PRAVILNIKO TEHNIČKIM ZAHTEVIMA ZA NADZEMNE ELEKTROENERGETSKE VODOVE NAIZMENIČNOG NAPONA OD 1 KV DO 400 KV("Sl. glasnik RS", br. 84/2026) |
Ovim pravilnikom propisuju se tehnički zahtevi za izgradnju, bezbedan, pouzdan rad i korišćenje nadzemnih elektroenergetskih vodova naizmeničnog nazivnog napona 1 kV do i uključujući 400 kV (u daljem tekstu: vodovi).
Odredbe ovog pravilnika ne primenjuju se na kontaktne vodove elektrifikovanih železnica i na nadzemne kablovske vodove.
Niže navedeni izrazi, u smislu ovog pravilnika, imaju sledeća značenja:
1) nadzemni elektroenergetski vod je skup svih delova koji služe za nadzemno vođenje provodnika koji prenose i razvode električnu energiju, kojim su obuhvaćeni: provodnici, zaštitna užad, zemljovodi, uzemljivači, izolatori, nosači, konzole, stubovi i temelji;
2) niskonaponski vod je vod čiji nazivni napon ne prelazi 1000 V;
3) visokonaponski vod je vod čiji nazivni napon prelazi 1000 V;
4) nazivni napon je napon prema kome je vod dimenzionisan, građen i nazvan;
5) provodnici su metalne žice ili užad koja služe za provođenje struje;
6) zaštitno uže je uzemljeno uže koje služi za zaštitu voda od atmosferskih i pogonskih prenapona;
7) dodatno opterećenje je opterećenje provodnika, odnosno zaštitnog užeta od inja, leda ili snega, a dejstvuje vertikalno naniže i dodaje se težini provodnika, odnosno zaštitnog užeta;
8) raspon je horizontalni razmak između dva susedna stuba;
9) zatezno polje je deo voda koji se nalazi između dva susedna zatezna stuba;
10) raspon ukrštanja je raspon u kome vod prelazi preko nekog objekta navedenog u glavi VI ovog pravilnika;
11) sigurnosna visina je najmanja dozvoljena vertikalna udaljenost provodnika, odnosno delova pod naponom od zemlje ili nekog objekta pri temperaturi + 80 °C, odnosno pri temperaturi - 5 °C sa normalnim dodatnim opterećenjem bez vetra; (U slučaju primene specijalnih provodnika temperatura merodavna za sigurnosnu visinu može da bude i preko + 80 °C, a u skladu sa karakteristikama specijalnih provodnika.);
12) sigurnosna udaljenost je najmanja dozvoljena udaljenost provodnika, odnosno delova pod naponom od zemlje ili nekog objekta u bilo kom pravcu pri temperaturi + 40 °C i opterećenju vetrom od nule do punog iznosa; (U slučaju primene specijalnih provodnika temperatura merodavna za sigurnosnu udaljenost može da bude i preko + 40 °C, a u skladu sa karakteristikama specijalnih provodnika.);
13) stub je bilo koja konstrukcija koja nosi izolatore, provodnike i zaštitnu užad (npr. stub, zidna konzola, nosač i sl.);
14) noseći (linijski) stub je stub koji nosi provodnike i zaštitnu užad;
15) zatezni stub je stub koji služi za zatezanje provodnika i zaštitne užadi;
16) normalni slučaj opterećenja stuba je slučaj koji nastaje kad su svi delovi voda neoštećeni.
Provodnici i zaštitna užad proračunavaju se za sledeće ambijentne uslove:
1) minimalna temperatura |
- 20 °C |
2) maksimalna temperatura |
+ 40 °C |
3) temperatura pri kojoj postoji dodatno opterećenje na vodu |
- 5 °C |
Maksimalna temperatura provodnika za proračun sigurnosnih visina je +80 °C ili veća.
Pri proračunavanju provodnika i zaštitne užadi uzima se da se na njima stvara dodatno opterećenje od inja, leda ili mokrog snega (u daljem tekstu: dodatno opterećenje).
Smatra se da dodatno opterećenje dejstvuje vertikalno naniže i ono se dodaje težini provodnika, odnosno zaštitnog užeta.
Za normalno dodatno opterećenje g uzima se najveće dodatno opterećenje koje se na odnosnom mestu pojavljuje prosečno svakih pet godina, ali u svakom slučaju ne manje od
g = 0,18 √d [daN/m]
gde je d - prečnik provodnika, odnosno zaštitnog užeta, u milimetrima.
Za procenu dodatnog opterećenja koje se uzima pri proračunu voda koriste se podaci koji se dobijaju od hidrometeorološke službe i izmerene vrednosti na postojećim nadzemnim elektroenergetskim vodovima i telekomunikacionim vodovima duž projektovane trase. Po pravilu, računa se sa sledećim vrednostima za normalno dodatno opterećenje:
1,0 • g
1,6 • g
2,5 • g
4,0 • g
Izuzetno od odredbe stava 2 ovog člana, mogu se uzeti i vrednosti različite od navedenih, ali ne manje od 1,0 g.
Za izuzetno dodatno opterećenje uzima se najveće dodatno opterećenje koje se na odnosnom mestu pojavljuje prosečno svakih 20 godina, ali ne manje od dvostrukog normalnog dodatnog opterećenja iz člana 5. ovog pravilnika.
Ako je na vodu ili delu njegove trase rezultanta sila pritiska vetra i težine provodnika, odnosno zaštitnog užeta bez dodatnog opterećenja veća od težine provodnika, odnosno zaštitnog užeta sa izuzetnim dodatnim opterećenjem, kao izuzetno dodatno opterećenje uzima se veća vrednost.
III PROVODNICI I ZAŠTITNA UŽAD
Za izradu žica i užadi upotrebljavaju se: aluminijum, aluminijumske legure, bakar i čelik. Aluminijum i bakar moraju biti tvrdo vučeni. Čelik mora biti trajno i pouzdano zaštićen od korozije (npr. pocinkovanjem vrućim postupkom).
Ako se upotrebe kombinacije metala iz člana 8. ovog pravilnika, njihovih legura ili drugih materijala, žice i užad moraju biti dovoljno žilavi i postojani prema atmosferskim uticajima.
Za vodove koji se grade i održavaju prema odredbama ovog pravilnika može se upotrebljavati samo gola užad. Izuzetno za vodove napona do 45 kV mogu se upotrebljavati i slabo izolovana užad za fazne provodnike.
2. Najmanji dozvoljeni preseci
Najmanji dozvoljeni presek užadi je 25 mm2 bez obzira na materijal užeta.
Presek užadi mora biti dovoljno veliki da ukupna temperatura užadi usled zagrevanja strujom u normalnom pogonu ne bude viša od + 80 °C uvažavajući ambijentalne uslove.
U slučaju primene specijalnih provodnika dozvoljena temperatura može da bude i preko + 80 °C u skladu sa karakteristikama specijalnih provodnika.
Zaštitno uže mora biti takvih dimenzija da pri jednopolnim kratkim spojevima ne bude termički preopterećeno u skladu sa materijalom i karakteristikama užeta.
IV IZOLATORI I IZOLATORSKI LANCI
Na vodovima se upotrebljavaju potporni i viseći izolatori.
Potporni izolatori spajaju se čvrsto sa stubom.
Viseći izolatori spajaju se sa stubom tako da se mogu slobodno klatiti oko tačke učvršćenja.
Za određeni vod biraju se odgovarajući tipovi izolatora, pri čemu se vodi računa o mehaničkim i električnim opterećenjima tog voda.
Stubovi mogu biti noseći (linijski) i zatezni.
Noseći stubovi se, po pravilu, postavljaju samo u pravolinijskoj trasi. Naprezanje provodnika, odnosno zaštitne užadi kod nosećih stubova u oba raspona je jednako, a provodnici i zaštitna užad nisu sa njima čvrsto spojeni i na stub se ne prenosi direktno njihova sila zatezanja s jedne strane stuba, nego se prenosi samo rezultanta sile zatezanja s obe strane, ako ta rezultanta postoji.
Kod zateznih stubova naprezanje provodnika, odnosno zaštitne užadi ne mora biti jednako u oba raspona, provodnici i zaštitna užad su sa njima čvrsto spojeni i na stub se direktno prenosi sila zatezanja svakog provodnika i zaštitnog užeta sa svake strane stuba.
Stubovi mogu istovremeno biti i noseći i zatezni (npr. stub na kome se vod odvaja je u odnosu na prolazni vod noseći, a u odnosu na ogranak je zatezni).
Stubovi se mogu nalaziti u pravolinijskoj trasi (linijski stubovi) ili na uglu trase (ugaoni stubovi).
Noseći i zatezni stubovi mogu biti linijski ili ugaoni.
Na vodovima sa visećim izolatorima ne upotrebljavaju se ugaoni noseći stubovi na mestima na kojima ugao skretanja trase iznosi više od 20 o.
Dužina zateznog polja, tj. udaljenost između dva zatezna stuba, po pravilu, ne sme biti veća od 8 km, niti sme sadržati više od 30 raspona.
Kraća zatezna polja primenjuju se ako posebne prilike na trasi to zahtevaju (klimatski uslovi, teren, ukrštanja, veći broj uglova i sl.).
Stubovi moraju biti takvih dimenzija da naprezanje materijala ne prekorači granicu dozvoljenog naprezanja ni u jednom slučaju opterećenja.
Za proračunavanje pojedinog dela stuba bira se ono opterećenje koje prouzrokuje najveću silu u njemu, s tim što se pri tom ne uzima da razna opterećenja iz čl. 23. i 24. ovog pravilnika dejstvuju istovremeno.
Dozvoljena naprezanja za pojedine vrste materijala određuju se posebno za normalne slučajeve opterećenja, a posebno za vanredne slučajeve opterećenja.
Normalni slučajevi opterećenja nastaju kad su svi delovi neoštećeni.
Vanredni slučajevi opterećenja nastaju kad je jedan provodnik ili jedno zaštitno uže s jedne strane stuba prekinuto.
Opterećenja navedena u čl. 23. i 24. ovog pravilnika odnose se na stubove vodova sa visećim izolatorima i na stubove vodova sa potpornim izolatorima, a naprezanje se izračunava prema odredbama člana 25. ovog pravilnika.
Normalna opterećenja su:
1) za sve vrste stubova (noseće i zatezne):
a) opterećenje pri čijem se proračunu uzima:
- težina stuba, izolatora, pribora, provodnika i zaštitne užadi;
- težina dodatnog opterećenja na provodnicima i zaštitnoj užadi;
- rezultanta pune sile zatezanja svih provodnika i zaštitne užadi s obe strane stuba;
b) opterećenje pri čijem se proračunu uzima:
- težina stuba, izolatora, pribora, provodnika i zaštitne užadi;
- pritisak vetra na stub i na sve provodnike i zaštitnu užad upravno na vod, odnosno u pravcu simetrale ugla trase;
- rezultanta od dve trećine sile zatezanja svih provodnika i zaštitne užadi s obe strane stuba;
v) opterećenja pri čijem se proračunu uzima:
- težina stuba, izolatora, pribora, provodnika i zaštitne užadi;
- pritisak vetra na stub i na sve provodnike i zaštitnu užad u pravcu voda, odnosno upravno na simetralu ugla trase;
- rezultanta od 2/3 sile zatezanja svih provodnika i zaštitne užadi s obe strane stuba;
2) za zatezne stubove:
a) opterećenje pri čijem se proračunu uzima:
- težina stuba, izolatora, pribora, provodnika i zaštitne užadi;
- dve trećine sile zatezanja provodnika i zaštitne užadi s jedne strane stuba.
Vanredna opterećenja su:
1) za noseće stubove:
a) opterećenje pri čijem se proračunu uzima;
- težina stuba, izolatora, pribora, provodnika i zaštitne užadi;
- težina dodatnog opterećenja na provodnicima i zaštitnoj užadi;
- polovina sile zatezanja jednog provodnika ili jednog zaštitnog užeta s jedne strane stuba, a za provodnike u snopu - četvrtina sile zatezanja provodnika jednog snopa;
2) za zatezne stubove i za ugaone noseće stubove sa uglom skretanja trase većim od 20 o;
a) opterećenje pri čijem se proračunu uzima:
- težina stuba, izolatora, pribora, provodnika i zaštitne užadi;
- težina dodatnog opterećenja na provodnicima i zaštitnoj užadi;
- puna sila zatezanja svih provodnika i zaštitne užadi u oba pravca trase, osim jednog provodnika, odnosno jednog zaštitnog užeta s jedne strane stuba, a za vodove sa provodnicima u snopu - puna sila zatezanja svih snopova provodnika i zaštitne užadi u oba pravca trase, osim jednog snopa, odnosno jednog zaštitnog užeta s jedne strane stuba.
Ako je pritisak vetra veći od 60 daN/m2, odnosno dodatno opterećenje veće od 0,18 √d daN/m vanredna opterećenja ne uzimaju se u obzir za jednostavne konstrukcije drvenih stubova, ni za vodove do 35 kV, osim na deonicama sa težim atmosferskim uslovima.
Pri izračunavanju naprezanja stubova uzimaju se u obzir:
1) težina provodnika i zaštitne užadi i težina dodatnog opterećenja, izračunate za gravitacioni raspon stuba definisan u članu 2. ovog pravilnika;
2) pritisak vetra na provodnike i zaštitnu užad u pravcu simetrale ugla trase, izračunat za poluzbir susednih raspona, bez ikakve redukcije s obzirom na ugao trase;
3) pritisak vetra na provodnike i zaštitnu užad u pravcu simetrale ugla trase, izračunat za poluzbir susednih raspona, sa redukcijom, s obzirom na položaj provodnika i zaštitne užadi prema pravcu vetra, ali tako da je jednak najmanje četvrtini pritiska u pravcu simetrale ugla trase;
4) ako nije određeno koji je provodnik, zaštitno uže ili strana stuba u pitanju, uzima se najnepovoljniji slučaj.
Na sve stubove moraju se postaviti trajni natpisi sa upozorenjem na opasnost od električne struje.
VI PRELAZAK VODOVA I NJIHOVO PRIBLIŽAVANJE OBJEKTIMA
Pri prelasku vodova preko objekata, odnosno pri približavanju vodova objektima, sigurnosna visina je jednaka sigurnosnoj udaljenosti ako za sigurnosnu visinu nije navedena posebna vrednost.
Sigurnosna visina i sigurnosna udaljenost se proveravaju za odgovarajuće vrednosti maksimalne temperature provodnika prema članu 2. tač. 11) i 12) i članu 12. stav 2. ovog pravilnika.
Sigurnosne visine i sigurnosne udaljenosti iz čl. 31. do 60. ovog pravilnika odnose se na vodove nazivnog napona do 110 kV, osim ako eksplicitno nije navedeno da se ove propisane vrednosti odnose na druge konkretne nazivne napone.
Sigurnosne visine i sigurnosne udaljenosti povećavaju se u odnosu na sigurnosne visine i sigurnosne udaljenosti za nazivni napon 110 kV, i to:
1) za 0,75 m - za vodove nazivnog napona 220 kV;
2) za 2,0 m - za vodove nazivnog napona 400 kV.
Odredbe čl. 44. do 47. ovog pravilnika primenjuju se i kad se vod približi žičari na udaljenost manju od visine stuba iznad zemlje, s tim što se ne primenjuju odredbe o sigurnosnoj visini.
Za nepristupačna mesta (npr.: gudure, stene, neplovne reke, močvare i sl.) sigurnosna visina i sigurnosna udaljenost iznose:
1) sigurnosna visina |
4,0 m; |
2) sigurnosna udaljenost |
3,0 m. |
3. Mesta nepristupačna vozilima
Za mesta nepristupačna vozilima sigurnosna visina i sigurnosna udaljenost iznose:
1) sigurnosna visina |
5,0 m; |
2) sigurnosna udaljenost |
4,0 m. |
Za mesta pristupačna vozilima (oko naseljenih područja, iznad polja oko kojih se nalaze poljski putevi, iznad livada i oranica, iznad poljskih puteva i šumskih puteva), sigurnosna visina i sigurnosna udaljenost iznose:
1) sigurnosna visina |
6,0 m; |
2) sigurnosna udaljenost |
5,0 m. |
Po potrebi treba predvideti sigurnosnu visinu za bezbedan prolazak poljoprivredne mehanizacije, automatskih sistema za navodnjavanje i sličnih instalacija.
Sigurnosna udaljenost od bilo kog dela stabla iznosi 3,0 m.
Za vodove nazivnog napona od 1 kV do 110 kV, uključujući i 110 kV, kao i za više nazivne napone sigurnosna udaljenost mora se održati i u slučaju pada stabla, pri čemu se sigurnosna udaljenost meri od provodnika u neotklonjenom položaju.
6. Ukrštanje visokonaponskog voda sa drugim visokonaponskim vodovima i njihovo međusobno približavanje
Sigurnosna visina voda iznosi 2,5 m, a sigurnosna udaljenost 1,0 m. Sigurnosna visina se proverava za maksimalnu temperaturu provodnika gornjeg voda i temperaturu provodnika donjeg voda jednaku temperaturi ambijenta.
Uslovi iz stava 1. ovog člana moraju biti ispunjeni i kad na gornjem vodu ima dodatnog opterećenja, a na donjem vodu nema.
Odredba stava 2. ovog člana odnosi se i na proveravanje maksimalnog otklona provodnika donjeg voda.
Vod višeg napona postavlja se, po pravilu, iznad voda nižeg napona.
Gornji vod mora se izgraditi sa mehanički pojačanom izolacijom.
Ako su dva voda ili više vodova na raznim visinama zajedničkih stubova, vod višeg napona postavlja se iznad voda nižeg napona.
7. Ukrštanje visokonaponskog voda sa niskonaponskim vodom i njihovo međusobno približavanje
Prelazak niskonaponskog voda preko visokonaponskog voda nije dozvoljen.
Sigurnosna visina voda iznosi 2,5 m, a sigurnosna udaljenost 2,0 m. Sigurnosna visina se proverava za maksimalnu temperaturu provodnika gornjeg voda i temperaturu provodnika donjeg voda jednaku temperaturi ambijenta.
Gornji vod mora se izgraditi sa mehanički pojačanom izolacijom.
Iznad niskonaponskih provodnika moraju se postaviti dva obostrano uzemljena sigurnosna užeta čija računska sila kidanja (mehanička čvrstoća) iznosi najmanje 1000 daN osim u slučaju iz člana 39. ovog pravilnika.
Zaštitna užad iznad niskonaponskih vodova ne moraju se postavljati ako su za visokonaponski vod ispunjeni sledeći uslovi:
1) da je izolacija u rasponu ukrštanja mehanički pojačana izolacija;
2) da normalno dozvoljeno naprezanje ne prelazi 1/3 prekidne čvrstoće provodnika i zaštitne užadi;
3) ako je raspon ukrštanja ograničen nosećim stubovima, sigurnosna visina iznosi najmanje 2 m i kad u prelaznom rasponu postoji dodatno opterećenje, a u susednim rasponima nema dodatnog opterećenja na provodnicima i zaštitnoj užadi.
Ako uslovi iz člana 38. ili člana 39. ovog pravilnika nisu ispunjeni, vod niskog napona treba postaviti u kabl ili ga izmestiti.
Pri najvećem otklonu provodnika jednog voda zbog dejstva vetra mora se proveriti da međusobna udaljenost provodnika paralelnih vodova nije manja od sigurnosnog razmaka za viši napon, s tim da ne sme biti manja od 70 cm kad provodnici drugog voda nisu otklonjeni.
Ako na zajedničkim stubovima ima više vodova na raznim visinama, visokonaponski vodovi moraju se postaviti iznad niskonaponskih vodova.
Niskonaponski vod mora se opremiti odvodnicima prenapona na početku i na kraju deonice voda koja je na zajedničkim stubovima sa visokonaponskim vodom, kao i na svakom eventualnom ogranku.
8. Prelazak telekomunikacionog voda preko nadzemnog elektroenergetskog voda
Prelazak telekomunikacionog voda preko nadzemnog elektroenergetskog voda nije dozvoljen.
Pri ukrštanju elektroenergetskog voda sa žičarom (iznad ili ispod žičare), sigurnosna udaljenost u najnepovoljnijem položaju delova žičare i provodnika iznosi 5,0 m.
Pri prelasku elektroenergetskog voda preko žičare izolacija mora biti mehanički pojačana.
U rasponu ukrštanja elektroenergetskog voda sa žičarom nije dozvoljeno nastavljanje provodnika i zaštitne užadi.
Ugao ukrštanja elektroenergetskog voda sa žičarom mora biti manji od 30°.
U rasponu ukrštanja elektroenergetskog voda sa žičarom metalni delovi susednih nosećih konstrukcija žičare moraju se uzemljiti.
Metalne i žičane ograde koje se nalaze oko objekata u kojima se zadržava veći broj lica ili služe za stanovanje ne smeju se postavljati u blizini čeličnih i armiranobetonskih stubova. Njihova udaljenost mora iznositi najmanje 0,7 Un (cm), s tim što ne sme biti manja od 100 cm, gde je Un nazivni napon (kV).
Za vodove nazivnog napona 110 kV i više, potrebno je sračunavanje ili merenje indukovanih napona pri normalnom pogonu dalekovoda.
Ako je indukovani napon prema zemlji veći od 65 V, moraju se preduzeti posebne mere zaštite (uzemljenje, galvansko odvajanje delova ograde, zamena ograde ili slično). Ako se zaštita vrši uzemljenjem, otpornost uzemljenja ne sme biti veća od 25 Ω.
Sigurnosna udaljenost voda od metalne i žičane ograde iznosi 3,0 m.
Sigurnosna visina i sigurnosna udaljenost od žičane mreže u poljima zasejanim hmeljom, vinogradima i voćnjacima iznose 3,75 m.
Izolacija voda mora biti mehanički pojačana.
Za vodove nazivnog napona 110 kV i više, primenjuju se odredbe člana 48. st. 2. i 3. ovog pravilnika.
12. Gasovodi, naftovodi, parovodi i sl.
Ako su gasovodi, naftovodi, parovodi i sl. postavljeni nadzemno, sigurnosna visina i sigurnosna udaljenost voda iznose 8,0 m.
Na mestima ukrštanja izolacija voda mora biti mehanički pojačana.
Sigurnosna udaljenost voda meri se od gasovoda, naftovoda, parovoda ili sličnog objekta, kao i od njegove noseće metalne konstrukcije.
Ugao ukrštanja voda ne sme biti manji od 30°.
Na mestu ukrštanja voda i cevovoda, nadzemni cevovod mora biti uzemljen na odgovarajući način.
Ako se vod postavlja paralelno sa nadzemnim gasovodom, naftovodom ili sličnim objektima, sigurnosna udaljenost tog voda ne sme biti manja od visine stuba uvećane za 3,0 m.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, dozvoljena je manja sigurnosna udaljenost pod uslovom da se preduzmu mere koje se preduzimaju pri ukrštanju elektroenergetskog voda sa cevovodima prema članu 52. ovog pravilnika.
Pri prelasku voda preko stogova i sušara, sigurnosna visina iznosi najmanje 12,0 m, a sigurnosna udaljenost mora da iznosi najmanje 5,0 m bez obzira na nazivni napon voda.
Postavljanje stubova na grobljima nije dozvoljeno.
Pri prelasku voda preko groblja, na stubovima u rasponu ukrštanja izolacija mora biti mehanički pojačana.
15. Aerodromi, helidromi i radio-navigacioni uređaji koji se koriste u vazdušnoj plovidbi
Vodovi u blizini aerodroma, helidroma i radio-navigacionih uređaja koji se koriste u vazdušnoj plovidbi projektuju se, postavljaju i grade na način da ne ugrožavaju bezbednost vazdušnog saobraćaja.
Uslovi koji moraju da budu ispunjeni za bezbedno projektovanje, izgradnju i postavljanje vodova u blizini aerodroma, helidroma i radio-navigacionih uređaja koji se koriste u vazdušnoj plovidbi utvrđeni su u zakonu kojim se uređuje vazdušni saobraćaj i propisima donetim na osnovu njega.
Vodovi ne smeju prelaziti preko protivgradnih stanica.
Udaljenost voda od protivgradne stanice ne sme biti manje od 200 m po horizontali, s tim što provodnici i zaštitna užad moraju biti u nižoj ravni od protivgradne stanice.
VII PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Danom stupanja na snagu ovog pravilnika prestaju da važe odredbe člana 2. tač. 5), 8), 9), 10)-15), 17)-19), 23)-28), 35)-42), čl. 3-7, čl. 12-17, člana 30, člana 32, čl. 39-40, čl. 61-71, člana 96, člana 99. u delu koji se odnosi na žičare iz čl. 178-181. tog pravilnika, člana 117, člana 152, čl. 154-158, člana 159. stav 2, člana 160, čl. 177-184, čl. 186-196. Pravilnika o tehničkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1 kV do 400 kV ("Službeni list SFRJ", br. 65/88 i 18/92).
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".