POSEBAN KOLEKTIVNI UGOVOR ZA DELATNOST PROFESIONALNE REHABILITACIJE, RADNOG OSPOSOBLJAVANJA I ZAPOŠLJAVANJA INVALIDNIH LICA U REPUBLICI SRBIJI

("Sl. glasnik RS", br. 21/98, 25/98, 43/98, 35/99, 39/99, 44/99, 9/2000, 25/2000, 44/2000, 11/2001, 29/2001, 38/2001 i 46/2001)

I OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim kolektivnim ugovorom, u skladu sa zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom, uređuju se prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih i poslodavaca iz oblasti rada i radnih odnosa, kao i međusobni odnosi učesnika ovog kolektivnog ugovora.

Poslodavcem u smislu ovog kolektivnog ugovora smatraju se preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju, radno osposobljavanje i zapošljavanje invalidnih lica.

Član 2

Odredbe ovog kolektivnog ugovora primenjuju se na sva preduzeća na području Republike Srbije koja, baveći se zajedničkom delatnošću profesionalne rehabilitacije, radnog osposobljavanja i zapošljavanja invalidnih lica istovremeno obavljaju heterogene proizvodno-uslužne delatnosti (ranija šifra delatnosti: 130223; nova šifra delatnosti: 85322 - Ostali socijalni rad u ustanovama bez smeštaja - Profesionalna rehabilitacija i osposobljavanje hendikepiranih lica, s tim što je obrazovna komponenta ograničena).

Ovaj kolektivni ugovor primenjuje se i na zaposlene u poslovnom udruženju (zajednici) preduzeća iz stava 1 ove tačke.

Član 3

Ovaj kolektivni ugovor se neposredno primenjuje, osim odredaba čija je primena uslovljena bližim uređivanjem u pojedinačnom kolektivnom ugovoru.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom mogu se utvrditi veća prava za zaposlenog, naročito invalidnog lica, od prava utvrđenih ovim kolektivnim ugovorom, ako to nije u suprotnosti sa zakonom.

Ako je pojedinačnim kolektivnim ugovorom utvrđen manji obim prava za zaposlenog od prava utvrđenog ovim kolektivnim ugovorom, zaposleni ostvaruje pravo na osnovu ovog kolektivnog ugovora.

Preduzeće u sastavu složenog oblika udruživanja (holding) može primenjivati cenu rada utvrđenu ovim kolektivnim ugovorom, ukoliko je to za njega povoljnije.

II RADNI ODNOSI

1. Zasnivanje radnog odnosa

Član 4

Radni odnos se zasniva u skladu sa zakonom.

Odluku o izboru između prijavljenih kandidata po oglasu donosi direktor.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom se utvrđuje organ nadležan za donošenje odluke o izboru između prijavljenih kandidata u preduzeću u privatnoj svojini i u preduzeću sa većinskim privatnim kapitalom.

Ako pojedinačni kolektivni ugovor nije zaključen, odluku iz stava 3 donosi vlasnik ili lice utvrđeno statutom preduzeća ili osnivačkim aktom.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom se uređuju i druga bitna pitanja za postupak zasnivanja radnog odnosa, osim onih uređenih zakonom.

Direktor donosi odluku o zasnivanju radnog odnosa bez javnog oglašavanja za invalidna lica i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

Aktom o sistematizaciji radnih mesta može se utvrditi probni rad, kao poseban uslov za određena radna mesta, koji ne može biti duži od 3 meseca.

U Komisiji koja prati probni rad invalidnog lica, jedan od članova komisije obavezno mora biti stručno lice za radno osposobljavanje invalida.

Za pripravnike staž traje:

- za SSS do 6 meseci,

- za VŠS, VSS do 12 meseci.

2. Raspoređivanje zaposlenih

Član 5

Zaposleni može u toku rada da bude raspoređen na svako radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima.

Zaposleni može privremeno ili trajno da bude raspoređen na rad iz jednog mesta u drugo, samo uz njegov pristanak.

Zaposleni može da se rasporedi na rad kod istog preduzeća iz jednog u drugo mesto, bez njegovog pristanka, i to:

1) ako je delatnost preduzeća takve prirode da se rad obavlja u mestima van sedišta preduzeća, odnosno njegovog organizacionog dela;

2) ako je udaljenost od mesta u kome zaposleni radi, do mesta u koje se raspoređuje na rad manja od 50 km u jednom pravcu, ili su mesto rada i mesto u koje se zaposleni raspoređuju na teritoriji iste opštine, odnosno grada, a organizovan je redovan prevoz koji omogućava blagovremeni dolazak zaposlenog na rad i povratak s rada i obezbeđena je naknada prevoza u visini cene prevoza u javnom saobraćaju.

Zaposlena za vreme trudnoće i sa detetom predškolskog uzrasta, samohrana majka, zaposlena sa preko 25 i zaposleni sa preko 30 godina staža osiguranja i invalidno lice, ne mogu da budu raspoređeni u smislu stava 3 ovog člana.

Zaposleni ne može biti raspoređen na druge poslove, niti mu može prestati radni odnos pod obrazloženjem da nema potrebno znanje i sposobnosti i ne ostvaruje predviđene rezultate rada na svom radnom mestu, dok se to ne utvrdi u postupku propisanom odredbama ovog kolektivnog ugovora.

Kada neposredni rukovodilac oceni da zaposleni nema potrebna znanja i sposobnosti ili ne ostvaruje predviđene rezultate rada u periodu od najmanje tri meseca uzastopno, dužan je da predloži direktoru da pokrene postupak za proveru znanja i sposobnosti zaposlenog, odnosno za utvrđivanje rezultata njegovog rada.

Po prijemu predloga iz stava 6 ovog člana, direktor obrazuje posebnu komisiju za proveru znanja i sposobnosti zaposlenog.

Komisija broji tri člana, od kojih dva člana imenuje direktor, a jednog člana imenuje sindikalna organizacija preduzeća koja je učesnik i potpisnik kolektivnog ugovora u preduzeću.

U slučaju kada se, saglasno stavu 8 ovog člana, proverava znanje i sposobnost invalidnih lica, jedan od članova komisije obavezno mora biti stručno lice za radno osposobljavanje i rad invalida (defektolog, socijalni radnik, psiholog...). Ako u preduzeću nema takvog stručnog lica ono se mora imenovati sa strane.

Članovi posebne komisije moraju imati najmanje isti stepen stručne spreme određene vrste zanimanja koje ima zaposleni čije se znanje i sposobnost proverava.

Ako ova komisija utvrdi da zaposleni nema potrebno znanje i sposobnost ili ne ostvaruje predviđene rezultate rada na određenom radnom mestu, zaposleni se raspoređuje na drugo radno mesto iste ili niže stručne spreme ukoliko takvo radno mesto postoji, ako takvog radnog mesta nema, prestaje mu radni odnos.

3. Prestanak radnog odnosa

Član 6

Zaposlenom prestaje radni odnos u slučajevima i na način predviđen zakonom.

4. Otkazni rok

Član 7

Zaposleni ima pravo na otkazni rok, izuzev slučajeva kada mu je radni odnos prestao zbog učinjene teže povrede radne obaveze.

Zaposleni ima pravo, za vreme trajanja otkaznog roka, na plaćeno odsustvovanje sa rada radi traženja drugog zaposlenja, od 10 časova sedmično.

5. Prestanak potrebe za radom zaposlenih

Član 8

Pri predlaganju i utvrđivanju zaposlenog za čijim je radom prestala potreba po bilo kom osnovu, polazi se od uspešnosti zaposlenog u radu.

U slučaju kad zaposleni ostvaruju jednake rezultate rada primeniće se sledeći korektivni kriterijumi:

1) stručna sprema,

2) dužina radnog staža,

3) imovno stanje zaposlenog,

4) broj izdržavanih članova porodice,

5) broj članova porodice koji ostvaruje zaradu,

6) zdravstveno stanje zaposlenog i članova njegove porodice,

7) broj dece na školovanju,

8) drugi kriterijumi utvrđeni pojedinačnim kolektivnim ugovorima.

Direktor je dužan da zaposlene obaveštava o svim aktivnostima vezanim za utvrđivanje prestanka potrebe za radom zaposlenog, a svakog zaposlenog lično da upozna sa mogućnostima za rešavanje njegovog radno-pravnog statutsa.

Invalidnom licu, trudnici, zaposlenoj na porodiljskom odsustvu ili sa detetom do dve godine života, ili zaposlenom koji boluje ili čiji članovi uže porodice boluju od teških hroničnih oboljenja preciziranih pojedinačnim ugovorom, ne može prestati radni odnos zbog prestanka potrebe za njegovim radom.

Program tehnološkog ili drugog unapređenja rešavanja ekonomskih ili organizacionih teškoća i program rešavanja prava zaposlenih za čijim je radom prestala potreba donosi organ upravljanja preduzeća uz mišljenje sindikalne organizacije preduzeća.

III RADNO VREME, ODMORI I ODSUSTVOVANJE SA RADA

1. Sedmično radno vreme

Član 9

Puno radno vreme u radnoj sedmici sa polučasovnim dnevnim odmorom u toku rada, iznosi 40 časova.

Zaposlenima koji rade na radnim mestima sa posebnim uslovima rada, skraćuje se radno vreme (skraćeno radno vreme), srazmerno štetnom dejstvu uslova rada, a u skladu sa zakonom.

Preduzeće koje obavlja privrednu delatnost, odnosno preduzeće u kome se rad obavlja u tri, odnosno četiri smene, može pod uslovima propisanim pojedinačnim kolektivnim ugovorom utvrditi radno vreme kraće od punog radnog vremena, ali ne kraće od 36 časova u radnoj sedmici.

2. Rad duži od punog radnog vremena

Član 10

Rad duži od punog radnog vremena može se uvesti u slučajevima predviđenim Zakonom o radnim odnosima, radi završetka poslova od bitnog značaja za poslovanje, radi otklanjanja kvarova koji su uslov odvijanja procesa proizvodnje i u drugim slučajevima utvrđenim pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

3. Radno vreme

Član 11

Dnevno radno vreme utvrđuje se u trajanju koje ne može biti duže od 8 časova, osim kod preraspodele ili rada dužeg od punog radnog vremena.

Početak i završetak dnevnog radnog vremena utvrđuje se pojedinačnim kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom nadležnog organa, u skladu sa pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

U slučajevima kada se, u skladu sa ovim kolektivnim ugovorom, radi duže od punog radnog vremena, dnevno radno vreme ne može trajati duže od 12 časova.

U toku radnog vremena zaposleni ima pravo na polučasovni dnevni odmor.

4. Rad nedeljom i u dane državnog praznika

Član 12

Zaposleni ima pravo na nedeljni odmor u trajanju od najmanje 24 časa neprekidno, a ako je neophodno da radi na dan nedeljnog odmora, mora mu se obezbediti jedan slobodan dan u toku naredne nedelje.

5. Godišnji odmor

Član 13

Zaposleni koji u kalendarskoj godini ima godinu dana rada u preduzeću, ima pravo na korišćenje godišnjeg odmora u trajanju od 18 radnih dana, uvećanog najmanje za:

- jedan radni dan za svake navršene tri godine radnog staža;

- četiri radna dana zaposlenom koji radi na naročito teškim i po zdravlje štetnim poslovima za koje je utvrđeno skraćeno radno vreme, odnosno koji ima pravo na radni staž sa uvećanim trajanjem;

- dva radna dana zaposlenom - invalidu, samohranom zaposlenom sa detetom do 7 godina života i zaposlenom koji u svom domaćinstvu izdržava dete koje ima smetnje u psiho-fizičkom razvoju.

Ako se istovremeno stiču dva ili više uslova uvećanja, predviđena ovom alinejom, uvećanje godišnjeg odmora iznosi tri radna dana.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom, utvrđuje se uvećanje godišnjeg odmora po osnovama iz stava 1 kao i po složenosti poslova radnog mesta, radnog doprinosa, zdravstvenog stanja zaposlenog i članova uže porodice, odnosno porodičnog domaćinstva i drugih uslova u kojima zaposleni radi i živi.

Zaposlenom koji prvi put stupa na rad i nema godinu dana staža, godišnji odmor pripada u skladu sa zakonom.

6. Plaćeno odsustvo

Član 14

Zaposleni ima pravo na plaćeno odsustvo sa rada od 7 radnih dana u kalendarskoj godini u sledećim slučajevima:

1) sklapanje braka, 5 radnih dana,

2) rođenje deteta, 5 radnih dana,

3) zaštita i otklanjanje teških posledica u domaćinstvu prouzrokovanih elementarnom nepogodom, 3 radna dana,

4) selidba sopstvenog domaćinstva, 3 radna dana,

5) dobrovoljno davanje krvi i tkiva, 2 radna dana,

6) korišćenje organizovanog rekreativnog odmora u cilju prevencije radne invalidnosti, 7 radnih dana,

7) smrti člana uže porodice (bračni drug, deca i roditelji), 7 radnih dana,

8) smrti brata ili sestre zaposlenog, roditelja bračnog druga zaposlenog, kao i smrti lica koje živi u zajedničkom porodičnom domaćinstvu zaposlenog, 5 radnih dana,

9) polaganja stručnog ispita 1 radni dan, a ukupno 6 radnih dana u toku kalendarske godine,

10) učestvovanje na radno-proizvodnim takmičenjima i sportskim takmičenjima za dane trajanja takmičenja i po jedan dan pre početka i po završetku takmičenja,

11) i u drugim slučajevima predviđenim pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

U ograničenja od 7 radnih dana u toku godine ne spadaju odsustva predviđena stavom 1. tač. 2, 5, 6, 7 i 8.

6a) Upućivanje zaposlenih na plaćeno odsustvo, za čijim je radom privremeno prestala potreba

Član 14a)

Zaposleni za čijim je radom privremeno prestala potreba može da se uputi na plaćeno odsustvo, u skladu sa Opštim, posebnim i pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Zaposleni iz stava 1. ovog člana upućuje se na plaćeno odsustvo na osnovu Programa o upućivanju zaposlenih na plaćeno odsustvo (u daljem tekstu: Program) usvojenog od strane organa upravljanja, odnosno poslodavca, uz prethodno mišljenje nadležne sindikalne organizacije.

Osnovni elementi za utvrđivanje Programa upućivanja zaposlenih na plaćeno odsustvo su, i to:

- bilans potrebe radne snage radi izvršenja ugovorenih obaveza,

- bilans upućivanja zaposlenih na plaćeno odsustvo,

- obrazložene razloge upućivanja zaposlenih na plaćeno odsustvo po organizacionim celinama preduzeća,

- druge elemente utvrđene pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Sadržaj osnovnih elemenata programa, ovog ugovora i pojedinačnog kolektivnog ugovora usklađuje se sa ovlašćenom organizacijom sindikata.

Poslodavac može zaposlenog uputiti na plaćeno odsustvo u sledećim slučajevima:

1. teške finansijske situacije preduzeća (poslovanje sa gubitkom ili postojanje uslova da će preduzeće poslovati sa gubitkom; blokada računa; nemogućnost naplate potraživanja; nedostatak obrtnih sredstava);

2. nedovoljna uposlenost kapaciteta;

3. smanjenje obima proizvodnje, odnosno usluga;

4. havarije postrojenja, odnosno objekata i

5. drugim slučajevima utvrđenim pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Kod određivanja zaposlenih za čijim radom privremeno prestaje potreba, primenjuju se kriterijumi, po sledećem redosledu:

1) rezultati rada zaposlenog;

2) imovno stanje zaposlenog;

3) broj izdržavanih članova porodice;

4) broj članova porodice koji ostvaruju zaradu;

5) dužina radnog staža;

6) stručna sprema;

7) zdravstveno stanje zaposlenog i članova njegove porodice;

8) broj dece na školovanju;

9) izražena želja zaposlenog da se uputi na plaćeno odsustvo, i

10) drugi kriterijumi utvrđeni pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Za upućivanje invalida na plaćeno odsustvo zbog privremenog prestanka potrebe za njegovim radom, osim kada je upućen na osnovu kriterijuma iz tačke 9. stava 7, nadležna sindikalna organizacija mora dati saglasnost.

Rezultati rada utvrđuju se na osnovu ostvarenih učinaka prema utvrđenim normativima i standardima rada.

Ako nisu utvrđeni normativi i standardi, rezultati rada se utvrđuju na osnovu obrazložene ocene neposrednog rukovodioca o izvršavanju poslova radnog mesta, plana rada i drugih pokazatelja.

Rezultati rada iz st. 8 i 9 ovog člana utvrđuju se za period od 3 meseca.

Ako zaposleni ostvaruje jednake rezultate rada, prednosti ima zaposleni sa slabijim imovnim stanjem.

Imovno stanje zaposlenog se utvrđuje na osnovu:

1) ostvarenog prihoda po članu zajedničkog porodičnog domaćinstva po osnovu neto zarade, drugog primanja i prihoda od imovine u poslednjoj kalendarskoj godini;

2) tržišne vrednosti nepokretnosti koje u svojini ima zaposleni ili član njegovog zajedničkog porodičnog domaćinstva.

Ako zaposleni ostvaruju jednake rezultate rada i imaju jednako imovno stanje, primenjuju se sledeći kriterijumi:

1) broj članova porodice koji ostvaruje zaradu, pri čemu prednost ima zaposleni sa manjim brojem članova porodice koji ostvaruju zaradu;

2) dužina radnog staža, pri čemu prednost ima zaposleni sa dužim radnim stažom;

3) zdravstveno stanje zaposlenog i članova njegove uže porodice, pri čemu prednost ima zaposleni, ako on ili član njegove uže porodice boluje od težeg oboljenja prema nalazu nadležnog zdravstvenog organa;

4) broj dece na školovanju, pri čemu prednost ima zaposleni koji ima više dece na školovanju.

Poslodavac može uputiti zaposlenog na plaćeno odsustvo u trajanju do 3 meseca od dana donošenja rešenja o upućivanju zaposlenog na plaćeno odsustvo sa obavezom prijavljivanja na posao po pozivu poslodavca od 3 dana, a najduže do godinu dana od dana donošenja rešenja o upućivanju zaposlenog na plaćeno odsustvo sa obavezom prijavljivanja na posao po pozivu poslodavca od 7. dana.

Prilikom određivanja zaposlenih za čijim je radom privremeno prestala potreba mora se voditi računa o pravilnoj smenjivosti zaposlenih upućenih na plaćeno odsustvo, ako priroda posla i specifičnosti radnog mesta to omogućavaju.

Za vreme plaćenog odsustva, u smislu stava 1 ovog člana, zaposleni ima pravo na:

1. a) naknadu zarade u visini 45% od zarade koju bi ostvario na radnom mestu kao da radi, s tim što tako utvrđena naknada zarade ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom;

b) naknadu zarade za invalide upućene na plaćeno odsustvo u smislu stava 7 ovog člana - u visini od 45% od zarade koju bi ostvario na radnom mestu kao da radi, s tim što tako utvrđena naknada zarade ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom;

2. godišnji odmor - srazmerno vremenu provedenom na efektivnom radu u kalendarskoj godini;

3. regres za godišnji odmor - srazmerno broju radnih dana godišnjeg odmora iz tačke 2 ovog stava.

Poslodavac je dužan da izda rešenje zaposlenom o upućivanju na plaćeno odsustvo.

Poslodavac koji nema zaključen pojedinačni kolektivni ugovor utvrđuje Program, kriterijume i vreme za koje zaposleni može da bude upućen na plaćeno odsustvo na osnovu ovog kolektivnog ugovora.

7. Neplaćeno odsustvo

Član 15

Poslovodni organ je dužan da zaposlenom omogući neplaćeno odsustvo sa rada u sledećim slučajevima:

- negovanje bolesnog člana porodice, 5 radnih dana,

- smrt srodnika koji nisu obuhvaćeni članom 14 tač. 7 i 8, 2 radna dana.

Na zahtev zaposlenog, a ukoliko to odvijanje procesa rada dozvoljava, poslovodni organ može odobriti zaposlenom neplaćeno odsustvo sa rada i u drugim slučajevima. Neplaćeno odsustvo u trajanju dužem od tri meseca, poslovodni organ može odobriti uz prethodno pribavljeno mišljenje sindikalne organizacije preduzeća.

Ako je pravo zaposlenog iz penzijsko-invalidskog osiguranja uslovljeno plaćanjem doprinosa za vreme odsustvovanja sa rada, preduzeće je dužno da uplaćuje taj doprinos.

IV CENE RADA, ZARADE, DODACI, NAKNADE I OSTALA LIČNA PRIMANJA

1. Cene rada

Član 16

Cena rada posla koji zaposleni obavlja na radnom mestu na koje je raspoređen, za tipična radna mesta u posebnom, odnosno za sva radna mesta u pojedinačnom kolektivnom ugovoru, utvrđuje se množenjem cene rada za najjednostavniji rad i koeficijenta posla koji se obavlja na radnom mestu, u kome je sadržana složenost, odgovornost, uslovi rada i stručna sprema.

Grupa poslova

Zahtev stručnosti

Koeficijent

I

Ne zahteva se stručnost (nekvalifikovan radnik)

1,00

II

Zahteva se stručna osposobljenost u trajanju do 6 meseci (I stepen)

1,10

III

Zahteva se stručna osposobljenost u trajanju preko 6 meseci do 2 godine (II stepen)

1,35

IV

Zahteva se stručnost koja se stiče srednjim obrazovanjem u trajanju od 2 do 3 godine kvalifikovani radnik - III stepen)

1,50

V

Zahteva se stručnost koja se stiče srednjim obrazovanjem u trajanju od 4 ili više godina (IV stepen)

1,60

VI

Zahteva se stručnost koja se stiče specijalizacijom na osnovu stručnosti srednjeg obrazovanja (visokokvalifikovani radnik V stepen)

1,85

VII

Zahteva se stručnost koja se stiče višim obrazovanjem (VI stepen)

2,00

VIII

Zahteva se stručnost koja se stiče fakultetskim, odnosno visokim obrazovanjem (VII stepen)

2,50

IX

Zahteva se stručnost koja se stiče magistraturom ili specijalizacijom na osnovu fakultetskog, odnosno visokog obrazovanja (VII-1 stepen)

3,00

X

Zahteva se stručnost koja se stiče doktoratom nauka (VIII stepen)

3,50

Dati koeficijenti razradiće se pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Cena rada za koeficijent 1 za jun 2001. godine utvrđuje se u iznosu od 3.156,00 dinara, a za period jul-septembar 2001. godine u iznosu od 3.730,00 dinara mesečno.

Učesnici ovog kolektivnog ugovora će najkasnije 15 dana pre isteka poslednjeg meseca za koji je utvrđena cena rada za koeficijent 1, pristupiti pregovorima radi njenog utvrđivanja za naredni period.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom utvrđuju se cene rada po radnim mestima (koeficijenti), koji ne mogu biti niži od osnovnih cena rada utvrđenih ovim kolektivnim ugovorom. Pri utvrđivanju cene rada polazi se od koeficijenata utvrđenih ovim kolektivnim ugovorom i od složenosti, odgovornosti i uslova rada u kojima se konkretni poslovi obavljaju.

Prethodno utvrđeni kriteriji mogu se kretati u rasponima:

- stručnost i složenost poslova do 55%.

- odgovornost za poslove do 25%,

- uslovi rada do 20%.

Pri utvrđivanju koeficijenta za cenu rada svakom zaposlenom, direktor preduzeća preuzima koeficijente utvrđene pojedinačnim, odnosno ovim kolektivnim ugovorom za radno mesto na koje je zaposleni raspoređen.

Direktor preduzeća ne može radniku utvrditi nižu cenu rada od utvrđene kolektivnim ugovorom za to radno mesto.

Cena rada za koeficijent 1 utvrđena po pojedinačnim kolektivnim ugovorima može biti niža do 30% od iznosa utvrđenog ovim kolektivnim ugovorom zavisno od uspešnosti poslovanja poslodavca.

Kada preduzeće ostvaruje dobre poslovne rezultate, može utvrditi višu cenu rada od utvrđene ovim kolektivnim ugovorom, shodno ostvarenim rezultatima.

2. Zarade

Član 17

Zarade se utvrđuju na osnovu cene rada (satnice) i ostvarenog učinka, odnosno rezultata u odnosu na utvrđene normative i standarde rada. Za radna mesta za koja nisu utvrđeni normativi i standardi rada, osim cene rada, na zaradu utiče ocena neposrednog rukovodioca, odnosno direktora o radu konkretnog zaposlenog.

Normative i standarde rada, na osnovu tehničkih normativa i standarda, utvrđuje preduzeće na osnovu dnevnog radnog vremena, umanjenog za polučasovni dnevni odmor.

Normativi i standardi rada moraju biti dostupni sindikalnoj organizaciji u toku pregovaranja o cenama rada po radnim mestima i moraju obavezno biti dostupni zaposlenima.

U toku važenja kolektivnog ugovora, normativi i standardi rada se ne mogu menjati bez saglasnosti sindikata, osim u slučajevima bitne promene tehnološke opremljenosti pogona, kada je preduzeće dužno da pre promene normi na osnovu tehničkih normativa, pribavi mišljenje sindikalne organizacije preduzeća.

Rezultati rada zaposlenih raspoređenih na radna mesta za koja se ne primenjuju individualne ili grupne norme, utvrđuju se na osnovu ocene radnog doprinosa.

Ocenu o obimu i kvalitetu izvršenog rada za zaposlene iz stava 5 ovog člana, donosi direktor ili zaposleni koga on ovlasti, a na predlog neposrednog rukovodioca.

Zarada zaposlenog za puno radno vreme i rezultate rada po kvalitetu i kvantitetu u nivou utvrđenom normativima i standardima rada, utvrđuje se u visini cene rada radnog mesta na koje je zaposleni raspoređen.

Zarada zaposlenom koji ostvari prebačaj norme, uvećava se u odnosu na cenu rada srazmerno prebačaju norme, a ako zaposleni ostvari podbačaj norme ili ostvari škart pri radu, umanjuje mu se zarada s tim što to umanjenje može biti do garantovane zarade.

Umanjenje zarade po osnovu neostvarivanja norme ili ocene radnog doprinosa može se vršiti najviše za tri meseca u toku godine.

Zarade zaposlenih raspoređenih na radna mesta za koje se ne primenjuju individualne i grupne norme, utvrđuju se na osnovu ocene radnog doprinosa u smislu stava 5 ovog člana sa mogućim odstupanjima od cene rada radnog mesta u obimu utvrđenom stavom 8 ovog člana.

Način i rokovi isplate zarada u toku meseca uređuju se pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom može se predvideti "tajnost zarada". U tom slučaju poslovodni organ je dužan da omogući potpun uvid ovlašćenih predstavnika sindikalne organizacije preduzeća u isplatu zarada, a radi ocene poštovanja odredaba ovog, odnosno pojedinačnog kolektivnog ugovora.

Davanje informacija o visini zarade ne može se pojedinačnim kolektivnim ugovorom predvideti kao teža povreda radne dužnosti, osim za zaposlene koji rade na poslovima u vezi obračuna i isplate zarada.

Zaposleni ima pravo na zaradu iz dobiti, koja se isplaćuje na osnovu utvrđenih rezultata poslovanja po godišnjem obračunu ili na osnovu procenjenih rezultata pre utvrđivanja godišnjeg obračuna, u skladu sa pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Zarada poslovodnog organa - direktora utvrđuje se posebnim ugovorom koji ovaj organ zaključuje sa organom upravljanja preduzeća.

Navedenim ugovorom utvrđuju se obaveze direktora u odnosu na poslovanje preduzeća, njegova ovlašćenja u skladu sa zakonom i dogovorenim iznosom zarada u odnosu na preuzete obaveze i ovlašćenja.

Poslovodnom organu - direktoru pripadaju i druga lična primanja i naknade, saglasno ovom i pojedinačnom kolektivnom ugovoru.

3. Dodaci, naknade i ostala lična primanja

Član 18

Zaposleni ima pravo na dodatak na zaradu od 0,4% cene rada za svaku punu godinu rada ostvarenog u radnom odnosu, uvećanog za staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem.

Zaposleni ima pravo na dodatak na zaradu:

1) za rad na dan državnog i verskog praznika - 110%;

2) za rad noću (između 22,00 i 6,00 časova narednog dana) ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju cene rada - 26%;

3) za rad duži od punog radnog vremena (prekovremeni rad) - 26%;

Ako su se istovremeno stekli uslovi po više osnova utvrđenih u stavu 2 tač. 1) do 3) ovog člana, procenat dodatka ne može biti niži od zbira procenata dodataka po svakom od osnova.

Preduzeće je dužno da zaposlenom obezbedi naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada u visini od 65% zarade koju bi ostvario da radi, u sledećim slučajevima:

- čekanje na raspoređivanje na druge poslove, na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju prema propisima o penzijskom-invalidskom i zdravstvenom osiguranju;

- za vreme prekvalifikacije ili dokvalifikacije na osnovu propisa o penzijsko-invalidskom osiguranju kao i čekanja na raspoređivanje na odgovarajuće radno mesto posle obavljene prekvalifikacije ili dokvalifikacije;

- zbog prekida rada do koga je došlo naredbom nadležnog organa, odnosno ovlašćenog zaposlenog, ili zbog neobezbeđenja zaštite na radu koja može prouzrokovati opasnost po život i zdravlje zaposlenog ili drugih lica.

Obaveza preduzeća iz stava 3 ovog člana postoji ako zakonom nije propisano da pravo na ovu naknadu zaposleni ostvaruje kod organizacije za penzijsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje, odnosno iz drugih sredstava.

Preduzeće je dužno da zaposlenom obezbedi naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad, najmanje u visini 65% od zarade koju je ostvario u mesecu koji prethodi mesecu u kome je nastupila sprečenost, ako je ona prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, ali ne manje od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom.

Preduzeće je dužno da zaposlenom obezbedi naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada - u visini od 100% zarade koju bi ostvario da radi, u sledećim slučajevima:

- korišćenje godišnjeg odmora i nagradnog odsustva;

- državnih praznika i u dane verskih praznika;

- privremene nesposobnosti za rad, prouzrokovane povredom na radu ili profesionalnom bolešću, kao i u slučajevima davanja krvi i tkiva;

- korišćenje plaćenog odsustva;

- stručnog osposobljavanja i usavršavanja radi potreba procesa rada u preduzeću;

- za dane učestvovanja u radu, u svojstvu člana sednica Narodne skupštine, skupštine grada ili opštinske skupštine, sednicama organa društvenog fonda ili organa sindikata i Saveza sindikata;

- učešća na radno proizvodnim takmičenjima, izložbama inovacija i drugih vidova stvaralaštva;

- za vreme vojne vežbe i odazivanja na poziv vojnih i drugih organa.

Preduzeće je dužno da zaposlenom za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena, dok ne ostvari jedno od prava utvrđenih zakonom, obezbedi naknadu zarade u visini zarade koju bi ostvario na radnom mestu na koje je bio raspoređen.

Za vreme udaljenja sa rada, zaposleni ima pravo na naknadu zarade u visini od 1/3, a ako izdržava porodicu u visini 1/2 zarade koju bi ostvario da radi.

Preduzeće je dužno da obezbedi:

- regres zaposlenom za korišćenje godišnjeg odmora - u visini prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike, prema poslednjem objavljenom podatku Republičkog zavoda za statistiku;

- otpremninu pri prestanku radnog odnosa radi korišćenja prava na penziju ili pri prestanku radnog odnosa po sili zakona zbog gubitka radne sposobnosti - u visini jedne i po zarade koju bi ostvario za mesec koji prethodi mesecu u kojem se isplaćuje otpremnina, s tim što tako isplaćena otpremnina ne može biti niža od jedne i po prosečne zarade po zaposlenom isplaćene kod poslodavca za mesec koji prethodi mesecu u kojem se vrši isplata otpremnine, odnosno jedne i po prosečne zarade po zaposlenom isplaćene u privredi Republike, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike - ako je to za zaposlenog povoljnije;

- pomoć porodici u slučaju smrti zaposlenog - u visini troškova pogrebnih usluga.

Preduzeće može zaposlenom da obezbedi:

- jubilarnu nagradu povodom jubilarnih godina rada u preduzeću, u visini od 50% prosečne zarade u preduzeću u mesecu u kome se jubilarne nagrade isplaćuju. Jubilarnom godinom rada smatra se 10, 20 i 30 godina rada zaposlenog u preduzeću;

- solidarnu pomoć za slučajeve: duže ili teže invalidnosti, ublažavanje posledica elementarnih nepogoda, pružanja pomoći porodici umrlog zaposlenog, smrti člana uže porodice zaposlenog, nabavke lekova za zaposlenog ili člana njegove uže porodice i sl; - do iznosa dvostruke prosečne zarade u preduzeću, odnosno u privredi Republike u mesecu u kome se isplata vrši, a u slučaju nabavke lekova, lečenja i smrti člana uže porodice zaposlenog - do iznosa troškova prema priloženom računu;

- zajam za nabavku ogreva, zimnice, udžbenika u skladu sa Opštim kolektivnim ugovorom;

- stambeni kredit;

- poklon paketiće za Novu godinu, Dan žena.

Preduzeće je dužno da zaposlenom nadoknadi povećane troškove koji su u funkciji izvršenja poslova, a koji imaju karakter poslovnih rashoda.

Ako nije na drugi način obezbeđeno podmirenje povećanih troškova iz stava 11 ovog člana, preduzeće je dužno da zaposlenom obezbedi:

- naknadu troškova prevoza u javnom saobraćaju radi odlaska na rad i povratka sa rada, prema kriterijumima za ostvarivanje ovog prava utvrđenim pojedinačnim, odnosno posebnim kolektivnim ugovorom - do visine cene prevozne karte, s tim što tako utvrđena naknada ne može da bude manja od 50% visine prevozne karte;

- naknadu za ishranu na službenom putu (dnevnice za službeno putovanje u zemlji) - u visini od 5% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, s tim što se putni troškovi priznaju u celini prema priloženom računu, a troškovi noćenja do iznosa cene u hotelu "A" ili "B" kategorije;

- dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo - u iznosu i na način koji propiše nadležni državni organ;

- dnevnice i terenski dodatak se međusobno isključuju,

- naknada za korišćenje privatnog automobila u službene svrhe, u visini od 30% od tržišne cene benzina za svaki pređeni kilometar.

Zaposlenom pripada naknada za inovacije, racionalizacije i druge oblike stvaralaštva. Uslovi i način utvrđivanja učešća zaposlenog po ovom osnovu regulišu se ugovorom između poslodavca i zaposlenog.

Član 18a)

Zaposleni ima pravo na dodatak na zaradu:

1) za mesečnu ishranu u toku rada u visini od 20% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike;

2) dnevnu naknadu za povećane troškove rada i boravka na terenu (terenski dodatak) - u visini 3% prosečne mesečne zarade po zaposlenom u privredi Republike prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike a ako nije obezbeđen smeštaj i ishrana zaposlenom i na naknadu troškova smeštaja i ishrane.

Dodatak za ishranu u smislu stava 1 tačka 1 ovog kolektivnog ugovora poslodavac može da ugovori sa licem koje obavlja privremene i povremene poslove, poslove van prostorija poslodavca, odnosno sa licem koje je na volonterskom radu.

V ZAŠTITA ZAPOSLENIH NA RADU

Član 19

Preduzeće je dužno, u skladu sa ovim kolektivnim ugovorom, da donese program o osposobljavanju zaposlenih za bezbedan rad i da ga sprovodi.

Kad proces proizvodnje i uslovi rada to zahtevaju, formira se Odbor za zaštitu na radu, kao savetodavno telo.

Odbor ima 5 članova od kojih po dva imenuje direktor i sindikat, s tim da je jedan član invalidno lice. Peti član je stručnjak iz oblasti zaštite na radu.

Odbor razmatra sledeća pitanja:

- razmatra i usvaja stavove o odlukama poslovodnog organa pre njihovog donošenja, ako se njima utiče ili se može uticati na promenu uslova rada;

- razmatra slučajeve povrede na radu, uzroke koji su do njih doveli i predlaže poslodavcu mere za njihovo otklanjanje;

- razmatra stanje u oblasti zaštite na radu i predlaže poslovodnom organu mere radi poboljšanja tih uslova, razmatra i druga pitanja utvrđena pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Posebno razmatra položaj i zaštitu invalidnih lica i predlaže unapređenje te zaštite.

Odbor zaseda po potrebi, a najmanje jednom u tri meseca. Ako Odbor nema jedinstven stav, različita mišljenja se dostavljaju poslovodnom organu.

Poslovodni organ je dužan da razmotri stavove i izveštaje odbora i da ga o svom stavu izvesti.

Radna mesta sa otežanim uslovima rada i dodatak na cenu rada po tom osnovu, uređuju se pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Zaposleni koji se raspoređuje na radna mesta sa posebnim uslovima rada mora da ispunjava, u pogledu života, stručne spreme i zdravstvenog stanja, uslove utvrđene pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Na radna mesta sa posebnim uslovima rada ne mogu se rasporediti:

- zaposleni mlađi od 18 godina života,

- zaposlena sa preko 25 godina i zaposleni sa preko 30 godina staža osiguranja,

- invalidna lica i drugi nosioci zaštite iz PIO,

- i drugi slučajevi utvrđeni pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Preduzeće je dužno da pojedinačnim kolektivnim ugovorom precizira koja sredstva i opremu lične zaštite mora obezbediti zaposlenom.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom se može utvrditi i veći obim prava od prava utvrđenih zakonom, u oblasti posebne zaštite žena, omladine, invalidnih lica i invalidne dece koja se nalaze na radnom osposobljavanju u preduzeću.

Preduzeće je dužno da na svoj teret osigura zaposlene za slučaj smrti i smanjenja radne sposobnosti (invalidnosti) na način i u iznosu utvrđenom pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

VI DISCIPLINSKA I MATERIJALNA ODGOVORNOST,
OSTVARIVANJE I ZAŠTITA ZAPOSLENIH

1. Disciplinska i materijalna odgovornost

Član 20

Disciplinska i materijalna odgovornost zaposlenih, regulisaće se pojedinačnim kolektivnim ugovorom u skladu sa zakonom i Opštim kolektivnim ugovorom.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom će se regulisati i disciplinska i materijalna odgovoronost zaposlenih u slučajevima povrede radne discipline, odnosno obaveze koja se odnosi na nedolično i neprimereno ponašanje prema invalidnom licu.

Pojedinačnim kolektivnim ugovorom utvrdiće se teže štetne posledice koje su uslov izricanja mere prestanka radnog odnosa.

Smatraće se da su nastupile teže štetne posledice ako je povredom radne obaveze, odnosno discipline, bitno poremećen proces rada u preduzeću, ako je ugrožen ili je mogao biti ugrožen život i zdravlje ljudi i u drugim slučajevima predviđenim pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Zaposleni koji na radu, odnosno u vezi sa radom namerno ili iz krajnje nepažnje prouzrokuje štetu poslodavcu, dužan je da nastalu štetu naknadi.

U opravdanim slučajevima, posebno kada je u pitanju invalidno lice, kada bi naknađivanjem štete porodica zaposlenog bila dovedena u tešku materijalnu situaciju, naknada štete se, na način utvrđen pojedinačnim kolektivnim ugovorom može umanjiti ili se zaposleni u celini može osloboditi ove obaveze.

2. Ostvarivanje i zaštita prava zaposlenih

Član 21

Ako zaposleni pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, ima pravo od preduzeća da zahteva naknadu štete po opštim načelima odgovoronosti za štetu. Preduzeće odgovara za štetu zbog povrede na radu i u slučajevima kad nema njegove krivice, ako je šteta prouzrokovana opasnim tvarima ili u delatnostima sa povećanom opasnošću.

Prigovor protiv odluke prvostepenog organa podnosi se drugostepenom organu, u skladu sa pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Prigovor protiv odluke prvostepenog organa, dostavlja se i organizaciji sindikata preduzeća, koji je dužan da dostavi svoje mišljenje organu koji odlučuje po prigovoru, u zahtevanom roku.

Ako zaposleni nije zadovoljan donetom drugostepenom odlukom odgovarajućeg organa, ima pravo da traži zaštitu svojih prava kod nadležnog suda.

U postupku za zaštitu prava zaposlenog o prigovoru zaposlenog koji je u radnom odnosu u preduzeću, odlučuje organ upravljanja, odnosno organ utvrđen pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Potpisnici ovog kolektivnog ugovora se obavezuju da će se za odlučivanje u preduzeću koje nije obrazovalo organ upravljanja, na nivou opštine obrazovati drugostepeni organ za odlučivanje po prigovoru zaposlenog i po prigovoru na odluku prvostepenog organa.

VII USLOVI ZA RAD SINDIKATA

Član 22

Poslodavac je dužan da ovlašćenu organizaciju sindikata informiše o pitanjima koja su od bitnog značaja za materijalni i socijalni položaj zaposlenih a najmanje jednom u tri meseca.

Pre donošenja odluka po pitanjima iz stava 1 ovog člana organ upravljanja, odnosno direktor je dužan da razmotri stavove sindikata i da se o njima izjasni.

Organizaciji sindikata se dostavljaju pozivi sa materijalom za sednice odgovarajućih organa i omogućava se prisustvo predstavnika sindikata tim sednicama, kada se odlučuje o pitanjima bitnim za položaj zaposlenih u preduzeću.

Preduzeće je dužno da za rad sindikata u preduzeću pojedinačnim kolektivnim ugovorom osigura najmanje uslove utvrđene Opštim kolektivnim ugovorom.

Preduzeće je dužno da za rad sindikata osigura i sledeće uslove:

- stručne, tehničke i administrativne uslove, u meri koliko je to neophodno za ostvarivanje sindikalne funkcije, i

- da se sindikalna članarina obračunava i naplaćuje putem isplatnih lista.

VIII UČEŠĆE ZAPOSLENIH U UPRAVLJANJU

Član 23

Zaposleni u društvenom preduzeću učestvuju u upravljanju u skladu sa zakonom, uz učešće invalidnih lica, gde je to moguće.

Zaposleni u mešovitom preduzeću učestvuju u upravljanju u preduzeću preko svojih predstavnika u organima upravljanja, srazmerno učešću društvenog kapitala u ukupnom kapitalu preduzeća.

Zaposleni u mešovitom preduzeću mogu da obrazuju savet zaposlenih, uz učešće invalidnih lica, gde je to moguće, koji vrši poslove u skladu sa Opštim i pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Zaposleni u privatnom preduzeću koje zapošljava preko 50 radnika, mogu da obrazuju savet zaposlenih, uz učešće invalidnih lica, gde je to moguće, u skladu sa pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

U preduzeću kod koga nije obrazovan savet zaposlenih, zaposleni učestvuju u upravljanju na način utvrđen pojedinačnim kolektivnim ugovorom.

Tamo gde je obrazovan, savet zaposlenih posebno će razmatrati radno osposobljavanje invalidnih lica, davaće mišljenje o njegovom unapređivanju i većoj zaštiti invalidnih lica, žena i omladine.

IX NAČIN REŠAVANJA KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA

Član 24

Sporovi koji nastupe u postupku zaključivanja izmena i dopuna ovog kolektivnog ugovora, rešavaju se:

1. posredovanjem,

2. arbitražom,

3. drugim metodama.

1. Za rešavanje spora posredovanjem učesnici ovog kolektivnog ugovora imaju po dva posrednika, stručnjaka za oblast koja je predmet spora, u posrednički ekspertski tim. Ukoliko se posrednici saglase, usaglašen predlog dostavljaju stranama u sporu na razmatranje.

Ako strane u sporu prihvate usaglašeni predlog posredničkog ekspertskog tima, smatraće se da je spor okončan.

2. Ako strane u sporu ne prihvate usaglašeni predlog posredničkog ekspertskog tima, ili ako u cilju rešavanja spora uopšte ne pristupe posredovanju, spor rešavaju arbitražom.

U sastav arbitraže ulaze po dva predstavnika strana u sporu, a izabrani predstavnici sporazumno biraju petog člana arbitraže.

Članovi arbitraže su nepristrasni stručnjaci iz oblasti koja je predmet spora.

Arbitraža donosi odluku većinom glasova arbitara, u roku od 15 dana od dana imenovanja.

Pred početak arbitraže, strane u sporu (učesnici ovog kolektivnog ugovora), pismeno se izjašnjavaju da li je odluka arbitraže obavezujuća ili nije.

Ako je odluka arbitraže obavezujuća, spor se ne može rešavati drugim metodama.

Ako odluka arbitraže nije obavezujuća, a jedan od učesnika u sporu je ne prihvati, u cilju rešavanja spora može koristiti i druge metode.

3. Pod drugim metodama rešavanja spora podrazumeva se organizovanje štrajka.

Pravni kolektivni sporovi (sporovi u primeni ovog kolektivnog ugovora), rešavaju se arbitražom i štrajkom.

U vezi arbitraže, u smislu stava 2 ovog člana primenjuju se pravila utvrđena tačkom 2 stav 1 ovog člana.

U slučaju organizovanja štrajka radi rešavanja sporova koji se nisu mogli rešiti posredovanjem ili arbitražom, učesnici ovog kolektivnog ugovora su saglasni da se u preduzeću obezbedi minimum procesa rada.

X SPROVOĐENJE KOLEKTIVNOG UGOVORA

Član 25

Praćenje sprovođenja, davanje mišljenja u vezi primene ovog kolektivnog ugovora i utvrđivanje cene rada za najjednostavniji rad vrši pregovarački tim - Odbor za praćenje sprovođenja kolektivnog ugovora.

Potpisnici ovog kolektivnog ugovora posebnim odlukama određuju svoje predstavnike u odbor - pregovarački tim.

Odbor radi u skladu sa poslovnikom o radu.

XI PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 26

Ovaj kolektivni ugovor je zaključen kada ga potpišu ovlašćeni predstavnici Sindikata radnika zanatstva i privatnog sektora Srbije i Privredne komore Srbije - Odbor za zanatstvo i domaću radinost - grupacija preduzeća za radno osposobljavanje i zapošljavanje invalida.

Preduzeća su dužna da usklade pojedinačne kolektivne ugovore i opšta akta sa odredbama ovog ugovora u roku od 2 meseca, od dana kada ga potpišu oba učesnika, odnosno od dana stupanja na snagu ovog kolektivnog ugovora.

Ovaj kolektivni ugovor stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku RS".

Stupanjem na snagu ovog kolektivnog ugovora prestaju da važe odredbe opštih akata koje su u suprotnosti sa odredbama ovog kolektivnog ugovora i prestaje važnost Posebnog kolektivnog ugovora za delatnost profesionalne rehabilitacije, radnog osposobljavanja i zapošljavanja invalidnih lica u Republici Srbiji ("Sl. glasnik RS", br. 23/95, 50/95, 27/96, 48/96, 9/97, 23/97 i 51/97).