POSEBAN KOLEKTIVNI UGOVOR
ZA DELATNOST PRERADE DRVETA

("Sl. glasnik RS", br. 56/97, 37/98, 9/2000 i 38/2001)

I OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom, uređuju se prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih i poslodavaca iz oblasti rada i radnih odnosa, kao i međusobni odnosi učesnika ovog kolektivnog ugovora.

Poslodavcem u smislu ovog kolektivnog ugovora smatraju se društvena, mešovita i privatna preduzeća koja obavljaju privrednu delatnost proizvodnje primarnih proizvoda od drveta, proizvodnje finalnih proizvoda od drveta i proizvodnje i prerade papira.

Član 2

Ovaj kolektivni ugovor se neposredno primenjuje po pitanjima koja su uređena u obliku neposredno primenljivih normi.

Odredbe ovog kolektivnog ugovora primenjuju se na sve poslodavce iz delatnosti navedene u članu 1 stav 2 na području Republike Srbije i na sve zaposlene radnike kod tih poslodavaca bliže razvrstane u sledeće grupacije:

- proizvodnja rezane građe,

- proizvodnja furnira i ploča,

- proizvodnja građevinske stolarije,

- proizvodnja parketa,

- proizvodnja drvenih stubova i železničkih pragova i impregnacija drveta,

- proizvodnja ambalaže,

- proizvodnja predmeta od pruća,

- proizvodnja ostalih finalnih proizvoda od drveta,

- proizvodnja i prerada papira,

- proizvodnja nameštaja.

Član 3

Odredbe ovog kolektivnog ugovora odnose se i na pripravnike.

Odredbe ovog kolektivnog ugovora koje se odnose na cenu rada i zaradu, ne primenjuju se na direktore. Zarada direktora utvrđuje se u skladu sa članom 12 Zakona o radnim odnosima i članom 270 Zakona o preduzećima.

Član 4

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom mogu se utvrditi veća prava, od prava utvrđenih ovim kolektivnim ugovorom, kao i druga prava koja nisu predviđena ovim kolektivnim ugovorom, ako to nije u suprotnosti sa zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom.

Član 5

Poslodavac kod koga nije organizovan sindikat, dužan je da granskom sindikatu, učesniku ovog kolektivnog ugovora dostavi opšti akt, a ako ne utvrđuje opšti akt - ugovor o radu kojim se utvrđuju prava, obaveze i odgovornosti, koje se uređuju pojedinačnim kolektivnim ugovorom, u roku od osam dana od dana donošenja opšteg akta, odnosno zaključivanja ugovora o radu.

Ako sindikat iz stava 1 ovog člana utvrdi da opšti akt, odnosno ugovor o radu nije donet, odnosno zaključen u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, o tome će obavestiti inspekciju rada.

II RADNI ODNOSI

1. Zasnivanje radnog odnosa

Član 6

Poslodavac opštim aktom utvrđuje radna mesta, vrstu i stepen stručne spreme, potrebna znanja, odnosno iskustvo i druge posebne uslove za zasnivanje radnog odnosa na tim radnim mestima.

Odluku o zasnivanju radnog odnosa donosi direktor, odnosno drugi nadležni organ u skladu sa odredbama pojedinačnog kolektivnog ugovora.

Član 7

Poslodavac može, ako se radni odnos zasniva bez javnog oglašavanja, preuzeti radnika uz njegovu saglasnost od drugog poslodavca, na osnovu sporazuma o preuzimanju, u sledećim slučajevima:

- kada se radi o radniku posebne stručnosti, odnosno znanja i iskustva stečenog radom, neophodnog poslodavcu;

- ako je za radom radnika prestala potreba kod drugog poslodavca, a postoji potreba da se sa tim radnikom zasnuje radni odnos;

- ako se određeno radno mesto ne može popuniti oglasom, odnosno konkursom i

- kada dođe do organizacionih promena.

Član 8

Aktom o sistematizaciji radnih mesta poslodavac može utvrditi probni rad kao poseban uslov za rad na određenom radnom mestu, koji ne može biti duži od tri meseca.

Član 9

Poslodavac je dužan da najmanje tromesečno informiše sindikat - učesnika pojedinačnog kolektivnog ugovora o licima sa kojima je zasnovao radni odnos.

Ovlašćeni predstavnik sindikata ima pravo uvida u zaključene ugovore o radu, odnosno anekse ugovora o radu ili izvršene izmene rešenja.

Lice iz stava 2 ovog člana ima pravo uvida u akte na osnovu kojih se angažuju lica za rad van radnog odnosa.

Član 10

Ako poslodavac u roku od 6 meseci od dana utvrđivanja prestanka potrebe za radom zaposlenih, vrši prijem novih lica u radni odnos, dužan je da o prijemu obavesti zaposlene za čijim radom je prestala potreba.

U slučaju iz stava 1 ovog člana, ako zaposleni za čijim je radom prestala potreba ispunjavaju uslove oglasa, mogu imati prednost za zasnivanje radnog odnosa, u skladu sa pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

2. Raspoređivanje zaposlenih

Član 11

Raspoređivanje radnika vrši se u skladu sa zakonom, Opštim kolektivnim ugovorom i pojedinačnim kolektivnim ugovorom, odnosno drugim opštim aktom poslodavca.

Član 12

Zaposleni može biti raspoređen u toku rada na radno mesto, ako su ispunjeni uslovi predviđeni zakonom.

Član 13

Raspoređivanje zaposlenih u smislu prethodnog člana ovog kolektivnog ugovora, može se vršiti i u slučajevima:

- kad dođe do promene u organizaciji i tehnologiji rada;

- kad prestane potreba za radom zaposlenog na određenom radnom mestu;

- kad se otvore nova radna mesta u procesu rada;

- kad zaposleni zahteva, ako se time zadovoljavaju potrebe procesa rada;

- radi zamene odsutnog zaposlenog;

- i u drugim slučajevima predviđenim pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Član 14

Zaposleni kome nedostaju dve godine do sticanja prava na punu penziju, ukoliko je razlog za novo raspoređivanje starost ili zdravstveno stanje ima pravo na cenu rada radnog mesta sa koga je raspoređen, odnosno raspoređena.

Član 15

Rešenje o raspoređivanju, odnosno ugovor o radu i aneks ugovora o radu mora sadržati obrazloženje u kome će se navesti činjenice koje čine osnovanim raspoređivanje zaposlenog.

Član 16

Komisija koja ocenjuje znanje i sposobnost zaposlenog odnosno rezultate njegovog rada, dužna je da izveštaj o svom radu dostavi direktoru, odnosno zaposlenom sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima u roku od 15 dana od dana njenog obrazovanja.

Komisija iz stava 1 ovog člana utvrđuje činjenično stanje na osnovu dokumentacije i neposrednog uvida u rad zaposlenog. Ako je zaposleni na bolovanju, rok iz stava 1 ovog člana počinje teći od dana kada je zaposleni počeo sa radom.

Nalaz iz stava 1 ovog člana dostavlja se zajedno sa izjavom zaposlenog i mišljenjem sindikata.

3. Pripravnici

Član 17

Opštim aktom poslodavca iz člana 6 ovog kolektivnog ugovora u skladu sa zakonom, utvrđuju se radna mesta na kojima se zasniva radni odnos sa pripravnikom.

Radni odnos sa pripravnikom može da se zasnuje na određeno i neodređeno vreme u skladu sa zakonom.

Član 18

Trajanje pripravničkog staža uređuje se ugovorom o radu u skladu sa zakonom, pojedinačnim kolektivinim ugovorom i opštim aktom poslodavca.

Ugovorom o radu pored dužine trajanja pripravničkog staža, utvrđuje se mogućnost produžavanja pripravničkog staža i obaveza polaganja, odnosno nepolaganja stručnog ispita, način osposobljavanja pripravnika, provera osposobljenosti, prava i obaveze pripravnika za vreme pripravničkog staža i druga pitanja u skladu sa zakonom.

4. Probni rad

Član 19

Ukoliko je opštim aktom poslodavca utvrđen probni rad za pojedina radna mesta koji ne može trajati duže od tri meseca, poslodavac je dužan da period obavljanja probnog rada unese u ugovor o radu, kao i način praćenja rezultata rada u toku probnog rada i druga prava i obaveze zaposlenog za vreme probnog rada u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

5. Radno vreme

5.1 Nedeljno (sedmično) radno vreme

Član 20

Nedeljno (sedmično) radno vreme iznosi 40 časova u radnoj nedelji.

Raspored nedeljnog radnog vremena - početak i završetak dnevnog radnog vremena i vreme pauza uređuje nadležni organ poslodavca, opštim aktom u skladu sa specifičnostima poslovanja, o čemu se obaveštava sindikat. Raspored radnog vremena u pismenom obliku stavlja se na uvid zaposlenima.

5.2 Prekovremeni rad

Član 21

Prekovremeni rad za izvršenje poslova koji u određenom roku nije mogao da se izvrši, može se uvesti u slučajevima utvrđenim pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Prekovremeni rad u smislu stava 1 ovog člana ne može trajati duže od 10 časova sedmično po zaposlenom.

5.3 Rad kraći od punog radnog vremena

Član 22

Rad kraći od punog radnog vremena, pored slučajeva utvrđenih zakonom može se uvesti u slučajevima utvrđenim pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

5.4 Skraćeno radno vreme

Član 23

Na radnim mestima sa posebnim uslovima rada, utvrđuje se skraćeno radno vreme u skladu sa zakonom i pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

6. Odmori i odsustva

Član 24

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom bliže se uređuje uvećanje godišnjeg odmora po osnovu kriterijuma utvrđenih zakonom.

Član 25

Pravo zaposlenih na plaćeno i neplaćeno odsustvo uređuje se pojedinačnim kolektivnim ugovorom u skladu sa zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom.

Član 26

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom utvrđuje se naknada za rad nedeljom.

7. Prestanak potrebe za radom zaposlenih

Član 27

Određivanje zaposlenih za čijim je radom prestala potreba vrši nadležni organ poslodavca u skladu sa zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom što se bliže uređuje pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

8. Otkazni rok

Član 28

Kada zaposleni dobije rešenje o prestanku radnog odnosa ima pravo da ostane na radu u trajanju od najmanje mesec dana a najduže tri meseca od dana dostavljanja otkaza ugovora o radu (otkazni rok) u slučajevima navedenim u zakonu i Opštem kolektivnom ugovoru izuzev ako je radni odnos prestao po osnovu izrečene disciplinske mere - prestanak radnog odnosa.

Član 29

Trajanje otkaznog roka je zavisno od dužine ukupnog staža osiguranja, odnosno nezavisno od toga kod koga poslodavca je staž ostvaren.

U zavisnosti od ukupnog staža osiguranja zaposlenog, otkazni rok se utvrđuje u trajanju od:

1) mesec dana, ako je navršio do 10 godina staža osiguranja;

2) jedan i po mesec dana, ako je navršio do 15 godina staža osiguranja;

3) dva meseca, ako je navršio preko 15 do 20 godina staža osiguranja;

4) dva i po meseca, ako je navršio preko 20 i 25 godina staža osiguranja;

5) tri meseca, ako je navršio preko 25 godina staža osiguranja.

Član 30

Poslodavac je dužan da u otkaznom roku kada to zaposleni zahteva omogući plaćeno odsustvo u trajanju od:

1) 10 časova sedmično u prvom mesecu otkaznog roka;

2) 12 časova sedmično u drugom mesecu otkaznog roka;

3) 14 časova sedmično u trećem mesecu otkaznog roka.

9. Naknada zbog prestanka potrebe za radom zaposlenog

Član 31

Poslodavac je dužan da zaposlenom za čijim je radom prestala potreba, kao jedno od prava, obezbedi novčanu naknadu u visini predviđenoj zakonom.

III ZAŠTITA ZAPOSLENOG NA RADU

Član 32

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi sve mere higijensko-tehničke zaštite, predviđene Zakonom o zaštiti na radu.

Zaposleni je dužan da sredstva zaštite na radu koristi u slučajevima i na način kako je to zakonom predviđeno.

Član 33

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom utvrđuje se pregled radnih mesta, sa posebnim - otežanim uslovima rada, a u skladu sa pregledom u tabeli II uz ovaj kolektivni ugovor. U pregledu se navode i uslovi koje moraju da ispunjavaju zaposleni koji se raspoređuju na ova radna mesta u pogledu godina života, stručne spreme i zdravstvenog stanja i sredstava lične zaštite.

Član 34

Poslodavac je dužan da pre izgradnje novih pogona i uvođenja novih procesa proizvodnje ili rada i organizacije rada, zatraži mišljenje sindikata o planiranim, odnosno potrebnim merama zaštite, posebno od štetnih materija, buke, štetnih isparenja i drugih štetnih uticaja na zdravlje i život zaposlenih što se bliže reguliše pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Sindikat ima pravo da se neposredno upozna sa primenjenim merama zaštite na radu i uslovima rada na svakom radnom mestu i da nadležnom organu poslodavca predloži preduzimanje propisanih mera zaštite na radu.

O preduzetim merama iz stava 2 ovog člana, nadležni organ poslodavca dužan je da obavesti predstavnike sindikata u primerenom roku, koji ne može biti duži od 15 dana od dana učinjenog predloga od strane predstavnika sindikata.

Kod poslodavca koji zapošljava više od 100 radnika, kad proces i uslovi rada to zahtevaju, obrazuje se odbor za zaštitu na radu, kao savetodavno telo koga sačinjavaju predstavnik sindikata, poslodavca i stručnjaka iz oblasti zaštite na radu ako takvih stručnjaka ima kod poslodavca.

Član 35

Zaštita invalida se ostvaruje u skladu sa zakonom, Opštim i pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom može se utvrditi obaveza poslodavca u pogledu osiguranja zaposlenih za slučaj smrti ili gubitka radne sposobnosti.

IV CENE RADA, ZARADE I OSTALA LIČNA PRIMANJA

1. Cena rada

Član 36

Ovim kolektivnim ugovorom uređuju se cena rada za najjednostavniji rad i cene rada za tipična radna mesta.

1.1 Cena rada za najjednostavniji rad

Član 37

Cena rada za najjednostavniji rad ugovara se na određeno vreme.

Učesnici kolektivnog ugovora će najkasnije u roku od sedam dana po isteku poslednjeg meseca za koji je ugovorena cena rada važila, pristupiti pregovaranju, radi utvrđivanja nove cene rada i perioda na koji se ona odnosi.

Cena rada u smislu stava 2 ovog člana utvrđuje se aneksom o ceni rada ovog kolektivnog ugovora.

Član 38

Cena rada za najjednostavniji rad za mesece oktobar - decembar 1997. godine utvrđena je aneksom granskog kolektivnog ugovora, a utvrđivaće se najmanje dva puta godišnje aneksom ovog ugovora.

Član 39

Učesnici ovog kolektivnog ugovora će ugovoriti novu cenu rada pre isteka vremena na koje je cena rada ugovorena u sledećim slučajevima:

- ako dođe do rasta troškova života više od 10% u odnosu na njihovu visinu, prema podatku iznetom na dan ugovaranja cene rada koja je na snazi;

- ako dođe do značajnog pogoršanja uslova poslovanja u delatnosti.

1.2 Cene rada za tipična radna mesta

Član 40

Cena rada posla za tipična radna mesta, navedena u tabeli u prilogu ovog ugovora, utvrđuju se množenjem cene rada za najjednostavniji rad sa ugovorenim koeficijentima posla koji se obavlja na navedenim tipičnim radnim mestima.

Ugovoreni koeficijenti iz stava 1 ovog člana sadrže sve elemente koji utiču na cenu rada i to: složenost, odgovornost, uslove rada i stručnu spremu.

Član 41

Na osnovu cene rada za tipična radna mesta ugovorenih ovim kolektivnim ugovorom ugovaraju se cene rada (odnosno elementi za njihovo utvrđivanje) po svim radnim mestima u pojedinačnom kolektivnom ugovoru.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom cena rada za najjednostavniji rad i cene rada posla po radnim mestima ugovaraju se u zavisnosti od uspešnosti poslovanja preduzeća (poslodavca), koje mogu biti niže od 30% od iznosa cene rada za najjednostavniji rad i cena rada za tipična radna mesta ugovorenih ovim kolektivnim ugovorom.

Poslodavac ne može ugovoriti cenu rada zaposlenom u nižem iznosu od cene rada radnog mesta na koje je zaposleni raspoređen utvrđene pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom mogu se predvideti slučajevi kada poslodavac može zaposlenom ugovoriti cenu rada koja je do 50% veća od cene rada utvrđene pojedinačnim kolektivnim ugovorom za radno mesto na koje je zaposleni raspoređen.

Ako se ovakva mogućnost ne predvidi u pojedinačnom kolektivnom ugovoru, poslodavac je dužan da se pri utvrđivanju cene rada svakom zaposlenom u potpunosti pridržava cene rada, odnosno elemenata za utvrđivanje cene rada, utvrđenih pojedinačnim kolektivnim ugovorom za radno mesto na koje je radnik raspoređen.

Član 42

Pri utvrđivanju cene rada po radnim mestima u pojedinačnom kolektivnom ugovoru polazi se od cene rada ugovorene za najjednostavniji rad, složenosti poslova, odgovornosti, stručne spreme i uslova rada, koji se izražavaju u odgovarajućim koeficijentima za svako radno mesto.

1.3 Cena rada zaposlenog

Član 43

Cena rada zaposlenog utvrđuje se u visini cene rada radnog mesta na koje je zaposleni raspoređen, ako pojedinačnim kolektivnim ugovorom nije utvrđeno u kojim slučajevima i pod kojim uslovima direktor preduzeća može sa zaposlenim ugovoriti veću cenu rada.

2. Zarade

Član 44

Zarada zaposlenog utvrđuje se na osnovu cene rada posla koji zaposleni obavlja na radnom mestu na koje je raspoređen, radnog učinka, vremena provedenog na radu i uspešnosti poslovanja poslodavca.

Radni učinak se utvrđuje na osnovu normativa i standarda rada, odnosno kolektivnih i individualnih normi i drugih kriterijuma utvrđenih pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Poslodavac je dužan da utvrdi jasne i primenljive normative i standarde rada, kao i druge kriterijume za utvrđivanje zarada radnika, o kojima je dužan da blagovremeno upozna zaposlenog, kao i o njihovim promenama.

Kod pregovaranja i zaključivanja pojedinačnog kolektivnog ugovora normativi i standardi rada moraju biti poznati i stavljeni na uvid sindikatu.

U toku važenja pojedinačnog kolektivnog ugovora normativi i standardi rada se ne mogu menjati bez saglasnosti sindikata, osim kod otvaranja novih objekata, uvođenja nove opreme i sl. U takvim slučajevima poslodavac je dužan da pre promene normativa i standarda rada, pribavi mišljenje sindikalne organizacije ako oni predstavljaju elemenat za utvrđivanje zarada. Eventualni sporovi po ovom pitanju rešavaju se arbitražom čiji se sastav i rad bliže uređuju pojedinačnim kolektivnim ugovorom. Arbitražu vrši komisija sastavljena od stručnjaka koje sporazumno odrede poslodavac i sindikat. Odluka arbitraže po ovom pitanju je obavezujuća, a troškove podmiruje strana koja spor izgubi.

Član 45

Zarada zaposlenog za puno radno vreme i rezultati rada u nivou planiranih, odnosno utvrđenih normativima i standardima rada, utvrđuju se u visini cene rada zaposlenog predviđene u skladu sa čl. 37-39 ovog kolektivnog ugovora.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom utvrđuje se moguće odstupanje zarade u odnosu na ugovorenu cenu rada, zavisno od prebačaja, odnosno podbačaja planiranog obima norme, s tim što ono ne može biti izvan granica od + 50% i - 10% u odnosu na cenu rada zaposlenog.

Umanjenje zarade po osnovu podbačaja norme može se utvrditi najviše tri puta (odnosno za tri meseca) u toku godine.

Član 46

Zarada zaposlenih raspoređenih na radna mesta na koja se ne primenjuju normativi i standardi rada, utvrđuju se na osnovu ocene radnog doprinosa zaposlenog u ostvarivanju planova i programa rada donetih od strane poslodavca koje zaposleni na određenom poslu treba da izvrši za puno radno vreme, na način koji se uređuje pojedinačnim kolektivnim ugovorom. I u ovom slučaju zarada ne može odstupiti više od + 30% i manje od -15% u odnosu na cenu rada zaposlenog, a umanjenje cene rada po osnovu nezadovoljavajućih rezultata može se vršiti najviše tri puta u toku godine.

Član 47

Zarada zaposlenom isplaćuje se u rokovima utvrđenim pojedinačnim kolektivnim ugovorom, a najmanje jednom mesečno.

Član 48

Ako poslodavac zbog nedostatka posla dođe u situaciju da u skladu sa zakonom, svim zaposlenima isplaćuje minimalnu zaradu, aneksom pojedinačnog kolektivnog ugovora, a uz prethodno pribavljeno mišljenje sindikata, uređuje uslove i razloge zbog kojih nije u mogućnosti da obezbedi isplatu zarada u skladu sa kolektivnim ugovorom.

Minimalna zarada iz stava 1 ovog člana iznosi 35% od prosečne zarade u privredi Republike, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike.

Član 49

Odluku o isplati minimalne zarade donosi upravni odbor poslodavca na predlog direktora, po prethodno pribavljenom mišljenju sindikata.

Odluka i predlog odluke sadrže razloge zbog kojih poslodavac nije u mogućnosti da obezbedi isplatu zarada u skladu sa kolektivnim ugovorom.

Ako kod poslodavca nije obrazovan upravni odbor odluku iz stava 1 ovog člana donosi direktor, po prethodno pribavljenom mišljenju sindikata.

U slučaju kada kod poslodavca nije organizovana sindikalna organizacija, odluku o isplati minimalne zarade donosi nadležni organ poslodavca, po prethodno pribavljenom mišljenju sindikata - potpisnika ovog kolektivnog ugovora.

Član 50

Zarada zaposlenog se ne može tretirati kao poslovna tajna, osim kada je to izričito uređeno pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

U slučaju iz stava 1 ovog člana poslodavac je dužan da ovlašćenom predstavniku sindikata, odnosno sindikalne organizacije, omogući uvid u isplate zarada radi kontrolisanja sprovođenja ovog i pojedinačnog kolektivnog ugovora.

Odavanje podataka o visini zarada ne može se utvrditi kao teža povreda radne dužnosti, osim za radnike koji obavljaju poslove u vezi sa obračunom i isplatom zarada.

3. Zarada iz dobiti

Član 51

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi deo zarade po osnovu učešća u ostvarenoj dobiti, ako je to pravo utvrđeno kolektivnim ugovorom u skladu sa zakonom.

Isplata zarada iz dobiti vrši se na osnovu utvrđenih rezultata poslovanja po godišnjem obračunu ili na osnovu procenjenih rezultata pre utvrđivanja godišnjeg obračuna, u skladu sa pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

4. Dodatak na zaradu

Član 52

Poslodavac je dužan da zaposlenom isplati dodatak na zaradu po osnovu: vremena provedenog u radnom odnosu (minuli rad), vremena provedenog na radu na dan državnog i verskog praznika, rada dužeg od punog radnog vremena, noćnog rada, rada u smenama, ishrane u toku rada, regresa za korišćenje godišnjeg odmora, rada i boravka na terenu (terenski dodatak) i ostalih dodataka u skladu sa kolektivnim ugovorom.

Član 53

Zaposleni ima pravo na dodatak na zaradu:

1) za rad na dan državnog i verskog praznika - 110%;

2) za rad noću (između 22,00 i 6,00 časova narednog dana) ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju cene rada - 26%;

3) za rad duži od punog radnog vremena (prekovremeni rad) - 26%.

Dodaci iz stava 1 ovog člana utvrđuju se prema zaradi koju zaposleni ostvari na osnovu cene rada, radnog učinka, vremena provedenog na radu i vremena provedenog u radnom odnosu.

Ako se istovremeno steknu uslovi po više osnova utvrđenih u stavu 1 tač. 1) do 3) ovog člana, procenat dodatka ne može biti niži od zbira procenata dodataka po svakom od osnova.

Član 54

Zaposleni ima pravo na dodatak na zaradu od 0,4% cene rada za svaku punu godinu rada ostvarenog u radnom odnosu uvećan za staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem.

Član 54a

Zaposleni ima pravo na dodatak na zaradu:

1) za mesečnu ishranu u toku rada u visini od 20% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike;

2) po osnovu regresa za korišćenje godišnjeg odmora, ako zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 18 radnih dana - u visini prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, a srazmeran deo regresa za korišćenje godišnjeg odmora, ako zaposleni ima pravo na godišnji odmor u trajanju kraćem od 18 radnih dana, u skladu sa zakonom;

3) dnevnu naknadu za povećane troškove rada i boravka na terenu (terenski dodatak) - u visini 3% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, a ako nije obezbeđen smeštaj i ishrana zaposlenom i na naknadu troškova smeštaja i ishrane.

Dodatak za ishranu u smislu stava 1 tačka 1) ovog kolektivnog ugovora poslodavac može da ugovori sa licem koje obavlja privremene i povremene poslove, poslove van prostorija poslodavca, odnosno sa licem koje je na volonterskom radu.

Regres u smislu stava 1 tačka 2) ovog člana, po pravilu, isplaćuje se pri odlasku zaposlenog na godišnji odmor.

5. Naknade zarade

Član 55

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, i to:

1) najmanje u visini 65% od zarade koju je ostvario u mesecu koji prethodi mesecu u kome je nastupila sprečenost, ako je ona prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, ali ne manje od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom;

2) u visini od 100% od zarade koju je ostvario u mesecu koji prethodi mesecu u kome je nastupila sprečenost izazvana profesionalnom bolešću ili povredom na radu.

Član 56

Naknade zarade po osnovu odsustvovanja sa rada koje nisu obuhvaćene članom 55 ovog kolektivnog ugovora, ostvaruju se u skladu sa Opštim kolektivnim ugovorom.

6. Ostala lična primanja

Član 57

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi isplatu ostalih ličnih primanja i to:

1) otpremninu pri prestanku radnog odnosa radi odlaska u penziju ili pri prestanku radnog odnosa po sili zakona zbog gubitka radne sposobnosti - u visini jedne i po zarade koju bi ostvario za mesec koji prethodi mesecu u kojem se vrši isplata otpremnine, odnosno jedne i po prosečne zarade po zaposlenom isplaćene u privredi Republike, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike - ako je to za zaposlenog povoljnije;

2) pomoć porodici u slučaju smrti zaposlenog i člana uže porodice - u visini troškova pogrebnih usluga. Članovi uže porodice u smislu ove tačke jesu bračni drug i deca.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom naročito se uređuje:

- odobravanje solidarne pomoći,

- obaveza poslodavca je da razmotri zahtev sindikata za odobravanje zajma;

- izdvajanje i usmeravanje sredstava za prevenciju radne invalidnosti.

Član 57a

Poslodavac je dužan da zaposlenom obezbedi:

1) naknadu troškova prevoza u javnom saobraćaju radi odlaska na rad i povratka sa rada do visine cene prevozne karte, s tim što naknada ne može da bude manja od 50% visine cene prevozne karte;

2) naknadu za ishranu na službenom putu (dnevnice za službena putovanja u zemlji) - u visini od 5% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, s tim što se putni troškovi priznaju u celini, prema priloženom računu, a troškovi noćenja do iznosa cene u hotelu "A" ili "B" kategorije.

3) dnevnicu za službeno putovanje u inostranstvo, do iznosa pod uslovima i na način propisan za savezne organe, a ne niže od 75% tog iznosa.

Naknadu troškova prevoza i mesečnu naknadu za ishranu u smislu stava 1 tač. 1) i 2) ovog kolektivnog ugovora poslodavac može da ugovori sa licem koje obavlja privremene i povremene poslove, poslove van prostorija poslodavca, odnosno sa licem koje je na volonterskom radu.

Dnevnica u smislu stava 1 tačka 2) ovog člana može se isplatiti i licu koje nije u radnom odnosu kod poslodavca, a koje je poslodavac angažovao radi obavljanja određenog posla, odnosno vršenja funkcije.

Vreme provedeno na službenom putu iz stava 1 tačka 2) ovog člana po jednom putnom nalogu, može trajati pet radnih dana neprekidno.

V DISCIPLINSKA I MATERIJALNA ODGOVORNOST,
OSTVARIVANJE I ZAŠTITA PRAVA ZAPOSLENIH

Član 58

Zaposleni odgovara poslodavcu za povredu obaveze na radu i u vezi sa radom. Povrede radnih obaveza mogu biti teže i lakše, s obzirom na njihov uticaj na ostvarivanje radnih i poslovnih zadataka.

Za povrede radnih obaveza izazvane krivicom zaposlenog poslodavac može zaposlenom kao disciplinsku meru izreći novčanu kaznu ili prestanak radnog odnosa.

Poslodavac pojedinačnim kolektivnim ugovorom ili opštim aktom utvrđuje koje su povrede radne obaveze lakše, a koje teže, postupak za utvrđivanje povrede, izricanje disciplinske mere i organe za izricanje mere u skladu sa zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom.

Član 59

Zaposleni koji u radu odnosno u vezi sa radom, namerno ili iz krajnje nepažnje prouzrokuje štetu poslodavcu, dužan je da istu nadoknadi.

Postojanje štete, okolnosti pod kojima je ona nastala, njenu visinu odnosno paušalni izos štete i ko je štetu prouzrokovao, utvrđuje posebna komisija koju obrazuje nadležni organ poslodavca.

Ako bi isplata naknade štete dovela zaposlenog u težak materijalni položaj poslodavac može da visinu naknade štete smanji, kako je to uređeno pojedinačnim kolektivnim ugovorom, u zavisnosti od materijalnog stanja zaposlenog.

Član 60

Poslodavac je dužan da zaposlenom dostavi u pismenom obliku svako rešenje o ostvarivanju prava, obaveze i odgovornosti sa obrazloženjem i pouku o pravnom leku.

Ako zaposleni nije zadovoljan rešenjem nadležnog organa, kojim je odlučeno o njegovom pravu, obavezi ili odgovornosti radi zaštite pojedinačnih prava iz radnog odnosa zaposleni može da se obrati arbitraži za radne sporove, nadležnom sudu, sindikatu, inspekcijskim organima i drugim organima u skladu sa zakonom.

VI USLOVI ZA RAD SINDIKATA

Član 61

Poslodavac je dužan da omogući delovanje sindikatu u skladu sa njegovom ulogom i zadacima.

Pokrenute inicijative, zahteve i predloge sindikata po odlukama koje su od značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih poslodavac je dužan da razmotri i da se o njima izjasni pre donošenja odluke.

Sindikatu se dostavljaju pozivi sa materijalima za sednice na kojima se razmatraju mišljenja, predlozi i zahtevi sindikata, odnosno na kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima zaposlenih.

Član 62

Poslodavac je dužan da pojedinačnim kolektivnim ugovorom za rad sindikatu uredi najmanje one uslove koji su predviđeni Opštim kolektivnim ugovorom, a obavezno:

- broj dana na koje predstavnik sindikata ima pravo u toku godine radi prisustvovanja sindikalnim seminarima, školama i sl. radi sindikalnog obrazovanja;

- prostorije za obavljanje redovnih funkcija sindikata, administrativne usluge koje će poslodavac omogućiti sindikatu uz utvrđivanje ko će tu uslugu vršiti;

- mesta na kojima se mogu isticati obaveštenja sindikata;

- naziv, funkcije i broj predstavnika sindikata na koje se odnose zaštitne odredbe, po osnovu funkcije i sindikalnih aktivnosti i posle isteka mandata za utvrđeni period.

VII UČEŠĆE ZAPOSLENIH U UPRAVLJANJU

Član 63

Zaposleni učestvuju u upravljanju kod poslodavca (preduzećem) u skladu sa zakonom, statutom i pojedinim kolektivnim ugovorom.

Član 64

Zaposleni učestvuju u upravljanju kod poslodavca (preduzećem), po osnovu rada obrazovanjem saveta zaposlenih ili izborom predstavnika zaposlenih.

Savet zaposlenih se obrazuje kod poslodavca (u preduzeću) sa više od 50 zaposlenih, a kod poslodavca (u preduzeću) sa manje od 50 zaposlenih funkciju saveta zaposlenih vrši predstavnik zaposlenih.

Član 65

Savet zaposlenih se ne obrazuje, odnosno predstavnik zaposlenih se ne bira u društvenom preduzeću i preduzeću sa većinskim društvenim kapitalom.

U preduzećima iz stava 1 ovog člana poslove iz delokruga saveta zaposlenih obavlja skupština preduzeća.

VII NAČIN REŠAVANJA KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

Član 66

Sporovi koji nastanu u postupku zaključivanja izmena i dopuna ovog kolektivnog ugovora rešavaju se (1) mirenjem (2) posredovanjem (3) arbitražom i (4) drugim metodama.

(1) Za rešavanje spora mirenjem učesnici ovog kolektivnog ugovora imenuju telo za mirenje od po dva stručnjaka za oblast koja je predmet spora.

Ukoliko se predstavnici tela za mirenja usaglase obaveštavaju strane u sporu čime se isključuje korišćenje drugih metoda rešavanja spora.

Ako strane u sporu ne prihvate predlog tela za mirenje, spor se nastavlja posredovanjem.

(2) Za rešavanje spora posredovanjem učesnici ovog kolektivnog ugovora imenuju po dva posrednika, stručnjaka za oblast koja je predmet spora, u posrednički ekspertski tim.

Ukoliko se posrednici usaglase, usaglašen predlog dostavljaju stranama u sporu na razmatranje.

Ako strane u sporu prihvate usaglašeni predlog posredničkog ekspertskog tima, smatraće se da je spor okončan, čime se isključuje korišćenje drugih metoda rešavanja spora.

(3) Ako strane u sporu ne prihvate usaglašeni predlog posredničkog ekspertskog tima, ili ako u cilju rešavanja spora uopšte ne pristupe posredovanju spor rešavaju arbitražom.

U sastav arbitraže ulaze po dva predstavnika strana u sporu, a izabrani predstavnici sporazuma biraju petog člana arbitraže. Članovi arbitraže su nepristrasni stručnjaci iz oblasti koja je predmet spora.

Arbitraža donosi odluku većinom glasova arbitara, u roku od 15 dana od dana imenovanja.

Pred početak arbitraže strane u sporu (učesnici ovog kolektivnog ugovora) će se pismeno izjasniti o tome da li je odluka arbitraže obavezujuća ili nije.

Ako je odluka arbitraže obavezujuća, gubi se mogućnost za rešavanje spora drugim metodama.

Ako odluka arbitraže nije obavezujuća, a jedan od učesnika u sporu je ne prihvati, u cilju spora može koristiti i druge metode.

(4) Pod drugim metodama rešavanja spora podrazumeva se organizovanje štrajka u pojedinim delatnostima prerade drveta ili generalnog štrajka ovih delatnosti.

Član 67

Pravni kolektivni sporovi (sporovi u primeni ovog kolektivnog ugovora) rešavaju se arbitražom.

Rešavanje sporova arbitražom vrši se na način i po postupku utvrđenom članom 66 tačka 3 ovog kolektivnog ugovora, s tim što kod pravnih kolektivnih sporova odgovarajuća ili usaglašena odluka arbitraže zamenjuje odredbe kolektivnog ugovora u tom delu.

U slučaju organizovanja štrajka radi rešavanja sporova koji se nisu mogli rešiti mirenjem, posredovanjem ili arbitražom, učesnici ovog kolektivnog ugovora su saglasni da se u preduzećima koja potpadaju pod poseban režim štrajka, obezbedi odvijanje minimuma procesa rada.

IX ZAKLJUČIVANJE KOLEKTIVNOG UGOVORA

Član 69

Ovaj kolektivni ugovor se zaključuje na neodređeno vreme.

Smatra se da je ovaj kolektivni ugovor zaključen kad ga potpišu ovlašćeni predstavnici Sindikata radnika šumarstva i prerade drveta Srbije i Privredne komore Srbije - Odbor za šumarstvo, drvnu industriju i industriju celuloze i papira.

Član 70

Postupak izmena i dopuna, ili zaključivanja novog kolektivnog ugovora počeće najkasnije tri meseca pre isteka roka važenja ovog kolektivnog ugovora. Predlog za izmene i dopune, odnosno zaključivanje novog kolektivnog ugovora može podneti bilo koji od učesnika ugovora.

Rok za otpočinjanje pregovora za izmene i dopune, odnosno zaključivanje novog kolektivnog ugovora ne može biti duži od 15 dana od podnošenje predloga.

X PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 71

Republički odbor Sindikata radnika šumarstva i prerade drveta Srbije i Odbor Privredne komore Srbije za šumarstvo, drvnu industriju i industriju celuloze i papira imenuju zajednički organ za tumačenje odredaba ovog kolektivnog ugovora i praćenje njegove primene.

Zajednički organ ima četiri člana od kojih po dva imenuje svaka ugovorna strana.

Potpisnici ovog kolektivnog ugovora će redovno (a najmanje jedanput godišnje) pratiti njegovo sprovođenje.

Član 72

Učesnici pojedinog kolektivnog ugovora su dužni da usklade pojedinačne kolektivne ugovore sa odredbama ovog ugovora u roku od dva meseca, od dana stupanja na snagu ovog ugovora.

Član 73

Ovaj kolektivni ugovor stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjuje se od oktobra 1997. godine.

Član 74

Stupanjem na snagu ovog kolektivnog ugovora prestaju da važe odredbe Kolektivnog ugovora od 19. aprila 1995. godine.

Član 75

Svaki učesnik zadržava po jedan potpisani primerak ovog kolektivnog ugovora.

 

Tabela 1

TIPIČNA RADNA MESTA PO GRUPAMA POSLOVA ZA DELATNOST PRERADE DRVETA

Grupa poslova

Zahtev stručnosti

Koeficijent

1

2

3

I

Ne zahteva se stručnost (nekvalifikovani radnik)
- čistačica
- kurir

1,00

II

Zahteva se stručna osposobljenost u trajanju do 6 meseci (I stepen)
- portir
- kafe kuvarica
- pomoćni radnici na stovarištima i magacinima

1,20

III

Zahteva se stručna osposobljenost u trajanju od 6 meseci do 2 godine (II stepen)
- daktilograf
- arhivar
- pomoćnici rukovaoca mašina

1,40

IV

Zahteva se stručnost koja se stiče srednjim obrazovanjem u trajanju od 2 do 3 godine (III stepen)
- rukovaoci mašina
- vozači traktora i viljuškara
- poslovi na održavanju mašina i vozila (bravari, električari, mehaničari i sl.)
- vatrogasci

1,60

V

Zahteva se stručnost koja se stiče srednjim obrazovanjem, u trajanju od četiri ili više godina (IV stepen)
- blagajnik
- knjigovođa
- magacioner
- smenovođa - poslovođa

1,80

VI

Zahteva se stručnost koja se stiče specijalizacijom na osnovu stručnosti srednjeg obrazovanja (visokokvalifikovani radnik V stepen)
- rukovaoci linije mašina
- poslovi na održavanju mašina i vozila i izradi delova

2,20

VII

Zahteva se stručnost koja se stiče višim obrazovanjem (VI stepen)
- kontista
- referent zaštite na radu
- poslovođa odeljenja - pogona i sl.
- kontrolori proizvodnje
- referenti i poslovođe održavanja
- sekretar organa upravljanja

2,40

VIII

Zahteva se stručnost koja se stiče fakultetskim, odnosno visokim obrazovanjem (VII stepen)
- rukovodioci službi, sektora pogona radnih jedinica i sl.
- referenti pravne službe, komercijalne, plana i analize, programiranja, finansija i sl.
- tehnolozi i rukovođenje pripremom i proizvodnjom

3,00

IX

Zahteva se stručnost koja se stiče magistraturom ili specijalizacijom na osnovu fakultetskog, odnosno visokog obrazovanja (VIII stepen) - magistar, specijalista za tehnologiju proizvodnje

3,50

X

Zahteva se stručnost koja se stiče doktoratom nauke (VIII stepen)

4,00

 

Tabela 2

KOEFICIJENTI PO OSNOVU OTEŽANIH USLOVA RADA PO GRUPAMA POSLOVA ZA DELATNOST PRERADE DRVETA

Cena rada uvećava se pored koeficijenata predviđenih u tabeli I i sa dodatnim koeficijentima po osnovu otežanih uslova rada za sledeće grupe poslova:

II 0,10

III 0,15

IV 0,20

VI 0,25

Koeficijenat 0,10 primenjivaće se za utvrđivanje cene rada u uslovima koje karakteriše rad u proizvodnim halama bez neposredne izloženosti uticajima prašine, buke, vibracije, aero zagađenja i sl.

Koeficijenat 0,11 do 0,20 primenjivaće se na radnike koji su pri obavljanju svoga posla neposredno izloženi uticaju prašine, visoke buke, aero zagađenja (lepkovi, boje, lakovi) neposrednoj opasnosti od povređivanja (rad na mašinama, na liniji mašina i sl.).

Koeficijenat iznad 0,21 primenjivaće se na radnike koji rade na radnim mestima sa izuzetno teškim uslovima rada u kojima je predviđeno obavezno korišćenje sredstava lične zaštite, kao i na radnim mestima za koja je prema zakonu utvrđeno pravo na staž sa uvećanim trajanjem (beneficirani staž).Samostalni članovi

 

Samostalni članovi Kolektivnog ugovora o izmenama i dopunama Posebnog
kolektivnog ugovora za delatnost prerade drveta

("Sl. glasnik RS", br. 38/2001)

Član 15

Učesnici pojedinačnog kolektivnog ugovora dužni su da usklade pojedinačne kolektivne ugovore sa odredbama ovog ugovora u roku od 15 dana, od dana stupanja na snagu ovog ugovora.

Član 16

Ovaj kolektivni ugovor stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije", a primenjuje se od 1. juna 2001. godine.