ZAKON
O SPREČAVANJU PRANJA NOVCA

("Sl. list SRJ", br. 53/2001)

I OPŠTE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom propisuju se radnje i mere koje se preduzimaju radi otkrivanja i sprečavanja pranja novca.

Član 2

Pranjem novca, u smislu ovog zakona, smatra se polaganje novca stečenog obavljanjem nezakonite delatnosti (siva ekonomija, trgovina oružjem, drogom, psihotropnim supstancama i dr.) na račune kod banaka i drugih finansijskih organizacija i institucija ili uključivanje na drugi način tog novca u legalne finansijske tokove - koje domaća i strana fizička i pravna lica vrše radi obavljanja dozvoljene privredne i finansijske delatnosti.

Pod novcem u smislu stava 1 ovog člana podrazumevaju se gotov novac, efektivni strani novac i druga finansijska sredstva.

Postupcima kojima se omogućava pranje novca smatraju se:

- prikrivanje ili utaja porekla novca ili prikrivanje mesta gde je novac uložen, prikrivanje namene korišćenja imovine i svih prava koja proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti;

- zamena ili prenos imovine koji proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti;

- sticanje, posedovanje ili korišćenje imovine koji proističu iz obavljanja zabranjene delatnosti;

- prikrivanje, kod svojinske transformacije preduzeća, nezakonito stečene društvene imovine i društvenog kapitala.

Član 3

Protivpravno stečenim novcem, u smislu ovog zakona, smatraju se novac pribavljen na protivpravan način (gotovina i gotovinski ekvivalenti u domaćoj ili stranoj valuti, hartije od vrednosti i druga sredstva plaćanja koja glase na domaću ili stranu valutu) i imovina (prava i stvari) pribavljena tim novcem.

Član 4

Radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca preduzimaju se prilikom prijema, zamene ili usitnjavanja novca (raspodela većih iznosa novca na manje iznose i polaganje tih manjih iznosa na račune), prilikom sklapanja poslova kojima se stiče imovina ili prilikom drugog postupanja sa tim novcem, odnosno imovinom kojim se omogućava pranje novca (u daljem tekstu: transakcije).

Transakcijom, u smislu ovog zakona, ne smatra se podizanje gotovog novca s tekućeg računa ili žiro-računa, odnosno štedne knjižice i drugog računa, kao ni podizanje efektivnog stranog novca sa deviznog računa i devizne štedne knjižice.

Član 5

Radnje i mere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca obavezni su da preduzimaju pravna lica i odgovorna lica u pravnim licima (u daljem tekstu: obveznici).

Obveznici, u smislu ovog zakona, jesu:

- banke i druge finansijske organizacije (Poštanska štedionica, štedionice, štedno-kreditne organizacije i štedno-kreditne zadruge);

- preduzeća PTT saobraćaja, druga preduzeća i zadruge;

- državni organi, organizacije, fondovi, zavodi i ustanove, kao i druga pravna lica koja se u celini ili delimično finansiraju iz javnih prihoda;

- Narodna banka Jugoslavije - Zavod za obračun i plaćanja, kao nosilac platnog prometa;

- osiguravajuće organizacije;

- berze, berzanski posrednici i drugi subjekti koji se bave transakcijama u vezi sa gotovinom, hartijama od vrednosti, plemenitim metalima i dragim kamenjem, kao i prodajom i kupovinom potraživanja i dugovanja;

- menjačnice, zalagaonice, kockarnice, kladionice, automat-klubovi, kao i organizatori robno-novčanih lutrija i drugih igara na sreću.

Obveznicima, u smislu ovog zakona, smatraju se i druga pravna lica, kao i fizička lica (preduzetnici), ako obavljaju poslove koji se odnose na prodaju i kupovinu dugovanja i potraživanja, na upravljanje imovinom za treća lica, na lizing, faktoring i forfeting, na izdavanje kartica za plaćanje i kreditnih kartica i poslovanje tim karticama, na promet nepokretnosti, na promet umetničkih predmeta, antikviteta i drugih predmeta veće vrednosti, kao i na poslove obrade i prometa plemenitih metala i dragog kamenja.

II RADNJE I MERE KOJE PREDUZIMAJU OBVEZNICI

Član 6

Obveznik je dužan da utvrdi identitet stranke:

1) pri otvaranju računa ili drugog oblika uspostavljanja trajnije poslovne saradnje sa strankom;

2) pri svakoj transakciji novca (gotovog novca, efektivnog stranog novca, hartija od vrednosti, plemenitih metala ili dragog kamenja) čija vrednost prelazi 600.000 dinara, kao i kod poslova u vezi sa životnim osiguranjem kada vrednost pojedinačne premije prelazi 40.000 dinara;

3) prilikom više međusobno povezanih transakcija čiji ukupan iznos premašuje vrednost iz tačke 2 ovog stava;

4) kada je vrednost transakcije manja od iznosa iz tačke 2 ovog stava, ako postoje razlozi za sumnju da je u pitanju pranje novca.

Član 7

Identitet domaćeg fizičkog lica utvrđuje se uvidom u lične dokumente tog lica (lična karta, putna isprava ili drugi dokument).

Identitet stranog fizičkog lica utvrđuje se uvidom u lične dokumente tog lica (putna isprava ili druga javna isprava).

Identifikacija domaćeg pravnog lica vrši se uvidom u podatke iz sudskog registra (naziv, sedište i matični broj pravnog lica), a identitet fizičkog lica koje za to pravno lice vrši transakciju utvrđuje se na način propisan u st. 1 i 2 ovog člana i uvidom u pismeno ovlašćenje koje mu je dalo to pravno lice.

Član 8

Obveznik je dužan da odredi lice koje će biti odgovorno za otkrivanje transakcije za koju postoje razlozi za sumnju da je u pitanju pranje novca, za otkrivanje lica koje vrši tu transakciju, kao i za njihovo prijavljivanje nadležnom saveznom organu (u daljem tekstu: ovlašćeno lice).

Ako na osnovu podataka o transakciji, odnosno licu iz stava 1 ovog člana kojima obveznik raspolaže, ovlašćeno lice posumnja da je u pitanju pranje novca - prijavu o tome, sa svim relevantnim podacima, dostaviće nadležnom saveznom organu.

Član 9

Obveznik je dužan da prilikom transakcije iz člana 6 stav 1 ovog zakona od stranke traži pismenu izjavu o tome da li transakciju vrši u svoje ime ili kao punomoćnik.

Ako transakciju vrši punomoćnik, obveznik je dužan da od stranke traži ovlašćenje (punomoć).

Član 10

Podatke dobijene na osnovu čl. 7 i 9 ovog zakona, kao i drugu dokumentaciju u vezi sa izvršenom transakcijom, obveznik je dužan da čuva najmanje pet godina posle izvršene transakcije.

Član 11

Poslove prikupljanja, obrade, analiziranja i čuvanja podataka i informacija dobijenih od obveznika, pružanja obaveštenja nadležnim državnim organima i preduzimanja mere za sprečavanje pranja novca obavljaće savezni organ nadležan za sprečavanje pranja novca (u daljem tekstu: nadležni savezni organ).

Organizaciju i delokrug nadležnog saveznog organa utvrđuje Savezna vlada.

Član 12

Obveznik je dužan da nadležni savezni organ obavesti o svakoj gotovinskoj transakciji, odnosno o više međusobno povezanih transakcija koje premašuju vrednosti utvrđene u članu 6 ovog zakona.

Način i rokove obaveštavanja iz ovog člana propisuje Savezna vlada.

Član 13

Nadležni carinski organi su dužni da nadležnom saveznom organu dostave podatke o svakom prenosu preko državne granice gotovog novca, čekova, hartija od vrednosti, plemenitih metala i dragog kamenja koji premašuje vrednost od 30.000 dinara, i to najkasnije u roku od tri dana od dana tog prenosa.

Član 14

O transakcijama iz člana 12 stav 1 ovog zakona obveznik pismeno obaveštava nadležni savezni organ pre izvršenja transakcije i navodi rok u kome će se transakcija izvršiti.

Obaveštenje iz stava 1 ovog člana može se dati i telefonom, ali se mora i pismeno potvrditi - najkasnije u roku od naredna dva dana.

Ako obveznik, zbog prirode transakcije iz člana 12 stav 1 ovog zakona, ne može o toj transakciji nadležni savezni organ obavestiti pre izvršenja transakcije - obavestiće ga posle njenog izvršenja, ali najkasnije u roku od naredna 24 sata.

Član 15

Ako ovlašćeno lice oceni da postoje razlozi za sumnju da je u pitanju pranje novca, može izdati nalog za privremeno obustavljanje izvršenja transakcije, ali najduže 48 sati, o čemu će obavestiti nadležni savezni organ.

O obustavljanju transakcije iz stava 1 ovog člana nadležni savezni organ obaveštava nadležne pravosudne i inspekcijske organe, kao i organe unutrašnjih poslova, radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.

Član 16

Ako u roku iz člana 15 ovog zakona utvrdi da ne postoje razlozi za sumnju da je u pitanju pranje novca, nadležni savezni organ odmah će o tome obavestiti obveznika.

Ako nadležni savezni organ u roku iz člana 15 ovog zakona ne preduzme mere, obveznik može odmah izvršiti transakciju.

Član 17

Radi ocene da li u vezi sa određenom transakcijom ili određenim licem postoji sumnja da je u pitanju pranje novca, nadležni savezni organ može od obveznika zahtevati podatke iz člana 25 ovog zakona, podatke o imovinskom stanju i bankarskim ulozima tog lica, kao i druge podatke i informacije potrebne za otkrivanje pranja novca.

U slučaju iz stava 1 ovog člana, obveznik je dužan da nadležnom saveznom organu dostavi, na njegov zahtev, svu potrebnu dokumentaciju.

Nadležni savezni organ može od obveznika zahtevati da mu dostavi pismenu informaciju o obavljanju poslova utvrđenih ovim zakonom, kao i dokumentaciju u vezi s tim poslovima.

Podatke, informacije i dokumentaciju iz ovog člana obveznik je dužan da nadležnom saveznom organu dostavi u roku koji ne može biti duži od osam dana od dana prijema zahteva.

Nadležni savezni organ može obvezniku utvrditi rok duži od roka iz stava 4 ovog člana - zbog obimnosti dokumentacije ili iz drugih opravdanih razloga - o čemu će ga pismeno obavestiti, ili će dokumentaciju pregledati kod samog obveznika.

Član 18

Radi ocene da li u vezi sa određenim transakcijama ili određenim licima postoji sumnja da je u pitanju pranje novca, podatke i informacije koji su mu potrebni za otkrivanje pranja novca nadležni savezni organ može zahtevati i od državnih organa i organizacija.

Član 19

Nadležni državni organi dužni su da nadležnom saveznom organu redovno dostavljaju informacije s podacima o postupcima u vezi sa prekršajima, privrednim prestupima i krivičnim delima koji su u toku a odnose se na pranje novca, kao i o njihovim izvršiocima (lični podaci, faza postupka, pravnosnažna odluka).

Podatke iz stava 1 ovog člana nadležnom saveznom organu dostavljaju i pravosudni organi, i to najmanje jedanput godišnje.

Podaci iz ovog člana dostavljaju se radi njihovog objedinjavanja i analize.

Član 20

Obveznik je dužan da obezbedi internu kontrolu poslova koje izvršava prema ovom zakonu.

Metodologiju za kontrolu iz stava 1 ovog člana propisuje Savezna vlada.

Član 21

Ako na osnovu podataka i informacija oceni da u vezi sa određenim izvršenim transakcijama postoji sumnja da je u pitanju pranje novca, nadležni savezni organ obavestiće o tome nadležne pravosudne i inspekcijske organe, kao i organe unutrašnjih poslova, radi preduzimanja mera iz njihove nadležnosti.

Član 22

Podaci, informacije i dokumentacija prikupljeni u skladu sa ovim zakonom predstavljaju službenu tajnu i mogu se koristiti samo za namene propisane tim zakonom.

Dostava nadležnom saveznom organu i nadležnim državnim organima podataka, informacija i dokumentacija iz stava 1 ovog člana ne smatra se povredom službene tajne.

Član 23

Podatke i informacije u vezi sa pranjem novca nadležni savezni organ može dostaviti i organima stranih država ili međunarodnim organizacijama - na njihov zahtev ili na svoju inicijativu, pod uslovom reciprociteta.

III EVIDENCIJE I ZAŠTITA LIČNIH PODATAKA

Član 24

O transakcijama iz člana 6 ovog zakona obveznici vode evidencije.

Evidencije o prenosu preko državne granice gotovog novca, čekova, hartija od vrednosti, plemenitih metala i dragog kamenja vode nadležni carinski organi.

O transakcijama iz člana 12 ovog zakona i o podacima iz člana 19 tog zakona, evidencije vodi nadležni savezni organ.

Član 25

Evidencije iz člana 24 stav 1 ovog zakona sadrže sledeće podatke:

- firmu i sedište pravnog lica koje vrši transakciju, odnosno za koje se vrši transakcija;

- ime i prezime, stalno prebivalište, dan, mesec i godinu rođenja radnika ili punomoćnika koji za pravno lice vrši transakciju, broj ličnog dokumenta i mesto izdavanja;

- ime i prezime, stalno prebivalište, dan, mesec i godinu rođenja fizičkog lica koje vrši transakciju, odnosno za koje se vrši transakcija, broj ličnog dokumenta i mesto izdavanja;

- vrstu i namenu transakcije i ime, odnosno firmu i sedište stranke kojoj je transakcija namenjena;

- datum i vreme vršenja transakcije;

- iznos transakcije;

- valutu u kojoj se vrši transakcija;

- način obavljanja transakcije, a ako se transakcija obavlja na osnovu zaključenih ugovora - i predmet ugovora i ugovorne strane.

Evidencije iz člana 24 stav 2 ovog zakona sadrže sledeće podatke: ime, prezime i stalno prebivalište lica koje vrši transakciju, iznos transakcije, mesto i vreme prelaska državne granice, kao i svrhu prenosa gotovog novca, čekova, hartija od vrednosti, plemenitih metala i dragog kamenja.

Evidencije iz člana 24 stav 3 ovog zakona sadrže podatke iz stava 1 ovog člana, odnosno podatke iz člana 19 tog zakona.

Član 26

Obveznici, državni organi i pravosudni organi, podatke iz člana 25 ovog zakona nadležnom saveznom organu dostavljaju na osnovu svojih službenih evidencija.

O podacima iz stava 1 ovog člana nadležni savezni organ ne može obavestiti lica na koja se ti podaci odnose.

Lice na koje se odnose podaci iz stava 1 ovog člana ima pravo uvida u te podatke posle isteka deset godina od dostavljanja podatka. Posle tog roka, podaci se arhiviraju.

Podaci iz stava 1 ovog člana čuvaju se u arhivi tri godine, a potom uništavaju.

IV KAZNENE ODREDBE

1. Krivično delo

Član 27

Ko protivno odredbama ovog zakona na teritoriji Savezne Republike Jugoslavije na račune kod banaka i drugih finansijskih organizacija i institucija položi novac (gotov novac, efektivni strani novac i druga finansijska sredstva) stečen obavljanjem nezakonite delatnosti (siva ekonomija, trgovina oružjem, drogom, psihotropnim supstancama i dr.) ili taj novac na drugi način uključi u legalne finansijske tokove radi obavljanja dozvoljene privredne i finansijske delatnosti, a za koji je znao da je pribavljen krivičnim delom - kazniće se zatvorom od 6 meseci do pet godina.

Ako iznos položenog novca iz stava 1 ovog člana prelazi 1.000.000 dinara - učinilac će se kazniti zatvorom od jedne godine do osam godina.

Ko učini delo iz st. 1 i 2 ovog člana, a mogao je i bio dužan da zna da je novac pribavljen krivičnim delom - kazniće se zatvorom do tri godine.

Za delo iz st. od 1 do 3 ovog člana kazniće se propisanom kaznom i odgovorno lice u pravnom licu ako je znalo, odnosno moglo i bilo dužno da zna da je novac pribavljen krivičnim delom.

Novac, odnosno dobit iz ovog člana - oduzeće se.

2. Privredni prestupi

Član 28

Novčanom kaznom u iznosu od 45.000 do 450.000 dinara kazniće se za privredni prestup pravno lice, ako:

- ne utvrdi identitet stranke (član 6 stav 1);

- ne čuva podatke i dokumentaciju najmanje pet godina posle izvršene transakcije (član 10);

- nadležni savezni organ ne obavesti o transakcijama, odnosno ne obavesti ga u propisanim rokovima (član 12 i član 14 st. 1 i 3);

- po nalogu ovlašćenog lica privremeno ne obustavi izvršenje transakcije (član 15);

- nadležnom saveznom organu ne dostavi podatke, informacije i dokumentaciju ili ih ne dostavi u propisanim rokovima (član 17);

- ne obezbedi internu kontrolu poslova koje izvršava prema ovom zakonu (član 20 stav 1);

- ako podatke, informacije i dokumentaciju koristi za namene koje nisu propisane ovim zakonom (član 22 stav 1);

- ne vodi evidencije o transakcijama (član 24 stav 1);

- evidencije koje vodi ne sadrže propisane podatke (član 25 stav 1).

Za privredni prestup iz stava 1 ovog člana kazniće se i ovlašćeno lice kod obveznika - novčanom kaznom u iznosu od 3.000 do 30.000 dinara.

Za privredni prestup iz stava 1 ovog člana kazniće se i odgovorno lice u pravnom licu - novčanom kaznom u iznosu od 3.000 do 30.000 dinara.

3. Prekršaji

Član 29

Novčanom kaznom u iznosu od 900 do 9.000 dinara kazniće se za prekršaj i preduzetnik ako izvrši neku od radnji iz člana 28 ovog zakona.

V PRELAZNA I ZAVRŠNA ODREDBA

Član 30

Propisi za izvršenje ovog zakona doneće se u roku od 30 dana od dana njegovog stupanja na snagu.

Član 31

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom listu SRJ", a primenjivaće se od 1. jula 2002. godine.