UREDBAO POSTUPKU I NAČINU UTVRĐIVANJA TROŠKOVA PRUŽANJA JAVNE USLUGE KOJE DRUŠTVO KAPITALA IMA PRILIKOM SPROVOĐENJA CILJEVA JAVNOG SEKTORA("Sl. glasnik RS", br. 29/2025) |
Ovom uredbom propisuje se postupak i način utvrđivanja troškova pružanja javne usluge koje društvo kapitala ima prilikom sprovođenja ciljeva javnog sektora.
Odredbe ove uredbe primenjuju se na društva kapitala koja, u skladu sa Zakonom o upravljanju privrednim društvima koja su u vlasništvu Republike Srbije (u daljem tekstu: Zakon), pored poverene usluge od opšteg ekonomskog interesa, obavljaju i druge poverene usluge koje nisu u međusobnoj vezi (u daljem tekstu: javne usluge).
Poverena javna usluga u smislu ove uredbe je delatnost poverena društvu kapitala u skladu sa zakonom, a koja se obavlja kao usluga od opšteg ekonomskog interesa i koja ne bi bila pružena pod redovnim tržišnim uslovima.
Usluga od opšteg ekonomskog interesa u smislu ove uredbe je ekonomska delatnost koja u redovnim tržišnim uslovima ne može da se pruži u neophodnom obimu, kvalitetu ili kontinuitetu koji zadovoljava opšti društveni interes, bez učešća države.
Utvrđivanje troškova pružanja javne usluge zasniva se na principu:
1) stvarnih troškova, koji podrazumeva obavezu prikazivanja svih neto troškova društva kapitala nastalih za pruženu javnu uslugu, odnosno sproveden postupak ili radnju, po svim aktivnostima i procesima koji učestvuju u pružanju konkretne vrste javne usluge, kao i po svim nosiocima troškova radi obuhvatanja svih nastalih troškova, kao i obavezu prikazivanja kvazi-fiskalnih aktivnosti koje podrazumevaju aktivnosti preduzete od strane društva kapitala koje nisu predviđene budžetom, ali imaju fiskalne efekte;
2) odvojenih računa koji treba da prikažu na jasan i nedvosmislen način razdvojene troškove i prihode u vezi sa obavljanjem javne usluge u odnosu na troškove i prihode u vezi sa obavljanjem druge delatnosti;
3) dostupnosti javne usluge, koji nalaže da se visina troškova odredi tako da obezbedi dostupnost javne usluge korisnicima;
4) proverljivosti podataka kojim se Komisiji za utvrđivanje opštih godišnjih ciljeva društava kapitala kroz godišnje smernice za upravljanje (u daljem tekstu: Komisija), koju obrazuje ministar nadležan za poslove privrede u skladu sa Zakonom, omogućava uvid u odgovarajuće dokumente i podatke na osnovu kojih je moguće utvrditi usklađenost troškova pružanja javne usluge sa ovom uredbom.
Društvo kapitala utvrđuje troškove neophodne za pružanje javne usluge, razumnu dobit i prihode koji se ostvaruju pružanjem javne usluge.
Neto troškovi neophodni za pružanje javne usluge određuju se po vrsti javne usluge, na osnovu:
1) stvarno nastalih troškova i ostvarenih prihoda nastalih u prethodnoj kalendarskoj godini;
2) procenjenih troškova i procenjenih prihoda za koje se očekuje da će nastati u tekućoj kalendarskoj godini;
3) procenjenih troškova i procenjenih prihoda za koje se očekuje da će nastati u naredne tri kalendarske godine.
Procenjeni troškovi i prihodi moraju biti zasnovani na verodostojnim i jasnim parametrima u datim ekonomskim uslovima, u skladu sa makroekonomskim okvirom definisanim u fiskalnoj strategiji, kao i u skladu sa standardom privredne delatnosti u okviru koje društvo kapitala posluje.
Troškovi pružanja javne usluge mogu da obuhvate i troškove za povećanje efikasnosti i kvaliteta pružene javne usluge.
Neto trošak za pruženu javnu uslugu je neophodan trošak ili trošak koji se očekuje da će biti neophodan za pruženu javnu uslugu i izračunava se metodom neto izbegnutih troškova, a kada to nije moguće, metodom alokacije troškova.
Neto trošak za pruženu javnu uslugu obračunat metodom neto izbegnutih troškova predstavlja razliku između neto troška koji je nastao kao posledica izvršavanja poverene obaveze i neto troška ili dobiti koje bi određeno društvo kapitala ostvarilo da nije imalo tu obavezu.
Primena metode neto izbegnutih troškova obuhvata procenu troškova koje društvo kapitala ne bi imalo i dobiti koje ne bi ostvarilo da ne obavlja poverenu uslugu, kao i koristi (uključujući i nematerijalne koristi) koje ostvaruje ako ima obavezu pružanja poverene usluge.
Neto trošak za pruženu javnu uslugu obračunat metodom alokacije troškova predstavlja razliku između troškova i prihoda nastalih kao posledica izvršavanja poverene usluge, na način kako su predviđeni i procenjeni u aktu o poveravanju.
Troškovi i prihodi za pruženu javnu uslugu su svi troškovi i prihodi nastali obavljanjem te usluge i obračunavaju se na osnovu opšteprihvaćenih računovodstvenih načela.
Troškovi amortizacije povezani sa ulaganjem, naročito u infrastrukturu, mogu se uzeti u obzir samo u srazmeri koja se odnosi na ulaganja neophodna za izvršenje obaveze pružanja javne usluge.
Prihod od obavljanja poverene usluge je celokupan prihod koji je nastao obavljanjem te usluge, koji obuhvata i sva prethodna davanja iz budžeta bez obzira da li ona predstavljaju državnu pomoć ili ne.
Razumna dobit predstavlja stopu prinosa na kapital koja bi bila prihvatljiva tipičnom društvu kapitala kada donosi odluku o prihvatanju obaveze pružanja određene usluge, prilikom čega uzima u obzir i nivo rizika koji zavisi od vrste usluge i sektora kome pripada i načina izračunavanja nadoknade.
Stopa prinosa na kapital iz stava 1. ovog člana predstavlja internu stopu prinosa (IRR) koja se ostvaruje na uloženi kapital tokom trajanja projekta, odnosno na novčane tokove tokom trajanja akta o poveravanju.
Izuzetno od stava 2. ovog člana, kao pokazatelj razumne dobiti mogu se koristiti i druge stope prinosa, kao što su prosečna stopa prinosa na sopstveni kapital (ROE), prinos na imovinu (ROA) ili prinos od prodaje (ROS).
Prosečna stopa prinosa na sopstveni kapital predstavlja odnos zarade pre odbitka kamata i poreza (EBIT) i sopstvenog kapitala u datoj godini.
Prosečna godišnja stopa prinosa na sopstveni kapital se obračunava za period trajanja akta o poveravanju primenom diskontne stope koja se određuje pomoću referentne stope u skladu sa propisima o kontroli državne pomoći ili troška kapitala društva kapitala.
Stopa prinosa na kapital koja ne prelazi relevantnu zamensku stopu (swap rate) uvećanu za 100 baznih poena je uvek razumna dobit.
Zamenska stopa iz stava 6. ovog člana je stopa čija dospelost i valuta odgovara trajanju i valuti akta o poveravanju.
U slučaju kada obavljanje poverene usluge podrazumeva značajni komercijalni ili ugovorni rizik (npr. zato što nadoknada ima oblik fiksnog paušalnog iznosa koji pokriva očekivane neto troškove i razumnu dobit, društvo kapitala posluje u konkurentnom okruženju), razumna dobit ne sme preći nivo koji odgovara stopi prinosa na kapital koja je srazmerna nivou rizika.
Stopa prinosa na kapital iz stava 8. ovog člana se određuje na osnovu stope prinosa na kapital koja se ostvaruje obavljanjem sličnih usluga koje su poverene u skladu sa tržišnim principima (npr. sprovođenjem postupka javne nabavke), a kada to nije moguće i kada je opravdano, može se koristiti i drugi način određivanja te stope.
U slučaju kada obavljanje poverene usluge ne podrazumeva značajni komercijalni ili ugovorni rizik (npr. iz razloga što se neto troškovi nastali pružanjem poverene usluge nadoknađuju naknadno u celini), razumna dobit ne sme preći dobit koja bi bila ostvarena obavljanjem sličnih usluga po tržišnim uslovima.
Nakon što utvrdi visinu troškova primenom čl. 5-8. ove uredbe, društvo kapitala donosi akt o utvrđivanju visine troškova pružanja javne usluge (u daljem tekstu: akt o utvrđivanju visine troškova).
Akt o utvrđivanju visine troškova sadrži podatke o:
1) vrsti i obimu pružanja javnih usluga;
2) troškovima za pružanje javne usluge za period iz člana 4. stav 2. tačka 1) ove uredbe;
3) procenjenim troškovima za pružene javne usluge za period iz člana 4. stav 2. tač. 2) i 3) ove uredbe;
4) razumnoj dobiti;
5) kvazi fiskalnim aktivnostima;
6) prihodima koji se ostvaruju pružanjem javnih usluga.
Društvo kapitala dostavlja Komisiji akt o utvrđivanju visine troškova i obrazloženje koje sadrži objašnjenje o načinu utvrđivanja visine troškova, uključujući i podatke o troškovima za pružanje javnih usluga za period iz člana 4. ove uredbe, za svaki od troškova posebno (u daljem tekstu: obrazloženje), poštujući princip proverljivosti podataka.
Komisija pri utvrđivanju opštih godišnjih ciljeva društava kapitala kroz godišnje smernice za upravljanje (u daljem tekstu: predlog smernica) proverava i analizira akt o utvrđivanju visine troškova, pri čemu:
1) ceni opravdanost izbora metoda za izračunavanje neto troškova iz čl. 5. i 6. ove uredbe;
2) uzima u obzir zaključke i nalaze relevantnih institucija i druge okolnosti od značaja za društvo kapitala;
3) zahteva od društva kapitala, po potrebi, i druge podatke u cilju provere usklađenosti visine troškova sa ovom uredbom.
Ako je društvu kapitala u toku kalendarske godine data nadležnost za vršenje nove javne usluge ili je došlo do značajne promene u vršenju već utvrđene javne usluge, visina troškova za tu uslugu utvrđuje se izmenom, odnosno dopunom akta o utvrđivanju visine troškova za tu kalendarsku godinu na osnovu obrazloženih procenjenih troškova, primenom čl. 5-8. ove uredbe.
Akt o utvrđivanju visine troškova za pružene javne usluge sa obrazloženjem dostavlja se Komisiji najkasnije do 1. avgusta tekuće godine.
Komisija nakon provere i analize akta o utvrđivanju visine troškova i obrazloženja, dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove finansija i ministarstvu nadležnom za poslove privrede, odnosno ministarstvu nadležnom za poslove energetike predlog smernica, radi opredeljenja budžetskih sredstava.
Ministarstvo nadležno za poslove finansija će na svojoj internet stranici objaviti podatke o troškovima za pružene javne usluge i podatke o kvazi-fiskalnim aktivnostima društva kapitala sa obrazloženjem.
Do dana početka primene ove uredbe, na način i postupak utvrđivanja troškova pružanja javnih usluga nadležnih subjekata, primenjivaće se propisi, odnosno akti koje nadležni subjekti na dan stupanja na snagu ove uredbe primenjuju za pruženu javnu uslugu.
Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjuje se od 1. januara 2028. godine.