prvom planu pravilnost čitanja i razumijevanje pročitanog. Brzina čitanja zavisi od brzine razumijevanja pročitanog. Postepeno navikavati učenike na čitanje u sebi i kombinirati te vježbe sa vježbama glasnog čitanja. Čitati s razumijevanjem znači: razumjeti riječi, izraze i rečenice, sadržaj teksta, uočiti likove i njihove osobine (na osnovu njihovih postupaka), moći reproducirati, ispričati suštinu pročitanog, odnosno uočiti besmislenost u nonsensnom sadržaju i moći uspostaviti logički slijed riječi i rečenica.

Od početka prvog polugodišta treba, paralelno s ostalim programskim zahtjevima, u kontinuitetu realizirati predvježbe za pisanje. Štampana slova su jednostavnija, ne povezujemo ih. Pisana slova imaju složeniju grafičku strukturu i mnogo specifičnosti u povezivanju. Vježbe čitanja i predvježbe za pisanje idu paralelno.

Pretpostavljamo da će učenici na kraju prvog polugodišta prvog razreda čitati korektno (pravilno i s razumijevanjem). Razlike će biti uočljive od učenika do učenika. To je sasvim u skladu s razlikama u samom startu i dinamici napredovanja u usvajanju znanja i vještina tokom razreda.

Posebnu pažnju u pisanju treba usmjeriti na:

- usvajanje pisanih i štampanih slova latiničnog pisma;

- pisanje pojedinačnih slova;

- povezivanje slova u strukture riječi;

- pisanje po uzoru;

- rečenice napisane štampanim slovima prepisujemo pisanim slovima;

- rečenice napisane pisanim slovima prepisujemo pisanim slovima;

- prepisivanje niza rečenica;

- pisanje riječi i rečenica uz ilustrirani sadržaj;

- pisanje rečenica uz ilustracije;

- vježbe dopunjavanja rečenica;

- slušam - pamtim - pišem;

- jezične igre: igre rasutim slovima, riječi s poremećenim slijedom slogova;

- leksički nizovi riječi (odaberi riječi koje voliš, protumači zašto si odabrao tu

- riječ, stvaraj rečenicu);

- igre zajedničkog sastavljanja rečenica;

- vježbe pisanja primjenom diktata s komentarom i stvaralačkih diktata;

- vježbe usmjerene na estetsku stranu rukopisa;

- usavršavanje tehnike i logike čitanja, usavršavanje tehnike pisanja;

- uvođenje u čitanje elemenata izražajnosti.

Usvajanje pisanih slova latiničnog pisma: razlikovanje grafičke strukture pojedinih slova, mogućnost pisanja i pravilnog povezivanja slova u strukture riječi.

Manje zanimljive sadržaje, pomalo apstraktne, približit ćemo učenicima pomoću elemenata igre, igre sa svrhom, povezivanjem tih sadržaja sa sadržajima drugih nastavnih predmeta i sa iskustvenim elementima. U igri kao ugodnom situacionom kontekstu moguće je ostvariti uspješnu komunikaciju, istovremeno i motivirati učenike da prezentiraju ideje, stavove i ispolje kreativne crte. Nastavnik je samo posrednik koji dobro razumije sve aspekte organizacije i realizacije sadržaja nastavnih programa.

Književnost

Književnost kao područje u nastavnom predmetu ima umjetničke i književnoznanstvene aspekte.

U razrednoj je nastavi težište na umjetničkoj, doživljajnoj komponenti. Ovo je područje u funkciji usavršavanja tehnike čitanja, razumijevanja sadržaja i ostalih segmenata, a u skladu sa zahtjevima programa. Ne treba zaboraviti da stupanj razvijenosti pamćenja, mišljenja, emocionalna zrelost, kao i stupanj lingvističkog razvoja utiču na percepciju i recepciju književnoga djela, a književno djelo ukupnim bogatstvom i ljepotom djeluje poticajno na sve navedene aspekte, posebno na rječnik, jezičke i kulturološke aspekte, senzibilitet i doživljajno spoznajni intenzitet u procesu komunikacije s književnim tekstom.

Književnoznanstvene aspekte čine osnovni pojmovi o sadržaju teksta, događaju ili događajima, toku događaja, likovima i njihovim osobinama. Nastavnikovo posredovanje je još uvijek veoma važno u uspostavljanju komunikacije s tekstom.

Jezik

Rječnik

Gramatika

Pravogovor (ortoepija)

Pravopis (ortografija)

Ove sadržaje dijete usvaja na sadržajima drugih područja nastave maternjeg jezika, pa i na sadržajima drugih nastavnih predmeta. Još uvijek učenici nisu spremni za usvajanje apstraktnih sadržaja, pa i elementarne pojmove treba zasnivati na komunikaciji, situacionom govornom kontekstu, komunikacijskim tekstovima i zadržati se na razini prepoznavanja jezičnih sadržaja.

Raznovrsnim vježbama koje mogu imati identičnu polaznu osnovu (sliku, tekst, rečenice, govornu situaciju, film), ali različito usmjerenje: jezično, stilsko, gramatičko, raditi dalje na poboljšanju kvaliteta govora. Još uvijek ima vremena za ublažavanje ili otklanjanje eventualnih teškoća u govoru čitanju i pisanju. Sadržaji gramatike su apstraktnog karaktera i kao takvi daleki razumijevanju učeniku prvog razreda.

Jezička kultura

Sadržaji kulture usmenog i pismenog izražavanja su u funkciji razvoja jezičkih sposobnosti, kulture komunikacije na usmenoj i pisanoj razini. Ovi su sadržaji i u sadržajima svih drugih područja. Valja znati da vježbama pismenog izražavanja uvijek prethodi vježba usmenoga izražavanja. Samo kod uvođenja u situacioni razgovor i kod upoznavanja pravila telefonskog razgovora ostajemo na razini usmene komunikacije. Treba koristiti one oblike pismenih vježbi koji su primjereni učenicima prvog razreda: prepisivanje riječi, rečenica, kraćeg teksta, odgovore na pitanja, dopunjavanje rečenica, sastavljanje rečenica prema slici, pisati čestitku, razglednicu pismo. Radi uvježbavanja tehnike pisanja, praćenja i provjeravanje nivoa postignuća u gramatici i pravopisu koristiti diktate (diktat s komentarom, izborni diktat, diktat s predusretanjem pogrešaka, objašnjeni diktat, izborni i stvaralački diktat). Metodički dobro osmišljenom primjenom diktata u prvom je razredu moguće razvijati pažnju, sposobnost pamćenja, samostalnost i istrajnost u radu.

Medijska kultura

Sadržaje medijske kulture treba posmatrati u kontekstu sadržaja drugih područja nastave maternjeg jezika i sadržaja drugih nastavnih predmeta i u kontekstu života. Imaju funkciju pravovremene prevencije negativnog djelovanja sadržaja malih i velikih ekrana i postepenog osposobljavanja učenika za selektivan pristup sadržajima filma i televizije. Posebno je važno objasniti učenicima da ono što je moguće u crtanom filmu nije moguće i u životu (da kišobran ne može zamijeniti padobran i da nije moguće pomoću kišobrana spustiti se s balkona, ili da lik umire, pa oživljava). Nije naglasak na pojmovima i njihovom definiranju, nego na razumijevanju komunikacije i poruke, odnosno snalaženju u toj komunikaciji.

BUGARSKI JEZIK

БЪЛГАРСКИ ЕЗИК

Учебен предмет	БЪЛГАРСКИ ЕЗИК
Цели	Цели на обучението по български език е учениците да овладеят основните закономерности на българския книжовен език, на който правилно ще се изразяват в устна и писмена форма, да разберат значението и ролята на езика в опазването на националната идентичност; да бъдат в състояние да тълкуват подбрани литературни произведения, произведения на сценичното, филмово и други видове изкуства на българското и световно наследство, заради опазване и съхраняване традицията и културата на българския народ и развиване на интеркултуралност.
Клас	първи
Хорариум	180 часа годишно/5 часа седмично

ОЧАКВАНИ РЕЗУЛТАТИ от обучението в края на класа	ОБЛАСТ/ТЕМА	УЧЕБНИ СЪДЪРЖАНИЯ
- Разграничава звук и буква в състава на думата; - Разпознава печатните и ръкописните букви от българската азбука; - Изписва графически правилно елементите на ръкописните букви и връзките между тях; - Пренася правилно части от думи; - Владее техники за четене и писане на думи, изречения и кратки текстове; - Разбира смисъла на прочетеното; - Разпознава гласни и съгласни звукове; - Разграничава сричките в думата; - Разграничава езиковите единици дума, изречение; - Определя границите на изречението в текста; - Съставя различни по цел на изказване изречения в зависимост от комуникативната ситуация; - Използва речевия етикет при поздравления и обръщения в устно общуване; - Прилага правилата за речева учтивост (поздрав, благодарност, молба); - Уместно употребява езикови и неезикови средства според комуникативната ситуация; - Озаглавява текст; - Създава кратък писмен текст по серия от картини; - Разграничава начини и средства за общуване; - Пише под диктовка текст; - Преразказва устно съдържанието на откъс от повествователен текст; - Чете произведения от различни литературни и фолклорни видове, представени в учебното съдържание - приказка, разказ, стихотворение, гатанка; - Преразказва устно епизод от литературно и/или фолклорно произведение и кратък художествен и/или нехудожествен текст; - Отговаря кратко на въпроси по съдържанието на изучавано литературно и фолклорно произведение; - Разбира значението на непознати думи в контекста на изучаваното литературно или фолклорно произведение; - Ориентира се в оформлението на книгата (корици, страници, илюстрации); - Ориентира се в съдържанието на изучаваното литературно или фолклорно произведение; - Споделя прочетеното от детски списания, детски енциклопедии, достъпна информация от интернет; - Съставя в устен вид благопожелания, свързани с празничния календар на българския народ; - Езиково обучение; - Открива звуковете в състава на думата; - Ориентира се в последователността на звуковете в думата; - Разграничава звук от буква; - Разграничава сричките в думата звук, гласен и съгласен звук, буква, главна и малка буква; - Разграничава гласни от съгласни звукове; - Разграничава съгласния звук й от гласния звук и; - Изговаря правилно звуковете в думите; - Познава печатните и ръкописните букви от българската азбука; - Разпознава малка и главна буква (печатни и ръкописни); - Пише графически правилно и четливо буквите и връзките между тях; - Пише правилно в думи й, йо, ьо, щ, я, ю, џ, дз; - Чете правилно думи в съответствие със звуковия им състав; - Познава реда на буквите в българската азбука; - Означава с букви звуковия състав и строеж на думите, без да пропуска букви; печатна и ръкописна буква, сричка, азбука; - Дума и изречение; - Различава дума от изречение; - Разбира лексикалното значение на думата; - Използва главна буква при писане на собствените имена; - Проверява правописа на думи чрез други думи; - Разбира смисловата цялост на изречението; - Свързва правилно думите в изречението; - Определя границите на изречението в текста; - Оформя графически правилно началото и края на изречението; - Разпознава препинателните знаци за край на изречение - точка, въпросителен и удивителен; дума, изречение; - Текст и общуване; - Разграничава в потока на речта основните езикови и речеви единици (звук, дума, изречение, текст); - Усвоява механизъм на четене с разбиране; - Разграничава графичната и звуковата форма на думата като значеща единица; - Различава писмен от устен текст; - Ориентира се за участниците в речевата ситуация; - Прилага правилата за речева учтивост (поздрав, благодарност, молба); - Прави устен преразказ на кратък откъс от повествователен текст; - Включва се уместно в диалог по конкретна тема; - Пренася правилно части от думи; - Съчинява кратък писмен текст (от три-четири изречения) по серия картини; - Озаглавява текст; - Назовава различни видове общуване - езиково и неезиково, устно и писмено, електронно и неелектронно; - Разпознава средства за неезикова комуникация - жест, мимика, поза на тялото; общуване; - Разпознава приказка, разказ, стихотворение, гатанка; - Чете правилно и с разбиране малки по обем художествени или нехудожествени текстове; - Отговаря кратко на въпроси по съдържанието на изучавано произведение; - Преразказва устно достъпни за възрастта малки по обем разкази, кратки народни, преразказани (авторизирани) и авторски приказки; - Приказка, разказ, стихотворение, гатанка; - Рецитира наизуст кратки стихотворения - Разграничава стихотворна от нестихотворна реч; - Отгатва фолклорни и литературни гатанки, достъпни за възрастта; - Чете произведения от литературата за деца, посветени на: семейството, училищния живот, родината, игрите, празниците; - Ориентира се в случката в изучаваното литературно или фолклорно произведение; - Споделя впечатления от изучавани или неизучавани цялостни произведения; - Дава примери за благопожелания, свързани с празници и обичаи; - Чете кратки текстове от детски списания и енциклопедии, достъп на информация от интернет; - Ориентира се в оформлението на книгата (корици, страници, илюстрации);	НАЧАЛНО ОГРАМОТЯВАНЕ /четене, писане/	Звук и буква; печатни и ръкописни букви от българската азбука. Дума и изречение като езикови единици. Произведения от различни жанрове на литературата и фолклора за деца (приказка, разказ, стихотворение, гатанка). Писане (преписване, самостоятелно преписване и писане под диктовка). Четене (сричково, гласно, тихо); въпроси, с които се прави проверка за разбиране на прочетеното. Изречения по цел на изказване. Изговор и писане на звуковете ъ, ю, я, щ Писане на думи с й, йо, ьо, щ, я, ю, џ, дз.
	ЛИТЕРАТУРА	Лирика Йордан Друмников, Буквичките зная Ран Босилек, Родна реч/Родна стряха/ Валери Петров, Мама Цветан Ангелов, Шаро и първият сняг Народна песен, Сурва, сурва година Народна песен, Лазарска песен Йордан Стубел, Баба Марта бързала Елин Пелин, Великденски празник/Александър Божинов, Великден/ Дора Габе, Великден/Елисавета Багряна, Великден иде/ Чичо Стоян, Сърдитко Александър Дънков, Нашият учител Дора ГАбе, Екскурзия Атанас Цанков, Светофар/Валери Петров, По бялата зебра/ Стоян Михайловски, Кирил и Методий Петя Йорданова, Ваканция Епос Ран Босилек, Дядо и ряпа Лев Толстой, Най-добрата /Лъжливото овчарче/ Ангел Каралийчев, В гнездото Асен Разцветников, Дядо Мраз Народна приказка, Двама другари Народна приказка, Гостенчето на Хитър Петър Драматизирани текстове Стоян Дринов, Минзухарко братко Леда Милева, Катеричка и кълвач Ангел Каралийчев, Врабче и самолет Народна приказка, Мързеливата снаха Извънкласно четене - Елин Пелин, Дядовата ръкавица - Първи стъпки 1 Литературни понятия - стихотворение; - разказ; - събитие и случка; място и време на случилото се; - литературен герой - характерности и постъпки; - драматизиран текст за деца; - хумористичен текст; - басня; - гатанка.
	ЕЗИК /граматика и правопис/	Звук, дума, изречение. Ролята на звука/буквата и разпознаване значението на изговорената/написаната дума. Изречението като съобщение, въпрос и заповед. Главна начална буква в началото на изречение, при писане на лични и фамилни имена, имена на села и градове, название на улица, квартал, населено място, където ученикът живее, название на училището, в което ученикът учи. Правилно подписване (име, след това фамилно име). Точка, въпросителен и удивителен знак в края на изречението.
	ЕЗИКОВА КУЛТУРА /говорене, слушане, писане, четене/	-Разговор с помощ и свободен разговор. Говорни ситуции. Устни съобщения. Разказване, преразказване и описание. Разказване на литературен текст. Драматизиран текст, сцена. Обогатяване на речника. Разговорнни и езикови игри. -Средства за неезикова комуникация - жест, мимика, поза на тялото. Аудио-визуални записи Игри за развиване на вниманието. -Въпроси отнасящи се до собствен опит, същества, предмети, явления, картини, литературен текст. Писано съобщение. Кратък текст отнасящ се до собствен опит, случка/събитие, илюстрация свързани с литературен текст. Изречения/кратък текст подходящ за диктовка. -Литературни текстове. Текстове с практическа цел: покана, напътствия, списък за покупки и др. Текстове в табелка, седмична програма, билет и др. Текстове съдържащи информация: 1. За учебник: Дарина Дончева-Дешка Георгиева, Читанка; текстове за известни герои от българската култура; 2.Извън учебника: правила за речева учтивост, благопожелания, свързани с празници и обичаи. 3.Използване на информация от интернет (за училище, животни, растения...).

Ключови понятия: начално четене и писане, литература, език, езикова култура.

НАПЪТСТВИЯ ЗА ДИДАКТИЧЕСКО - МЕТОДИЧЕСКА РЕАЛИЗАЦИЯ НА ПРОГРАМАТА

Програмата по български език в първи клас на основните училища съчиняват четирите области/теми: Начално четене и писане, Литература, Език и Езикова култура. Препоръчаният хорариум по областите е следващият: Начално четене и писане - 90 часа, Литература - 45 часа, Език - 10 часа и Езикова култура - 35 часа. Четирите области се преплитат и нито една не може да се изучава отделно.

НАЧАЛНО ОГРАМОТЯВАНЕ / ЧЕТЕНЕ И ПИСАНЕ /

Обучението по начално ограмотяване се провежда през първото полугодие в първи клас на основното училище, но ако е нужно продължава и през второто полугодие. Началното четене и писане се реализира самостоятелно, но обхваща и съдържанията по Литература, Език и Езикова култура.

Подготвителен период

В подготвителния период учителите трябва да преценят способностите на ученика: говорене, преразказване, познаване на букви, умение за четене и писане, умение за работа с прибор за писане и рисуване. През този период преценяват се уменията на ученика, която се реализира чрез дейности, които се преплитат помежду си. Устното изразяване се реализира чрез игри и дейности и при това се упражнява комуникацията (поздрави в дадени ситуации: добро утро, добър ден и довиждане; благодарност, извинение). Учениците могат да говорят въз основа наблюдаване върху картина и серия от картини. Могат да преразказват слушан текст, театрално или куклено представление с разбираем природен говор и правилен изговор. Учителите трябва да водят сметка за правилния изговор на звуковете и с учениците да коментират слушаното. Упражненията чрез наблюдаване се отнасят до забелязване на цялото и подробностите, наблюдаване на предмети, явления и околната среда. Трябва да бъдат тематично организирани. Най-напред се наблюдава класната стая, след това дейностите се разширяват на околната среда. Учениците могат да наблюдават предмети, хора, животни, събития, картини, поредица от картини, снимки и обекти от околната среда. Вниманието на учениците трябва да се съсредоточи към цялото, след това към най-важните детайли и най-накрая към по-малко важните детайли. Забелязват се: форми, цветове, отношения, движения, мимика и жестове, скрити детайли и др. Упражнения за слушане започват със слушане на онова, което говорят учителите, други ученици, актьори и радио- и ТВ-говорители. Слушаният говор се коментира за да се определят говорните характеристики на говорителя. Слушането трябва да бъде свързано с мимиката и жестовете, които се съвпадат с онова, което се говори. Обезателно се настоява правилно да говорят. В процеса на слушането трябва да се отделя главното от второстепенното, при което се задържа вниманието и концентрацията. Слушат се характерни звукове и шумове. Аналитичните упражнения трябва да бъдат интересни и насърчаващи, затова защото са един от най-важните предусловия за начално ограмотяване. Не провеждат се изолирано, а свързани са с упражненията за слушане и наблюдаване. Забелязва се позицията на звуковете в изговорената дума и позицията на буквите в написаната дума. Когато учениците овладеят забелязването на звуковете и техната позиция в думите, преминава се към разделяне думите на звукове. За начало се препоръчват думи от два звука, след това три, четири и повече. Синтетичните упражнения се организират паралелно с аналитичните. Думите, които са вече разделени на звукове, отново се връщат в цяло. Започва се от най-лесните и преминава към по-трудните. Учениците се по този начин подготвят за четене и разбиране на прочетеното. Упражнения с цел елиминиране на диалектни и жаргонни характеристики на говора се провеждат постепенно и систематично. Моторните упражнения за развитие на ръката и пръстите се усъвършенстват чрез игра. Препоръчва се връзване на конци, връзки, низане на перли (може да се реализира и в час по физическо възпитание). Графическо-моторните упражнения са от голямо значение в подготовката за писане. Всяко упражнение трябва да е свързано с някое събитие, упражнение за слушане, наблюдаване, говор и подобно. Упражненията за писане елементите на буквите се провеждат по различни начини - чрез рисуване, рамки за картини в предвиденото за писане пространство. Учениците трябва да се насърчават да допълват рисунки, като добавят свои елементи. Упражненията за писане на линии се провеждат без повдигане на ръката в един ход. Учениците трябва да се насърчават на правилно държене на писалката (молив, химикал, пенкало, флумастер). Използването на гумичката трябва да е минимално, затова защото намалява отговорността на ученика при писането. Трябва да се внимава за правилното положение на тялото, отдалечеността от чина, за правилното положение на тялото в отношение на чина и наклона на писането. При писането учениците не трябва да бързат, ръката им да бъде отпусната.

Усъвършенстване на четене и писане

Дидактическо-методическият подход в обучението на началното четене и писане е в зависимост от повече фактори, а сред най-важните е онзи, който се отнася до предзнанията на ученика. Учителите избират подход, който ще използват при обучението по начално четене и писане - групови, комплексни и/или комбинирани. Обучението по начално четене и писане трябва да се реализира на повече равнища с помощта на принципа на индивидуализация. Във всяка паралелка има ученици, които знаят да четат и онези, които знаят буквите, но не знаят да четат. Съдържанията, методите и формите на работа трябва да бъдат адаптирани спрямо възможностите и потребностите на учениците. В този период учениците трябва да упражняват четене на съответни текстове, правилно изговарят всички звукове и правилно акцентират думите в изреченията. Особено внимание трябва да се обърне на индивидуалните способности на учениците. Всяко дете чете с определен темп и спрямо способностите си. Желателна е честа проверка на степента на овладяните техники на четене и разбиране на прочетеното. При ученето на четене могат да се използват игри с букви и думи, езикови игри (ребуси и кръстословици). Учениците по този начин се запознават с нови съдържания, имат по-голяма мотивираност, а атмосферата е приятна и отпусната. Учениците трябва да се насърчават на всекидневно упражняване на четене у дома. Трябва да се сътрудничи с родителите и да им се даде необходима инфрмация, свързана с четенето (мотивираност на децата, четене във всекидневния живот, отдалеченост на текста от очите е 30 см...). Учениците учат да пишат поотделно печатни и ръкописни букви, думи и изречения; цифри. Разстоянието между печатните букви в думата трябва да е равномерно. При ученето на ръкописни букви особено внимание трябва да се обърне към графическото им свързване в думите. Буквите трябва да бъдат еднаква височина и широчина, разстоянието между думите еднакво. Писането се упражнява чрез преписване, допълняване на думи и изречения, съставяне на изречения въз основа на картини, съставяне на изречения по серия от картини, диктовки и самостоятелно писане на изречения и кратки текстове. Покрай ученето за формата на буквите, направлението за писане на буквата, особено внимание трябва да се обърне на определеното пространство в тетрадката. Писането на букви се ограничава на един - два реда в тетрадката. Всекидневното натоварване с писане не трябва да е повече от 25 минути. Учениците, пишещи с лява ръка, не трябва да се преориентират.

Усъвършенстване на четенето и писането. В този период ученикът трябва да владее основните техники на четене и писане. Усъвършенстването на четене трябва да се упражнява върху текстове, които са кратки, динамични, интересни и съответни възрастта на ученика, както и текстове за четене в клас и извънкласно четене. Особено внимание трябва да се обърне на разбирането на прочетените думи, изречения и текстове. С редовното упражняване учениците автоматизират процеса на четенето и писането.

ЛИТЕРАТУРА

Препоръчаните съдържания в областта Литература овладяват се в течение на цялата учебна година, от буквара и читанката, като основни учебни помагала, така като учителят планира техната реализация в съответствие с индивидуалните характеристики на учениците и съвкупните възможности на колектива, ръководейки се от крайните резултати на обучението. При обучението учениците с помощта на учителя разбират текстовете за четене в клас, популярни, информативни текстове от детски списания, енциклопедии и др.. Важно е да се настоява отбелязването на събития, пространствени и временни отношения и съществени детайли в описанието на съществата и природата. Както се текстовете за четене в клас използват за усъвършенстване на четенето и писането и въвеждането на учениците в основните понятия за литературата, така учениците се насърчават да забелязват героите в литературното произведение, техните характерни особености и постъпки; техното емоционално състояние (радост, тъга, хумор) и да разпознават понятията за доброто и злото. В предвидените за четене в клас текстове е даден подбор, т.е. определянето на учителя в някои случаи да подбере от две, т.е. три произведения (нпр. избира се един разказ на Лев Толстой, избира се едно от двете предложени стихотворения Родна реч/Родна стряха - Ран Босилек, или текстове за Великден.

Понеже текстовете, предвидени по програмата, са лесни, кратки и засновани на хронологичен поредък на събития, ученикът трябва да определи къде и кога се случват действията и да разберат причинно-следствения редослед на събитията. Ученикът трябва да разпознава стихотворната от нестихотворна форма, както и драматичните текстове. Ученикът трябва да разпознава стихотворение (хумористично стихотворение) от разказ (басня) и драматичен текст, но без въвеждане на дефиниции и книжовно-теоретични понятия. Термините се въвеждат системно в по-горните класове. Ученикът трябва да е в състояние да разбира преносното значение на гатанката без формулировка на стилистичните постъпки; да разпознава жанра басня, като приказка с преносно значение (без въвеждане на понятието алегория), да е запознаят със съществуването на народна и авторска басня (които могат да бъдат в стихотворна или прозаична форма), че в баснята героите могат да бъдат не само животните, но и растенията, да е в състояние да разбира нейното преносно значение и определя нейната поука. Понеже на тази възраст текстът на баснята често се адаптира, съкращава, в крайните резултати не са дадени структурните елементи на баснята (сюжет и поука), понеже поуката в народната или авторската басня не е изтъкната. Учениците се приспособяват да забелязват непознати и по-малко познати думи в текста и да питат учителя за обяснение, за да разберат по-добре значението на текста. Ръководени от въпросите (кой?, какво?, къде?, кога?, защо?) за прочетеното съдържание, учениците се учат с отговори да формулират изречения или откъси, в зависимост от индивидуалните способности. При усвояване на нови знания за литературни текстове учениците получават първи литерарно-естетични опити и формират свои отношения към творбата, която слушат или четат. Учителят насърчава учениците да изказват своето отношение. При четенето на лирични творби учениците системно учат да разпознаят и изпитат мелодичността на стиховете, изразително да ги четат и рецитират (по избор). Сравнение между творби в стихотворна и прозаична форма не се върши на теоретично равнище. При обработка на драматически текстове за деца учениците се мотивират на редица творчески дейности, които произлизат от творбата (сценично изпълнение, драматична игра, игра с кукли, драматични диалози, гледане на детско театрално представление, заснемане и коментиране на драматизирани откъси). При това учениците усвояват поведенчески правила в театър в рамките на възпитателната роля на училището. При активно слушане, а след това и самостоятелно четене на лесни литературни и други видове текстове учениците се оспособяват съдържанията да свързват с илюстрациите, които съпътстват литературните, популярни и информативни текстове. От първи клас с програмните съдържания се набляга системно и последователно усвояване на литературни понятия, а на учителите се препоръчва в континуитет да въвеждат нови думи в детския речник, обогатявайки го по този начин. Усвояване на литературни понятия не подразбира учене на техните определения, но техното наименование и описвателно обяснение на понятието, забелязване неговата роля в литературно-художествен текст. Усвояването на читателския навик допринася връщането на книги за извънкласно четене в учебната програма. В първи клас часовете за извънкласно четене се реализират през второто полугодие. С намерение учениците от първи клас да свикват с четене на книги задължително и по свободен избор, възстановява се сътрудничество с училищния библиотекар и няколко часа през годината могат да бъдат реализирани в училищната библиотека. Уменията за четене и разбиране на прочетеното е в рамките на езиковата култура и при усвояване на нови знания за литературно - хуџествените текстове. Учениците се насърчават да четат илюстрирани текстове (нпр.басня, вълшебна приказка, приказка).

ЕЗИК

В обучение по език учениците се оспособяват за правилна устна и писмена комуникация на стандартен български език. Оттам изискванията в тази програма не са в посока само на езиковите правила и граматически норми, но и на техната функция. Примерно, изречението не се запознава само като граматическа единица (от гледна точка на нейната структура), но и като комуникативна единица (от гледна точка на функцията й в комуникацията).

Граматика

Основните програмни изисквания в обучението по граматика е езикът да се представи и тълкува като система пред учениците. Нито едно езическо явление не трябва да се изучава изолирано, извън контекста, в който се реализира нейната функция. В рамките на упражнения за слушане, говорене, четене и писане учениците забелязват езиковите явления и без техното наименование. По този начин се слага основа за проширяване на езиковите съдържания в по-горните класове. Първичните основи по морфология учениците усвояват забелязвайки думата като езическа единица между звук и изречение. Думите винаги трябва да забелязват и усвояват в рамките на изречението. При писането трябва да обърнем внимание на това, че думата е отделена с белина от двете й страни, а при говоренето учителят правилно трябва да акцентува някои думи (доколкото учениците ги грешно изговарят). Изреченията трябва да забелязват, когато това е възможно в рамките на текст. При писането особено внимание трябва да се обърне на това, че изреченията започват с главна начална буква и завършват с точка, въпросителна или удивителна (по този начин се свързват граматиката и правописа). Когато изговарят изречението, на учениците се обръща внимание на нейното произнасяне, особено ако се отнася до въпрос. Упражнения за усвояване и затвърдяване на знанията по граматика до равнище на прилагане в нови говорни ситуации произлизат от програмните изисквания, но до голяма степен са в зависимост от дадената ситуация в паралелката - отклонения от книжовния език в говора, грешките, които се явяват в писменото изразяване на учениците. Затова съдържанието на упражненията в обучението по език се определят въз основа на последователно наблюдение на говоренето и писането на учениците.

Правопис

Правописните правила учениците трябва да овладеят чрез системни упражнения (лесни и сложни). Тези упражнения трябва да бъдат разнообразни и по-често организирани.

ЕЗИКОВА КУЛТУРА

Езиковата култура обхваща развитието на основната грамотност на ученика, т.е. усъвършенстване на говоренето, слушането, четенето и писането. Тези четири програмни теми насърчени са към опазване на говора, писменото изразяване, обогатяване на речника и в по-широк смисъл на развитие на комуникативните умения на учениците. Обучението в областта на Езиковата култура се реализира във взаимодействие с други теми и като самостоятелни методически единици. Говоренето на учениците се развива в разговор, в който учителят ги насърчава да усъвършенстват комуникативните си умения. В целенасочения разговор за литературен текст или по дадена тема, учениците отговарят на въпроси, задават въпроси, изнасят свои мнения и отношения. Свободният или обществен разговор е основа на всекидневната комуникация и затова е нужно учениците да се насърчават учтиво да започват разговора, обменят информация и използват основните форми за учтивост. В разговора могат да се отделят жаргоните, които се използват в ежедневни комуникативни сутуации. Учениците се бодрят да формират устно съобщение, в което ще дадат информация за примери от всекидневния училищен живот. В разговора учениците се насърчават да говорят, т.е. изнасят информация, свое мнение, назовават чувствата с подбрана дума. Препоръчените форми на устно изразяване са разговор, преразказване и описание. Това са програмни съдържания, т.е. съдържания на обучението. Ученикът постепенно се въвежда в устното изразяване и учи как да преразкаже текст, как да разказва или как да описва. Изразяването се реализира чрез говорни упражнения с помощта на даден или съвместно изработен план. Планът помага на учениците да осмислят съдържанието на говора, но не трябва да се пречи на онези, които могат да говорят самостоятелно с индивидуален план или без него. Устно се преразказва кратък текст, част от театрално представление или филм. Препоръчаните видове разказване са: разказване по картина или по серия от картини, разказване за случки и събития. Описват се годишните времена, растения и животни, най-добър другар/другарка, членове от семейството, домашен любимец и др. Учениците се насочват към правилното говорно изразяване. Учене наизуст и говорене на подбрани текстове или кратки откъси насочено е към обогатяване на речника и правилния говор. Говорят се наизуст научени подбрани стихотворения с насочване към правилно декламиране. Също могат да се научат и говорят наизуст кратки откъси от приказка или части от драматизиран текст. Целта на този вид говорене е изразителен говор, а не само запаметяване на даден текст. Затова трябва внимателно да направим подбор на това, което децата ще учат наизуст, а някои от критериите са художествената стойност на текста и неговата адаптираност към възрастта. Сценично се реализират драматични текстове от творбите за четене в клас и драматизирани текстове. Сценичните игри най-добре се реализират въз основа на литературни творби, които са подобни за сценично импровизиране. Обогатяване на речника с цел добро изразяване се реализират чрез използване на съответни думи в говора, усвояване на нови думи, както и разширяване значението в рамките на една дума. Нови думи се усвояват чрез правилен говор и от литературни творби. Учениците се насочват да използват думи, с които ще пренасят желателна информация и с тези думи говора им да бъде по-интересен. Езиковата култура на ученика се развива чрез игрови дейности, особено чрез езикови игри. Видовете игри се подбират спрямо интересите на учениците или в контекст на учебното съдържание. Това могат да бъдат разговорни игри, нпр., разговор с непослушната кукла, разговор с литературен герой, след това замислени или истински ситуации, нпр.разговор в магазин, разговор при лекар. Също така могат да се подберат анаграми, ребуси, палиндроми, верижник, лесна кръстословица.

Слушането е важна комуникативна дейност. В разговора учениците се насочват внимателно и вежливо да слушат събеседника. В процеса на обучението учениците слушат какво другите говорят и това потвърждават с повтаряне или парафразиране на приетото съобщение, както и изискванията от молбата или устните инструкции на възрастните и връстниците. Внимателното слушане се практикува и в симулирани ситуации (разговорни и ситуационни игри). Учениците слушат четенето на учителя, връстниците, радио- и ТВ-говорителите. Обаче, първа крачка в реализацията на диктовка е слушането и забелязването на паузите между думите и изреченията в зависимост от интонацията, при което се развива езиково свързване на изговорената и записана реч. Игри за развиване на внимателно слушане се провеждат в учебен контекст: внимателно слушане със задача, нпр. Познай кой говори, Слушай как говоря (тихо, бързо), Чувам звук т... Писането и четенето се упражняват в обучението на начално четене и писане, а след това в областите Литература, Език и Езикова култура. В програмните съдържания по Езикова култура дадени са основните елементи отнасящи се до грамотността на ученика, при което те не могат да се гледат отделно, а в съдействие с крайните резултати и препоръчаните програмни съдържания във всички области/теми. Четенето и писането не се учат отделно в рамките на учебните области, но чрез всички учебни съдържания. В първи клас учениците пишат изречения и кратки текстове. Особнео се води сметка към индивидуалния достъп до ученика, което подразбира насърчаване към способностите и възможностите му при писането. Ако детето има трудности при писане, нужно е внимателно и постепенно въвеждане в тази насока, докато дете, което напредва в писането трябва да се насърчава с подходящи задачи. Учениците писмено отговарят на лесни въпроси от собствения опит, за съществата, предметите, явленията, картините, като и на въпроси за литературни и текстове от народното творчество. Освен това учениците самостоятелно съставят и пишат изречения от собствения опит, за съществата, предметите и явленията. Учениците се оспособяват да записват кратко писмено съобщение, с което се пренася информация и което има практическа цел. Тези съобщения нямат класическа форма, а служат за всекидневна употреба, нпр. информация за училищните задължения (информация за извънкласни дейности, списък на ученически прибор, нужни материали за даден учебен предмет). Ученето за самостоятелно писане на текст започва със свързването на повече изречения в едно цяло. Спрямо способностите си ученикът ще напише две, три свързани изречения или кратък текст. При писането се използват научените правописни правила, които се учат в рамките на областта Език. Нужно е при писането правописа да се прилага от начално четене и писане. Учениците се насочват да подбират съответни думи и да използват нови докато пишат. Четенето се усъвършенства с творбите от четене в клас и извънкласно четене, както и други литературни и творби от народното творчество. Особено внимание трябва да се насочва към четене на информативни текстове, спрямо интересите на учениците и в обществен контекст спрямо препоръчаните програмни съдържания. Необходимо е да се практикуват следните видове четене: гласно четене (цялостно, щафетно, гъвкаво, драматически текст по роли); тихо четене (в себе). Разбирането на текста се открива с помощта на въпроси и изказването поантата на текста (в отношение с предзнанията), както и представяне на ключовите части от текста с картина (илюстрация на текста). Информацията в текста се открива целенасочено (с отговаряне на въпросите кой?, къде?, как?, кога?) и самостоятелно без дадени напътствия.

MAĐARSKI JEZIK

MAGYAR NYELV

A tantárgy neve	MAGYAR NYELV
Cél	A magyar nyelv tanításának célja, hogy a tanulók elsajátítsák a magyar irodalmi nyelv alapvető törvényszerűségeit és megfelelő módon tudják magukat kifejezni szóban és írásban, tudatosítva bennük az anyanyelv fontosságát a nemzeti identitás megőrzése szempontjából, képessé téve őket arra, hogy a magyar irodalmi és más műalkotások megismerésével ápolják a magyar nép hagyományait, kultúráját és a magyar világörökség kincseit.
Osztály	első
Évi óraszám	180 óra

KIMENET A tanév végére a tanuló:	RÉSZTERÜLET/ TÉMA		TARTALOM
- megkülönbözteti a hangot és a betűt; a kimondott és leírt szavakat és mondatokat; - elsajátítja az olvasás és az írás alapvető technikáit; - megérti az elolvasottakat; - aktívan figyelemmel kíséri és megérti a szépirodalmi szöveget felolvasás közben;	KEZDŐ OLVASÁS- ÉS ÍRÁSTANÍTÁS		Hang és betű; nyomtatott és írott betűk. A szó és mondat, mint a beszéd és az írás egységei. Szövegek, melyek tartalmazzák az elsajátítandó betűt/betűpárt. Különböző típusú szövegek, amelyeket nyomtatott vagy írott betűkkel írtak. Nyelvi játékok. Analitikus-szintetikus gyakorlatok; szókincsfejlesztő és mondatalkotási gyakorlatok; motorikus gyakorlatok. Írás (másolás, önálló írás, tollbamondás) Olvasás (összeolvasás, hangos és néma olvasás); az életkornak megfelelő rövid, nagyobb betűnagyságú mesék, történetek; az elolvasott szöveg megértést ellenőrző kérdések. A hangok kiejtése és írása (pl.: j-ly, b-p-d; gy-ty, g-k, v-f).
- felismeri a verset, a mesét és a drámai szöveget; - meghatározza a szöveg cselekményét, annak helyét és idejét (Betartja a cselekmény időrendi sorrendjét.); - felismeri a szereplőket, és meg tudja különböztetni őket a pozitív és a negatív tulajdonságaik alapján; - kifejti a szepirodalmi szövegről és a szereplők viselkedéséről alkotott véleményét; - felismeri a találós kérdést, és megérti annak jelentését; - felismeri a tanmesét, és megérti annak jelentését; - megkülönbözteti a betűt, a szót és a mondatot; - helyesen, megfelelő hangsúllyal és hanglejtéssel ejti ki (mondja ki) a rövid, teljes mondatokat és az egyszerű szerkezeteket, illetve megfelelő írásjeleket tesz a leírt mondat végére; - helyesen alkalmazza a nagybetűt; - illedelmesen vesz részt az irányított és a szabadon folytatott beszélgetésben; - szóbeli üzenetet fogalmaz meg, megfelelő szavakkal; - történetet mond el kép/képsor és saját élménye alapján; - szóbeli leírást ad a közvetlen környezetében található tárgyakról; - megfelelő szavakat használ a beszédében; az új szavakat megfelelő módon építi be szókincsébe; - kívülről/fejből mond rövid szépirodalmi szöveget; - részt vesz a színpadi előadásban; - figyelmesen hallgatja beszédpartnerét, és illedelmesen kapcsolódik be a beszélgetésbe; - meghallgatja, megérti és értelmezi az üzenetet; - figyelemmel kíséri az irodalmi szöveget a bemutató olvasás során, megérti és átéli azt; - alkalmazza az alapvető helyesírási szabályokat; - olvashatóan és pontosan ír; írása tiszta; - írásban válaszol a feltett kérdésekre; - kisebb egységet alkot összefüggő mondatok összekapcsolásával; - tollbamondást ír, alkalmazva a tanult helyesírási szabályokat; - alkalmazza a néma és a hangos olvasás technikáját nyomtatott és írott betűs szövegen; - megérti az elolvasott irodalmi és ismeretterjesztő szöveget; - megtalálja a szövegben explicit módon kifejezett információkat.	IRODALOM		ISKOLAI OLVASMÁNYOK Költészet Zelk Zoltán: Ákombákom Weöres Sándor: Varázslók/Haragosi /A manó Domonkos István: Képzeljétek/Mendegélt két legényke Gazdag Erzsi: Mesebolt Kassák Lajos: Testvérkék Nemes Nagy Ágnes: Születésnap Csoóri Sándor: Tavaszi bodzavers/Nemes Nagy Ágnes: Gesztenyefalevél/Tavaszi felhők Tóth Krisztina: Vombat/Tobzocska/Nagy mara Varró Dániel: Andris beszélget az állatokkal (részlet) Kányádi Sándor: Róka-mondóka Kadlót Nikolett: Puszimeghajtás/Kiss Ottó: Nagypapa nem ért a számítógéphez Lászlóffy Aladár: Áll a bál Petőcz András: Egérvár Böndör Pál: Milyen hosszú egy esztendő?/ Fekete Vince: Csigabánat/Csukás István: Sün-mese Csík Mónika: Gombócoló Visky András: Aranylevél/Kányádi Sándor: Őszvégi játék Próza Népmese: A kis gida Csukás István: Süsü (részlet) Mészöly Miklós: A tíz testvér Mészöly Miklós: A kiskutya meg a szamár Népmese: A róka és a kacsák Magyar népmese: A sajtot osztó róka Lackfi János: A világ legrövidebb meséi (részlet) Lev Tolsztoj: Az oroszlán és az egér Darvasi László: A ceruza ellensége (Pálcika ha elindul akkor aztán zsupsz, részlet) Lázár Ervin: A lyukas zokni Janikovszky Éva: Ha én felnőtt volnék Magyar népmese: A hiú király Magyar népmese: A cibere Móricz Zsigmond: A török és a tehenek Népköltészeti alkotások: köszöntők, sorolók, mondókák, találós kérdések, közmondások, szólások, népi gyermekjátékok. Drámai szövegek Ludwik Jerzy Kern: A zsiráf a fényképésznél Kínai népmese: A vándorló ajándék Tudományos és ismeretterjesztő szövegek Válogatás a gyermekenciklopédiák és a gyermeklapok szövegeiből HÁZI OLVASMÁNY - Első meséim (válogatás) - Válogatás a mai gyermekirodalom meséiből és verseiből Irodalomelméleti fogalmak: - vers; - mese; - a cselekmény; helyeés ideje; - a mű szereplője - külső és belső tulajdonságai és cselekedetei; - drámai szöveg a gyerekeknek; - tréfás vers; - tanmese; - találós kérdés.
	NYELV Nyelvtan, helyesírás és nyelvhelyesség		A mondat; szó; betű, hang; szöveg. A betű és a hang jelentésmódosító szerepe a szavakban. A közlő, kérdő és felszólító mondatok. A mondatkezdő nagybetű és a tulajdonnevek helyes írásmódja: személynév, állatnév, településnév és az utcájuk neve, az iskola neve. Helyes aláírás (családnév, személynév). A mondatvégi írásjelek: pont, kérdőjel és felkiáltójel.
	NYELVIKULTÚRA	Beszéd	Irányított és szabadon folytatott beszélgetés (párbeszéd). A beszélgetés szabályai. Szóbeli üzenet. Elmesélés, elbeszélés és leírás. Az irodalmi szöveg előadása. Dráma- és dramatizált szövegek, színpadi improvizációk. Jelenetek előadása és bábozás. Szókincsfejlesztés: szókincsfejlesztő és mondatalkotási gyakorlatok. Beszélgetések, szituációs és nyelvi játékok.
		Figyelmes hallgatás	Valós vagy szimulált helyzetek. A hallgatás üzenete. Audiovizuális lejegyzések. A meghallgatást, másokra figyelést fejlesztő játékok.
		Írás	Kérdésfeltevés saját tapasztalattal kapcsolatosan, tárgyakról, jelenségekről, képekről, irodalmi és nem irodalmi szövegekről. Írásos üzenet. Rövid, összefüggő mondatokból álló szöveg; saját élményről, tapasztalatról, képről, képsorról, irodalmi szövegről. Tollbamondásra alkalmas mondatok/rövid szövegek.
		Olvasás	Irodalmi szövegek. Gyakorlatias szövegek: meghívó, utasítás, vásárlási lista stb. Nemlineáris szövegek: táblázat, órarend, képregény, belépőjegy stb. Ismeretterjesztő szövegek: 1. Mérei Ferenc - V. Binét Ágnes: Ablak - zsiráf (gyermekenciklopédia); 2. Az illedelmes viselkedés szabályai (illemtan).

Kulcsszavak: kezdő írás- és olvasástanítás, irodalom, nyelv és nyelvi kultúra.
Korreláció: zenekultúra, képzőművészeti kultúra, szerb, mint nem anyanyelv, környezetismeret.

DIDAKTIKAI-MÓDSZERTANI UTASÍTÁS

A magyar nyelv tanításának és tanulásának programstruktúrája az általános iskola első osztályában a tananyagot négy témakörben látja elő: kezdő olvasás- és írástanítás, irodalom, nyelv és nyelvi kultúra. Az óraszámot témakörönként a következőképpen ajánlott felosztani: kezdő olvasás- és írástanítás - 90 óra, irodalom - 45 óra, nyelv - 10 és nyelvi kultúra - 35 óra. A tanítási részterületek összefüggnek egymással, és nem lehet őket egymástól elkülönítve tanítaní.

KEZDŐ OLVASÁS- ÉS ÍRÁSTANÍTÁS

A kezdő olvasás- és írástanítás főleg az első osztály első felében történik, de az írott betűk tanítása késleltetve, a második félév anyagát képezi. A kezdő olvasás- és írástanítás függetlenül történik, de magában foglalja az irodalom, nyelv és nyelvi kultúra részterületek bizonyos tartalmait.

Előkészítő szakasz

Az előkészítő szakaszban, a tanítónak meg kell vizsgálnia, hogy a gyerekek rendelkeznek-e a következő képességekkel, készségekkel: beszédkészség, történet elmondása, a nagybetűk ismerete, az olvasás- és írás készsége, motorikus képesség. Ebben a szakaszban a tanulók felmérését egymással összefüggő tevékenységek segítségével végzik.

A szóbeli kifejezés gyakorlása olyan játékokkal és tevékenységekkel történik, amelyek elősegítik az eredményes kommunikációt (köszönés: jó reggelt, jó napot és viszontlátásra; megköszönés, bocsánatkérés). Képolvasáskor, illetve képsorozatok esetében, a tanulók megfigyelik a szereplőket és az esemény mozzanatait. Elmesélhetik a meghallgatott mesét, színházi vagy bábszínházi előadást. A tanítónak törekednie kell az elemi összefüggések megláttatására. A gondolkodtató kérdések igen lényegesek. A tanító hasson a tanulókra, hogy gondolataikat mondatokkal fejezzék ki, természetes beszéddel, helyes kiejtéssel. A tanítónak vigyáznia kell a hangok megfelelő artikulációjára, és értékelnie kell a hallottakat.

A megfigyelési gyakorlatok az egész és a részek (részletek) elkülönítésére, a tárgyak, jelenségek és a környezet megfigyelésére vonatkoznak. Témák szerint kell őket feldolgozni. Először a tanterem kerül megfigyelésre, majd az iskola és a tanulók közvetlen környezetével kapcsolatos témák. A tanulók megfigyelhetik a tárgyakat, embereket, állatokat, eseményeket, képeket, képsorokat, fényképeket, a környezet objektumait stb. A tanulók figyelmét először az egészre, utána a lényegesebb, végül a kevésbé fontos részletekre kell irányítani. A megfigyelés szempontjai: formák, színek, összefüggések, mozdulatok, arckifejezések és gesztusok, rejtett részletek stb.

A hallgatás gyakorlása a tanító beszédének, majd az osztálytársak, színészek és bemondók meghallgatásával kezdődik. A hallott beszédről véleményt nyilvánítanak azért, hogy meg tudják határozni az elhangzott szóbeli megnyilatkozás jellemvonásait. A hallgatást megfelelő mimika és gesztusok kell, hogy kísérjék, amelyek a beszéd tartalmára utalnak. Minden esetben a helyes beszédet kell szorgalmazni. A meghallgatás során megkülönböztetni a lényegest a lényegtelentől, ápolni a figyelmet, a koncentrációt. Hangutánzó szavak, neszek, artikulált és artikulálatlan hangok hallgatása és felismerése is lényeges.

Az analitikus gyakorlatok az olvasás és az írás elsajátításának alapvető feltélelei, ezért érdekesek és ösztönzőek kell, hogy legyenek. Alkalmazásuk mindig összefügg a hallgatás és a megfigyelés gyakorlataival. Szóelemzés: a hang, illetve a betű helyének megfigyeltetése a szavakban. Hangoztatási és hangösszevonási gyakorlatok végzése. Kezdetben ajánlatos két, három, később négy, majd több hangból álló szavakon gyakorolni.

Különös figyelmet kell szentelniük az ly, gy, ty hangok helyes kiejtésére.

A játékok során a tanulók olyan grafomotoros gyakorlatokat végeznek, amelyek fejlesztik a kéz- és az ujjmozgást. Ilyen gyakorlatok lehetnek: csomózás, cipőfűző megkötése, a felső begombolása, gyöngyfűzés. (A testnevelésórán is lehet ezeket gyakorolni.) A grafomotoros gyakorlatok nagyon fontosak az írástanulás előkészítő szakaszában. Minden grafomotoros gyakorlatnak kapcsolódnia kell valamilyen cselekvéshez, megfigyeléshez, meséléshez stb. Az íráselemek gyakorlása különféle módon történik: "írás" a levegőben nagy karmozdulatokkal; vázolás a padon, ujjal; rajzolás nagy formátumú papíron; nagyobb, majd kisebb alakban történő gyakorlás a munkafüzetben vagy a füzetben. Fontos a vázolás iránya és a helyes vonalvezetés.

Egy-egy íráselem leírásakor a tanuló ne emelje fel a kezét, hanem egy mozdulattal tegye azt. A tanulókat meg kell tanítani a helyes ceruzatartása (grafitceruza, filctoll stb.). A radírgumit csak ritkán használják, különben csökken az írás iránti felelősségük. Ügyelni kell a tanulók helyes testtartására, az asztaltól való távolságukra. Írás közben a laza kéztartásra és az önellenőrzésre kell szoktatni őket.

Az olvasás és írás tanulása

A kezdő olvasás- és írástanítás számos tényezőtől függ, de a legfontosabb a tanulók előtudása. A tanítónak célszerű a monografikus vagy a csoportos eljárás alkalmazása, illetve a két eljárás kombinálása.

A kezdő írás és olvasás tanítását differenciáltan kell végezni, az individualizált oktatás elvének alkalmazásával. Minden osztályban vannak olyan tanulók, akik tudnak olvasni, valamint olyanok, akik csak bizonyos betűket ismernek, vagy nem tudnak olvasni.

Lényeges, hogy a tanítási tartalmak, módszerek és munkaformák megfeleljenek a tanulók tudásszintjének és képességeinek. Ebben az időszakban a tanulók megfelelő szövegeken gyakorolják az olvasást, helyesen ejtik ki a hangokat, pontosan olvassák a szavakat, és megfelelő hanglejtéssel a mondatokat. Figyelemmel kell kísérni a tanulók egyéni képességeit. Minden gyermek saját ütemében, képességeinek megfelelően olvas. Ajánlatos gyakran ellenőrizni az olvasási technika elsajátításának szintjét, és azt, hogy a tanulók megértik-e az olvasott szavakat, mondatokat, rövid szövegeket. Az olvasástanítás szakaszában különböző nyelvi játékokat lehet alkalmazni (hiányos szavak kiegészítése, betűdifferenciálás, rajzok és szavak egyeztetése, csoportosítás, szóalkotás szótagokból, rébuszok, keresztrejtvények). Ezek a feladatok motiválják a tanulók olvasási kedvét. Arra kell ösztönözni a tanulókat, hogy minden nap olvassanak otthon. Együtt kell működni a szülőkkel, és az olvasástanítással kapcsolatosan megfelelő információkat kell nekik nyújtani (a gyerekek motivációja, az olvasás szokásának kialakítása, a szem távolsága a szövegtől 30 cm-re legyen stb.).

A tanulók nyomtatott betűket, szavakat, mondatokat, számjegyeket írnak. A nyomtatott betűk közötti távolság egyenletes. Az írott betűket a tanulók a második félévben sajátítják el, csoportos eljárással. Az írott betűk tanításánál külön figyelmet kell szentelni a helyes betűkapcsolásra. A betűk ugyanolyan vastagságúak és nagyságúak, a szavak közötti távolság pedig egyenletes. Az írást másolással, mondatkiegészítéssel, mondatalkotással képről és képsorról, tollbamondással, önálló mondatalkotással és rövid összefüggő mondatok írásával gyakorolják. A betűalakítás és vonalvezetés elsajátításán kívül, külön figyelemmel kell kísérni az íráskép külalakját. A füzetben a betűk írása ne legyen több egy-két sornál. A tanulók naponta 25 percnél ne írjanak többet! A balkezes gyerekek bal kézzel írjanak!

Az olvasás és az írás fejlesztése

Erre az időszakra a tanulók el kell, hogy sajátítsák az olvasás és az írás alapvető technikáit. Az olvasást rövid szövegeken kell gyakorolni, amelyek dinamikusak, érdekesek, és a tanulók életkorának megfelelőek, valamint az iskolai és a házi olvasmányok szövegein. Különös figyelemmel kell kísérni, hogy megértették-e az olvasott szót, mondatot vagy szöveget.

IRODALOM

Az irodalom részterület ajánlott tartalmát a tanulók a tanév folyamán sajátítják el az Ábécéskönyvből és az Olvasókönyvből úgy, hogy a tanító a gyerekek egyéni sajátosságainak és a közösség lehetőségeinek megfelelően tervez, és valósítja meg a tananyagot.

A tanító az iskolában különböző szövegtípusokkal ismerteti meg a tanulókat, amelyeket meg is értenek, de megértik az enciklopédiák és a gyermeklapok szövegeit is. Észre tudják venni az eseményt, a cselekvésmozzanatokat, az időbeli és térbeli viszonyokat, valamint a leírásokban a fontos részleteket. Mivel az iskolai olvasmányok az olvasás és az írás fejlesztését szolgálják, valamint a tanulók elsajátítanak bizonyos irodalomelméleti alapfogalmakat, ez arra ösztönzi őket, hogy megfigyeljék a mű szereplőit (azok tulajdonságait és cselekedeteit), érzelmi állapotaikat (bánatos, vidám, nevetséges), és különbséget tegyenek a jó és a gonosz fogalmak között.

A tanterv egyszerű, rövid, néha adaptált szövegeket lát elő, így a tanulók könnyen felfedezhetik a szövegekben az események időrendi sorrendjét, meghatározzák az esemény helyét és idejét, valamint felfedezik az ok-okozati összefüggéseket, következtetéseket vonnak le.

A tanulónak észre kell vennie a vers, a próza és a drámai szöveg közötti formai (pl. a vers és a próza; a próza és a drámai szöveg) és műfaji különbségeket (az esemény hiánya a lírai részből, a vers ritmusa vagy az eseménymozzanatok sorozata a drámai szövegben), de nem szükséges definiálni a műfajelméleti fogalmakat. A tanulónak meg kell különböztetnie a verset, a mesétől (tanmesétől).

A tanuló felismeri a tanmese és a mese műfaját, azok átvitt értelmét (az allegória fogalmának bevezetése nélkül), felismeri a népmesét és a műmesét, hogy a tanmesék szereplői lehetnek állatok, növények, tárgyak vagy emberek. Megérti a mese átvitt értelmét, és kiemeli annak tanulságát.

Szoktatni kell a tanulókat arra, hogy megtalálják a számukra ismeretlen szavakat, megkérdezzék a tanítótól azok jelentését, hogy minél pontosabban megértsék a szöveg értelmét. A tanító kérdéseket tesz fel (ki?, mi?, hol?, mikor?, miért?) az olvasott szöveg tartalmával kapcsolatosan. A tanulók válaszaikat egyéni képességeiknek megfelelően adják meg: mondatok, összefüggő mondatok vagy rövid szöveg formájában. Az irodalmi alkotások feldolgozása során a tanulók először szembesülnek az irodalmi-esztétikai élménnyel, majd megalkotják a művel kapcsolatos véleményüket. A tanító biztatja őket, hogy mondják el véleményüket, esetleg állásfoglalásukat.

A lírai versek olvasásakor a tanulók fokozatosan ismerik fel és élik át a vers dallamát. A verseket (tetszés szerinti választással) kifejező olvasással felolvassák, illetve szavalják. A verses mese és a próza közötti különbségeket elméleti síkon nem tárgyalják.

A gyermekek számára írt drámaszövegek feldolgozásakor a tanulók számos kreatív tevékenységre motiváltak, amelyek a mű hatására keletkeznek (színpadi előadás, drámajáték, bábjáték, gyermekszínházi előadások, dramatizált részletek megbeszélése). Az iskolai nevelés hatásainak köszönve, a tanulók megtanulnak bizonyos magatartási szabályokat, amelyek a színházban érvényesek. Az aktív hallgatás, majd az egyszerű irodalmi és más típusú szövegek önálló olvasása során a tanulók képesek lesznek arra, hogy az irodalmi, az ismeretterjesztő és más szöveg tartalmát kapcsolatba hozzák a szöveget kísérő illusztrációval.

Első osztálytól a tantervi tartalmak azt sugallják, hogy az irodalomelméleti fogalmakat fokozatosan sajátítsák el. A tanítónak javasoljuk, hogy folyamatosan új szavakkal gyarapítsák a tanulók szókincsét. Az irodalmi fogalmak elsajátítása nem azt jelenti, hogy a gyerekek a definíciókat megtanulják, hanem megértik a fogalmak leíró magyarázatát, az irodalmi szövegben betöltött szerepüket. A tanító a tanév folyamán rendszeresen olvas fel, vagy fejből mond el hosszabb szöveget, mesét, amelyet a gyerekek hallás alapján befogadnak, beszélgetnek róla.

Mivel a házi olvasmányok a tantervi anyag részét képezik, hozzájárulnak az olvasási szokások kialakulásához. Az első osztályban a házi olvasmányok feldolgozása a második felévben valósul meg. Az első osztályosok olvasóvá nevelése érdekében (kötelező és szabadon választott olvasmányok által), megteremtik az iskolai könyvtárossal való együttműködést, és az év során több óra is megvalósítható az iskolai könyvtárban.

A nyelvi kultúra keretében, valamint az irodalmi szövegek feldolgozásánál is, fejleszteni kell az olvasás készségét és a szövegértés képességét is. A tanulókat olvasásra ösztönzik a képeskönyvek szövegei (például: tanmesék, állatmesék, tündérmesék és mesék).

NYELV

Az anyanyelvtanítás során a tanulók elsajátítják a standard nyelvet, melyet majd a szóbeli és az írásos kommunikáció során alkalmaznak. Így a program a nyelvi szabályok és normák elsajátításán túl azok funkciójának tudatosítására is irányul. Például a mondatot nemcsak mint grammatikai egységet ismertetjük meg (strukturális szempontból), hanem mint kommunikációs egységet is (a kommunikációban betöltött szerepének szempontjából).

Nyelvtan

A nyelvtantanítás alapelve, hogy a nyelvet mint rendszert mutassuk be tanulóinknak. Egyetlen nyelvi jelenséget sem tanulmányozhatunk izoláltan, vagyis azon a kontextuson belül kell megismertetnünk, amelyben funkcióját betölti.

A hallás-, beszéd-, olvasás- és írásgyakorlatok folyamán a tanulók anélkül figyelik meg a nyelvi jelenségeket, hogy azokat megneveznék. Ezáltal megalapozzuk az anyanyelvről szerzett tudás elmélyítését a következő osztályokban.

Rá kell mutatni a hang jelentésmódosító szerepére a szavakban (pl. kor, kör). Így közvetetten felhívjuk a figyelmet a betűk helyes alakítására, valamint a hangok helyes ejtésére.

A morfológia alapjait a tanulók azáltal sajátítják el, hogy azonosítják a szót mint a hang és a mondat közötti nyelvi egységet. A szót mindig a mondaton belül kell megfigyeltetni. Írásban fel kell hívni a figyelmet, hogy a szavakat szóközökkel választjuk el egymástól, a pedagógusnak pedig beszéde során a helyes szóhangsúlyt kell, hogy mintaként a tanulói elé állítsa.

A mondatot a szöveg keretein belül kell tanulmányoznunk, ezzel megteremtve a nyelvi szintek egységét. Az írás során arra is figyelni kell, hogy a mondatot nagy kezdőbetűvel írjuk, valamint ponttal, kérdőjellel vagy felkiáltójellel zárjuk le. A mondat kiejtése folyamán felhívjuk a tanulók figyelmét a hanglejtésre, különösen a kérdő mondatok esetében.

Az anyanyelvtanítás alapelve szerint a tanulóknak olyan szintű nyelvtani tudást kell elérniük, hogy ismereteiket új beszédhelyzetekben alkalmazni tudják. Ezt a folyamatot azonban jelentős mértékben befolyásolja a tanulók összetétele az osztályban - a standard nyelvhasználattól való eltérések, valamint a bizonytalanságok, hibák a tanulók írásos önkifejezésében. Így az anyanyelvtanítás során a szükséges gyakorlatokat a tanulók beszédének és írásának szisztematikus követése alapján határozhatjuk meg.

Helyesírás

A helyesírási szabályokat, alapelveket a tanulók folyamatos gyakorlással sajátíthatják el (elemi és összetett gyakorlatok). A rendszeres gyakorlás sokszínű feladatok alkalmazásával valósulhat meg.

NYELVI KULTÚRA

A nyelvi kultúra az alapvető íráskészség kialakítását, valamint a beszédfejlesztést, a beszédhallást, az olvasás és az írás fejlesztését foglalja magába. Ez a négy részterület a beszédművelésre, az írásbeli kifejezőkészség, a szókincs, vagyis összességében a kommunikatív kompetencia fejlesztésére irányul. A nyelvi kultúra részterületének céljait a tantárgy egyéb részterületeivel összhangban, vagy önálló tanegységek keretében valósítjuk meg.

A tanulók beszédének fejlesztése a pedagógus által történő irányított beszélgetés során lehetséges, így kommunikációjukat tökéletesítik. Az irodalmi szövegről vagy egy meghatározott témáról folytatott irányított beszélgetés során a tanulók kérdéseket tesznek fel, kérdésekre válaszolnak, sőt véleményüket, állásfoglalásukat is közlik. Ugyanakkor a tanulókat arra kell bátorítani, hogy az iskolai élet szituációiban szóbeli üzeneteiket megfelelő módon formálják meg, és információkat közöljenek. Arra kell őket ösztönöznünk, hogy a beszélgetés folyamán kifejezzék véleményüket, érzelmeiket, mégpedig megfelelő szóhasználattal.

A szóbeli kifejezés ajánlott formái: a mesélés, a tömörített szöveg elbeszélése és a leírás. A tanulót fokozatosan vezetjük be a szóbeli kifejezés rejtelmeibe. A közlés a beszédgyakorlatok által valósul meg, a közösen készített vázlat alapján. A vázlat segíti a tanulókat a beszéd tartalmának végiggondolásában, de azokat sem akadályozhatjuk, akik önállóan, saját vázlat alapján, vagy esetleg anélkül is tudnak beszélni. Rövidebb szöveg tartalmát, színházi előadás vagy film részletét mesélhetik el. A mesélés ajánlott formái: képről vagy képsorról történő mesélés, élmények vagy események elbeszélése… Évszakok, növények és állatok, a legjobb barát vagy barátnő, családtagok, házi kedvencek stb. szóbeli leírása történhet. A tanulókat a helyes beszédre (önkifejezésre) utasítjuk.

A gondosan kiválasztott szöveg vagy szövegrészlet memoriterként való alkalmazásának célja a szókincs gazdagítása és a helyes beszéd. A versek fejből mondása a versmondás szabályainak és a szupraszegmentális (hangmodulációs) eszközök megfelelő ismeretében történik. A tanulók történetek, elbeszélések rövid részleteit is elsajátíthatják, vagy a drámai szöveg részeit (annak egy-egy szerepét). Ezért figyelmesen kell kiválasztani a memoriterek szövegét. A szövegszelekció lényeges szempontja a szöveg esztétikai értéke, és hogy az életkori sajátosságoknak megfeleljen. Ezen típusú közlés célja nem csupán a szöveg memorizálása, hanem a kifejező beszéd fejlesztése, valamint a szókincs gazdagítása. Az iskolai olvasmányok közül a drámai szövegek és a dramatizált szövegek színpadi megjelenítése történik. Azokat az irodalmi szövegeket ajánlott színre vinni, melyek lehetővé teszik az improvizációt.

A szókincs gazdagítása a következőképpen valósul meg: a megfelelő szóhasználattal a beszéd során, ismeretlen (újabb) szavak elsajátításával és alkalmazásával, valamint egy-egy szó jelentéstartományának kiszélesítésével. Az ismeretlen szavakat a helyes beszéd hallgatása során sajátítják el, az irodalmi és más típusú szövegek alapján. A tanulókat afelé irányítjuk, hogy az információkat minél pontosabban közöljék, és hogy rokon értelmű szavak alkalmazásával beszédüket színesebbé tegyék.

A tanulók beszédkultúráját játékos aktivitásokkal (tevékenységekkel), főként nyelvi játékokkal fejleszthetjük. A játékokat a tanulók érdeklődésének és a tananyag kontextusának megfelelően választjuk meg. Ezek lehetnek beszédgyakorlatok, pl. beszélgetés egy irodalmi alakkal (szereplővel), szituációs gyakorlatok (pl. beszélgetés az üzletben, az orvosnál) stb.

A kommunikációs partner meghallgatása a kommunikáció lényeges eleme. A tanulókat arra utasítjuk, hogy figyelmesen és kulturált módon hallgassák meg társukat. Az oktatási kontextusban a tanulók hallgatják mások beszédét, majd reprodukálják az elhangzott üzenetet, vagy esetleg parafrázissal is élhetnek. A felnőttektől és a társaktól hallott szóbeli utasítás és kérés alapján cselekszenek. A szimulált helyzetben is figyelmesen meghallgatják az elhangzottakat (beszélgetés és szituációs játékok során) vagy a tanító és a társak olvasását.

A tanulók halló tollbamondás útján is gyakorolják az írást. Azonban a tollbamondás megvalósulásának első lépése a szavak és a mondatok elkülönítése egymástól, az intonációnak (hanglejtésnek) köszönhetően. Ezzel megteremtődik a kapcsolat a kimondott és a leírt szavak között. Vagyis a figyelmes percepciót az oktatási kontextusban fejlesztjük.

Az írást és az olvasást az írás- és olvasástanítás kezdeti szakaszában gyakorolják, a későbbiekben pedig az irodalom, a nyelv és a nyelvi kultúra anyanyelvi részterületein belül. Vagyis az írást és az olvasást minden anyanyelvi részterület keretén belül tanítjuk.

Első osztályban a tanulók mondatokat és kisebb terjedelmű szövegeket írnak. Különösen tekintettel kell lenni a tanulók egyéni íráskészségére, az individualizációra. Az írás terén nehézséggel küzdő tanulót figyelmesen és a fokozatosság elvének megfelelően kell irányítani az adott anyanyelvi készség terén; ugyanakkor a megfelelő módon haladó gyerekeket adekvát követelményekkel kell ösztönözni, motiválni. A tanulók válaszoljanak az élőlényekre, a tárgyakra, a különböző jelenségekre, képekre vonatkozó, valamint az irodalmi és más típusú szövegekkel kapcsolatos egyszerű kérdésekre. Ezen kívül a tanulóknak önállóan kell mondatokat alkotniuk tapasztalataikról, élményeikről, különböző tárgyakról, jelenségekről. Képek vagy képsorok címét kell leírniuk; sőt, mondatokat is formálhatnak kép vagy képsor alapján.

A tanulókat felkészítjük, hogy rövidebb írásos üzenetet írjanak, az információk átadásának céljával. Ezeknek az üzeneteknek a formája eltér a már ismert típusú szövegekétől. Gyakorlati hasznuk van, mint például az iskolai információknak az iskolai kötelezettségekről (az oktatáson kívüli tevékenységek, az iskolai felszerelés felsorolása, az iskolai tantárgyakhoz szükséges anyagok számbavétele stb.).

Az önálló szövegalkotás elsajátításának első lépése összefüggő mondatok alkotása. A tanulók tapasztalataikról, élményeikről, egy képről vagy képsorról írnak. A tanulók képességeiktől függően két-három összefüggő mondatot vagy rövidebb szöveget írnak le.

Az írás folyamán alkalmazzák a tanult helyesírási szabályokat, amelyeket a Nyelv részterületén belül sajátítanak el. Elvárjuk, hogy a már tanult helyesírási szabályokat következetesen alkalmazzák. A tanulókat utasítjuk, hogy megfelelő szóhasználattal éljenek, és újabb szavakat is alkalmazzanak írásuk közben.

Az olvasást az iskolai és a házi olvasmányok, valamint a szépirodalmi és más típusú szövegeken gyakorolják. Fokozott figyelmet szentelünk az informatív szövegeknek (dokumentum típusú szövegeknek), valamint az érdeklődést keltő szövegeknek. Az olvasás alábbi típusait fejlesztjük: hangos olvasás (teljes szöveg olvasása, stafétaolvasás, szöveg dramatizálása, szerepek szerinti olvasás). A szövegértés szintjét a szöveg témájának megnevezésével (az előismeretekkel összhangban) és a szövegillusztráció által (a szövegegységek vizuális megjelenítésével) mérhetjük fel. A szövegbeli információkat a tanulók irányítással kereshetik meg, produktív kérdésekre adott válaszok segítségével (ki? mikor? hol?hogyan?). Ugyanakkor önállóan, részletes utasítás nélkül is megadhatják mindezeket az információkat.

RUMUNSKI JEZIK

LIMBA ROMÂNĂ

Denumirea disciplinei	LIMBA ROMÂNĂ
Scopul	Scopul predării limbii române este ca elevii să însuşească legile de bază ale limbii române literare pentru o exprimare corectă orală şi scrisă, să conştientizeze importanţa limbii pentru păstrarea identităţii naţionale; să poată interpreta opere de artă literară şi alte opere de artă din patrimoniul românesc şi mondial, să cultive tradiţia şi cultura poporului român, precum și a minorității naționale române din Republica Serbia şi să dezvolte interculturalitatea.
Clasa	întâi
Fondul anul de ore	180 de ore

FINALITĂŢI La sfârşitul clasei elevul trebuie:	DOMENIUL/TEMA		CONŢINUTURI
- să facă deosebirea dintre sunetul pronunțat de litera scrisă; pronunțarea și scrierea cuvintelor şi a propoziţiilor - să cunoască tehnica de bază de citire şi scriere a textului; - să înţeleagă ceea ce citeşte; - să asculte în mod activ şi înţeleagă conţinutul textului literar care îi este citit; - să recunoască poezia, povestea şi textul dramatic; - să determine evenimentul principal, timpul (succesiunea evenimentelor) şi locul desfăşurării evenimentului în raport cu textul citit; - să observe personajele şi să distingă trăsăturile lor pozitive şi negative; - să-şi exprime părerea despre comportamentul personajelor în opera literară; - să recunoască ghicitoarea şi să-i înţeleagă sensul; - să recunoască fabula şi să înţeleagă semnificația ei; - să facă distincţia dintre literă, cuvânt şi propoziţie; - să pronunţe şi să scrie o propoziţie scurtă şi completă cu o structură simplă, să o pronunţe cu intonaţie corespunzătoare şi să o marcheze cu semnul de punctuaţie la sfârşit; - să întrebuințeze corect litera majusculă; - să participe activ la o conversaţie ghidată şi liberă; - să realizeze corect un mesaj oral folosind cuvinte adecvate; - să povestească oral; să descrie o imagine / imagini şi un eveniment; - să descrie oral lucrurile din mediul înconjurător; - să selecteze şi utilizeze cuvintele corespunzătoare în vorbire; să folosească în mod corect cuvinte noi în discursul de zi cu zi; - să reproducă pe de rost texte literare mai scurte; - să participe la interpretarea scenică a textelor dialogate; - să asculte cu atenţie şi cu respect interlocutorii; - să asculte, să înţeleagă şi parafrazeze mesajul; - să asculte citirea interpretativă a textelor literare pentru a le înţelege și a le trăi - să aplice regulile de bază ale ortografiei; - să scrie lizibil şi ordonat; - să răspundă în scris la întrebări; - să unească mai multe propoziţii într-o unitate mai scurtă; - să scrie propoziţii după dictare utilizând regulile de bază ale ortografiei; - să citească cu voce tare, corect şi cu înţelegere; - să citească încet (în sine) şi să înţeleagă cele citite; - să găsească informaţiile redate explicit în text.	INIȚIEREA CITITULUI ȘI SCRISULUI		Sunetul şi litera; literele de tipar şi de mână ale alfabetului limbii române. Cuvinte şi propoziţii ca unităţi de rostire şi scriere. Texte cu frecvenţă mare a literelor care se învaţă / texte prevăzute pentru citirea globală. Toate tipurile de texte scrise cu litere de tipar sau de mână. Jocuri de limbă. Exerciţii analitico-sintetice; exerciţii lexicale şi sintactice; exerciţii motorice. Scrierea (transcrierea, scrierea independentă şi dictarea). Cititul (prin silabisire / prin metoda globală, cititul cu voce tare şi în sine); întrebări pentru verificarea înţelegerii cititului. Pronunţarea şi scrierea sunetelor complexe care prezintă dificultăţi elevilor (ce, ci, ge, gi, che, chi, ghe, ghi, x).
	LITERATURA		TEXTE LITERARE SUGERATE Poezia Stelian Filip, Jocul cuvintelor Emilia Plugaru, Sunt elevă-n clasa-ntâi Victor Tulbure, Cartea Teodor Şandru, Eminenţi dorim să fim Octavian Goga, Crăciunul copiilor C. A. Munteanu, Dorinţă Elena Farago, De Ziua Mamei Grigore Vieru, Mi-e dor de tine, mamă Mihai Eminescu, Somnoroase păsărele Miodrag Miloş, Pisicuţa Cornel Bălică, Unu Mai George Sion, Limba românească George Coşbuc, La Paşti Sunt şcolar Cel mai bun prieten Marcela Peneş, Cartea Florin Mugur - Primăvara Cristei Bădescu, 1 Iunie Teodor Șandru, Vacanţa Virgil Carianopol, Povestirile anului Epika Pădurea La bibliotecă Găina cu ouă de aur (povestire populară) Bunicul şi sfecla - povestire populară Lav Tolstoi, Doi prieteni Dragan Lukić, Aşa era el Dušan Radović, Cine-i urs Tatăl şi feciorii La Fontaine, Greierul şi furnica George Coşbuc, Primăvara (fragment) Emil Gârleanu, Cioc! Cioc! Cioc! Ion Pas, Puişorul şi vulpea Marcela Peneş, Pomişorul Victor Sivetidis, Cum vrea Costel să ajungă om mare Călin Gruia, Noi, albinele... Petre ispirescu, Ţapul şi şarpele Ion Pas, Puişorul şi vulpea Proverbe, ghicitori glume Lectură școlară Selecție din literatura română, universală și literatura română din Voivodina pentru copii; Selecție de fabule. Cărticică de clasa I - versuri şi proză Ion Creangă, Punguţa cu doi bani Jovan Jovanović - Zmaj, Ce frumoasă-i lumea asta Noţiuni de teoria literară: - poezie; - poveste; - întâmplare; locul şi timpul întâmplării; - personajul literar - înfăţişarea, trăsăturile de bază şi comportamentul; - teatru pentru copii; - poezii cu conţinut comic; - fabulă; - ghicitoare.
	LIMBA Gramatica, ortografia şi ortoepia		Propoziţia; cuvântul; litera. Rolul sunetului / literelor în diferenţierea semnificaţiei cuvintelor rostite sau scrise. Propoziţiile enunţiative, interogative şi exclamative. Litera mare la începutul propoziţiei, în scrierea prenumelor şi numelor, denumirilor localităţilor şi a denumirilor localităţilor şi străzilor în care trăieşte elevul, precum şi denumire şcolii pe care o frecventează. Semnarea corectă (prenumele, apoi numele). Semnele de punctuaţie la sfârşitul propoziţiei; locul şi rolul semnului întrebării şi exclamării în propoziţie.
	CULTURA EXPRIMĂRII	Comunicarea	Conversaţie ghidată şi liberă. Conversaţie după model. Mesajul oral. Povestirea, repovestirea şi descrierea. Interpretarea textului literar. Drama, texte dramatizate, improvizaţie în scenă. Interpretarea dialogată (teatru şi teatru de păpuşi). Îmbogăţirea vocabularului: exerciţii lexicale şi sintactice. Jocuri lingvistice în diverse contexte de comunicare.
		Audierea	Situaţii reale şi simulate. Mesaje auditive. Înregistrări audio-vizuale. Jocuri pentru dezvoltarea atenţiei auditive.
		Scrierea	Întrebări despre propria experienţă, fiinţe, obiecte, fenomene, imagini, texte literare şi non-literare. Mesajul scris. Unităţi textuale scurte: despre propria experienţă şi impresii, despre imagini, despre textul literar. Propoziţii / text scurt pentru dictare.
		Citirea	Texte literare. Texte cu caracter practic: invitaţie, instrucţiuni, lista de cumpărături etc. Texte neliniare: text în tabel, orar, benzi desenate, bilet etc. Texte informative: 1. manuale:, Abecedar; texte despre personalităţile celebre ale culturii române; 2. literatură de specialitate: cartea de bune maniere cu privire la comportamentul în public ; despre localitatea în care trăiesc elevii; despre animale etc.

Noţiuni cheie: inițierea cititului și scrisului, literatura, limba şi cultura exprimării.

ÎNDRUMĂRI PENTRU REALIZAREA DIDACTICO-METODICĂ A PROGRAMEI

Programa pentru disciplina şcolară Limba română pentru clasa întâi a şcolii elementare este alcătuită din patru domenii: Inițierea cititului și scrisului, Literatură, Limbă şi Cultura exprimării. Distribuţia recomandată a orelor pe domenii este următoarea: Inițierea cititului și scrisului - 90 de ore, Literatura - 45 de ore, Limba - 10 ore şi Cultura exprimării - 35 de ore. Între toate domeniile există interferenţă şi nici unul nu poate fi realizat în mod izolat, fără legătura cu alte domenii.

INIȚIEREA CITIT-SCRISULUI

Învăţarea scrisului şi cititului se desfăşoară în primul semestru al clasei întâi a şcolii elementare, dar, după necesitate, se poate continua şi în al doilea semestru. Scrisul şi cititul se realizează independent, dar include şi conţinuturi din Literatură, Limbă şi Cultura exprimării.

Perioada de pregătire

În perioada de pregătire, învăţătorii ar trebui să examineze capacitatea elevilor, şi anume: povestirea, repovestirea, cunoaşterea literelor, cunoştinţele de citire şi scriere, îndemânarea în folosirea rechizitelor pentru scris şi desen. În această perioadă, examinarea elevilor se realizează prin activităţi care interacţionează una cu cealaltă.

Exprimarea orală se realizează prin jocuri şi activităţi în care se exersează comunicarea (salutări în situaţii concrete: bună dimineaţa,bună ziua şi la revedere, mulţumesc, scuze). Elevii pot vorbi pe baza vizualizării imaginilor şi a unui şir de imagini. Ei pot să repovestească textele audiate, spectacolele de teatru sau de păpuşi folosind un discurs natural şi o pronunţare corectă. Învăţătorii ar trebui să ţină cont de articularea corectă a sunetelor şi să discute cu elevii pe marginea celor audiate.

Exerciţiile de observare se referă la observarea întregului şi a detaliilor, observarea obiectelor, a fenomenelor şi a mediului înconjurător. Ele trebuie să fie organizate tematic. Mai întâi se observă interiorul clasei, iar ulterior această activitate se extinde la mediul înconjurător. Elevii pot observa obiecte, oameni, animale, întâmplări, imagini, şir de imagini, fotografii, obiecte din mediul înconjurător etc. Atenţia elevilor ar trebui să fie direcţionată către întreg, apoi către cele mai importante detalii şi, în cele din urmă, către detalii mai puţin importante. Sunt observate: forme, culori, relaţii, mişcări, mimică şi gesturi, detalii ascunse etc.

Exerciţiile de audiere încep prin audierea ceea ce spun învăţătorii, alţi elevi, actori şi crainicii. Discursul audiat este comentat cu scopul de a se stabili caracteristicile de vorbire ale vorbitorului. Audierea ar trebui să fie asociată cu mimica şi gesturile care însoţesc discursul. Se va insista asupra corectitudinii discursului. În timpul audierii, trebuie făcută distincţia dintre părţile mai importante şi mai puţin importante şi să se aibă în vedere concentrarea şi atenţia. Se ascultă şi sunete onomatopeice, zgomote, sunete articulate şi nearticulate.

Exerciţiile analitice trebuie să fie interesante şi stimulative deoarece sunt una dintre cele mai importante premise ale învăţarii cititului şi scrisului. Exerciţiile nu se realizează în mod izolat, ci sunt legate de exerciţii de audiere şi de observare. Se observă poziţia sunetului în cuvântul pronunţat şi poziţia literei în cuvântul scris. După ce elevii însuşesc recunoaşterea sunetelor şi poziţia lor în cuvinte, se trece la despărţirea cuvintelor în silabe. Pentru început, se recomandă cuvinte cu două silabe, apoi trei, patru şi mai multe silabe.

Exerciţiile sintetice se aplică împreună cu cele analitice. Cuvintele care sunt deja despărţite în silabe se unesc din nou în cuvântul întreg. Se începe de la cuvintele mai uşoare mergând treptat spre cuvintele mai grele. În acest fel elevii se pregătesc să citească şi să înţeleagă cele citite.

Exerciţiile de înlăturare a caracteristicilor vorbirii dialectice şi în jargon se efectuează încet şi sistematic. Învăţătorii ar trebui să acorde o atenţie deosebită pronunţării sunetelor: ă, î, â, x, che, chi, ce, ci, ghe, ghi, ge, gi.

Exerciţii motorice pentru dezvoltarea mâinilor şi degetelor se dezvoltă prin joc. Se recomandă legarea nodurilor la sfoară, a şireturilor, încheierea nasturilor, înşirarea mărgelelor (astfel de exerciţii se pot realiza şi la orele de educaţie fizică). Exerciţiile de grafomotorică sunt foarte importante în pregătirea pentru scriere. Fiecare exerciţiu grafomotoric trebuie să fie legat de o întâmplare, de un exerciţiu de audiere, observare, vorbire etc. Astfel de exerciţii, adică scrierea elementelor unei litere, se realizează în moduri diferite, prin desene, rame pentru poze în spaţiul destinat scrierii. Elevii trebuie încurajaţi să completeze desenul prin adăugarea unor elemente noi (corelaţie cu cultura plastică). Exersarea scrierii liniilor se face fără ridicarea mâinii, într-o singură mişcare. Elevii trebuie să fie concentraţi la ţinerea corectă a creionului (creionului grafit, stiloului, pixului, carioca). Utilizarea radierei trebuie redusă la minim, deoarece reduce responsabilitatea elevilor atunci când scriu. Elevii trebuie atenţionaţi să ţină cont de ţinuta corectă a corpului, distanţa de la masă, poziţia corectă a corpului faţă de masă şi unghiul de scriere. Când scriu, elevii nu trebuie să se grăbească, iar mâna trebuie să le fie relaxată.

Învăţarea cititului şi scrisului

Organizarea didactico-metodică a predării cititului şi scrisului depinde de mulţi factori, iar cel mai important este factorul care se referă la cunoştinţele anterioare ale elevilor. Învăţătorii aleg procedura care va fi folosită în predarea cititului şi scrisului - o combinaţie de proceduri monografice şi de grup, un procedeu de grup sau complex.

Învăţarea cititului şi scrisului trebuie efectuată pe mai multe niveluri, prin aplicarea principiului individualizării. În fiecare clasă există elevi care ştiu să citească şi cei care doar cunosc literele sau nu ştiu să citească. Conţinuturile, metodele şi formele de activitate ar trebui adaptate abilităţilor şi nevoilor elevilor.

În această perioadă, elevii ar trebui să exerseze citirea textelor corespunzătoare, să pronunţe corect toate sunetele şi să articuleze corect cuvintele şi propoziţiile. O atenţie deosebită trebuie acordată abilităţilor individuale ale elevilor. Fiecare copil citeşte în propriul ritm şi în funcţie de abilităţile sale. Este de dorit să se verifice frecvent nivelul de însuşire a tehnicii cititului şi a înţelegerii celor citite. În procesul de însuşire a cititului, pot fi aplicate jocuri cu litere şi cuvinte, jocuri de limbă (rebusuri, cuvinte încrucişate). Astfel elevii însuşesc conţinuturi şi situaţii noi, sunt mai motivaţi, iar atmosfera la oră este mai plăcută şi mai relaxată. Elevii trebuie încurajaţi să exerseze citirea în fiecare zi acasă. Este importantă colaborarea cu părinţii elevilor cărora trebuie să li se dea informaţiile necesare legate de cititul copiilor (motivarea lor, citirea în situaţiile de zi cu zi, distanţa dintre text şi ochi este de 30 de centimetri etc.).

Elevii învaţă să scrie literele de tipar şi de mână, cuvinte şi propoziţii; cifre. Spaţiul dintre literele de tipar în cuvinte trebuie să fie egal. În învăţarea literelor de mână, o atenţie deosebită se acordă legării grafice a literelor în cuvânt. Literele trebuie să aibă aceeaşi înălţime şi grosime, iar distanţa dintre cuvinte să fie uniformă. Scrierea se va exersa prin transcriere, completarea propoziţiilor, alcătuirea propoziţiilor pe baza imaginilor, alcătuirea propoziţiilor pe baza unui şir de imagini, dictare, şi scrierea independentă a propoziţiilor şi a unităţilor textuale mai scurte. Pe lângă însuşirea formei literelor şi a direcţiei de scriere a literelor, o atenţie deosebită trebuie acordată orientării spaţiale în caiet. Scrierea individuală a literelor este limitată la unul sau două rânduri din caiet. Angajamentul zilnic la scrierea literelor nu trebuie să depăşească 25 de minute. Copiii stângaci scriu cu mâna stângă.

Perfecţionarea cititului şi a scrisului

În această perioadă, elevul trebuie să însuşească tehnica de bază a cititului şi scrisului. Perfecţionarea cititului ar trebui să se realizeze pe texte scurte, dinamice, interesante şi potrivite vârstei elevilor, precum şi pe texte din lectura şcolară. O atenţie deosebită trebuie acordată înţelegerii cuvintelor, propoziţiilor şi textelor citite. Prin exersarea zilnică elevii îşi automatizează procesul de citire şi scriere.

LITERATURA

Conţinuturile recomandate în domeniul Literatura se însuşesc pe parcursul întregului an şcolar, din Abecedar şi Cartea de citire ca material didactic de bază. Învăţătorul planifică realizarea lor în conformitate cu caracteristicile individuale ale elevilor şi capacităţile întregului colectivului, ţinând cont de finalităţile învăţării.

În procesul de dezvoltare a competenţelor elevilor ca să înţeleagă, cu ajutorul învăţătorului, textele din lectura şcoală, dar şi pe cele artistico-ştiinţifice şi pe cele informative din revistele pentru copii, enciclopedii etc., este important ca elevii să sesizeze întâmplările, relaţiile spaţiale şi temporale şi detaliile importante în descrierea fiinţelor şi a naturii. Textele literare sunt utilizate pentru dezvoltarea cititului-scrisului şi pentru ca elevii să însuşească noţiunile de bază ale literaturii. Elevii trebuie motivaţi să recunoască personajele din opera literară, trăsăturile şi comportamentul lor; starea lor emoţională (fericirea, tristeţea, umorul) şi să se facă distincţia dintre noţiunile de bine şi rău.

În textele prevăzute din lectura şcolară sunt oferite texte alternative sau se permite învăţătorului ca, în unele cazuri, să aleagă între două sau trei opere.

Pentru prima dată se introduce citirea textelor în secvenţe Aceasta înseamnă că învăţătorul, în conformitate cu planul său şi într-o dinamică adecvată, citeşte pe fragmente textul şi discută cu elevii despre cele citite la câteva ore planificate, motivându-i pe elevi să citească singuri.

Deoarece textele prevăzute prin programă sunt simple, scurte şi se bazează pe succesiunea cronologică a întâmplărilor, elevul trebuie să stabilească unde şi când se întâmplă acţiunea şi să înţeleagă relaţia dintre cauzele şi consecinţele în desfăşurarea acţiunii, respectiv ce s-a întâmplat şi ce urmează într-un textul narativ, ce a precedat unei întâmplări şi ce va urma.

Elevul trebuie să observe deosebirea formală dintre poezie, proză şi teatru (să distingă versul de textul în proză, respectiv de un text scris pe roluri) şi caracteristicile lor de bază privind genul literar (de exemplu, lipsa povestei în opera lirică, ritmul versurilor sau succesiunea de întâmplări într-o operă epică şi dramatică), fără numirea genului literar. Elevul trebuie să distingă poezia (şi poezia umoristică - după intonaţie) de povestire (fabulă) şi piesă de teatru, dar fără definirea noţiunilor de teorie literară. O determinare de ordin terminologic mai detaliat se va introduce treptat în clasele mai mari.

Elevul trebuie să fie capabil să înţeleagă sensul figurat al ghicitorilor fără formularea procedeelor stilistice existente; să recunoască fabula ca specie literară cu semnificaţie figurativă (fără introducerea noţiunii de alegorie), să li se ofere informaţii despre fabulele populare şi artistice (care pot fi în versuri sau în proză) şi să li se arate că în fabule personajele pot fi nu numai animale, ci şi plante, obiecte, fiinţe antropomorfizate (Fericirea, Speranţa) sau oameni şi, în cele din urmă, să fie capabili să înţeleagă semnificaţia alegorică şi să sesizeze pilda sau morala. Deoarece la această vârstă textul integral al fabulei se adaptează sau scurtează frecvent, la finalităţi nu sunt abordate noţiunile specifice acestei specii literare (fabula şi morala), mai ales că în fabula populară morala nu este întotdeauna separată la sfârşitul textului.

Elevii îşi formează deprinderile să găsească cuvinte necunoscute şi mai puţin cunoscute în text şi să ceară de la învăţător explicarea semnificaţiei acestora pentru a înţelege mai bine textul. Ghidaţi de întrebările cine?, ce?, unde?, când?, de ce? privind conţinutul, elevii sunt instruiţi să formuleze răspunsuri sub formă de propoziţie, fragment, unităţi textuale mai scurte, în funcţie de abilităţile individuale. În timpul abordării textelor literare, elevii dobândesc primele experienţe literar-estetice şi îşi formează punctele de vedere asupra operei literare pe care o ascultă sau citesc. Învăţătorul îi încurajează pe elevi să-şi exprime părerile.

Citind poezii lirice elevii treptat învaţă să recunoască şi să simtă melodia poeziilor şi să le citească şi recite expresiv (la alegere). Stabilirea diferenţei dintre o operă în versuri şi în proză nu se realizează la nivel teoretic.

Abordând textele dramatice pentru copii elevii sunt motivaţi să desfăşoare o serie de activităţi creatoare legate de acest gen literar (apariţia scenică, jocul dramatic, jocul de păpuşi, dialogurile dramatice, vizionarea spectacolelor de teatru pentru copii, înregistrarea şi comentarea fragmentelor dramatizate). Cu acest prilej elevii însuşesc şi regulile de comportament la teatru în cadrul activităţii educaţionale a şcolii. Pe lângă audierea activă, iar ulterior şi prin citirea independentă a textelor literare şi a altor tipuri de text mai simple elevii învaţă să facă legătura dintre conţinut şi ilustraţiile care însoţesc un text literar, ştiinţifice sau informative.

Din clasa întâia prin conţinuturi de programă se sugerează însuşirea sistematică şi treptată a noţiunilor literare, iar învăţătorilor li se recomandă să introducă în permanenţă cuvinte noi în fondul lexical al elevilor, cu scopul îmbogăţirii acestuia. Însuşirea noţiunilor literare nu presupune învăţarea definiţiilor lor, ci numirea şi explicarea descriptivă a noţiunii, precum şi sesizarea rolului pe care aceasta o are într-un text literar-artistic.

La formarea deprinderilor de citire contribuie reintroducerea lecturii pentru acasă în programele de învăţământ. În clasa I orele prevăzute pentru lectură se realizează în al doilea semestru. Pentru ca elevii din clasa I să se obişnuiască să citească lectură obligatorie şi la libera alegere, se stabileşte colaborarea cu bibliotecarul şcolii, iar câteva ore de limba română în cursul anului se pot ţine şi în biblioteca şcolară.

Abilitatea citirii şi înţelegerii celor citite se formează în cadrul domeniului Cultura exprimării şi în procesul de abordare a textelor literar-artistice. Elevii sunt încurajaţi să citească texte din cărţi ilustrate (de exemplu fabule, basme şi poveşti).

LIMBA

În predarea limbii elevii îşi formează deprinderi de comunicare orală şi scrisă în spiritul limbii române literare. De aceea cerinţele din această programă nu sunt îndreptate numai spre regulile de limbă şi a normele gramaticale, ci şi spre funcţia lor. De exemplu, propoziţia este nu este concepută doar ca o unitate gramaticală (din punct de vedere al structurii sale), ci şi ca o unitate de comunicare (din punct de vedere al funcţiei sale în comunicare).

Gramatica

Cerinţa de bază a programei în predarea gramaticii este ca limba să fie prezentată şi interpretată ca un sistem. Niciun fenomen lingvistic nu ar trebui studiat în mod izolat, în afara contextului în care se realizează funcţia sa.

Prin exerciţiile de audiere, vorbire, citire şi scriere, elevii observă fenomene lingvistice fără numirea lor. Astfel se pun bazele pentru lărgirea conţinuturilor lingvistice în clasele mai mari.

Este necesar să se sesizeze funcţia distinctivă a sunetului în cuvânt (de ex. rac, lac). Acest lucru atrage indirect atenţia asupra importanţei scrierii corecte a literei, adică pronunţarea corectă a sunetelor.

Elevii dobândesc cunoştinţe elementare din morfologie percepând cuvântul ca pe o unitate situată între sunet şi propoziţie. Cuvintele trebuie întotdeauna privite şi analizate în cadrul propoziţiei. Se menţionează că în scris un cuvânt este întotdeauna despărţit de celelalte cuvinte prin spaţii albe de ambele părţi. În vorbire învăţătorul trebuie să atragă atenţia asupra accentuării corecte a cuvântului (în cazul în care elevii accentuează greşit).

Propoziţiile trebuie observate, de regulă, în cadrul textului. În scriere se atrage atenţia în mod aparte că propoziţia începe cu majusculă, iar la sfârşitul ei se pune punct, semnul întrebării sau semnul exclamării (în acest mod se face legătura dintre gramatică şi ortografie). Cu prilejul pronunţării propoziţiei se va avea în vedere în mod deosebit intonaţia, mai ales dacă este vorba despre o propoziţie interogativă.

Exerciţiile de însuşire şi consolidare a cunoştinţelor de gramatică până la nivelul aplicării acesteia în situaţii noi de comunicare reies din cerinţele programei, fiind totodată condiţionate şi de situaţia specifică în clasă - abateri de la limba literară, dubiilor, greşeli care apar în exprimarea scrisă a elevilor. De aceea, conţinutul exerciţiilor de limbă trebuie să fie determinat pe baza unei monitorizări sistematice a vorbirii şi scrierii elevilor.

Ortografia

Normele ortografice ar trebui să fie însuşite de către elevi prin exerciţii sistematice (elementare şi complexe). Aceste exerciţii trebuie să fie cât mai diverse şi organizate cât mai des posibil.

CULTURA EXPRIMĂRII

Domeniul Cultura exprimării cuprinde dezvoltarea alfabetizării de bază a elevilor adică perfecţionarea vorbirii, audierii, cititului şi scrisului. Aceste patru subdomenii de-programă au drept scop promovarea unei culturi a vorbirii, a exprimării în scris, îmbogăţirea vocabularului şi, într-un sens mai larg, dezvoltarea abilităţilor de comunicare ale elevilor. Activitatea didactică în domeniul Cultura exprimării se realizează prin interacţiunea cu alte domenii ale disciplinei, precum şi prin unităţi de învăţământ independente.

Vorbirea elevilor se dezvoltă prin conversaţie în care învăţătorul îi îndrumă pe elevi să-şi perfecţioneze comunicarea. Într-o conversaţie ghidată despre un text literar sau pe un anumit subiect, elevii răspund la întrebări, pun întrebări, îşi exprimă opiniile şi atitudinile. Conversaţiile libere care se desfăşoară în societate reprezintă baza comunicării de zi cu zi şi, prin urmare, este necesar să li se dea elevilor îndrumări privind iniţierea unei conversaţii politicoase, schimbul de informaţii şi folosirea formulelor de bază ale adresării politicoase. În timpul conversaţiei pot fi utilizate modele de conversaţii situaţională, care sunt folosite în situaţiile zilnice de comunicare. Elevii sunt încurajaţi să formeze un mesaj oral în care să ofere informaţii cu exemple din viaţa şcolară de zi cu zi. În timpul fiecărei conversaţii, elevii trebuie să vorbească sau să ofere informaţii, să-şi exprime părerile, să numească sentimente folosind cuvinte adecvate.

Formele recomandate de exprimare orală sunt povestirea, repovestirea şi descrierea. Acestea sunt conţinuturile programei, respectiv conţinuturile învăţării. Elevul este introdus treptat în exprimarea orală şi învaţă cum să repovestească un text, cum să povestească sau cum să-l descrie. Exprimarea se realizează prin exerciţii de vorbire cu ajutorul unui plan dat sau comun. Planul îi ajută pe elevi să conceapă conţinutul discursului, dar nu trebuie împiedicaţi elevii care pot vorbi independent, cu plan individual, sau fără el. Se repovesteşte oral un text mai scurt, o parte a spectacolului de teatru sau a filmului. Tipuri recomandate de povestire sunt: povestirea despre o imagine sau un şir de imagini (poveste în imagini), povestirea sentimentelor şi întâmplărilor... Se descriu anotimpuri, plante şi animale, cel mai bun prieten sau prietenă, membrii familiei, animalele de companie ş.a. Elevii sunt atenţionaţi să vorbească corect.

Învăţarea pe de rost şi rostirea textelor selectate sau ale unor fragmente scurte este îndreptată spre îmbogăţirea vocabularului şi a vorbirii corecte. Se vorbesc pe de rost poezii cu care ocazie elevilor li se explică regulile de recitare. De asemenea, pot fi învăţate pe de rost şi rostite fragmente scurte din povestiri sau părţi ale textului dramatic (un personaj). Scopul acestui tip de vorbire este vorbirea expresivă, nu doar memorarea textului. De aceea este important să se aleagă cu atenţie ceea ce copiii vor învăţa pe de rost, iar unele dintre criteriile de alegere sunt valoarea artistică a textului şi adaptarea adecvată vârstei elevilor. Texte dramatice din lecturile şcolare şi textele dramatizate se interpretează scenic. Jocurile scenice se realizează cel mai bine pe baza operelor literare care sunt potrivite pentru improvizaţia scenică.

Îmbogăţirea vocabularului destinată unei exprimări clare şi precise se realizează prin utilizarea unor cuvinte adecvate în vorbire, prin adoptarea şi folosirea unor cuvinte noi şi prin însuşirea noilor semnificaţii ale unui cuvânt. Cuvintele noi sunt însușite din vorbirea corectă şi din textele literare şi neliterare. Elevilor li se formează deprinderea ca din vocabularul lor activ, prin activarea vocabularului pasiv, să folosească cuvinte cu care vor comunica și reda cu exactitate informaţiile dorite, dar şi prin cuvinte să facă vorbirea mai plăcută.

Cultura exprimării este cultivată şi prin activităţi de joc, în special prin intermediul jocurilor de limbă. Tipurile de jocuri trebuie selectate în funcţie de interesele elevului sau în contextul conţinutului didactic. Acestea pot fi jocuri de conversaţie, de exemplu, discuţia cu o păpuşă neascultătoare, discuţia cu un personaj literar, apoi jocuri de situaţie, respectiv situaţii reale, de exemplu, discuţia la magazin, discuţia la medic. De asemenea, pot fi alese şi anagrame, rebusuri, palindromuri, cuvinte încrucişate simple.

Audierea este o activitate importantă în comunicare. Prin discuţii elevii sunt îndrumaţi să asculte cu atenţie şi respect pe interlocutori. În contextul conţinuturilor care se învaţă, elevii ascultă ce vorbesc alţii şi confirmă aceasta prin reproducerea sau parafrazarea mesajului audiat, dar şi procedând conform cerinţelor şi instrucţiunilor orale date de adulţi sau colegi. Audierea cu atenţie este practicată şi în situaţii simulate (jocuri conversaţionale şi situaţionale). Elevii ascultă cititul învăţătorului, colegilor, crainicilor.

Prin scrierea după audiere se subînţelege dictarea, în care se exersează scrierea. Cu toate acestea, primul pas în realizarea dictării este audierea şi remarcarea limitelor dintre cuvinte şi propoziţii în dependenţă de intonaţie, prin care se dezvoltă legătura lingvistică dintre cuvintele rostite şi scrise.

Jocurile pentru dezvoltarea atenţiei auditive se efectuează în contextul didactic: ascultarea cu atenţie, pentru îndeplinirea unei sarcini, de ex: Recunoaşte cine vorbeşte, Ascultă cum vorbeşte (încet, repede), Aud vocea...

Scrisul şi cititul se exersează în predarea citit-scrisului, iar ulterior în domeniile Literatură, Limbă şi Cultura exprimării. În conţinutul programei din domeniul Culturii exprimării, sunt date elemente de bază legate de alfabetizarea elevilor, dar aceste elemente nu pot fi privite în mod izolat, ci în interacţiune cu rezultatele şi conţinutul recomandat în toate domeniile din cadrul disciplinei şcolare. Prin urmare, citirea şi scrierea nu se învaţă în mod aparte în cadrul domeniilor didactice, ci prin toate conţinuturile didactice.

În clasa întâi, elevii scriu propoziţii şi unităţi textuale mai scurte. O atenţie deosebită este acordată abordării individuale a personalităţii elevului, ceea ce implică încurajarea abilităţilor elevilor în formarea deprinderilor de scriere. Dacă copilul are dificultăţi în scris, este necesar să fie introdus cu atenţie şi treptat în tehnica scrisului. În acelaşi timp copilul care avansează trebuie încurajat prin cerinţe adecvate. Elevii răspund în scris la întrebări simple despre propria lor experienţă, fiinţe, obiecte, fenomene, imagini, precum şi la întrebări despre texte literare şi neliterare. În plus, elevii concep şi în mod independent scriu propoziţii despre propria lor experienţă, fiinţe, obiecte, fenomene. De asemenea, ei scriu titlul imaginii sau titlul unui şir de imaginii şi propoziţii bazate pe imaginea sau şirul de imagini (poveste în imagini).

Învăţarea scrierii independente a textului începe prin îmbinarea mai multor propoziţii într-un întreg. Elevii scriu despre experienţa proprie, despre unele întâmplări, despre o imagine sau un şir de imagini (poveste în imagini). În dependenţă de abilităţile sale, elevul va scrie două, trei propoziţii legate sau un text mai scurt.

În scriere se aplică regulile ortografice învăţate în domeniul Limba. Este necesară aplicarea consecventă a normelor ortografice în scriere de la începutul însuşirii scrisului şi cititului. Elevii sunt îndrumați să aleagă cuvinte adecvate şi să le folosească în scriere.

Citirea se exersează pe texte din lectura şcolară, precum şi pe alte texte literare şi neliterare. O atenţie deosebită trebuie acordată citirii textelor informative, în funcţie de interesele elevilor şi în contextul social, precum şi în funcţie de conţinutul recomandat al programei. Este necesar să se practice următoarele tipuri de citire: citirea cu voce tare (a textului întreg, în ştafetă, flexibilă, a textului dramatic, pe roluri); citirea în şoaptă (în sine). Înţelegerea textului este verificată prin discuţii sau întrebări, prin exprimarea subiectului / a unităţilor textuale (în conformitate cu cunoştinţele anterioare), precum şi prin reprezentarea părţilor esenţiale ale textului prin desen (o ilustrare a textului). Informaţiile din text sunt ghidate (prin răspunsul la întrebările reproductive cine?, unde?, cum?, când?) sau se percep independent, fără instrucţiuni detaliate.

RUSINSKI JEZIK

РУСКИ ЯЗИК

Назва предмета	РУСКИ ЯЗИК
Циль	Циль настави руского язика то розвиванє язичних способносцох и оспособйованє школярох же би ефикасно комуниковали на руским язику; розвиванє думаня и критицкого одношеня ґу дїйсносци; упознаванє зоз традицию и културу свойого народа, пестуюци свидомосц о значеню улоги язика за очуванє националного идентитета; упознаванє зоз сучаснима културами других народох як и универзалнима вредносцами гуманистичней традициї.
Класа	перша
Рочни фонд годзинох	180 годзини

ВИХОДИ По законченей класи школяр :	ОБЛАСЦ/ТЕМА		ЗМИСТИ
- розликує вигварени гласи и написани букви, слова и виреченя; - овладує зоз основну технїку читаня и писаня на рускей кирилскей азбуки; - розуми тото цо пречита; - активно слуха и розуми змист кнїжовноуметнїцкого текста котри му пречитани; - препознава писню, приповедку и драмски текст; - одредзує главне збуванє, рядошлїд збуваньох, час и место збуваня повязани зоз пречитаним текстом; - обачує подоби и прави розлику помедзи їх позитивнима и неґативнима прикметами; - виражує свойо думанє о справованю подобох у кнїжовним дїлу; - препознава загадку и розуми єй значенє; - препознва басну и розуми єй значенє; - розликує букву, слово и виреченє; - правилно вигваря и пише кратке и подполне виреченє єдноставней структури зоз одвитуюцу интонацию,односно интерпункцийним знаком на концу; - правилно хаснує вельку букву; - културно участвує у водзеней и шлєбодней розгварки - оформює усне порученє хаснуюци одвитуюци слова; - усно приповеда спрам сликох и шора сликох и о дожицох; - усно описує предмети зоз нєпостредного окруженя; - вибера и хаснує одвитуюци слова у бешеди; на правилни способ хаснує нови слова у каждодньовей бешеди; - напамят гутори кратши кнїжовни тексти - участвовує у сценским виводзеню текста; - меркуюци и културно слуха собешеднїкох; - - слуха, розуми и парафразира порученя; - слуха интерпретативне читанє або гуторенє кнїжовних текстох зоз цильом их розуменя; - применює основни правописни правила; - пише читко и шорово; - писмено одвитує на поставени питаня; - скапчує вецей виреченя до кратшей цалосци; - пише виреченя по диктату применююци основни правописни правила; - гласно чита, правилно и зоз розуменьом; - цихо чита (у себе) зоз розуменьом пречитаного; - пренаходзи информациї експлицитно винєшени у тексту.	ПОЧАТНЕ ЧИТАНЄ И ПИСАНЄ		Глас и буква; друковани и писани букви кирилского руского писма. Слова и виреченя як бешедни и писани цалосци. Тексти засицени зоз буквами котри ше обрабяю,тексти предвидзени за ґлобалне читанє. Шицки файти єдноставних текстох котри написани по руски зоз друкованима або писанима буквами. Язични бависка. Аналитично-синтетични вежбаня; лексични и синтаксични вежбаня; моторични вежби. Писанє (преписованє, самостойне писанє, диктат) Читанє (считованє, ґлобалне читанє, гласне и цихе читанє); питаня зоз котрима ше преверює розуменє пречитаного. Вигварянє гласох и писанє буквох котри школяром представяю почежкосц:г,х,дз,џ, дь,ть Писанє буквох я, є, ї, ю, ь у розличних позицийох у словох (на початку, у штредку и на концу слова). Вежбанє елементох писаних буквох.
	КНЇЖОВНОСЦ		ШКОЛСКА ЛЕКТИРА Поезия Ирина Гарди Ковачевич, Чи хмарка чи загадка Михайло Ковач, Коваль Михайло Ковач, Шицких любим Гавриїл Костельник, Стари алє здрави Микола М.Кочиш, Лєсов дохтор Йован Йованович Змай, Жаба чита новини Серафина Макаї, Яр,яр Мелания Павлович, Жимно було Михал Рамач, Яки вельки швет Мелания Римар, Розчитованя Любивоє Ршумович, Ау, алє школа зґодна Силвестер Саламон,Мацерино злато Руска народна писня по вибору Проза Мирон Канюх,Сцекол розум на пашу Янко Рац, Мудра мачка Мелания Римар, Сказков заглавчок Г.Сковорода, Пчола и шершень Лєв Толстой, Двоме товарише Штефан Чакан, Коритнявкова порада Народна приповедка, Дїдо и цвикла Басна, Лєв и миша Басна, Цверчок и брамушка Сказка, Когуцик, златни гребенчок и чудотворни млїнчок Мирон Будински, Новорочна сказка Єрменска приповедка, Осем шапки Українска приповедка, Рукавичка Руска народна приповедка, Як цар подаровал богачови бундаву за воли Руски народни приповедки по вибору Сликовнїца по вибору Драмски тексти Душко Радович, Тужибаба Драмски тексти зоз Заградки по вибору Популарни и информативни тексти Вибор популарних и информативних текстох зоз часописа за дзеци Заградка ДОМАШНЯ ЛЕКТИРА Вибор з рускей народней и уметнїцкей поезиї Вибор з рускей народней и уметнїцкей прози Кнїжовни поняца: - писня ; - стих ; строфа ; - приповедка; - збуванє, место, час и рядошлїд збуваня ; - кнїжовна подоба - випатрунок, основни прикмети и поступки ; - драмски текст за дзеци ; - франтовлїва писня ; - басна ; - загадка.
	ЯЗИК Ґраматика, правопис и ортоепия		Замерковйованє виреченьох, словох и гласох як окремних єдинкох и їх медзисобного одношеня. Улога гласа и букви у розликованю значеня вигвареного односно написаного слова. Розликованє виреченьох як обвисценя,питаня и розказу з вигваряньом (интонацию) и їх препознаванє на слух и у тексту. Вигварянє и писанє гласох, окреме:г,х,дз,џ,дь,ть Велька буква на початку виреченя, у писаню особних менох и презвискох, назвох населєньох и улїци у котрей школяр жиє, як и назва школи до котрей ходзи. Правилне подписованє (мено та презвиско). Хаснованє точки на концу виреченя. Обачованє места и функциї точки,запяти, викричнїка и знака питаня у виреченю. Писане двозначних вокалских буквох и писанє гласох з двома знаками, хаснованє мегкого знака.
	ЯЗИЧНА КУЛТУРА	Усне висловйованє	Вежби у припатраню, замерковйованю и описованю. Водзена и шлєбодна розгварка о актуалних подїйох, жаданьох и интересованьох школярох. Усне порученє. Приповеданє о подїйох з родительского дому, школи;приповеданє спрам слики або шору сликох по плану у форми питаньох. Преприповедованє змисту кратших и єдноставнєйших текстох. Описованє предметох,людзох,рошлїнох,животиньох,зявеньох Обачованє и меноване рижних характеристикох (фарба, форма, велькосц). Комуникация:представянє,упознаванє,здравканє. Богаценє словнїка з помоцу рижних язичних бавискох. Сценске виводзенє текста. Бешедни, ситуацийни и язични бависка.
		Слуханє	Вежби у слуханю бешеди (учителя, товариша, спикера). Стварни и симуловани ситуациї. Слухани порученя. Аудио-визуелни записи. Бависка за розвиванє поваги при слуханю.
		Писанє	Писанє буквох поєдинєчно, у словох и виреченьох. Вежби у писаню: преписованє, диктат, автодиктат,самостойне составянє виреченьох. Преписованя зоз задатком. Писани одвити на поставени питаня о власним искуству, о существох, предметох, зявеньох, сликох, о кнїжовних и нєкнїжовних текстох. Писани питаня на задати одвити. Писани порученя. Кратши текстуални цалосци :о власним искустве, о дожицох, о сликох, на основи кнїжовних текстох.
		Читанє	Кнїжовни тексти. Тексти зоз практичну намену:поволанка, упутство, список за купованє и др. Нєлинеарни тексти:текст у таблїчки, розпорядок годзинох, стрип, уходнїца и др. Информативни и популарни тексти зоз часописа за дзеци Заградка

Ключни поняца: початне читанє и писанє, кнїжовносц, язик и язична култура.

УПУТСТВО ЗА ДИДАКТИЧНО-МЕТОДИЧНЕ ВИТВОРЙОВАНЄ ПРОГРАМИ

Наставну програму предмета Руски язик у першей класи основней школи творя штири предметни обласци: Початне читанє и писанє, Кнїжовносц, Язик и Язична култура. Шицки обласци ше медзисобно преплєтаю и анї єдну нє мож виучовац изоловано без содїйства зоз другима обласцами.

ПОЧАТНЕ ЧИТАНЄ И ПИСАНЄ

Наставу початного читаня и писаня ше реализує у першим полрочю, алє, кед то потребне, предлужує ше и у другим полрочю.Початне читанє и писанє ше реализує самостойно, алє облапя и змисти зоз Кнїжовносци, Язика и Язичней култури.

Пририхтованє за початне читанє и писанє

Пририхтованє за початне читанє и писанє то поставянє бизовних основох за будуце успишне овладованє зоз схопносцу читаня и писаня. На самим початку то подрозумює установйованє предходних знаньох школяра дзе ше найчастейше констатує же векшина школярох позна подаєдни букви. Медзитим, препознаванє поєдиних буквох ище нє знак схопносци читаня або писаня, понеже праве читанє почина аж зоз считованьом вецей буквох до цалосци. Наставнїк вшелїяк будзе мац у оглядзе констатовани предзнаня школяра при планованю индивидуалней, ґрупней як и роботи зоз цалим оддзелєньом.

Пририхтованє за початне читанє и писанє значи и источасне утвердзованє велїх других прикметох:

- розвитосц бешедней култури школяра,

- способносц комуникациї и розуменя медзи дзецми,

- способносц замеркованя словох, виразох, кратких виреченьох,

- способносц одвитованя школяра на поставени питаня,

- розликованє поєдиних гласох и їх поєдинєчне вигварянє,

- правилносц артикулациї гласох,

- файту интонациї як цо то шпиванє у бешеди, загакованє,

- утвердзованє лїворукосци або праворукосци,

- утвердзованє ступня розвитосци дробней моторики руки,

- квалитет вида и слуха,

- правилносц триманя цела при шедзеню,читаню и писаню итд.

Паралелно зоз випитованьом порихтаносци школяра за читанє и писанє учитель прейґ истих вибраних вежбох примераних конкретней ситуациї конкретного школяра уплївує на тото же би ше вежбало:

- видзенє, откриванє и замерковйованє поєдиносцох у реалним окружуюцим швеце;

- аналитичне припатранє зоз обачованьом детальох и тематичне обачованє прикметох поєдиних предметох як цо то замерковйованє фарби, форми, положеня, велькосци, динамики або статичносци предметох, рошлїнох, животиньох и особох;

вежби припатраня треба тематично орґанизовац рушаюци од того цо дзецом блїзке нпр. учальня, а потим ше тота активносц преширює на околїско;

- слуханє звукох, тонох, гласа и бешеди у окруженю школяра на конкретних прикладох у оддзелєню; слуханє треба же би було повязане зоз мимику и ґестами; под час слуханя пестовац повагу и концетрацию; почитованє протоколу слуханя и бешеди цо значи розвиванє култури бешеди и слуханя з почитованьом собешеднїка;

- розвиванє култури усного висловйованя цо подрозумює висловйованє зоз цалим виреченьом, одвит на питанє, поставянє питаня, културу комуникациї, приповеданє о подїйох зоз реалного живота, приповеданє по слики и шору сликох, преприповедованє слуханого текста;

- розвиванє чувства за гранїцу слова и виреченя ; аналитични, аналитично-синтетични и синтетични вежби;

- розвиванє чистей артикулациї гласох, анализа гласовней структури слова;

- моторични вежби за розвиванє руки, дланьох и пальцох орґанизовац през бависко и у корелациї зоз другима наставнима предметами окреме физичним воспитаньом и подобову културу.

Початне читанє и писанє

Спрам предходних випитованьох наставнїк ма цалосну слику индивидуалних способносцох и розликох медзи школярами. Велї розлики ше зявюю як пошлїдок розличних социялних условийох у фамелиї, пошлїдок су розличного образовного уровня особох зоз окруженя у котрим школяр жиє, розличносци навикнуцох здобутих у фамелиї або предшколскей установи, розличней комуникативней отвореносци ґу другим и вельочислених других факторох. Робота наставнїка треба же би була максимално индивидуализована з почитованьом установених розликох, а з роботу ше способносци каждого школяра буду далєй розвивац.Учитель будзе водзиц рахунку о розлики медзи ткв. календарским, менталним и физичним возростом дзе тоти три ридко кеди паралелно усоглашени.

Настава початного читаня и писаня предвидзена на комплексни поступок та так конциповани и буквар и други писани материяли. Комплексни поступок подрозумює квалитет предходних випитованьох и индивидуализовану роботу понеже сам поступок бере до огляду шицко зоз чим школяр як предзнаньом пришол до першей класи. Достаточно уваги треба пошвециц аналитично-синтетичним вежбом и считованю як початку каждого читаня.Хасновите школяром нєпреривно указовац на кратки надписи, наслови, порученя зоз котрима зме окружени и котри знача писану комуникацию.Тото препознаванє надписох, насловох, плакатох ма функцию отвераня читаней комуникациї зоз окруженьом и знак є потримовки школярови котри цошка препознава цо му скорей нє було доступне у його розуменю.

При вежбаню початного читаня и писаня обрациц увагу на гиґиєнски и други предусловия як цо то триманє цела, положенє и оддалєносц текста од очох, видне польо, велькосц буквох, длужина слова, познатосц значеня словох, повязаносц слики и текста, сцерпезлївосц у роботи зоз школяром з почитованьом його темпа. Кажди школяр чита зоз своїм темпом и треба му дац часу и потримовку же би читал так як у датей хвильки може и зна. Барз важна тота початна потримовка и радосц же школяр цошка зна, без огляду же то вельо менєй як цо знаю даєдни други. Почитованє и похвала индивиуалитету припада до шору найлєпших менталних потримовкох дзецку.Важне мотивовац школярох же би каждодньово вежбали читанє дома, дзе значне добре сотруднїцтво зоз родичами. Нєобходне и часте преверйованє ступня овладованя зоз технїку читаня и розуменя пречитаного.

Квалитетне читанє ма вельо функциї, а скорей шицкого функцию трансфера, понеже без читаня и розуменя пречитаного скоро же нєт ученя других предметох. Успишносц у шицких других предметох и обласцох ученя директно завиши од квалитета читаня односно розуменя пречитаного.

Початне писанє руша од ткв. вежбаня дробней моторики руки котру треба розвивац прейґ увежбованя каждодньових активносцох як цо то вязанє шнуркох, ґужлїкох, капчанє ґомбичкох и под. як и у корелациї зоз подобову културу. Шлєбодне рисованє и вифарбйованє барз хасновите за розвиванє моторики руки, за привикованє на положенє клайбаса медзи пальцами под одредзеним углом, за здобуванє контроли поцагох зоз клайбасом, за здобуванє схопносци манипулациї зоз клайбасом. Важне на самим початку найсц найлєпше положенє и угел медзи очми,папером, руку и клайбасом.Тоти цо им лєгчейше писац зоз лїву руку най пишу зоз лїву руку. При писаню друкованих буквох водзиц рахунку же би розмак медзи буквами у словох бул ровномирни. При писаню писаних буквох окремну повагу обрациц на правилне повязованє буквох. Букви треба же би були истей грубини и велькосци, а розстоянє медзи словами подєднаке. Букви писац вертикално, без викошованя под углом, без намаганя же би шицки мали исти рукопис понеже кажде свой рукопис будзе формовац зоз роками писаня цо будзе завишиц од велїх факторох,а медзи иншим и од характеру особи. Писанє на одредзеним месце, медзи линиями або у датей велькосци нє найзначнєйше, алє є хасновите понеже наганя школяра на меркованє. Писанє нїґда нє шме буц кара алє вше лєм вежба. Вежба може буц заснована на преписованю, дополньованю, одвитованю, пополньованю вихабених местох, диктату и автодиктату, составяню виреченьох на основи сликох або шору сликох, як и самостойним писаню виреченьох и кратших текстох.

Понеже у першей класи найважнєйша схопносц и знанє котри ше здобува то початне читанє и писанє, то значи же тот процес нє огранїчени зоз часом и нє найважнєйши час або фонд годзинох котри ше на то потроши. Найважнєйше посцигнуц схопносц читаня и писаня як предпоставку за шицки други школски ученя, а начално ше трима же зоз тима схопносцами на елементарним уровню треба овладац по конєц першого полрочя, а розуми ше же ше тоти схопносци буду меняц и усовершовац цалого живота.

Усовершованє читаня и писаня

Начално мож повесц же овладованє зоз схопносцу читаня и писаня припада шору найважнєйших цильох основней школи вообще. Смисел читаня и писаня то уствари витворйованє комуникациї медзи людзми на основи розуменя символох. Крайнї смисел читаня то нє комбинаторика буквох алє розуменє пречитаного.У тим периодзе школяр треба же би овладал зоз основну технїку читаня и писаня. За таку намену хасную ше тексти котри кратки, динамични, интересантни и примерани возросту школярох. То можу буц обвисценя, розкази, порученя, поглєдованя, упутства, та по кнїжовни тексти школскей и домашнєй лектири.Окремну повагу треба обрациц на розуменє пречитаних словох, виреченьох и текстох. Схопносц читаня и писаня як файта спорозумйованя медзи людзми ше найлєпше усовершує зоз реалну праксу комуникациї цо значи же школяр нєпреривно треба же би бул у позициї же би бешедовал и писал, виношел свой попатрунок або розуменє було хторого зявеня алє и же би нєпреривно могол превериц чи його вислов як порученє зрозумене на таки способ и з таким смислом як вон то сцел.

ЯЗИК

У настави язика школяре ше оспособюю за правилну усну и писану комуникацию на стандардним руским язику. Прето поглєдованя у тей програми нє унапрямени лєм на язични правила и ґраматични норми алє на їх функциї.Ученє ґраматики и правопису нє циль саме по себе, алє є у функциї цо лєпшей комуникациї односно цо лєпшого розуменя медзи собешеднїками на усним и писаним уровню.

Ґраматика

Основне програмске поглєдованє у настави ґраматики же би ше школяром язик представел и толковал як систем. Анї єдно язичне зявенє нє треба виучовац изоловано, вонка зоз контекста у хторим ше витворює його функция.

Смисел ученя ґраматики на початним уровню нє у тим же би школяр знал меновац одредзени ґраматични одреднїци, алє же би их правилно похасновал у комуникациї. Потребне указовац на розлични функциї гласох у рамикох словох. На тот способ ше постредно обраца повага на важносц правилного писаня буквох, односно правилного вигваряня гласох. Елементарни основи зоз морфолоґиї школяре здобуваю так же обачую слово як язичну єдинку помедзи букву и виреченьом. Слова вше треба обачовац и обрабяц у рамикох виреченя. Виреченя заш, кед то можлїве, треба обачовац у рамикох текста. Слово достава значенє аж у виреченю, аж у виреченю воно достава подполни смисел та го вше треба розпатрац у контексту виреченя.

Вежби за усвойованє и утвердзованє знаньох зоз ґраматики по уровень його практичного применьованя у нових бешедних ситуацийох виходза зоз програмских поглєдованьох, алє су у велькей мири условени зоз конкретну ситуацию у оддзелєню - бешеднима одступанями од кнїжовного язика, гришками хтори ше зявюю у писменим виражованю школярох. Прето змист вежбаня у настави язика ше муши одредзовац на основи систематичного провадзеня бешеди и писаня школярох.

Правопис

Правопис як конвенция односно догварени правила ма окремне значенє понеже то правила котри упутюю же би ше иста комуникацийна єдинка вше розумела на исти способ. Писане слово вше редукує усне висловйованє понеже усне висловйованє ма векше число можлївосцох за преношенє точносци информациї. Часц репертоару мож посцигнуц у писаню зоз пременку шора словох у виреченю, зоз подцагованьом часци тексту, розличну велькосцу буквох и другима способами наглашованя. Заш лєм, коректносц текста односно порученя посцигує ше зоз правописнима знаками та їх познаванє доприноши же би ше исти текст розумело на исти способ. Заш лєм треба мац у оглядзе же нам тоти знаки як конвенциї важни нє як формалне знанє алє як функционалне практичне средство з котрим посцигуєме же би наш писани вираз бул цо лєпше похопени.

Кажде знанє о дачим ми можеме мац на голєм трох уровньох: на уровню препознаваня, на уровню репродукциї и на уровню примени. За саму комуникацию найважнєйша сама примена як практичне манифестованє преношеня информацийох и їх розуменє, алє сама комуникация вше значи комбинацию шицких трох уровньох. То, медзитим значи и же даєдни поняца досц знац на уровню препознаваня и даєдни на уровню репродукциї.

Правописни правила школяре треба же би звладали прейґ систематичних вежбаньох, елементарних и зложених. Тоти вежбаня треба же би були цо рижнороднєйши и треба их орґанизовац цо частейше.

Сучасна методика настави подрозумює примену рижних поступкох алє ше вони зводза на основни, а то:

- Хаснованє пригодного початного текста на котрим вираз нєдостаточно препознатлїве язичне зявенє. Найчастейше ше хасную познати тексти. Начално ше кажде нове поняце обрабя на уж познатим тексту же би школяр могол замерковац зявенє або поняце, а нє же би му одврацала увага на початне розуменє текста. Треба хасновац виреченя котри школяром познати и часто ше зявюю у бешеди, або текст зоз читанки котри предходно школяром уж познати,

- Кажде поняце котре зложене уводзи ше рушаюци по драги од єдноставнєйшого ґу зложеншому, од познатого ґу нєпознатому,

- Найлєпше ше учи на позитивних прикладох, тє.зоз указованьом як треба а нє як нє треба,

- На очиглядним и животним прикладу найлєпше розумиц приклад, а за обезпеченє тирваня знаня применьовац часте вежбанє и систематичне повторйованє,

- Цала спознайна драга руша од замерковйованя и идзе прейґ поровнованя, заключованя, доказованя, та по розуменє и примену на новим прикладу.

ЯЗИЧНА КУЛТУРА

Програмске подручє язичней култури ма два повязани види: то усне и писане висловйованє. Язичней култури ше пошвецує звекшана увага при виучованю руского язика прето же бешедна комуникация на руским язику огранїчена на менше окруженє и на медийну зуженосц. Источашнє школяре рускей националносци окружени зоз присуством других язикох котри шицки вєдно уплївую на розконареносц комуникациї на руским язику.

Обласц Язична култура облапя розвиванє основней писменосци школярох, односно усовершованє бешедованя, слуханя, читаня и писаня. Тоти програмски подобласци унапрямени на пестованє култури бешеди, писменого виражованя, богаценє словнїка и на розвиванє комуникативних способносцох школярох. У програми ше зявюю узвичаєни поглєдованя наведзени як приповеданє, преприповедованє и описованє у усним и писаним висловйованю. Преширене ше одноши на елементи комуникациї зоз котрима треба допринєсц злєпшаню фонда словох и формох медзисобного сообщованя. Виражованє ше реализує през бешедни вежби зоз помоцу датого або заєднїцкого плана. План помага школяром же би обдумали змист бешеди, алє нє шме огранїчовац тих котри можу бешедовац самостойно зоз индивидуалним планом або без нього. Препоручени файти приповеданя то приповеданє о слики або по шору сликох, приповеданє о дожицох або збуваньох, описованє существох, предметох, зявеньох.

Ученє напамят унапрямене на богаценє словнїка и правилну бешеду. Мож гуториц напамят научени вибрани писнї, зоз уводзеньом школярох до правилох рецитованя. Мож напамят учиц кратки виривки зоз приповедкох и часци драмских текстох. Циль такей файти бешеди то виразносц, а нє лєм паметанє текста. Прето при виборе текстох треба почитовац як критериюми уметнїцку вредносц текста и його прилагодзеносц ґу возросту.

Збогацованє словнїка у функциї ясного виражованя реализує ше през хаснованє адекватних словох у бешеди, усвойованє и хаснованє нових словох, як и преширйованє обсягу значеня у рамикох єдного слова. Нови слова ше усвоюю зоз правилней бешеди и зоз кнїжовних и нєкнїжовних текстох. Школяре ше упутюю же би зоз свойого активного словнїка, зоз активованьом пасивного, хасновали слова котри прецизно преноша жадани информациї, алє и же зоз словами можу бешеду украшиц. Язична култура школярох ше пестує и през бависково активносци,окреме през бешедни бависка. Файту бависка треба вибрац спрам интересованьох школярох або у контексту наставних змистох. То можу буц розгварки зоз бабками, розгварки зоз кнїжовнима подобами, ситуацийни бависка. Мож хасновац и ребуси, палиндроми, словни ланци, дополньовалки, єдноставни крижальки.

Слуханє важна активносц у комуникациї. Школяре ше упутюю же би меркуюци и културно слухали собешеднїкох. У наставним контексту школяре слухаю цо други бешедую и тото потвердзую зоз репродукованьом або парафразираньом того цо чули, яґод и зоз поступаньом спрам молбох и инструкцийох одроснутих и парнякох. Школяре слухаю и читанє учителя, парнякох або спикерох. Запис по слуханю подрозумює диктат, зоз котрим ше вежба и писанє, алє перши крочай у реализациї диктата то слуханє и обачованє гранїци медзи словами и виреченями зависно од интонациї. На тот способ ше розвива язичне повязованє вигвареного и записаного слова.

У змистох програми зоз обласци Язична култура дати основни елементи котри ше одноша на писменосц школярох, алє на нїх нє мож патриц изоловано, алє повязано зоз виходами и препорученима змистами у шицких обласцох предмета. Читанє и писанє ше нє учи окреме, алє през шицки наставни змисти.

У першей класи школяре пишу виреченя и кратши текстуални цалосци. Окреме ше водзи рахунку о индивидуалним приступу ґу школярови, цо подрозумює мотивованє спрам способносцох и можлївосцох у писаню. Школяре писмено одвитую на єдноставни питаня, або самостойном здумую и пишу виреченя о существох, предметох, зявеньох, сликох, шору сликох, о власним искуству, як и на питаня о кнїжовним и нєкнїжовним тексту. Школяре ше оспособюю же би записали кратше писане порученє зоз котрим преноша информациї и котре ма практичну намену.

Читанє ше увежбує на творох школскей и домашнєй лектири и на других кнїжовних и нєкнїжовних текстох. Окремну повагу треба унапрямиц на читанє информативних текстох спрам интересованьох школярох и у дружтвеним контексту. Потребно практиковац рижни файти читаня: гласне читанє (цалого текста, по часцох штафетно, флексибилно, по улогох); цихе читанє (у себе). Розуменє пречитаного указує ше през питаня, зоз одредзованьом теми, як и зоз представяньом ключних часцох текста. Информациї у тексту пренаходзи ше водзено або самостойно.

Смисел шицких подподручох язичней култури же би до култури висловйованя унєсли рационалну структуру а зоз витворйованьом елементох тей структури доприноши ше систематичносци ученя и вежбаня за углавним каждодньово и практични ситуациї зоз чим програм и його витворйованє достава потребну меру функционалносци.

КНЇЖОВНОСЦ

Уводзенє наймладших школярох до швета кнїжовносци алє и других, ткв. нєкнїжовних текстох (популарних,информативних) представя винїмно одвичательни наставни задаток. Праве на тим ступню школованя здобуваю ше основни знаня, схопносци и навикнуца од котрих будзе познєйше, у велькей мири завишиц нє лєм школярова кнїжовна алє и обща култура и одношенє ґу култури и образованю вообще.

Вибор насловох кнїжовних текстох засновани на лєгкей препознатлївосци смисла,на блїзкосци з реалним животом на єдним боку и поспишованю фантазиї на другим, на обраценосци ґу позитивним общим вредносцом. Учитель шлєбодни же би у своїм плану правел таки розпорядок текстох яки вон трима же одвитує датим условийом оддзелєня у котрим роби, змистом котри му одвитую и вибор котри у датей хвильки ма добру корелацию зоз животним окруженьом або ситуацию як и корелацию з другима предметами. Кнїжовни текст вше ма даяку естетичну вредносц на котру треба обрациц увагу.

Тексти зоз школскей лектири ше хасную за усовершованє читаня и писаня и уводзенє школярох до основних поняцох о кнїжовносци. Под час оспособйованя школярох же би зоз помоцу учителя розумели тексти зоз школскей лектири, алє и популарни, информативни тексти зоз часописох за дзеци, енциклопедийох и под. важне ше намагац же би обачели збуваня, просторни и часово одношеня и значни поєдиносци у описох существох, предметох, природи. Школярох треба мотивовац же би обачовали подоби у кнїжовним дїлу, їх прикмети и поступки, їх емоцийни станя (радосне, жалосне, шмишне) и же би розликовали поняца добра и зла. Понеже тексти предвидзени зоз програмом єдноставни, кратки и засновани на хронолоґийним шорованю збуваньох, школяр треба же би одредзел дзе и кеди ше случує збуванє и же би розумел причиново-пошлїдкови розпорядок збуваньох.

Школяр треба же би обачел формалну розлику медзи поезию, прозу и драмским текстом и їх основни характеристики (нпр. одсуство фабули у лирским дїлу, ритмичносц стихох або шорованє збуваньох у епским и драмским дїлу) алє нє на уровню дефинованя поняцох. Школяр треба же би розликовал писню од приповедки и драмского текста, алє без уводзеня дефиницийох кнїжовнотеорийних поняцох. Толкованє текста ше найвецей зводзи на розуманє подїї, фабули и основного порученя. Школяр треба же би розумел пренєшене значенє загадки без формулованя стилских поступкох у нєй; же би препознавал жанр басни як приповедки зоз пренєшеним значеньом, же би розумел єй пренєшене значенє и знал видвоїц єй поуку.

Школяре ше оспособюю же би пренаходзели нєпознати и менєй познати слова у тексту и же би зоз упознаваньом їх значеня лєпше розумели значенє самого текста. Прейґ водзених питаньох о пречитаним змисту, школяре ше оспособюю же би як одвити формуловали виреченя, виривки, кратши часци текста, зависно од индивидуалних способносцох. У цеку обробку кнїжовних текстох школяре здобуваю перши кнїжовно-естетични искуства и формую свойо становиска о дїлу хтори треба же би и винєсли.

Под час читаня лирских посньох школяре поступнє уча препознац и дожиц мелодичносц писньох и же би їх виразно читали або рецитовали. Розлики медзи кнїжовнима дїлами у стиху и дїлами у прози ше нє обрабя на теорийним уровню.

Обробок драмских текстох оможлївює мотивованє школярох на велї творчи активносци як цо то сценски наступ, драмске бависко, бависко зоз бабками, драмски диялоґи, патренє дзецинских театралних представох, виробок маскох, здумованє костимох або сценоґрафиї.

Од першей класи прейґ змистох програма ше суґерує систематичне и поступне усвойованє кнїжовних поняцох, а учительом ше препоручує же би континуовано уводзели нови слова и так збогацовали дзецински словнїк. Усвойованє кнїжовних поняцох нє подрозумює ученє їх дефиницийох, алє їх менованє и описне толкованє поняца, обачованє його улоги у кнїжовноуметнїцким тексту. Школяре ше тиж поступно оспособюю же би змисти повязовали зоз илустрациями котри провадза кнїжовни, популарни и информативни текст.

У першей класи годзини домашнєй лектири ше реализує у другим полрочю. Сотруднїцтво зоз школским библиотекаром и годзини реализовани у библиотеки оможлївюю навикованє школярох на читанє лектири у обовязним и шлєбодним виборе и здобуванє читательних звикнуцох.

SLOVAČKI JEZIK

Názov predmetu	SLOVENSKÝ JAZYK
Cieľ	Cieľom výučby slovenského jazyka je, aby žiaci zvládli základné zásady slovenského spisovného jazyka kvôli ústnemu a písomnému vyjadrovaniu, pestovali povedomie o význame úlohy jazyka v zachovávaní národnej identity; aby boli schopní analyzovať zvolené literárne a iné umelecké diela zo slovenského a svetového umeleckého dedičstva, pestovať tradície a kultúru slovenského národa a rozvíjať interkulturálnosť.
Ročník Ročný fond hodín	Prvý 180 hodín
Ročný fond hodín	180 hodín

VÝKONY Po skončení ročníka žiak bude schopný:	OBLASŤ/TÉMA		OBSAHY
- rozlišovať vypovedanú hlásku a napísané písmeno; vypovedané a napísané slová a vety; - ovládať základnú techniku čítania a písania; - čítať s porozumením; - aktívne počúvať a pochopiť obsah literárno-umeleckého textu, ktorý sa mu číta; - rozlišovať báseň, rozprávku a dramatický text; - určiť hlavnú udalosť, časové umiestnenie deja (sled udalostí) a miesto konania v súvise s prečítaným textom; - vnímať osoby a ich kladné a záporné vlastnosti; - vyjadriť svoju mienku o konaní literárnych postáv; - poznať hádanku a pochopiť jej význam; - poznať bájku a pochopiť jej význam; - rozlišovať písmeno, slovo a vetu; - správne povedať a napísať krátku a úplnú jednoduchú vetu so zodpovedajúcou intonáciou a interpunkčným znamienkom na konci vety; - správne používať veľké písmeno; - slušne sa zúčastniť v rozhovore; - utvoriť ústny odkaz so zodpovedajúcimi slovami; - prerozprávať niečo; rozprávať podľa obrázka/obrázkov a o zážitkoch; - ústne opísať veci z priameho okolia; - vyberať a používať zodpovedajúce slová pri rozprávaní; správnym spôsobom využívať nové slová v každodennej konverzácii; - spamäti predniesť kratšie literárne útvary; - účinkovať v scénickom prednese textu; - pozorne a slušne počúvať spolubesedujúcich; - počúvať, rozumieť a parafrázovať odkaz; - rozumieť a prežiť umelecký prednes literárnych textov; - uplatňuje základné pravopisné pravidlá; - čitateľne a úhľadne písať; - odpovedať na otázky aj v písanej podobe; - niekoľko viet spájať do menšieho celku; - pri písaní diktátu uplatniť základné pravopisné pravidlá; - správne a s porozumením čítať nahlas; - čítať s porozumením potichu; - vyhľadávať informácie zvýraznené v texte - formovať pojem národnostná príslušnosť a vnímať príslušníkov iných národov.	ZAČIATOČNÉ ČÍTANIE A PÍSANIE		Hláska a písmeno; tlačené a písané písmená. Slová a vety ako hovorené a písané celky. Texty s veľkým počtom písmen, ktoré sa spracúvajú - texty určené na súhrnné čítanie. Všetky druhy textov, ktoré sú napísané tlačenými alebo písanými písmenami. Jazykové hry. Analyticko-syntetické cvičenia; lexikálne a syntaktické cvičenia; motorické cvičenia. Písanie (odpisovanie, samostatné písanie a diktát). Čítanie (splývavé/globálne čítanie, čítanie nahlas a potichu); otázky, ktorými sa overuje, ako žiaci pochopili prečítaný text. Výslovnosť a písanie hlások, s ktorými žiaci majú ťažkosti (napr. dz, dž, ch, ľ).
	LITERATÚRA		ŠKOLSKÁ LEKTÚRA Poézia Slovenská ľudová pieseň: výber Eduard Balážik Topoľ: Nauč nás včieka pracovať... Sibyla Mislovičová: Zlatá jeseň Ľudová riekanka: Slnko, slnko Denisa Brlićová: Semafór Pavel Mučaji: Tvoji priatelia/Ježko si hľadá zimovisko Juraj Tušiak: Keď moja mama nie je doma Libuša Friedová: Mama a ja Krista Bendová: Klopi, klopi brána alebo Zoroslav Jesenský: Prváci do toho alebo Miroslav Demák: Ťažko je Ľudmila Podjavorinská: Novina Ľubomír Feldek: Vianočný stromček alebo Ľubica Krepštová: Svetielka Ľudová: Novoročný vinš Elena Čepčeková: Dobrú chuť Jovan Jovanović Zmaj: Žaba číta noviny Veľkonočná: Oblej ma šuhajko Ján Andel: Kuriatka Grigorij Starodubcev: Prechladnutý klavír Ján Turan: Leto, leto, letko Daniela Reichstädterová: Lastovičí rozhlas Ľudová slovesnosť pre deti (hádanky, vyčítanky a riekanky) Próza Slovenská ľudová rozprávka: Koza odratá a jež/Kubov zajac/Janko Hraško Ezop: Svrček a mravec Ruská bájka: Líška a bocian Ľudová rozprávka: Kocúr v čižmách/ o veľkej repe (podľa obrázkov) Miroslav Gašpar: Andrej superhrdina Anna Majerová: Pekné vety alebo Karol Pén: Oliver Počítadlo Dragan Lukić: Ako rastú deti Pavel Grňa: Chór Božena Trilecová: o smelom Dunčiatku Eva Lenartová: Ako kozliatko potrestalo Zuzku Mária Ďuríčková: Studená návšteva Mária Jančová: Šťastie Daniel Hevier: Písmenková polícia Ľudové pranostiky, porekadlá a príslovia. Dramatické texty Dušan Radović: Žalobaba Detské hry: Hra na prsteň, o kolenbabu,... Vekuprimerané žartíky. Bábkové divadlo pre deti. Populárne a informatívne texty: Výber z ilustrovaných encyklopédií a časopisov pre deti. Výber textov z internetu o významných osobnostiach zo života Slovákov. DOMÁCA LEKTÚRA Michal Babinka: Abeceda skáče Daniel Hevier (výber z diela) Výber z bájok pre deti. Literárne pojmy: - báseň; - rozprávka; - udalosť; miesto a čas konania deja; - literárna postava - zovňajšok, základné vlastnosti a konanie; - detský dramatický text; - detské hry; - žartovný text; - bájka; - hádanka.
	JAZYK gramatika, pravopis a ortoepia		Veta, slovo, písmeno. Úloha hlásky/písmena v rozlíšení významu vypovedaného alebo napísaného slova. Oznamovacie, opytovacie a rozkazovacie vety. Veľké písmeno na začiatku vety, pri písaní vlastných mien a priezvisk, názvoch osád (jednoslovných) a názve miesta a ulice, v ktorých žiak býva, ako aj názov školy, do ktorej chodí. Správny podpis (meno a potom priezvisko). Bodka na konci vety; miesto a úloha otáznika a výkričníka vo vete.
	JAZYKOVÁ KULTÚA	Ústne vyjadrovanie	Riadený a voľný rozhovor. Sviatky a rodinné oslavy. Rozprávanie, rozprávanie s obmenou a opis (ľudový odev, tradičné jedlá). Prednes literárneho textu. Dramatické, zdramatizované texty, scénická úprava. Scénický prednes textu (dramatický a bábkový), detské ľudové hry. Obohacovanie slovnej zásoby: lexikálne a syntaktické cvičenia. Hovorové, situačné a jazykové hry.
		Počúvanie	Skutočné a napodobnené situácie. Audiovizuálne zápisy. Hry na rozvíjanie pozorného počúvania.
		Písanie	Otázky o vlastných skúsenostiach, bytostiach, predmetoch, javoch, obrazoch, o literárnom a neumeleckom texte. Písaný odkaz. Kratší ucelený text: o vlastných skúsenostiach, o zážitku, o obraze, o literárnom texte. Vety/krátky text vhodný na diktovanie.
		Čítanie	Literárne texty. Praktické písomnosti: pozvánka, blahoželanie, pokyny, zoznam na nákup a iné. Neliterárne texty: text v tabuľke, rozvrh hodín, komiks, vstupenka a iné. Informatívne texty: 1. Mária Števková - Oľga Bujasová: Abeceda pre Barborku; texty o významných osobnostiach slovenskej kultúry; 2. voľne zvolené texty: o pravidlách slušného správania; o mieste, v ktorom žiaci bývajú; o zvieratách atď.

Kľúčové pojmy: začiatočné čítanie a písanie, literatúra, jazyk a jazyková kultúra.

POKYNY NA DIDAKTICKO-METODICKÚ REALIZÁCIU PROGRAMU

Učebné osnovy predmetu Slovenský jazyk v prvom ročníku základnej školy tvoria štyri oblasti: Začiatočné čítanie a písanie, Literatúra, Jazyk a Jazyková kultúra. Odporúčaný fond hodín podľa oblastí je nasledujúci: Začiatočné čítanie a písanie - 90 hodín, Literatúra - 45 hodín, Jazyk - 10 hodín a Jazyková kultúra - 35 hodín. Všetky oblasti sa prelínajú a ani jedna z nich sa nemôže vyučovať izolovane bez integrácie s inými oblasťami.

ZAČIATOČNÉ ČÍTANIE A PÍSANIE

Vyučovanie začiatočného čítania a písania sa koná v prvom polroku prvého ročníka základnej školy, ale ak je potrebné, pokračuje sa aj v druhom polroku. Začiatočné čítanie a písanie nerealizuje sa samostatne, ale zahŕňa aj učivo z Literatúry, Jazyka a Jazykovej kultúry.

Prípravné obdobie

V prípravnom období učitelia majú preveriť schopnosti žiakov, a to: schopnosť rozprávania a reprodukovania, úroveň poznania písmen, stupeň znalosti čítať a písať, zručnosť pri používaní písacích a kresliacich potrieb. Počas tohto obdobia preverovanie žiakov sa koná cez aktivity, ktoré sa navzájom prelínajú.

Ústne vyjadrovanie sa koná cez hry a aktivity, pri ktorých sa nacvičuje komunikácia (pozdravenie v konkrétnych situáciách: dobré ráno, dobrý deň a dovidenia; poďakovanie, ospravedlnenie). Žiaci môžu rozprávať na základe pozorovania obrázkov. Môžu prerozprávať počutý text, divadelné predstavenie alebo bábkové hry zreteľným prirodzeným hovorom a správnou výslovnosťou. Učitelia majú dbať na správnu artikuláciu hlások a so žiakmi viesť rozhovor o tom, čo počuli.

Cvičenia vzťahujúce sa na pozorovanie sa vzťahujú na určovanie celku a detailov, pozorovanie predmetov, javov a okolia. Treba ich tematicky organizovať. Najprv sa pozoruje učebňa a potom sa neskoršie tá aktivita rozširuje na okolie. Žiaci môžu pozorovať predmety, ľudí, živočíchy, udalosti, obrazy, skupiny obrázkov, fotografie, objekty v okolí a pod. Žiacku pozornosť treba usmerniť na celok, potom na najdôležitejšie časti a nakoniec na menej podstatné časti. Všímajú sa: tvary, farby, vzťahy, pohyby, mimika a gestá, skryté detaily a pod.

Nácvik počúvania začína počúvaním toho, čo hovoria učitelia, iní žiaci, herci a hlásatelia. Vypočutý hovorený prejav sa analyzuje, aby sa určili hovorové vlastnosti hovoriaceho. Počúvanie má byť spojené s mimikou a gestami, ktoré sa vzťahujú na to, o čom sa hovorí. Záväzne inzistovať na podporovaní správnej výslovnosti. Počas počúvania oddeliť podstané od nepodstatného, pestovať pozornosť a koncentráciu. Počúvajú sa aj onomatopoické zvuky, šumy, artikulované a neartikulované zvuky.

Analytické cvičenia majú byť zaujímavé a povzbudzujúce, lebo sú jedným z najdôležitejších predpokladov na učenie čítania a písania. Nekonajú sa izolovane, ale sú späté s cvičeniami počúvania a pozorovania. Zisťuje sa pozícia hlásky v slove, ktoré je ústne vyjadrené a pozícia písmena v slove, ktoré je napísané.

Súhrnné cvičenia sa organizujú súčasne s analytickými. Slová, ktoré sú už rozdelené na hlásky, znova sa spájajú do celku. Začína sa najľahšími a pokračuje sa s čoraz ťažšími. Žiaci sa na ten spôsob chystajú na čítanie s porozumením.

Cvičenia na odstraňovanie nárečových a slangových prvkov vo vyjadrovaní sa konajú pomaly a systematicky. Učitelia majú osobitnú pozornosť venovať výslovnosti hlások h a ch, l a ľ.

Motorické cvičenia na rozvíjanie ruky, dlane a prstov sa konajú cez hru. Odporúča sa viazanie uzlov zo špagátu, viazanie šnúrok na topánkach, zapínanie gombíkov, navliekanie koralov (môžu sa konať aj na hodinách telesnej výchovy). Grafomotorické cvičenia sú veľmi dôležité v príprave na písanie. Každé grafomotorické cvičenie sa má spojiť s nejakou udalosťou, nácvik počúvania, pozorovania, rozprávania a pod. Tu odporúčame so žiakmi urobiť rozbor básne z CD k čítanke Ľubice Krepštovej Diera do sveta. Cvičenia, totiž písanie prvkov písmena, konajú sa na rôzne spôsoby, vo výkresoch, v rámikoch na obrázky v priestore určenom na písanie. Žiakov treba podnecovať, aby doplnili výkres tak, že budú dokresľovať vlastné prvky (korelácia s výtvarnou kultúrou). Nácvik písania čiar konať bez dvíhania ruky, teda jedným poťahom. Žiakov usmerňovať, aby správne držali ceruzku (grafitové ceruzky, chemické ceruzky, plniace perá). Používanie gumičky treba zredukovať na minimum, lebo znižuje zodpovednosť žiakov pri písaní. Dávať pozor na správnu polohu tela, vzdialenosť od stola, správnu polohu tela vzhľadom na stôl a na uhol písania. Pri písaní podporovať žiakov, aby sa neponáhľali, aby ruka bola uvoľnená.

Čítanie a písanie

Didakticko-metodická organizácia vyučovania začiatočného čítania a písania závisí od mnohých činiteľov, z ktorých je najdôležitejší ten, ktorý sa vzťahuje na predbežné vedomosti žiakov. Učitelia si volia postup, akým budú vyučovať začiatočné čítanie a písanie - kombináciu analyticko-syntetickej metódy, globálnej alebo komplexnej metódy.

Vyučovanie začiatočného čítania a písania treba realizovať na viacerých úrovniach s uplatňovaním princípu individualizácie. Náplň, metódy a formy práce treba prispôsobiť schopnostiam a potrebám žiakov uplatňujúc diferencované vyučovanie.

V tomto období žiaci majú nacvičovať čítanie zodpovedajúcich textov, správne vyslovujú všetky hlásky a dávajú správny prízvuk v slovách a správny dôraz na slová vo vetách. Treba prihliadať na individuálne schopnosti žiakov. Každé dieťa číta vlastným tempom a podľa vlastných schopností. Žiaduce je často preverovať stupeň zdolanej techniky čítania a porozumenia prečítaného. V procese nácviku čítania možno využívať hry s hláskami a so slovami, jazykové hry (rébusy, doplňovačky, krížovky). Žiaci takto poznajú nové obsahy, situácie a sú väčšmi motivovaní a atmosféra je príjemná a uvoľnená. Zdôrazniť žiakom, aby doma každodenne nacvičovali čítanie. Spolupracovať s rodičmi žiakov a podať im nevyhnutné informácie, ktoré sa vzťahujú na čítanie (motivácia detí, čítanie v každodenných životných situáciách, vzdialenosť textu od očí je 30 centimetrov a pod).

Žiaci sa učia písať veľké tlačené a veľké a malé písané písmená, slová a vety; číslice. Vzdialenosť medzi tlačenými písmenami v slovách je rovnomerná. Pri učení písaných písmen osobitnú pozornosť treba venovať grafickému spájaniu písmen v slovách. Písmená majú mať rovnakú výšku a hrúbku a vzdialenosť medzi slovami má byť rovnomerná. Písanie treba nacvičovať odpisovaním, doplňovaním viet, tvorením viet podľa obrázka, tvorením viet podľa skupiny obrázkov, diktátov a samostatným písaním viet a kratších textov. Okrem zdolania tvaru písmen, smeru písania samého písmena, osobitnú pozornosť treba venovať priestorovej orientácii v zošite. Samostatné písanie písmen sa obmedzuje na jeden alebo dva riadky v zošite. Žiakov netreba zaťažovať písaním dlhšie ako 25 minút denne. Ľaváci píšu ľavou rukou.

Nácvik čítania a písania

V tomto období žiak má mať zvládnutú základnú techniku čítania a písania. Zdokonaľovanie čítania treba precvičovať na textoch, ktoré sú krátke, dynamické, zaujímavé a vekuprimerané žiakom, a zároveň aj na textoch školskej a domácej lektúry. Osobitný zreteľ treba klásť na porozumenie prečítaných slov, viet a textov. Sústavným cvičením žiaci automatizujú proces čítania a písania.

LITERATÚRA

Odporúčané obsahy z oblasti Literatúra sa spracúvajú počas celého školského roka zo šlabikára, čítanky a CD k čítanke, ako základných vyučovacích pomôcok tak, že učiteľ ich realizáciu plánuje v súlade s individuálnymi charakteristikami žiakov a možnosťami celého kolektívu, vedený vzdelávacími výkonmi.

Pri uschopňovaní žiakov, aby za pomoci učiteľa porozumeli textom zo školskej lektúry, ale aj z populárnej tvorby, informačným textom z časopisov pre deti, encyklopédií a pod., dôležité je trvať na tom, aby sa pochopili udalosti, priestorové a časové vzťahy a dôležité detaily v opisoch bytostí a prírody. Keďže sa texty zo školskej lektúry používajú na nácvik čítania a písania a uvádzanie žiakov do základných literárno-teoretických pojmov, žiaci sa podnecujú, aby si všímali osobnosti v literárnom diele, ich vlastnosti a konania; ich pocity (veselé, smutné, komické) a aby rozlišovali dobro od zla. Medzi povinnými textami je niekoľko ľudových rozprávok, z ktorých učiteľ spracuje najmenej tri, podľa vlastného výberu vedený schopnosťami a záujmom detí.

V povinných textoch zo školskej lektúry je učiteľovi ponechaná voľba, aby si v jednotlivých prípadoch zvolil medzi dvomi, poťažne tromi textami (napr. zvolí sa jedna z ponúknutých ľudových rozprávok, Povinne sa spracuje báseň Kristy Bendovej Klopi, klopi brána a jedna z ponúknutých básní: Zoroslava Jesnského Prváci do toho alebo báseň Miroslava Demáka Ťažko je. Spracované básne netreba všetky zadať žiakom učiť sa spamäti Báseň Pavla Mučajiho Ježko si hľadá zimovisko sa žiaci neučia spamäti. Báseň sa odporúča spracovať po častiach, motivujúc žiakov, aby si báseň, ako celok, prečítali aj sami. Odporúča sa urobiť si výber textov z čítanky a z CD k čítanke tak, aby sa spracoval aspoň jeden text, ktorý je viazaný k jednotlivému ročnému obdobiu a sviatkom.

Keďže sú texty, ktoré sú plánované osnovami, jednoduché, krátke a založené na chronologickom časovom slede, žiak má určiť, kde a kedy sa konal dej a pochopiť dôvody a následky diania, totiž, čo sa v texte udialo ako prvé, čo bolo potom a čo bude následne.

Žiak si má všimnúť formálny rozdiel medzi poéziou, prózou a drámou (rozdiel veršu od prózneho textu a dramatického textu) a ich základné genealogické charakteristiky (napr. nedostatok fabuly v lyrickom diele, rytmickosť veršov alebo striedanie udalostí v epickom a v dramatickom diele), ale nie aj na úrovni definovania genealogických pojmov. Žiak má odlišovať báseň (a žartovnú báseň podľa melódie prednesu) od rozprávky (bájky) a dramatického textu, ale bez uvádzania definícií literárno-teoretických pojmov. Podrobnejšie terminologické určovanie sa uvádza len v starších ročníkoch.

Žiak má chápať prenesený význam hádaniek bez formulovania jestvujúcich štylistických postupov; rozlišovať žáner bájky ako rozprávky s preneseným významom (bez uvádzania pojmu alegórie), aby bol oboznámený, že jestvujú ľudové a autorské bájky (ktoré môžu byť vo veršoch alebo v próze), že v bájkach osoby môžu byť, nie len zvieratá, ale aj rastliny, predmety antropomorfizované bytosti (Šťastie, Nádej) alebo ľudia a napokon, aby rozumel jej prenesený význam a vyčlenil jej ponaučenie. Keďže sa v tomto veku integrálny text bájky často upravuje, kráti, vo výkonoch nie sú uvedené štrukturálne žánrové prvky bájky (fabula a ponaučenie), nanajvýš, keďže ponaučenie pri niektorých ľudových a autorských bájkach nie je vyčlenené.

Žiaci sa uschopňujú všímať si neznáme a menej známe slová v texte a pýtať sa učiteľa na ich význam, aby čím lepšie pochopili význam textu. Vedení otázkami (kto?, čo?, kde?, kedy?, prečo?) o prečítanom obsahu, žiaci sa uschopňujú, aby ako svoje odpovede formulovali: vety, odseky, kratšie textuálne celky, čo závisí od individuálnych schopností. Pri spracovaní literárneho textu žiaci získavajú prvé literátno-estetické skúsenosti a formujú svoje stanoviská o diele, ktoré počúvajú alebo čítajú. Učiteľ podporuje žiakov, aby svoje stanoviská aj povedali.

Pri čítaní lyrických básní sa žiaci postupne učia rozlišovať a prežívať melodickosť básní a výrazne ich predniesť (podľa výberu). Rozlíšenie veršovaného od prozaického diela sa nekoná na teoretickej úrovni.

Pri spracovaní dramatických textov pre deti sa žiaci motivujú na celý rad tvorivých aktivít, ktoré vznikajú čítaním diela (scénický výstup, dramatická hra, bábkohra, dramatické dialógy, sledovanie detského divadelného predstavenia, nahrávanie a komentovanie dramatizovaných úryvkov). Pri tom si žiaci osvojujú aj pravidlá správania sa v divadle, ako jeden z výchovných aspektov školy. Okrem aktívneho počúvania, potom aj samostatného čítania jednoduchých literárnych a iných druhov textov sa žiaci uschopňujú, aby obsahy spájali s ilustráciami, ktoré sprevádzajú literárne, populárne a informatívne texty.

Už od prvého ročníka sa obsahmi sugeruje systematické a postupné osvojovanie si literárnych pojmov a učiteľom sa odporúča, aby do slovnej zásoby žiakov kontinuovane uvádzali nové slová, aby sa obohacovala slovná zásoba. Osvojovanie si literárnych pojmov nechápe učenie sa ich definícií, ale len vymenovanie pojmu a jeho opisné vysvetlenie a pozorovanie jeho významu a úlohy v literárno-umeleckom texte.

Opätovné uvádzanie domácej lektúry do školských programov podporuje pestovanie čitateľských návykov. V prvom ročníku sa hodiny domácej lektúry realizujú v druhom polroku. Za cieľom, aby si žiaci zvykali čítať povinnú domácu lektúru a texty podľa vlastného výberu, treba žiakov usmerniť na spoluprácu so školskou knižnicou, a odporúča sa dokonca realizovať aj niekoľko hodín v školskej knižnici.

Zručnosť čítania a porozumenia prečítaného sa získava aj v okruhu Jazykovej kultúry a pri spracovaní literárno-umeleckých textov. Žiakov treba viesť k čítaniu obrázkových textov (napr. bájky, rozprávky a poviedky).

JAZYK

Vo vyučovaní jazyka žiaci si osvojujú správnu ústnu a písomnú komunikáciu v spisovnom slovenskom jazyku. Požiadavky tohto programu nie sú usmernené len na jazykové pravidlá a gramatické normy, ale aj na ich funkciu. Napríklad, veta sa nespoznáva len ako gramatická jednotka (z hľadiska jej štruktúry), ale aj ako komunikačná jednotka (z hľadiska jej funkcie v komunikácii).

Gramatika

Základnou programovou požiadavkou vo výučbe gramatiky je predstaviť a interpretovať žiakom jazyk ako systém. Ani jeden jazykový jav by sa nemal vyučovať ojedinele, mimo kontextu, v ktorom sa realizuje jeho funkcia.

V rámci nácviku počúvania, rozprávania, čítania a písania žiaci pozorujú jazykové javy bez toho, aby ich pomenúvali. Takýmto spôsobom sa kladú základy pre ďalšie prehlbovanie jazykových obsahov vo vyšších ročníkoch.

Žiakom treba poukazovať na špecifickú funkciu hlások v jednotlivých slovách (napr. l, ĺ, r, ŕ). Takto sa priamym spôsobom upozorňuje na dôležitosť správneho písania slov, resp. správnej výslovnosti hlások.

Základné poznatky z morfológie žiaci získavajú pozorovaním slova ako jazykovej jednotky medzi hláskou a vetou. Slová treba vždy líšiť a spracovať ako časti vety. Pri písaní treba zdôrazňovať, že slová píšeme oddelene z oboch strán a pri rozprávaní správne klásť prízvuky v jednotlivých slovách (ak ich žiaci chybne vyslovujú).

Vždy, keď je to možné, vety treba vnímať ako časti textu. Pri písaní osobitne treba zdôrazňovať, že sa vety začínajú písať s veľkým začiatočným písmenom a končia sa bodkou, otáznikom alebo výkričníkom (takto sa prelínajú gramatika a pravopis). Pri vypovedaní vety, žiakov upozorňovať na jej intonáciu najmä vtedy, keď ide o opytovaciu vetu.

Cvičenia na osvojovanie a upevňovanie vedomostí z gramatiky až po úroveň ich praktického použitia v nových hovorových situáciách vyplývajú z programových požiadaviek, ale sú vo veľkej miere podmienené konkrétnymi situáciami v triede - jazykovými odchýlkami vzhľadom na spisovný jazyk, chybami, ktoré sa zjavujú v písomnom vyjadrovaní žiakov. Z toho dôvodu sa obsahy cvičení vo vyučovaní jazyka musia určovať na základe systematického sledovania ústneho vyjadrovania a písania žiakov.

Pravopis

Pravopisné pravidlá žiaci majú zdolávať systematickými cvičeniami (jednoduchými a zložitými). Tieto cvičenia majú byť rôznorodé a majú sa často uplatňovať.

JAZYKOVÁ KULTÚRA

Oblasť Jazyková kultúra zahŕňa rozvíjanie základov gramotnosti žiakov, totiž zdokonaľovanie ústneho vyjadrovania, počúvania, čítania a písania. Tieto štyri programové podoblasti usmernené sú na pestovanie kultúry ústneho a písomného vyjadrovania, obohacovanie slovnej zásoby a, v širšom slova zmysle, na rozvíjanie komunikačných schopností žiakov. Výučba v oblasti Jazyková kultúra realizuje sa v prelínaní s ostatnými oblasťami, ale aj samostatnými vyučovacími jednotkami.

Ústne vyjadrovanie žiakov sa rozvíja prostredníctvom rozhovoru, v ktorom ich učiteľ usmerňuje, aby si zdokonaľovali svoju komunikáciu. V riadenom rozhovore o literárnom texte alebo o niektorej téme, žiaci odpovedajú na otázky, kladú otázky, vyjadrujú svoje mienky a postoje. Voľný, totiž spoločenský rozhovor, je základom každodennej komunikácie. Preto treba žiakov usmerňovať slušne začať rozhovor, vymeniť si informácie a používať základné formy zdvorilosti. Žiaci sa posmeľujú, aby tvorili ústne odkazy, v ktorých budú vyjadrovať informácie na príkladoch z každodenného školského života. (Ako východiskový text sa môže z čítanky využiť text Hany Zelinovej Čo je rodina alebo text Márie Ďuríčkovej Vkotolni). V priebehu každého rozhovoru žiaci sa podnecujú, aby hovorili, vlastne aby vyjadrili informácie, svoje mienky, pomenovali city vyberanými, priliehavými slovami.

Odporúčané tvary ústneho vyjadrovania sú rozprávanie, prerozprávanie a opis. To sú obsahy programu, resp. obsahy učenia. Žiak sa postupne uvádza do ústneho vyjadrovania a učí sa ako prerozprávať text, ako rozprávať alebo ako opisovať. Vyjadrovanie sa realizuje hovorovými cvičeniami za pomoci zadaného alebo spoločného plánu. Plán pomáha žiakom vytvárať obsah ústneho prejavu. Žiakov, ktorí môžu hovoriť samostatne na základe svojho individuálneho plánu alebo aj bez neho, neobmedzujeme. Ústne sa prerozpráva kratší text, časť divadelného predstavenia alebo filmu. Odporúčané tvary rozprávania sú: rozprávanie o obrázkoch alebo o slede obrázkov (obrázková rozprávka), rozprávanie o zážitkoch a príhodách... Ako príklad ponúkame uvedený v čítanke text Viete rozprávať ako Martinko? Opisujú sa ročné obdobia, rastliny a zvieratá, najlepší priateľ alebo priateľka, členovia rodiny, domáci miláčikovia a pod. Ako motiváciu využívame texty z čítanke a z CD k čítanke: napr. Mária Jančová: Braček a sestrička, Michal Babinka: Verš o búde, Sibyla Mislovicová: Kde bývajú zvieratká, Viera Dobiášová; Otec rok, Daniela Reichstädterová Jesenný šarkan,...) U žiakov sa podnecuje správne ústne vyjadrovanie. Medzi nácvik ústneho vyjadrovania treba zaradiť aj cvičenia na správnu výslovnosť jednotlivých hlások a skupiny hlások (vhodná na logopedické cvičenia je báseň Daniela Heviera: Prvácke zuby, báseň Márie Topoľskej Orechovci, Krista Bendová: Naučme sa "r",...).

Učenie spamäti a prednes zvolených textov alebo ich kratších úryvkov usmernené je na obohacovanie slovnej zásoby a na správne vyjadrovanie. Spamäti žiaci hovoria zvolené básne a postupne sa uvádzajú základné pravidlá prednesu. Učiť spamäti sa môžu aj kratšie úryvky z rozprávok a časti dramatického textu (osoba). Cieľom takéhoto druhu vyjadrovania je výrazný prednes, nielen memorovanie textu. Potrebné je pozorne si zvoliť to, čo sa deti budú učiť spamäti a jedno z kritérií je aj umelecká hodnota textu a jeho prispôsobenosť veku žiakov. Scénicky sa predvádzajú texty zo školskej lektúry a dramatizované texty. Scénické hry je najlepšie realizovať na základe literárnych diel, ktoré sú priliehavé pre scénickú inprovizáciu.

Obohacovanie slovnej zásoby vo funkcii jasného vyjadrovania realizuje sa použitím adekvátnych slov v ústnom vyjadrovaní, osvojovaním si a používaním nových slov, ako aj rozširovaním rozsahu významu v rámci jedného slova. Nové slová sa osvojujú zo správnej reči a z literárnych a neliterárnych textov. Žiaci sa usmerňujú zo svojej aktívnej a aktivovaním pasívnej slovnej zásoby používať slová, ktorými sa žiadané informácie prenášajú čím presnejšie a ktoré prejav robia krajším.

Jazyková kultúra žiakov pestuje sa hravými aktivitami, zvlášť jazykovými hrami. Druhy hier treba voliť na základe záujmov žiakov, ale aj v kontexte vyučovacích obsahov. Môžu to byť hry rozhovoru, napríklad, rozhovor s neposlušnou bábikou, rozhovor s literárnou postavou, situačné hry, reálne situácie, napríklad rozhovor s predavačom, rozhovor s lekárom. Taktiež, môžu sa zvoliť aj prešmyčky, rébusy, palindrómy, reťazce, doplňovačky, jednoduché krížovky a tajničky.

Počúvanie je dôležitou aktivitou v komunikácii. Žiaci sa v rozhovore usmerňujú, aby pozorne a kultúrne počúvali spolubesedujúcich. Vo vyučovacom kontexte žiaci počúvajú, čo hovoria iní a to potvrdzujú reprodukciou alebo parafrázovaním vypočutého odkazu, ako aj postupom na základe prosieb alebo ústnych inštrukcií dospelých a vrstovníkov. Pozorné počúvanie praktikuje sa aj v simulovaných situáciách (hovorové a situačné hry). Žiaci počúvajú čítanie učiteľa, vrstovníkov alebo moderátora.

Medzi záznami počúvaného patrí diktát, ktorým sa nacvičuje aj písanie. Prvým krokom v realizácii diktátu je počúvanie a vnímanie hranice medzi slovom a vetou v závislosti od intonácie, čím sa rozvíja jazykové prepájanie vysloveného a zapísaného slova.

Hry na rozvíjanie sluchovej pozornosti uskutočňujú sa vo vyučovacom kontexte: pozorné počúvanie s úlohami, napríklad Rozpoznaj, kto hovorí, Počúvaj ako rozprávam (ticho, rýchlo..), Počujem hlas...

Písanie a čítanie sa nacvičujú vo výučbe začiatočného čítania písania, a potom v oblastiach Literatúra, Jazyk a Jazyková kultúra. V obsahoch z oblasti Jazyková kultúra dané sú základné prvky, ktoré sa vzťahujú na gramotnosť žiakov, ktoré sa nemôžu pozorovať oddelene, ale v prepojení s výkonmi a odporúčanými obsahmi vo všetkých oblastiach predmetu. Teda, čítanie a písanie sa nespracúvajú oddelene v rámci vyučovacích oblastí, ale v rámci všetkých vyučovacích obsahov.

V prvom ročníku žiaci píšu vety a kratšie texty. Zvlášť sa dbá o individuálny prístup ku každému žiakovi, teda podnecujú sa jeho schopnosti a schopnosti v písaní. Ak dieťa má ťažkosti pri písaní, treba ho postupne a pozorne uvádzať do techniky písania, kým dieťa, ktoré postupuje rýchlejšie, podnecovať adekvátnymi, dobre zvolenými požiadavkami. Žiaci písomne odpovedajú na jednoduché otázky o vlastných skúsenostiach, bytostiach, predmetoch, javoch. Taktiež, zapisujú názov obrázku ale názvy obrázkov v slede a vety na základe obrázkov alebo slede obrázkov (rozprávka podľa obrázkov).

Žiaci sa uschopňujú písať kratšie písomné odkazy, ktorými prenášajú informácie a ktoré majú praktický účel. Tieto odkazy nemajú klasickú formu, ale sa používajú každodenne, napríklad informácie o školských záväzkoch (informácie o mimovyučovacích aktivitách, súpis školských potrieb, potrebného materiálu pre jednotlivé vyučovacie predmety).

Učenie sa samostatne písať text sa začína spájaním viac viet do jedného celku. Žiaci píšu o svojich skúsenostiach, zážitkoch, o obrázku alebo o rade obrázkov (rozprávka podľa obrázkov). V súlade so svojimi schopnosťami žiak napíše, dve, tri navzájom súvisiace vety alebo kratší text.

V písaní sa uplatňujú naučené pravopisné pravidlá, ktoré sú spracované v oblasti Jazyk. Tieto pravidlá treba dôsledne uplatňovať od začiatočného čítania a písania. Pri písaní žiaci sa usmerňujú voliť si primerané slová a stále používať nové.

Čítanie sa nacvičuje pri spracovaní školskej a domácej lektúry, ako aj na iných literárnych a neliterárnych textoch. Osobitná pozornosť sa venuje čítaniu informačných textov, ktoré sú v súlade so záujmami žiakov a v spoločenskom kontexte na základe odporúčaných obsahov programu. Treba využívať nasledovné druhy čítania: čítanie nahlas (celého textu, štafetové, flexibilné, dramatického textu), tiché čítanie (v sebe). Stupeň pochopenia textu preveruje sa podnetmi alebo otázkami a vyjadrovaním témy/odkazu textu (v súlade s predbežnými vedomosťami), tiež prezentáciou kľúčových častí textu obrázkami (ilustrovaním textu). Informácie o texte získavajú sa riadeným rozhovorom (odpovedaním na reprodukčné otázky kto?, kde?, ako? kedy?) a samostatne, bez podrobne daných pokynov.

Naziv predmeta	SLOVAČKI JEZIK
Cilj	Cilj nastave i učenja slovačkog jezika jeste da učenici ovladaju osnovnim zakonitostima slovačkog književnog jezika radi pravilnog usmenog i pisanog izražavanja, negujući svest o značaju uloge jezika u očuvanju nacionalnog identiteta; da se osposobe za tumačenje odabranih književnih i drugih umetničkih dela iz slovačke i svetske baštine, radi negovanja tradicije i kulture slovačkog naroda i razvijanja interkulturalnosti.
Razred	prvi
Godišnji fond časova	180 časova

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA		SADRŽAJI
- razlikuje izgovoreni glas i napisano slovo; izgovorene i napisane reči i rečenice; - razume ono što pročita; - aktivno sluša i razume sadržaj književnoumetničkog teksta koji mu se čita; - prepozna pesmu, priču i dramski tekst; - odredi glavni događaj, vreme (redosled događaja) i mesto dešavanja u vezi sa pročitanim tekstom; - uoči likove i pravi razliku između njihovih pozitivnih i negativnih osobina; - izrazi svoje mišljenje o ponašanju likova u književnom delu; - prepozna zagonetku i razume njeno značenje; - prepozna basnu i razume njeno značenje; - razlikuje slovo, reč i rečenicu; - pravilno izgovori i napiše kratku i potpunu rečenicu jednostavne strukture sa odgovarajućom intonacijom, odnosno interpunkcijskim znakom na kraju; - pravilno upotrebi veliko slovo; - učtivo učestvuje razgovoru; - oblikuje usmenu poruku služeći se odgovarajućim rečima; - usmeno prepričava; usmeno priča prema slici/slikama i o doživljajima; - usmeno opisuje stvari iz neposrednog okruženja; - bira i koristi odgovarajuće reči u govoru; na pravilan način koristi nove reči u svakodnevnom govoru; - napamet govori kraće književne tekstove; - učestvuje u scenskom izvođenju teksta; - sluša, razume i parafrazira poruku; - sluša interpretativno čitanje i kazivanje književnih tekstova radi razumevanja i doživljavanja; - primenjuje osnovna pravopisna pravila; - piše čitko i uredno; - pismeno odgovara na postavljena pitanja; - spaja više rečenica u kraću celinu; - piše rečenice po diktatu primenjujući osnovna pravopisna pravila; - glasno čita, pravilno i sa razumevanjem; - tiho čita (u sebi) sa razumevanjem pročitanog; - pronađe informacije eksplicitno iznete u tekstu - ima formiran pojam nacionalne pripadnosti i identifikuje postojanje pripadnika drugih naroda.	POČETNO ČITANJE I PISANJE		Glas i slovo; štampana i pisana slova Reči i rečenice kao govorne i pisane celine. Tekstovi zasićeni slovima koja se obrađuju / tekstovi predviđeni za globalno čitanje. Sve vrste tekstova koji su napisani štampanim ili pisanim slovima. Jezičke igre. Analitičko-sintetička vežbanja; leksička i sintaksička vežbanja; motoričke vežbe. Pisanje (prepisivanje, samostalno pisanje i diktat). Čitanje (ščitavanje / globalno čitanje, glasno i tiho čitanje); pitanja kojima se proverava razumevanje pročitanog. Izgovor i pisanje glasova koji učenicima pričinjavaju teškoće (npr. dz, dž, ch, ľ).
	KNJIŽEVNOST		ŠKOLSKA LEKTIRA Poezija Narodna pesma: izbor Eduard Balažik Topolj: Nauč nás včielka pracovať... Sibila Mislovičova: Zlatá jeseň Narodna brzalica: Slnko, slnko Denisa Brlić: Semafór Pavel Mučaji: Tvoji priatelia/ Ježko si hľadá zimovisko Juraj Tušiak: Keď moja mama nie je doma Libuša Friedova: Mama a ja Krista Bendova: Klopi, klopi brána ili Zoroslav Jesenski: Prváci do toho ili Miroslav Demak: Ťažko je Ljudmila Podjavorinska: Novina Ljubomir Feldek: Vianočný stromček ili Ljubica Krepštova: Svetielka Narodna: Novoročný vinš Elena Čepčekova: Dobrú chuť Jovan Jovanović Zmaj: Žaba číta noviny Uskršnja:Oblej ma šuhajko Jan Andel: Kuriatka Grigorij Starodubcev: Prechladnutý klavír Jan Turan: Leto, leto, letko Daniela Reidžstadterova: Lastovičí rozhlas Narodne umotvorine za decu (zagonetke, brojalice, brzalice,...) Proza Slovačka narodna priča: Koza odratá a jež/Kubov zajac/ Janko Hraško Ezop: Svrček a mravec Ruska basna: Líška a bocian Narodna priča: Kocúr v čižmách/ O veľkej repe (prema slikama) Miroslav Gašpar: Andrej superhrdina Ana Majerova: : Pekné vety ili Karol Pen: Oliver Počítadlo Dragan Lukić: Ako rastú deti Pavel Grnja: Chór Božena Trilecova: O smelom Dunčiatku Eva Lenartova: Ako kozliatko potrestalo Zuzku Maria Đuričkova: Studená návšteva Maria Jančova: Šťastie Daniel Hevier: Písmenková polícia Narodne umotvorine. Dramski tekstovi Dušan Radović: Žalobaba Dečje igre: Hra na prsteň, O kolenbabu,... Skečevi primereni uzrastu i lutkarsko pozorište. Popularni i informativni tekstovi Izbor iz ilustrovanih enciklopedija i časopisa za decu o značajnim ličnostima slovačkog jezika, književnosti i kulture. DOMAĆA LEKTIRA Mihal Babinka: Abeceda skáče Daniel Hevier (izbor) Izbor iz basni i slikovnica za decu Književni pojmovi: - pesma; - priča; - događaj; mesto i vreme zbivanja; - književni lik - izgled, osnovne osobine i postupci; - basna; - zagonetka.
	JEZIK Gramatika, pravopis i ortoepija		Rečenica; reč; slovo. Uloga glasa / slova u razlikovanju značenja izgovorene odnosno napisane reči. Rečenice kao obaveštenje, pitanje i zapovest. Veliko slovo na početku rečenice, u pisanju ličnih imena i prezimena, imena naselja (jednočlanih) i naziva mesta i ulice u kojoj učenik živi, kao i naziv škole koju pohađa. Pravilno potpisivanje (ime, pa prezime). Tačka na kraju rečenice; mesto i funkcija upitnika i uzvičnika u rečenici.
	JEZIČKA KULTURA	Govorenje	Vođeni i slobodni razgovor. Praznici i porodične proslave. Usmena poruka. Pričanje, prepričavanje i opisivanje (narodne nošnje, tradicionalne kuhinje,...). Kazivanje književnog teksta. Dramski, dramatizovani tekstovi, scenska improvizacija. Scensko izvođenje teksta (dramsko i lutkarsko). Dečje narodne igre. Bogaćenje rečnika: leksičke i sintaksičke vežbe. Razgovorne, situacione i jezičke igre.
		Slušanje	Stvarne i simulirane situacije. Slušna poruka. Audio-vizuelni zapisi. Igre za razvijanje slušne pažnje.
		Pisanje	Pitanja o sopstvenom iskustvu, bićima, predmetima, pojavama, slikama, o književnom i neknjiževnom tekstu. Pisana poruka. Kraća tekstualna celina: o sopstvenom iskustvu, o doživljaju, o slikama, povodom književnog teksta. Rečenice / kratak tekst pogodan za diktiranje.
		Čitanje	Književni tekstovi. Tekstovi sa praktičnom namenom: pozivnica, uputstvo, spisak za kupovinu i dr. Nelinearni tekstovi: tekst u tabeli, raspored časova, strip, ulaznica i dr. 1. udžbenički: Maria Šćevkova, Oljga Bujasova: Abeceda pre Barborku; tekstovi o znamenitim ličnostima slovačke kulture; 2. vanudžbenički: o pravilima učtivog ponašanja (bonton); o mestu u kojem učenici žive; o životinjama itd.

Ključni pojmovi: početno čitanje i pisanje, književnost, jezik i jezička kultura.

UPUTSTVO ZA DIDAKTIČKO-METODIČKO OSTVARIVANJE PROGRAMA

Nastavni program predmeta Slovački jezik u prvom razredu osnovne škole čine četiri predmetne oblasti: Početno čitanje i pisanje, Književnost, Jezik i Jezička kultura. Preporučena distribucija časova po predmetnim oblastima je sledeća: Početno čitanje i pisanje - 90 časova, Književnost - 45 časova, Jezik - 10 časova i Jezička kultura - 35 časova. Sve oblasti se prožimaju i nijedna se ne može izučavati izolovano i bez sadejstva sa drugim oblastima.

POČETNO ČITANJE I PISANJE

Pripremni period

Vežbe u otklanjanju dijalekatskih i žargonskih karakteristika govora se izvode polako i sistematično. Učitelji posebnu pažnju treba da obrate na izgovor glasova: h - ch, l - ľ.

Motoričke vežbe za razvijanje ruke, šake i prstiju se razvijaju kroz igru. Preporučuje se vezivanje čvorova od kanapa, vezivanje pertli, zakopčavanje dugmića, nizanje perlica (mogu se izvoditi i na časovima fizičkog vaspitanja). Grafomotoričke vežbe su veoma važne u pripremi za pisanje. Svaka grafomotorička vežba treba da se poveže sa nekim događajem, vežbom slušanja, posmatranja, pričanja i sl. Ovde je preporuka da se analizira presma sa CD uz Čitanku Ljubice Krepštovej Diera do sveta. Takve vežbe, odnosno pisanje elemenata slova, izvode se na različite načine, kroz crteže, ramove za slike u prostoru predviđenom za pisanje. Učenike treba podsticati da upotpune crtež dodajući svoje elemente (korelacija sa likovnom kulturom). Vežbe pisanja linija izvoditi bez podizanja ruke, iz jednog poteza. Učenike usmeravati na pravilno držanje olovke (grafitne olovke, hemijske olovke, naliv pera, flomastera). Upotrebu gumice treba svesti na minimum, jer smanjuje odgovornost učenika u pisanju. Paziti na pravilno držanje tela, udaljenost od stola, pravilan položaj tela u odnosu na sto i na ugao pisanja. Pri pisanju učiti učenike da ne žure, da ruka bude opuštena.

Čitanje i pisanje

Nastavu početnog čitanja i pisanja treba izvoditi na više nivoa uz primenu principa individualizacije. Sadržaji, metode i oblici rada treba da se prilagode mogućnostima i potrebama učenika koristeći diferenciranu nastavu.

U ovom periodu učenici treba da vežbaju čitanje odgovarajućih tekstova, pravilno izgovoraju sve glasove i pravilno naglašavaju reči i rečenice. Treba obratiti pažnju na individualne sposobnosti učenika. Svako dete čita svojim tempom i prema svojim sposobnostima. Poželjno je često proveravati stepen savladanosti tehnike čitanja i razumevanja pročitanog. Pri učenju čitanja mogu se koristiti igre slovima i rečima, jezičke igre (rebusi, ispunjalke, ukrštene reči). Učenici tako upoznaju nove sadržaje, situacije imaju veću motivisanost, a atmosfera je prijatna i opuštena. Podsticati učenike da svakodnevno vežbaju čitanje kod kuće. Sarađivati sa roditeljima učenika i pružiti im neophodne informacije vezane za čitanje (motivacija dece, čitanje u svakodnevnim životnim situacijama, udaljenost teksta od očiju je 30 centimetara i sl.).

Učenici uče da pišu pojedinačna štampana i pisana slova, reči i rečenice; cifre. Razmak između štampanih slova u rečima je ravnomeran. Kod učenja pisanih slova posebnu pažnju posvetiti grafičkom uvezivanju slova u rečima. Slova treba da budu iste visine i debljine, a razmak između reči ujednačen. Pisanje uvežbavati kroz prepisivanje, dopunjavanje rečenica, sastavljanje rečenica na osnovu slike, sastavljanje rečenica na osnovu niza slika, diktate i samostalno pisanje rečenica i kraćih tekstualnih celina. Pored usvajanja oblika slova, smera pisanja samog slova, posebnu pažnju treba obratiti na prostornu orijentaciju u svesci. Pojedinačno pisanje slova se ograničava na jedan do dva reda u svesci. Dnevna opterećenost pisanjem ne treba da je duža od 25 minuta. Levoruka deca pišu levom rukom.

Usavršavanje čitanja i pisanja

KNJIŽEVNOST

Preporučeni sadržaji iz oblasti Književnost savladavaju se tokom cele školske godine, iz bukvara/početnice i uz pomoć čitanke, CD uz čitanku, kao osnovnih nastavnih sredstava, tako što učitelj planira njihovu realizaciju u skladu sa individualnim karakteristikama učenika i ukupnim mogućnostima kolektiva, rukovodeći se ishodima učenja.

U propisanim tekstovima iz školske lektire ponuđen je izbor, odnosno opredeljivanje učitelja da u nekim slučajevima izabere između dva, odnosno tri dela (npr. bira se jedna narodna priča). Obavezno se obrađuje pesma Kriste Bendove Klopi, klopi brána i jedna od ponuđenih pasama Zoroslava Jesenskog Prváci do toho ili pesma Miroslava Demaka Ťažko je. Obrađene pesme se na zadaju sve da učenici uče napamet. Pesmu, koju je napisao Pavel Mučaji Ježko si hľadá zimovisko učenici ne uče napamet. Pesma se obrađuje po delovima a onda se učenici motivišu da je čitaju kao celinu. Preporuka je da nastavnik vrši izbor tekstova iz čitanke i sa CD uz čitanku tako, da se obavezno obradi bar po jedan tekst, koji opisuje godišnja doba ili praznike.

JEZIK

Gramatika

Potrebno je ukazivati na razlikovnu funkciju glasa u okviru reči (npr. đak, džak). Tako se posredno skreće pažnja na važnost pravilnog pisanja slova, odnosno pravilnog izgovaranja glasova.

Pravopis

Pravopisna pravila učenici treba da savladaju putem sistematskih vežbanja (elementarnih i složenih). Ova vežbanja treba da budu što raznovrsnija i treba ih organizovati što češće.

JEZIČKA KULTURA

Govorenje učenika razvija se u razgovoru u kojem ih učitelj usmerava da usavršavaju svoju komunikaciju. U vođenom razgovoru o književnom tekstu ili o određenoj temi, učenici odgovaraju na pitanja, postavljaju pitanja, iznose svoja mišljenja i stavove. Slobodni, odnosno društveni razgovor, osnova je svakodnevne komunikacije i zato je potrebno učenike usmeravati kako da učtivo započnu razgovor, razmenjuju informacije i koriste osnovne forme učtivosti. Učenici se ohrabruju da oblikuju usmenu poruku u kojoj će izneti informacije na primerima iz svakodnevnog školskog života. (Kao motivacioni tekst se mogu koristiti tekstovi iz čitanke autorki Hane Zelinove Čo je rodina i Marie Đuričkove V kotolni). U toku svakog razgovora učenici se podstiču da govore, odnosno da iznose informacije, svoja mišljenja, imenuju osećanja, uz odabir odgovarajućih reči.

Preporučeni oblici usmenog izražavanja jesu pričanje, prepričavanje i opisivanje. To su sadržaji programa, odnosno sadržaji učenja. Učenik se postepeno uvodi u usmeno izražavanje i uči kako da prepriča tekst, kako da priča ili kako da opisuje. Izražavanje se realizuje kroz govorne vežbe uz pomoć datog ili zajedničkog plana. Plan pomaže učenicima da osmisle sadržinu govora, ali ne treba sputavati one koji mogu da govore samostalno sa individualnim planom, pa i bez njega. Usmeno se prepričava kraći tekst, deo pozorišne predstave ili filma. Preporučene vrste pričanja su: pričanje o slici ili po nizu slika (priča u slikama), pričanje o doživljajima i događajima... Kao izlazni tekst se može koristiti tekst iz čitanke Viete rozprávať ako Martinko? Opisuju se godišnja doba, biljke i životinje, najbolji drug ili drugarica, članovi porodice, kućni ljubimci i sl. Kao motivaciju koristimo tekstove iz čitanke ili sa CD-a uz čitanku od Marie Jančove Braček a sestrička, Mihala Babinke Verš o búde,Sibile Mislovečove Kde bývajú zvieratká, Viere Dobiašove Otec rok, Daniele Reihstedterove Jesenný šarkan,...) Učenici se upućuju na pravilno govorno izražavanje. Među uvežbavanje govornog izražavanja treba uvrstiti i vežbe za pravilan izgovor glasova, slogova i reči (za ovakvu logopedsku vežbu je pogodna pesma Daniela Heviera:Prvácke zuby, pesma Marie Topoljske Orechovci, Kriste Bendove: Naučme sa "r",...).

Igre za razvijanje slušne pažnje izvode se u nastavnom kontekstu: pažljivo slušanje sa zadatkom, na primer, Prepoznaj ko govori, Slušaj kako govorim (tiho, brzo), Čujem glas t...

Čitanje se uvežbava na delima školske i domaće lektire, i na drugim književnim i neknjiževnim tekstovima. Posebna pažnja treba da je usmerena na čitanje informativnih tekstova, prema interesovanjima učenika i u društvenom kontekstu, prema preporučenim sadržajima programa. Potrebno je praktikovati sledeće vrste čitanja: glasno čitanje (celog teksta, štafetno, fleksibilno, dramskog teksta po ulogama); tiho čitanje (u sebi). Razumevanje teksta pokazuje se pomoću podsticaja ili pitanja i iskazivanjem teme / poente teksta (u skladu sa predznanjem), kao i predstavljanjem ključnih delova teksta slikom (ilustracija teksta). Informacije u tekstu pronalaze se vođeno (odgovaranjem na reproduktivna pitanja ko?, gde?, kako?, kada?) i samostalno, bez detaljno datih uputstava.

HRVATSKI JEZIK

Naziv predmeta	HRVATSKI JEZIK
Cilj	Cilj nastave hrvatskog jezika jest: jasno, točno i prikladno sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom, te ovladavanje pravilnim usmenim i pisanim izražavanjem, njegujući svijest o značaju uloge jezika u očuvanju nacionalnog identiteta; osposobljavanje za tumačenje odabranih književnih i drugih umjetničkih djela iz hrvatske i svjetske baštine, radi njegovanja tradicije i kulture hrvatskog naroda i razvijanja interkulturalnosti.
Razred	prvi
Godišnji fond sati	180 sati

ISHODI Obrađenom temom/područjem, učenik će biti sposoban:	PODRUČJE/TEMA		SADRŽAJI
- razlikovati izgovoreni glas i napisano slovo, kao i izgovorene te napisane riječi i rečenice - vladati osnovnom tehnikom čitanja i pisanja latiničnog teksta - razumjeti ono što pročita - aktivno slušati i razumjeti sadržaj književnoumjetničkog teksta koji mu se čita - prepoznati pjesmu, priču i igrokaz - izraziti svoja zapažanja, misli i osjećaje nakon slušanja ili čitanja književna teksta i povezati ih s vlastitim iskustvom - kazivati stihove pjesme - sudjelovati u scenskom izvođenju teksta - odrediti središnji događaj, vrijeme (tijek događanja) i mjesto događanja u umjetničkom djelu - uočiti likove i izraziti svoje mišljenje (vrednovati postupke) o ponašanju likova u književnom djelu - prepoznati zagonetku i razumjeti njezino značenje - prepoznati basnu i razumjeti njezino značenje - razlikovati slovo, riječ i rečenicu - pravilno izgovoriti i napisati kratku i potpunu rečenicu jednostavne strukture s odgovarajućom intonacijom odnosno interpunkcijskim znakom na kraju - pravilno upotrijebiti veliko slovo - razgovarati u skladu s jezičnim razvojem, izraziti svoje potrebe, misli i osjećaje te poštovati pravila uljudnoga ophođenja - pozorno slušati pitanja i odgovarati cjelovitom rečenicom - govoriti više cjelovitih rečenica tematski povezanih u cjelinu - usmeno prepričavati, usmeno pričati prema slici ili slikama te usmeno pričati o doživljajima - usmeno opisivati stvari iz neposrednog okruženja - birati i koristiti se odgovarajućim riječima u govoru; na pravilan način koristiti se novim riječima u svakodnevnom govoru - pozorno i kulturno slušati sugovornike - slušati, razumjeti i parafrazirati poruku - slušati interpretativno čitatanje i kazivanje književnih tekstova radi razumijevanja i doživljaja književnih tekstova - izdvajati obavijesti iz slušanog ili pročitanog teksta prema uputama (pronaći obavijesti izravno dane u tekstu) - riječima i slikom izraziti o čemu tekst govori - primjenjivati osnovna pravopisna pravila - pisati čitko i uredno - pismeno odgovarati na postavljena pitanja - pisati rečenice po diktatu primjenjujući osnovna pravopisna pravila - glasno, pravilno i s razumijevanjem čitati - tiho čitati (u sebi), s razumijevanjem pročitanog - razlikovati razne medijske sadržaje primjerene njegovoj dobi i zanimanju	POČETNO ČITANJE I PISANJE		Glas i slovo; tiskana i pisana slova latiničnog pisma Riječi i rečenice kao govorne i pisane cjeline Tekstovi zasićeni slovima koja se obrađuju/tekstovi predviđeni za globalno čitanje Sve vrste tekstova koji su napisani tiskanim ili pisanim slovima Jezične igre Analitičko-sintaktička vježbanja; leksička i sintaksička vježbanja; motoričke vježbe Pisanje (prepisivanje, samostalno pisanje i pisanje po diktatu). Čitanje (ščitavanje/globalno čitanje, glasno i tiho čitanje); pitanja kojima se provjerava razumijevanje pročitanog.
	KNJIŽEVNOST		ŠKOLSKA LEKTIRA Poezija Sanja Pilić, Kiša Marinko Marinović, Jesen Stanislav Femenić, Nakrivio kapu žir, Maslačak šalje svoju djecu u svijet, Idi pa vidi Milan Radić, Kruh Bruno Horst Bull, Ptičji oproštaj Vera Zemunić, Darovi svetoga Nikole, Tulipan Vesna Parun, Ide zima Stanislava Adamić, Zima, Snježne balerine Zvonimir Balog, Male priče o velikim slovima T Luko Paljetak, Ježić ubodežić Jadranka Čunčić-Bandov, Cvrčak i bubamara, Karneval Nada Sabadi, Proljetne sličice Grigor Vitez, Zelena škola, Kvočka vodi svoju djecu u šetnju Elza Herceg, Jaglaci Sanja Kireta, Šarena lica uskrsnih pisanica Sunčana Škrinjarić, Tuga bijelog medvjeda Proza Jadranka Čunčić-Bandov, Zvjezdani razgovor Željka Horvat-Vukelja, Božićna želja, Plavo puce (Slikopriče) Sunčana Škrinjarić, Proljeće Vladimir Volkov, Ježevi u gostima Mihail Pljackovskij, Pouka iz prijateljstva Nada Zidar-Bogadi, Šešir Stanislav Femenić, Neobično prijateljstvo Ivan Goleš, Zašto puž nosi svoju kućicu Anto Gardaš, Svinja u trgovini Ljubica Balog, Kamen Rene Fallet, More govori Balint Vujkov, Bajke (jedna po izboru) Dramski tekstovi Jadranka Čunčić-Bandov, Dobri zmajevi, Jesenko, Jesenska šumska šala, Proljetni suncobran Popularni i obavijesni tekstovi Izbor iz ilustriranih enciklopedija i časopisa za djecu o značajnim ličnostima hrvatske književnosti i kulture po izboru učitelja. DOMAĆA LEKTIRA (do pet djela po izboru) Jacob i Wilhelm Grimm, Bajke Zvonimir Balog, Male priče o velikim slovima Stanislav Femenić, Idi pa vidi Ljudevit Bauer, Mladen Veža, Tri medvjeda i gitara Sunčana Škrinjarić, Nevenka Macolić, Kako sanjaju stvari Jens Sigsgaard, Pale sam na svijetu Željka Horvat-Vukelja, Ninoslav Kunc, Hrabrica Željka Horvat-Vukelja, Sanja Pribić, Slikopriče Svjetlan Junaković, Dome, slatki dome, Balint Vujkov, Pripovitke za laku noć (narodne pripovijetke) - izbor Nedeljka Šarčević, Sve i svašta da poleti dječja mašta (zagonetke, pitalice)
	KNJIŽEVNOST		Književni pojmovi: - pjesma - priča - događaj, mjesto i vrijeme zbivanja - književni lik - izgled, osnovne osobine i postupci - dramski tekst za djecu - šaljiva pjesma - basna - zagonetka.
	JEZIK Gramatika, pravopis i ortoepija		Rečenica; riječ; slovo Uloga glasa i slova u razlikovanju značenja izgovorene i napisane riječi Rečenice kao obavijest, pitanje i zapovijest Veliko slovo na početku rečenice, u pisanju osobnih imena i prezimena, imena naselja (jednočlanih) i naziva mjesta i ulice u kojoj učenik živi, kao i naziv škole koju pohađa Pravilno pisanje osobnog imena Točka na kraju rečenice; mjesto i funkcija upitnika i uskličnika u rečenici Pravilna uporaba i pisanje riječi koje su dio aktivnoga rječnika, a koje sadrže glasove i, je, ije i e.
	JEZIČNA I MEDIJSKA KULTURA	Komunikacija i govor	Pozdravljanje, upoznavanje Vođeni i slobodni razgovor Govorni predlošci Usmena poruka Pričanje, prepričavanje i opisivanje Kazivanje stihova Dramski, dramatizirani tekstovi, scenska improvizacija Scensko izvođenje teksta (dramsko i lutkarsko) Bogaćenje rječnika: leksičke i sintaksičke vježbe Razgovorne, situacijske i jezične igre.
		Slušanje	Stvarne i simulirane situacije Slušna poruka Audiovizualni zapisi Igre za razvijanje slušne pozornosti.
		Pisanje	Pitanja o vlastitom iskustvu, bićima, predmetima, pojavama, slikama, o književnom i neknjiževnom tekstu Pisana poruka Kraća tekstualna cjelina o vlastitom iskustvu, doživljaju, slikama, na temelju književnog teksta Rečenice ili kratak tekst pogodan za diktat.
		Čitanje	Književni tekstovi Tekstovi s praktičnom namjenom: pozivnica, uputstvo, spisak za kupovinu i dr.
		Medijska kultura	Isprekidani tekstovi: tekst u tablici, piktogrami, raspored sati, strip, ulaznica i dr. Obavijesni tekstovi: izbor iz enciklopedija i časopisa za djecu (Smib, NIU Hrvatska riječ - podlistak za djecu Hrcko) Pismo, vijest, pravila učtivog ponašanja (bonton), mjesto u kojem učenici žive, životinje i dr. Kazališna predstava za djecu Edukativni digitalni mediji (Učim brojke i slova s Hlapićem)

Ključni pojmovi: početno čitanje i pisanje, književnost, jezik te jezična i medijska kultura.

UPUTE ZA DIDAKTIČKO-METODIČKO OSTVARIVANJE PROGRAMA

Nastavni program predmeta Hrvatski jezik u prvom razredu osnovne škole čine četiri predmetna područja: početno čitanje i pisanje, književnost, jezik te jezična i medijska kultura. Preporučena podjela sati po predmetnim područjima je sljedeća: početno čitanje i pisanje - 90 sati, književnost - 45 sati, jezik - 10 sati te jezična i medijska kultura - 35 sati. Sva se tri područja prožimaju i ni jedno se područje ne može proučavati zasebno.

POČETNO ČITANJE I PISANJE

Nastava početnog čitanja i pisanja izvodi se u prvom polugodištu prvoga razreda osnovne škole, a ako postoji potreba, može se nastaviti i u drugom polugodištu. Početno čitanje i pisanje ostvaruje se samostalno, ali obuhvaća i sadržaje iz književnosti, jezika te jezične i medijske kulture.

Pripremno razdoblje

Tijekom pripremnog razdoblja učitelji trebaju ispitati sljedeće sposobnosti učenika: pričanje, prepričavanje, poznavanje slova, poznavanje čitanja i pisanja, spretnost u rukovanju priborom za pisanje i crtanje. Ispitivanje sposobnosti učenika obavlja se različitim aktivnostima koje se međusobno prožimaju.

Usmeno izražavanje provodi se igrama i aktivnostima kojima se vježba komunikacija (pozdravljanje u konkretnim situacijama: dobro jutro, dobar dan i doviđenja; zahvala, ispričavanje). Učenici mogu vježbati razgovjetan govor i pravilan izgovor promatrajući slike ili niz slika, prepričavajući slušani tekst, odgledanu kazališnu ili lutkarsku predstavu. Učitelji trebaju upućivati na pravilnu artikulaciju glasova i s učenicima komentirati odslušano.

Vježbe promatranja potrebno je provoditi uočavanjem cjeline i detalja, promatranja predmeta, pojava i okolice. Treba ih tematski organizirati. Prvo se promatra učionica, pa se poslije ta aktivnost proširuje na okolinu. Učenici mogu promatrati predmete, ljude, životinje, događaje, slike, slike u nizu, fotografije, objekte iz okolice i sl. Pozornost učenika prvo je potrebno usmjeriti na cjelinu, zatim na najvažnije pojedinosti, a potom na one manje važne. Mogu se opažati: oblici, boje, odnosi, pokreti, mimika i geste, skriveni detalji i sl.

Vježbe slušanja započinju slušanjem onoga što govori učitelj, a potom i drugi (učenici, glumci i spikeri). Slušanje treba povezati s mimikom i gestama koje prate ono što se govori. Slušaju se i zvukovi onomatopejskog tipa, šumovi, artikulirani i neartikulirani zvukovi. Tijekom slušanja, potrebno je odvajati važno od nevažnoga, te razvijati pozornost i koncentraciju učenika. Učitelj obvezno zahtijeva uporabu riječi hrvatskog standardnog jezika.

Analitička vježbanja trebaju biti zanimljiva i poticajna, jer su jedan od najvažnijih preduvjeta za učenje čitanja i pisanja. Ne izvode se zasebno, već povezano s vježbama slušanja i promatranja. Uočava se pozicija glasova u riječi koja je izgovorena i pozicija slova u riječi koja je napisana. Kada učenici ovladaju uočavanjem glasova i njihovom pozicijom u riječima, prelazi se na rastavljanje riječi na glasove. Započinje se riječima od dvaju glasova, a zatim od triju, četiriju i više.

Sintaktička se vježbanja organiziraju uporedo s analitičkima. Riječi koje su već rastavljene na glasove spajaju se u cjelinu. Započinje se najlakšim primjerima i ide k sve težim. Učenici se tako pripremaju za čitanje i razumijevanje pročitanog.

Vježbe u otklanjanju dijalekatskih i žargonskih karakteristika govora izvode se polako i sustavno. Učitelji posebnu pozornost trebaju usmjeriti na pravilan izgovor glasova č i ć, dž i đ, j i lj, te pravilnu uporabu i, je, ije i e u pisanju i govoru.

Motoričke vježbe za razvijanje ruke, šake i prstiju razvijaju se igrom. Preporučuju se vježbe vezivanja čvorova od špage, vezivanja vezica, zakopčavanja gumbića, nizanja perlica (mogu se izvoditi i na satima tjelesnog odgoja). Grafomotoričke vježbe veoma su važne u pripremi za pisanje. Svaka se grafomotorička vježba treba povezati s nekim događajem, vježbom slušanja, promatranja, pričanja i sl. Takve vježbe, odnosno pisanje elemenata slova, izvoditi na različite načine: crtežima, okvirima za slike u prostoru predviđenom za pisanje te ih poticati da upotpune crteže dijelovima po svojem izboru (korelacija s likovnom kulturom). Vježbe pisanja crta izvode se bez podizanja ruke, iz jednog poteza. Učenici se usmjeravaju na pravilno držanje olovke (grafitne olovke, flomastera). Gumicom za brisanje treba se minimalno koristiti, jer smanjuje odgovornost učenika u pisanju. Paziti na pravilno držanje tijela, udaljenost od stola, pravilan položaj tijela u odnosu na stol i na kut pisanja. Pri pisanju, učenike se uči da ne žure i da ruka bude opuštena.

Učenje čitanja i pisanja

Didaktičko-metodička organizacija nastave početnog čitanja i pisanja ovisi o mnogim čimbenicima, a najvažniji odnosi se na predznanje učenika. Učitelji biraju metodu obrade slova u nastavi početnoga čitanja i pisanja (monografska, skupna ili kompleksna) ili kombinaciju metoda.

Nastava početnog čitanja i pisanja treba izvodi se na više razina primjenom načela individualizacije. U svakom odjelu postoje učenici koji znaju čitati, oni koji prepoznaju slova, a ne znaju čitati i oni koji ne poznaju slova. Sadržaje, metode i oblike rada treba prilagoditi mogućnostima i potrebama učenika.

U tom razdoblju učenici trebaju vježbati čitanje odgovarajućih tekstova, pravilno govoriti sve glasove i pravilno naglašavati riječi i rečenice uvažavanjem individualnih sposobnosti učenika. Svako dijete čita svojom brzinom i prema svojim sposobnostima. Poželjno je često provjeravati stupanj ovladanosti tehnike čitanja i razumijevanja pročitanog različitim metodama (odgovori na pitanja, usmeno i pismeno, zadatci s nalozima). Pri učenju čitanja, mogu se koristiti igre slovima i riječima, jezične igre (rebusi, ispunjaljke, križaljke). Učenici tako upoznaju nove sadržaje, situacije, više su motivirani, a atmosfera je ugodna i opuštena. Potrebno je poticati učenike na svakodnevno vježbanje čitanja kod kuće. Suradnja s roditeljima učenika vrlo je važna da bi im se pružile neophodne obavijesti vezane za čitanje (motiviranje djece, čitanje u svakodnevnim životnim situacijama, udaljenost teksta od očiju je 30 centimetara i sl.).

Učenici se uče pisanju pojedinačnih tiskanih i pisanih slova, riječi i rečenice, znamenki. Razmak između tiskanih slova u riječima treba biti ravnomjeran. U učenju pisanih slova, posebna pozornost posvećuje se grafičkom povezivanju slova u riječima. Slova trebaju biti iste visine i debljine, a razmak između riječi ujednačen. Pisanje se vježba prepisivanjem, dopunjavanjem rečenica, sastavljanjem rečenica na osnovu slike, sastavljanjem rečenica na osnovu niza slika, diktatom i samostalnim pisanjem rečenica te kraćih tekstualnih cjelina. Pored usvajanja oblika slova, smjera pisanja samog slova, posebnu pozornost treba obratiti na prostornu orijentaciju u bilježnici. Pojedinačno pisanje slova ograničava se na jedan do dva retka u bilježnici. Dnevna opterećenost pisanjem ne treba biti dulja od 25 minuta. Ljevoruka djeca pišu lijevom rukom.

Usavršavanje čitanja i pisanja

U tom razdoblju učenik treba vladati osnovnom tehnikom čitanja i pisanja. Usavršavanje čitanja treba vježbati na tekstovima koji su kratki, dinamični, zanimljivi i primjereni uzrastu učenika, kao i na tekstovima školske i domaće lektire. Posebnu pozornost treba obratiti na razumijevanje pročitanih riječi, rečenica i tekstova. Redovnim vježbanjem učenici automatiziraju proces čitanja i pisanja.

KNJIŽEVNOST

Preporučeni sadržaji iz područja Književnost ovladavaju se tijekom cijele školske godine iz Hrvatske početnice, kao osnovnog nastavnog sredstva. Učitelj planira njihov ostvaraj u skladu s individualnim karakteristikama učenika da bi se dostigli ishodi učenja.

Pri osposobljavanju učenika uz pomoć učitelja, za razumijevanje tekstova iz školske lektire, popularnih, obavijesnih tekstova iz časopisa za djecu, enciklopedija i sl., važno je uočavanje događaja, prostornih i vremenskih odnosa i važnih pojedinosti u opisima bića i prirode. Tekstovi iz školske lektire koriste se za usavršavanje čitanja i pisanja te upoznavanje učenika s osnovnim pojmovima iz književnosti, za poticanje učenika da uoče likove u književnom djelu, njihove osobine i postupke, njihova emocionalna stanja (radosno, tužno, smiješno) i za razlikovanje pojmova dobra i zla.

U propisanim tekstovima iz školske lektire ponuđen je izbor, odnosno dana je mogućnost učitelju da između više djela koja obrađuju istu temu, odabere jedno ili dva djela (npr. odabrati dva djela koja govore na temu Jeseni od ponuđenih - Kiša Sanje Pilić, Jesen Marinka Marinovića, Nakrivio kapu žir Stanislava Femenića, Jesenko, Jesenska šumska šala Jadranke Čunčić-Bandov, na temu Zime obvezno je obraditi slikopriču Božićna želja, Željke Horvat-Vukelja, pjesmu Ide zima Vesne Parun i još jednu po izboru). Obvezno je obraditi pjesme i kratke tekstove koji su zasićeni slovima koja se obrađuju.

Prvi put uvodi se čitanje teksta u nastavcima, na primjeru Tri medvjeda i gitara Ljudevita Bauera. To podrazumijeva da učitelj, prema planu, čita dio po dio teksta i razgovara s učenicima o pročitanom, na jednom ili dvama planiranim satima, motivirajući ih da djelo pročitaju u cijelosti.

Tekstovi predviđeni programom su jednostavni, kratki i zasnovani na nizanju tijeka događanja. Učenik treba odrediti mjesto i vrijeme radnje, razumjeti uzročno-posljedični raspored događaja, odnosno što se u priči dogodilo prvo, a što sljedeće, što je prethodilo nekom događaju, a što iz njega slijedi.

Učenik treba formalno razlikovati poeziju, prozu i dramski tekst (razlikovanje stiha od proznog i dramskog teksta pisanog po ulogama). Učenik treba razlikovati pjesmu (i šaljivu pjesmu po tonu pjevanja) od priče (basne) i dramskog teksta, ali bez uvođenja definicija književnoteorijskih pojmova. Detaljnije terminološko određivanje uvodi se postupno u starijim razredima.

Učenik treba: razumjeti preneseno značenje zagonetke; prepoznati žanr basne kao priče s prenesenim značenjem; biti upoznat s postojanjem narodne i autorske basne (koje mogu biti u stihu ili u prozi); da u basnama likovi mogu biti ne samo životinje već i biljke, predmeti, antropomorfizirana bića (Sreća, Nada) ili ljudi; biti u stanju razumijeti njezino preneseno značenje i izdvojiti njezinu pouku. Budući da se u tom uzrastu integralni tekst basne nerijetko prilagođava ili skraćuje, u ishodima nisu navedeni strukturni žanrovski elementi basne (fabula i pouka).

Učenike se osposobljava za uočavanje nepoznatih i manje poznatih riječi u tekstu, potiče ih se da pitaju učitelja za njihovo objašnjenje da bi što bolje razumijeli značenje teksta. Vođeni pitanjima (tko?, što?, gdje?, kada?, zašto?) o pročitanom sadržaju, osposobljavaju se da odgovore oblikuju rečenicama, odjeljcima, kraćim tekstovnim cjelinama, ovisno o individualnim sposobnostima. Tijekom obrade književnih tekstova, učenici stječu prva literarnoestetska iskustva i oblikuju svoje stavove o djelu koje slušaju ili čitaju. Učitelj potiče učenike da iskažu svoje stavove, kao i da ih potkrijepe činjenicama iz teksta u skladu s dobi.

Čitanjem lirskih pjesama, učenici postupno uče prepoznati i doživjeti melodičnost pjesama, izražajno ih čitati i kazivati (po izboru). Uspostavljanje razlike između djela u stihu i djela u prozi, ne radi se na teorijskoj razini.

Obradom dramskih tekstova za djecu, učenici se motiviraju na niz stvaralačkih aktivnosti koje nastaju djelom (scenski nastup, dramska igra, lutkarska igra, dramski dijalozi, gledanje dječje kazališne predstave, snimanje i komentiranje dramatiziranih ulomaka). Pritom učenici usvajaju i pravila ponašanja u kazalištu u okviru odgojnog djelovanja škole. Aktivnim slušanjem, a potom i samostalnim čitanjem jednostavnih književnih i ostalih vrsta tekstova, učenici se osposobljavaju da sadržaje dovode u vezu s ilustracijama koje prate književni, popularni i obavijesni tekst.

Od prvoga razreda sadržajima programa sugerira se sustavno i postupno usvajanje književnih pojmova, a učiteljima se preporučuje kontinuirano uvođenje novih riječi u rječnički fond učenika, da bi se on obogatio. Usvajanje književnih pojmova ne podrazumijeva učenje njihovih definicija, već njihovo imenovanje i opisno obrazlaganje, uočavanje njihove uloge u književnoumjetničkom tekstu.

Razvijanju čitalačkih navika doprinosi ponovno vraćanje domaće lektire u školske programe. U prvom razredu sati domaće lektire ostvaruju se u drugom polugodištu. U namjeri da se učenici od prvog razreda navikavaju na čitanje lektire u obveznom i slobodnom izboru, uspostavlja se suradnja sa školskim knjižničarom, a nekoliko sati tijekom godine može se ostvariti u školskoj knjižnici.

Vještina čitanja i razumijevanja pročitanog stječe se i u okviru Jezične kulture, i to obradom književnoumjetničkih tekstova. Učenici se potiču na čitanje tekstova u slikovnicama (basne, bajke i priče).

JEZIK

U nastavi jezika učenici se osposobljavaju za pravilnu usmenu i pisanu komunikaciju standardnim hrvatskim jezikom. Otuda zahtjevi u ovom programu nisu usmjereni samo na jezična pravila i gramatičke norme već i na njihovu funkciju. Na primjer, rečenica se ne upoznaje samo kao gramatička jedinica (sa stanovišta njezine strukture) već i kao komunikativna jedinica (sa stanovišta njezine funkcije u komunikaciji).

Gramatika

Osnovni je programski zahtjev u nastavi gramatike učenicima predstaviti i tumačiti jezik kao sustav. Nijedna jezična pojava ne izučava se zasebno, izvan konteksta u kojem se ostvaruje njezina funkcija.

Vježbama slušanja, govorenja, čitanja i pisanja učenici uočavaju jezične pojave bez njihova imenovanja. Tako se postavlja temelj za proširivanje jezičnih sadržaja u narednim razredima.

Potrebno je ukazivati na razlikovnu funkciju glasa u riječi (npr. đak, džak). Tako se posredno skreće pozornost na važnost pravilnog pisanja slova, odnosno pravilnog izgovaranja glasova.

Elementarne osnove morfologije učenici razvijaju uočavajući riječ kao jezičnu jedinicu veću od glasa, a manju od rečenice. Riječi uvijek treba uočavati i obrađivati unutar rečenice. U pisanju, učenicima je potrebno naglasiti da je riječ odvojena bjelinama s obje strane, a u govoru inzistirati na pravilnom naglašavanju riječi (ako ju učenici pogrešno izgovaraju).

Rečenice treba uočavati, kad god je to moguće, u tekstu. U pisanju je važno isticati da rečenice počinju velikim slovom i završavaju se točkom, znakom pitanja ili znakom usklika (na taj način povezuju se gramatika i pravopis). Kada se rečenica izgovara, učenicima se skreće pozornost na njezinu intonaciju, naročito ako se radi o pitanju.

Vježbe za usvajanje i utvrđivanje znanja iz gramatike do razine praktične primjene u novim govornim situacijama proistječu iz programskih zahtjeva, ali su u velikoj mjeri uvjetovane konkretnom situacijom u odjelu - govornim odstupanjima od standardnog jezika te pogreškama koje se javljaju u pismenom izražavanju učenika. Stoga vježbanja u nastavi jezika treba provoditi na temelju sustavnog praćenja govora i pisanja učenika.

Pravopis

Pravopisna pravila učenici usvajaju sustavnim vježbama (osnovnim i složenim). Ta vježbanja trebaju biti raznovrsna i česta.

JEZIČNA I MEDIJSKA KULTURA

Područje Jezična kultura obuhvata razvijanje osnove pismenosti učenika, odnosno usavršavanje govorenja, slušanja, čitanja i pisanja. Jezična kultura podrazumijeva njegovanje kulture govora, pismenog izražavanja, bogaćenje rječnika i razvijanje komunikacijskih sposobnosti učenika. Nastavni rad u Jezičnoj kulturi ostvaruje se prožimanjem s drugim područjima predmeta, kao i u samostalnim nastavnim jedinicama.

Govorenje učenika razvija se u razgovoru tijekom kojeg ih učitelj usmjerava k usavršavaju svoje komunikacije. U vođenom razgovoru o književnom tekstu ili o određenoj temi, učenici odgovaraju na pitanja, postavljaju pitanja, iznose svoja mišljenja i stavove. Slobodni, odnosno društveni razgovor, osnova je svakodnevne komunikacije i stoga je potrebno učenike usmjeravati kako učtivo započeti razgovor, razmjenjivati informacije i upotrebljavati osnovne oblike učtivosti. Tijekom razgovora, mogu se izdvajati situacijski govorni predlošci koji se koriste u svakodnevnim komunikacijskim situacijama. Učenici se ohrabruju oblikovanju usmene poruke u kojoj će iznijeti informacije na primjerima iz svakodnevnog školskog života. Tijekom svakog razgovora učenici se potiču da iznose informacije, svoja mišljenja, imenuju osjećanja, odabirom odgovarajućih riječi.

Preporučeni oblici usmenog izražavanja su, prema sadržajima programa te sadržajima učenja, pričanje, prepričavanje i opisivanje. Učenik se postupno uvodi u usmeno izražavanje i uči kako prepričati tekst, kako pričati ili kako opisivati. Izražavanje se ostvaruje govornim vježbama danim ili zajedničkim planom prepričavanja. Plan pomaže učenicima osmisliti sadržinu govora, ali ne treba sputavati one koji mogu govoriti samostalno. Usmeno se prepričava kraći tekst, dio kazališne predstave ili filma. Preporučene vrste pričanja su: pričanje o slici ili po nizu slika (priča u slikama), pričanje o doživljajima i događajima. Opisuju se godišnja doba, biljke i životinje, najbolji prijatelj ili prijateljica, članovi obitelji, kućni ljubimci i sl. Učenici se upućuju na pravilno govorno izražavanje.

Kazivanje odabranih tekstova ili njihovih kratkih ulomaka usmjereno je bogaćenju rječnika i pravilanom govoru. Govore se napamet naučene odabrane pjesme, da bi se učenik upoznao s pravilima recitiranja. Također, mogu se napamet naučiti i govoriti kratki ulomci iz priča i dijelovi dramskog teksta (lice). Cilj te vrste govorenja je izražajan govor, a ne samo memoriranje teksta. Zato treba pažljivo odabrati što će djeca učiti napamet govoriti, a neki od kriterija su umjetnička vrijednost teksta i njegova prilagođenost uzrastu. Scenski se izvode dramski tekstovi iz školske lektire i dramatizirani tekstovi. Scenske igre najbolje je ostvariti na temelju književnih djela koja su pogodna za scensko improviziranje.

Bogaćenje rječnika u funkciji jasnog izražavanja ostvaruje se korištenjem odgovarajućih riječi u govoru, usvajanjem i korištenjem novih riječi, kao i proširivanjem opsega značenja jedne riječi. Nove riječi usvajaju se iz pravilnog govora te iz književnih i neknjiževnih tekstova. Učenici se upućuju da iz svojeg aktivnog rječnika, uz aktiviranje pasivnog, upotrebljavaju riječi koje što preciznije prenose željenu obavijest, ali i da riječima mogu govor učiniti ljepšim.

Jezična se kultura učenika njeguje i igrovnim aktivnostima, posebno jezičnim igrama. Vrste igara potrebno je odabrati prema internim stanjima učenika ili u kontekstu nastavnog sadržaja. To mogu biti razgovorne igre, na primjer, razgovor s neposlušnom lutkom ili razgovor s književnim likom. Osim toga, može se provoditi situacijskim igrama, odnosno stvarnim situacijama, na primjer, razgovor u prodavaonici, razgovor kod liječnika. Također, mogu se odabrati i premetaljke, rebusi, palindromi, ulančavanje, dopunjaljke, jednostavne križaljke.

Slušanje je važna aktivnost u komunikaciji. Učenici se u razgovoru upućuju da pozorno i kulturno slušaju sugovornike. U nastavnom kontekstu, učenici slušaju što drugi govore i to potvrđuju reproduciranjem ili parafraziranjem slušne poruke, kao i postupanjem zamolbama i usmenim instrukcijama odraslih i vršnjaka. Pozorno slušanje prakticira se i u simuliranim situacijama (razgovorne i situacijske igre). Učenici slušaju čitanje učitelja, vršnjaka, spikera.

Zapis po slušanju podrazumijeva diktat, kojim se vježba i pisanje. Međutim, prvi korak u ostvarivanju diktata je slušanje i uočavanje granice između riječi i rečenica ovisno o intonaciji, čime se razvija jezično povezivanje izgovorene i zapisane riječi.

Igre za razvijanje slušne pozornosti izvode se u nastavnom kontekstu: pozorno slušanje sa zadatkom, na primjer, Prepoznaj tko govori, Slušaj kako govorim (tiho, brzo), Čujem glas t.

Pisanje i čitanje uvježbava se u nastavi početnog čitanja i pisanja te u područjima Književnost, Jezik i Jezična i medijska kultura. U sadržajima programa iz područja Jezične i medijskekulture dani su osnovni elementi koji se odnose na pismenost učenika, s tim da se oni ne mogu promatrati zasebno, već skupa s ishodima i preporučenim sadržajima u svim područjima predmeta. Dakle, čitanje i pisanje ne uče se posebno u nastavnim područjima, već tijekom svih nastavnih sadržaja.

U prvom razredu učenici pišu rečenice i kraće tekstualne cjeline. Potrebno je individualno pristupiti svakom učeniku, uvažavajući njegove sposobnosti i mogućnosti u pisanju. Ako dijete ima poteškoća u pisanju, potrebno je pažljivo i postupno uvoditi ga u pisanje, dok je dijete koje napreduje potrebno poticati odgovarajućim zahtjevima. Učenici pismeno odgovaraju na jednostavna pitanja o vlastitom iskustvu, bićima, predmetima, pojavama, slikama, kao i na pitanja o književnom i neknjiževnom tekstu. Osim toga, učenici samostalno osmišljavaju i pišu rečenice o vlastitu iskustvu, bićima, predmetima, pojavama. Također, zapisuju naslov slike ili naslove slika u nizu i rečenice na temelju slike ili niza slika (priča u slikama).

Učenici uče zapisivati kraće pisane poruke kojima prenose obavijesti i koje imaju praktičnu namjenu. Te poruke nemaju klasičan oblik, već služe za svakodnevne namjene, na primjer, obavijesti o školskim obvezama (obavijesti o izvannastavnim aktivnostima, popis školskog pribora ili potrebnog materijala za školske predmete).

Učenje samostalnog pisanja teksta počinje spajanjem više rečenica u cjelinu. Učenici pišu o svojem iskustvu, doživljaju, slici ili po nizu slika (priča u slikama). U skladu sa svojim sposobnostima, učenik će napisati dvije do tri povezane rečenice ili kraći tekst.

U pisanju se primjenjuju naučena pravopisna pravila koja se uče u okviru područja Jezik. Potrebno je dosljedno primjenjivati pravopis u pisanju od početnog čitanja i pisanja. Učenici se upućuju i na biranje primjerene riječi i upotrebljavaju nove dok pišu.

Čitanje se uvježbava na djelima školske i domaće lektire, i na drugim književnim i neknjiževnim tekstovima. Posebnu pozornost treba usmjeriti na čitanje obavijesnih tekstova, u skladu sa zanimanjima učenika i u društvenu kontekstu, u skladu s preporučenim sadržajima programa. Potrebno je prakticirati sljedeće vrste čitanja: glasno čitanje (cijelog teksta, štafetno, fleksibilno, dramskog teksta po ulogama), tiho čitanje (u sebi). Razumijevanje teksta pokazuje se poticanjem ili pitanjem i iskazivanjem teme/poante teksta (u skladu s predznanjem), kao i predstavljanjem ključnih dijelova teksta slikom (ilustracija teksta). Informacije u tekstu pronalaze se vođeno (odgovaranjem na reproduktivna pitanja tko?, gdje?, kako?, kada?) i samostalno, bez detaljno danih uputa.

U području medijske kulture potrebno je upoznati učenike s različitim medijskim sadržajima (animirani filmovi, televizijske i radijske emisije za djecu, kazališne predstave, dječji časopisi) koji su primjereni dobi i zanimanju učenika. Također, poželjno je učenike poticati na čitanje kraćih tekstova u književnim i zabavnopoučnim časopisima za djecu. Od učenika treba tražiti da izraze svoje mišljenje o medijskim sadržajima govorom i crtežom, izdvoje omiljene medijske sadržaje i razgovaraju o njima.

Aktivnosti i sadržaji iskazani u području medijske kulture uvjetovani su razvojnom dobi i zanimanjima učenika, fizičkim okružjem (lokalne zajednice i njihova ponuda društvenokulturnih i umjetničkih sadržaja). Učenike je potrebno upućivati na digitalne sadržaje dostupne svima bez obzira na mjesto školovanja ili stanovanja. Sadržaji izvanučionične vrste zahtijevaju pojedinačni angažman svakoga učenika, aktiviranje stečenih znanja i kompetencija, u smislu neposrednoga iskustvenog učenja. Učitelj ima obvezu pratiti i poticati individualni razvoj učenika. Preporuča se najmanje jedanput na godinu zajednički posjet učenika i učitelja određenomu izabranom sadržaju.

Naziv predmeta

SRPSKI KAO NEMATERNJI JEZIK

PROGRAM A
ZA UČENIKE ČIJI MATERNJI JEZIK PRIPADA NESLOVENSKIM JEZICIMA I KOJI ŽIVE U HOMOGENIM SREDINAMA
(osnovni nivo standarda)

Cilj	Cilj učenja srpskog kao nematernjeg jezika jeste osposobljavanje učenika da se služi srpskim jezikom na osnovnom nivou u usmenoj i pisanoj komunikaciji radi kasnijeg uspešnog uključivanja u život zajednice i ostvarivanja građanskih prava i dužnosti, kao i uvažavanje srpske kulture i razvijanje interkulturalnosti kao temeljne vrednosti demokratskog društva.
Razred	Prvi
Godišnji fond časova	72 časa

ISHODI Po završenoj oblasti /temi učenik će biti u stanju da:	OBLAST/ TEMA	SADRŽAJI
- razume i verbalno koristi predviđeni leksički fond; - imenuje predmete i bića iz bliskog okruženja; - iskaže radnju koja se dešava u momentu govorenja; - razume osnovne prostorne odnose;	JEZIK	Oko 150 punoznačnih i pomoćnih reči; Prezent glagola u 1, 2. i 3. licu jednine (potvrdni i odrični oblik); Prosta rečenica sa imenskim delom predikata; Lične zamenice 1, 2. i 3. lica jednine u funkciji subjekta; Prosta rečenica sa glagolskim predikatom; Imenice u lokativu jednine sa predlozima u i na uz glagol jesam - na nivou razumevanja;
- razume sadržaj kratke literarne forme; - napamet kazuje kratke pesme (i prigodne, adaptirane dijaloge); - ilustruje tekst koji mu je pročitan, ističući neke od motiva (uz pomoć auditivnih i vizuelnih sredstava);	KNJIŽEVNOST	Dečije razbrajalice i igre: "Ringe, ringe raja" "Eci, peci, pec" "1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, izašao beli mesec" "Danas nam je divan dan" (rođendanska pesma) DuškoTrifunović: "Voće" (odlomak), ili: "Kruška, jabuka, šljiva" (nepoznati autor - pesma koja se peva) Ljubivoje Ršumović: "Slon" "Deda Mraze" ("Preko brda, preko brega..." - nepoznat autor)
- razume polako i jasno izgovorena jednostavna pitanja koja se odnose na ličnu identifikaciju i identifikaciju predmeta i osoba iz neposrednog okruženja; - postavi jednostavno pitanje (Ko je ovo/to?, Šta je ovo/to?) ili odgovori na njega; - adekvatno koristi osnovne izraze za pozdravljanje; - predstavi se i traži istu informaciju od sagovornika.	JEZIČKA KULTURA	Osnovni sadržaji tematskih oblasti:	Preporučena leksika
		I. Lično predstavljanje: osnovne informacije o sebi - ime i prezime	zvati se
		II. Porodica: članovi uže porodice	mama, tata, dečak, devojčica, brat, sestra, baba, deda, porodica
		III. Život u kući: kuća/stan, osnovne prostorije, osnovni nameštaj, rođendan	kuća, soba, kuhinja, kupatilo, vrata, prozor, spavati, sto, ormar, krevet, velik, mali, gledati, kuvati, rođendan, torta, slaviti, srećan, izvoli, hvala, godina
		IV. Hrana i piće: osnovne namirnice	voda, hleb, mleko, meso, jaje, jesti, piti, sok, čokolada, jabuka, banana, pomorandža
		V. Odeća i obuća: osnovni odevni predmeti i obuća	majica, pantalone, suknja, haljina, cipele, patike, čarape
		VI. Obrazovanje: učionica, osnovni školski pribor	škola, učenik, učenica, učionica, čas, učitelj, učiteljica, deca, drug, drugarica, ići, stajati, sedeti, učiti, čitati, pisati, crtati, pevati, bojiti, torba, knjiga, sveska, olovka, bojica, gumica, rezač, tabla, kreda, klupa, stolica
		VII. Priroda: doba dana, biljke i životinje (tipični primeri iz okruženja)	noć, mesec, sunce, pas, mačka, ptica, riba, cvet, drvo, trava, lep
		VIII. Sport i igre: igra, igračke	igrati se, trčati, lopta, lutka, automobil
		IX. Naselja, saobraćaj i javni objekti: selo, grad	selo, grad, ulica, park, raditi
		X. Netematizovana leksika: dani u nedelji, brojevi do 10,osnovne boje, pomoćni glagol, lične zamenice, pokazne zamenice, predlozi, veznici, prilozi, upitne reči, rečce	ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota, nedelja; jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet, deset; žuta, plava, crvena, zelena, crna, bela; sam, si, je; ja, ti, on, ona; ovo, to; u, na; i; tu, sada; ko, šta, kako (se zoveš), gde; li, da, ne
		XI. Komunikativni modeli: pozdravljanje, predstavljanje	zdravo, doviđenja, dobar dan

Ključni pojmovi sadržaja: srpski kao nematernji jezik, slušanje, razumevanje, govor

PROGRAM B
ZA UČENIKE ČIJI MATERNJI JEZIK PRIPADA SLOVENSKIM JEZICIMA I KOJI ŽIVE U VIŠENACIONALNIM SREDINAMA
(srednji - napredni nivo standarda)

Cilj	Cilj učenja srpskog kao nematernjeg jezika jeste osposobljavanje učenika da vodi usmenu i pisanu komunikaciju sa govornicima srpskog kao maternjeg jezika radi kasnijeg punog uključivanja u život zajednice i ostvarivanja građanskih prava i dužnosti, kao i upoznavanje srpske kulturne baštine i razvijanje interkulturalnosti kao temeljne vrednosti demokratskog društva.
Razred	Prvi
Godišnji fond časova	72 časa

ISHODI Po završenoj temi/oblasti učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA	SADRŽAJI
- razume i verbalno koristi predviđeni leksički fond; - imenuje bića i predmete iz bliskog okruženja i pripiše im tipične osobine; - iskaže radnju koja se dešava u momentu govorenja; - sastavi rečenice sa pravim objektom; - iskaže osnovne prostorne odnose;	JEZIK	200-250 punoznačnih i pomoćnih reči; Prosta rečenica sa glagolskim predikatom; Prosta rečenica sa imenicom i pridevom u imenskom delu predikata; Prezent glagola u oba broja i sva tri lica; Imenica u akuzativu u funkciji pravog objekta (oba broja); Imenice u akuzativu sa predlozima u i na sa glagolom ići; Imenice u lokativu sa predlozima u i na; Lične zamenice sva tri lica i oba broja u funkciji subjekta;
- razume kratke pesme i odabrane odlomke proznih tekstova uz pomoć raznovrsnih nastavnih sredstava; - napamet kazuje pesme i prigodne kratke dijaloge iz odabranih proznih tekstova; - ilustruje tekst koji mu je pročitan, ističući neke od motiva (uz pomoć audio i vizuelnih sredstava); - uočava melodiju reči koje se rimuju; - povezuje ilustracije uz tekst ili prigodni animirani film sa tekstom koji sluša;	KNJIŽEVNOST	Dečije razbrajalice i igre: "Kruška, jabuka, šljiva" "1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, izašao beli mesec"; Ranko Simović: "Gde se sunce noću skriva" "Deda Mraze" ("Preko brda, preko brega..." - nepoznat autor) Jovan Jovanović Zmaj: "Evo nam roda doleće" Dragan Lukić: "Lutka bez glave" Ljubivoje Ršumović: "Au, što je škola zgodna"
- razume jednostavna pitanja koja se odnose na ličnu identifikaciju i identifikaciju predmeta i osoba iz neposrednog okruženja; - predstavi sebe i osobe iz svog okruženja i traži iste informacije od sagovornika; - koristi osnovne izraze za pozdravljanje i zahvaljivanje u skladu sa situacijom; - učestvuje u kratkom dijalogu sa vršnjacima i porodicom na poznatu temu.	JEZIČKA KULTURA	Osnovni sadržaji tematskih oblasti: I. Lično predstavljanje: osnovne informacije o sebi - ime i prezime, adresa II. Porodica i ljudi u okruženju: članovi uže porodice III. Život u kući: kuća/stan, prostorije, nameštaj, dvorište, rođendan IV. Hrana i piće: osnovne namirnice V. Odeća i obuća: osnovni odevni predmeti i obuća VI. Obrazovanje: prostorije u školi (učionica), školski nameštaj, školski pribor VII. Priroda: doba dana, biljke i životinje (tipični predstavnici) VIII. Sport i igre: igra i igračke IX. Naselja, saobraćaj i javni objekti: selo i grad X. Netematizovana leksika: dani u nedelji, brojevi do 10, osnovne boje, lične zamenice, pokazne zamenice, predlozi, veznici, prilozi, upitne reči, rečce XI. Komunikativni modeli: pozdravljanje, predstavljanje

Ključni pojmovi sadržaja: srpski kao nematernji jezik, slušanje, razumevanje, govor

UPUTSTVO ZA DIDAKTIČKO-METODIČKO OSTVARIVANJE PROGRAMA

Predmet srpski kao nematernji jezik pohađaju učenici koji nastavu slušaju na nekom od jezika nacionalnih manjina. Među tim učenicima postoje izrazite razlike u stepenu ovladanosti srpskim jezikom prilikom polaska u školu i u tempu i obimu kojim mogu napredovati tokom školovanja. Ova razlika uslovljena je različitim maternjim jezicima od kojih su jedni bliski srpskom jeziku (razlike među njima su takve da ne moraju ometati komunikaciju), dok su drugi strukturno toliko različiti da, bez elementarnog poznavanja jednog od njih, komunikacija među govornicima nije ostvariva. Osim toga, na nivo kojim učenici realno mogu ovladati srpskim jezikom utiče i sredina u kojoj žive (pretežno homogena ili heterogena sredina).

Imajući ovo u vidu, za predmet srpski kao nematernji jezik sačinjena su dva programa.

Prema postavljenom cilju, očekivanim ishodima i datim sadržajima, prvi program (A) primeren je učenicima čiji se maternji jezici izrazito razlikuju od srpskog, koji žive u pretežno jezički homogenim sredinama i imaju malo kontakata sa srpskim jezikom, a u školu polaze gotovo bez ikakvog predznanja srpskog jezika.

Drugi program (B) predviđen je za učenike koji žive u jezički mešovitim sredinama, koji mogu brže i u većem obimu da savladavaju srpski jezik, odnosno da, u skladu s uzrastom, dostignu viši nivo vladanja srpskim jezikom.

Oba programa za predmet srpski kao nematernji jezik sadrže tri oblasti: Jezik, Književnost i Jezičku kulturu. One su funkcionalno povezane, prožimaju se i međusobno dopunjuju. Stoga ih treba razumeti kao delove kompleksne celine koji doprinose ostvarivanju ishoda ovog predmeta, svaki sa svojim specifičnostima.

Nastavnik je obavezan da se upozna sa ishodima i programskim sadržajima prvog ciklusa obrazovanja ili prethodnih razreda.

I. PLANIRANJE NASTAVE I UČENJA

Nastavni program orijentisan na ishode nastavniku daje veću slobodu u kreiranju i osmišljavanju nastave i učenja. Uloga nastavnika je da kontekstualizuje dati program potrebama konkretnog odeljenja imajući u vidu: sastav odeljenja i mogućnosti učenika; udžbenike i druge nastavne materijale koje će koristiti; tehničke uslove, nastavna sredstva i medije kojima škola raspolaže; resurse, mogućnosti, kao i potrebe lokalne sredine u kojoj se škola nalazi. Polazeći od datih ishoda i sadržaja, nastavnik najpre kreira svoj globalni plan rada, na osnovu koga će kasnije razvijati svoje operativne planove. Ishodi definisani po oblastima olakšavaju nastavniku dalju operacionalizaciju ishoda na nivo konkretne nastavne jedinice. Sada nastavnik za svaku oblast ima definisane ishode. Od njega se očekuje da za svaku nastavnu jedinicu, u fazi planiranja i pisanja pripreme za čas, definiše piramidu ishoda na tri nivoa: one koje bi svi učenici trebalo da dostignu, one koje bi većina učenika trebalo da dostigne i one koje bi trebalo samo neki učenici da dostignu.

Na ovaj način postiže se indirektna veza sa standardima na tri nivoa postignuća učenika. Pri planiranju treba, takođe, imati u vidu da se ishodi razlikuju, da se neki lakše i brže mogu ostvariti, ali je za većinu ishoda potrebno više vremena, više različitih aktivnosti. U fazi planiranja nastave i učenja veoma je važno da nastavnik pristupi udžbeniku kao jednom od nastavnih sredstava koje je poželjno bogatiti i proširivati dodatnim, samostalno izrađenim nastavnim materijalima. Pored udžbenika, kao jednog od izvora informacija, na nastavniku je da učenicima omogući uvid i iskustvo korišćenja i drugih izvora saznavanja.

II. OSTVARIVANJE NASTAVE I UČENJA JEZIK

Oblast Jezik obuhvata leksiku i gramatičke modele srpskog jezika. U sadržajima i ishodima ove oblasti nalaze se okvirni broj reči i gramatički elementi kojima učenik treba da ovlada u svakom razredu. U ovoj oblasti programa težište je na postepenom usvajanju sistema srpskog jezika počev od 1. razreda. Jezik počinje da se usvaja pomoću minimalnog broja reči upotrebljenih u osnovnim rečeničnim modelima s jasnim komunikativnim kontekstom. Odnosno, reči i njihovi oblici ne usvajaju se izolovano, već u rečeničnom, odnosno komunikativnom kontekstu. Za produktivnu upotrebu jezika nefunkcionalno je vankontekstualno učenje paradigmi (učenje samih oblika reči).

Usvajanje gramatike srpskog jezika u početnim fazama na mlađem uzrastu pretežno je nesvesno - u raznovrsnim aktivnostima učenici slušaju iskaze na srpskom jeziku, ponavljaju ih i kombinuju u odgovarajućim poznatim i bliskim kontekstima. U narednim fazama nastavnik pomaže učenicima da uoče jezička pravila i počnu da ih primenjuju.

Da bi učenik ovladao određenim fondom reči i gramatičkim elementima, neophodno je da ih razume i dugotrajno uvežbava. Na taj način stvaraju se preduslovi da ih primeni u odgovarajućoj komunikativnoj situaciji. Formalno poznavanje gramatičkih pravila ne podrazumeva i sposobnost njihove primene, te je takvo znanje korisno samo ukoliko pomaže boljem razumevanju nekih pravilnosti sistema. Odnosno, savladavanje gramatičkih pravila nije samo sebi cilj. Objašnjenje gramatičkih pravila, ukoliko nastavnik proceni da je korisno, treba da bude usklađeno s uzrastom učenika, njegovim kognitivnim sposobnostima, predznanjima u maternjem jeziku i svedeno na ključne informacije neophodne za primenu. Učenikovo poznavanje gramatičkih pravila procenjuje se i ocenjuje na osnovu upotrebe u kontekstu, bez insistiranja na njihovom eksplicitnom opisu.

Na nižem nivou vladanja jezikom (sredine u kojima se realizuje A program) važno je da se kod učenika razvije sposobnost razumevanja i konstruisanja iskaza koji sadrže elemente određene programom. Pritom je u produkciji (sastavljanju i kazivanju iskaza) na ovom nivou bitno da značenje poruke bude razumljivo, dok se gramatička ispravnost postiže postepeno. Na tom nivou očekuju se tipične greške izazvane interferencijom i nedovoljnom savladanošću materije. Greške nisu samo znak nepoznavanja gradiva, već su upravo pokazatelj da je učenik spreman da se upusti u komunikaciju, što nastavnik treba da podstiče. To ne znači da greške uopšte ne treba ispravljati. Nastavnik odlučuje o tome kada će, na koji način i koje greške ispravljati, vodeći računa istovremeno i tome da učenika motiviše za komunikaciju i o tome da se greške postepeno redukuju.

Upravo su časovi iz oblasti Jezik pogodni za usmereno, ciljano usvajanje pojedinih segmenata, gramatičkih elemenata srpskog jezika. Tokom ovih časova preporučuje se dinamičko smenjivanje različitih aktivnosti: različiti tipovi vežbi slušanja, provera razumevanja slušanog, ponavljanje, gramatičko i leksičko variranje modela, dopunjavanje, preoblikovanje potvrdnih u upitne i negirane forme i sl.

Realizacija nastave srpskog kao nematernjeg jezika prema B programu podrazumeva određeno vladanje srpskim jezikom od početka školovanja, odnosno mogućnost bržeg napredovanja u toku školovanja. U takvim okolnostima očekuje se manja zastupljenost grešaka i njihovo brže ispravljanje. Primena B programa podrazumeva ovladanost sadržajima A programa i podizanje jezičke kompetencije na viši nivo, te je nastava jezika u funkciji osposobljavanja učenika za pravilno komuniciranje savremenim standardnim srpskim jezikom u skladu s jezičkim i vanjezičkim kontekstom.

Budući da učenici koji pohađaju nastavu srpskog kao nematernjeg jezika, pohađaju i nastavu maternjeg jezika, svrsishodno je u odgovarajućim prilikama koristiti transfer znanja stečenih na maternjem jeziku i o maternjem jeziku. Nastava srpskog kao nematernjeg jezika treba da bude u korelaciji s nastavom maternjeg jezika.

Jezička građa se iz razreda u razred postepeno proširuje i usložnjava, ona je kumulativna i nadovezuje se na prethodnu. Uvođenje novog elementa podrazumeva ovladanost prethodnim, što znači da se nova građa oslanja na prethodnu koja se kontinuirano uvežbava. Sledeći primeri kraćih tekstova ilustruju primenu jezičke materije poštujući postupnost i uvođenje novih jezičkih sadržaja u svakom razredu u A programu:1

_____________
1 U zagradi su navedeni sadržaji oblasti Jezik za svaki razred.

1. razred (prezent glagola u 1, 2. i 3. licu jednine (potvrdni i odrični oblik); prosta rečenica s imenskim delom predikata; lične zamenice 1, 2. i 3. lica jednine u funkciji subjekta; prosta rečenica s glagolskim predikatom; imenice u lokativu jednine s predlozima u i na uz glagol jesam): Zdravo! Ja se zovem Marija. Ja sam u školi. Ovo je učionica. Učenik je u učionici. On crta. To je učiteljica. Ona sedi na stolici.

2. razred (prosta rečenica s pridevom u imenskom delu predikata; akuzativ imenica bez predloga; lokativ s predlozima u i na; akuzativ s predlozima u i na sa glagolom ići; prezent glagola za sva tri lica i oba broja; lične zamenice 1, 2. i 3. lica množine u funkciji subjekta; prisvojne zamenice za 1. i 2. lice jednine sva tri roda u funkciji atributa i imenskog dela predikata): Ovo je moja škola. Mi smo učenici. Idemo u školu. Imamo torbe. Torbe su velike. Dečaci se igraju u dvorištu. Oni imaju loptu. Oni vole fudbal.

3. razred (perfekat glagola (sva tri lica i oba broja); prisvojne zamenice za treće lice jednine sva tri roda; prilozi sada, danas i juče): Marija danas slavi rođendan. Ovo je njena mama. Ona je juče pravila tortu. Ovo je njen tata. Tata je pravio sendviče. Došli su gosti. Marija je vesela.

4. razred (futur I glagola (sva tri lica i oba broja); imperativ (2. lice jednine i množine najfrekventnijih glagola); imenica u dativu u funkciji nepravog objekta uz glagole davanja i govorenja; prisvojne zamenice za sva tri lica jednine i množine -slaganje s imenicom u jednini; prilozi sutra, ujutru, uveče; uzročna rečenica s veznicima jer i zato što; frekventni prilozi za način (brzo, polako, lepo); tvorba imenica sa značenjem vršioca radnje, imaoca zanimanja izvedenih sufiksima: -ar, -ac, -ač; imenice koje označavaju žensku osobu izvedene sufiksima: -ica; -ka): Moj razred će sutra ujutru ići na izlet. Ja ću ustati u sedam sati. Napraviću sendvič. Učiteljica je rekla učenicima: "Ponesite vodu jer će biti toplo". Brzo ću se spakovati. Vozač Ivan će voziti autobus.

5. razred (uzročna rečenica s veznicima jer i zato što; odredbe za način iskazane frekventnim načinskim prilozima; složeni glagolski predikat s modalnim glagolima: trebati, morati, moći, smeti, želeti; imenice u genitivu s predlozima ispred, iza, iznad, ispod, pored u funkciji odredbe za mesto; kongruencija atributa i imenice u nominativu i akuzativu; tvorba imenica kojima se označavaju nazivi sportista; tvorba priloga od prideva): Ja želim da igram košarku. Treba mnogo trenirati. Jednog dana biću košarkaš. Pored moje kuće je košarkaški klub. Upisuju nove članove. Moja starija sestra trenira plivanje. Ona je dobra plivačica i vredno trenira.

6. razred (imenice u genitivu s predlozima od i do u funkciji odredbi za mesto i vreme; prilozi rano, kasno, uvek, nikad, ponekad, često, retko, ceo (dan), dugo, zimi, leti; kongruencija atributa i imenice u nominativu i akuzativu; imenica u instrumentalu sa značenjem sredstva i društva; komparativ i superlativ prideva i priloga; prisvojni pridevi na -ov/ev, -in (u nominativu); nazivi zemalja i regija izvedeni sufiksima: -ija, -ska): Imam dvanaest godina i idem u šesti razred. Volim modernu muziku. Sviram gitaru od četvrtog razreda. U junu ću ići na takmičenje u Italiju. Imam dobre drugove i drugarice. S njima idem u školu autobusom jer je škola daleko. Uvek se dobro zabavljamo. Leti često idemo na bazen biciklima. Moj najbolji drug se zove Marko. On je niži od mene i bolji je učenik jer više uči. Markova sestra se zove Mirjana.

7. razred (imenice u genitivu s predlozima sa, iz, oko, između u funkciji odredbe za mesto; imenice u genitivu s predlozima pre i posle u funkciji odredbe za vreme; lokativ u funkciji nepravog objekta uz glagole govorenja i mišljenja; imeničke, brojne i priloške sintagme sa značenjem količine; kongruencija atributa i imenice u dativu, instrumentalu i lokativu; najfrekventnije zbirne imenice sa sufiksom -je; tvorba imenica za označavanje mesta (prostora i prostorija) na kojem se vrši radnja: -ište/-lište, -onica); tvorba imenica sa značenjem etnika (primeri iz okruženja): Moja porodica živi u kući. Oko kuće imamo cveće. Naš sused je Mađar. Između naše i njegove kuće nalazi se malo igralište. S drugovima često idem tamo posle škole. Ponekad kupimo flašu soka i nekoliko kesica semenki, sedimo na drvenim klupama i razgovaramo o novim filmovima, strogim nastavnicima, muzici i raznim drugim stvarima. Prošle nedelje smo pomagali našem starom susedu da popravi ljuljaške i klackalice. Tako će i mlađoj deci biti lepše.

8. razred (zavisne rečenice: vremenska (s veznikom kad), namerna (s predikatom u prezentu), izrična (s veznikom da) i odnosna (sa zamenicom koji u funkciji subjekta); tvorba prideva sufiksima -ski i -(i)ji): Juče sam imala mnogo domaćih zadataka. Kad sam ih završila, uključila sam televizor. Posle pola sata u sobu je ušao moj brat i promenio kanal. Hteo je da gleda utakmicu. Rekla sam mu da ja želim da gledam omiljenu seriju koja počinje za pet minuta. On je rekao da je utakmica veoma važna, jer igraju srpska i mađarska reprezentacija. Nismo hteli da se svađamo. Dogovorili smo se da on ide u dnevnu sobu i tamo gleda utakmicu.

KNJIŽEVNOST

Program A predmeta srpski kao nematernji jezik namenjen je homogenoj sredini, učenicima koji veoma retko imaju kontakata sa govornicima čiji je maternji jezik srpski. Poznavanje jezika je na osnovnom (elementarnom) nivou, komunikacija na srpskom jeziku se teško ostvaruje, gramatički modeli su neuvežbani pošto učenici nemaju prilike da koriste srpski jezik, njihov rečnik ne sadrži veliki broj reči, reči veoma lako iz aktivnog fonda prelaze u pasivni i budu zaboravljene, leksika se usvaja sporije nego kod učenika heterogene sredine, interferencijske greške se često pojavljuju u tolikom obimu da ometaju razumevanje rečenice; iz ovih razloga bi akcenat trebalo da bude na leksici i jezičkim obrascima (modelima) koji će im obezbediti temelj za jednostavnu komunikaciju na srpskom jeziku.

U svakom razredu učenicima je ponuđeno više tekstova od broja koji je obavezujući. Osnovni kriterijum za izbor tekstova je nivo poznavanja jezika. Pored odabranih tekstova, obrađuju se i tekstovi po slobodnom izboru, pri čemu se vodi računa o nivou poznavanja jezika i interesovanjima učenika. Uz originalne književne tekstove planirana je i obrada konstruisanih tekstova koji treba da budu u funkciji obogaćivanja leksike neophodne za svakodnevnu komunikaciju na osnovnom nivou. Predlaže se da nastavnik planira najmanje tri časa za obradu jednog teksta kroz teme. Pesme koje se pevaju ne zahtevaju obavezno obradu, gramatička i leksička objašnjenja jezičkih pojava.

Oblast nastavnog programa Književnost doprinosi postizanju komunikativne funkcije jezika. Osnovna funkcija književnoumetničkih tekstova, odnosno adaptacija, pored osposobljavanja učenika za komunikativnu upotrebu jezika, jeste i upoznavanje učenika sa kulturom, istorijom i tradicijom srpskog naroda, kao i s književnim delima značajnim za srpsku književnost.

Funkcije adaptiranog književnog teksta u A programu:

- usvajanje leksike određenog tematskog kruga potrebne za svakodnevnu komunikaciju;

- čitanje, odnosno slušanje teksta u funkciji uvežbavanja razumevanja pisanog i govornog jezika - uvežbava se čitanje u sebi i čitanje sa razumevanjem;

- zadaci u vezi sa tekstom razvijaju umenje razumevanja teksta, uvežbava se veština pisanja, sastavljanje i pisanje rečenica koje sadrže poznatu leksiku uz uvežbavanje osnovnih jezičkih obrazaca, kao i razvijanje sposobnosti sastavljanja rečenica govornog jezika (prilikom pisanih i govornih vežbi tolerišu se interferencijske greške koje ne ometaju razumevanje rečenice);

- odgovori na pitanja (usmeno i pismeno) pomažu učeniku da razvije mehanizme sastavljanja rečenica na srpskom jeziku, odnosno izlaganje na srpskom jeziku uz vidno prisustvo interferencijskih grešaka - uputno je da nastavnik vrši korekcije ukazujući na pravilne oblike;

- reprodukcija teksta ili prepričavanje razvijaju sposobnost upotrebe jezika - učenik treba da se izrazi koristeći više rečenica, da formira i razvija govorne sposobnosti.

Književnoumetnički, adaptirani i konstruisani tekstovi pogodni su za tumačenje, pri čemu se uzimaju u obzir uzrast i predznanja učenika. Tekstovi su ujedno i polazna osnova za uvežbavanje novih reči i izraza, jezičkih modela, čitanja, pisanja, govora; stoga tri časa namenjena jednom tekstu predstavljaju istovremeno i obradu i uvežbavanje gradiva.

Rad na tekstu obuhvata:

1. Semantizaciju nepoznatih reči: semantizacija može da se izvede pomoću sinonima koji su poznati učenicima, vizuelnim prikazivanjem reči, postavljanjem reči u kontrastne parove (mali-veliki), opisivanjem reči jednostavnim rečenicama. Nastavnik mora da vodi računa da rečenica kojom opisuje nepoznatu reč sadrži učenicima poznate reči. Prevod je opravdan samo u slučaju kada ne postoje druga sredstva za objašnjenje značenja reči. Preporučuje se upotreba rečnika na času.

2. Slušanje ili čitanje teksta: savetuje se da nastavnik prvi put pročita tekst - na ovaj način učenici čuju pravilan izgovor reči, pošto učenici homogene sredine retko imaju prilike da čuju srpski jezik, nastavnikovo glasno čitanje je od izuzetne važnosti. Preporučuje se upotreba audio-vizuelnih sredstava. Zahtevi koji se u programu tiču učenja odlomaka iz poezije i proze napamet podstiču usvajanje modela govorenja, kao i intonaciju reči i rečenica.

Dramatizacija tekstova vezuje se i za javni nastup, ali i za razgovor o književnom delu pošto predstavlja vid njegove interpretacije. Saživljavanjem sa likovima dela, učenici mogu ispoljiti osećanja koja prepoznaju u ponašanju junaka i o kojima zaključuju.

3. Kontekstualizacija nove leksike: neophodno je da učenici nove reči postave u rečenični kontekst kako bi se leksika uvežbavala paralelno sa konstruisanjem rečenica. Rečenice treba da budu jednostavne da bi se izbegao veliki broj grešaka koje neminovno nastaju u složenijim konstrukcijama. Ukoliko rečenica sadrži previše grešaka, postaje nerazumljiva slušaocu. Kontekstualizacija novih reči je bitan elemenat funkcionalne upotrebe jezika pošto navodi učenika da sastavlja rečenice i aktivira rečnički fond i jezičke modele.

4. Pitanja u vezi s tekstom (u pisanoj formi i usmeno): proces razumevanja teksta ima više etapa. Tek kada se nova leksika usvoji i primeni u rečenicama može da se pređe na nivo razumevanja teksta. Nivo na kojem je učenik razumeo tekst može da se utvrdi postavljanjem pitanja u vezi s tekstom. Pitanja treba da se zasnivaju na leksici koju su ranije usvojili uz upotrebu novih reči obrađenih u tekstu. Uputno je da pitanja budu kratka (Šta je u Vesninoj torbi? - tekst Vesna i torba). Korisno je da deo pitanja bude u pisanoj, a deo u govornoj formi. Značajno je da se primarno uvežbava govor, a zatim i pisanje.

5. Pitanja povodom teksta (u pisanoj formi i usmeno): učenici uvežbavaju i ostvaruju komunikaciju na srpskom jeziku zasnovanu na poznatoj leksici, uz tolerisanje grešaka koje ne ometaju razumevanje. Pitanja treba da budu u skladu s leksičkim fondom kojim učenici raspolažu (na primer: Ko je junak priče?; Gde se odigrava radnja?; Kako izgleda junak priče?; Šta oseća devojčica u pesmi?). Ovo je sledeći nivo u procesu usvajanja jezičkih veština čiji je cilj navođenje učenika da ostvare komunikaciju na srpskom jeziku. Ovaj cilj je često veoma teško postići kod učenika homogene sredine, ali je neophodno navesti učenika da usmeno, a potom i u pisanoj formi upotrebi određene reči ili izraze na srpskom jeziku.

6. Razgovor o tekstu: u skladu sa leksikom kojom učenici raspolažu razgovor se zasniva na prepoznavanju glavnih likova, aktivnostima koje se vezuju uz njih, na isticanju osobina likova iz teksta. Kao deo procesa uvođenja učenika u upotrebu jezika uputno je da se učenici, prema modelima iz tekstova podstiču da sastavljaju rečenice potrebne u govornim situacijama. Na primer, dramatizacija teksta Vesna i torba - Vesna: Moja torba je stara. Olovka: Šta radiš, Vesna? Zašto stavljaš puno stvari u torbu? U torbi nema mesta. Tata: Vesna, treba da kupim novu torbu. Vesna: Tata, molim te, kupi mi novu torbu. Učenici se podstiču da povodom teksta zaključuju o idejama prepoznatim u tekstu (Šta tekst kazuje o Vesninim osobinama?).

Prilikom obrade poezije ne insistira se na književnoj teoriji, već na doživljaju lirske pesme. Podsticanje učenika da razume motive, pesničke slike i jezičkostilska izražajna sredstva dovodi se u vezu sa ilustrovanjem značajnih pojedinosti, kao i s uvežbavanjem intonacije stiha i uočavanjem rime u pesmi.

7. Komparativni pristup: nastavnik planira uključivanje tekstova maternjeg jezika koji se porede sa predloženim delima srpske književnosti (ukoliko je to moguće) i sa primerima vezanim za film, pozorišnu predstavu, različite audio-vizuelne zapise; u obradu književnog dela uključuje i sadržaje iz likovne i muzičke kulture, strip i različite vrste igara (osmosmerke, rebusi, ukrštene reči, asocijacije...).

Prilikom uočavanja bitnih poetskih elemenata u strukturi književnoumetničkog teksta, koristeći znanje stečeno na časovima maternjeg jezika, nastavnik se trudi da kod učenika (u skladu sa njihovim mogućnostima) objasni osnovne oblike pripovedanja (naracija, deskripcija, dijalog); pojam sižea i fabule, funkciju pesničke slike; ulogu jezičkostilskih sredstava i druge osnovne poetičke odlike teksta.

8. Oblikovanje kratkog teksta u pismenoj formi ili usmeno na osnovu adaptiranog književnog teksta: ovaj nivo upotrebe srpskog jezika u govornoj ili pisanoj formi predstavlja glavni cilj oblasti Književnost u A programu. Pokušaj samostalnog sastavljanja kraćeg teksta od pet ili šest rečenica (u paru ili u grupi) predstavlja viši nivo u ostvarivanju komunikativne funkcije jezika. Učenici razvijaju mehanizam upotrebe jezičke građe i jezičkih modela; spajaju reči u rečenice uz poštovanje gramatičkih struktura, zatim spajaju više rečenica u kraći tekst. Proces se odnosi i na govoreni i na pisani tekst.

Program B:

Književnoumetnički tekstovi u nastavi srpskog kao nematernjeg jezika imaju višestruku funkciju. Čitajući i tumačeći književnoumetnička dela i izabrane odlomke najznačajnijih dela srpskih pisaca, učenici će imati priliku da se upoznaju sa srpskom kulturnom baštinom i tako bolje razumeju sličnosti i razlike koje postoje između kulture naroda kojem pripadaju i kulture naroda čiji jezik uče. Tekstovi istovremeno predstavljaju izvor nove leksike i polaznu osnovu za dalji rad - razgovore, čitanje, interpretaciju, različite vrste govornih i pismenih vežbi i druge aktivnosti.

U oblasti nastavnog programa Književnost navedeni tekstovi usklađeni su s uzrasnim karakteristikama i jezičkim mogućnostima učenika. Dati predlog dela nastavnik će prilagođavati potrebama svojih učenika. Od predloženih dela, nastavnik samostalno bira ona koja će obrađivati, kao i dela kojima će proširiti spisak. Za svaki tekst je predviđeno po tri časa.

Za učenike koji srpski kao nematernji jezik budu savlađivali po programu koji je namenjen onima koji uče i žive u heterogenim jezičkim sredinama ili im je maternji jezik jedan od slovenskih jezika, predloženi su autentični književnoumetnički tekstovi ili odlomci iz njih. Ipak, postoje značajne razlike između učenika koji žive u heterogenoj sredini, a čiji je maternji jezik neslovenski, i učenika čiji je maternji jezik slovenski. Ove razlike je neophodno uzeti u obzir prilikom izbora tekstova za obradu i pri izradi udžbenika. Stoga se preporučuje autorima udžbenika i nastavnicima da neka od predloženih dela adaptiraju, skrate i prilagode jezičkom znanju i mogućnostima učenika čiji je maternji jezik neslovenski. Nastavnici koji rade s učenicima čiji maternji jezik pripada grupi slovenskih jezika, mogu se opredeljivati za autentična dela.

Bavljenje književnoumetničkim tekstom podrazumeva različite metodičke postupke koji će biti usmereni na njegovo što bolje razumevanje i tumačenje. Rad na tekstu sastoji se iz nekoliko etapa: uvodnog razgovora sa semantizacijom manje poznatih reči i izraza (ova etapa je posebno važna za učenike čiji jezik nije slovenski); prostorne i vremenske lokalizacije teksta; izražajnog čitanja; kratke provere umetničkog doživljaja i razumevanja teksta; razgovora o tekstu i njegovog tumačenja (različitih analitičko-sintetičkih postupaka kojima će se otkrivati estetske vrednosti dela, važne pojedinosti u njemu i mesta s posebnom ekspresivnošću); povezivanja dela s ličnim doživljajima i iskustvima učenika. Svaka od navedenih etapa zavisi od prirode teksta kao i od predznanja i mogućnosti učenika.

Uvodni razgovor i semantizacija manje poznatih reči i izraza biće za neke učenike od izuzetne važnosti za razumevanje dela i stoga im je potrebno posvetiti posebnu pažnju. O izboru reči za semantizaciju odlučuje nastavnik uvažavajući predznanja svojih učenika. Leksiku je najbolje semantizovati tokom uvodnog razgovora i pre prvog čitanja teksta kako bi se obezbedilo razumevanje sadržaja teksta nakon prvog čitanja. Reči se mogu semantizovati na različite načine - vizuelnim nastavnim sredstvima, demonstracijom, posredstvom sinonima i antonima, različitim opisnim definicijama i, ukoliko je to neophodno, reč se može i prevesti na maternji jezik učenika. Nije potrebno da sve reči koje se semantizuju uđu u aktivan leksički fond učenika, pojedine mogu ostati u pasivnom fondu. Leksika za koju se proceni da treba da uđe u aktivan leksički fond učenika, treba da bude zastupljena tokom razgovora o tekstu i njegove interpretacije, a korisno je osmisliti i različite leksičke vežbe koje će doprineti ostvarivanju ovog cilja. Učenike ovog uzrasta treba uvoditi i u korišćenje rečnika jer je ono sastavni deo čitanja. Važno je da se služe i dvojezičnim i jednojezičnim rečnicima i da ovladaju tehnikom pronalaženja reči i značenja koje reč ostvaruje u datom kontekstu. Rečnici predstavljaju veliku pomoć za čitanje i razumevanje tekstova različitih žanrova, naročito su korisni prilikom samostalnog čitanja.

Mnogi tekstovi, posebno odlomci iz obimnijih književnih dela, zahtevaće i lokalizaciju kako bi bili pravilno shvaćeni i doživljeni. Lokalizacija će u nekim slučajevima podrazumevati prepričavanje sadržaja koji prethode odlomku koji se obrađuje ili, na primer, davanje podataka o autoru. Nekad će biti neophodno delo smestiti u prostorne i vremenske okvire i protumačiti društvene, istorijske i druge okolnosti u kojima se radnja odvija.

Čitanje teksta je od velike važnosti za njegovo razumevanje i doživljavanje. U nastavi književnosti javljaju se različiti oblici čitanja. Razumevanje, doživljavanje i tumačenje teksta uslovljeno je kvalitetom čitanja. Važno je da prvo interpretativno čitanje teksta obavi nastavnik ili da učenici poslušaju kvalitetan zvučni zapis. Ovako će se obezbediti pravilno razumevanje i bolji umetnički doživljaj teksta. Mnoga dela zahtevaće jedno ili više ponovljenih čitanja naglas ili u sebi, usmerenih ka određenom cilju. Potrebno je da učenici ovladaju tehnikama glasnog čitanja i čitanja u sebi. Čitanje u sebi može biti u funkciji boljeg razumevanja teksta i ono uvek treba da bude usmereno od strane nastavnika, istraživačko. Učenici će, čitajući u sebi, pronalaziti u tekstu različite informacije kojima će potkrepljivati i svoje mišljenje i stavove, uvežbavaće brzo čitanje i osposobljavaće se za samostalno učenje. Cilj čitanja naglas jeste ovladanje tehnikom čitanja i savlađivanje važnih činilaca glasnog čitanja (izgovora i intonacije reči i rečenice, jačine glasa, pauza). Ovim putem učenici se postepeno uvode u izražajno čitanje. Ono se uvežbava na pažljivo odabranim epskim, lirskim i dramskim tekstovima. Izražajno čitanje uvežbava se na prethodno obrađenim tekstovima, planski i uz dobru pripremu. Nastavnik treba da osposobi učenike da usklade jačinu glasa, intonaciju, ritam, tempo, pauze s prirodom i sadržinom teksta kako bi izražajno čitanje bilo što uspešnije.

Jedan od važnih oblika rada jeste učenje napamet i izražajno kazivanje kratkih odlomaka iz odabranih književnoumetničkih tekstova u stihu i prozi (lirskih pesama, odlomaka iz proznih i dramskih tekstova). Učenike treba postepeno voditi od glasnog čitanja ka izražajnom čitanju i kazivanju napamet naučenih odlomaka.

Tumačenje teksta umnogome će zavisiti od sredine u kojoj se nastava realizuje, predznanja učenika i njihovog maternjeg jezika. S učenicima koji savlađuju program za srednji nivo, tumačenje teksta imaće više obeležja razgovora o važnim pojedinostima u njemu - događajima, likovima, mestu i vremenu odvijanja radnje. Razgovori o tekstu treba da obezbede pravilno razumevanje događaja, uočavanje veza između događaja i likova, tumačenje postupaka glavnih junaka i njihovih osobina. Bez obzira na to što za ove razgovore nije nužno da učenici znaju stručnu terminologiju (osnovni motiv, epitet, opisna lirska pesma), oni se ne smeju svesti na puko prepričavanje sadržaja teksta. Razgovor o tekstu nastavnik treba da vodi tako da omogući učenicima da u njemu ispolje što veću kreativnost, da im postavlja problemske zadatke, navodi ih da razmišljaju o uzročno-posledičnim vezama u delu, podstiče ih da slobodno maštaju i iznose svoje utiske o umetničkim slikama u delu.

S naprednijim učenicima nastavnik može ostvariti kompleksniju analizu i interpretaciju dela tokom koje će učenici izvoditi složenije zaključke o događajima i likovima, otkrivati ekspresivna mesta u delu i iznositi svoje utiske o njima služeći se osnovnom terminologijom teorije književnosti. U nastavi srpskog kao nematernjeg jezika nastavnik treba da se oslanja na književnoteorijska znanja koje su učenici stekli na svom maternjem jeziku i da ih aktivira kad god je to moguće. Tako, na primer, prilikom obrade književnih dela i odlomaka, treba računati na to da su učenici u maternjem jeziku usvojili osnovne književnoteorijske pojmove: tema, motiv, glavni lik i dr. U skladu sa Opštim standardima postignuća za Srpski kao nematernji jezik; poznavanje terminologije iz teorije književnosti očekuje se samo od učenika naprednog nivoa. Oni će, na primerima izabranih dela i odlomaka iz srpske književnosti, proširivati saznanja koja su stekli na svom maternjem jeziku i bogatiti ih novom primerima.

Nakon razgovora o sadržaju dela i njegove interpretacije, potrebno je s učenicima razgovarati i o ličnim doživljajima koji su izazvani delom - podsticati ih da dovode u vezu delo sa svojim ličnim iskustvima, dopustiti im da postavljaju pitanja, stvoriti u učionici uslove u kojima će se razvijati dijalog i diskusija.

Veoma je važno da učenici aktivno učestvuju u svim etapama rada, da iznose svoja osećanja, zapažanja, mišljenja, zaključke i da ih obrazlažu. Učeničke aktivnosti ne smeju biti ograničene samo na rad na času. U obradu teksta učenike treba uvoditi zadavanjem različitih pripremnih zadatka, koje će oni rešavati kod kuće. Nakon obrade teksta važno je da učenici stečena znanja funkcionalno primenjuju u daljem radu - prilikom izrade domaćih zadataka, samostalnog čitanja i usvajanja znanja iz drugih nastavnih predmeta. Nastavniku i učenicima će stečena znanja i veštine biti dragocena za interpretaciju novih književnih dela.

Kad god je to moguće, nastavu književnosti potrebno je povezivati s nastavom jezika, uspostavljati unutarpredmetnu i međupredmetnu korelaciju. Ona će doprineti svestranijem sagledavanju sadržaja, a učenici će steći kvalitetnija i trajnija znanja.

JEZIČKA KULTURA

Realizacija nastavnih sadržaja srpskog kao nematernjeg jezika podrazumeva kontinuitet u bogaćenju učeničke jezičke kulture. To je jedna od primarnih metodičkih obaveza nastavnika. Nastavnik treba da proceni sposobnosti svakog učenika za odgovarajući nivo komunikativne kompetencije i u skladu sa tim prilagodi jezički materijal. Ovo treba da dovede do funkcionalne upotrebe jezika u nastavi, ali i u svim ostalim životnim okolnostima, u školi i van nje, gde je valjano jezičko komuniciranje uslov za potpuno sporazumevanje. Jezička komunikacija podrazumeva vladanje receptivnim i produktivnim jezičkim veštinama, a to su: slušanje, čitanje, pisanje i govorenje. Osnovno obeležje savremenog metodičkog pristupa nastavi jezika i jezičke kulture jeste razvijanje učeničkih sposobnosti u sve četiri aktivnosti uporedo i njihovo prilagođavanje kognitivnim sposobnostima i jezičkom okruženju učenika. Ishodi u oblasti Jezička kultura koncipirani su tako da, s jedne strane, obezbede ostvarivanje minimuma jezičkih kompetencija, ali i da, s druge strane, ne ograniče učenike koji su u mogućnosti da ostvare veći napredak. Zbog specifičnosti ove nastave, predviđene ishode (pre svega kada su u pitanju homogene jezičke sredine) potrebno je ostvarivati kroz jezičke aktivnosti (kompetencije) koje su, s metodičkog aspekta, sličnije nastavi stranog nego maternjeg jezika.

Slušanje je prva jezička aktivnost s kojom se učenici susreću u nastavi srpskog kao nematernjeg jezika. Ona omogućava učeniku da upozna melodiju jezika, a zatim i njegov glasovni sistem, intonaciju reči i rečenice. Konačni cilj slušanja treba da bude razumevanje, kao preduslov za verbalnu produkciju, odnosno - komunikaciju.

Govorenje je najsloženija jezička veština, koja podrazumeva vladanje svim elementima jezika (fonetsko-fonološkim, morfološkim, sintaksičkim i leksičkim). Govorenje se najčešće realizuje u dijaloškoj formi, te prema tome podrazumeva razumevanje (sagovornika). Pored toga, govorenje je veština koja zahteva određenu brzinu i pravovremenu reakciju. Kao produktivna veština, zajedno sa pisanjem, omogućava učeniku da se izrazi na srpskom jeziku, postavi pitanje, interpretira neki sadržaj i učestvuje u komunikaciji sa drugima.

Čitanje je jezička aktivnost koja podrazumeva poznavanje grafijskog sistema jezika (slova), njihove glasovne realizacije, povezivanje glasova u reči i spajanje reči u rečenicu, uz poštovanje odgovarajućih ritmičkih i prozodijskih pravila. Cilj čitanja mora da bude razumevanje pročitanog jer samo tako ono predstavlja jezičku kompetenciju, a ne puku verbalizaciju slovnih karaktera.

Pisanje je produktivna jezička veština koja podrazumeva iskazivanje jezičkog sadržaja pisanim putem, upotrebom odgovarajućih slovnih karaktera i poštovanjem pravopisnih pravila. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti grafemama za koje ne postoje ekvivalenti u maternjim jezicima učenika. Takođe je važno obratiti pažnju na pravila fonetskog pravopisa (pisanje ličnih imena stranog porekla itd.). Pored toga, srpski jezik ima dva pisma - ćirilicu i latinicu, a učenik, još u prvom ciklusu obrazovanja, treba da usvoji oba. Cilj pisanja je jezičko izražavanje pisanim putem, te, prema tome, podrazumeva razumevanje.

Ove četiri veštine su kroz ishode dva programa vertikalno povezane tako da jasno opisuju gradaciju postignuća učenika u oblasti Jezička kultura.

Sadržaji po temama predstavljaju leksičko-semantički okvir unutar koga se funkcionalno realizuju jezički sadržaji. Tematske jedinice prezentuju realne, svakodnevne okolnosti u kojima se ostvaruje komunikacija. Za svaku tematsku jedinicu predložene su tematske grupe koje treba da se popune odgovarajućom leksikom, u okviru preporučenog broja novih reči.

Npr. u drugoj tematskoj jedinici, Porodica i ljudi u okruženju, u sadržaju A programa predviđeno je da učenici u prvom razredu ovladaju rečima kojima se imenuju članovi uže porodice i upotrebe ih u odgovarajućoj komunikativnoj situaciji. U svakom sledećem razredu ova tematska jedinica se proširuje novom leksikom i novim komunikativnim situacijama. Tako u sledećim razredima učenici ovladavaju nazivima za članove šire porodice, daju osnovne informacije o njima, njihovim fizičkim i karakternim osobinama, zanimanjima, međusobnim odnosima itd.

Ovakva horizontalna vrsta gradacije primenjena je u svim tematskim jedinicama.

Izbor leksike je delimično uslovljen sadržajem iz oblasti Jezik i Književnost, ali zavisi i od procene nastavnika o potrebnosti odgovarajućih leksema i njihove frekventnosti, radi postizanja informativnosti i prirodnosti u komunikaciji. Mnoge reči nisu vezane samo za jednu tematsku jedinicu već se preklapaju i povezuju u nove semantičke nizove, što nastavnik treba da podstiče dobro osmišljenim govornim i pismenim vežbama.

Tematske jedinice se uglavnom ponavljaju u svim razredima, ali se u svakom sledećem razredu broj leksema u okviru tematskih grupa ponavlja i proširuje. Pored selektivnog pristupa leksici, treba voditi računa i o broju leksema koje se usvajaju u jednoj nastavnoj jedinici. Na jednom času ne bi trebalo uvoditi više od pet novih reči, čije značenje će se objasniti i provežbati u tipičnim realizacijama unutar rečenice (kontekstualizacija leksike). Najefikasnije bi bilo da za novu reč svaki učenik osmisli (minimalni) kontekst, odnosno rečenicu. Na ovaj način nastavnik ima uvid u učenikovo razumevanje značenja reči, pored novih sadržaja podstiče upotrebu i ranije stečenih znanja iz leksike i gramatike, a učenici stiču samopouzdanje jer mogu da izgovore ili napišu rečenice na srpskom jeziku.

Pored datih tematskih jedinica, u prva četiri razreda osnovne škole navodi se i netematizovana leksika koja je potrebna za komunikaciju, nezavisno od teme. U svakodnevnoj komunikaciji veliki značaj imaju ustaljene komunikativne forme kojima učenici postepeno i kontinuirano treba da ovladavaju od prvog razreda osnovne škole. One su izdvojene u posebnu oblast jezičke kulture i usklađene su potrebama i uzrastom učenika. Tako u prvom razredu učenici usvajaju modele za pozdravljanje i predstavljanje, zatim se dalje usvajaju modeli za čestitanje, zahvaljivanje, iskazivanje želje, molbe itd. do najsloženijih modela kao što su iskazivanje psihološkog stanja i raspoloženja i davanje saveta.

Funkcionalno i ekonomično povezivanje podoblasti predmeta srpski kao nematernji jezik (Jezik, Književnost i Jezička kultura) omogućava savladavanje njihovih sadržaja i ostvarivanje predviđenih ishoda na prirodan i spontan način, čineći da jedni sadržaji proizlaze iz drugih, dopunjuju se i preklapaju. Na odabranim delovima književnoumetničkih, neumetničkih i konstruisanih tekstova mogu se razvijati različite komunikativne veštine; govornim vežbama se definišu smernice za izradu pismenih sastava; kreativne aktivnosti u nastavi doprinose razvoju usmenog i pismenog izražavanja, čitanje s razumevanjem utiče na bogaćenje leksike i fluentnost govora, itd. Usklađenost ishoda s jezičkim kompetencijama omogućava nastavniku ne samo kumulativno praćenje napretka svakog učenika nego i uočavanje problema u razvijanju pojedinih kompetencija, što umnogome olakšava proces nastave i učenja jezika.

III. PRAĆENJE I VREDNOVANJE NASTAVE I UČENJA

Na početku procesa učenja, odnosno na početku školske godine, neophodno je sprovesti dijagnostičko vrednovanje kompetencija učenika. Ovo je izuzetno važan zadatak nastavnika, budući da postoje velike razlike u vladanju srpskim jezikom učenika jednog odeljenja. Dijagnostičko ocenjivanje se može realizovati pomoću inicijalnog testiranja koje služi da se ustanove veštine, sposobnosti, interesovanja, iskustva, nivoi postignuća ili poteškoće pojedinačnog učenika ili čitavog odeljenja. Inicijalno testiranje osmišljava nastavnik na osnovu ishoda i sadržaja programa iz prethodnih razreda. Na osnovu toga moguće je efikasno planirati i organizovati proces učenja i individualizovati pristup učenju.

Pored standardnog, sumativnog vrednovanja koje još uvek dominira u našem sistemu obrazovanja (procenjuje znanje učenika na kraju jedne programske celine i sprovodi se standardizovanim mernim instrumentima - pismenim i usmenim proverama znanja, esejima, testovima, što za posledicu ima kampanjsko učenje orijentisano na ocenu), savremeni pristup nastavi pretpostavlja formativno vrednovanje - procenu znanja tokom savladavanja nastavnog programa i sticanja odgovarajuće kompetencije. Rezultat ovakvog vrednovanja daje povratnu informaciju i učeniku i nastavniku o tome koje kompetencije su dobro savladane, a koje ne (npr. učenik zadovoljavajuće razume pročitani tekst, ali slabo razume govoreni tekst; zadovoljavajuće piše u skladu s pravilima, ali u govoru ne poštuje pravila kongruencije itd.), kao i o efikasnosti odgovarajućih metoda koje je nastavnik primenio za ostvarivanje cilja. Formativno merenje podrazumeva prikupljanje podataka o učeničkim postignućima, a najčešće tehnike su: realizacija praktičnih zadataka, posmatranje i beleženje učenikovih aktivnosti tokom nastave, neposredna komunikacija između učenika i nastavnika, registar za svakog učenika (mapa napredovanja) itd. Rezultati formativnog vrednovanja na kraju nastavnog ciklusa treba da budu iskazani i sumativno - brojčanom ocenom. Ovakva ocena ima smisla ako su u njoj sadržana sva postignuća učenika, redovno praćena i objektivno i profesionalno beležena.

Rad svakog nastavnika sastoji se od planiranja, ostvarivanja, praćenja i vrednovanja. Važno je da nastavnik kontinuirano prati i vrednuje, osim postignuća učenika, i proces nastave i učenja, kao i sebe i sopstveni rad. Sve što se pokaže dobrim i korisnim nastavnik će koristiti i dalje u svojoj nastavnoj praksi, a sve što se pokaže kao nedovoljno efikasnim i efektivnim trebalo bi unaprediti.

Pri vrednovanju učeničkih postignuća nastavnik se rukovodi ishodima definisanim za svaki razred vodeći računa o individualnom napredovanju učenika u skladu sa njihovim mogućnostima i sposobnostima. Pri ocenjivanju pažnja treba da bude usmerena na nivo razvoja reproduktivnih sposobnosti učenika, obim proširivanja leksičkog fonda, nivo smanjivanja različitih tipova grešaka.

Treba imati u vidu nivo poznavanja jezika: učenici homogene sredine sporadično ostvaruju direktan kontakt s govornicima kojima je srpski maternji jezik, sa srpskim jezikom se sreću samo na časovima srpskog kao nematernjeg jezika. Rezultat je da učenici srpski jezik koriste na elementarnom nivou. Jezičke modele usvajaju sporije, gramatičke kategorije koriste uz mnogo grešaka, imaju problema pri slušanju, odnosno razumevanju srpskog jezika čak i onda kada su im sve reči govornog teksta poznate.

Naziv predmeta	STRANI JEZIK
Cilj	Cilj učenja stranog jezika u osnovnom obrazovanju i vaspitanju je da se učenik usvajanjem funkcionalnih znanja o jezičkom sistemu i kulturi i razvijanjem strategija učenja stranog jezika osposobi za osnovnu usmenu i pisanu komunikaciju i stekne pozitivan odnos prema drugim jezicima i kulturama, kao i prema sopstvenom jeziku i kulturnom nasleđu.
Razred	prvi
Godišnji fond časova	72 časa

ENGLESKI JEZIK

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA Komunikativne funkcije	SADRŽAJI
- pozdravi i otpozdravi, primenjujući najjednostavnija jezička sredstva; - predstavi sebe i drugog; - razume jasno postavljena jednostavna pitanja lične prirode i odgovara na njih; - razume kratka i jednostavna uputstva i naloge i reaguje na njih; - daje kratka i jednostavna uputstva i naloge; - razume poziv i reaguje na njega; - uputi poziv na zajedničku aktivnost; - razume kratke i jednostavne molbe i reaguje na njih; - uputi kratke i jednostavne molbe; - iskaže i prihvati zahvalnost i izvinjenje na jednostavan način; - razume jednostavno iskazane čestitke i odgovara na njih; - uputi jednostavne čestitke; - prepozna i imenuje živa bića, predmete i mesta iz neposrednog okruženja; - razume jednostavne opise živih bića, predmeta i mesta; - opiše živa bića, predmete i mesta koristeći jednostavna jezička sredstva; - razume svakodnevne iskaze u vezi sa neposrednim potrebama, osetima i osećanjima i reaguje na njih; - izrazi osnovne potrebe, osete i osećanja kratkim i jednostavnim jezičkim sredstvima; - razume jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru i reaguje na njih; - traži i pruži kratka i jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru; - razume jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje i reaguje na njih; - traži i daje jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje; - razume jednostavne iskaze za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reaguje na njih; - traži mišljenje i izražava dopadanje/nedopadanje jednostavnim jezičkim sredstvima.	POZDRAVLJANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Reagovanje na usmeni impuls sagovornika (nastavnika, vršnjaka, i slično); uspostavljanje kontakta pri susretu. Sadržaji Hi! Hello. Good morning/afternoon/evening/night. How are you? I’m fine, thank you, and you? Goodbye. Bye. See you (later/tomorrow). Have a nice day/weekend! Thanks, same to you! (Inter)kulturni sadržaji: Formalno i neformalno pozdravljanje; ustaljena pravila učtivosti.
	PREDSTAVLJANJE SEBE I DRUGIH; DAVANJE OSNOVNIH INFORMACIJA O SEBI; DAVANJE I I TRAŽENJE OSNOVNIH INFORMACIJA O DRUGIMA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih tekstova u kojima se neko predstavlja; predstavljanje sebe i drugih osoba, prisutnih i odsutnih. Sadržaji My name’s Maria/I’m Maria. What’s your name? This is my friend. His name’s/name is Marko. Maria, this is Barbara. Barbara, this is Maria. This is Miss Ivona. She’s my teacher. That is Mr Jones. He’s your teacher. How old are you? I’m seven. He’s ten. Who’s this/that? It’s my father. Is Tom your brother/friend? Yes, he is/No, he isn’t. Is Jane your sister/friend? Yes, she is/No, she isn’t. Who’s in the picture? It’s my sister. Her name’s Susan. Lične zamenice u funkciji subjekta - I, you … Prisvojni pridevi - my, your… Pokazne zamenice - this, that Glagol to be - the Present Simple Tense Pitanja sa Who /How (old) Osnovni brojevi (1-10) (Inter)kulturni sadržaji: Prepoznavanje najosnovnijih sličnosti i razlika u načinu upoznavanja i predstavljanja u našoj zemlji i zemljama engleskog govornog područja.
	RAZUMEVANJE I DAVANJE JEDNOSTAVNIH UPUTSTAVA I NALOGA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje naloga i uputstava i reagovanje na njih; davanje kratkih i jednostavnih uputstava (komunikacija u učionici - uputstva i nalozi koje razmenjuju učesnici u nastavnom procesu, uputstva za igru i slično). Sadržaji Let’s start. Quiet, please. Listen to me! Look! Look at me/the picture! Sit down. Stand up. Turn around. Jump. Say hello/goodbye to your friend. Open/Close your books/notebooks. Put down your pencils. Pick up the rubber. Wash your hands. Open the window, please. Come in. Come here/to the board. Give me your book, please. Don’t do that. Listen and say/sing/do/number/match/draw/repeat… Cut out/stick/touch/point to... Colour the door yellow. Count from … to …. My turn now.Hurry up! Quick! Watch out! I understand/I don’t understand. I’m finished. Imperativ (Inter)kulturni sadržaji: Poštovanje osnovnih normi učtivosti; dečje pesme odgovarajućeg sadržaja.
	POZIV I REAGOVANJE NA POZIV ZA UČEŠĆE U ZAJEDNIČKOJ AKTIVNOSTI	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih jednostavnih poziva na zajedničku aktivnost i reagovanje na njih (poziv na rođendan, igru, druženje...); upućivanje i prihvatanje/odbijanje poziva na zajedničku aktivnost, uz korišćenje najjednostavnijih izraza. Sadržaji Let’s play football/the memory game/go to the park/sing. Come and play with me! Come to my birthday party. Cool! Super! Great! OK. All right. Sorry, I can’t. Imperativ (Inter)kulturni sadržaji: Prikladno prihvatanje i odbijanje poziva; proslava rođendana, igre, zabava i razonoda.
	ISKAZIVANJE MOLBE, ZAHVALNOSTI I IZVINJENJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje jednostavnih iskaza kojima se traži pomoć, usluga ili obaveštenje; davanje jednostavnog, usmenog odgovora na iskazanu molbu; izražavanje i prihvatanje molbi, zahvalnosti i izvinjenja. Sadržaji Can I have an apple, please? Yes, here you are. Thank you/Thank you, Maria/Thanks. You’re welcome. No, sorry/Not now/No, you can’t. Can you help me, please? Can/May I have some water, please? Can/May I go to the toilet/go out/come in? Excuse me, Teacher, …? I can’t see. Can you move, please? Sorry, can you repeat that, please? I’m sorry I’m late. It’s OK. No problem. Modalni glagoli za izražavanje molbe - can/may (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ČESTITANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih ustaljenih izraza kojima se čestita praznik, rođendan; reagovanje na upućenu čestitku i upućivanje kratkih prigodnih čestitki. Sadržaji Happy birthday to you! Merry Christmas! Happy New Year! Happy Easter! Thanks, same to you! (Inter)kulturni sadržaji: Najznačajniji praznici i način obeležavanja/proslave i čestitanja; prigodne dečje pesme i igre.
	OPISIVANJE ŽIVIH BIĆA, PREDMETA, MESTA I POJAVA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kraćih jednostavnih opisa živih bića, predmeta i mesta u kojima se pojavljuju informacije o spoljnom izgledu, pojavnim oblicima, dimenzijama i ostalim najjednostavnijim karakteristikama; davanje kratkih usmenih opisa živih bića, predmeta i mesta. Sadržaji It’s a/an… It’s short/long/small/big/blue… It’s a blue ruler. I can see one red apple and two yellow bananas/three blue and four orange balloons. Here’s a crayon. What colour is it?It’s blue/The crayon is blue. Glagoli have got, to be za davanje opisa Pravilna množina imenica: book - books, apple - apples… Modalni glagol can uz glagol see (Inter)kulturni sadržaji: Dečje pesme i priče odgovarajućeg sadržaja.
	ISKAZIVANJE POTREBA, OSETA I OSEĆANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje iskaza u vezi sa potrebama, osetima, osećanjima; saopštavanje svojih potreba, oseta i osećanja i (empatično) reagovanje na tuđa. Sadržaji I’m thirsty/hungry. Here’s a sandwich for you. Do you want some water? Yes, please. No, thank you. Are you happy/sad/hot/cold? The Present Simple Tense (be, want) Modalni glagol can za izražavanje predloga (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ISKAZIVANJE POLOŽAJA U PROSTORU	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova u kojima se na jednostavan način opisuje položaj u prostoru; usmeno traženje i davanje informacija o položaju u prostoru. Sadržaji Where’s my dad? Is he in the bedroom? No, he’s in the bathroom. Where’s your dog? It’s in the garden. Where’s my bag? It’s on the chair. Where’s the toilet? It’s here/over there. Prilozi i predlozi za izražavanje položaja i prostornih odnosa - here, there, in, on Pitanja sa Where (Inter)kulturni sadržaji: Kultura stanovanja: selo, grad.
	IZRAŽAVANJE PRIPADANJA/NEPRIPADANJA I POSEDOVANJA/NEPOSEDOVANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja. Sadržaji This is my ball. Is that your bike?I’ve got a dog. Have you got a pet? He/She’s got two brothers. Who’s got a/an...? Prisvojni pridevi my, your… Have got za izražavanje pripadanja/posedovanja (Inter)kulturni sadržaji: Porodica, prijatelji, kućni ljubimci, igračke.
	IZRAŽAVANJE DOPADANJA/NEDOPADANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje slaganja/neslaganja, dopadanja/nedopadanja Sadržaji Do you like ice cream? Yes, I do/No, I don’t. I like apples and oranges. I don’t like milk or cheese. Do you like games? The Present Simple Tense glagola like (Inter)kulturni sadržaji: Hrana i piće.

ITALIJANSKI JEZIK

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA Komunikativne funkcije	SADRŽAJI
- pozdravi i otpozdravi, primenjujući najjednostavnija jezička sredstva; - predstavi sebe i drugog; - razume jasno postavljena jednostavna pitanja lične prirode i odgovara na njih; - razume kratka i jednostavna uputstva i naloge i reaguje na njih; - daje kratka i jednostavna uputstva i naloge; - razume poziv i reaguje na njega; - uputi poziv na zajedničku aktivnost; - razume kratke i jednostavne molbe i reaguje na njih; - uputi kratke i jednostavne molbe; - iskaže i prihvati zahvalnost i izvinjenje na jednostavan način; - razume jednostavno iskazane čestitke i odgovara na njih; - uputi jednostavne čestitke; - prepozna i imenuje živa bića, predmete i mesta iz neposrednog okruženja; - razume jednostavne opise živih bića, predmeta i mesta; - opiše živa bića, predmete i mesta koristeći jednostavna jezička sredstva; - razume svakodnevne iskaze u vezi sa neposrednim potrebama, osetima i osećanjima i reaguje na njih; - izrazi osnovne potrebe, osete i osećanja kratkim i jednostavnim jezičkim sredstvima; - razume jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru i reaguje na njih; - traži i pruži kratka i jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru; - razume jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje i reaguje na njih; - traži i daje jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje; - razume jednostavne iskaze za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reaguje na njih; traži mišljenje i izražava dopadanje/nedopadanje jednostavnim jezičkim sredstvima.	POZDRAVLJANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Reagovanje na usmeni impuls sagovornika (nastavnika, vršnjaka, i slično); uspostavljanje kontakta pri susretu. Sadržaji Ciao! Buongiorno! Buonasera! Arrivederci! Come stai? Bene, grazie. Come sta? Piacere. A domani! Buona notte! (Inter)kulturni sadržaji: formalno i neformalno pozdravljanje; ustaljena pravila učtivosti.
	PREDSTAVLJANJE SEBE I DRUGIH; DAVANJE OSNOVNIH INFORMACIJA O SEBI; DAVANJE I TRAŽENJE OSNOVNIH INFORMACIJA O DRUGIMA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih tekstova u kojima se neko predstavlja; predstavljanje sebe i drugih osoba, prisutnih i odsutnih. Sadržaji Come ti chiami? Mi chiamo Jasmina/Sono Jasmina. Di dove sei? Sono di Novi Sad. Bojana, questo è il mio amico. Si chiama Dario. Dario, questa è la mia amica. Si chiama Bojana. Questa è la mia maestra. Si chiama Biserka. Quanti anni hai? Ho 7 anni. Chi c’è nella foto? Questo è mio fratello. Lui ha 10 anni. Questa è mia sorella. Si chiama Nina. Lične zamenice u funkciji subjekta. Prisvojni pridevi (il mio/la mia, il tuo/la tua) Pokazne zamenice (questo/a) Upitne reči (come, quanto, chi) Prezent glagola essere, avere i najfrekventnijih glagola. Osnovni brojevi (1-10) (Inter)kulturni sadržaji: Prepoznavanje najosnovnijih sličnosti i razlika u načinu upoznavanja i predstavljanja u našoj zemlji i u Italiji.
	RAZUMEVANJE I DAVANJE JEDNOSTAVNIH UPUTSTAVA I NALOGA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje naloga i uputstava i reagovanje na njih; davanje kratkih i jednostavnih uputstava (komunikacija u učionici - uputstva i nalozi koje razmenjuju učesnici u nastavnom procesu, uputstva za igru i slično). Sadržaji Chi è assente?Chi non c’è oggi? Tutto chiaro? Ragazzi, silenzio per favore! Non capisco. Può ripetere, per favore. Ho finito! Vieni alla lavagna. Ascoltate! Rispondete! Guardate! Cercate! Disegnate! Ripetete! Lavate le mani! Colorate! Alzatevi! Sedetevi! Avete finito?Attenzione! Cantiamo insieme! Prendete/aprite i vostri libri! Dammi il tuo quaderno! Ottimo. Giusto. Silenzio per favore! Zapovedni način frekventnih glagola (Inter)kulturni sadržaji: poštovanje osnovnih normi učtivosti, dečje pesme odgovarajućeg sadržaja
	POZIV I REAGOVANJE NA POZIV ZA UČEŠĆE U ZAJEDNIČKOJ AKTIVNOSTI	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih jednostavnih poziva na zajedničku aktivnost i reagovanje na njih (poziv na rođendan, igru, druženje...); upućivanje i prihvatanje/odbijanje poziva na zajedničku aktivnost, uz korišćenje najjednostavnijih izraza. Sadržaji Giochiamo a pallone/a carte! Andiamo fuori! Cantiamo insieme! Vuoi giocare con me? Vieni a giocare con me! Vieni alla mia festa di compleanno? Grazie. Va bene. Mi dispiace, non posso. Zapovedni način frekventnih glagola. Pitanje intonacijom. Negacija. (Inter)kulturni sadržaji: Prikladno prihvatanje i odbijanje poziva, proslava rođendana, igre, zabava i razonoda.
	ISKAZIVANJE MOLBE, ZAHVALNOSTI I IZVINJENJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje jednostavnih iskaza kojima se traži pomoć, usluga ili obaveštenje; davanje jednostavnog, usmenog odgovora na iskazanu molbu; izražavanje i prihvatanje molbi, zahvalnosti i izvinjenja. Sadržaji Permesso? Posso entrare? Prego. Avanti! Scusi, posso andare in bagno? Posso uscire? Va bene. Grazie. Scusi, può ripetere per favore? Vorrei un po’ di acqua. Modalni glagol za izražavanje molbe (potere) Kondicional učtivosti: prvo lice jednine (vorrei) (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ČESTITANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih ustaljenih izraza kojima se čestita praznik, rođendan; reagovanje na upućenu čestitku i upućivanje kratkih prigodnih čestitki. Sadržaji Buon compleanno! Buon Anno! Buon Natale! Auguri! Tanti auguri! Bravo/a/i/e! Molto bene! Grazie! Pridevi (buono, bravo) Uzvične rečenice. (Inter)kulturni sadržaji: Najznačajniji praznici i način obeležavanja/proslave i čestitanja; prigodne dečje pesme i igre.
	OPISIVANJE ŽIVIH BIĆA, PREDMETA, MESTA I POJAVA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kraćih jednostavnih opisa živih bića, predmeta i mesta u kojima se pojavljuju informacije o spoljnom izgledu, pojavnim oblicima, dimenzijama i ostalim najjednostavnijim karakteristikama; davanje kratkih usmenih opisa živih bića, predmeta i mesta. Sadržaji Il mio gatto si chiama Marta. È piccolo e nero. Il mio cane è bianco. Lui ha gli occhi verdi. La mia scuola è grande. Il giardino è piccolo. Di che colore è/sono? C’è un trenino rosso. Ci sono tre mele verdi.Ci sono due conigli bianchi. Prisvojni pridevi (mio/mia, tuo/tua) Množina imenica. Opisni pridevi. Konstrukcija: rečca ci i glagol essere: c’è/ci sono (Inter)kulturni sadržaji: Dečje pesme i priče odgovarajućeg sadržaja.
	ISKAZIVANJE POTREBA, OSETA I OSEĆANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje iskaza u vezi sa potrebama, osetima, osećanjima; saopštavanje svojih potreba, oseta i osećanja i (empatično) reagovanje na tuđa. Sadržaji Ho fame. Ho sete. Vorrei un succo di frutta. Vuoi un panino? No, grazie. Non ho fame. Sì, grazie. Ho freddo/caldo. Sono malato/a. Ho mal di testa. Buon appetito! Kondicional učtivosti (vorrei) Negacija (no/non) Prezent glagola avere (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ISKAZIVANJE POLOŽAJA U PROSTORU	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova u kojima se na jednostavan način opisuje položaj u prostoru; usmeno traženje i davanje informacija o položaju u prostoru. Sadržaji La camera è grande. C’è un tavolo. Ci sono tre sedie. C’è una borsa sul tavolo. Dov’è il gatto? È sotto la sedia. Metti la matita sul tavolo. Sono a casa. Vado al cinema. Neodređeni i određen član (un/una; il/la) Predlozi (su, in, sotto, sopra) Upitne reči (dove) (Inter)kulturni sadržaji: Kultura stanovanja: selo, grad.
	IZRAŽAVANJE PRIPADANJA/NEPRIPADANJA I POSEDOVANJA/NEPOSEDOVANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja. Sadržaji Questa è la mia penna. Questo non è il mio zaino. Di chi è questo giocattolo? È tuo questo orsetto? Sì, è mio. No, non è mio. È di Paolo. Ho due sorelle. Chi ha una matita? Prisvojni pridevi (mio/a; tuo/a) Prezent glagola avere (Inter)kulturni sadržaji: Porodica, prijatelji, kućni ljubimci, igračke.
	IZRAŽAVANJE DOPADANJA/NEDOPADANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje dopadanja /nedopadanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje slaganja/neslaganja, dopadanja/nedopadanja. Sadržaji Ti piace il gelato?Ti piace la pizza? Sì, mi piace. È molto buono/a. No, non mi piace. Mi piacciono queste figurine. Mi piace disegnare/cantare. Va bene. Sono d’accordo. Non sono d’accordo. Imenice. Određeni član (il, la, l’). Prezent frekventnih glagola. Glagol piacere. Konstrukcija sa infinitivom (Mi piace nuotare). (Inter)kulturni sadržaji: Hrana i piće.

NEMAČKI JEZIK

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA Komunikativne funkcije	SADRŽAJI
- pozdravi i otpozdravi, primenjujući najjednostavnija jezička sredstva; - predstavi sebe i drugog; - razume jasno postavljena jednostavna pitanja lične prirode i odgovara na njih; - razume kratka i jednostavna uputstva i naloge i reaguje na njih; - daje kratka i jednostavna uputstva i naloge; - razume poziv i reaguje na njega; - uputi poziv na zajedničku aktivnost; - razume kratke i jednostavne molbe i reaguje na njih; - uputi kratke i jednostavne molbe; - iskaže i prihvati zahvalnost i izvinjenje na jednostavan način; - razume jednostavno iskazane čestitke i odgovara na njih; - uputi jednostavne čestitke; - prepozna i imenuje živa bića, predmete i mesta iz neposrednog okruženja; - razume jednostavne opise živih bića, predmeta i mesta; - opiše živa bića, predmete i mesta koristeći jednostavna jezička sredstva; - razume svakodnevne iskaze u vezi sa neposrednim potrebama, osetima i osećanjima i reaguje na njih; - izrazi osnovne potrebe, osete i osećanja kratkim i jednostavnim jezičkim sredstvima; - razume jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru i reaguje na njih; - traži i pruži kratka i jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru; - razume jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje i reaguje na njih; - traži i daje jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje; - razume jednostavne iskaze za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reaguje na njih; traži mišljenje i izražava dopadanje/nedopadanje jednostavnim jezičkim sredstvima.	POZDRAVLJANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Reagovanje na usmeni impuls sagovornika (nastavnika, vršnjaka, i slično); uspostavljanja kontakta pri susretu. Sadržaji Hallo! Guten Morgen/Tag/Abend. Wie geht’s? Danke (nicht so) gut/schlechtund dir? Es geht. Tschüs. Auf Wiedersehen. Gute Nacht. Bis dann. Bis später. (Inter)kulturni sadržaji: Formalno i neformalno pozdravljanje; ustaljena pravila učtivosti.
	PREDSTAVLJANJE SEBE I DRUGIH; DAVANJE OSNOVNIH INFORMACIJA O SEBI; DAVANJE I TRAŽENJE OSNOVNIH INFORMACIJA O DRUGIMA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih tekstova u kojima se neko predstavlja; predstavljanje sebe i drugih osoba, prisutnih i odsutnih. Sadržaji Ich heiße/bin Anna. Wie heißt du? Das ist mein Freund Marcus. Meine Freundin heißt Julia. Julia, das ist Marcus. Marcus, das ist Julia. Frau Bauer ist meine Deutschlehrerin und wie heißt dein/e Deutschlehrer/in? Wie alt bist du? - Sieben. Wer ist auf dem Foto? - Mein Bruder Hans. Woher kommst du? Woher kommt ihr? Woher kommen Sie? Ich komme aus Serbien. Ich wohne in Smederevo. Wo wohnst du? Lične zamenice u funkciji subjekta - ich, du, Sie, ihr … Prisvojni determinativi -mein(e), dein(e), Ihr(e) Glagol sein, heißen, kommen, wohnen Pitanja sa Wer? Wo?Woher?Wie? Osnovni brojevi (1-10) (Inter)kulturni sadržaji: Prepoznavanje najosnovnijih sličnosti i razlika u načinu upoznavanja i predstavljanja u našoj zemlji i zemljama nemačkog govornog područja.
	RAZUMEVANJE I DAVANJE JEDNOSTAVNIH UPUTSTAVA I NALOGA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje naloga i uputstava i reagovanje na njih; davanje kratkih i jednostavnih uputstava (komunikacija u učionici - uputstva i nalozi koje razmenjuju učesnici u nastavnom procesu, uputstva za igru i slično). Sadržaji Komm her! Kommt an die Tafel! Setz dich! Setzt euch! Mach(t) das Buch auf/zu! Lies/Lest vor! Hör(t) zu! Sing(t) mit! Sprich/Sprecht nach! Hör/Hört zu! Steh(t) auf! Pass(t) auf! Gib dein Buch an Petra! Gebt mir eure Hausaufgaben! Kannst du mir dein Heft geben? Kann ich dein Heft bekommen? Imperativ (Inter)kulturni sadržaji: Poštovanje osnovnih normi učtivosti; dečje pesme odgovarajućeg sadržaja.
	POZIV I REAGOVANJE NA POZIV ZA UČEŠĆE U ZAJEDNIČKOJ AKTIVNOSTI	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih jednostavnih poziva na zajedničku aktivnost i reagovanje na njih (poziv na rođendan, igru, druženje...); upućivanje i prihvatanje/odbijanje poziva na zajedničku aktivnost, uz korišćenje najjednostavnijih izraza. Sadržaji Kommst du ins Kino (mit)? Ja gerne. Leider nicht. Leider kann ich nicht (mitkommen). Komm und spiel mit! Super. Gerne. Ich habe keine Lust. Kaufen wir ein Eis? Imperativ (Inter)kulturni sadržaji: prikladno pozivanje i prihvatanje/odbijanje poziva.
	ISKAZIVANJE MOLBE, ZAHVALNOSTI I IZVINJENJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje jednostavnih iskaza kojima se traži pomoć, usluga ili obaveštenje; davanje jednostavnog, usmenog odgovora na iskazanu molbu; izražavanje i prihvatanje molbi, zahvalnosti i izvinjenja. Sadržaji Kann ich dir/Ihnen helfen? Möchtest du eine Orange? Kannst du mir bitte eine Orange geben? Ich möchte eine Tasse Tee.Kannst du mir, bitte ein Stück Torte geben? Vielen Dank. Danke. Upotreba neodređenog člana u nominativu i akuzativu. Upotreba modalnih glagola u prezentu (möchten, können). (Inter)kulturni sadržaji: pravila učtive komunikacije.
	ČESTITANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih ustaljenih izraza kojima se čestita praznik, rođendan; reagovanje na upućenu čestitku i upućivanje kratkih prigodnih čestitki. Sadržaji Zum Geburtstag, viel Glück, zum Geburtsag viel Glück, zum Geburtstag, liebe Lina, zum Geburtstag Viel Glück... Ich gratuliere dir. Danke Frohe Weihnachten! Alles Gute zu...! Upotreba ličnih zamenica u nominativu, dativu i akuzativu. (Inter)kulturni sadržaji: Najznačajniji praznici i način obeležavanja/proslave i čestitanja; prigodne pesme i igre.
	OPISIVANJE ŽIVIH BIĆA, PREDMETA, MESTA I POJAVA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kraćih jednostavnih opisa živih bića, predmeta i mesta u kojima se pojavljuju informacije o spoljnom izgledu, pojavnim oblicima, dimenzijama i ostalim najjednostavnijim karakteristikama; davanje kratkih usmenih opisa živih bića, predmeta i mesta. Sadržaji Meine Tante ist schlank. Mein Onkel ist fleißig. Wie ist dein Regenschirm? Er ist blau. Peters Nase ist krumm. Pridev u predikativnoj funkciji - produktivno (Inter)kulturni sadržaji: Dečje pesme i priče odgovarajućeg sadržaja.
	ISKAZIVANJE POTREBA, OSETA I OSEĆANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje iskaza u vezi sa potrebama, osetima, osećanjima; saopštavanje svojih potreba, oseta i osećanja i (empatično) reagovanje na tuđa. Sadržaji Ich bin durstig. Ich habe (keinen) Hunger/Durst. Mir ist kalt/warm. Ich bin müde/glücklich. Möchtest du schlafen? Möchtest du etwas Wasser trinken? (Inter)kulturni sadržaji: mimika i gestikulacija; upotreba emotikona.
	ISKAZIVANJE POLOŽAJA U PROSTORU	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova u kojima se na jednostavan način opisuje položaj u prostoru; usmeno traženje i davanje informacija o položaju u prostoru. Sadržaji Wo ist dein Hund? Er ist im Wohnzimmer? Sind die Kinder auf dem Spielplatz? Nein, sie sind nicht da. Das Buch liegt auf dem Tisch. Prilozi i predlozi za izražavanje položaja i prostornih odnosa - hier, da, dort, in, auf Pitanja sa Wo? (Inter)kulturni sadržaji: Kultura stanovanja.
	IZRAŽAVANJE PRIPADANJA/NEPRIPADANJA I POSEDOVANJA/NEPOSEDOVANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja. Sadržaji Ist das deine Katze? Nein, das ist Marias Katze. Mein Hund ist nicht da. Hast du einen Kugelschreiber? Ich brauche einen Regenschirm. Upotreba prisvojnih članova. Upotreba posesivnog genitiva - receptivno. (Inter)kulturni sadržaji: Porodica, prijatelji, kućni ljubimci, igračke.
	IZRAŽAVANJE DOPADANJA/NEDOPADANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje slaganja/neslaganja, dopadanja/nedopadanja Sadržaji Ich mag Eis. Magst du es auch? Ich liebe meine Familie und meine Freunde. Ich schwimme gern. Glagoli mögen, lieben... (Inter)kulturni sadržaji: interesovanja, hobiji, zabava, hrana i piće.

RUSKI JEZIK

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA Komunikativne funkcije	SADRŽAJI
- pozdravi i otpozdravi, primenjujući najjednostavnija jezička sredstva; - predstavi sebe i drugog; - razume jasno postavljena jednostavna pitanja lične prirode i odgovara na njih; - razume kratka i jednostavna uputstva i naloge i reaguje na njih; - daje kratka i jednostavna uputstva i naloge; - razume poziv i reaguje na njega; - uputi poziv na zajedničku aktivnost; - razume kratke i jednostavne molbe i reaguje na njih; - uputi kratke i jednostavne molbe; - iskaže i prihvati zahvalnost i izvinjenje na jednostavan način; - razume jednostavno iskazane čestitke i odgovara na njih; - uputi jednostavne čestitke; - prepozna i imenuje živa bića, predmete i mesta iz neposrednog okruženja; - razume jednostavne opise živih bića, predmeta i mesta; - opiše živa bića, predmete i mesta koristeći jednostavna jezička sredstva; - razume svakodnevne iskaze u vezi sa neposrednim potrebama, osetima i osećanjima i reaguje na njih; - izrazi osnovne potrebe, osete i osećanja kratkim i jednostavnim jezičkim sredstvima; - razume jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru i reaguje na njih; - traži i pruži kratka i jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru; - razume jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje i reaguje na njih; - traži i daje jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje; - razume jednostavne iskaze za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reaguje na njih; - traži mišljenje i izražava dopadanje/nedopadanje jednostavnim jezičkim sredstvima.	POZDRAVLJANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Reagovanje na usmeni impuls sagovornika (nastavnika, vršnjaka, i slično); uspostavljanja kontakta pri susretu. Sadržaji Привет! Здравствуй(те)! Доброе утро! Добрый день! Добрый вечер! Пока! До свидания! Спокойной ночи! Как дела? Хорошо! У тебя? У меня тоже. (Inter)kulturni sadržaji: Formalno i neformalno pozdravljanje; ustaljena pravila učtivosti.
	PREDSTAVLJANJE SEBE I DRUGIH; DAVANJE OSNOVNIH INFORMACIJA O SEBI; DAVANJE I TRAŽENJE OSNOVNIH INFORMACIJA O DRUGIMA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih tekstova u kojima se neko predstavlja; predstavljanje sebe i drugih osoba, prisutnih i odsutnih. Sadržaji Меня зовут Наташа. Как тебя зовут? Это мой друг. Это моя подруга. Его зовут Саша. Её зовут Маша. Мою маму зовут Светлана. У тебя есть сестра? Как её зовут? Сколько тебе лет? Мне семь лет. Ему два года. Кто это? Это Маша, моя сестра. Ей четыре года. Lične zamenice (nominativ, dativ, akuzativ): я, мне, меня. Bezlične rečenice s glagolom зовут. Upitne zamenice i prilozi: кто, как, сколько. Prisvojne zamenice: мой, твой, наш, вaш. Osnovni brojevi (1-10). (Inter)kulturni sadržaji: Prepoznavanje najosnovnijih sličnosti i razlika u načinu upoznavanja i predstavljanja; ruska lična imena i nadimci.
	RAZUMEVANJE I DAVANJE JEDNOSTAVNIH UPUTSTAVA I NALOGA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje naloga i uputstava i reagovanje na njih; davanje kratkih i jednostavnih uputstava (komunikacija u učionici - uputstva i nalozi koje razmenjuju učesnici u nastavnom procesu, uputstva za igru i slično). Sadržaji Кто отсутствует?Кто дежурный? Слушай(те)! Посмотри(те)! Садись/Садитесь! Сядь(те)! Встань! Открой(те) книгу! Открой(те)/закрой(те) окно. Пиши(те)! Заходи(те)! Нарисуй(те) дом. Вырежи и склей! Дай мне тетрадь, пожалуйста! Повтори(те) за мной! Слушайте и повторяйте!Выйди(те)/Выходи(те) к доске! Машина жёлтая. Раскрась её! Быстро! Я закончил(а). Sadašnje vreme frekventnih glagola. Zapovedni način frekventnih glagola (Inter)kulturni sadržaji: Poštovanje osnovnih normi učtivosti; dečje pesme odgovarajućeg sadržaja.
	POZIV I REAGOVANJE NA POZIV ZA UČEŠĆE U ZAJEDNIČKOJ AKTIVNOSTI	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih jednostavnih poziva na zajedničku aktivnost i reagovanje na njih (poziv na rođendan, igru, druženje...); upućivanje i prihvatanje/odbijanje poziva na zajedničku aktivnost, uz korišćenje najjednostavnijih izraza. Sadržaji Давай(те) играть в футбол! Давай(те) играть в куклы! Давай! Идём(те) в парк! Идём! Поиграй со мной. Приходи ко мне на день рождения. Спасибо. Приду. Zapovedni način frekventnih glagola (Inter)kulturni sadržaji: Prikladno prihvatanje i odbijanje poziva; proslava rođendana, igre, zabava i razonoda.
	ISKAZIVANJE MOLBE, ZAHVALNOSTI I IZVINJENJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje jednostavnih iskaza kojima se traži pomoć, usluga ili obaveštenje; davanje jednostavnog, usmenog odgovora na iskazanu molbu; izražavanje i prihvatanje molbi, zahvalnosti i izvinjenja. Sadržaji Дай мне, пожалуйста, ручку. Можно? Конечно, пожалуйста, вот она. Спасибо! Не за что. Ничего. Нет, к сожалению, ручка мне нужна. Извини(те), можно вопрос? Я опоздал(ла). Извините. Zapovedni način frekventnih glagola. Predikativ можно. Intonacija upitnih iskaza bez upitne reči. (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ČESTITANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih ustaljenih izraza kojima se čestita praznik, rođendan; reagovanje na upućenu čestitku i upućivanje kratkih prigodnih čestitki. Sadržaji С днём рождения! С Новым годом! С Рождеством! Спасибо! Тебя (вас) тоже! Поздравляю тебя с днём рождения! Желаю тебе счастья и успеха! Спасибо. Sadašnje vreme glagola поздравлять i желать. Redukovani iskazi С днём рождения! С Новым годом! (Inter)kulturni sadržaji: Najznačajniji praznici i način obeležavanja/proslave i čestitanja; prigodne dečje pesme i igre.
	OPISIVANJE ŽIVIH BIĆA, PREDMETA, MESTA I POJAVA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kraćih jednostavnih opisa živih bića, predmeta i mesta u kojima se pojavljuju informacije o spoljnom izgledu, pojavnim oblicima, dimenzijama i ostalim najjednostavnijim karakteristikama; davanje kratkih usmenih opisa živih bića, predmeta i mesta. Sadržaji Это мяч. Он голубой, маленький. На рисунке я вижу два дома, три птицы и два дерева. Это мой папа. На папе белая рубашка и джинсы. У брата мяч. Папа отдыхает. Мама пишет. Sadašnje vreme frekventnih glagola. Pridevi. Rod, broj i slaganje s imenicama. Konstrukcije za izražavanje posesivnosti: у+ ген. imenica (у папы, у мамы, у брата); Prisvojne zamenice: мой, твой, наш, ваш. (Inter)kulturni sadržaji: Dečje pesme i priče odgovarajućeg sadržaja.
	ISKAZIVANJE POTREBA, OSETA I OSEĆANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje iskaza u vezi sa potrebama, osetima, osećanjima; saopštavanje svojih potreba, oseta i osećanja i (empatično) reagovanje na tuđa. Sadržaji Мне хочется есть/пить. Я хочу есть/пить. Вот бутерброд. Возьми воду. Спасибо. Пожалуйста. Мне холодно/жарко. У меня болит зуб. Хочешь мороженое? Нет, пожалуйста, не хочу. Bezlične rečenice s upotrebom oblika хочется; sadašnje vreme glagola хотеть. Intonacija upitnih iskaza bez upitne reči. (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ISKAZIVANJE POLOŽAJA U PROSTORU	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova u kojima se na jednostavan način opisuje položaj u prostoru; usmeno traženje i davanje informacija o položaju u prostoru. Sadržaji Где папа? В спальне? Нет, папа в гостиной. Где твоя собака? В детской? Нет, собака во дворе. Где мой рюкзак? На стуле? Да. Нет, он под столом. Куда идёт папа? На работу. Куда ты идёшь? В школу. Sadašnje vreme frekventnih glagola. Akuzativ i lokativ s predlozima в i на. Upitne rečenice s priloškim zamenicama Где? Куда? (Inter)kulturni sadržaji: Kultura stanovanja: selo, grad, kuća, stan, prostorije u stanu.
	IZRAŽAVANJE PRIPADANJA/NEPRIPADANJA I POSEDOVANJA/NEPOSEDOVANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja. Sadržaji Это мой мяч. Это твой велосипед?У меня два брата и сестра. У тебя есть собака/кошка? Есть. Нет. У меня нет собаки. Это велосипед брата. Konstrukcije za izražavanje posesivnosti: у+ ген. ličnih zamenica i imenica (у меня, у мамы); imenica + imenica u genitivu (велосипед брата). Opšta negacija (нет). Prisvojne zamenice. Intonacija upitnih iskaza bez upitne reči. (Inter)kulturni sadržaji: Porodica, prijatelji, kućni ljubimci, igračke.
	IZRAŽAVANJE DOPADANJA/NEDOPADANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje slaganja/neslaganja, dopadanja/nedopadanja. Sadržaji Ты любишь мороженое? Тебе нравится мороженое? Да, люблю. Нет, не нравится. На завтрак я люблю сосиски. Мне нравится хлеб с маслом. Glagol любить. Bezlične rečenice s glagolom нравиться. Opšta negacija (нет, не). Intonacija upitnih iskaza bez upitne reči. (Inter)kulturni sadržaji: Hrana i piće.

FRANCUSKI JEZIK

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA Komunikativne funkcije	SADRŽAJI
- pozdravi i otpozdravi, primenjujući najjednostavnija jezička sredstva; - predstavi sebe i drugog; - razume jasno postavljena jednostavna pitanja lične prirode i odgovara na njih; - razume kratka i jednostavna uputstva i naloge i reaguje na njih; - daje kratka i jednostavna uputstva i naloge; - razume poziv i reaguje na njega; - uputi poziv na zajedničku aktivnost; - razume kratke i jednostavne molbe i reaguje na njih; - uputi kratke i jednostavne molbe; - iskaže i prihvati zahvalnost i izvinjenje na jednostavan način; - razume jednostavno iskazane čestitke i odgovara na njih; - uputi jednostavne čestitke; - prepozna i imenuje živa bića, predmete i mesta iz neposrednog okruženja; - razume jednostavne opise živih bića, predmeta i mesta; - opiše živa bića, predmete i mesta koristeći jednostavna jezička sredstva; - razume svakodnevne iskaze u vezi sa neposrednim potrebama, osetima i osećanjima i reaguje na njih; - izrazi osnovne potrebe, osete i osećanja kratkim i jednostavnim jezičkim sredstvima; - razume jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru i reaguje na njih; - traži i pruži kratka i jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru; - razume jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje i reaguje na njih; - traži i daje jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje; - razume jednostavne iskaze za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reaguje na njih; - traži mišljenje i izražava dopadanje/nedopadanje jednostavnim jezičkim sredstvima.	POZDRAVLJANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Reagovanje na usmeni impuls sagovornika (nastavnika, vršnjaka, i slično); uspostavljanja kontakta pri susretu. Sadržaji Salut! Tu vas bien? Bonjour, ça va? Ça va, merci! Bonsoir! Bonne nuit! Bonjour, Monsieur. Au revoir, Madame. A demain. Pitanje intonacijom. (Inter)kulturni sadržaji: Formalno i neformalno pozdravljanje; ustaljena pravila učtivosti.
	PREDSTAVLJANJE SEBE I DRUGIH; DAVANJE OSNOVNIH INFORMACIJA O SEBI; DAVANJE I TRAŽENJE OSNOVNIH INFORMACIJA O DRUGIMA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih tekstova u kojima se neko predstavlja; predstavljanje sebe i drugih osoba, prisutnih i odsutnih. Sadržaji Je m’appelle Milica. Tu t’appelles comment? J’ai sept ans. Tu as quel âge? Qui est-ce? C’est mon copain/ma sœur/mon père. Il s’appelle Zoran. Nenaglašene lične zamenice u funkciji subjekta. Prisvojni pridevi (mon/ma, ton/ta). Upitne reči (comment, qui, quel/quelle). Osnovni brojevi 1-10. Prezent glagola avoir i être i glagola prve grupe. (Inter)kulturni sadržaji: Prepoznavanje najosnovnijih sličnosti i razlika u načinu upoznavanja i predstavljanja u našoj zemlji i zemljama francuskog govornog područja.
	RAZUMEVANJE I DAVANJE JEDNOSTAVNIH UPUTSTAVA I NALOGA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje naloga i uputstava i reagovanje na njih; davanje kratkih i jednostavnih uputstava (komunikacija u učionici - uputstva i nalozi koje razmenjuju učesnici u nastavnom procesu, uputstva za igru i slično). Sadržaji Qui est absent? Qui n’est pas là? C’est clair? Je ne comprends pas. Ecoutez! Répondez! Regardez! Cherchez! Trouvez! Dessinez! Coloriez! Ouvrez/fermez vos livres. Levez la main. Très bien! C’est parfait! Vous avez fini? J’ai fini. Qui sait? Je sais. Silence s’il vous plait! Levez-vous! Asseyez-vous! Viens au tableau! Donne-moi ton livre, s’il te plait. Imperativ frekventnih glagola. (Inter)kulturni sadržaji: Poštovanje osnovnih normi učtivosti; dečje pesme odgovarajućeg sadržaja.
	POZIV I REAGOVANJE NA POZIV ZA UČEŠĆE U ZAJEDNIČKOJ AKTIVNOSTI	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih jednostavnih poziva na zajedničku aktivnost i reagovanje na njih (poziv na rođendan, igru, druženje...); upućivanje i prihvatanje/odbijanje poziva na zajedničku aktivnost, uz korišćenje najjednostavnijih izraza. Sadržaji On va jouer dans la cour? Viens chez moi. Tu veux jouer avec moi? Oui, super! Désolé, je ne peux pas. Je t’invite à mon anniversaire. Imperativ frekventnih glagola. Pitanje intonacijom. Negacija (ne/n’... pas). (Inter)kulturni sadržaji: Prikladno prihvatanje i odbijanje poziva; proslava rođendana, igre, zabava i razonoda.
	ISKAZIVANJE MOLBE, ZAHVALNOSTI I IZVINJENJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje jednostavnih iskaza kojima se traži pomoć, usluga ili obaveštenje; davanje jednostavnog, usmenog odgovora na iskazanu molbu; izražavanje i prihvatanje molbi, zahvalnosti i izvinjenja. Sadržaji Est-ce que je peux sortir, Madame/Monsieur? Tu me donnes ton numéro? Voilà. Merci! Je t’en prie. Je voudrais chanter. Vous pouvez répéter, s’il vous plait? Désolé, tu ne peux pas. Pitanje sa est-ce que. Kondicional učtivosti (je voudrais…). (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ČESTITANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih ustaljenih izraza kojima se čestita praznik, rođendan; reagovanje na upućenu čestitku i upućivanje kratkih prigodnih čestitki. Sadržaji Bon anniversaire! Bonne année! Bonne fête! Joyeux Noël! Bravo, très bien! Merci, à toi/à vous aussi! Pridevi (bon, bonne). Uzvične rečenice. Predlozi (à). (Inter)kulturni sadržaji: Najznačajniji praznici i način obeležavanja/proslave i čestitanja; prigodne dečje pesme i igre.
	OPISIVANJE ŽIVIH BIĆA, PREDMETA, MESTA I POJAVA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kraćih jednostavnih opisa živih bića, predmeta i mesta u kojima se pojavljuju informacije o spoljnom izgledu, pojavnim oblicima, dimenzijama i ostalim najjednostavnijim karakteristikama; davanje kratkih usmenih opisa živih bića, predmeta i mesta. Sadržaji Mon perroquet s’appelle Simon. Il est rouge et vert. Ma poupée s’appelle Lola. Elle a les yeux noirs.Le chien est grand et noir. Mon école est grande. Il est de quelle couleur? Il y a un ballon rouge et deux ballons jaunes. Prisvojni pridevi (mon/ma, ton/ta). Opisni pridevi. Prezentativi (il y a). (Inter)kulturni sadržaji: Dečje pesme i priče odgovarajućeg sadržaja.
	ISKAZIVANJE POTREBA, OSETA I OSEĆANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje iskaza u vezi sa potrebama, osetima, osećanjima; saopštavanje svojih potreba, oseta i osećanja i (empatično) reagovanje na tuđa. Sadržaji Je voudrais du jus d’orange, s’il te/vous plait. J’ai faim/soif/chaud/froid. Brrrr!!! Non, merci, je n’ai pas faim. Je suis contente. Il est malade. J’ai mal à la tête. Bon appétit! Kondicional učtivosti (je voudrais) Negacija (ne/n’... pas). Prezent glagola avoir. (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ISKAZIVANJE POLOŽAJA U PROSTORU	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova u kojima se na jednostavan način opisuje položaj u prostoru; usmeno traženje i davanje informacija o položaju u prostoru. Sadržaji Cette maison est grande. Il y a un chat dans la rue. Il y a un livre sur la table. Où est ton ballon? Je suis à l’école. Je vais au zoo. Neodređeni član (un, une, des). Predlozi (dans, sous, sur). Upitne reči (où) (Inter)kulturni sadržaji: Kultura stanovanja: selo, grad.
	IZRAŽAVANJE PRIPADANJA/NEPRIPADANJA I POSEDOVANJA/NEPOSEDOVANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja. Sadržaji C’est mon ballon. Ce n’est pas mon cartable. C’est ta robe? A qui est ce stylo? J’ai deux frères. Je n’ai pas de sœur. Prezentativi (c’est, ce sont). Prisvojni pridevi (mon/ma, ton/ta). Negacija (ne/n’... pas). (Inter)kulturni sadržaji: Porodica, prijatelji, kućni ljubimci, igračke.
	IZRAŽAVANJE DOPADANJA/NEDOPADANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje slaganja/neslaganja, dopadanja/nedopadanja Sadržaji D’accord. Je suis d’accord. J’aime le chocolat/la musique. J’aime dessiner/chanter. Tu aimes la glace? C’est bon. Je n’aime pas. Imenice. Određeni član (le, la, l’, les). Prezent frekventnih glagola. Konstrukcija sa infinitivom (j’aime dessiner). Negacija (ne/n’... pas). (Inter)kulturni sadržaji: Hrana i piće.

ŠPANSKI JEZIK

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA Komunikativne funkcije	SADRŽAJI
- pozdravi i otpozdravi, primenjujući najjednostavnija jezička sredstva; - predstavi sebe i drugog; - razume jasno postavljena jednostavna pitanja lične prirode i odgovara na njih; - razume kratka i jednostavna uputstva i naloge i reaguje na njih; - daje kratka i jednostavna uputstva i naloge; - razume poziv i reaguje na njega; - uputi poziv na zajedničku aktivnost; - razume kratke i jednostavne molbe i reaguje na njih; - uputi kratke i jednostavne molbe; - iskaže i prihvati zahvalnost i izvinjenje na jednostavan način; - razume jednostavno iskazane čestitke i odgovara na njih; - uputi jednostavne čestitke; - prepozna i imenuje živa bića, predmete i mesta iz neposrednog okruženja; - razume jednostavne opise živih bića, predmeta i mesta; - opiše živa bića, predmete i mesta koristeći jednostavna jezička sredstva; - razume svakodnevne iskaze u vezi sa neposrednim potrebama, osetima i osećanjima i reaguje na njih; - izrazi osnovne potrebe, osete i osećanja kratkim i jednostavnim jezičkim sredstvima; - razume jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru i reaguje na njih; - traži i pruži kratka i jednostavna obaveštenja o položaju u prostoru; - razume jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje i reaguje na njih; - traži i daje jednostavne iskaze kojima se izražava pripadanje/nepripadanje, posedovanje/neposedovanje; - razume jednostavne iskaze za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reaguje na njih; traži mišljenje i izražava dopadanje/nedopadanje jednostavnim jezičkim sredstvima.	POZDRAVLJANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Reagovanje na usmeni impuls sagovornika (nastavnika, vršnjaka, i slično); uspostavljanje kontakta pri susretu. Sadržaji ¡Hola! ¡Hola! ¿Qué tal? Bien, ¿y tú? Bien, gracias. ¡Buenos días! ¡Buenas tardes! ¡Buenas noches! ¡Hasta luego! (Inter)kulturni sadržaji: Formalno i neformalno pozdravljanje; ustaljena pravila učtivosti.
	PREDSTAVLJANJE SEBE I DRUGIH; DAVANJE OSNOVNIH INFORMACIJA O SEBI; DAVANJE I I TRAŽENJE OSNOVNIH INFORMACIJA O DRUGIMA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih tekstova u kojima se neko predstavlja; predstavljanje sebe i drugih osoba, prisutnih i odsutnih. Sadržaji Hola, soy María. ¿Y tú? Soy Nikola. Encantado. ¿Cómo te llamas? ¿Cuántos años tienes? Me llamo María. Tengo siete años. ¿Y tú? ¿Quién es? Es mi amigo/amiga/hermano/hermana/profesor/profesora. Se llama Jovan. Prezent glagola ser i tener Prisvojni pridevi (mi, tu, mis, tus) Upitne reči (quién, cómo), pitanje cuántos años Osnovni brojevi (1-10) Prezent najfrekventnijih pravilnih glagola (Inter)kulturni sadržaji: Prepoznavanje najosnovnijih sličnosti i razlika u načinu upoznavanja i predstavljanja u našoj zemlji i zemljama španskog govornog područja.
	RAZUMEVANJE I DAVANJE JEDNOSTAVNIH UPUTSTAVA I NALOGA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje naloga i uputstava i reagovanje na njih; davanje kratkih i jednostavnih uputstava (komunikacija u učionici - uputstva i nalozi koje razmenjuju učesnici u nastavnom procesu, uputstva za igru i slično). Sadržaji ¡Adelante! ¿Quién falta? Estamos todos, ¡qué bien! A trabajar. Empezamos con la actividad uno. ¡Escuchad la canción! Dibuja/habla con tu amigo. Más despacio/alto, por favor. ¿Puedes repetir? ¿Listo? Cantamos juntos. ¡Excelente! Muy bien. Zapovedni način u potvrdnom obliku za drugo lice jednine i množine. (Inter)kulturni sadržaji: Poštovanje osnovnih normi učtivosti, dečje pesme odgovarajućeg sadržaja.
	POZIV I REAGOVANJE NA POZIV ZA UČEŠĆE U ZAJEDNIČKOJ AKTIVNOSTI	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih jednostavnih poziva na zajedničku aktivnost i reagovanje na njih (poziv na rođendan, igru, druženje...); upućivanje i prihvatanje/odbijanje poziva na zajedničku aktivnost, uz korišćenje najjednostavnijih izraza. Sadržaji - ¿Puedes salir? - Sí./No puedo. - ¿Jugamos a las cartas? - Vale. - ¿Puedes venir a mi cumpleaños? - Sí. No, lo siento. Vamos al parque. Glagol poder + infinitiv za izražavanje poziva. Negacija. (Inter)kulturni sadržaji: Prikladno prihvatanje i odbijanje poziva, proslava rođendana, igre, zabava i razonoda.
	ISKAZIVANJE MOLBE, ZAHVALNOSTI I IZVINJENJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje jednostavnih iskaza kojima se traži pomoć, usluga ili obaveštenje; davanje jednostavnog, usmenog odgovora na iskazanu molbu; izražavanje i prihvatanje molbi, zahvalnosti i izvinjenja. Sadržaji - ¿Puedes repetir?/¿Puede repetir? - Sí. Claro. - Gracias./Muchas gracias. - ¿Puedo ir al baño? - Sí, claro. - ¿Puedo tomar agua? - No, no ahora. Más tarde. - ¿Puedo entrar? - Sí./No, lo siento./No. Perdón. - ¿Me prestas tu goma? - Sí./Sí, claro. Glagol poder za izražavanje molbe (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ČESTITANJE	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih i jednostavnih ustaljenih izraza kojima se čestita praznik, rođendan; reagovanje na upućenu čestitku i upućivanje kratkih prigodnih čestitki. Sadržaji ¡Feliz cumpleaños! ¡Feliz cumple! Gracias./Muchas gracias. ¡Felices fiestas! A ti también. Feliz Navidad y próspero Año Nuevo. (Inter)kulturni sadržaji: Najznačajniji praznici i način obeležavanja/proslave i čestitanja; prigodne dečje pesme i igre.
	OPISIVANJE ŽIVIH BIĆA, PREDMETA, MESTA I POJAVA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kraćih jednostavnih opisa živih bića, predmeta i mesta u kojima se pojavljuju informacije o spoljnom izgledu, pojavnim oblicima, dimenzijama i ostalim najjednostavnijim karakteristikama; davanje kratkih usmenih opisa živih bića, predmeta i mesta. Sadržaji Mi gato se llama Risko. Es un gato amarillo. Es muy grande. Mi peluche se llama Pedro. Es un oso blanco. ¿Cómo se llama tu muñeca? Es muy bonita. Mi escuela es grande. Tiene tres pisos. Hay un patio también. Opisni pridevi. Prezentativi (hay). (Inter)kulturni sadržaji: Dečje pesme i priče odgovarajućeg sadržaja.
	ISKAZIVANJE POTREBA, OSETA I OSEĆANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje iskaza u vezi sa potrebama, osetima, osećanjima; saopštavanje svojih potreba, oseta i osećanja i (empatično) reagovanje na tuđa. Sadržaji - Tengo hambre/sed … - Yo también. ¿Quieres un bocadillo/agua? - Sí, muchas gracias. - No tengo hambre/sed … - Yo tampoco./Yo sí. - ¡Qué frío!/Tengo frío. - ¿Cierro la ventana? - Sí, gracias. - ¿Tienes frío/calor? - No, estoy bien. - ¿Estás bien? - Sí, gracias./No, estoy mal./Me siento mal. Prezent glagola estar,tener i querer (Inter)kulturni sadržaji: Pravila učtive komunikacije.
	ISKAZIVANJE POLOŽAJA U PROSTORU	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova u kojima se na jednostavan način opisuje položaj u prostoru; usmeno traženje i davanje informacija o položaju u prostoru. Sadržaji - ¿Dónde está mi padre? ¿Está en su habitación? - No, está en el baño. - ¿Dónde está tu perro? - Está en el jardín. - ¿Dónde está la biblioteca? - Está en el primer piso. Voy a casa. Estoy en la escuela. Određeni član. Najfrekventniji predlozi (npr. a, en, sobre). Ir a, estar en. (Inter)kulturni sadržaji: Kultura stanovanja: selo, grad.
	IZRAŽAVANJE PRIPADANJA/NEPRIPADANJA I POSEDOVANJA/NEPOSEDOVANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje pripadanja/nepripadanja i posedovanja/neposedovanja. Sadržaji Es mi familia. Mi hermano menor se llama Petar. Tiene 3 años. Mi hermana es mayor. Tiene 10 años. Su nombre es Elena. - ¿De quién es este libro? - Es mi libro. Es el libro de Milica. - ¿Alguien tiene un lápiz/bolígrafo/papel blanco? - Sí, yo tengo uno./No, lo siento. Prisvojni pridevi (mi, tu, mis, tus). Neodređeni član. Pokazni pridev este, esta, estos, estas Pitanje de quién es/son. (Inter)kulturni sadržaji: Porodica, prijatelji, kućni ljubimci, igračke.
	IZRAŽAVANJE DOPADANJA/NEDOPADANJA	Jezičke aktivnosti u komunikativnim situacijama Slušanje kratkih tekstova s jednostavnim iskazima za izražavanje dopadanja/nedopadanja i reagovanje na njih; usmeno iskazivanje slaganja/neslaganja, dopadanja/nedopadanja Sadržaji - ¿Te gusta el chocolate? - Claro. - No me gustan los zumos. ¿A ti, te gustan? - Sí, mucho./A mí tampoco. - Me gusta dibujar/nadar /cantar. No me gusta dormir. No me gusta el noticiero. Glagol gustar, potvrdni i odrični oblik. Lične zamenice a mí, a ti (Inter)kulturni sadržaji: Hrana i piće.

Ključni pojmovi: komunikacija, rano učenje, jezička aktivnost, jezičke kompetencije i interkulturalnost.

TEMATSKE OBLASTI U NASTAVI STRANIH JEZIKA ZA OSNOVNU ŠKOLU

Napomena: Tematske oblasti se prožimaju i iste su u sva četiri razreda prvog ciklusa osnovne škole. Autori udžbenika i nastavnici obrađuju ih u skladu sa zahtevima programa, uzrastom i interesovanjima učenika.

1) Lični identitet

2) Porodica i uže društveno okruženje (prijatelji, komšije, nastavnici itd.)

3) Geografske osobenosti

4) Stanovanje - forme, navike

5) Živi svet - priroda, ljubimci, očuvanje životne sredine

6) Vremensko iskustvo i doživljaj vremena (prošlost - sadašnjost - budućnost)

7) Škola i školski život

8) Mladi - život dece i omladine

9) Zdravlje i higijena

10) Emocije (ljubav prema porodici, drugovima)

11) Prevozna sredstva

12) Vremenske prilike

13) Umetnost za decu (naročito moderna književnost za decu; prigodne tradicionalne i moderne pesme)

14) Običaji i tradicija, folklor, proslave (rođendani, praznici)

15) Slobodno vreme - zabava, razonoda, hobiji

16) Ishrana i gastronomske navike

17) Putovanja

18) Moda i oblačenje

19) Sport

20) Verbalna i neverbalna komunikacija, konvencije ponašanja i ophođenja

UPUTSTVO ZA DIDAKTIČKO-METODIČKO OSTVARIVANJE PROGRAMA

Program predmeta strani jezik u prvom ciklusu osnovne škole usmeren je na razvoj funkcionalnih znanja i zasnovan je na komunikativno definisanim ishodima učenja, odnosno aktivnostima koje učenik uspešno realizuje koristeći strani jezik. Jezičke aktivnosti slušanja, čitanja, (raz)govora i pisanja u programu posmatraju se integrativno, kao nerazdvojive komponente autentične komunikacije pojedinca u bilo kojoj govornoj zajednici. Polazeći od ishoda, odnosno onoga što je učenik u stanju da ostvari u različitim vrstama i vidovima komunikacije (usmene, pisane, delimično i one neverbalne), formalno i sadržinski centralnu poziciju programa zauzimaju upravo komunikativne funkcije (npr. pozdravljanje; predstavljanje sebe i drugih; davanje osnovnih informacija o sebi; davanje i traženje osnovnih informacija o drugima; razumevanje i davanje jednostavnih uputstava i naloga; poziv i reagovanje na poziv za učešće u zajedničkoj igri; iskazivanje molbi, zahteva, zahvalnosti, planova, namera, saglašavanja, protivljenja, dopadanja, nedopadanja, želja, potreba i sl.). Na osnovu komunikativnih funkcija definisane su jezičke aktivnosti pomoću kojih se one mogu ostvariti, a koje uključuju postepeno usavršavanje sposobnosti razumevanja govora, razumevanja pisanog teksta (od trećeg razreda), interaktivnog usmenog i pisanog izražavanja. Zahvaljujući cikličnoj i kontinualnoj koncepciji programa, komunikativne funkcije se prenose, usvajaju i uvežbavaju tokom čitavog obrazovnog ciklusa, s rastućim stepenom složenosti. Ishodi, komunikativne funkcije i jezičke aktivnosti definisani su kao opšte lingvističke kategorije, i stoga su za sve strane jezike identični iskazi. Kako bi se, međutim, ishodi, funkcije i aktivnosti operacionalizovali, ponuđeni su i primeri realizacije, i to za svaki pojedinačni strani jezik. Njima se ilustruju neke od najfrekventnijih i uzrasno najadekvatnijih mogućnosti za verbalnu realizaciju komunikativnih funkcija.

Komunikativna nastava posmatra jezik kao sredstvo komunikacije. Stoga je i program usmeren ka ishodima koji ukazuju na to šta je učenik u procesu komunikacije u stanju da razume i produkuje. Tabelarni prikaz nastavnika postepeno vodi od ishoda i komunikativne funkcije kao oblasti, preko aktivnosti koje u nastavi osposobljavaju učenika da komunicira i koristi jezik u svakodnevnom životu, u privatnom, javnom ili obrazovnom domenu. Primena ovog pristupa u nastavi stranih jezika zasniva se na nastojanjima da se dosledno sprovode i primenjuju sledeći stavovi:

- ciljni jezik upotrebljava se u učionici u dobro osmišljenim kontekstima od interesa za učenike u atmosferi zajedništva i međusobne saradnje;

- govor nastavnika prilagođen je uzrastu i znanjima učenika;

- nastavnik mora biti siguran da je shvaćeno značenje poruke, uključujući njene kulturološke i vaspitne elemente, kao i elemente socijalizacije;

- bitno je značenje jezičke poruke;

- znanja učenika mere se jasno određenim relativnim kriterijumima tačnosti i zato uzor nije izvorni govornik;

- sa ciljem da se unapredi kvalitet i obim jezičkog materijala, nastava se zasniva i na socijalnoj interakciji; rad u učionici i van nje sprovodi se putem grupnog ili individualnog rešavanja problema, kao i rešavanjem manje ili više složenih zadataka u realnim i virtuelnim uslovima sa jasno određenim kontekstom, postupkom i ciljem;

- nastavnik upućuje učenike u zakonitosti usmenog i pisanog (od trećeg razreda) koda i njihovog međusobnog odnosa;

- svi gramatički sadržaji uvode se induktivnom metodom kroz raznovrsne kontekstualizovane primere u skladu sa nivoom, a bez detaljnih gramatičkih objašnjenja, osim ukoliko učenici na njima ne insistiraju, a njihovo poznavanje se vrednuje i ocenjuje na osnovu upotrebe u odgovarajućem komunikativnom kontekstu.

Komunikativno-interaktivni pristup u nastavi stranih jezika uključuje i sledeće kategorije:

- usvajanje jezičkog sadržaja kroz ciljano i osmišljeno učestvovanje u društvenom činu;

- poimanje programa kao skupa dinamičnih, zajednički pripremljenih i prilagođenih zadataka i aktivnosti;

- nastavnik treba da omogući pristup novim idejama i njihovo prihvatanje, kao i kreiranje novih ideja;

- učenici se posmatraju kao odgovorni, kreativni, aktivni učesnici u društvenom činu;

- nastavni materijali predstavljaju jedan od izvora aktivnosti i moraju biti praćeni upotrebom dodatnih autentičnih materijala;

- učionica je prostor koji je moguće prilagođavati potrebama nastave iz dana u dan;

- rad na projektu kao zadatku koji ostvaruje korelaciju sa drugim predmetima i podstiče razvoj kognitivnih sposobnosti učenika (zapažanje, analiza, zaključivanje itd.);

- za uvođenje novog leksičkog materijala koriste se poznate gramatičke strukture i obrnuto, a naročito na nižem uzrastu treba koristiti internacionalizme i reči koje su im poznate, kao i vizualizaciju kao sredstvo semantizacije.

Tehnike/aktivnosti

Tokom časa preporučuje se dinamično smenjivanje tehnika/aktivnosti koje ne bi trebalo da traju duže od 15 minuta.

Slušanje i reagovanje na uputstva nastavnika na stranom jeziku ili sa audio-zapisa (slušaj, piši - od trećeg razreda, poveži, odredi, pronađi, ali i aktivnosti u vezi sa radom u učionici: nacrtaj, iseci, oboj, otvori/zatvori svesku, itd.)

Rad u parovima, malim i velikim grupama (mini-dijalozi, igra po ulogama, simulacije itd.)

Manuelne aktivnosti (izrada panoa, prezentacija, zidnih novina, postera i sl.)

Vežbe slušanja (prema uputstvima nastavnika ili sa audio-zapisa povezati pojmove, dodati delove slike, dopuniti informacije, selektovati tačne i netačne iskaze, utvrditi hronologiju i sl.)

Igre primerene uzrastu i didaktičkom zahtevu (za zagrevanje, razvijanje pažnje i koncentracije, jačanje motivacije, uvođenje nove jezičke građe ili pak utvrđivanje).

Klasiranje i upoređivanje (po količini, obliku, boji, godišnjim dobima, volim/ne volim, komparacije...).

Rešavanje "tekućih problema" u razredu, tj. dogovori i mini-projekti.

"Prevođenje" iskaza u gest i gesta u iskaz.

Zajedničko pravljenje ilustrovanih i pisanih (od trećeg razreda) materijala (planiranje različitih aktivnosti, izveštaj/dnevnik sa putovanja, reklamni plakat, program priredbe ili neke druge manifestacije).

STRATEGIJE ZA UNAPREĐIVANJE I UVEŽBAVANJE JEZIČKIH VEŠTINA U PRVOM I U DRUGOM RAZREDU OSNOVNE ŠKOLE

Prednosti nastave stranog jezika u prvom i drugom razredu osnovne škole u vezi su sa specifičnostima usvajanja jezika na ranom uzrastu. Osnovna karakteristika ranog učenja nije analitičko učenje, već usvajanje jezika na sličan način na koji se usvaja maternji jezik - dete strani jezik koristi isključivo u komunikaciji i u situacijama koje su bliske njegovim interesovanjima. Višestruke su prednosti učenja jezika u ovom uzrastu (Titone 1989)1:

- neurofiziološke: izuzetna plastičnost mozga omogućava lakše usvajanje fonetskih elemenata, akcenta, izgovora, intonacije, kao i sintaksičkih obrazaca;

- psihološke: kod učenika se razvija motivacija budući da ne oseća strah od greške prilikom upotrebe novog jezika, lako prihvata igru i spremnije izlaže pred grupom;

- obrazovne: učenje stranog jezika pozitivno utiče na kognitivni razvoj deteta i prihvatanje drugog i drugačijeg.

_______
1 Titone, R. (1989). On the bilingual person. Otawa, Canadian Society for Italian Studies.

Raniji početak učenja stranog jezika otvara put za dostizanje viših nivoa jezičke kompetencije i razvijanje višejezičnosti, koji su relevantni za dalje školovanje i profesionalni život.

S obzirom na to da se ishodi operacionalizuju preko jezičkih aktivnosti u komunikativnim situacijama, važno je da se one u nastavi stranih jezika permanentno i istovremeno uvežbavaju. Samo tako učenici mogu da steknu jezičke kompetencije koje su u skladu sa zadatim ciljem.

Pošto je program učenja stranog jezika u prvom i drugom razredu osnovne škole rasterećen pisanja i čitanja, kao i eksplicitnih objašnjenja gramatičkih pravila, ovo je dragocen period za podsticanje i navikavanje učenika da u svakodnevnim situacijama u učionici i van nje spontano primenjuju naučene reči i izraze u odgovarajućim situacijama usmene komunikacije (npr. pozdravljanje nastavnika na stranom jeziku u učionici, ali i van nje). Takvo spontano uspostavljanje kontakta pomaže učenicima da se oslobode govornih blokada koje mogu nastati izvan uslova simuliranih u učionici, pri susretu sa licima sa drugog govornog područja. To će, takođe, pružiti i brojne prilike učenicima da eksperimentišu sa upotrebom jezika, rasterećeni straha od neuspeha u komunikaciji. Zbog svega toga potrebno je insistirati na takvom modelu komunikacije od samog početka, jer ukoliko se učenici naviknu na drugačiji model, tj. isključivu primenu maternjeg jezika prilikom uspostavljanja kontakta i komunikacije sa nastavnikom ili vršnjakom, to će kasnije biti mnogo teže promeniti.

Sledeći korak, na kojem takođe treba insistirati od samog početka učenja stranog jezika, jeste takozvani "jezik učionice". Sva kratka i jednostavna uputstva u nastavi koja se često ponavljaju treba da budu na stranom jeziku uz obaveznu odgovarajuću gestikulaciju (ako npr. nastavnik kaže slušaj, poželjno je da pokaže tu aktivnost stavljajući ruku iza uha). Neka uputstva nastavnik u početku može da izgovara paralelno na stranom i na maternjem jeziku sa tendencijom da postepeno izostavlja maternji jezik, prateći da li učenici prepoznaju njihovo značenje na stranom jeziku.

Pored ovih spontanih oblika učenja potrebno je uvesti i jezičke sadržaje koji nisu deo uobičajene interakcije na času. Za ovakve oblike učenja potrebno je koristiti predmete i bića iz neposrednog okruženja, slike iz nastavnih materijala, kartice, postere i sve druge raspoložive materijale. Za njihovo savladavanje potrebno je insistirati na zajedničkim grupnim komunikativnim aktivnostima. Na ovom uzrastu se preporučuju i aktivnosti usmene reprodukcije i kontrolisane produkcije budući da su u pitanju sadržaji koji ne predstavljaju "jezik učionice" i ne ponavljaju se svakog časa. Na taj način se učenicima omogućava veći broj ponavljanja radi lakšeg i bržeg memorisanja i sticanja pouzdanja za samostalno korišćenje jezika. U tom smislu, poželjne su vežbe govorne produkcije sa malim varijacijama modela u kojima se menjaju i kombinuju leksički i gramatički sadržaji uz postepeno usložnjavanje. Takođe se podstiče interakcija sa drugim učenicima, koja se može, kao blagi vid medijacije, realizovati davanjem uputstava na maternjem jeziku (npr. pitaj druga ili drugaricu kako se zove i koliko godina ima, šta voli/ne voli da jede, itd; odgovori na pitanja druga/drugarice), ili uvođenjem pokreta kao neverbalnog sredstva komunikacije.

Potrebno je osposobiti učenike za komunikativne funkcije navedene u programu za dati nivo učenja, pri čemu predloženi jezički sadržaji služe kao preporuka i mogu biti zamenjeni sličnim sadržajima ili proširivani u skladu sa raspoloživim nastavnim materijalom, kao i potrebama i interesovanjima učenika.

Važno je da imamo na umu da je, uprkos početnom entuzijazmu sa kojim učenici ulaze u proces učenja stranog jezika u osnovnoj školi, njima to ipak još jedan u nizu obaveznih predmeta. Stoga se, na ovom nivou, ne može očekivati da oni sami, spontano, razviju interesovanje i entuzijazam za učenje stranog jezika. Neophodno je prilikom planiranja aktivnosti imati u vidu uzrast učenika i njihove individualne karakteristike. Neki učenici su introvertni, neki ekstrovertni, uče različitom brzinom i na različite načine - svim čulima, imaju različite potrebe i interesovanja. Većina učenika na tom uzrastu ima problem sa pažnjom, koncentracijom i pamćenjem tokom 45 minuta. Stoga je uputno da čas počne nekom kratkom igrom zagrevanja koja bi pozitivno uticala na razvijanje sposobnosti pažnje, koncentracije i pamćenja, kao i da se aktivnosti smenjuju odgovarajućim logičnim redosledom i da traju od 5 do 15 minuta.

PREZENTOVANJE I UVEŽBAVANJE SADRŽAJA

S obzirom na različite stilove učenja, raznovrsnost aktivnosti ključna je reč za prezentovanje nove leksičke građe. Važno je da uvažavamo predznanja učenika, jer nam ona mogu biti dobra osnova za rad i lakše razumevanje teme.

Vizuelna nastavna sredstva (kartice, posteri, stvarni predmeti iz neposrednog okruženja, kako je u opštim smernicama već napomenuto) idealna su za uvođenje i uvežbavanje vokabulara. Kada se učenicima pokaže određeni pojam - kada ga vide, važno je da nekoliko puta čuju kako se reč izgovara i da je tek na kraju izgovore. Horsko ponavljanje korisno je za osećaj sigurnosti učenika jer nije javno eksponiran, a strah od ismevanja (koji je na tom uzrastu neretko prisutan) sveden je na minimum.

Pantomima (kao vrsta dramskih tehnika), kao i metoda potpunog fizičkog odgovora, veoma su omiljene i efikasne, ne samo na ovom uzrastu već i kasnije. Naročito su pogodne za učenike kinestetičkog stila učenja (prevođenje izgovorene reči u pokret i obrnuto). Ove tehnike su pogodne za uvođenje i uvežbavanje svih vrsta reči: imenice - delovi tela, životinje, igračke..; glagoli - ustati, sesti, podići, spustiti neki predmet…; pridevi za opisivanje stanja i osećanja - srećan, tužan, gladan, žedan…

Odgovarajući kontekst (priče u slikama, pesme, igre i sl.) bitna je pretpostavka uspešnog usvajanja vokabulara, kao i jezika uopšte. Usvajanje leksike biće utoliko efikasnije ukoliko se ostvaruje u jasnom situacionom kontekstu. Primera radi, ako se usvajaju reči koje se odnose na svet životinja, moguće je organizovati stvarni, simulirani ili virtuelni obilazak zoološkog vrta. Treba voditi računa o tome da su učenici, tokom jednog školskog časa, u stanju da usvoje 5 do 7 novih reči.

Dijaloški modeli (kao osnova za "imitiranje") veoma su efikasni za razvijanje govora. U nedostatku spontane komunikacije među učenicima nastavnik može da koristi lutke - obične plišane, pravljene od čarapa ili papira - i tako napravi odgovarajući dijaloški model. Nastavnik se može obraćati učenicima sa lutkom koja pita. Učenici će vrlo brzo i lako moći da daju odgovor, ali i da postave pitanja. Naravno, potrebno je obezbediti odgovarajući kontekst koji će i stidljivijim učenicima omogućiti da se ohrabre i progovore.

Projektne aktivnosti povećavaju motivaciju, jer pružaju izbor učenicima da odgovorno u paru ili u grupi rešavaju zadatak na svoj način u dogovoru sa drugima, razvijajući i jačajući određene socijalne kompetencije. Projekat je pogodan za rad u odeljenjima mešovitog sastava, ima lični pečat, podstiče kooperativni rad i završava se uvek nekom vrstom prezentacije kako rezultata, tako i procesa rada.

Dramske aktivnosti omogućavaju učenicima da koriste jezik u odgovarajućem kontekstu i tako "oživljavaju" njegovu upotrebu. Njihov potencijal ogleda se, između ostalog, i u tome što:

- učenici ne samo da uče strani jezik na zabavan način, već kroz interakciju i različite uloge koje preuzimaju sagledavaju stvari iz različitih uglova (što doprinosi razvoju kritičkog i divergentnog mišljenja);

- učenici sarađuju i usvajaju jezik kroz smislenu interakciju na ciljnom jeziku i razvijaju sve potrebne veštine - kognitivne, komunikativne i socijalne;

- svi mogu da učestvuju - svako dobija ulogu koju može da "iznese" te su zato pogodne za rad u odeljenjima mešovitog sastava;

- odgovaraju svim stilovima učenja - vizuelni vide, auditivni čuju, kinestetični se izražavaju kroz pokret;

- podižu motivaciju i samopouzdanje;

- orijentisane su na učenika - nastavnik ima manje dominantnu ulogu;

- razvijaju maštu i kreativnost kod učenika.

Poželjno je da se dramske aktivnosti poput igranja uloga, mini skečeva, lutkarskih mini predstava, improvizacija i priča iz stvarnog života što više koriste u nastavi, ne samo na ovom uzrastu, već i kasnije.

Čitanje i pisanje su neobavezne aktivnosti u drugom razredu. S obzirom na to da se latinično pismo uvodi u nastavu srpskog jezika u drugom polugodištu drugog razreda, inicijalno pisanje i čitanje može se ponuditi kao opcija samo za učenike koji to žele i znaju, na elementarnom nivou (čitanje pojedinačnih reči i jednostavnih rečenica, dopunjavanje reči slovom i slično, nipošto samostalno pisanje i diktati). Ova aktivnost se ne ocenjuje i na času ima sporednu ulogu.

Sociokulturnu kompetenciju, kao skup znanja o svetu uopšte, sličnostima i razlikama između kulturnih i komunikativnih modela sopstvene govorne zajednice i zajednice/zajednica čiji se jezik uči, treba uvoditi od samog početka učenja stranog jezika na najnižem uzrasnom nivou, jer su ta znanja potrebna za kompetentnu, uspešnu komunikaciju u konkretnim komunikativnim aktivnostima na ciljnom jeziku.

Poseban aspekt sociokulturne kompetencije predstavlja interkulturna kompetencija, koja podrazumeva razvoj svesti o drugom i drugačijem, poznavanje i razumevanje sličnosti i razlika između svetova, odnosno govornih zajednica, u kojima se učenik kreće. Interkulturna kompetencija podrazumeva i razvijanje tolerancije i pozitivnog stava prema individualnim i kolektivnim karakteristikama govornika drugih jezika, pripadnika drugih kultura koje se u manjoj ili većoj meri razlikuju od njegove sopstvene. Dakle, postepenim uvođenjem sociokulturnih sadržaja na najnižem nivou (pozdravljanje, pevanje prigodnih prazničnih pesama i sl.) doprinosi se razvoju interkulturne ličnosti, kroz jačanje svesti o vrednosti različitih kultura i razvijanje sposobnosti za integrisanje interkulturnih iskustava u sopstveni kulturni model ponašanja i verovanja.

Gramatički sadržaji se na ovom uzrasnom nivou ne obrađuju eksplicitno. Gramatičke pojave treba posmatrati sa funkcionalnog aspekta (primenjujući elemente gramatike koji su neophodni za uspešno ostvarivanje komunikativne funkcije). U procesu nastave stranog jezika treba težiti tome da se gramatika usvaja putem jezičkih aktivnosti slušanja i govora, prema jasno utvrđenim ciljevima, ishodima i standardima nastave stranih jezika.

Glavni cilj nastave stranog jezika jeste razvijanje komunikativne kompetencije na određenom jezičkom nivou, u skladu sa statusom jezika i godinom učenja.

Naziv predmeta	MATEMATIKA
Cilj	Cilj učenja predmeta matematika je da učenik, ovladavajući matematičkim konceptima, znanjima i veštinama, razvije osnove apstraktnog i kritičkog mišljenja, pozitivne stavove prema matematici, sposobnost komunikacije matematičkim jezikom i pismom i primeni stečena znanja i veštine u daljem školovanju i rešavanju problema iz svakodnevnog života, kao i da formira osnov za dalji razvoj matematičkih pojmova.
Razred	prvi
Godišnji fond časova	180 časova

ISHODI Po završetku razreda učenik će biti u stanju da:	OBLAST/TEMA		SADRŽAJI
- odredi međusobni položaj predmeta i bića i njihov položaj u odnosu na tlo; - uporedi predmete i bića po veličini; - uoči i imenuje geometrijske oblike predmeta iz neposredne okoline; - imenuje geometrijska tela i figure; - grupiše predmete i bića sa zajedničkim svojstvom; - složi/razloži figuru koja se sastoji od poznatih oblika; - razlikuje: krivu, pravu, izlomljenu, zatvorenu i otvorenu liniju; - crta pravu liniju i duž pomoću lenjira; - broji unapred i unazad i sa preskokom; - pročita, zapiše, uporedi i uredi brojeve prve stotine i prikaže ih na brojevnoj pravoj; - koristi redne brojeve; - razlikuje parne i neparne brojeve, odredi najveći i najmanji broj, prethodnika i sledbenika; - koristi pojmove: sabirak, zbir, umanjenik, umanjilac, razlika; - sabira i oduzima dva jednocifrena broja ne zapisujući postupak; - sabira i oduzima do 100 bez prelaza preko desetice; - rastavi broj na sabirke i primeni zamenu mesta i združivanje sabiraka radi lakšeg računanja; - reši tekstualni zadatak sa jednom operacijom; - razlikuje novčane apoene do 100 dinara i uporedi njihovu vrednost; - uoči pravilo i odredi sledeći član započetog niza; - pročita i koristi podatke sa jednostavnijeg stubičnog i slikovnog dijagrama ili tabele; - izmeri dužinu zadatom, nestandardnom jedinicom mere; - preslika tačke i figure u kvadratnoj mreži na osnovu zadatog uputstva.	GEOMETRIJA	POLOŽAJ, VELIČINA I OBLIK PREDMETA	Prostorne relacije. Veličina predmeta i bića. Geometrijska tela: lopta, kocka, kvadar, valjak, piramida i kupa. Geometrijske figure: krug, pravougaonik, kvadrat i trougao.
		LINIJE	Prava, kriva i izlomljena linija. Zatvorena i otvorena linija. Tačka i linija. Duž.
	BROJEVI		Brojanje, pisanje i čitanje brojeva. Prikazivanje brojeva pomoću tačaka na brojevnoj pravoj. Upoređivanje brojeva. Redni brojevi. Sabiranje i oduzimanje brojeva u okviru 20 i prikazivanje na brojevnoj pravoj. Sabiranje i oduzimanje brojeva do 100 bez prelaza preko desetice i prikazivanje na brojevnoj pravoj. Svojstva sabiranja. Otkrivanje nepoznatog broja u jednakostima s jednom operacijom. Dinar, kovanice i novčanice do 100 dinara.
	MERENJE I MERE		Merenje dužine nestandardnim jedinicama mere.

Ključni pojmovi: odnosi u prostoru, geometrijski oblici, broj, sabiranje i oduzimanje i merenje.

UPUTSTVO ZA DIDAKTIČKO-METODIČKO OSTVARIVANJE PROGRAMA

Radi lakšeg planiranja nastave daje se orijentacioni predlog broja časova po temama (ukupan broj časova za temu, broj časova za obradu novog gradiva + broj časova za utvrđivanje, uvežbavanje i sistematizaciju gradiva). Prilikom izrade operativnih planova nastavnik raspoređuje ukupan broj časova predviđen za pojedine teme po tipovima časova (obrada novog gradiva, utvrđivanje i uvežbavanje, ponavljanje, proveravanje i sistematizacija gradiva), vodeći računa o cilju predmeta i ishodima.

Geometrija (27; 11 + 16)

Brojevi (146; 57 + 89)

Merenje i mere (7; 3 + 4)

Predloženi redosled realizacije tema:

1. Geometrija - Položaj, veličina i oblik predmeta;

2. Brojevi - Prirodni brojevi do 10 i nula, sabiranje i oduzimanje do 10;

3. Geometrija - Linije;

4. Brojevi - Prirodni brojevi do 20, sabiranje i oduzimanje do 20;

5. Merenje i mere;

6. Brojevi - Prirodni brojevi do 100, sabiranje i oduzimanje do 100 (bez prelaska desetice).

Predložena podela tema i redosled realizacije nisu obavezni za nastavnike, već samo predstavljaju jedan od mogućih modela. Ovakav predlog je dat zbog toga što je poželjno kombinovati algebarske i geometrijske sadržaje.

Osnova za pisanje ishoda i izbor sadržaja je činjenica da se učenjem matematike učenici osposobljavaju za: rešavanje raznovrsnih praktičnih i teorijskih problema, komunikaciju matematičkim jezikom, matematičko rezonovanje i donošenje zaključaka i odluka. Sam proces učenja matematike ima svoje posebnosti koje se ogledaju u broju godina izučavanja i nedeljnog broja časova predmeta i neophodnosti kontinuiranog sticanja i povezivanja znanja.

Sadržaji programa predmeta matematike predstavljaju osnovu za ostvarivanje ishoda, jer je njima obuhvaćeno sve ono što učenik treba da izgradi na nivou znanja.

Nastavnici u svojoj svakodnevnoj nastavnoj praksi, treba da se oslanjaju na ishode, jer oni ukazuju šta je ono za šta učenici treba da budu osposobljeni tokom učenja predmeta u jednoj školskoj godini. Ostvarivanjem ishoda, učenici usvajaju osnovne matematičke koncepte, ovladavaju osnovnim matematičkim procesima i veštinama, osposobljavaju se za primenu matematičkih znanja i veština i komunikaciju matematičkim jezikom. Kroz ishode se omogućava ostvarivanje obrazovnih standarda i međupredmetnih kompetencija kao što su komunikacija, digitalna kompetencija, rad sa podacima i informacijama, rešavanje problema, saradnja i kompetencija za celoživotno učenje.

Pri obradi novih sadržaja treba se oslanjati na postojeće iskustvo i znanje učenika, i nastojati, da učenici samostalno izvode zaključke. Osnovna uloga nastavnika je da bude organizator nastavnog procesa, da podstiče, organizuje i usmerava aktivnost učenika. Učenike treba upućivati da koriste udžbenik i druge izvore znanja, kako bi usvojena znanja bila trajnija i šira, a učenici osposobljeni za primenu u rešavanju raznovrsnih zadataka.

Prilikom planiranja nastave, treba imati u vidu da, u ovom uzrastu, različite igrolike aktivnosti u funkciji saznavanja i učenja mogu biti dodatna motivacija za usvajanje matematičkih sadržaja. Igra je osnovna aktivnost i kontekst matematičkog saznanja u predškolskom periodu. Polaskom u školu kod prvaka ne nestaje potreba za igrom. Zbog toga je važno da se u prvom ciklusu, a posebno u prvom razredu, deci omogući da razvijaju matematičko mišljenje u kontekstu igrolikih aktivnosti. Pored toga, igrolike aktivnosti značajno doprinose razvijanju interesovanja za matematiku i pozitivnog stava prema matematici.

Na časovima treba kombinovati različite metode i oblike rada, što doprinosi većoj efikasnosti nastavnog procesa, podstiče intelektualnu aktivnost učenika i nastavu čini interesantnijom i funkcionalnijom.

GEOMETRIJA

Položaj, veličina i oblik predmeta

Razvoj opažanja prostora podrazumeva uočavanje predmeta i bića u okruženju i njihovih međusobnih odnosa. Osnovu saznanja čini posmatranje i klasifikacija oblika na osnovu uočenih osobina. Međusobni odnosi predmeta u prostoru iskazani prostornim relacijama izgrađuju se posmatranjem različitih predmeta u prostoru, manipulisanjem objektima (praktična prostorna orijentacija), imenovanjem i misaonim izdvajanjem uočenih odnosa.

Položaj predmeta i bića - Učenici upoređuju predmete po položaju (ispred, iza; ispod, iznad; gore, dole; u, na, van; između, levo, desno; sa iste strane, sa suprotnih strana; uspravno, vodoravno). Prostorne relacije učenici usvajaju u odnosu na sebe, u odnosu na druga bića i predmete (uz rotacije tj. okretanje) i u odnosu na tlo. Uočavaju se i ističu međusobno suprotni odnosi: ispred-iza, ispod-iznad, gore-dole, levo-desno, sa iste strane - sa suprotnih strana. Igrolike aktivnosti treba koristiti u cilju uočavanja odnosa i uvežbavanja praktične orijentacije učenika u prostoru, na mapi i u tabeli.

Veličina predmeta i bića - U delu koji se odnosi na upoređivanje predmeta prema dužini, visini i širini, cilj je da učenici ovladaju upotrebom reči kojima se izražavaju relacijski odnosi između predmeta, odnosno bića: kraće - duže, niže - više i uže - šire. Poređenje/procena se vrši "odoka"’ ili upoređivanjem realnih predmeta (olovka, lenjir i slično). Važno je ukazati na povezanost odgovarajućih relacija (npr. olovka je duža od gumice, a gumica je kraća od olovke). Pored toga, treba upoređivati i više predmeta (npr. određivanje najšireg predmeta).

Oblik predmeta - Početno geometrijsko saznanje zasniva se na sistematskom posmatranju i opisivanju predmeta u okruženju i na slikovnom prikazu, isticanjem njihovih svojstava, oblika, simetričnosti, veličine i položaja. Uočavanje sličnosti i razlika omogućava klasifikaciju objekata. Učenici propedevtički upoznaju geometrijska tela i figure. Na početku uvesti oblike koji su učenicima tog uzrasta najbliži i poznati iz svakodnevnog života: oblik lopte i kocke, zatim kvadra i valjka, i na kraju piramide i kupe. Treba koristiti očigledna nastavna sredstva: igračke, predmete koji se nalaze u učionici i slično (npr. lopta i kocka za igru, gumica, sunđer, kreda, flomaster). Uočavanjem strana trodimenzionalnih predmeta uvesti oblike kvadrata, pravougaonika, kruga i trougla. Ovakvim pristupom, učenici prvo upoznaju oblike koji su im bliski i poznati, koji se nalaze u njihovom okruženju i postepeno se, kao delovi prethodno upoznatih oblika, uvode novi oblici.

Korisne su praktična manipulacija (modelovanje, seckanje, lepljenje, preklapanje figura) i aktivnosti crtanja geometrijskih figura korišćenjem šablona (npr. lenjir sa geometrijskim oblicima) i slobodnom rukom pomoću kvadratne ili tačkaste mreže.

Primeri aktivnosti za ostvarivanje pojedinih ishoda

1. Opisivanje položaja objekta u odnosu na više drugih objekata u složenijoj realističnoj situaciji na slici ili u tabeli.

2. Opisivanje redosleda objekata u datom nizu posmatranom iz različitih pozicija, npr. navođenje objekata od poslednjeg do prvog u nizu.

3. Opisivanje na mapi (u lavirintu) putanje od jedne do druge tačke, ucrtavanje putanje na mapi (u lavirintu) ili prelaženje puta od jedne do druge pozicije prema uputstvu.

4. Pravljenje modela geometrijske figure od slamčica ili modela geometrijskog tela pomoću štapića i kuglica od plastelina.

5. Sastavljanje određene figure od zadatih delova (tangram).

6. Dopunjavanje figure delom koji nedostaje.

7. Izdvajanje predmeta sa određenim svojstvom iz kolekcije predmeta.

8. Prekrivanje zadate figure u ravni pločicama kvadratnog, pravougaonog i trougaonog oblika (bez preklapanja i šupljina).

9. Otkrivanje sledećeg člana niza sastavljenog od geometrijskih oblika, uz objašnjenje kako se došlo do zaključka.

Linije

Prave i krive linije treba uvesti kao linije kojima su oivičeni uvedeni geometrijski oblici, a zatim proširiti na pojmove otvorene i zatvorene krive linije i izlomljene linije. Tačku treba uvesti kao presek dve linije, a duž kao deo prave linije ograničen sa dve tačke. Za obeležavanje tačaka treba koristiti slova A, E, O, T, M i J. Učenike treba naučiti da razlikuju i crtaju krivu, pravu, izlomljenu, zatvorenu i otvorenu liniju, uoče unutrašnju i spoljašnju oblast ograničenu zatvorenom linijom.

Kao model za prave i krive linije (otvorene i zatvorene) možemo koristiti kanap ili konac. Npr. zatezanjem kanapa dobijamo model prave linije, a spajanjem krajeva kanapa model zatvorene krive linije. Kad ukrstimo dva konca ili kanapa, dobijamo tačku.

Primeri aktivnosti za ostvarivanje pojedinih ishoda

1. Modelovanje položaja tačke u odnosu na liniju pomoću trake i predmeta. I obrnuto, crtanje slike prema realnoj situaciji.

2. Crtanje slike ili docrtavanje započete slike u kvadratnoj ili tačkastoj mreži prema datom uputstvu.

BROJEVI

Razvoj pojma broja i brojevnog niza je nastavak saznanja o brojevima, koje je stečeno u predškolskom programu. Izgrađivanje pojma broja obuhvata: vizuelnu predstavu, vizuelnu korespondenciju jednakobrojnih kolekcija objekata, prebrojavanje, cifarski zapis. Broj do koga se dolazi prebrojavanjem vizualizuje se na različite načine (skupovno, dijagramima, brojevnim slikama, na brojevnoj pravoj) čime se produbljuje razumevanje strukture broja. Na početku je značajna manipulacija očiglednim sredstvima (žetonima, štapićima, karticama, prstima). Brojevi se upoznaju u blokovima: do 5 (uključujući 0), prva desetica, druga desetica, prva stotina.

Formiranje pojma brojevnog niza i mesto broja u brojevnom nizu razvija se kroz aktivnost prebrojavanja objekata i bića (konkretnih ili slikovnih predstava), brojanja unapred i unazad, sekvencijalno, u zadatim intervalima, vizuelizacijom na brojevnoj pravoj.

Prebrojavanje elemenata treba iskoristiti i za postepeno upoznavanje učenika sa merenjem zapremine tečnosti, bez uvođenja standardnih jedinica mere. Na ovom nivou, učenici treba da presipanjem vode prebroje koliko manjih posuda vode je sadržano u većoj i obrnuto. Rezultate prebrojavanja treba da upišu u tabelu, kako bi se upoznali sa ovakvim načinom zapisivanja podataka.

Sabiranje i oduzimanje vezuju se za primere koji se mogu modelovati kao par disjunktnih skupova. Kada su dati brojevi elemenata tih skupova, a traži se broj elemenata njihove unije, govorimo o zadatku sabiranja koji prati tu shemu. Kada je dat broj elemenata unije i jednog od podskupova, a traži se broj elemenata drugog od njih, kažemo da je to zadatak oduzimanja koji prati tu shemu. Vizuelno predstavljanje sabiranja na brojevnoj pravoj (dobrojavanje, odnosno odbrojavanje), brojevnim dijagramima i brojevnim slikama podstiče razumevanje pojmova sabiranja i oduzimanja nakon čega se uvežbava sabiranje i oduzimanje u blokovima brojeva.

Razmatraju se i slučajevi u kojima je jedan od sabiraka nepoznat broj. Na osnovu dobro savladane tablice sabiranja i oduzimanja učenici otkrivaju nepoznati sabirak, umanjilac, a zatim i primere gde je nepoznat umanjenik. Ovo je pogodan trenutak za rešavanje zadataka sa terazijama, u kojima je cilj uspostavljanje ravnoteže tasova. Razmatraju se situacije u kojima su na tasovima: 1) isti predmeti; 2) različiti predmeti. Npr. na prvoj slici je na jednom tasu kuglica, a na drugom kocka. Na drugoj slici su na jednom tasu dve kuglice, a na drugom valjak. Na trećoj slici je na jednom tasu valjak, a na drugom treba docrtati odgovarajući broj kocki. Ovakvim zadacima se postepeno razvija logičko mišljenje i ideja rešavanja jednačine, a predstavljaju i uvod u merenje mase, koje se obrađuje u narednim razredima.

Pravila zamene mesta sabiraka i združivanje sabiraka uvode se pre obrade brojeva druge desetice jer se koriste pri izvođenju sabiranja u bloku do 20. Za ilustraciju pravila koriste se očigledna sredstva kao i vizuelni prikaz. Pri obradi sabiranja i oduzimanja u bloku brojeva do 20 upoznaju se slučajevi sa i bez prelaska desetice (11 + 2, 8 + 3, 16 - 4, 12 - 5).

Jedan od važnih ciljeva je spontano zapamćivanje tablica sabiranja i oduzimanja do 20, zbog čega treba predvideti dovoljno vremena i različitih aktivnosti za uvežbavanje i sticanje sigurnosti računanja.

Sabiranje i oduzimanje do 100 obuhvata: sabiranje i oduzimanje desetica, sabiranje i oduzimanje desetica i jedinica (24 + 5, 29 - 7), sabiranje i oduzimanje dvocifrenog broja i višestruke desetice (57 + 30, 57 - 30), kao i sabiranje i oduzimanje dvocifrenih brojeva bez prelaska (32 + 43, 23 + 47, 84 - 31). Postupci se zasnivaju na već upoznatim postupcima u bloku brojeva do 20.

Počevši od bloka brojeva do 10, učenici se podstiču da pravilno koriste matematički jezik koristeći znake +, -, =, <, > i termine: sabirak, zbir, umanjenik, umanjilac, razlika, prethodnik, sledbenik, paran, neparan, manji od i veći od. Pojam mesne vrednosti cifre (desetica i jedinica) uvodi se prilikom obrade brojeva druge desetice.

Matematičke sadržaje treba povezivati sa sadržajima i aktivnostima drugih predmeta kao i životnim situacijama. Npr. prebrojavanje objekata ili orijentacija u prostoru sa predmetom svet oko nas; uvežbavanje tablice sabiranja ili korišćenje rednih brojeva može se realizovati i na časovima fizičkog i zdravstvenog vaspitanja (npr. uraditi 6+5 čučnjeva, posle trećeg čučnja skočiti 2 puta i slično).

Kombinatorni zadaci ili zadaci određivanja sledećeg člana niza posebno su podsticajni za razvoj matematičko logičkog mišljenja. Rešavanje problemskih zadataka veoma je važan segment nastave, jer omogućava povezivanje i primenu matematičkih znanja u realističnim situacijama. Modelovanje problema u matematički zapis, uz korišćenje grafičkog prikaza, omogućava učenicima da nemehanički pristupaju zadacima.

U okviru ove teme, učenici treba da upoznaju i kovanice i papirne novčanice (do 100 dinara), što predstavlja početak osposobljavanja za korišćenje novca u svakodnevnom životu. Uvođenje novčanih apoena treba da prati uvođenje blokova brojeva: do 10, do 20 i do 100. Zadaci sa novcem iz svakodnevnog života pomažu da se, pored ishoda koji se odnose na novac, ostvare i ishodi koji se odnose na prirodne brojeve.

Većina ishoda ove teme se ostvaruje spiralno, jer se ishodi koji se ostvare u okviru prvog bloka brojeva, kasnije samo proširuju na ostale blokove brojeva.

Primeri aktivnosti za ostvarivanje pojedinih ishoda

Početne aktivnosti treba da se odnose na prebrojavanje (brojanje unapred, unazad i sa preskokom), jer polazimo od formiranja pojma broja, a zatim i formiranja brojevnog niza.

1. Prebrojavanje predmeta iste vrste i prikazivanje dijagramom ili tabelom (npr. upisivanjem "crtica" u tabelu, odnosno brojeva kada nauče zapis brojeva).

2. Čitanje podataka iz jednostavnijih stubičnih i slikovnih dijagrama i tabela.

3. Povezivanje rednih brojeva i prostornih priloga, npr. prvi odozgo, treći odozdo, drugi sleva, prvi zdesna, treći spreda, drugi skraja.

4. Upoređivanje i razmena novca; računanje sa novcem, prikazivanje datog novčanog iznosa najmanjim mogućim brojem kovanica/novčanica.

5. Razlaganje broja na moguće sabirke u realističnim situacijama (na primer: U kutiji se nalazi 10 plavih i crvenih kuglica. Koliko može biti crvenih, a koliko plavih kuglica u kutiji? Rešenje treba zapisati u tabeli.)

6. Određivanje sledećeg člana u zadatom brojevnom nizu.

MERENJE I MERE

U okviru ove teme, kroz praktične aktivnosti treba upoznati učenike sa konceptom merenja, bez uvođenja standardnih jedinica mere. Ove aktivnosti obuhvataju merenje različitih predmeta istom jedinicom mere (npr. slamkom, spajalicom, koracima) i merenje jednog predmeta korišćenjem različitih jedinica mere. Na ovom nivou, učenici treba da: izmere zadate dužine nadovezivanjem i prebrojavanjem jediničnih mera, prikažu rezultate merenja (tabelom ili dijagramom) i uporede dužine.

Kada učenici ovladaju idejom merenja dužine, treba preći na zadatke u kojima se povezuju različiti sadržaji. Rešavaju se zadaci preslikavanja (pomeranja) tačke ili figure u kvadratnoj mreži, na primer: 1) pomeranje tačaka ili duži u određenom smeru (nalevo, nadesno, nagore, nadole) za datu dužinu (npr. dve dužine kvadrata); 2) rotiranje figure na slici iz uspravnog u vodoravni položaj i obrnuto (bez upotrebe termina rotiranje). Ovakvim zadacima se povezuju znanja o oblicima, dužima i merenju.

Određeni broj časova na kraju školske godini treba odvojiti za sistematizaciju i povezivanje gradiva. Na ovim časovima treba zadavati tekstualne, problemske zadatke, zadatke sa geometrijskim prikazom aritmetičkih zadataka, tekstualne zadatke u kojima su dati i podaci koji nisu bitni za rešavanje zadatka, logički zadaci sa odričnim rečenicama. Cilj ovakvih časova je da se utvrdi i poveže gradivo, da se kod učenika razvija sposobnost rešavanja problema i logičko-kombinatorno mišljenje.

Sledeći