ZAKONO POTVRĐIVANJU SPORAZUMA O USVAJANJU HARMONIZOVANIH TEHNIČKIH PRAVILNIKA UJEDINJENIH NACIJA ZA VOZILA SA TOČKOVIMA, OPREMU I DELOVE KOJI MOGU BITI UGRAĐENI I/ILI KORIŠĆENI NA VOZILIMA SA TOČKOVIMA I USLOVIMA ZA UZAJAMNO PRIZNAVANJE DODELJENIH HOMOLOGACIJA NA OSNOVU OVIH PRAVILNIKA UJEDINJENIH NACIJA("Sl. glasnik RS - Međunarodni ugovori", br. 10/2025) |
ČLAN 1
Potvrđuje se Sporazum o usvajanju harmonizovanih tehničkih pravilnika Ujedinjenih nacija za vozila sa točkovima, opremu i delove koji mogu biti ugrađeni i/ili korišćeni na vozilima sa točkovima i uslovima za uzajamno priznavanje dodeljenih homologacija na osnovu ovih pravilnika Ujedinjenih nacija, sačinjen u Ženevi 23. decembra 2015. godine, u originalu na engleskom, francuskom i ruskom jeziku.
ČLAN 2
Tekst Sporazuma, u originalu na engleskom jeziku i prevodu na srpski jezik glasi:
SPORAZUM
O USVAJANJU HARMONIZOVANIH TEHNIČKIH PRAVILNIKA UJEDINJENIH NACIJA ZA VOZILA SA TOČKOVIMA, OPREMU I DELOVE KOJI MOGU BITI UGRAĐENI I/ILI KORIŠĆENI NA VOZILIMA SA TOČKOVIMA I USLOVIMA ZA UZAJAMNO PRIZNAVANJE DODELJENIH HOMOLOGACIJA NA OSNOVU OVIH PRAVILNIKA UJEDINJENIH NACIJA1
Revizija 3
(Sadrži izmene koje su stupile na snagu 14. septembra 2017.)
Ujedinjene nacije
Preambula
STRANE UGOVORNICE,
POŠTO SU ODLUČILE da izvrše izmenu Sporazuma o usvajanju jednoobraznih uslova za homologaciju i uzajamno priznavanje homologacije opreme i delova motornih vozila, donetog u Ženevi, 20. marta 1958., a u skladu sa izmenama i dopunama od 16. oktobra 1995. i
U ŽELJI da umanje tehničke prepreke za međunarodnu trgovinu kroz definisanje harmonizovanih tehničkih UN Pravilnika koji predstavljaju odgovarajući uslov koji određena vozila sa točkovima, oprema i delovi treba da ispune kako bi se koristili u njihovim zemljama ili regionima,
PRIZNAJUĆI značaj bezbednosti, zaštite životne sredine, energetske efikasnosti i mogućnosti zaštite od neovlašćene upotrebe vozila sa točkovima, opreme i delova koji se mogu ugraditi i/ili koristiti na vozilima sa točkovima za razvoj pravilnika koji su tehnički i ekonomski izvodljivi i prilagođeni tehničkom napretku,
U ŽELJI da primenjuju ove UN Pravilnike u svojim zemljama ili regionima kad god je to moguće,
U ŽELJI da olakšaju prijem vozila, opreme i delova u svojim zemljama, a za koje je izvršena homologacija u skladu sa ovim UN Pravilnicima od strane nadležnih državnih organa za homologaciju druge Strane ugovornice,
U ŽELJI da uspostave šemu Međunarodne Homologacije Tipa Celog Vozila (IWVTA) u okviru Sporazuma radi jačanja vodeće uloge pojedinačnih UN Pravilnika kao delova Sporazuma i na taj način kreiraju mogućnosti za jednostavniju primenu od strane Strane ugovornice i šire usvajanje međusobnog priznavanja homologacije tipa celog vozila i,
U ŽELJI da povećaju broj Strana Ugovornica u Sporazumu kroz poboljšanje funkcionisanja i pouzdanosti istog i shodno navedenom, obezbede da Sporazum ostane ključni međunarodni okvir za harmonizaciju tehničkih pravilnika u automobilskom sektoru,
SAGLASILE SU SE u sledećem:
1. Strane ugovornice uspostavljaju, putem Administrativnog komiteta koji se sastoji od svih Strana ugovornica, u skladu sa poslovnikom koji se nalazi u Dodatku ovog sporazuma i na osnovu dole navedenih članova i tački, UN Pravilnike za vozila sa točkovima, opremu i delove koji se mogu ugraditi i/ili koristiti na vozila sa točkovima. Uslovi za dodelu homologacija tipa i njihovo uzajamno priznavanje koristiće Strane ugovornice koje se opredele za primenu Pravilnika putem homologacije tipa.
Za potrebe ovog sporazuma:
Termin "vozila sa točkovima, oprema i delovi" uključuje sva vozila sa točkovima, opremu i delove čije karakteristike imaju uticaj na bezbednost vozila, zaštitu životne sredine, uštedu energije i mogućnosti tehnologije za zaštitu od neovlašćene upotrebe.
Termin "homologacija tipa u odnosu na UN Pravilnik" označava administrativni postupak kojim nadležni državni organi za homologaciju jedne Strane ugovornice izjavljuju, nakon obavljenih propisanih provera, da je tip vozila, opreme ili dela, dostavljenog od strane proizvođača, saobrazan sa zahtevima datog UN Pravilnika. Nakon toga, proizvođač potvrđuje da su svako vozilo, oprema ili delovi koje stavlja na tržište proizvedeni identično homologovanom proizvodu.
Termin "homologacija tipa celog vozila" označava da su homologacije tipa dodeljene u odnosu na primenjene UN Pravilnike za vozila sa točkovima, opremu i delove vozila objedinjene u homologaciju celog vozila u skladu sa odredbama administrativnog IWVTA sistema.
Termin "verzija UN Pravilnika" označava da se UN Pravilnik, nakon njegovog usvajanja i uspostavljanja, može naknadno izmeniti i dopuniti, u skladu sa procedurama opisanim u ovom sporazumu, posebno u članu 12. Neizmenjen UN Pravilnik, kao i UN Pravilnik, nakon integrisanja naknadnih izmena i dopuna, smatraju se zasebnim verzijama datog UN Pravilnika.
Termin "primenjuje UN Pravilnik" označava da dati UN Pravilnik stupa na snagu za određenu Stranu ugovornicu. Prilikom gore navedenog, Strane ugovornice imaju mogućnost da zadrže sopstvenu nacionalnu/regionalnu zakonsku regulativu. Ukoliko žele, mogu da zamene sopstvenu nacionalnu/regionalnu zakonsku regulativu zahtevima UN Pravilnika koje primenjuju, ali ih Sporazum ne obavezuje da to učine. Međutim, Strane ugovornice su dužne da prihvate, kao alternativu određenom delu njihove nacionalne/regionalne zakonske regulative UN homologacije tipa, koje su dodeljene u skladu sa najnovijim verzijama UN Pravilnika koji se primenjuju u njihovoj državi/regionu. Prava i obaveze Strana ugovornica koje primenjuju neki UN Pravilnik detaljno su navedeni u različitim članovima ovog sporazuma.
Mogu postojati različiti administrtivni postupci za primenu UN Pravilnika kao alternativa homologaciji tipa. Jedini opšte poznati alternativni postupak se primenjuje u određenim državama članicama Evropske komisije za Evropu je samo-sertifikacija kojom proizvođač potvrđuje, bez ikakve prethodne administrativne provere, da je svaki proizvod, koji stavlja na tržište, saobrazan sa datim UN Pravilnikom; nadležni administrativni državni organi mogu da provere, metodom slučajnog uzorkovanja na tržištu, da samo-sertifikovani proizvodi odgovaraju zahtevima datog UN Pravilnika.
2. Administrativni komitet sačinjavaju sve Strane ugovornice, u skladu sa poslovnikom iz Dodatka.
Nakon uspostavljanja UN Pravilnika, u skladu sa postupkom navedenim u Dodatku, Administrativni komitet ga dostavlja Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija (u daljem tekstu: Generalni sekretar). Nakon toga, Generalni sekretar, u što kraćem roku, pismeno obaveštava Strane ugovornice o tom Pravilniku.
UN Pravilnik se smatra usvojenim, osim u slučaju da je Generalnog sekretara, u roku od šest meseci od njegovog obaveštenja, više od jedne petine Strana ugovornica izvestilo da nisu saglasne da se UN pravilnik usvoji.
UN Pravilnik obuhvata sledeće:
(a) Vozila sa točkovima, oprema ili delovi koje obuhvata;
(b) Tehničke zahteve, čije su mogućnosti usmerene gde god je to prikladno i bez projektnog ograničavanja, koji objektivno uzimaju u obzir dostupne tehnologije, troškove i prikladne olakšice i mogu sadržati alternative;
(v) Metode ispitivanja putem kojih se može dokazati bilo koja zahtevana karakteristika;
(g) Uslove za dodeljivanje homologacije tipa i njihovo uzajamno priznavanje, uključujući homologacione oznake i uslove za obezbeđivanje saobraznosti proizvodnje;
(d) Datum(e) stupanja UN Pravilnika na snagu, uključujući datum od kada Strane ugovornice koje ih primenjuju mogu da izdaju homologacije u skladu sa tim UN Pravilnikom i datum od kog prihvataju homologacije (ukoliko se razlikuju);
(đ) Informacioni dokument koji dostavlja proizvođač.
UN Pravilnik može, ukoliko je potrebno, uključivati i zahteve u odnosu na laboratorije ovlašćene od nadležnih državnih organa za homologaciju i u kojima se moraju obavljati prihvatljiva ispitivanja tipova vozila sa točkovima, opreme ili delova podnetih za homologaciju.
Pored gore navedenih UN Pravilnika, ovaj Sporazum predviđa uspostavljanje UN Pravilnika za uvođenje sistema homologacije tipa celog vozila. Ovaj UN Pravilnik treba da uspostavi područje primene, administrativne procedure i tehničke zahteve koji mogu obuhvatati različite obime i nivoe zahteva u istoj verziji ovog UN Pravilnika.
Bez dovođenja u pitanje drugih odredbi člana 1. i člana 12., Strana ugovornica koja primenjuje UN Pravilnik o IWVTA obavezna je da prihvati one homologacije tipa dodeljene u skladu sa najvišim nivoom zahteva najnovije verzije tog UN Pravilnika.
Ovaj sporazum takođe sadrži Priloge sa administrativnim i proceduralnim odredbama koje su primenljive na sve UN Pravilnike, kao delova ovog sporazuma i na sve Strane ugovornice koje primenjuju jedan ili više UN Pravilnika.
3. Posle usvajanja UN Pravilnika, Generalni sekretar obaveštava, u što kraćem roku, sve Strane ugovornice, navodeći Strane ugovornice koje su stavile primedbu ili obavestile o svom prihvatanju ali i nameri da ne otpočnu primenu datog UN Pravilnika od datuma kada stupa na snagu i u odnosu na koje UN Pravilnik neće stupiti na snagu.
4. Usvojeni UN Pravilnik stupa na snagu na datum ili datume koji su navedeni u UN Pravilniku, kao delu ovog sporazuma, za sve Strane ugovornice koje nisu izrazile svoje neslaganje ili nameru da ne otpočnu primenu istog od tog datuma.
5. Prilikom deponovanja svog instrumenta o pristupanju, svaka nova Strana ugovornica može izjaviti da neće primenjivati određene UN Pravilnike, kao delove ovog sporazuma ili da neće primenjivati nijedan UN Pravilnik od njih. Ukoliko je, u to vreme, postupak utvrđen tač. 2., 3. i 4. ovog člana u toku, za neki nacrt ili usvojeni UN Pravilnik, Generalni sekretar će takav nacrt ili usvojeni UN Pravilnik saopštiti novoj Strani ugovornici i isti će stupiti na snagu kao UN Pravilnik za novu Stranu ugovornicu, izuzev ukoliko ta Strana ugovornica izrazi svoje neslaganje sa usvojenim UN Pravilnikom u roku od šest meseci od deponovanja svog instrumenta o pristupanju. Generalni sekretar obaveštava sve Strane ugovornice o datumu stupanja na snagu istog. Generalni sekretar će im takođe saopštiti sve izjave koje se odnose na neprimenjivanje određenih UN Pravilnika bilo koje Strane ugovornice, koje su u skladu sa ovom tačkom.
6. Svaka Strana ugovornica koja primenjuje neki UN Pravilnik može, u svakom trenutku, obavestiti Generalnog sekretara, sa otkaznim rokom od godinu dana, o svojoj nameri da prekine primenu tog UN Pravilnika. Takvo obaveštenje Generalni sekretar saopštava ostalim Stranama ugovornicama.
Prethodno dodeljene homologacije od strane bilo koje Strane ugovornice, u skladu sa datim UN Pravilnikom, ostaju na snazi, osim ukoliko su povučene u skladu sa odredbama člana 4.
Ako neka Strana ugovornica prestane da izdaje homogolacije prema nekom UN Pravilniku, dužna je da:
(a) Zadrži propisan nadzor nad saobraznošću proizvodnje proizvoda za koje je prethodno dodelila homologaciju tipa;
(b) Preduzme neophodne korake navedene u članu 4., kada je obaveštena o nesaobraznosti od strane Strane ugovornice koja nastavlja primenu datog UN Pravilnika;
(v) Nastavi sa obaveštavanjem ostalih Strana ugovornica o povlačenju homologacija, kako je navedeno u članu 5.;
(g) Nastavi sa dodeljivanjem proširenja postojećih homologacija.
7. Svaka Strana ugovornica koja ne primenjuje neki UN Pravilnik može, u svakom trenutku obavesti Generalnog sekretara da ga namerava primenjivati i taj će UN Pravilnik za tu Stranu ugovornicu, stupiti na snagu šezdesetog dana od dana tog obaveštenja. Generalni sekretar će obavestiti sve Strane ugovornice o svakom datumu stupanja na snagu nekog UN Pravilnika za novu Stranu ugovornicu saglasno uslovima u ovoj tački.
8. Strane ugovornice kod kojih je primena UN Pravilnika na snazi, u daljem tekstu biće označene kao "Strane ugovornice koje primenjuju UN Pravilnik".
_________
1 Prethodni nazivi Sporazuma:
Sporazum o usvajanju jednoobraznih uslova za homologaciju i uzajamno priznavanje homologacije opreme i delova motornih vozila, donet u Ženevi 20. marta 1958. (originalna verzija);
Sporazum o usvajanju jednoobraznih tehničkih propisa za vozila sa točkovima, opremu i delove koji mogu biti ugrađeni i/ili korišćeni na vozilima sa točkovima i uslovima za uzajamno priznavanje dodeljenih homologacija na osnovu ovih propisa, donet u Ženevi 5. oktobra 1995. (Revizija 2).
1. Svaka Strana ugovornica koja, uglavnom, primenjuje UN Pravilnike putem homologacije tipa, dužna je da dodeli homologacije tipa i homologacione oznake, opisane u bilo kom UN Pravilniku, za tipove vozila sa točkovima, opremu ili delove na koje se odnosi UN Pravilnik, pod uslovom da ista poseduje tehničke kompetencije i da je zadovoljna sa merama za obezbeđenje saobraznosti proizvoda sa homologovanim tipom. Svaka Strana ugovornica koja dodeljuje homologaciju tipa je dužna da preduzme neophodne mere koje su navedene u Prilogu 1 kao dodatku ovom sporazumu, kako bi verifikovala da su kreirane odgovarajuće mere koje obezbeđuju da su vozila sa točkovima, oprema i delovi proizvedeni saobrazno sa homologovanim tipom.
2. Svaka Strana ugovornica koja izdaje homologacije tipa u skladu sa UN Pravilnikom je dužna da navede nadležni državni organ za homologaciju za UN Pravilnik. Nadležni državni organ za homologaciju je odgovoran za sve aspekte homologacije tipa u skladu sa navedenim UN Pravilnikom. Nadležni državni organ za homologaciju može da ovlasti tehničke službe koje u njegovo ime sprovode ispitivanje i kontrolisanje koji su neophodni za verifikacije koje se zahtevaju u tački 1. ovog člana. Strane ugovornice su dužne da se staraju da se tehničke službe ocenjuju, ovlašćuju i obaveštavaju u skladu sa uslovima koji su navedeni u Prilogu 2 kao dodatku ovom sporazumu.
3. Homologacije tipa, homologacione oznake i oznake za tipove vozila sa točkovima, opreme i delova navedene u UN Pravilniku dodeljivaće se u skladu sa zahtevima koji su navedeni u Prilozima 3 do 5 kao dodacima ovom sporazumu.
4. Svaka Strana ugovornica koja primenjuje neki UN Pravilnik je dužna da odbije da dodeli homologacije tipa i homologacione oznake koje su obuhvaćene UN Pravilnikom ukoliko gore navedeni uslovi nisu zadovoljeni.
1. Vozila sa točkovima, oprema ili delovi za koje je neka Strana ugovornica izdala homologacije tipa u skladu sa članom 2. ovog sporazuma smatraju se saobraznim sa relevantnim delom nacionalnog zakonodavstva svih Strana ugovornica koje primenjuju navedeni UN Pravilnik.
2. Strane ugovornice koje primenjuju UN Pravilnike dužne su da, putem uzajamnog priznanja, prihvate homologacije tipa koje su dodeljene u skladu sa ovim UN Pravilnicima za stavljanje na svoja tržišta i shodno odredbama čl. 1., 8. i 12., kao i svim posebnim odredbama u okviru ovih UN Pravilnika, bez zahtevanja bilo kakvih dodatnih ispitivanja, dokumentacije, sertifikacije ili označavanja u pogledu ovih homologacija tipa.
1. U slučaju da neka Strana ugovornica koja primenjuje UN Pravilnike ustanovi da određena vozila sa točkovima, oprema ili delovi koji nose homologacione oznake koje je izdala jedna od Strana ugovornica u skladu sa navedenim UN Pravilnikom nisu saobrazni sa homologovanim tipom ili uslovima navedenog UN Pravilnika, dužna je da obavesti nadležni državni organ za homologaciju Strane ugovornice koja je izdala homologaciju.
Strana ugovornica koja je izdala homologaciju dužna je da preduzme korake koji su neophodni za ispravljanje predmetne nesaobraznosti.
2. U slučaju kada je nesaobraznost uzrokovana nepoštovanjem tehničkih zahteva koji su navedeni u nekom UN Pravilniku, kako je navedeno u članu 1. tačka 2(b)., Strana ugovornica koja je izdala predmetnu homologaciju dužna je da odmah obavesti sve druge Strane ugovornice o datoj situaciji i pruži regularan savet Stranama ugovornicama o koracima koje preduzima, koji mogu da uključuju, po potrebi, povlačenje predmetne homologacije.
Nakon što razmotre potencijalan uticaj na bezbednost vozila, zaštitu životne okoline, uštedu energije ili učinak tehnologije zaštite od krađe, Strane ugovornice mogu da zabrane prodaju i korišćenje takvih vozila sa točkovima, opreme ili delova na svojoj teritoriji do otklanjanja predmetne nesaobraznosti. U takvom slučaju, ove Strane ugovornice su dužne da obaveste sekretarijat Administrativnog komiteta o preduzetim merama. Procedura koja je navedena u članu 10. tačka 4. se primenjuje za razrešavanje sporova između Strana ugovornica.
3. Bez dovođenja u pitanje odredbi tačke 1. ovog člana, ukoliko nesaobrazni proizvod, kako je navedeno u tački 2. ovog člana, nije doveden do saobraznosti u roku od tri meseca, Strana ugovornica koja je odgovorna za homologaciju dužna je da privremeno ili trajno povuče predmetnu homologaciju. Izuzetno, ovaj period se može produžiti za vremenski period koji ne premašuje tri meseca, izuzev ukoliko jedna ili više Strana ugovornica koje primenjuju predmetni UN Pravilnik ulože prigovor. Kada se navedeni period produžava, Strana ugovornica koja je izdala homologaciju je dužna da, u okviru inicijalnog tromesečnog perioda, obavesti sve Strane ugovornice koje primenjuju predmetni UN Pravilnik o svojoj nameri da produži taj vremenski period tokom kojeg nesaobraznost treba da se otkloni i pruži objašnjenje takvog produžetka.
4. U slučaju kada je nesaobraznost uzrokovana nepoštovanjem administrativnih odredbi, homologacionih oznaka, uslova za saobraznost proizvodnje ili informacionog dokumenta koji je naveden u UN Pravilniku, kako je navedeno u članu 1. tač. 2(g). i 2(đ)., Strana ugovornica koja je izdala homologaciju je dužna da privremeno ili trajno povuče predmetnu homologaciju ukoliko nesaobraznost nije ispravljena u roku od šest meseci.
5. Tačke 1. do 4. ovog člana se takođe primenjuju u situaciji kada Strana ugovornica koja je odgovorna za izdavanje homologacije utvrdi da određeno vozilo sa točkovima, oprema ili delovi koji nose homologacione oznake nisu saobrazni sa homologovanim tipom ili zahtevima nekog UN Pravilnika.
1. Nadležni državni organi za homologaciju svake Strane ugovornice koja primenjuje UN Pravilnike su dužni da po zahtevu drugih Strana ugovornica pošalju listu vozila sa točkovima, opreme ili delova za koje su odbili da dodele ili su povukli homologacije.
2. Pored navedenog, po prijemu zahteva koji uputi druga Strana ugovornica koja primenjuje neki UN Pravilnik, dužni su da bez odlaganja pošalju toj Strani ugovornici, u skladu sa odredbama Priloga 5 kao dodatku ovom sporazumu, kopiju svih relevantnih informacija na kojima je zasnovana odluka predmetnih organa da dodele ili povuku homologaciju za neko vozilo sa točkovima, opremu ili deo, u skladu sa tim UN Pravilnikom.
3. Papirni primerak može zameniti elektronski dokument, u skladu sa Prilogom 5 kao dodatku ovom sporazumu.
1. Zemlje članice Ekonomske komisije za Evropu, zemlje koje su primljene u Komisiju u savetodavnom svojstvu u skladu sa tačkom 8. Opisa poslova i zadataka Komisije i organizacije za regionalne ekonomske integracije koje su osnovale zemlje članice Ekonomske komisije za Evropu na koje su zemlje članice prenele ovlašćenja u oblastima koje su obuhvaćene ovim sporazumom, uključujući ovlašćenje za donošenje obavezujućih odluka za zemlje članice, mogu postati Strane ugovornice u ovom sporazumu.
U svrhu utvrđivanja broja glasova koji se navode u članu 1., tačka 2. i članu 12., tačka 2., organizacije za regionalne ekonomske integracije glasaju brojem glasova njihovih zemalja članica koje su članice Ekonomske komisije za Evropu.
2. Zemlje članice Ujedinjenih nacija koje mogu da učestvuju u određenim aktivnostima Ekonomske komisije za Evropu u skladu sa tačkom 11. Opisa poslova i zadataka Komisije i organizacije za regionalne ekonomske integracije tih zemalja na koje su zemlje članice prenele ovlašćenja u oblastima koje su obuhvaćene ovim sporazumom, uključujući ovlašćenje za donošenje obavezujućih odluka za zemlje članice, mogu postati Strane ugovornice u ovom sporazumu.
U svrhu utvrđivanja broja glasova koji se navode u članu 1., tačka 2. i članu 12., tačka 2., organizacije za regionalne ekonomske integracije glasaju brojem glasova zemalja članica koje su ujedno članice Ujedinjenih nacija.
3. Pristupanje novih Strana ugovornica ovom sporazumu koje nisu Strane u Sporazumu iz 1958. stupa na snagu deponovanjem instrumenta kod Generalnog sekretara, nakon što ovaj sporazum stupi na snagu.
1. Smatra se da je ovaj sporazum stupio na snagu devet meseci od datuma kada Generalni sekretar izvrši prenos istog na sve Strane ugovornice Sporazuma iz 1958.
2. Smatra se da ovaj sporazum nije stupio na snagu ukoliko bilo koja Strana ugovornica Sporazuma iz 1958. izrazi bilo kakav prigovor u roku od šest meseci od datuma kada Generalni sekretar prenese Sporazum na relevantnu Stranu ugovornicu.
3. Za sve nove Strane ugovornice koje pristupaju ovom sporazumu, ovaj sporazum stupa na snagu šezdesetog dana od deponovanja instrumenta pristupanja.
1. Svaka Strana ugovornica može da otkaže ovaj sporazum obaveštavanjem Generalnog sekretara.
2. Otkaz stupa na snagu dvanaest meseci od datuma kada Generalni sekretar primi takvo obaveštenje.
3. Sve homologacije tipa koje je dodelila Ugovorna strana ostaju na snazi tokom perioda od dvanaest meseci od datuma kada otkaz stupi na snagu, u skladu sa članom 8. tačka 2.
1. Svaka Strana ugovornica, kako je definisano u članu 6. ovog sporazuma može, u vreme pristupanja ili u bilo kom trenutku nakon toga, izjaviti, putem obaveštenja koje je adresirano na Generalnog sekretara, da se ovaj sporazum proširuje na celokupnu ili bilo koju teritoriju za čije je međunarodne odnose odgovorna predmetna Strana ugovornica. Ovaj sporazum se proširuje na teritoriju ili teritorije koje su navedene u obaveštenju, počev od šezdesetog dana od datuma kada Generalni sekretar primi isto.
2. Bilo koja Strana ugovornica, kako je definisano u članu 6. ovog sporazuma, koja je dala izjavu u skladu sa tačkom 1. ovog člana, a koja proširuje ovaj sporazum na bilo koju teritoriju za čije je međunarodne odnose odgovorna, može otkazati ovaj sporazum zasebno, u pogledu te teritorije, u skladu sa odredbama člana 8.
1. Svi sporovi između dve ili više Strana ugovornica u vezi sa tumačenjem ili primenom ovog sporazuma, u meri u kojoj je to moguće, rešavaju se pregovorima između tih strana.
2. Svi sporovi koji se ne razreše putem pregovora podnose se za arbitražu ukoliko jedna od Strana ugovornica u sporu to zatraži i isključivo se upućuju arbitrima koje sporazumno odaberu Strane u sporu. Ukoliko u roku od tri meseca od datuma zahteva za arbitražu, Strane u sporu nisu u mogućnosti da postignu dogovor o odabiru arbitra ili arbitara, bilo koja od tih Strana može zatražiti od Generalnog sekretara da imenuje jednog arbitra kojem se predmetni spor upućuje u svrhu donošenja odluke.
3. Odluka arbitra ili arbitara koji su imenovani u skladu sa tačkom 2. ovog člana je obavezujuća za Strane ugovornice u sporu.
4. Svi sporovi između dve ili više Strana ugovornica u vezi sa tumačenjem ili primenom UN Pravilnika koji su deo ovog sporazuma, rešavaju se putem pregovora, u skladu sa postupkom koji je naveden u Prilogu 6 kao dodatku ovom sporazumu.
1. Svaka Strana ugovornica može, u trenutku pristupanja ovom sporazumu, izjaviti da se ne smatra obavezanom prema članu 10. tač. 1. do 3. Sporazuma. Druge Strane ugovornice nisu obavezane prema članu 10. tač. 1. do 3. u pogledu bilo koje Strane ugovornice koja je zaključila takvu rezervaciju.
2. Svaka Strana ugovornica koja je zaključila rezervaciju, kako je predviđeno u tački 1. ovog člana, može u bilo kom trenutku povući takvu rezervaciju davanjem obaveštenja Generalnom sekretaru.
3. Nisu dozvoljene nikakve druge rezervacije u odnosu na ovaj sporazum, njegov Dodatak, Priloge i UN Pravilnike kao delove Sporazuma; međutim, svaka Strana ugovornica može, u skladu sa uslovima člana 1., tačka 5., izjaviti da ne namerava da primenjuje određene UN Pravilnike ili da ne namerava da primenjuje nijedan od njih.
UN Pravilnici kao delovi ovog sporazuma mogu se menjati u skladu sa sledećim postupkom:
1. Izmene UN Pravilnika uspostavlja Administrativni komitet, kako je opisano u članu 1. tačka 2. i u skladu sa postupkom koji je naznačen u Dodatku.
Izmenu UN Pravilnika, nakon uspostavljanja, Administrativni komitet prenosi Izvršnom sekretaru Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu. Čim postane izvodljivo nakon gore navedenog, Izvršni sekretar Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu obaveštava Strane ugovornice koje primenjuju predmetni UN Pravilnik i Generalnog sekretara o ovoj izmeni.
2. Smatra se da je neka izmena UN Pravilnika usvojena ukoliko u periodu od šest meseci od datuma kada Izvršni sekretar Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu da obaveštenje o istoj, više od jedne petine Ugovornih strana koje primenjuju predmetni UN Pravilnik i obavesti Generalnog sekretara o svom neslaganju sa predmetnom izmenom. Kada je neka izmena UN Pravilnika usvojena, Generalni sekretar, čim to postane moguće, proglašava izmenu usvojenom i obavezujućom za one Strane ugovornice koje primenjuju predmetni UN Pravilnik.
3. Izmene nekog UN Pravilnika mogu da uključuju prelazne odredbe koje se odnose na stupanje na snagu izmenjenog UN Pravilnika, datum do kojeg Strane ugovornice treba da prihvate homologacije u skladu sa prethodnom verzijom UN Pravilnika i datum počev od kojeg Strane ugovornice nisu obavezne da prihvate homologacije tipa koje su izdate u skladu sa prethodnom verzijom izmenjenog UN Pravilnika.
4. Bez dovođenja u pitanje da prelazne odredbe u bilo kojoj verziji UN Pravilnika mogu predviđati drugačije, Strane ugovornice u ovom sporazumu koje primenjuju UN Pravilnike mogu, poštujući saobraznosti sa odredbama člana 2., ipak izdati homologacije tipa u skladu sa prethodnim verzijama UN Pravilnika. Međutim, prema tački 3. ovog člana, Strane ugovornice koje primenjuju neki UN Pravilnik nisu obavezne da prihvate homologacije tipa koje su izdate u skladu sa ovim prethodnim verzijama.
5. Sve Strane ugovornice koje primenjuju UN Pravilnik, izuzev Strana ugovornica koje su obavestile Generalnog sekretara o svojoj nameri da prestanu da primenjuju predmetni UN Pravilnik, dužne su da prihvate homologacije koje su odobrene u skladu sa najnovijom verzijom tog UN Pravilnika. Strana ugovornica koja je obavestila Generalnog sekretara o svojoj nameri da prestane da primenjuje neki UN Pravilnik dužna je da, tokom jednogodišnjeg perioda koji je naveden u tački 6. člana 1., prihvati homologacije koje su odobrene u skladu sa verzijom (verzijama) UN Pravilnika koja(e) je(su) merodavna(e) za tu Stranu ugovornicu u trenutku kada ista uputi obaveštenje Generalnom sekretaru.
6. Bilo koja Strana ugovornica koja primenjuje neki UN Pravilnik može odobriti izuzeće od homologacije u skladu sa UN Pravilnikom za jedan tip vozila sa točkovima, opreme ili dela koji se zasniva na nekoj novoj tehnologiji, u slučaju kada predmetna nova tehnologija nije obuhvaćena postojećim UN Pravilnikom i nekompatibilna je sa jednim ili više uslova ovog UN Pravilnika. U takvom slučaju, primenjuju se postupci koji su navedeni u Prilogu 7 ovog sporazuma.
7. U slučaju da nova Strana ugovornica pristupi ovom sporazumu u periodu između datuma kada Izvršni sekretar Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu da obaveštenje o izmeni nekog UN Pravilnika i stupanja na snagu iste, predmetni UN Pravilnik stupa na snagu za tu Stranu ugovornicu osim ako, u periodu od šest meseci od kada Generalni sekretar obavesti tu Stranu ugovornicu o pristupanju, ta Strana ugovornica obavesti Generalnog sekretara o svom neslaganju sa predmetnom izmenom.
Tekst ovog sporazuma i njegovog Dodatka se može menjati u skladu sa sledećim postupkom:
1. Svaka Strana ugovornica može da predloži jednu ili više izmena ovog sporazuma i njegovog Dodatka. Tekst bilo koje predložene izmene Sporazuma i njegovog Dodatka se prenosi Generalnom sekretaru koji isti prenosi svim Stranama ugovornicama i obaveštava sve druge zemlje koje su navedene u tački 1. člana 6.
2. Sve predložene izmene koje se distribuiraju u skladu sa tačkom 1. ovog člana smatraju se prihvaćenim ukoliko nijedna Strana ugovornica ne izrazi prigovor u periodu od devet meseci od datuma kada Generalni sekretar prenese predloženu izmenu.
3. Generalni sekretar je dužan da, čim to postane izvodljivo, obavesti sve Strane ugovornice o tome da li je izražen neki prigovor na predloženu izmenu. Ukoliko je izražen neki prigovor na predloženu izmenu, smatra se da predmetna izmena nije prihvaćena i ista nema nikakvu snagu. Ukoliko nije izražen nijedan prigovor te vrste, predmetna izmena stupa na snagu za sve Strane ugovornice tri meseca nakon isteka vremenskog perioda od devet meseci koji je naveden u tački 2. ovog člana.
1. Prilozi sa administrativnim i proceduralnim odredbama koji su priloženi ovom sporazumu mogu se menjati u skladu sa sledećim postupkom:
1.1. Izmene Priloga sa administrativnim i proceduralnim odredbama uspostavlja Administrativni komitet, kako je navedeno u članu 1. tačka 1. i u skladu sa postupkom koji je naznačen u članu 7. Dodatka ovom sporazumu.
1.2. Administrativni komitet saopštava izmenu Priloga sa administrativnim i proceduralnim odredbama Generalnom sekretaru. Nakon toga, čim to postane izvodljivo, Generalni sekretar je dužan da obavesti Strane ugovornice o ovoj izmeni koja je merodavna za jedan ili više UN Pravilnika.
2. Smatra se da je izmena Priloga sa administrativnim i proceduralnim odredbama usvojena ukoliko, u periodu od šest meseci od kada Generalni sekretar izda obaveštenje, nijedna Strana ugovornica koja primenjuje jedan ili više UN Pravilnika ne obavesti Generalnog sekretara o svom neslaganju sa predmetnom izmenom.
3. Generalni sekretar je dužan da, čim to postane izvodljivo, obavesti sve Strane ugovornice u Sporazumu koje primenjuju jedan ili više UN Pravilnika o tome da li je izražen neki prigovor na predloženu izmenu. Ukoliko je izražen neki prigovor na predloženu izmenu, smatra se da ta izmena nije prihvaćena i nema nikakvu snagu. Ukoliko nije izražen nikakav prigovor, predmetna izmena stupa na snagu za sve Strane ugovornice koje primenjuju jedan ili više UN Pravilnika tri meseca nakon isteka šestomesečnog perioda koji se navodi u tački 2. ovog člana.
4. Nov prilog se smatra izmenom Priloga sa adinistrativnim i proceduralnim odredbama i shodno tome, uspostavlja se u skladu sa istim postupkom koji je naveden u ovom članu.
1. U skladu sa odredbama ovog sporazuma, Generalni sekretar je dužan da obavesti Strane ugovornice o sledećem:
(a) Pristupanjima u skladu sa članom 6.;
(b) Datumima stupanja ovog sporazuma na snagu u skladu sa članom 7.;
(v) Otkazivanjima u skladu sa članom 8.;
(g) Primljenim obaveštenjima u skladu sa članom 9.;
(d) Primljenim izjavama i obaveštenjima u skladu sa tačkom 1. i 2. člana 11.;
(đ) Stupanju na snagu bilo kog novog UN Pravilnika i bilo koje izmene postojećeg UN Pravilnika, u skladu sa tačkom 2, 3, 5 i 7. člana 1. i tačkom 2. člana 12.;
(e) Stupanju na snagu bilo koje izmene ovog sporazuma, njegovog Dodatka ili Priloga sa administrativnim i proceduralnim odredbama, u skladu sa tačkom 3. člana 13. ili tačkom 3. člana 13. bis, zasebno;
(ž) Prestanku primene UN Pravilnika od strane Strana ugovornica u skladu sa tačkom 6. člana 1.
2. U skladu sa odredbama ovog sporazuma i priloženih Priloga sa administrativnim i proceduralnim odredbama, izvršni sekretar Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu je dužan da obavesti:
(a) Generalnog sekretara i Strane ugovornice o uspostavljanju izmene nekog UN Pravilnika u skladu sa tačkom 2. člana 12.;
(b) Strane ugovornice o odluci Administrativnog komiteta o izuzeću zahteva od homologacije i nakon toga, o usvajanju, u skladu sa tačkom 5. Priloga 7.
1. Ukoliko, na datum kada gornje odredbe stupe na snagu, postupci koji su predviđeni u članu 1, tač. 3. i 4. prethodne verzije Sporazuma budu u toku u svrhu usvajanja novog UN Pravilnika, predmetni UN Pravilnik stupa na snagu prema odredbama tačke 4. navedenog člana.
2. Ukoliko, na datum kada gornje odredbe stupe na snagu, postupci koji su predviđeni u članu 12., tačka 1. prethodne verzije Sporazuma, budu u toku u svrhu usvajanja izmene nekog UN Pravilnika, navedena izmena stupa na snagu prema odredbama navedenog člana.
3. Ukoliko se sve Strane ugovornice u Sporazumu slažu, svaki UN Pravilnik koji se usvaja u skladu sa uslovima prethodne verzije Sporazuma se može smatrati kao da je UN Pravilnik koji je usvojen u skladu sa uslovima gornjih odredbi.
Ovaj sporazum je potpisan u Ženevi, u jednom primerku, na engleskom, francuskom i ruskom jeziku, pri čemu su svi primerci podjednako važeći.
Dodatak
Sastav i poslovnik o radu Administrativnog komiteta
Član 1
Članovi Administrativnog komiteta dolaze iz redova svih Strana ugovornica izmenjenog Sporazuma.
Član 2
Izvršni sekretar Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu dužan je da Komitetu obezbedi usluge sekretarijata.
Član 3
Komitet, tokom svoje prve sednice, svake godine, je dužan da bira predsedavajućeg i njegovog zamenika.
Član 4
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je dužan da sazove Komitet pod pokroviteljstvom Ekonomske komisije za Evropu, kad god se zahteva uspostavljanje novog UN Pravilnika, izmene UN Pravilnika, obaveštenja u skladu sa postupkom za izuzeće od homologacije za nove tehnologije (navedeno u Prilogu 7) ili izmene Priloga sa administrativnim i proceduralnim odredbama.
Član 5
Predloženi novi UN Pravilnik se stavlja na glasanje. Svaka država, Strana ugovornica u Sporazumu ima jedan glas. Za svrhe donošenja odluka je potreban kvorum koji čini najmanje polovina Strana ugovornica. Za utvrđivanje kvoruma, organizacije za regionalne ekonomske integracije koje su Strane ugovornice u Sporazumu glasaju sa brojem glasova koliko imaju država članica. Predstavnik organizacije za regionalne ekonomske integracije može da dostavi glasove svojih osnivača koji su suverene države. Novi nacrt UN Pravilnika se uspostavlja većinom od četiri petine članova koji su prisutni i glasaju.
Član 6
Predložene izmene UN Pravilnika moraju da se stave na glasanje. Svaka država koja je Strana ugovornica u Sporazumu i primenjuje UN Pravilnik ima jedan glas. Za svrhe donošenja odluka je potreban kvorum koji čini najmanje polovina Strana ugovornica. Za utvrđivanje kvoruma, organizacije za regionalne ekonomske integracije koje su Strane ugovornice u Sporazumu glasaju sa brojem glasova koliko imaju država članica. Predstavnik organizacije za regionalne ekonomske integracije može da dostavi glasove svojih osnivača koji su suverene države. Nacrt izmena UN Pravilnika se uspostavlja većinom od četiri petine članova koji su prisutni i glasaju.
Član 7
Predložene izmene Priloga sa administrativnim i proceduralnim odredbama koji su priloženi ovom sporazumu stavljaju se na glasanje. Svaka Strana ugovornica u Sporazumu koja primenjuje jedan ili više UN Pravilnika ima jedan glas. Za svrhe donošenja odluke je potreban kvorum od najmanje polovine Strana ugovornica u Sporazumu koje primenjuju jedan ili više UN Pravilnika. Za utvrđivanje kvoruma, organizacije za regionalne ekonomske integracije koje su Strane ugovornice u Sporazumu glasaju sa brojem glasova koliko imaju država članica. Predstavnik organizacije za regionalne ekonomske integracije može da dostavi glasove svojih osnivača koji su suverene države i koji primenjuju jedan ili više UN Pravilnika. Nacrt izmena Priloga sa administrativnim i proceduralnim odredbama se uspostavlja jednoglasnim glasanjem članova koji su prisutni i glasaju.
Član 8
Zahtev neke Strane ugovornice za dozvolu za dodelu predloženog izuzeća od homologacije u vezi sa novim tehnologijama se stavlja na glasanje. Svaka Strana ugovornica u Sporazumu koja primenjuje UN Pravilnik ima jedan glas. Za svrhe donošenja odluke je potreban kvorum od najmanje polovine Strana ugovornica koje primenjuju predmetni UN Pravilnik. Za utvrđivanje kvoruma, organizacije za regionalne ekonomske integracije koje su Strane ugovornice u Sporazumu glasaju brojem glasova koliko imaju država članica. Predstavnik organizacije za regionalne ekonomske integracije može da dostavi glasove svojih osnivača koji su suverene države i koji primenjuju predmetni UN Pravilnik. Dozvolu za dodelu predloženog izuzeća od homologacije za navedenu Stranu ugovornicu se uspostavlja većinom od četiri petine članova koji su prisutni i glasaju.
Prilozi sa administrativnim i proceduralnim odredbama
Sledeći Prilozi sa administrativnim i proceduralnim odredbama (PAPO) su pridodati Sporazumu iz 19582 i navode administrativne i proceduralne odredbe koje su primenljive za UN Pravilnike kao delovima Sporazuma iz 1958:
Prilog 1 Procedure za saobraznost proizvodnje
Prilog 2 Deo prvi: Procena, ovlašćivanje i notifikacija tehničkih službi
Deo drugi: Standardi sa kojima tehničke usluge koje su navedene u Delu jedan ovog priloga treba da budu usaglašene
Deo treći: Procedura za procenu tehničkih službi
Prilog 3 Procedure za UN homologacije tipa
Prilog 4 Označavanje UN homologacija tipa
Prilog 5 Distribucija homologacione dokumentacije
Prilog 6 Procedure za rešavanje pitanja tumačenja u vezi sa primenom UN Pravilnika i dodele homologacija u skladu sa ovim UN Pravilnicima
Prilog 7 Procedura za izuzeće od homologacije u pogledu novih tehnologija
Prilog 8 Opšti uslovi za metode virtualnog ispitivanja
________
2 Sporazum o usvajanju harmonizovanih tehničkih pravilnika Ujedinjenih nacija za vozila sa točkovima, opremu i delove koji mogu biti ugrađeni i/ili korišćeni na vozilima sa točkovima i uslovima za uzajamno priznavanje dodeljenih homologacija na osnovu ovih pravilnika Ujedinjenih nacija
PROCEDURE ZA SAOBRAZNOST PROIZVODNJE
Ciljevi
Procedura za saobraznost proizvodnje ima za cilj da obezbedi da svako proizvedeno vozilo sa točkovima, oprema ili deo bude saobrazan sa homologovanim tipom.
Postupci neodvojivo uključuju procenu sistema upravljanja kvalitetom, u nastavku navedenu kao "inicijalna procena" i verifikaciju subjekta homologacije i kontrole koje su povezane sa proizvodima, navedene kao "mere za saobraznost proizvoda".
1. Inicijalna procena
1.1. Nadležni državni organ za homologaciju Strana ugovornica je dužan da verifikuje - pre dodele UN homologacije tipa - postojanje zadovoljavajućih mera i postupaka za obezbeđivanje efektivne kontrole, tako da su vozila sa točkovima, oprema ili delovi u toku proizvodnje saobrazni sa homologovanim tipom.
1.2. Smernice za sprovođenje procena se mogu pronaći u međunarodnom standardu ISO 19011:2011 - Smernice za proveru sistema upravljanja.
1.3. Uslovi u tački 1.1 se verifikuju na zadovoljenje državnog organa koji dodeljuje UN homologaciju tipa.
Državni nadležni organ za homologaciju koji dodeljuje UN homologaciju tipa se zadovoljava inicijalnom procenom i merama za saobraznost proizvoda koji su navedeni niže u tački 2, uzimajući u obzir, baš onako kako je to i potrebno, jednu od mera opisanih u tački 1.3.1. do 1.3.3., ili kombinaciju tih mera u celosti ili delimično, kako je primenljivo.
1.3.1. Stvarnu inicijalnu procenu i/ili verifikaciju mera za saobraznost proizvoda sprovodi nadležni državni organ za homologaciju koji dodeljuje UN homologaciju tipa ili tehnička služba koji je ovlašćena za nastupanje u ime tog nadležnog državnog organa za homologaciju.
1.3.1.1. Prilikom uzimanja u obzir mere inicijalne procene koju treba izvršiti, nadležni državni organ za homologaciju može da uzme u obzir dostupne informacije koje se odnose na:
(a) Sertifikat proizvođača koji je opisan niže u tački 1.3.3., a koji nije kvalifikovan ili priznat u skladu sa tom tačkom;
(b) U slučaju UN homologacije tipa opreme ili delova, procene sistema kvaliteta koje je(su) sproveo(li) proizvođač(i) vozila, u prostorijama proizvođača opreme ili delova, u skladu sa specifikacijama jednog ili više industrijskih sektora koje zadovoljavaju uslove međunarodnog standarda ISO 9001:2008.
1.3.2. Stvarnu inicijalnu procenu i/ili verifikaciju mera za saobraznost proizvoda takođe može sprovesti nadležni državni organ za homologaciju druge Strane ugovornice, ili tehnička služba koju je za ovu svrhu ovlastio drugopomenuti nadležni državni organ za homologaciju, pod uslovom da ova Strana ugovornica primenjuje najmanje iste UN Pravilnike prema kojima je predmetna UN homologacija tipa zasnovana.
1.3.2.1. U takvom slučaju, nadležni državni organ za homologaciju druge Strane ugovornice je dužan da pripremi potvrdu o usklađenosti u kojoj se navode oblasti i objekti proizvodnje koje obuhvata i koji su relevantni za proizvod(e) koji je (su) predmet homologacije tipa i UN Pravilnike u skladu sa kojima treba izvršiti homologaciju tipa za ove proizvode.
1.3.2.2. Po prijemu zahteva za potvrdu o usklađenosti od nadležnog državnog organa za homologaciju Strana ugovornica koja dodeljuje UN homologaciju tipa, nadležni državni organ za homologaciju druge Strane ugovornice je dužan da bez odlaganja pošalje potvrdu o usklađenosti ili obaveštenje da nije u mogućnosti da dostavi takvu potvrdu.
1.3.2.3. Potvrda o usklađenosti treba da sadrži najmanje sledeće:
(a) Grupa ili društvo (na primer XYZ Automotive);
(b) Organizacioni deo (npr. Regionalni odsek);
(v) Pogoni/objekti (na primer pogon za motore 1 (u zemlji A) - pogon za vozila 2 (u zemlji B));
(g) Modeli vozila/komponenata (na primer svi modeli u vrsti M1);
(d) Procenjene oblasti (na primer ugradnja motora, presovanje karoserije i montaža, montaža vozila);
(đ) Pregledani dokumenti (na primer priručnici i procedure društva i lokacije);
(e) Datum procene (na primer procena je vršena od dd/mm/gggg do dd/mm/gggg);
(ž) Planirana nadzorna poseta (na primer mm/gggg).
1.3.3. Nadležni državni organ za homologaciju takođe može da prihvati sertifikaciju proizvođača po međunarodnom standardu ISO 9001:2008 (svrha ove sertifikacije treba da obuhvati proizvod(e) za koje treba izvršiti homologaciju) ili ekvivalentni akreditacioni standard koji zadovoljava uslove inicijalne procene iz tačke 1.1. Proizvođač je dužan da dostavi detalje o sertifikaciji i preuzme obavezu obaveštavanja nadležnog državnog organa za homologaciju o svim revizijama važenja ili svrhe te sertifikacije.
1.4. U svrhu Međunarodne homologacije tipa celog vozila, inicijalne procene koje se sprovode radi dodele UN homologacija za opremu i delove vozila ne moraju se ponavljati, ali se kompletiraju procenom koja pokriva oblasti koje nisu obuhvaćene prethodnim procenama, posebno, u odnosu na montažu celog vozila.
2. Mere za saobraznost proizvoda
2.1. Svako vozilo, oprema ili deo koji su homologovani u skladu sa UN Pravilnikom kao delom Sporazuma iz 1958. treba da bude proizveden tako da je saobrazan sa homologovanim tipom kroz ispunjavanje uslova ovog priloga i navedenog UN Pravilnika.
2.2. Nadležni državni organ za homologaciju Strane ugovornice koja dodeljuje homologaciju tipa u skladu sa UN Pravilnikom kao delom Sporazuma iz 1958. je dužan da verifikuje postojanje odgovarajućih mera i dokumentovanih planova za kontrolu pogona koje treba da dogovori sa proizvođačem za sve homologacije i da u navedenim vremenskim intervalima sprovodi ona ispitivanja ili povezane provere koje su neophodne za verifikaciju neprekidne saobraznosti sa homologovanim tipom, uključujući, posebno, gde je primenljivo, ispitivanja koja su navedena u navedenom UN Pravilniku.
2.3. Nosilac UN homologacije tipa je posebno dužan da:
2.3.1. Obezbedi postojanje i primenu postupaka za efikasnu kontrolu saobraznosti proizvoda (vozila sa točkovima, oprema ili delovi) sa homologovanim tipom;
2.3.2. Ima pristup opremi za ispitivanje ili drugoj opremi koja je neophodna za proveru saobraznosti za svaki homologovani tip;
2.3.3. Stara se da se rezultati ispitivanja ili provere beleže i da ti dokumenti ostanu dostupni tokom vremenskog perioda koji treba da se utvrdi u dogovoru sa nadležnim državnim organom za homologaciju. Ovaj vremenski period nije veći od 10 godina;
2.3.4. Analizira rezultate svih tipova ispitivanja ili provere, kako bi verifikovao i obezbedio stabilnost karakteristika proizvoda, uz uzimanje u obzir varijacija u industrijskoj proizvodnji;
2.3.5. Stara se da za se za svaki tip proizvoda, kao najmanje, sprovode provere koje su predviđene u ovom prilogu i ispitivanja koja predviđaju primenjeni UN Pravilnici;
2.3.6. Stara se da sve grupe uzoraka ili jedinica za ispitivanje koji dokazuju nesaobraznost u predmetnom tipu ispitivanja dovode do dodatnog uzorkovanja i ispitivanja. Obavezno je preduzimanje svih neophodnih koraka za ponovno uspostavljanje saobraznosti odgovarajuće proizvodnje.
3. Mere za neprekidnu verifikaciju
3.1. Državni organ koji je dodelio UN homologaciju tipa može da u bilo kom trenutku verifikuje metode kontrole saobraznosti koje se primenjuju u svakom proizvodnom objektu.
3.1.1. Uobičajene mere treba da služe nadziranju neprekidne efikasnosti postupaka koji su izneti u tač. 1. i 2. (početna procena i mere za saobraznost proizvoda) ovog priloga.
3.1.1.1. Aktivnosti nadzora koje sprovode tehničke službe (kvalifikovane ili priznate u skladu sa uslovima u tač. 1.3.1. i 1.3.2.) prihvataju se kao zadovoljavajuće u pogledu uslova iz tačke 3.1.1. u vezi sa postupcima koji se uspostavljaju prilikom inicijalne procene.
3.1.1.2. Uobičajena učestalost ovih verifikacija koje sprovodi nadležni državni organ za homologaciju (izuzev onih koje su navedene u tački 3.1.1.1) treba da bude takva da obezbedi da se relevantne kontrole koje se primenjuju u skladu sa tač. 1. i 2. ovog priloga preispituju u intervalima koji su zasnovani na metodologiji procene rizika koja je konzistentna međunarodnom standardu ISO 31000:2009 - Upravljanje rizicima - Principi i smernice i u svim slučajevima, minimalna učestalost je najmanje jednom u svake tri godine. Ova metodologija posebno treba da uzme u obzir sve nesaobraznosti na koje Strane ugovornice ulože prigovor u skladu sa članom 4. Sporazuma iz 1958.
3.2. Prilikom svakog preispitivanja, spisi o ispitivanjima i proverama i evidencija o proizvodnji treba da budu dostupni kontroloru; a posebno spisi o predmetnim ispitivanjima ili proverama koje su dokumentovane u skladu sa uslovima iznetim u tački 2.2.
3.3. Kontrolor može da nasumično izabere uzorke na kojima će se vršiti ispitivanja u laboratoriji proizvođača ili u objektima tehničke službe. U takvom slučaju, sprovode se samo fizička ispitivanja. Minimalni broj uzoraka se može utvrditi u skladu sa rezultatima sopstvene verifikacije proizvođača.
3.4. U slučaju kada se nivo kontrole čini nezadovoljavajućim, ili kada se verifikacija ispitivanja koja su sprovedena u okviru primene tačke 3.3. čini neophodnom, kontrolor bira uzorke koji se šalju tehničkoj službi u svrhu sprovođenja fizičkih ispitivanja.
3.5. Kada inspekcija ili nadzorno preispitivanje otkriju nezadovoljavajuće rezultate, nadležni državni organ za homologaciju je dužan da obezbedi preduzimanje svih koraka koji su neophodni za ponovno uspostavljanje saobraznosti proizvodnje čim to postane moguće.
DEO PRVI: PROCENA, OVLAŠĆIVANJE I NOTIFIKACIJA TEHNIČKIH SLUŽBI
1. Ovlašćivanje tehničkih službi
1.1. Kada državni nadležni organ za homologaciju ovlašćuje neku tehničku službu, ova je dužna da poštuje odredbe ovog priloga.
1.2. Tehničke službe su dužne da same sprovode ili vrše nadzor ispitivanja koja se zahtevaju za homologaciju ili kontrolisanja koja su navedene u UN Pravilnicima, izuzev u slučaju kada su specifično odobrene alternativne procedure. One ne mogu sprovoditi ispitivanja ili kontrolisanja za koja nisu propisno ovlašćene.
Učinak tehničkih službi i kvalitet ispitivanja i kontrolisanja koje sprovode treba da obezbedi da su proizvodi za koje je zatražena UN homologacija tipa odgovarajuće verifikovani u pogledu saobraznosti sa uslovima primenjenih UN Pravilnika za koje su predmetne tehničke službe ovlašćene.
1.3. Tehničke službe se ovlašćuju u skladu sa jednom ili više od četiri navedene kategorije delatnosti, u zavisnosti od njihove oblasti kompetencija:
(a) Kategorija A: Tehničke službe koje sprovode ispitivanja navedena u UN Pravilnicima u sopstvenim objektima;
(b) Kategorija B: Tehničke službe koje nadziru ispitivanja navedena u UN Pravilnicima koja se sprovode u objektima proizvođača ili objektima neke treće strane;
(v) Kategorija C: Tehničke službe koje redovno procenjuju i nadziru postupke proizvođača za kontrolu saobraznosti proizvodnje;
(g) Kategorija D: Tehničke službe koje nadziru ili sprovode ispitivanja ili kontrolisanja u okviru nadzora saobraznosti proizvodnje.
1.4. Tehničke službe su dužne da prikažu odgovarajuće veštine, specifično tehničko znanje i dokazano iskustvo u specifičnim oblastima koje pokrivaju UN Pravilnici i za koje su ovlašćene.
Pored navedenog, tehničke službe su dužne da poštuju, ali ne moraju biti odobrene/akreditovane u skladu sa istima, standarde navedene u delu dva ovog priloga koji su relevantni za kategorije delatnosti za koje su ovlašćene.
Tehničke službe su dužne da obezbede slobodu od bilo kakve kontrole i uticaja zainteresovanih strana koji može imati negativan uticaj na nepristrasnost i kvalitet navedenih ispitivanja i kontrolisanja.
Tehničke službe imaju pristup objektima u kojima se vrše ispitivanja i mernim uređajima koji su neophodni za nadzor ili sprovođenje ispitivanja ili kontrolisanja navedenih u UN Pravilnicima za koje su tehničke službe ovlašćene.
1.5. Nadležni državni organ za homologaciju može nastupati kao tehnička služba za jednu ili više delatnosti koje su navedene u tački 1.3. U slučaju kada je nadležni državni organ za homologaciju koji nastupa kao tehnička služba ovlašćen putem nacionalnog prava Strane ugovornice i isti finansira drugopomenuta, odredbe ovog priloga ili pravila koja su ekvivalentna odredbama u tač. 1., 2. i 3.4. ovog priloga moraju se ispuniti. Isto je primenljivo za tehničke službe koje su ovlašćene putem nacionalnog prava Strane ugovornice i podležu finansijskoj i upravljačkoj kontroli koju sprovodi Vlada te Strane ugovornice. Ekvivalentna pravila moraju garantovati isti nivo učinka i nezavisnosti.
1.6. Bez obzira na tačku 3.3., proizvođač ili njegov predstavnik koji nastupa u njegovo ime mogu biti ovlašćeni kao tehnička služba za delatnosti kategorije A isključivo za one UN Pravilnike koji propisuju takvo ovlašćenje. U ovom slučaju i bez obzira na tačku 1.4., takva tehnička služba se usaglašava u skladu sa standardima navedenim u tački 1. Dela dva ovog priloga.
1.7. Subjekti navedeni u tač. 1.5. i 1.6. su dužni da poštuju odredbe tačke 1.
2. Procena sposobnosti tehničkih službi
2.1. Sposobnosti koje su navedene u tački 1. se prikazuju u izveštaju o ovlašćivanju koji sačinjava nadležni državni organ.3 Ovaj izveštaj može sadržati sertifikat o akreditaciji koji je izdalo akreditaciono telo.
2.2. Procena navedena u tački 2.1. se sprovodi u skladu sa odredbama Dela tri ovog priloga.
Izveštaj o ovlašćivanju se preispituje nakon perioda koji najviše iznosi tri godine.
2.3. Izveštaj o ovlašćivanju se dostavlja sekretarijatu Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu i Stranama ugovornicama, po njihovom zahtevu.
2.4. Nadležni državni organ za homologaciju koji nastupa kao tehnička služba je dužan da prikaže saobraznost sa dokumentovanim dokazima.
Ovo uključuje procenu koju sprovode proveravači nezavisno od aktivnosti koja se procenjuje. Takvi proverivači mogu biti iz iste organizacije, pod uslovom da su nezavisni od osoblja koje sprovodi procenjenu aktivnost.
2.5. Proizvođač ili njegov predstavnik koji nastupa u njegovo ime, a koji su ovlašćeni kao tehnička služba, dužni su da poštuju relevantne odredbe tačke 2.
3. Procedure za notifikaciju
3.1. Strane ugovornice su dužne da obaveste sekretarijat Evropske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu o nazivu, adresi, uključujući elektronsku adresu i kategoriju aktivnosti svake ovlašćene tehničke službe. Takođe su dužni da obaveste sekretarijat Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu o svim naknadnim izmenama navedenog.
Notifikacioni dokument treba da navodi za koje UN Pravilnike su ovlašćene predmetne tehničke službe.
3.2. Tehnička služba može da sprovodi delatnosti koje su opisane u tački 1. u svrhu UN homologacije tipa isključivo ukoliko je sekretarijat Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu obavešten o tome.
3.3. Istu tehničku službu može ovlastiti i notifikovati više Strana ugovornica, nezavisno od kategorije delatnosti koje sprovode.
3.4. Sekretarijat Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu je dužan da objavi listu i kontakt informacije nadležnih državnih organa za homologaciju i tehničkih službi na svom internet sajtu.
________
3 "Nadležni organ" označava ili organ za homologaciju ili imenovani organ, ili adekvatno akreditaciono telo koje nastupa u njihovo ime.
DEO DRUGI: STANDARDI SA KOJIMA TEHNIČKE USLUGE KOJE SU NAVEDENE U DELU JEDAN OVOG PRILOGA TREBA DA BUDU USAGLAŠENE
1. Aktivnosti u ispitivanju za UN homologacije tipa koje treba sprovesti u skladu sa UN Pravilnicima
1.1. Kategorija A (ispitivanja koja se sprovode u sopstvenim objektima):
ISO/IEC 17025:2005 o opštim uslovima kompetentnosti za laboratorije koje sprovode ispitivanje i kalibraciju.
Tehnička služba koja je ovlašćena za delatnosti kategorije A mogu sprovoditi ili nadzirati ispitivanja u skladu sa UN Pravilnicima za koje je ovlašćena, u objektima proizvođača ili njegovog predstavnika.
1.2. Kategorija B (nadzorna ispitivanja koja se sprovode u objektima proizvođača ili u objektima njegovog predstavnika):
ISO/IEC 17020:2012 o opštim kriterijumima za rad različitih vrsta organa koji vrše kontrolisanje.
Pre sprovođenja ili nadziranja bilo kog ispitivanja u objektima proizvođača ili njegovog predstavnika, tehnička služba je dužna da verifikuje da su objekti u kojima se vrše ispitivanja i uređaji za merenje saobrazni sa odgovarajućim uslovima tačke 1.1.
2. Aktivnosti u vezi sa saobraznošću proizvodnje
2.1. Kategorija C (procedura za inicijalnu procenu i nadzorne provere proizvođačevog sistema upravljanja kvalitetom):
ISO/IEC 17021:2015 o uslovima za organe koji vrše proveru i sertifikaciju sistema upravljanja.
2.2. Kategorija D (kontrolisanje ili ispitivanje uzoraka iz proizvodnje ili nadzor iste):
ISO/IEC 17020:2012 o opštim kriterijumima za rad različitih vrsta organa koji vrše kontrolisanje.
DEO TREĆI: PROCEDURA ZA PROCENU TEHNIČKIH SLUŽBI
1. Svrha
1.1. Ovaj deo Priloga 2 uspostavlja uslove po kojima nadležni organ koji je naveden u tački 2. Prvog dela ovog priloga sprovodi postupak za procenu tehničkih službi.
1.2. Ovi uslovi se primenjuju, mutatis mutandis, na sve tehničke službe, nezavisno od njihovog pravnog statusa (nezavisna organizacija, proizvođač ili nadležni državni organ za homologaciju koji nastupa u svojstvu tehničke službe).
2. Principi procene
Procenu karakteriše oslanjanje na određeni broj principa:
(a) Nezavisnost, koja predstavlja osnovu za nepristrasnost i objektivnost zaključaka;
(b) Pristup koji se zasniva na dokazima koji garantuju pouzdane zaključke koji se mogu reprodukovati.
Proverivači treba da pokažu poverenje i integritet i poštuju poverljivost i diskreciju. Oni su dužni da izveštavaju o nalazima i zaključcima na istinit i tačan način.
3. Sposobnost proverivača
3.1. Procene isključivo mogu vršiti proverivači koji poseduju tehničko i administrativno znanje koje je neophodno u date svrhe.
3.2. Proverivači su obučeni posebno za aktivnosti procene. Pored toga, oni imaju specifično znanje o tehničkoj oblasti u kojoj tehnička služba vrši svoje delatnosti.
3.3. Bez dovođenja u pitanje odredbi tački 3.1. i 3.2., procenu koja je navedena u tački 2.5. Prvog dela ovog priloga sprovode proverivači, nezavisno od aktivnosti u pogledu kojih se vrši procena.
4. Podnošenje zahteva za ovlašćivanje
4.1. Propisno ovlašćeni predstavnik tehničke službe koja podnosi zahtev dužan je da podnese formalan zahtev nadležnom organu. Zahtev najmanje uključuje sledeće:
(a) Opšte karakteristike tehničke službe, uključujući privredni status, naziv, adrese, pravni status i ljudske i tehničke resurse;
(b) Detaljan opis, uključujući biografije osoblja koje je zaduženo za ispitivanje i/ili kontrolisanje kao i rukovodstva, uz dokaz u vidu obrazovnih i stručnih sposobnosti;
(v) Pored navedenog, tehničke službe koje koriste metode virtualnog ispitivanja treba da pruže dokaz o kapacitetu za rad u kompjuterskom okruženju;
(g) Opšte informacije u vezi sa tehničkom službom, poput njenih delatnosti, odnosa u većem pravnom subjektu, ako postoji, i adrese svih njenih fizičkih lokacija koje treba da budu pokrivene svrhom ovlašćivanja;
(d) Izjavu o ispunjavanju uslova za ovlašćivanje i drugih obaveza tehničke službe, kako je primenljivo u primenjenim UN Pravilnicima za koje se ovlašćuju;
(đ) Opis usluga procene saobraznosti koje tehnička služba preduzima u okviru primenjenih UN Pravilnika i lista UN Pravilnika za koje se tehnička služba prijavljuje za ovlašćivanje, uključujući ograničenja kapaciteta, gde je to primenljivo;
(e) Kopija priručnika za obezbeđenje kvaliteta ili uporedivih pravila rada te tehničke službe.
4.2. Nadležni organ je dužan da preispita adekvatnost informacija koje dostavlja tehnička služba.
4.3. Tehnička služba je dužna da obavesti nadležni državni organ za homologaciju o svim modifikacijama informacija koje su podnete u skladu sa tačkom 4.1.
5. Preispitivanje resursa
Nadležni organ je dužan da preispita svoj kapacitet za sprovođenje procene tehničke službe, u pogledu sopstvene politike, svoju kompetenciju i dostupnost adekvatnih proverivača i stručnjaka.
6. Podugovaranje procene
6.1. Nadležni organ može da delove procene ustupi drugom imenovanom organu putem podugovora ili da zatraži podršku tehničkih stručnjaka koju pružaju drugi nadležni organi. Podugovarači i stručnjaci moraju biti prihvaćeni od strane tehničke službe koja podnosi zahtev.
6.2. Nadležni organ je dužan da uzme u obzir sertifikate o akreditaciji sa odgovarajućim obimom, kako bi kompletirao opštu procenu tehničke službe.
7. Priprema za procenu
7.1. Nadležni organ je dužan da formalno imenuje tim za procenu. Nadležni organ se stara o tome da je stručnost koja se ulaže u svaku procenu adekvatna. Posebno, tim kao celina:
(a) Ima odgovarajuće znanje o specifičnoj svrsi za koju se traži ovlašćenje; i
(b) Poseduje dovoljno razumevanja da pouzdano proceni stručnost tehničke službe koja radi u okviru svrhe svog ovlašćenja.
7.2. Nadležni organ je dužan da jasno definiše zadatak koji se daje timu za procenu. Zadatak tima za procenu je da preispita dokumenta koja su prikupljena od tehničke službe koja podnosi zahtev i sprovede procenu na licu mesta.
7.3. Nadležni organ je dužan da ugovori, zajedno sa tehničkom službom i imenovanim timom za procenu, datum i plan procene. Međutim, nadležni organ ostaje odgovoran za određivanje datuma koji je u skladu sa planom nadzora i ponovne procene.
7.4. Nadležni organ je dužan da se stara o tome da timu za procenu budu dostavljeni odgovarajući dokumenti o kriterijumima, spisi o prethodnim procenama i relevantni dokumenti i spisi predmetne tehničke službe.
8. Procena na licu mesta
Tim za procenu je dužan da sprovodi procenu tehničke službe u prostorijama tehničke službe iz kojih se vrši jedna ili više ključnih aktivnosti i kada je to relevantno, dužan je da sprovodi procenu svedoka na drugim odabranim lokacijama na kojima predmetna tehnička služba radi.
9. Analiza nalaza i izveštaja o ovlašćivanju
9.1. Tim za procenu je dužan da analizira sve relevantne informacije i dokaze iz preispitivanja dokumenta i spisa procene na licu mesta. Ova analiza je dovoljna da omogući timu da utvrdi obim stručnosti i saobraznosti tehničke službe u odnosu na uslove ovlašćivanja.
9.2. Procedure izveštavanja nadležnog organa obezbeđuju ispunjavanje sledećih uslova.
9.2.1. Pre napuštanja lokacije treba da se održi sastanak tima za procenu i tehničke službe. Na ovom sastanku, tim za procenu treba da dostavi pisani i/ili usmeni izveštaj o svojim nalazima koje je dobio iz analize. Tehnička služba ima mogućnost da postavlja pitanja o tim nalazima, uključujući nesaobraznosti, ukoliko postoje, i njihovu osnovu.
9.2.2. Pisani izveštaj o ishodu procene treba neodložno dostaviti tehničkoj službi. Ovaj izveštaj o ovlašćivanju sadrži komentare o stručnosti i saobraznosti i identifikuje nesaobraznosti, ako postoje, koje treba rešiti kako bi se postigla saobraznost sa svim uslovima ovlašćivanja
9.2.3. Tehnička služba se poziva da odgovori na izveštaj o ovlašćivanju i opiše specifične postupke koji su preduzeti ili se planira da budu preduzeti, u okviru definisanog perioda, u svrhu razrešenja svih identifikovanih nesaobraznosti.
9.3. Nadležni organ je dužan da se stara da su odgovori tehničke službe dovoljni i efikasni u pogledu razrešenja nesaobraznosti. Ukoliko se utvrdi da su odgovori tehničke službe nedovoljni, zahtevaju se dodatne informacije. Pored navedenog, može se zatražiti dokaz o efikasnoj primeni preduzetih postupaka ili se može izvršiti naknadna procena u svrhu verifikacije primene korektivnih postupaka.
9.4. Izveštaj o ovlašćivanju najmanje treba da sadrži:
(a) Jedinstvenu identifikaciju tehničke službe;
(b) Datum(e) procene na licu mesta;
(v) Ime(na) proverivača i/ili stručnjaka koji učestvuju u proceni;
(g) Jedinstvenu identifikaciju svih procenjenih prostorija;
(d) Predloženu svrhu ovlašćivanja koja se procenjuje;
(đ) Izjavu o prikladnosti unutrašnje organizacije i postupaka koje je usvojila tehnička služba kao dokaz njene stručnosti, a kako je utvrđeno kroz ispunjenje uslova za ovlašćivanje;
(e) Informacije o razrešenju svih nesaobraznosti;
(ž) Preporuka o tome da li podnosilac zahteva treba da bude ovlašćen ili potvrđen kao tehnička služba i, ukoliko je tako, svrha ovlašćivanja.
10. Dodela/potvrda ovlašćenja
10.1. Nadležni državni organ za homologaciju je dužan da neodložno donese odluku o tome da li dodeljuje, potvrđuje ili produžava ovlašćenje na osnovu izveštaja i svih drugih relevantnih informacija.
10.2. Nadležni državni organ za homologaciju dužan je da dostavi sertifikat tehničkoj službi. Ovaj sertifikat treba da identifikuje sledeće:
(a) Identitet i logo nadležnog državnog organa za homologaciju;
(b) Jedinstveni identitet imenovane tehničke službe;
(v) Datum stupanja na snagu dodeljenog ovlašćenja i datum prestanka važenja;
(g) Kratku indikaciju ili referencu u svrhu ovlašćenja (primenjeni UN Pravilnici ili delovi istih);
(d) Potvrdu o saobraznosti i referencu na ovaj prilog.
11. Reovlašćivanje i nadzor
11.1. Reovlašćivanje je slično inicijalnoj proceni, osim što se u obzir uzima iskustvo koje je stečeno u toku prethodnog ovlašćivanja. Nadzorne procene na licu mesta su manje opsežne od reovlašćivanja.
11.2. Nadležni organ je dužan da predvidi svoj plan za reovlašćivanje i nadzor svih ovlašćenih tehničkih službi, tako da se reprezentativni uzorci svrhe ovlašćivanju redovno procenjuju.
Vremenski interval između procena na licu mesta, bez obzira na to da li je u pitanju reovlašćivanje ili nadzor, zavisi od dokazane stabilnosti tehničke službe.
11.3. U slučaju kada se, tokom nadzora ili reovlašćivanja, identifikuju nesaobraznosti, nadležni organ je dužan da definiše stroga vremenska ograničenja za implementaciju korektivnih postupaka.
11.4. U slučaju kada korektivni postupci ili postupci za poboljšanje nisu preduzeti u ugovorenom roku, ili se smatra da su nedovoljni, nadležni organ je dužan da usvoji odgovarajuće mere, kao što je sprovođenje dodatne procene, obustava/povlačenje ovlašćenja za jednu ili više delatnosti za koje je tehnička služba ovlašćena.
11.5. U slučaju kada nadležni organ odluči da obustavi ili povuče ovlašćenje neke tehničke službe, dužan je da obavesti drugopomenutu preporučenim pismom i dužan je da o ovome obavesti sekretarijat Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu. U svakom slučaju, nadležni organ je dužan da usvoji sve neophodne mere za obezbeđenje neprekidnosti aktivnosti koje već preduzima predmetna tehnička služba.
12. Spisi o imenovanim tehničkim službama
12.1. Nadležni organ je dužan da održava predmete o tehničkim službama kako bi pokazao da su uslovi za ovlašćenje, uključujući stručnost, efektivno ispunjeni.
12.2. Nadležni organ je dužan da čuva predmete o tehničkim službama kako bi obezbedio čuvanje poverljivosti.
12.3. Predmeti o tehničkim službama najmanje sadrže sledeće:
(a) Relevantnu korespondenciju;
(b) Zapise i izveštaje o ovlašćivanju;
(v) Kopije sertifikata o ovlašćivanju.
PROCEDURE ZA UN HOMOLOGACIJE TIPA
1. Podnošenje zahteva za UN homologaciju tipa i njena dodela
1.1. Zahtev za UN homologaciju tipa podnosi proizvođač ili njegov ovlašćeni predstavnik (u daljem tekstu "podnosilac zahteva") nadležnom državnom organu za homologaciju Strane ugovornice.
1.2. Za određenu vrstu vozila, opreme ili dela se može podneti samo jedan zahtev i isti može podneti samo jedna Strana ugovornica koja primenjuje UN Pravilnike u skladu sa kojima se traži UN homologacija tipa. Za svaki tip za koji je potrebna homologacija podnosi se poseban zahtev.
1.3. Zahtev treba da prate informacije koje su navedene u UN Pravilnicima u skladu sa kojima se traži homologacija. Ove informacije treba da sadrže detaljan opis pojedinosti tipa koji treba da bude homologovan, uključujući crteže, dijagrame i slike, po potrebi.
1.4. Nadležni državni organ za homologaciju može, putem razumnog zahteva, zatražiti od podnosioca zahteva da dostavi dodatne informacije koje su neophodne za omogućavanje odluke o homologacionim ispitivanjima koja se zahtevaju ili olakšavanje sprovođenja tih ispitivanja.
1.5. Podnosilac zahteva je dužan da učini dostupnim nadležnom državnom organu za homologaciju onoliko vozila sa točkovima, opreme ili delova koliko se zahteva za sprovođenje ispitivanja koja se zahtevaju UN Pravilnicima u skladu sa kojima se traži homologacija.
1.6. Saobraznost sa uslovima koji su izneti u UN Pravilnicima dokazuje se putem odgovarajućih ispitivanja koja se sprovode na vozilima sa točkovima, opremi ili delovima koji su reprezent tipa koji treba biti homologovan.
Nadležni državni organ za homologaciju je dužan da primeni princip "najgoreg slučaja", odabirom varijante ili verzije navedenog tipa koja, za svrhu ispitivanja, predstavlja reprezent tipa koji treba biti homologovan pod najgorim uslovima. Donete odluke, zajedno sa obrazloženjem, beleže se u homologacionoj dokumentaciji.
Međutim, podnosilac zahteva može da odabere, u dogovoru sa nadležnim državnim organom za homologaciju, vozilo, opremu ili delove koji, iako nisu reprezent tipa koji treba biti homologovan, kombinacije određenog broja najnepovoljnijih karakteristika u pogledu nivoa učinka koji se zahteva u UN Pravilnicima (najgori slučaj). Metode virtualnog ispitivanja se mogu koristiti kao pomoć u donošenju odluka o odabiru najgoreg slučaja.
1.7. Homologaciona ispitivanja sprovode ili nadgledaju tehničke službe. Procedure ispitivanja koje se primenjuju i specifična oprema i alat koji se koriste su navedeni u UN Pravilnicima.
1.8. Kao alternativa procedurama ispitivanja koje su navedene u tač. 1.6. i 1.7., može se koristiti virtualno ispitivanje po zahtevu podnosioca zahteva, u meri u kojoj je to predviđeno relevantnim UN Pravilnicima i podložno ispunjenju opštih uslova koji su navedeni u Prilogu 8 Sporazuma iz 1958.
1.9. Strane ugovornice izdaju homologacije tipa isključivo kada je obezbeđeno poštovanje uslova za saobraznost proizvodnje iz Priloga 1 Sporazuma iz 1958.
1.10. Kada homologaciona ispitivanja pokažu da je tip saobrazan sa tehničkim uslovima UN Pravilnika, dodeljuje se homologacija tog tipa i homologacioni broj u skladu sa Prilogom 4 Sporazuma iz 1958., i svakom tipu se dodeljuje homologaciona oznaka u skladu sa specifičnim odredbama relevantnog UN Pravilnika.
1.11. Nadležni državni organ za homologaciju dužan je da obezbedi da homologaciona dokumentacija sadrži sledeće:
(a) Zapis o odabiru najgoreg slučaja i obrazloženje takvog odabira. Mogu se uključiti informacije koje je dostavio proizvođač;
(b) Zapis o svim značajnim tehničkim tumačenjima, različitim metodama ispitivanja koje su primenjene ili novoj uvedenoj tehnologiji;
(v) Izveštaj tehničke službe o ispitivanju koji sadrži zabeležene vrednosti koje su postignute pri merenjima i ispitivanjima, u skladu sa uslovima UN Pravilnika;
(g) Informacione dokumente proizvođača koji propisno navode karakteristike tipa koji treba biti homologovan;
(d) Potvrdu o usklađenosti uslova za saobraznost proizvodnje iz Priloga 1 Sporazuma iz 1958., u kojoj se detaljno navodi koje od mera navedenih u tački 1.3. Priloga 1 Sporazuma iz 1958. su uzete u obzir kao osnova za inicijalnu procenu, kao i datum inicijalne procene i svih nadzornih aktivnosti;
(đ) Saopštenje o homologaciji tipa.
2. Izmene UN homologacija tipa
2.1. Proizvođač koji poseduje UN homologaciju tipa za svoje vozilo, opremu ili deo, dužan je da bez odlaganja obavesti Stranu ugovornicu koja je izdala UN homologaciju tipa o svim promenama u detaljima tipa, kako je zabeleženo u informacijama navedenim u tački 1.3.
2.2. Strana ugovornica je dužna da odluči koje od dve procedure za izmenu UN homologacije tipa, kako je navedeno u tač. 2.5. i 2.6., treba pratiti. Kada je to neophodno, Strana ugovornica može da odluči, u dogovoru sa proizvođačem, da je možda potrebno dodeliti novu UN homologaciju tipa.
2.3. Zahtev za izmenu UN homologacije tipa može podneti isključivo onoj Strani ugovornici koja je izdala originalnu UN homologaciju tipa.
2.4. Ukoliko Strana ugovornica utvrdi da je neophodno sprovesti kontrolisanja ili ispitivanja za izmene UN homologacije tipa, dužna je da obavesti proizvođača o tome.
2.5. Kada dođe do promene detalja tipa koji su zabeleženi u informacionim dokumentima i izveštajima o ispitivanju, a Strana ugovornica smatra da ne postoji verovatnoća da te promene imaju bitno negativan uticaj na bezbednosne učinke u pogledu životne sredine i/ili funkcionalne bezbednosti, i da je tip u svakom slučaju i dalje saobrazan sa uslovima relevantnih UN Pravilnika, modifikacija UN homologacije tipa se označava kao "revizija".
U takvom slučaju, Strana ugovornica je dužna da izda izmenjene stranice informacionih dokumenata i izveštaja o ispitivanju, po potrebi, uz označavanje svake izmenjene stranice kako bi se jasno pokazala priroda modifikacije i datum ponovnog izdavanja. Smatra se da konsolidovana, ažurirana verzija informacionih dokumenata i izveštaja o ispitivanju, praćena detaljnim opisom modifikacije, ispunjava ovaj uslov.
2.6. Izmena UN homologacije tipa se označava kao "proširenje" ukoliko se, pored promene podataka koji su zabeleženi u informacionim dokumentima:
(a) Zahtevaju dodatna kontrolisanja ili ispitivanja; ili
(b) Menja bilo koja informacija o saopštenju (uz izuzetak priloga istog); ili
(v) Zahteva homologacija prema kasnijom serijom izmena, nakon što je ista stupila na snagu, što se može dodeliti ukoliko su ispunjeni uslovi kasnije serije izmena.
2.7. Potvrda ili odbijanje izmene UN homologacije tipa u kojem se navode izmene, se saopštava Stranama ugovornicama Sporazuma iz 1958. koje primenjuju UN Pravilnik putem obrasca za obaveštavanje. Pored toga, oznaka informaconih dokumenata i izveštaja o ispitivanjima koji je priložen saopštenju, menja se shodno tome kako bi pokazao datum poslednje revizije ili proširenja.
2.8. Nadležni državni organ za homologaciju koji dodeljuje proširenje homologacije dužan je da ažurira homologacioni broj brojem proširenja koji se dodaje u skladu sa brojem uzastopnih proširenja koja su već dodeljena u skladu sa Prilogom 4 Sporazuma iz 1958. i izda revidiran obrazac saopštenja koji je označen ovim brojem proširenja.
OZNAČAVANJE UN HOMOLOGACIJA TIPA
1. Počev od stupanja Sporazuma iz 1958. na snagu, Strane ugovornice su dužne da izdaju broj homologacije tipa u skladu sa tač. 1.10. i 2.8. Priloga 3 za svaku novu homologaciju tipa i svako proširenje takve homologacije.
2. Počevši od stupanja Sporazuma iz 1958. na snagu i bez dovođenja u pitanje da odredbe o homologacionim oznakama u bilo kojoj verziji UN Pravilnika mogu navoditi drugačije, proizvođač je dužan da postavi homologacionu oznaku, ukoliko se to zahteva, u skladu sa odredbama relevantnih UN Pravilnika, međutim, ta oznaka koristi prva dva broja iz Odeljka 2 i brojeve iz Odeljka 3 homologacionog broja kako je navedeno u ovom prilogu kao homologacioni broj za svako vozilo sa točkovima, opremu ili deo za koji je dodeljena nova homologacija ili za koju su takve homologacije proširene. Međutim, ova odredba se ne primenjuje u slučaju kada UN Pravilnik zahteva korišćenje homologacionog koda ili identifikacionog koda u homologacionoj oznaci umesto homologacionog broja. Vodeće nule u Odeljku 3 se mogu izostaviti.
3. Homologacioni broj se dodeljuje svakom homologovanom tipu. Broj homologacije tipa se sastoji od 4 odeljka. Svaki odeljak se razdvaja karakterom ‘*’.
Odeljak 1: Veliko slovo ‘E’ koje prati raspoznatljiv broj Strane ugovornice koja je dodelila homologaciju tipa.
Odeljak 2: Broj relevantnog UN Pravilnika, praćen slovom "R", kojem slede:
(a) Dva broja (sa vodećim nulama, kako je primenljivo) koja označavaju seriju izmena koje uključuju tehničke odredbe UN Pravilnika koji se primenjuju na homologaciju (00 za UN Pravilnik u njegovom originalnom obliku);
(b) Kosa crta i dva broja (sa vodećim nulama, kako je primenljivo) koji označavaju broj dopune serije izmena koje su primenjene na homologaciju (00 za seriju izmena u originalnom obliku);
(v) Kosa crta i jedan ili dva karaktera koji označavaju fazu implementacije, ukoliko je primenljivo.
Odeljak 3: Četvorocifreni redni broj (sa vodećim nulama, kako je primenljivo). Niz počinje od 0001.
Odeljak 4: Dvocifreni redni broj (sa vodećim nulama, kako je primenljivo) za označavanje proširenja. Niz počinje od 00.
Svi brojevi su arapski brojevi.
4. Ista Strana ugovornica je dužna da ne dodeljuje isti broj drugoj homologaciji.
Primeri:
Primer drugog proširenja četvrte homologacije tipa koju je izdala Holandija u skladu sa UN Pravilnikom br. 58 u originalnoj verziji:
E4*58R00/00*0004*02
Primer prvog proširenja 2439-e homologacije tipa koju je izdalo Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske za homologaciju vozila u skladu sa UN Pravilnikom br. 83, treća serija izmena, verzija za vozilo kategorije M, N1 klasa I u pogledu zahteva za emisiju zagađujućih materija iz goriva za motor:
E11*83R03/00/J*2439*01
DISTRIBUCIJA HOMOLOGACIONE DOKUMENTACIJE
1. U slučaju kada se od nadležnog državnog organa za homologaciju zahteva ili je traženo da dostavi kopiju homologacije i njenih priloga, dužan je da pošalje dokumenta u formi fizičkih primeraka ili putem elektronske pošte u elektronskom formatu ili putem korišćenja bezbedne internet baze podataka koju je kreirala Ekonomska komisija Ujedinjenih nacija za Evropu.
2. Dokumenti koji se čuvaju u bezbednoj internet bazi se sastoje najmanje od dokumenata koji su navedeni u svakom UN Pravilniku. Oni uključuju dokumentaciju kojom se Stranama ugovornicama dostavlja obaveštenje o homologaciji, ili proširenju, ili odbijanju ili povlačenju ili kada je proizvodnja nekog tipa vozila, opreme ili delova definitivno obustavljena u skladu sa UN Pravilnikom.
3. Ukoliko se homologacije tipa koje su merodavne za neko vozilo sa točkovima, opremu ili delove čuvaju u bezbednoj internet bazi podataka, tada se homologacione oznake koje se zahtevaju UN Pravilnicima mogu zameniti Jedinstvenim identifikatorom (UI) kojem prethodi simbol UI, izuzev ukoliko je drugačije navedeno u UN Pravilnicima. Takav jedinstveni identifikator automatski generiše baza podataka.
4. Sve Strane ugovornice koje primenjuju UN Pravilnik imaju pristup informacijama za taj UN Pravilnik koje sadrži baza podataka, korišćenjem Jedinstvenog identifikatora, a ovo obezbeđuje pristup relevantnim informacijama koje se odnose na posebnu(e) homologaciju(e).
5. Pravilnici UN kao delovi Sporazuma iz 1958. mogu zahtevati distribuciju homologacija tipa putem elektronskih kopija uz korišćenje bezbedne internet baze podataka kada je to neophodno za efikasno funkcionisanje procesa homologacije, podložno pravima pristupa koja su definisale Strane ugovornice.
PROCEDURE ZA REŠAVANJE PITANJA TUMAČENJA U VEZI SA PRIMENOM UN PRAVILNIKA I DODELE HOMOLOGACIJA U SKLADU SA OVIM UN PRAVILNICIMA
1. Pitanja tumačenja pre dodele UN homologacije tipa
U slučaju kada zahtev za UN homologaciju tipa zahteva da nadležni državni organ za homologaciju sačini značajno tumačenje primene UN Pravilnika, ili to zahteva podnosilac zahteva za homologaciju, nadležni državni organ je dužan da aktivno obaveštava i traži smernice od drugih nadležnih državnih organa za homologaciju pre donošenja odluke.
Relevantni nadležni državni organ za homologaciju je dužan da obavesti druge nadležne državne organe za homologaciju koji primenjuju UN Pravilnik o izdavanju i njegovom predloženom rešenju tumačenja, uključujući sve prateće informacije koje su dobijene od proizvođača. Kao opšte pravilo, ovo treba izvršavati putem elektronskog medija. Dozvoljen je period od četrnaest dana za odgovore drugih nadležnih državnih organa za homologaciju.
(a) Nadležni državni organ za homologaciju, nakon što uzme u obzir sve primljene komentare, može da dodeli homologacije u skladu sa novim tumačenjem.
(b) Ukoliko nije moguće da se donese odluka u skladu sa primljenim komentarima, nadležni državni organ za homologaciju traži dodatno pojašnjenje putem postupka koji je opisan u donjoj tački 3.
2. Tumačenje pitanja nakon dodele UN homologacije tipa
U situacijama kada postoje različita tumačenja između Strana ugovornica, ali nakon izdavanja homologacije, prate se sledeće procedure.
Na početku, Strane ugovornice su dužne da nastoje da sporazumno postignu dogovor. Ovo zahteva povezanost i da svaka Ugovorna strana revidira procedure koje su korišćene za ispitivanje i homologaciju vozila sa točkovima, opreme i delova koji su predmet spora u tumačenju. Primenjuju se sledeće procedure:
(a) U slučaju da nadležni državni organ za homologaciju potvrdi grešku, nadležni državni organ za homologaciju je dužan da preduzme korake u skladu sa odredbama Sporazuma iz 1958., posebno članom 4.
(b) U slučaju kada je postignut sporazum koji zahteva novo ili različito tumačenje postojeće prakse (od strane bilo koje Strane ugovornice), isti se distribuira drugim Stranama ugovornicama koje primenjuju UN Pravilnik kao hitno pitanje. Druge Strane ugovornice imaju četrnaest dana za davanje komentara na odluku, nakon čega postupajući nadležni državni organi za homologaciju, uzevši u obzir sve primljene komentare, mogu da izdaju UN homologacije tipa u skladu sa novim tumačenjem.
(v) U slučaju kada se ne može postići sporazum, Strane ugovornice traže dodatno preispitivanje putem arbitražnog procesa koji je opisan u donjoj tački 3.
(g) U svakom slučaju, pitanje treba preneti nadležnoj Radnoj grupi koje je pomoćno telo Svetskog foruma za harmonizaciju Pravilnika za vozila (WP.29). Ukoliko se to smatra neophodnim, pomoćna Radna grupa podnosi WP.29 predloge odgovarajućih regulatornih izmena koje imaju za cilj da razreše razlike u tumačenjima.
3. Arbitražni proces putem WP.29 i njegovih pomoćnih Radnih grupa
Predsedavajući pomoćnih Radnih grupa su dužni da identifikuju razlike koje proističu iz različitih tumačenja Strana ugovornica u vezi sa primenom UN Pravilnika i dodelom UN homologacija tipa u skladu sa ovim UN Pravilnicima, sa ciljem uspostavljanja mera, čim to postane moguće, za razrešenje različitih tumačenja.
Predsedavajući Radnih grupa su dužni da razviju odgovarajuće postupke za obradu takvih pitanja tumačenja, kako bi se WP.29 moglo dokazati da:
(a) U potpunosti se razmatraju različita mišljenja nadležnih državnih organa za homologaciju Strana ugovornica, kao i mišljenja drugih Strana ugovornica koje primenjuju UN Pravilnik;
(b) Odluke su zasnovane na odgovarajućem tehničkom savetu, uz potpuno uzimanje u obzir predmetne oblasti;
(v) Kad god je to moguće, donosi se jednoglasna odluka; i
(g) Procedure su transparentne i podložne reviziji.
Ukoliko je to neophodno za razrešenja razlika, Predsedavajući može da podnese novu tačku dnevnog reda o predmetnoj razlici za sledeću dostupnu sednicu pomoćne Radne grupe, bez pribavljanja prethodnog odobrenja od WP.29. Pod ovim okolnostima, Predsedavajući je dužan da izveštava WP.29 o napretku čim to postane moguće.
Na kraju arbitražnog procesa, Predsedavajući je dužan da dostavi izveštaj WP.29.
3.1. U slučaju kada se razlika može razrešiti u okviru važećeg regulatornog okvira:
Primenjuje se tumačenje UN Pravilnika koje je dogovoreno u Radnoj grupi, a nadležni državni organi za homologaciju izdaju UN homlogacije tipa shodno tome.
3.2. U slučaju kada se razlika ne može razrešiti u okviru važećeg regulatornog okvira:
WP.29 se obaveštava o tome i zahteva se da relevantna pomoćna Radna grupa razmotri predmetno pitanje kao prioritetnu stavku na sledećoj sednici. Dnevni red sednice se menja shodno tome.
Pomoćna Radna grupa je dužna da razmotri sve predloge u vezi sa razlikom u tumačenju i dostavi formalne predloge WP.29 za izmenu UN Pravilnika uz poštovanje uobičajenih procedura. WP.29 je dužno da razmotri ovo pitanje kao prioritetnu tačku na svom sledećem zasedanju.
PROCEDURA ZA IZUZEĆE OD HOMOLOGACIJE U POGLEDU NOVIH TEHNOLOGIJA
1. Strane ugovornice koje primenjuju neki UN Pravilnik mogu, nakon zahteva koji podnese proizvođač, dodeliti izuzeće od homologacije u skladu sa UN Pravilnikom u pogledu nekog vozila, opreme ili dela koji inkorporira tehnologije koje su nekompatibilne sa jednim ili više uslova tog UN Pravilnika i podležu ovlašćenju koje dodeljuje Administrativni komitet Sporazuma iz 1958. prema proceduri koja je opisana u tač. 2. do 12. ovog priloga.
2. U iščekivanju odluke o tome da li je dodeljeno ili nije ovlašćenje za takvo izuzeće od homologacije, Strana ugovornica koja primenjuje relevantni UN Pravilnik može dodeliti privremenu homologaciju samo za svoju teritoriju. Druge Strane ugovornice koje primenjuju ovaj UN Pravilnik mogu odlučiti da prihvate ovu privremenu homologaciju na svojoj teritoriji.
3. Strana ugovornica koja dodeljuje privremenu homologaciju koja je pomenuta u tački 2. ovog priloga je dužna da obavesti Administrativni komitet o svojoj odluci i podnese zapis sa sledećim:
(a) Razlozi zbog kojih predmetne tehnologije ili koncept čine to vozilo, opremu ili deo nekompatibilnim ili delimično nekompatibilnim sa uslovima UN Pravilnika;
(b) Opis bezbedosnih, ekoloških ili drugih razmatranja i preduzetih mera;
(v) Opis ispitivanja i rezultata koji dokazuje da je, u poređenju sa uslovima za koje se traži izuzeće, obezbeđen najmanje jednak nivo bezbednosti i zaštite životne okoline;
(g) Zahtev za ovlašćenje da dodeli izuzeće od homologacije po UN Pravilniku za određeni tip vozila, opreme ili dela.
4. Administrativni komitet je dužan da razmotri celokupno obaveštenje koje je navedeno u tački 3. ovog priloga na svom sledećem zasedanju nakon prijema tog obaveštenja, pod uslovom da je ovo obaveštenje primljeno najmanje tri meseca pre tog zasedanja. Nakon razmatranja obaveštenja, Administrativni komitet može da odluči da ovlasti ili odbije dodelu izuzeća od homologacije ili uputi sporno pitanje nadležnoj pomoćnoj Radnoj grupi.
5. Odluka Administrativnog komiteta se uspostavlja u skladu sa procedurom naznačenom u Dodatku, član 8.
6. Zatraženo izuzeće od homologacije u skladu sa UN Pravilnikom, navedeno u tački 3. ovog priloga, smatra se ovlašćenim izuzev ukoliko je, u periodu od mesec dana od obaveštenja koje uputi Izvršni sekretar Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu o odluci o ovlašćenju Administrativnog komiteta, više od petine Strana ugovornica koje primenjuju UN Pravilnik u trenutku obaveštenja, obavestilo Izvršnog sekretara Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu o svom neslaganju sa ovlašćenjem izuzeća od homologacije.
7. U slučaju kada je ovlašćenje za dodelu izuzeća od homologacije usvojeno, Izvršni sekretar Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu dužan je da, čim to postane moguće, obavesti Strane ugovornice koje primenjuju predmetni UN Pravilnik o ovom usvajanju.
Počev od datuma obaveštenja, Strana ugovornica koja je navedena u tački 3. ovog priloga može dostaviti izuzeće od homologacije u skladu sa tim UN Pravilnikom. Strane ugovornice koje primenjuju UN Pravilnik prihvataju izuzeće od homologacije, osim onih Strana ugovornica koje su izrazile svoje neslaganje ili nameru da ne prihvate odmah izuzeće homologacije, uz ovlašćenje Administrativnog komiteta da mogu prihvatiti izuzeće od homologacije na kasniji datum, obaveštavanjem Izvršnog sekretara Evropske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu o svojoj odluci.
8. Administrativni komitet je dužan da navede sva ograničenja u odluci o ovlašćenju. Vremenska ograničenja neće biti kraća od trideset šest meseci. Strane ugovornice koje primenjuju UN Pravilnik dužne su da prihvate izuzeće od homologacije najkasnije do isteka ovog vremenskog ograničenja, ukoliko postoji ili prilikom naknadne izmene tog UN Pravilnika UN u skladu sa tač. 9. i 10. ovog priloga kako bi se uzela u obzir tehnologija koja je pokrivena izuzećem od homologacije, do datuma počev od kojeg Strane ugovornice mogu da odbiju homologacije po prethodnoj verziji UN Pravilnika, koji god da je raniji.
Strana ugovornica koja je ovlašćena za dodelu izuzeća od homologacije je dužna da se stara da proizvođač u potpunosti poštuje sva ograničenja koja su povezana sa ovom homologacijom i da obrazac saopštenja jasno naznačava da je zasnovan na izuzeću koje je ovlastio Administrativni komitet.
9. Administrativni komitet je dužan da istovremeno obavesti pomoćnu Radnu grupu koja je nadležna za taj UN Pravilnik o ovlašćenju za dodelu izuzeća od homologacije.
Strana ugovornica koja je ovlašćena za dodelu izuzeća od homologacije je dužna da pomoćnoj Radnoj grupi koja je nadležna za taj UN Pravilnik podnese predlog za izmenu tog UN Pravilnika za koji je zatraženo izuzeće od homologacije, kako bi se prilagodio tehnološkom razvoju. Ovo podnošenje se vrši najkasnije do sledećeg zasedanja pomoćne Radne grupe nakon obaveštenja o odluci Administrativnog komiteta o ovlašćenju u skladu sa tačkom 6. ovog priloga.
10. Čim je UN Pravilnik izmenjen tako da uzima u obzir tehnologiju za koju je dodeljeno izuzeće od homologacije i isti stupi na snagu, proizvođač je ovlašćen da se prijavi za homologaciju tipa, u skladu sa izmenjenim UN Pravilnikom, umesto prethodno dodeljenog izuzeća od homologacije prema tom UN Pravilniku. Nadležni državni organ za homologaciju koji dodeljuje homologaciju tipa je dužan da, čim to postane moguće, povuče izuzeće od homologacije ili obavesti nadležni državni organ za homologaciju koji je dodelio izuzeće od homologacije da se ovo izuzeće od homologacije povlači.
11. Ukoliko postupak za izmenu UN Pravilnika nije završen pre isteka vremenskog ograničenja koje je definisano u tački 8. ovog priloga, važenje izuzeća od homologacije se može produžiti, po zahtevu Strane ugovornice koja je dodelila izuzeće od homologacije i podleže odluci koja je usvojena u skladu sa procedurom opisanom u tač. 2. i 3. ovog priloga. Ukoliko, međutim, Strana ugovornica koja je ovlašćena za dodelu izuzeća od homologacije propusti da podnese predlog za izmenu UN Pravilnika UN pre roka koji je naveden u tački 9. ovog priloga, ta Strana ugovonica je dužna da odmah povuče ovo izuzeće od homologacije, uz uzimanje u obzir vremenskog ograničenja koje je definisano u tački 8. ovog priloga. Strana ugovornica koja je povukla izuzeće od homologacije je dužna da o tome obavesti Administrativni komitet na njegovom sledećem zasedanju.
12. Ukoliko Administrativni komitet odluči da odbije ovlašćenje za dodelu izuzeća od homologacije, Strana ugovornica koja je izdala privremenu homologaciju navedenu u tački 2. ovog priloga može da povuče ovu privremenu homologaciju. U ovom slučaju, Strana ugovornica je dužna da odmah obavesti nosioca privremene homologacije da se njegova privremena homologacija koja je dodeljena u skladu sa tačkom 2. ovog priloga povlači šest meseci nakon datuma odluke koja uzima u obzir da privremena homologacija važi najmanje dvanaest meseci od datuma dodele iste.
OPŠTI USLOVI ZA METODE VIRTUALNOG ISPITIVANJA
1. Šema virtualnog ispitivanja
Sledeća šema se koristi kao osnovna struktura za opisivanje i sprovođenje virtualnog ispitivanja:
(a) Svrha;
(b) Strukturalni model;
(v) Granični uslovi;
(g) Pretpostavke opterećenja;
(d) Proračun;
(đ) Procena;
(e) Dokumentacija.
2. Osnove kompjuterske simulacije i proračuna
2.1. Matematički model
Matematički model obezbeđuje proizvođač. On odražava kompleksnost strukture vozila sa točkovima, opreme i delova koji se ispituju u skladu sa uslovima UN Pravilnika i njihovih graničnih uslova.
Iste odredbe se primenjuju mutatis mutandis, za ispitivanje komponenata nezavisno od vozila.
2.2. Proces potvrđivanja matematičkog modela
Matematički model se potvrđuje u poređenju sa stvarnim uslovima ispitivanja.
U tu svrhu, fizičko ispitivanje se sprovodi kako je odgovarajuće za svrhe upoređivanja rezultata koji su dobijeni prilikom korišćenja matematičkog modela sa rezultatima fizičkog ispitivanja. Uporedivost rezultata ispitivanja se dokazuje. Izveštaj o potvrđivanju sačinjava proizvođač ili tehnička služba i dostavlja se nadležnom državnom organu za homologaciju.
Sve promene na matematičkom modelu ili softveru za koje je verovatno da mogu da ponište izveštaj o potvrđivanju prijavljuju se nadležnom državnom organu za homologaciju koji može zahtevati novi proces potvrđivanja.
2.3. Dokumentacija
Podatke i pomoćne alate koji se korite za simulaciju i proračun stavlja na raspolaganje proizvođač i dokumentuje ih tako da su pogodni za tehničku službu.
3. Alati i podrška
Po zahtevu nadležnog državnog organa ili tehničke službe, proizvođač je dužan da dostavi ili obezbedi pristup neophodnim alatima koji uključuju odgovarajući softver.
Pored navedenog, proizvođač je dužan da pruži odgovarajuću podršku nadležnom državnom organu za homologaciju ili tehničkoj službi.
Pružanje pristupa i podrške tehničkoj službi ne uklanja nikakve obaveze tehničke službe u pogledu veštine njenog osoblja, plaćanja licencnih prava i poštovanja čuvanja poverljivosti.
ČLAN 3
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije - Međunarodni ugovori".