POSEBNI PROTOKOLZA ZAŠTITU DECE OD NASILJA U OBLASTI SOCIJALNE ZAŠTITE- od 28. oktobra 2024. godine – |
Posebnim protokolom za zaštitu dece od nasilja u oblasti socijalne zaštite (u daljem tekstu: Posebni protokol) uređuju se aktivnosti, procedure i druga pitanja radi prevencije i zaštite od nasilja dece koja koriste prava odnosno usluge socijalne zaštite u centru za socijalni rad, drugim ustanovama socijalne zaštite, hraniteljskim porodicama i kod drugih pružalaca usluga socijalne zaštite, kao i uloge ministarstva nadležnog za socijalnu zaštitu, odnosno brigu o porodici, zavoda za socijalnu zaštitu i Komore socijalne zaštite (u daljem tekstu: učesnici u socijalnoj zaštiti).
U smislu Posebnog protokola pružaocem usluge socijalne zaštite smatra se ustanova socijalne zaštite koju je osnovala Republika Srbija, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave i drugo pravno i fizičko lice, kao i udruženje, preduzetnik, privredno društvo i druga organizacija osnovana u skladu sa zakonom kojoj je izdata licenca za pružanje usluge socijalne zaštite.
Posebnim protokolom detaljnije se razrađuju postupci u skladu sa principima i opštim ciljem Opšteg protokola za zaštitu dece od nasilja, usvojenim zaključkom Vlade 05 broj 560-826/2022-2 od 10. februara 2022. godine (u daljem tekstu: Opšti protokol).
Radi funkcionisanja sistema zaštite dece od nasilja, učesnici u socijalnoj zaštiti obavezni su da se u svom radu sa decom i porodicama pridržavaju osnovnih principa i ciljeva Opšteg protokola.
Opšti cilj Posebnog protokola je obezbeđivanje sistemske kontinuirane prevencije svih oblika nasilja nad decom i osiguranje efikasnih mera zaštite i podrške kada postoji sumnja ili saznanje o nasilju.
Specifični ciljevi Posebnog protokola su:
1) unapređenje procedura za brz, koordinisan i delotvoran postupak koji štiti dete od nasilja i obezbeđuje odgovarajuću pomoć i podršku detetu i članovima njegove porodice:
2) unapređenje prevencije nasilja nad decom u socijalnoj zaštiti;
3) ostvarivanje efikasne saradnje za prevenciju i zaštitu dece od nasilja u socijalnoj zaštiti;
4) informisanje javnosti, uključujući i decu, o načinju postupanja učesnika u socijalnoj zaštiti u slučaju sumnje da je dete žrtva nasilja ili je u riziku od nasilja;
5) unapređenje kompetencija stručnjaka u oblasti socijalne zaštite koji rade sa decom.
Svi oblici nasilja kojima se ugrožavaju ili povređuju fizički, psihički i moralni integritet ličnosti deteta, utvrđeni zakonom, drugim propisima u oblasti socijalne zaštite i Opštim protokolom, kao i svako postupanje kojim se prikriva, omogućava, odnosno ne sankcioniše nasilje nad detetom, predstavljaju povredu prava deteta na život, opstanak i razvoj.
Voditelj slučaja u centru za socijalni rad, zaposleni zadužen za korisnika kod pružaoca usluge, njegov neposredni rukovodilac i direktor ustanove odnosno rukovodilac pružaoca usluge, kao i svi zaposleni i druga lica angažovana u skladu sa zakonom dužni su da osiguraju bezbednost i zdravlje korisnika u skladu sa sadržinom svojih poslova.
Nasilje u smislu Posebnog protokola je "svaki oblik fizičkog ili mentalnog nasilja, povređivanja ili zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili eksploatacije, uključujući seksualno zlostavljanje" kao što je navedeno u članu 19. stav 1. Konvencije o pravima deteta.
U smislu Posebnog protokola sledeći pojmovi imaju značenje kako je to određeno u Opštem protokolu: fizičko nasilje nad detetom; telesno kažnjavanje deteta; emocionalno nasilje nad detetom; seksualno nasilje; zanemarivanje i nemarno postupanje; eksploatacija deteta (trgovina decom, iskorišćavanje deteta za prosjačenje, iskorišćavanje deteta za prostituciju, iskorišćavanje deteta za pornografiju, zloupotreba dečjeg rada, trgovina detetom radi usvojenja, zloupotreba deteta u medicinske ili naučne svrhe, socijalna eksploatacija deteta); nasilje u porodici; svedočenje deteta nasilju u porodici; nasilje među decom (vršnjačko nasilje); digitalno nasilje; nasilje nad detetom u sportskom kontekstu; rodno zasnovano nasilje; dečji, rani i prisilni brak; institucionalno nasilje; tortura nad detetom; nestalo dete i dete u pokretu.
Pojedini pojmovi odnosno oblici nasilja iz Opšteg protokola dodatno se razrađuju u Posebnom protokolu s ciljem unapređenja njegovog sprovođenja, a s obzirom na specifično socijalno i institucionalno okruženje koje karakteriše sistem socijalne zaštite.
Fizičkim nasiljem nad detetom smatra se naročito:
1) udaranje deteta pesnicom, šakom ili predmetima;
2) udaranje deteta o zid ili druge predmete, bacanje deteta o čvrste predmete i udaranje čvrstim predmetima, vučenje za kosu;
3) prisilno uvijanje ili snažno povlačenje delova detetovog tela, štipanje;
4) sprečavanje i onemogućavanje kretanja deteta vezivanjem ili na drugi način, osim po posebno propisanom postupku na najkraći vremenski period i pod nadzorom ovlašćenog lipa;
5) prinuđivanje deteta da duže stoji na jednom mestu;
6) sprečavanje deteta da diše tokom kratkih vremenskih perioda;
7) uskraćivanje detetu hrane ili vode;
8) sprečavanje deteta da spava;
9) sprečavanje deteta da ide u toalet;
10) prinuđivanje deteta da ostane napolju po hladnom, izrazito vrućem vremenu ili pri atmosferskim padavinama;
11) zatvaranje, odnosno izolacija deteta u posebnu prostoriju;
12) protresanje deteta;
13) prinuđivanje deteta na fizičku aktivnost koja ne odgovara njegovom uzrastu, zdravlju i fizičkim sposobnostima;
14) nesmotreno korišćenje opasnog sredstva i oruđa u blizini deteta;
15) vožnja pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci sa detetom;
16) kupanje ili pranje deteta hladnom ili vrelom vodom;
17) gušenje, odnosno onemogućavanje disanja i uzrokovanje zagrcnjavanja deteta (npr. nasilnim hranjenjem);
18) izlaganje deteta udaru struje i opasnim zračenjima;
19) davanje detetu, izuzimajući kada je medicinski određeno, bilo koje supstancije koja privremeno ili stalno može ugroziti funkcije jednog ili više organa ili tkiva (npr. neodgovarajuća upotreba lekova, velikih količina alkohola, psihoaktivnih supstanci).
Emocionalnim nasiljem nad detetom smatra se naročito:
1) izolacija, odnosno ograničavanje kretanja deteta, zabrana kontakata sa drugom decom, osobljem, članovima porodice i drugim značajnim osobama;
2) omalovažavanje, ismevanje, ponavljano odbacivanje i ignorisanje deteta;
3) pretnje, zastrašivanja, ili drugi oblici nefizičkog, neprijateljskog postupanja prema detetu;
4) diskriminacija u postupanju prema deci po osnovu državljanstva, etničke pripadnosti, kulturnih i jezičkih razlika, verskih, rodnih, socio-ekonomskih razlika, te različitosti s obzirom na invaliditet i seksualnu orijentaciju ili neku drugu ličnu osobenost;
5) verbalno zlostavljanje, što uključuje neprimereno vikanje na dete, nazivanje deteta pogrdnim imenima, psovanje, kao i druga ponašanja koja mogu da umanje samopoštovanje i dostojanstvo deteta;
6) potkupljivanje deteta;
7) emocionalno ucenjivanje deteta;
8) primoravanje deteta da se oblači u odeću koja ne odgovara njegovom uzrastu, polu odnosno ličnom osećaju rodnog identiteta;
9) nagrađivanje deteta ako napada drugu decu odnosno druge osobe;
10) svedočenje deteta nasilju;
11) ponovljeno postupanje koje kod deteta izaziva ili pojačava doživljaj bezvrednosti, odbačenosti ili može izazvati ozbiljne i trajne smetnje njegovog emocionanog, kognitivnog i socijalnog razvoja.
Seksualnim nasiljem nad detetom smatra se naročito:
1) uključivanje deteta u bilo kakvu, kontaktnu ili nekontaktnu, seksualnu aktivnost sa drugim licem;
2) navođenje deteta na bilo kakvu, kontaktnu ili nekontaktnu, seksualnu aktivnost sa drugim licima;
3) prisiljavanje deteta na bilo kakve, kontaktne ili nekontaktne, seksualne aktivnosti sa drugim licima;
4) omogućavanje i podsticanje deteta na seksualnu aktivnost sa drugim licem, kao i omogućavanje kontakta sa pornografskim materijalom.
Eksploatacijom deteta smatra se naročito:
1) korišćenje deteta za obavljanje poslova koji donose materijalnu ili nematerijalnu dobit, a koji nisu u interesu deteta, već u interesu zaposlenog, učesnika u socijalnoj zaštiti ili trećeg lica, korišćenjem prisile, prevare, nasilnih metoda ubeđivanja, zavisnog položaja deteta, njegovog zdravstvenog, imovnog ili drugog stanja, zloupotrebom poverenja i moći;
2) uključivanje deteta u rad koji je fizički, mentalno, psihički, socijalno ili moralno opasan ili štetan, odnosno izrabljivanje deteta prisiljavanjem na preterani rad, ili na rad koji ugrožava moral ili zdravlje deteta, odnosno na rad koji utiče na školovanje deteta tako što ga onemogućava da redovno pohađa školu ili izvršava svoje školske obaveze, ili na drugi rad koji je zabranjen zakonom odnosno podzakonskim aktom kojim je uređen opasan rad za decu;
3) uključivanje deteta ili njegovo podsticanje na uključivanje u društveno neprihvatljive oblike ponašanja;
4) protivpravno odnosno neovlašćeno korišćenje finansijskih i drugih sredstava deteta za potrebe drugih;
5) upotreba deteta u medicinske ili naučne svrhe;
6) korišćenje deteta za prostituciju ili podsticanje ili dozvoljavanje da se bavi prostitucijom;
7) navođenje i korišćenje deteta da učestvuje u pornografskim sadržajima;
8) korišćenje deteta u političke svrhe;
9) korišćenje deteta za vršenje krivičnih dela;
10) stvaranje zavisnosti od alkohola i psihoaktivnih supstanci;
11) korišćenje za prošnju ili podsticanje ili dozvoljavanje detetu da se bavi prošnjom;
12) eksploatacija talentovanog deteta, kojom se za sebe ili drugo lice stiče finansijska ili druga korist.
Zanemarivanje je nemar ili propust zaposlenog ili drugog angažovanog lica da, s obzirom na standarde usluge, pravila struke, etičke standarde, odnosno pravila svog posla, obezbedi adekvatno zadovoljavanje potreba, zaštitu i razvoj deteta u oblastima zdravlja, ishrane, smeštaja i bezbednih životnih uslova i emocionalnog razvoja i obrazovanja deteta. Zanemarivanje obuhvata i propust u obavljanju pravilnog nadzora i zaštite deteta od povređivanja i samopovređivanja.
AKTIVNOSTI I PROCEDURE U ZAŠTITI DECE OD NASILJA
Uloge u procesu zaštite dece od nasilja
Centar za socijalni rad (organ starateljstva) ima ključnu ulogu u zaštiti dece od nasilja, sprovođenju postupka procene, planiranja i učešća u primeni mera i usluga socijalne zaštite i porodičnopravne zaštite iz nadležnosti organa starateljstva, pokretanju i učestvovanju u sudskim postupcima u skladu sa zakonom.
Centar za socijalni rad (organ starateljstva) sprovodi postupke u skladu sa Posebnim protokolom i drugim propisima, koordinira procesom zaštite dece od nasilja, osim u slučajevima sprečavanja nasilja u porodici ili neposredne opasnosti od njega, kada postupkom koordinira javni tužilac, odnosno Grupa za koordinaciju i saradnju, kojom predsedava javni tužilac.
Ustanove socijalne zaštite i drugi pružaoci usluga socijalne zaštite sprovode postupke u skladu sa Posebnim protokolom i drugim propisima radi zaštite dece od nasilja i učestvuju u primeni mera i usluga.
Ustanova socijalne zaštite i drugi pružalac usluge socijalne zaštite (u daljem tekstu: pružalac usluge) radi realizacije zaštite dece od nasilja formira interni tim za zaštitu dece od nasilja (u daljem tekstu: interni tim).
Prevenciju nasilja čine mere i aktivnosti kojima se stvara sigurno i podsticajno okruženje, a naročito aktivnosti kojima se:
1) unapređuju znanja i podiže nivo svesti i osetljivosti za prepoznavanje svih oblika nasilja;
2) neguje atmosfera saradnje i tolerancije, poverenja, uvažavanja i konstruktivne komunikacije u kojoj se ne toleriše nasilje;
3) ističu i unapređuju znanja, veštine i stavovi potrebni za kreiranje bezbednog i podsticajnog okruženja i konstruktivno reagovanje na nasilje;
4) informišu zaposleni i druga angažovana lica o procedurama i postupcima u slučaju sumnje ili saznanja o postojanju bilo koje vrste nasilja;
5) informišu deca i mladi o pravu na zaštitu od nasilja i načinima na koje mogu prijaviti nasilje;
6) unapređuje poznavanje procedura za prijavljivanje i postupanje u slučaju sumnje ili saznanja o postojanju bilo koje vrste nasilja;
7) podstiče usvajanje pozitivnih normi i oblika ponašanja, učenje veština konstruktivne komunikacije i razvijanje empatije;
8) ostvaruje upoznavanje sa vidovima pružanja podrške deci, a posebno deci sa smetnjama u razvoju i invaliditetom i deci iz drugih osetljivih grupa.
Preventivne aktivnosti obuhvataju obuke, tribine, radionice, prezentacije, predavanja, fokus grupe, korišćenje digitalne platforme za edukaciju, vršnjačku edukaciju, mentorsku odnosno vršnjačku podršku, tj. prenos pozitivnih modela na peer (vršnjački) način i dr. naročito sa sadržajima koji se odnose na:
1) socijalno-edukativne programe za pružaoce usluga, centre za socijalni rad, decu i porodice;
2) prepoznavanje nasilja od strane zaposlenih i lica angažovanih na drugi način u skladu sa zakonom kod pružaoca usluga i centra za socijalni rad;
3) međunarodnu (konvencije i dr.) i domaću regulativu o zaštiti dece od nasilja, naročito za stručne radnike u socijalnoj zaštiti;
4) podizanje svesti o problemu nasilja, promovisanje pozitivnih modela ponašanja i rešavanja konflikata;
5) promovisanje vrednosti protiv nasilja, nenasilne komunikacije i sl;
6) edukaciju dece u vezi sa nasiljem, za prepoznavanje nasilja nad sobom ili nasilja kojem dete svedoči. o svojim pravima uključujući i prava koja se tiču zaštite od nasilja.
Pružalac usluge i centar za socijalni rad:
1) u svojim planovima ima sadržaje koji se odnose na navedene preventivne aktivnosti;
2) obezbeđuje da zaposleni budu obavešteni o Opštem i Posebnom protokolu, krivičnopravnoj zaštiti deteta od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja i oblicima kršenja radne discipline;
3) obezbeđuje da zaposleni završe obuku čiji sadržaj obuhvata teme o nasilju nad decom, vrstama nasilja, instrumentima javnih politika, propisima, načinima reagovanja u slučajevima nasilja nad decom i drugim pitanjima relevantnim za prevenciju i zaštitu dece od nasilja;
4) od osnivača, organa ili jedinice lokalne samouprave nadležne za obezbeđivanje usluge traži sredstva za finansiranje preventivnih aktivnosti;
5) sprovodi evaluaciju preventivnih aktivnosti (odnos planiranog i realizovanog i dr. aspekte) najmanje jednom godišnje, odnosno da u redovnom izveštaju navodi šta je realizovao od planiranih preventivnih aktivnosti.
Republički zavod za socijalnu zaštitu, Pokrajinski zavod za socijalnu zaštitu i Komora socijalne zaštite u okviru svog programa rada planiraju sadržaje u okviru prevencije nasilja, i u godišnjim izveštajima iznose podatke o njihovoj realizaciji.
Deca, zaposleni i stručni radnici angažovani na drugi način u skladu sa zakonom, zajednički planiraju, osmišljavaju i sprovode preventivne aktivnosti.
Sprečavanje nasilja nad decom predstavlja skup mera kojima se otkriva da li preti neposredna opasnost i koje se primenjuju kada je neposredna opasnost otkrivena.
Saznanje o nasilju može biti:
1) neposredno (prilikom obavljanja poslova iz delokruga rada u okviru porodičnopravne i socijalne zaštite); i
2) posredno (obaveštenjem od strane državnih organa i organizacija, institucija, udruženja, prijave građana i dr.).
Prijavljivanje sumnje na nasilje
Svi zaposleni, lica angažovana po bilo kom osnovu u skladu sa zakonom, kao i sva druga lica u socijalnoj zaštiti obavezna su da prijave svako saznanje ili sumnju da je izvršena bilo koja vrsta nasilja nad detetom, sumnju, zabrinutost ili saznanje da bi nasilje moglo biti izvršeno, kao i neprihvatljiva ponašanja zaposlenih ili drugih lica prema deci koja mogu predstavljati rizik za nasilje.
Interni tim pružaoca usluge odnosno radnik na prijemu centra za socijalni rad će razmotriti podnesak koji sadrži obaveštenje o nasilju (zahtev, prijavu, molbu, pritužbu, inicijativu, elektronski podnesak na Portalu eUprava i drugo saopštenje kojim mu se obraća fizičko ili pravno lice odnosno organ, ustanova, udruženje i dr.) radi upoznavanja i procene potrebe za intervencijom u slučaju nasilja.
Ako je podnesak upućen putem pošte, faksa, elektronskom poštom i sl., beleži se prispeće podneska, razmatraju informacije koje podnesak sadrži i proverava da li je slučaj ranije bio i po kom osnovu na evidenciji pružaoca usluge odnosno centra za socijalni rad.
U slučaju neposrednog saznanja da je nad određenim detetom izvršeno nasilje, da određenom detetu preti neposredna opasnost od nasilja ili je neposredna opasnost otkrivena, interni tim pružaoca usluge odnosno radnik na prijemu centra za socijalni rad:
1) vrši proveru osnovanosti podneska;
2) odmah pokreće postupak po službenoj dužnosti, pristupa otvaranju slučaja i prijemnoj proceni;
3) određuje prioritet postupanja;
4) u svim slučajevima kada određene okolnosti ukazuju na postojanje neposredne opasnosti od nasilja odmah reaguje i u skladu sa standardima stručnog rada realizuje usmerenu procenu u segmentu procene stepena rizika od nasilja, odnosno vrši procenu stepena rizika i ugroženosti bezbednosti deteta i preduzima hitne mere za sprečavanje dodatne traumatizacije deteta;
5) odmah obaveštava policiju ili tužilaštvo, ako proceni da je to potrebno.
Kada je stručni radnik ili drugo zaposleno odnosno angažovano lice do saznanja o nasilju došao od strane deteta, o tome odmah sačinjava službenu belešku sa čijim sadržajem upoznaje interni tim pružaoca usluge.
Ako je do saznanja došao posredno, interni tim pružaoca usluge, stručni radnik ili drugo zaposleno odnosno angažovano lice, odnosno radnik na prijemu ili voditelj slučaja centra za socijalni rad prima podnesak, što obuhvata: ocenu osnovanosti podnesaka, prijem telefonskih poziva ili lični kontakt sa podnosiocem ili osobom koja je prijavila slučaj, pomoć u sastavljanju odgovarajućeg podneska, pružanje potrebnih informacija podnosiocu i upućivanje na druge nadležne službe.
Član internog tima pružaoca usluge koji je primio prijavu dužan je da o tome odmah obavesti drugog člana odnosno ostale članove internog tima i direktora odnosno rukovodioca pružaoca usluge.
Ako je u pitanju usmeno obraćanje podnosioca, vođa internog tima pružaoca usluge odnosno prijemni radnik u centru za socijalni rad, obaveštava podnosioca o nadležnostima i proceduri, vodi standardizovan intervju sa podnosiocem o svim relevantnim činjenicama koje su poznate podnosiocu o izvršenom nasilju (vremenu, mestu, načinu izvršenja, trajanju poznatim posledicama i žrtvi-žrtvama i svedocima nasilja i eventualnoj uključenosti drugih institucija u reagovanju na nasilje). Prijemni radnik centra za socijalni rad vrši proveru da li su porodica ili pojedinac već evidentirani u centru za socijalni rad i po kom osnovu.
Ako je do saznanja o nasilju došao posrednim putem, interni tim pružaoca usluge odnosno voditelj slučaja centra za socijalni rad dužan je da izvrši radnje iz stava 4. tač. 1)-5) ovog odeljka.
Ako je podnesak upućen putem pošte, faksa, elektronskom poštom i sl., beleži se prispeće podneska, razmatraju informacije koje podnesak sadrži i proverava da li je slučaj ranije bio i po kom osnovu na evidenciji pružaoca usluge odnosno centra za socijalni rad.
Interni tim pružaoca usluge socijalne zaštite
Interni tim ima najmanje dva člana od kojih je najmanje jedan stručni radnik.
Jedan od članova je vođa internog tima.
Članove internog tima određuje direktor odnosno rukovodilac pružaoca usluge.
Kriterijumi za određivanje članova internog tima su:
1) znanje iz oblasti zaštite dece od nasilja;
2) obučenost za postupanje u slučajevima nasilja i primenu Opšteg i Posebnog protokola;
3) poznavanje unutrašnje organizacije pružaoca usluge;
4) poštovanje etičkih pravila i visokih standarda prakse u svakodnevnom radu;
5) profesionalna i lična biografija bez nasilnog ponašanja;
6) dobre veštine komunikacije sa decom i odraslima.
Radi efikasnog funkcionisanja internog tima neophodno je da:
1) članovi internog tima budu poznati svima kod pružaoca usluge, a naročito deci korisnicima usluge;
2) imena i brojevi službenog telefona članova internog tima budu istaknuti na vidnom mestu kod pružaoca usluge, tako da su lako dostupni naročito deci korisnicima usluge.
Zadaci internog tima su da:
1) prima prijave o saznanju da je dete doživelo ili je u opasnosti da bude žrtva nasilja;
2) prikuplja informacije o događajima i licima u vezi sa nasiljem;
3) hitno preduzima mere za osiguranje bezbednosti deteta i ostale dece kod pružaoca usluge;
4) prijavljuje slučaj direktoru odnosno rukovodiocu pružaoca usluge i ako proceni da je to potrebno, nadležnom centru za socijalni rad;
5) vrši procenu, planiranje zaštite žrtve i druge dece korisnike usluge, kao i druge aktivnosti propisane Posebnim protokolom;
6) sačinjava i sprovodi plan zaštite žrtve i druge dece korisnike usluge;
7) obezbeđuje participaciju deteta;
8) blisko sarađuje u proceni, planiranju i drugim radnjama sa centrom za socijalni rad i drugim akterima uključenim u rad na slučaju;
9) u saradnji sa direktorom odnosno rukovodiocem pružaoca usluge osmišljava način komunikacije sa medijima i širom javnošću;
10) u svom radu vodi računa o načelima socijalne zaštite i pravima korisnika uključujući i pravo korisnika odnosno deteta na poverljivost podataka i privatnost u skladu sa zakonom i drugim aktima;
11) realizuje druge aktivnosti u skladu sa Posebnim protokolom.
Interni tim pružaoca usluge postupak zaštite deteta započinje odmah po saznanju o izvršenom nasilju, a prioritet postupanja (neodložno; hitno; redovno) određuje shodnom primenom pravilnika kojim je uređena organizacija, normativi i standardi rada centra za socijalni rad.
Postupak kod pružaoca usluge prema označenom počiniocu nasilja
Kada je označeni počinilac nasilja nad detetom lice zaposleno ili na drugi način u skladu sa zakonom angažovano kod pružaoca usluge, direktor odnosno rukovodilac pružaoca usluge dužan je da to lice obavesti o iskazanim tvrdnjama protiv njega i postupku zaštite deteta.
Ako je prema mišljenju internog tima pružaoca usluge potrebno udaljenje zaposlenog odnosno lica angažovanog na drugi način u skladu sa zakonom, direktor odnosno rukovodilac pružaoca usluge preduzima mere u skladu sa zakonom i drugim propisima.
Ako je označeni počinilac nasilja nad detetom član internog tima pružaoca usluge, direktor odnosno rukovodilac pružaoca usluge odmah određuje drugog člana internog tima, a prema označenom počiniocu preduzima mere u skladu sa zakonom i drugim propisima.
Ako je označeni počinilac direktor odnosno rukovodilac pružaoca usluge, interni tim o tome odmah obaveštava centar za socijalni rad i nadležno ministarstvo.
Aktivnosti pružaoca usluge u okviru procene
U slučaju potrebe za intervjuisanjem deteta žrtve nasilja stručni radnik pružaoca usluge:
1) intervjuiše ili pomaže u intervjuisanju deteta žrtve nasilja, a po potrebi intervjuiše i drugu decu;
2) intervjuiše ili pomaže u intervjuisanju svih drugih lica čije je učešće u tom postupku od značaja za obezbeđivanje zaštite deteta (roditelja, staratelja, nastavnika, zdravstvenog radnika koji je pregledao dete i dr.);
3) procenjuje ili učestvuje u proceni budućeg rizika od nasilja nad detetom;
4) predlaže ili učestvuje u predlaganju mera za unapređenje bezbednosti deteta.
Dete žrtva u skladu sa uzrastom i zrelošću dobija informacije o daljem postupku, podršci centra za socijalni rad, policije, zdravstvenih ustanova, sudstva, tužilaštva, udruženja i lokalne samouprave.
U slučaju nasilja kao i bilo kojeg događaja rizičnog za bezbednost i zdravlje deteta, interni tim pružaoca usluge i direktor odnosno rukovodilac pružaoca usluge, vrši procenu bezbednosti i zdravlja druge dece korisnika, odnosno da li su bili izloženi ili postoji neposredna opasnost da mogu biti izloženi nasilju i preduzimaju adekvatne mere njihove zaštite.
Određivanje prioriteta u reagovanju
Svaki podnesak procenjuje se sa stanovišta prioriteta postupanja i ukoliko interni tim pružaoca usluge oceni da je potrebno neodložno postupanje preduzima sve potrebne radnje za organizovanje neodložne intervencije u saradnji sa centrom za socijalni rad.
Okolnosti koje se uzimaju u obzir pri određivanju prioriteta postupanja i koje se obrazlažu, jesu:
1) potreba za podrškom ili osiguranjem bezbednosti;
2) uzrast, odnosno ranjivost žrtve;
3) da li je žrtva povređena;
4) prethodna saznanja o slučaju, uključujući i prethodna saznanja o istoriji nasilja kojem je bila izložena žrtva;
5) neodložnost postupanja;
6) posebne karakteristike situacije i okolnosti koje ugrožavaju žrtvu nasilja i koje mogu dovesti do akutnog nasilja koje se ne može sprečiti;
7) na koji je način nasilje izvršeno, te da li postoji opasnost da će biti ponovljeno;
8) da li postoji pretnja da će se nasilje izvršiti i na koji način, da li postoje fizičke povrede ili druge posledice nasilja;
9) druge okolnosti koje ukazuju na prioritet postupanja u slučajevima nasilja nad detetom.
Na osnovu navedenih okolnosti interni tim pružaoca usluge određuje prioritet postupanja (neodložno; hitno; redovno), shodnom primenom pravilnika kojim je uređena organizacija, normativi i standardi rada centra za socijalni rad.
Procena rizika i osiguranje bezbednosti
Prilikom procene rizika interni tim vodi računa naročito o sledećem:
1) da li je mogući počinilac ranije ili neposredno pre procene rizika učinio nasilje i spreman je da ga ponovi;
2) da li je nasilnik pretio ubistvom ili samoubistvom;
3) da li nasilnik poseduje oružje;
4) da li je nasilnik osoba sa mentalnim smetnjama ili zloupotrebljava psihoaktivne supstance;
5) da li postoji sukob oko starateljstva nad detetom ili oko načina održavanja ličnih odnosa deteta i roditelja koji je mogući učinilac;
6) da li je mogućem učiniocu izrečena hitna mera ili određena mera zaštite od nasilja u porodici;
7) da li žrtva doživljava strah;
8) da li je došlo do zloupotrebe poverenja od strane osobe kojoj dete veruje (roditelja, vaspitača i dr.);
9) da li žrtva procenjuje rizik od nasilja kao visok;
10) drugim pokazateljima koji su značajni za procenu rizika.
Na osnovu navedenih okolnosti procenjuje se da li je rizik nizak, srednji, ili visok.
Prva obaveza internog tima je da osigura bezbednost i, ako je to potrebno, zdravstveno zbrinjavanje deteta.
Na osnovu podataka kojima raspolaže interni tim donosi zaključak:
1) da postoji razumni osnov za zaključak da je nad detetom izvršeno nasilje ili može biti izvršeno nasilje i razlozi da se:
(a) preduzmu potrebne mere zaštite od nasilja kod pružaoca usluge,
(b) izradi Plan bezbednosti,
(v) obavesti centar za socijalni rad,
(g) obavesti policija odnosno tužilaštvo,
(d) u slučaju sumnje na trgovinu ljudima obavesti Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima.
(đ) aktiviraju drugi resursi u zajednici. prema okolnostima konkretnog slučaja i potrebe deteta (zdravstvena zaštita i dr.);
2) da ne postoji razumni osnov za zaključak da je nad detetom izvršeno nasilje ili može biti izvršeno nasilje.
Interni tim, po izvršenoj proceni bez obzira na njen ishod, o svakoj prijavi nasilja nad detetom odmah obaveštava centar za socijalni rad, koji procenjuje potrebu za daljim postupanjem.
Nakon otkrivanja nasilja nad detetom pružalac usluge u konsultacijama stručnjaka odlučuje o daljim aktivnostima, koje mogu biti usmerene ka:
1) podnošenju krivične prijave u hitnom postupku, nadležnoj policijskoj upravi/stanici ili nadležnom javnom tužilaštvu, kod sumnje na nasilje u porodici ili neposredne opasnosti od njega, kao i u svim slučajevima kada su neposredno ugroženi ili mogu biti neposredno ugroženi telesni integritet, život i zdravlje deteta, kada se prijava za nasilje osim policiji/tužilaštvu, može podneti i nadležnom centru za socijalni rad;
2) podnošenju krivične prijave u redovnom postupku, nadležnom javnom tužilaštvu, kada postoje osnovi sumnje da je nad detetom ili na štetu deteta izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, po čijem nalogu, odnosno zahtevu dalje postupa policija, državni i drugi organi, pravna lica i građani.
Krivična prijava treba da sadrži:
1) podatke o učesnicima događaja, vreme, mesto, prikupljene izjave, okolnosti slučaja, podatke o mogućoj žrtvi i dr.;
2) podatke o prijavljenom mogućem učiniocu (ime, prezime, adresa prebivališta ili boravišta, podatke o ranije određenim merama);
3) sve činjenice na osnovu kojih je izvršena procena stepena rizika od nasilja;
4) mere koje je učesnik u socijalnoj zaštiti eventualno preduzeo ili namerava da preduzme u pružanju pomoći i podrške žrtvi (osiguranje bezbednosti, zdravstvena zaštita, obezbeđenje egzistencijalnih uslova, pravna pomoć i psihosocijalna i druga podrška radi njenog oporavka, osnaživanja i osamostaljivanja).
Centar za socijalni rad će s obzirom na utvrđene okolnosti koje se uzimaju u obzir pri određivanju prioriteta postupanja i procene rizika, neposredno i u saradnji sa drugim službama i organima u lokalnoj zajednici realizovati neodložnu intervenciju, kada je potrebno zaštititi žrtvu i preduzeti mere za hitno osiguranje bezbednosti, zdravstvene zaštite i egzistencijalnih uslova za žrtvu, odnosno kada postoje opravdani razlozi da bi nepreduzimanjem hitnih mera i usluga iz nadležnosti centra došlo do ugrožavanja života i zdravlja žrtve odnosno razvoja deteta kome je potrebna zaštita.
Neodložna intervencija se mora realizovati odmah ili najkasnije u roku od 24 sata od momenta saznanja za slučaj, odnosno od provere prihvatljivosti prijave izvršene u okviru prijemne procene.
Neodložna intervencija se može realizovati u saradnji sa relevantnim službama u lokalnoj zajednici.
Odlukom centra za socijalni rad bezbednost žrtve osigurava se:
1) izmeštanjem žrtve ili potencijalne žrtve iz zajedničkog porodičnog domaćinstva (kuće, stana) ili iz neposrednog okruženja počinioca ili potencijalnog počinioca nasilja i smeštaj žrtve u bezbedno okruženje (prihvatilište, hraniteljsku porodicu, srodničku porodicu ili neki drugi vid alternativnog smeštaja);
2) urgentnom podrškom porodici da prekine lanac nasilja uključivanjem u intenzivnu podršku porodici;
3) izradom i realizacijom Plana bezbednosti;
4) drugom odgovarajućom merom u skladu sa zakonom.
Izbor i vrsta smeštaja žrtve vrši se na osnovu procene bezbednosti i rizika, kojom se određuju i drugi elementi koji onemogućavaju počinioca nasilja da pristupi žrtvi.
Zdravstvena zaštita žrtve osigurava se:
1) realizacijom urgentnog zdravstvenog pregleda u cilju utvrđivanja postojanja tragova fizičkog i seksualnog nasilja;
2) realizacijom urgentne zdravstvene pomoći kojom se saniraju povrede nastale fizičkim i seksualnim nasiljem;
3) obezbeđivanjem stručne psihološke ili psihijatrijske pomoći u cilju utvrđivanja stepena psihološke traume kao posledice izloženosti nasilju i postizanja psihološke stabilnosti žrtve.
Egzistencijalne potrebe žrtve zadovoljavaju se obezbeđivanjem sredstava za ishranu, higijenu, kao i obezbeđivanjem odeće i obuće.
Aktivnosti centra za socijalni rad
Centar za socijalni rad:
1) prima prijave, uključujući i prijave internog tima pružaoca usluge, o sumnji na nasilje nad detetom;
2) sprovodi ispitivanje i utvrđivanje relevantnih činjenica u vezi sa sumnjom na nasilje nad detetom;
3) donosi odgovarajuće odluke i preduzima mere uključujući i mere koje se odnose na dete žrtvu i ostalu decu kod pružaoca usluge socijalne zaštite;
4) sarađuje sa internim timom pružaoca usluge;
5) sarađuje sa drugim institucijama i organizacijama.
Početna procena centra za socijalni rad obuhvata opšti pregled za utvrđivanje stanja, potreba, rizika, snaga i resursa, i sprovodi se korišćenjem odgovarajućeg metoda, i to:
1) opservacijom i razgovorom sa žrtvom nasilja;
2) opservacijom i razgovorom sa drugim članovima porodice (domaćinstva, šire porodice, institucije odnosno pružaoca usluge i drugim značajnim osobama iz okruženja žrtve kao što su susedi, nastavnici, i sl.);
3) direktnom opservacijom životnih uslova žrtve;
4) analizom postojeće dokumentacije, zdravstvenih, obrazovnih i drugih institucija;
5) pribavljanjem mišljenja relevantnih stručnjaka iz drugih službi.
Usmerena procena obuhvata:
1) određivanje oblasti procene;
2) koga iz sredine deteta treba uključiti u dalju procenu;
3) za koje oblasti procene je potrebno uključiti druge stručne radnike, a za koje je potrebna saradnja stručnjaka iz drugih službi;
4) koje posebne organe, organizacije i ustanove je potrebno uključiti u postupak (policijska uprava, zdravstvena ustanova, nacionalna služba za zapošljavanje, itd.);
5) određivanje načina prikupljanja neophodnih činjenica (intervjui, dokumentacija, testovi, skale, upitnici, kućna poseta, poseta školi, radnom mestu i sl.);
6) određivanje rokova za sprovođenje potrebnih aktivnosti.
Nalazom i stručnim mišljenjem o izvršenoj proceni stanja i potrebi žrtve nasilja, saopštavaju se rezultati procene, preduzete i planirane usluge i mere zaštite, pomoći i podrške, i to:
1) identifikacioni podaci o žrtvi nasilja i opis stanja i razlog za pokretanje postupka;
2) viđenje problema žrtve nasilja;
3) šta žrtva nasilja očekuje od stručnih radnika, drugih angažovanih lica i sistema;
4) kako značajne osobe iz okruženja i socijalne sredine žrtve nasilja, a koje su na direktan ili indirektan način bile uključene u izvršenje procene, vide problem nasilja ili funkcionisanja okruženja žrtve i šta očekuju od intervencija nadležnih organa i službi;
5) procena bezbednosti korisnika-žrtve nasilja i potreba za intervencijama koje će osigurati bezbednost;
6) procena resursa žrtve nasilja i njenog okruženja;
7) procena resursa i dostupne podrške u lokalnoj zajednici: opis i procena organizovanih institucionalnih i vaninstitucionalnih oblika pomoći i podrške žrtvi nasilja u lokalnoj zajednici koji joj mogu pomoći u prevazilaženju problema i posledica pretrpljenog nasilja (obrazovanje, zdravstvo, zapošljavanje, socijalna zaštita, nevladine organizacije, itd);
8) procena socijalne podrške koju žrtva ima;
9) opis i procena aktuelnog stanja i socijalne istorije korisnika žrtve nasilja, uključujući i položaj u porodici, način zadovoljavanja potreba, emocionalno, fizičko, socijalno funkcionisanje i teškoće u funkcionisanju;
10) opis i procena sredine i funkcionisanje, uključujući fizičko okruženje porodice (domaćinstva), uslove stanovanja, susedstvo, strukturu porodice, stabilnost, prisutne stresove i odnose članova porodice;
11) opis drugih značajnih karakteristika žrtve nasilja kao na primer kulturnih, religijskih, nacionalnih, koje utiču ili mogu uticati na dinamiku odnosa unutar porodice odnosno druge sredine u kojoj živi i način zadovoljavanja potreba žrtve nasilja.
Nalaz i stručno mišljenje sačinjavaju se u situacijama kada je to propisano pravilnikom kojim je uređena organizacija, normativi i standardi rada centra za socijalni rad.
Postupanje centra za socijalni rad i internog tima u slučajevima kada se proceni da je nad detetom izvršeno ili može biti izvršeno nasilje
Na osnovu utvrđenih činjenica i okolnosti centar za socijalni rad u saradnji sa internim timom i, po potrebi, predstavnicima drugih organa, službi i organizacija u cilju blagovremenog, celovitog i kontinuiranog obezbeđivanja zaštite deteta žrtve nasilja, sačinjava plan usluga i mera.
Plan usluga i mera preispituje se u skladu sa rokovima definisanim planom odnosno pravilnikom koji reguliše organizaciju, normative i standarde rada centra za socijalni rad.
Rad sa detetom žrtvom nasilja, odnosno pružanje usluga može se okončati pod sledećim uslovima:
1) da su preduzete usluge i mere odgovorile na potrebe žrtve nasilja;
2) da su sanirani uzroci i posledice izvršenog nasilja;
3) da je organizacija života žrtve nasilja takva da nema rizika od ponavljanja nasilja ili da je takav rizik sveden na najniži nivo, koji ne zahteva posebno angažovanje centra za socijalni rad i drugih službi;
4) da su u toku rada konstatovane i druge okolnosti koje objektivno onemogućavaju pružanje pomoći i podrške žrtvi nasilja (npr. dete više nije dostupno za pružanje podrške).
SARADNJA I UNAPREĐENJE KOMPETENCIJA
Ministarstva u čijem su delokrugu rada socijalna zaštita i briga o porodici i demografija, s ciljem ostvarivanja efikasne međusektorske i unutarsektorske saradnje dužni su da:
1) u okviru svoje nadležnosti, nalože učesnicima u socijalnoj zaštiti da detaljnije razrade sopstveno postupanje radi efikasnije zaštite dece od nasilja;
2) podstiču sistematsko obučavanje za primenu Posebnog protokola;
3) podstiču zaključenje sporazuma o saradnji na lokalnom nivou između učesnika u socijalnoj zaštiti i drugih organizacija čija je saradnja neophodna za efikasno ostvarivanje i sprovođenje zaštite dece od nasilja;
4) sprovode analize i istraživanja u oblasti prevencije i zaštite dece od nasilja i daju preporuke za unapređenje rada;
5) upoznaju decu i mlade sa ciljevima i smernicama Opšteg i Posebnog protokola;
6) obavežu učesnike u socijalnoj zaštiti da svoje korisnike na odgovarajući način upoznaju sa odredbama Opšteg i Posebnog protokola.
Republički zavod za socijalnu zaštitu i Pokrajinski zavod za socijalnu zaštitu prate realizaciju Posebnog protokola i ispunjenost njegovih ciljeva, te jednom godišnje sačinjavaju objedinjeni izveštaj o primeni Posebnog protokola, koji objavljuju na svojim internet stranicama i dostavljaju ministarstvu nadležnom za socijalnu zaštitu, kao i ministarstvu nadležnom za brigu o porodici i demografiju.
Komora socijalne zaštite organizuje stručne i druge skupove radi unapređenja primene Posebnog protokola i unapređenja kompetencija stručnih radnika u primeni Posebnog protokola.
Radi unapređenja saradnje, bržeg i efikasnijeg delovanja u postupanju nadležnih organa, praćenja pojave, kontrole postupanja u slučajevima nasilja nad decom i izveštavanja, koristi se softversko rešenje Nacionalna platforma za prevenciju nasilja koje uključuje decu "Čuvam te", u skladu sa posebnim aktom.
Učesnik u socijalnoj zaštiti dužan je da prijavi nasilje na platformi "Čuvam te".
Učesnici u socijalnoj zaštiti dužni su da sa Posebnim protokolom upoznaju sve zaposlene, ostala lica koja dolaze u kontakt s decom, kao i da decu korisnike svojih prava odnosno usluga, u okviru redovnih aktivnosti i na način prilagođen uzrastu i zrelosti dece, upoznaju sa Posebnim protokolom, a naročito sa mehanizmima prijave nasilja.
Pružaoci usluga socijalne zaštite u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Posebnog protokola u svojim aktima detaljnije uređuju postupanje internog tima kao i aktivnosti i zaduženja stručnih radnika i drugog angažovanog osoblja za realizaciju Posebnog protokola.
Posebni protokol stupa na snagu danom objavljivanja na inernet stranici Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.
Stupanjem na snagu Posebnog protokola prestaje da se primenjuje Posebni protokol za zaštitu dece od zlostavljanja i zanemarivanja u ustanovama socijalne zaštite od 17. februara 2006. godine.