PRAKTIKUM ZA PREUZIMANJE AKCIONARSKIH DRUŠTAVA SA PRIMERIMA IZ PRAKSE |
Autor: Stoja Milošević
- PONUDA ZA PREUZIMANJE NIJE TRANSAKCIJA NA ORGANIZOVANOM TRŽIŠTU
- ZAKON O PREUZIMANJU AKCIONARSKIH DRUŠTAVA ODNOSI SE I NA BANKE
- OBAVEZA OBJAVLJIVANJA PONUDE ZA PREUZIMANJE
- IZUZEĆE OD OBAVEZE OBJAVLJIVANJA PONUDE ZA PREUZIMANJE
- CENA AKCIJA I PONUDA ZA PREUZIMANJE
- INSTITUT OBAVEZUJUĆE PONUDE I USLOVNE PONUDE
- OBEZBEĐIVANJE SREDSTAVA ZA PREUZIMANJE
- PRINUDNA PRODAJA AKCIJA
- AKCIJSKI FOND I PREUZIMANJE
- SUSPENZIJA PRAVA GLASA PONUĐAČA NAD STEČENIM AKCIJAMA IZNAD 25%
- PREFERENCIJALNE AKCIJE NE MOGU BITI PREDMET PONUDE ZA PREUZIMANJE
- STICANJE AKCIJA PO OSNOVU PRAVOSNAŽNOG SUDSKOG REŠENJA I OBAVEZA OBJAVLJIVANJA PONUDE ZA PREUZIMANJE
- STATUS KONZORCIJUMA I PREUZIMANJE
- INSTITUT ZAJEDNIČKOG DELOVANJA - STATUS POVEZANIH LICA
- STICANJE SVOJINE NAD ZALOŽENIM AKCIJAMA
- PREUZIMANJE KADA JE CILJNO DRUŠTVO U SPORU
- PREUZIMANJE I DRUŠTVENI KAPITAL
- PREUZIMANJE OD STRANE DRUŠTVA S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU KADA JE OSNIVAČKI ULOG U AKCIJAMA
- PREUZIMANJE I KASTODI BANKA
- PREUZIMANJE - DOKAPITALIZACIJA I PRAVO PREČE KUPOVINE
- PREUZIMANJE I DAN STICANJA AKCIJA
- PREUZIMANJE I PRIORITETNE AKCIJE
- PREUZIMANJE I POVEZANA LICA KOJA ZAJEDNIČKI DELUJU
- PREUZIMANJE I STICANJE AKCIJA PRAVNIM POSLOM ILI DRUGIM OSNOVOM ZA PRENOS
- PREUZIMANJE I MINIMALNA CENA AKCIJA U PONUDI ZA PREUZIMANJE
- PREUZIMANJE I PROMENA PRAVNE FORME KAO IZUZETAK OD OBAVEZE OBJAVLJIVANJA PONUDE ZA PREUZIMANJE
- PREUZIMANJE I MOMENAT NASTANKA OBAVEZE OBJAVLJIVANJA PONUDE ZA PREUZIMANJE
- PREUZIMANJE I ZATVORENA EMISIJA NAMENJENA POZNATOM KUPCU
- PREUZIMANJE I PROFESIONALNI INVESTITORI
- NADZOR I KONTROLA
- PREUZIMANJE I STICANJE 25% I VIŠE AKCIJA SA PRAVOM GLASA
- PREUZIMANJE AKCIONARSKOG DRUŠTVA I OTKUP AKCIJA IZ PRIVATIZACIONOG FONDA
U postojećem pravnom režimu sticanje većinskog paketa akcija u akcionarskom društvu regulisano je:
• Zakonom o preuzimanju akcionarskih društava ("Sl. glasnik RS", br. 46/2006 i 107/2009 - dalje: Zakon),
• Zakonom o privrednim društvima ("Sl. glasnik RS", br. 125/2004),
• Zakonom o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata ("Sl. glasnik RS", br. 47/2006),
• Zakonom o privatizaciji ("Sl. glasnik RS", br. 38/2001, 18/2003, 45/2005, 123/2007 i 123/2007 - dr. zakon),
• Zakonom o Akcijskom fondu ("Sl. glasnik RS", br. 38/2001 i 45/2005),
• Zakonom o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja),
• Pravilnikom o sadržini i formi ponude za preuzimanje akcija ("Sl. glasnik RS", br. 53/2006, 100/2006, 30/2008, 101/2009 i 1/2010 - dalje: Pravilnik),
• Zakonom o zaštiti konkurencije ("Sl. glasnik RS", br. 51/2009),
• Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma ("Sl. glasnik RS", br. 20/2009 i 72/2009).
Zakon je stupio na snagu 10.6.2006. godine i u primeni je vise od tri godine. Od strane stručne javnosti i učesnika u postupku preuzimanja akcionarskih društava, nije bilo veće kritike osnovnih rešenja i ustanovljene procedure, ali je praksa pokazala postojanje niza otvorenih pitanja.
Zakonom je regulisan postupak i način preuzimanja akcionarskih društava i po tom osnovu sticanje većinskog ili značajnog vlasništva nad akcionarskim društvom.
Osnovni je princip da se preuzimanje može vršiti samo putem ponude za preuzimanje (osim izuzeća propisanih Zakonom) za koju odobrenje daje Komisija za hartije od vrednosti (dalje: Komisija) u skladu sa Zakonom i Pravilnikom a predmet preuzimanja može biti akcionarsko društvo čijim akcijama se trgovalo na organizovanom tržištu poslednja tri meseca. Zakon sadrži načela kojima se štite interesi manjinskih akcionara na način da svi akcionari ciljnog društva imaju ravnopravan položaj u postupku preuzimanja, da manjinski akcionari mogu pod istim uslovima kao i većinski da prodaju svoje akcije ponuđaču, kao i da akcionari ciljnog društva moraju biti potpuno, tačno i blagovremeno obavešteni o ponudi za preuzimanje.
Preuzimanje akcionarskih društava vezuje se za uspešno sproveden postupak preuzimanja po propisanoj proceduri.
Namera i obaveza ponuđača - saglasno Zakonu postupak preuzimanja je strogo formalne prirode, pa ponuđač od namere preuzimanja do momenta sticanja željenog vlasništva nad akcionarskim društvom mora da ispoštuje propisanu proceduru, koja se sprovodi u skladu sa Zakonom i Pravilnikom.
Ponuđač je dužan da:
• objavi obaveštenje o nameri preuzimanja, koje sadrži propisane podatke, kao i izjavu kojom se ponuđač obavezuje da će ponudu za preuzimanje odmah nakon prijema rešenja Komisije o odobrenju objavljivanja te ponude objaviti u dnevnim novinama koje se redovno distribuiraju na celoj teritoriji republike Srbije sa tiražom od najmanje 100.000 primeraka. Objavljeno obaveštenje o nameri preuzimanja u skladu sa Zakonom ponuđač ne može menjati niti povući;
• na propisanom obrascu podnese Komisiji zahtev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje, kao i obaveštenje o nameri preuzimanja, ponudu za preuzimanje ciljnog akcionarskog društva i skraćeni tekst te ponude koji se objavljuje na propisan način i drugu propisanu dokumentaciju. Ponuda za preuzimanje daje se svim akcionarima ciljnog društva, a ponuđač se obavezuje da kupi svaku akciju sa pravom glasa pod propisanim i objavljenim uslovima i da će ponudu za preuzimanje dostaviti organizovanom tržištu na kome se trguje akcijama ciljnog društva, ciljnom društvu i svim akcionarima ciljnog društva najkasnije istog dana kada je dat nalog za objavljivanje skraćenog teksta ponude za preuzimanje, a odgovorno lice ponuđača (direktor ili ovlašćeno lice) odgovara za istinitost i celovitost informacija sadržanih u ponudi za preuzimanje. Komisija ne odgovara za tačnost i istinitost podataka navedenih u ponudi za preuzimanje.
Ciljno društvo je dužno da:
• objavi izjavu upravnog odbora, koja se daje u roku od sedam dana od dana objavljivanja ponude za preuzimanje. U ovoj izjavi upravni odbor daje svoje obrazloženo mišljenje o ponudi za preuzimanje. Izjava upravnog odbora mora biti objavljena u istim dnevnim novinama u kojima je objavljena ponuda za preuzimanje. U praksi ovim izjavama uglavnom se daje podrška ponudi za preuzimanje.
• zaključi ugovor sa članom Centralnog registra o vođenju posebnog računa hartija od vrednosti (depo računa) ponuđača i sprovođenju postupka ponude za preuzimanje akcija,
• objavi izveštaj o preuzimanju akcija, koji ponuđač dostavlja nakon isteka roka važenja ponude za preuzimanje i nakon isteka roka za plaćanje. Istovremeno ovaj izveštaj ponuđač dostavlja organizovanom tržištu na kome se trguje akcijama ciljnog društva, Komisiji i ciljnom društvu,
• objavi obaveštenje akcionarima o podnošenju zahteva za prinudnu prodaju akcija, kada stekne 95% vlasništva ciljnog društva i kada želi da kupi ostalih 5% akcija, ali pod istim uslovima kao u ponudi za preuzimanje akcija.
Dok traje ponuda ponuđač može:
- menjati cenu u smislu poboljšanja,
- povući uslov iz uslovne ponude koji se odnosi na broj akcija,
- povećati broj akcija koje namerava da stiče,
- povući objavljenu ponudu za preuzimanje, na propisan način.
Dok traje ponuda ponuđač ne sme:
- snižavati cenu akcija iz ponude za preuzimanje,
- menjati uslove ugovora o posebnom računu ili ugovora o odobrenom kreditu, odnosno ugovora o bankarskoj garanciji za plaćanje svih akcija na koje se ponuda odnosi osim u slučaju poboljšanja ponude,
- od trenutka nastanka obaveze objavljivanja ponude do isteka roka važenja ponude, steći akcije s pravom glasa ciljnog društva, niti se sme obavezati da će ih steći na drugi način, osim ponudom za preuzimanje.
Dok traje ponuda, izdavalac - upravni odbor ciljnog društva ne sme:
- koristiti ovlašćenja da izdavanjem novih akcija poveća osnovni kapital,
- preduzimati vanredne poslove koji bi znatno promenili stanje imovine ili obaveza ciljnog društva,
- steći ili otuđiti sopstvene akcije, osim u izuzetnim slučajevima, objaviti ponudu za preuzimanje drugog akcionarskog društva i dr.
U ponudi za preuzimanje ponuđač navodi svoje namere o budućem poslovanju i o strateškom planu ciljnog društva, koje najčešće definiše kao:
• zadržavanje i unapređenje postojeće delatnosti, povećanje tržišnog učešća kroz proširenje asortimana, jačanje distributivne mreže i povećanje njene efikasnosti, unapređenje organizacije poslovanja, poboljšanje rezultata rada, zadržavanje radnih mesta, odnosno broja zaposlenih, kao i eventualno povećanje zaposlenosti, ili
• delatnost ciljnog društva se neće menjati, kao ni mesto njenog obavljanja. Planira da poveća ekonomičnost i produktivnost i da proširi delatnost i poveća broj zaposlenih uz poboljšanje materijalnog položaja zaposlenih ili,
• cilj ponuđača je dalji razvoj društva i povećanje tržišnog učešća, kao i aktivno učešće u unapređenju organizacije poslovanja i unapređenju organizacije društva. Ponuđač želi da zajedno sa menadžmentom i zaposlenima radi na unapređenju poslovanja, daljem ulaganju u društvo, upošljavanje kako postojećih tako i razvoju novih kapaciteta kroz povećanje efikasnosti poslovanja sa ciljem povećanja profita.
Mišljenje upravnog odbora ciljnog društva - upravni odbor izražava pozitivno mišljenje o planovima ponuđača o budućem poslovanju, delatnosti i mestu njenog obavljanja, o ponuđenoj ceni akcija, konstatuje da preuzimanje po ponudi nema negativnih posledica, na status zaposlenih i uprave i podržava ponudu ponuđača za preuzimanje. Izražena mišljena su uglavnom jednoglasna i pozitivna, a izuzetih tako reći nema.
• Komisija, u skladu sa Zakonom, a u okviru svoje nadležnosti, rešenjem odobrava objavljivanje ponude za preuzimanje akcija, ako su u ponudi za preuzimanje akcija dati svi potrebni podaci i ako su ti podaci u skladu sa ostalom dostavljenom dokumentacijom.
• Komisija prati tok postupka preuzimanja akcija ciljnog društva i preduzima potrebne mere:
- kada u postupku preuzimanja utvrdi da je to neophodno Komisija će rešenjem ponuđaču ili ciljnom društvu naložiti da u roku od tri dana objavi dodatna obaveštenja, objašnjenja ili ispravke u vezi sa ponudom za preuzimanje,
- kada u postupku preuzimanja utvrdi nepravilnosti i nezakonitosti Komisija će rešenjem naložiti ponuđaču da u roku od tri dana otkloni nezakonitosti ili nepravilnosti i dostaviti dokaze o učinjenom,
- ako ponuđač ne postupi u skladu sa rešenjem Komisije, Komisija će obustaviti postupak preuzimanja i staviti van snage rešenje o odobrenju ponude za preuzimanje.
• Komisija je ovlašćena da sprovede postupak utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavezno objavljivanje ponude za preuzimanje.
Zavisno od situacije Komisija će rešenjem utvrditi: broj akcija na koje sticalac nema pravo glasa, da sticalac mora da objavi ponudu za preuzimanje, a ako nema sredstava za sprovođenje ponude za preuzimanje moraće da proda odgovarajući broj akcija u roku od tri meseca od dana prijema rešenja tako da ukupan broj njegovih akcija ne prelazi 25% od ukupnog broja akcija sa pravom glasa ciljnog društva, kao i da od trenutka donošenja rešenja nema pravo glasa nad tako stečenim akcijama i da rešenje o tome dostavi - ponuđaču, ciljnom društvu i akcionarima tog društva i Centralnom registru, radi evidentiranja istih na posebnom računu kao akcije bez prava glasa, do otklanjana povrede. Kada sticalac otkloni povrede Komisija će doneti odgovarajuće rešenje i o tome obavestiti Centralni registar.
Kaznenim odredbama Zakona propisana je novčana kazna za privredni prestup u visini od 1.000.000 do 3.000.000 dinara za pravno lice ako ne proda odgovarajući broj akcija u roku od tri meseca od dana prijema rešenja Komisije tako da ukupan broj njegovih akcija ne prelazi 25% od ukupnog broja akcija sa pravom glasa ciljnog društva, odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 100.000 do 200.000 dinara, a i fizičko lice kazniće se novčanom kaznom u visini od 30.000 do 50.000 dinara.
• Komisija vrši nadzor svih učesnika u postupku preuzimanja: ponuđača, izdavaoca akcija ciljnog društva koje su predmet ponude za preuzimanje, akcionara ciljnog društva, brokersko-dilerskih društava, kastodi banke (kojima je dala dozvolu za obavljanje delatnosti), kao i Centralnog registra.
Za postupanje suprotno Zakonu i Pravilniku Komisija u okviru svoje nadležnosti preduzima potrebne mere. Kaznenim odredbama definisano je koje se radnje smatraju krivičnim delom, a koje privrednim prestupom i prekršajem i određene su odgovarajuće kazne (zatvor ili novčane kazne).
Postupanje Akcijskog fonda koji u svom portfelju ima akcije koje mogu biti predmet preuzimanja akcionarskog društva kao i akcije malih akcionara, nije pod nadzorom Komisije, ali se evidentira u Centralnom registru.
U primeni Zakona pokrenuto je niz otvorenih pitanja, koja su rešavana putem stručnih objašnjenja i mišljenja nadležnih institucija - Komisije i nadležnih ministarstava Republike Srbije (preko 40 objašnjenja, u štampanom obliku, štivo od preko 100 strana), a izvršene su odgovarajuće izmene Pravilnika i Zakona. Prvih dana primene Zakona najveći broj pitanja odnosio se na pojašnjenje značenja i načina primene novih instituta iz Zakona, a zatim i na način konkretne primene pojedinih rešenja, kao i sadejstva drugih propisa. Mišljenja koja su data su instruktivnog karaktera i povezuju dejstvo odredaba Zakona i svih drugih propisa koji deluju u primeni određenog rešenja, čime se postiže ujednačenost i olakšava primena u praksi, za sve učesnike u postupku preuzimanja. Sva mišljenja su objavljena na sajtu Komisije u periodu od primene Zakona do februara 2010. godine (www.sec.gov.rs).
U ovom komentaru, polazeći od odredaba Zakona, podzakonskih akata, do sada datih mišljenja i prakse u primeni, učinjen je pokušaj da se dosadašnja praksa sintetizuje tematski (s obzirom da je često u jednom obraćanju Komisiji ili nadležnom ministarstvu postavljeno više različitih pitanja), uz očuvanje autorstva Komisije ili organa koji je dao mišljenje, kao i uz istovremeno očuvanje suštine datog mišljenja i na taj način svim korisnicima u većoj meri olakša uvid u celinu dosadašnje primene pojedinih rešenja iz Zakona, a takođe da se sagledaju otvorena pitanja. U daljem tekstu dat je faktografski prikaz suštine mišljenja (koji je uglavnom pored opšteg objašnjenja sadržan u zaključnom stavu), pa se može primeniti kao pravilo.
Ponuda za preuzimanje nije transakcija na organizovanom tržištu
U skladu sa Zakonom, predmet preuzimanja može biti samo akcionarsko društvo čijim akcijama se trgovalo na organizovanom tržištu poslednja tri meseca pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja, a datim mišljenjem Komisije je pojašnjeno da je obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje moguća uz ispunjenje dva uslova kumulativno: trgovanje akcijama ciljnog društva u poslednja tri meseca pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja i izvršenje najmanje jedne transakcije akcijama ciljnog društva na organizovanom tržištu na kome se trguje predmetnim akcijama u propisanom roku. Bez postojanja tog uslova ne može biti reči o sprovođenju postupka preuzimanja. Ponuda za preuzimanje je javna ponuda upućena svim akcionarima ciljnog društva za kupovinu svih akcija s pravom glasa, uz uslov i na način utvrđen Zakonom (Mišljenje Komisije: 2/0-03-349/2-06; 2/0-03-359/2-06; 2/0-03-573/1-06).
Sticanje akcija putem ponude za preuzimanje po prethodnom zakonu ne može da se identifikuje sa trgovanjem na organizovanom tržištu, jer se pod trgovanjem na organizovanom tržištu ne podrazumeva ponuda za preuzimanje pošto ona predstavlja svojevrsni ugovorni odnos između ponuđača i akcionara, u pogledu cene i procedure koja garantuje transparentnost i ravnopravnost svih akcionara, ali isključuje tržišnu utakmicu na osnovu ponude i tražnje, što znači da ponuda za preuzimanje nije transakcija na organizovanom tržištu, već je kao uslov zakonom propisano da mora biti ostvareno trgovanje akcijama ciljnog društva na organizovanom tržištu (Mišljenje Komisije br: 2/0-03-68/2-06 i 2/0-03-673/2-06).
Zakon o preuzimanju akcionarskih društava odnosi se i na banke
Zakonom se detaljnije uređuje tržišno preuzimanje akcionarskih društava, kao oblik promene vlasničke strukture akcionarskih društava te stoga u fokus svog interesovanja postavlja otvorena, kotirana akcionarska društva čijim se akcijama trguje na organizovanom tržištu te se u tom smislu odnosi i na banke, pa je Komisija nadležna i za postupak preuzimanja banaka, kao akcionarskih društava čijim akcijama se trgovalo na organizovanom tržištu. Međutim kada je reč o ostalim pitanjima vezano za status i poslovanje banaka nadležna je Narodna banka Srbije (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03.695/2-06).
Obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje
U vezi sa primenom člana 6. Zakona kojim je regulisana obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje bilo je najviše pitanja. Data su brojna mišljenja sa ciljem da se u praksi spreči izbegavanje objavljivanja ponude za preuzimanje, ali je u postupku nadzora i kontrole Komisija utvrdila i najviše nepoštovanja ove odredbe i s tim u vezi donela je određena rešenja za otklanjanje nepravilnosti, a u pojedinim slučajevima podnela je i prijave za privredni prestup. Tako je na primer u 2009. godini (prema Izveštaju o radu Komisije za period januar - septembar 2009. godine) u osam slučajeva doneto rešenje o otklanjanju utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti, u jednom slučaju odlučeno da se celokupna dokumentacija dostavi Ministarstvu unutrašnjih poslova, na eventualni dalji postupak, dok je u tri slučaja postupak obustavljen. Osim toga, Komisija je podnela prijavu za privredni prestup protiv 18 pravnih lica i u njima odgovornih lica, dve prijave za privredni prestup, kao i protiv četiri lica prijavu za privredni prekršaj, te jednu krivičnu prijavu zbog davanja lažnog iskaza. Kaznenim odredbama Zakona nepoštovanje odredbe ovog člana definisano je kao privredni prestup i propisane su novčane kazne za pravno lice u visini od 1.000.000 do 3.000.000 dinara, a za odgovorno lice u pravnom licu novčana kazna utvrđena je u visini od 100.000 do 200.000 dinara. Za fizičko lice ova kazna iznosi 30.000 do 50.000 dinara.
• Momenat nastanaka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje - Zakonom je određen momenat podnošenja ponude za preuzimanje, a to je odmah po direktnom ili indirektnom sticanju akcija sa pravom glasa ciljnog društva, neovisno od toga da li je transakcija sprovedena u inostranstvu ili u zemlji (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-510/2-09).
• Pod datumom predmetnog sticanja akcija s pravom glasa ciljnog društva podrazumeva se datum sklapanja pravnog posla ili nastanka drugog pravnog osnova za prenos akcija sa pravom glasa ciljnog društva (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-510/2-09).
• Odredbom člana 6. Zakona je propisano da je lice koje stekne akcije ciljnog društva kojima zajedno sa akcijama koje već ima prelazi 25% od ukupnog broja glasova koje daju akcije s pravom glasa ciljnog društva, obavezno da o sticanju odmah istovremeno obavesti, organizacioni oblik organizovanog tržišta na kome se trguje akcijama ciljnog društva, Komisiju i ciljno društvo i objavi ponudu za preuzimanje na propisan način i po propisanom postupku.
• Propisano je takođe da je lice koje stekne akcije sa pravom glasa izdavaoca u iznosu od 25% od ukupnog broja glasova ciljnog društva obavezno, da o sticanju odmah, na dan upisa sticanja u Centralnom registru, istovremeno obavesti organizacioni oblik organizovanog tržišta, Komisiju i ciljno društvo. To znači da se svako naredno sticanje akcija sa pravom glasa ciljnog društva obavezno vrši putem ponude za preuzimanje, uz uslov da je tim akcijama bilo trgovanja na organizovanom tržištu u poslednja tri meseca, pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja.
• Lice koje je na osnovu ponude za preuzimanje steklo manje od 75% akcija sa pravom glasa, u slučaju daljeg sticanja akcija istog ciljnog društva obavezno je da objavi ponudu za preuzimanje, dok je lice koje je ponudom za preuzimanje steklo 75% ili više akcija sa pravom glasa obavezno da objavi ponudu za preuzimanje ako nakon ponude stekne dodatnih 5% akcija sa pravom glasa, odnosno u toku uzastopnih 18 meseci dodatno stekne najmanje 3% akcija sa pravom glasa ciljnog društva. To podrazumeva da ponuđač ima obavezu da odmah po nastupanju propisanih uslova, odnosno nakon dostizanja vlasničkog praga uputi obavezujuću ponudu za preuzimanje akcija ciljnog društva kako u pogledu sticanja najmanje 5% akcija sa pravom glasa, gde rok nije ni ograničen, tako i u vezi sticanja 3% akcija s pravom glasa istog ciljnog društva, počev od prvog sticanja, a u okviru zakonskog roka od 18 uzastopnih meseci, jer su propisani uslovi postavljeni alternativno a ne kumulativno, ali oba podrazumevaju aktiviranje ponude za preuzimanje odmah po ispunjenju propisanih uslova u vezi sa pragom stečenih akcija, odnosno po dostizanju propisanog vlasničkog praga.
• Ako lica koja učestvuju u statusnoj promeni (spajanje postojećih društava ili podela postojećeg) steknu učešće preko 25% u ukupnom kapitalu trećeg lica onda imaju obavezu da upute ponudu za preuzimanje tog lica.
Takođe, ukoliko je jedno pravno lice (treće lice), koje je osnivanjem postalo vlasnik preko 25% nekog akcionarskog društva, tako što su osnivači uneli svoje akcije u kapital tog društva, onda to društvo ima obavezu da objavi ponudu za preuzimanje tih akcionarskih društava (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-302/2 -09: 2/0-03- 416/1-06; 2/0-03-392/2-06; 2/0.03-673/2-06).
• Za sticanje akcija na berzi po osnovu velikog naloga za kupovinu akcija s pravom glasa, bitan je momenat saldiranja transakcije (a ne realizacije celokupne količine akcija u kupovnom nalogu, u slučaju da se takav nalog realizuje kroz više transakcija), odnosno upisa stečenih akcija na vlasnički račun kod Centralnog registra, kojim kupac prelazi 25% od ukupnog broja glasova ciljnog društva, kada nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje (uz prethodno ispunjenje uslova da je akcijama s pravom glasa određenog akcionarskog društva bilo trgovanja na organizovanom tržištu u prethodna tri meseca, pre obaveštenja o nameri preuzimanja, jer u suprotnom nastaje povreda propisane obaveze). Momentom nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, sticalac ima obavezu da kupovni nalog koji nije u celosti realizovan povuče, saglasno članu 36. Zakona.
• Pri sticanju preferencijalnih akcija akcionarskog društva na berzi u blok transakciji u većem procentu, odnosno iznad propisanih pragova, sticalac nema obavezu objavljivanja ponude za preuzimanje po osnovu tog sticanja (niti ima osnova za postupanje Komisije shodno odredbama Zakona prema većinskom akcionaru izdavaoca), jer čak i kada preferencijalne akcije privremeno ili povremeno daju pravo glasa, u slučajevima propisanim Zakonom, to ne menja njihovu pravnu prirodu (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-394/-06 i 2/0-03-42/3-10).
• Obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje nastaje i za lica koja su Zakonom izuzeta od obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, ukoliko to lice namerava dalje da stiče akcije ciljnog društva ima obavezu objavljivanja ponude za preuzimanje (a ako ih stekne a ne objavi ponudu sticalac gubi pravo glasa na tako stečenim akcijama sa pravom glasa ciljnog društva).
U svim navedenim postupcima zajedničko je to da svako sticanje akcija nekog akcionarskog društva (kao ciljnog) iznad propisanog praga (25%) osim propisanih izuzetaka, stvara obavezu podnošenja ponude za preuzimanje, da Komisija u skladu sa ovlašćenjima preduzima potrebne mere za otklanjanje povreda propisa, da sticalac nema pravo glasa nad akcijama ciljnog društva stečenim suprotno odredbama Zakona dok ne otkloni povrede. |
Izuzeće od obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje
Članom 8. Zakona regulisano je kada sticalac nije u obavezi da objavi ponudu za preuzimanje. U praksi je bilo dosta pitanja na koja su data mišljenja, ali je bilo i pokušaja da se izbegne primena odredbe navedenog člana.
• U slučaju povezanosti po osnovu kapital učešća i na toj osnovi zajedničkog delovanja u cilju sticanja akcija ciljnog društva ili eventualne transakcije između povezanih lica kojima se ne menja njihovo ukupno učešće u osnovnom kapitalu ciljnog društva, ne dolazi do obaveze objavljivanja za preuzimanje akcija ciljnog društva, bilo kog od povezanih lica koje je istovremeno i učesnik u transakciji. Svako dalje sticanje akcija iznad postojećeg procenta stečenih akcija dovodi do obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje akcija ciljnog društva.
• Odnos povezanih lica u slučaju dokapitalizacije jednog od povezanih lica ima karakter zajedničkog delovanja u cilju sticanja akcija ciljnog društva i može se podvesti pod izuzeće, u smislu navedenog člana Zakona. To znači da povezana lica mogu sticati ili otuđivati akcije ciljnog društva na organizovanom tržištu ili na drugi način u skladu sa Zakonom, između sebe radi dokapitalizacije jednog od povezanih lica, s tim da ukupan procenat ostane nepromenjen, ali ako se u sticanju akcija sa pravom glasa pređe ukupan procenat, prestaje status izuzeća i nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje.
• Odredbom člana 8. (stav 1. tačka 7) Zakona propisano je da sticalac nije u obavezi da objavi ponudu za preuzimanje kada stekne akcije ciljnog društva od drugog pravnog lica čiji su članovi ili akcionari neposredno ili posredno ista lica, ili kada stekne akcije prenosom radi restruktuiranja. Na osnovu postavljenog pitanja i s tim u vezi datog mišljenja Komisije pojašnjeno je da se, u slučaju sticanja akcija radi restrukturiranja unutar holdinga ne radi o promeni vlasničke strukture, već da se radi o preraspodeli vlasništva unutar istog holdinga na način da se ukupan raspored upravljačkih prava neće promeniti, pri čemu je bitna činjenica da konkretno povezana lica deluju kroz direktno ili indirektno kapital učešće zajednički, pa u tom slučaju nije potrebno objavljivanje ponude za preuzimanje. Prema tome, lica koja zajednički deluju u smislu Zakona mogu sticati i otuđivati akcije ciljnog društva na organizovanom tržištu ili na drugi zakonom propisan način između sebe s tim da ukupan procenat ostane nepromenjen. Svakim daljim sticanjem akcija iznad postojećeg procenta stečenih akcija nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje akcija ciljnog društva (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-497/2-06; 2/0-03-349/4-06; 2/0-03- 631/3-07).
• Izmenama i dopunama Zakona o preuzimanju akcionarskih društava ("Sl. glasnik RS", br. 107/2009) propisano je da obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje nije obavezna ako: "akcije ciljnog društva stekne Republika, odnosno lica sa kojima Republika zajednički deluje, a koja imaju status profesionalnog investitora u skladu sa Zakonom o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata". Na taj način su rešene određene dileme i nejasnoće iz prakse.
Cena akcija i ponuda za preuzimanje
• U skladu sa Zakonom i Pravilnikom minimalna cena iz ponude za preuzimanje po jednoj akciji ne može biti niža od: od prosečne ponderisane preovlađujuće cene akcija ciljnog društva u poslednja tri meseca pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja; od poslednje tržišne cene (preovlađujuće, odnosno cene akcija ciljnog društva na zatvaranju), s tim da je ona viša od prosečne ponderisane; od najviše cene po kojoj je ponuđač ili lica povezana sa njim stekao akcije ciljnog društva u poslednjih 12 meseci i ukoliko je ta cena viša od prosečne ponderisane cene i poslednje tržišne cene, kao i od prosečne ponderisane cene po kojoj je u poslednje dve godine pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja stekao najmanje 10% akcija ciljnog društva, pod uslovom da je ta cena viša od prosečno ponderisane preovlađujuće cene, od poslednje tržišne cene i najviše cene po kojoj je ponuđač stekao akcije u poslednjih 12 meseci. Pri ovome je bitna činjenica da se pri utvrđivanju relevantnih cena po kojoj su stečene akcije koje su predmet ponude u smislu najviše cene po kojoj je ponuđač stekao akcije ciljnog društva u poslednjih 12 meseci i prosečne ponderisane cene u poslednje dve godine, uzimaju u obzir podaci o svim cenama koje su relevantne bilo kojim pravnom poslom za prenos akcija u propisanom periodu, bez obzira kada je izvršen upis hartija od vrednosti na vlasnički račun koji se vodi u Centralnom registru.
• Cena akcija iz ugovora po kome je došlo do indirektnog sticanja akcija ciljnog društva, pored ostalog, je od značaja za određivanje cene u ponudi za preuzimanje samo ukoliko su predmet tih ugovora ili drugih pravnih poslova bile akcije ciljnog društva, u suprotnom relevantna je tržišna cena u smislu člana 22. st. 1. i 2. Zakona. Pod datumom predmetnog sticanja akcija podrazumeva se datum sklapanja pravnog posla ili nastanak drugog pravnog osnova za prenos akcija sa pravom glasa ciljnog društva (Mišljenje Komisije, br. 2/3-03-510/2-09).
• Cena akcija postignuta u blok trgovanju između strana u blok transakciji, prema pravilima Berze (između klijenta i povezanih lica koja deluju zajednički), kada je transakcija izvršena u cilju restrukturiranja u okviru holdinga, odnosno preraspodeli vlasništva unutar istog holdinga, na način da se ukupan raspored upravljačkih prava neće promeniti ima karakter izuzeća od obaveze objavljivanja i nema tretman tržišne cene sa stanovišta člana 22. Zakona koja se odnosi na ponuđenu cenu akcija u ponudi za preuzimanje. Za svako dalje sticanje akcija ciljnog društva potrebno je objaviti ponudu za preuzimanje i cenu u skladu sa članom 22. Zakona (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-216/2-08).
Institut obavezujuće ponude i uslovne ponude
Praksa je pokazala da postoje određene nejasnoće u vezi sa obaveznom i uslovnom ponudom za preuzimanje.
Datim mišljenjima Ministarstva finansija i Komisije objašnjene su osnovne karakteristike obavezujeće i uslovne ponude.
U skladu sa Zakonom (član 6) lice koje stekne akcije ciljnog društva kojima zajedno sa akcijama koje već ima, prelazi 25% od ukupnog broja glasova koje daju akcije sa pravom glasa ciljnog društva, obavezno je da o sticanju, odmah obavesti organizacioni oblik organizovanog tržišta na kome se trguje akcijama ciljnog društva, Komisiju i ciljno društvo i da objavi ponudu za preuzimanje na propisani način i po propisanom postupku.
Ova ponuda je obavezujuća u smislu obaveze da istu objavi, ali nije uslovna, već je bezuslovna (bez obzira da li je prvobitna ili konkurentska) jer ponuđač preuzima onoliki broj akcija koliko je deponovano na poseban račun u skladu sa njegovom ponudom. Obavezujućom ponudom obezbeđuje se zaštita svih akcionara, na način da svi budu blagovremeno informisani o nameri ponuđača da stiče akcije, o ceni i uslovima plaćanja, uz određivanje razumnog roka za donošenje odluke o deponovanju akcija.
U skladu sa Zakonom uslovna ponuda podrazumeva da ponuđač preuzme tačan broj akcija koliko je objavio u ponudi, što znači da je uslovna ponuda uspešna ukoliko je uslov iz ponude ispunjen. Ukoliko u toku trajanja postupka preuzimanja ne bude deponovan tačan broj akcija, koliko je ponuđač objavio, onda se konstatuje da ponuda nije uspela i on po toj ponudi ne može da kupi ni jednu akciju, već sve deponovane akcije mora da vrati o svom trošku u roku od tri dana, a na osnovu izveštaja Centralnog registra. Ukoliko bi ponuđač ipak kupio neke od deponovanih akcija po osnovu uslovne ponude napravio bi prekršaj.
U slučaju postojanja konkurentske uslovne ponude, pravilo je da ta ponuda ne može da glasi na sticanje većeg broja akcija od broja kojim je uslovljena prva ponuda, ali ista može da glasi na manji procenat akcija sa pravom glasa ciljnog društva, pri čemu se smatra da je ponuda uspešna ukoliko je uslov iz ponude zadovoljen
Po ovom pitanju postoji usaglašenost Ministarstva za finansije i Komisije (Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-00200/2009-16).
• Izmenama i dopunama Zakona o preuzimanju akcionarskih društava ("Sl glasnik RS", br. 107/2009) propisano je: "Samo dobrovoljna ponuda može biti uslovna".
Obezbeđivanje sredstava za preuzimanje
U vezi sa primenom člana 16. Zakona koji se odnosi na obezbeđenje sredstava za kupovinu akcija na jedan od načina, ponuđač je obavezan da na poseban račun kod banke izdvoji sredstva na propisan način, ili da sa bankom zaključi ugovor o odobrenom kreditu za tu namenu, odnosno da obezbedi neopozivu bankarsku garanciju na prvi poziv za iznos potreban za plaćanje akcija na koje se odnosi ponuda za preuzimanje. U praksi primena ovog člana podrazumeva da ponuđač, bez obzira da li je domaće ili strano lice, koje je kontrolni član određene banke ne može kod te banke deponovati sredstva za plaćanje akcija u postupku preuzimanja, niti od te banke može dobiti bankarsku garanciju kao obezbeđenje plaćanja akcija u postupku preuzimanja, neovisno da li je ona ciljno društvo ili ne (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-698/2-06).
Prinudna prodaja akcija
U vezi sa primenom člana 34. Zakona dato je više mišljenja Komisije na osnovu postavljenih pitanja.
• Institut prinudne prodaje akcija sa pravom glasa ciljnog društva predmet je brojnih razmatranja, pa sada već i osporavanja, a regulisan je članom 447. Zakona o privrednim društvima i članom 34. Zakona. Zakonom o privrednim društvima podrazumeva se da se kapital učešće od 95% i više akcija ciljnog društva stiče isključivo ponudom za preuzimanje, a pravo na prinudnu prodaju sticalac može ostvariti u roku od 180 dana od isteka krajnjeg roka iz ponude, nakon tog roka gubi pravo na prinudnu prodaju.
• Institut prinudne prodaje iz člana 34. Zakona, pod sticanjem kapital učešća od 95% i više akcija sa pravom glasa ciljnog društva, podrazumeva već prethodno stečene akcije pre nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, zajedno sa stečenim akcijama po osnovu ponude za preuzimanje. To znači da sticalac može ostvariti pravo na prinudnu prodaju kada stekne najmanje 95% akcija sa pravom glasa zajedno sa akcijama koje je prethodno stekao i da prinudnu prodaju može iskoristiti bez obzira na način prethodnog sticanja akcija - trgovina na berzi, dokapitalizacija, tender ili aukcija u postupku privatizacije, poklon i drugo, pre nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, pod uslovom da je poslednje sticanje akcija stečeno po osnovu uspešno okončane ponude za preuzimanje. Ponuđač po propisanom postupku podnosi zahtev preko Centralnog registra za prinudnu prodaju akcija nesaglasnih akcionara koji nisu prihvatili prodaju po ponudi za preuzimanje, a pod uslovima iz ponude za preuzimanje, najkasnije u roku od 120 dana od dana isteka krajnjeg roka iz ponude za preuzimanje, a nakon tog roka gubi pravo.
• Zakonom (čl. 4. i 5.) se izjednačava sticalac i lica koja sa njim zajednički deluju tako da pravo na prinudnu prodaju ima ponuđač, koji zajedno sa licima sa kojima deluje ponudom za preuzimanje otkupi najmanje 95% akcija sa pravom glasa ciljnog društva. U tom slučaju pravo na prinudnu prodaju ima ponuđač, odnosno jedno od lica koja zajednički deluju, a na osnovu čije ponude je preuzimanje sprovedeno.
• Privatizacioni tender kao postupak za sticanje akcija akcionarskog društva, ne može se upodobiti ponudi za preuzimanje, kao preduslov za primenu instituta prinudne prodaje, ali svako naredno sticanje akcija ciljnog društva sa pravom glasa, obavezuje sticaoca da sprovede ponudu za preuzimanje (Mišljenje Komisije, br. 2/0 03-349/2-06 i 359/2-06).
• Prema Mišljenju Komisije (2/0-03-812/3-06 od 8.2.2007) sticalac koji je po prethodnom zakonu stekao 95% akcija s pravom glasa, ne može, po osnovu Zakona automatski ostvariti proceduru pred Centralnim registrom za prinudnu prodaju od nesaglasnih akcionara, već ima obavezu da objavi ponudu za preuzimanje, pa nakon toga za preostali broj akcija nesaglasnih akcionara može podneti zahtev za prinudnu prodaju Centralnom registru, uz navođenje uslova za kupovinu akcija iz ponude, a to znači po ceni iz ponude za preuzimanje.
• Cena u uslovima prinudne prodaje i kupovine - saglasno članu 34. Zakona kada ponuđač u postupku preuzimanja otkupi najmanje 95% akcija ciljnog društva, ima pravo da okupi i akcije akcionara (nesaglasni akcionari) koji nisu prihvatili prodaju (prinudna prodaja) po ceni i pod uslovima iz ponude za preuzimanje. Takođe, i u slučaju prinudne kupovine (član 35.) po zahtevu nesaglasnih akcionara, ponuđač je dužan da otkupi akcije manjinskih akcionara po ceni poslednje akcije čijom kupovinom je stekao najmanje 95% akcija ciljnog društva. Imajući u vidu da je jedno od osnovnih načela Zakona da svi akcionari ciljnog društva imaju ravnopravan položaj u postupku preuzimanja, to znači da su u pogledu cene svi akcionari izjednačeni, i to kako oni koji su prihvatili ponudu tako i oni koji nisu.
• Ako bi ponuđač želeo da kupi i preostali broj akcija nesaglasnih akcionara po većoj ceni od cene date u ponudi, morao bi da podnese novu ponudu nesaglasnim akcionarima ili da ih kupi na organizovanom tržištu, ali ne i u postupku prinudne prodaje (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-349/4-06 i 547/2-06).
Akcijski fond i preuzimanje
Predmet ponude za preuzimanje mogu biti i akcije ciljnog društva kojima raspolaže Akcijski fond. U slučaju da je Akcijski fond deponovao akcije po ponudi za preuzimanje, plaćanje deponovanih akcija Akcijskog fonda po osnovu uspešno završene ponude za preuzimanje vrši se samo u novcu (precizirano Pravilima poslovanja Centralnog registra, depoa i kliringa hartija od vrednosti ("Sl. glasnik RS", br. 113/2006, 24/2008, 38/2008, 70/2008 i 17/2009 - tačka 78).
Ukoliko neko lice stekne 95% akcija s pravom glasa ciljnog društva, a država, odnosno Akcijski fond poseduje preostalih 5% akcija tog ciljnog društva, nema smetnji da to lice pokrene postupak za prinudnu prodaju akcija koje poseduje Akcijski fond, jer nema odredaba koje bi drugačije tretirale taj fond kao akcionara, kako u pogledu prinudne prodaje tako i prinudne kupovine. Ipak, za prinudnu prodaju akcija koje poseduje Akcijski fond relevantne su odredbe Zakona o Akcijskom fondu i stav države s tim u vezi (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-430/2-09).
Suspenzija prava glasa ponuđača nad stečenim akcijama iznad 25%
U skladu sa Zakonom, suspenziju prava glasa nad stečenim akcijama ciljnog društva s pravom glasa trpe svi sticaoci koji imaju obavezu objavljivanja ponude za preuzimanje ili koji bi mogli imati tu obavezu u određenoj situaciji. U vezi sa postavljenim pitanjima Komisija je dala odgovarajuća mišljenja.
Suspenzija prava glasa ponuđača odnosi se na stečene akcije iznad 25% od ukupnog broja glasova koje daju akcije sa pravom glasa ciljnog društva, ukoliko je sticanje akcija sa pravom glasa izvršeno protivno odredbama o obaveznoj ponudi za preuzimanje akcija ciljnog društva. U tom slučaju, sticalac nema pravo glasa na akcije iznad 25% od ukupnog broja akcija sa pravom glasa ciljnog društva, odnosno sticaocu se suspenduje pravo glasa na stečene akcije, iznad 25% od ukupnog broja glasova sa pravom glasa ciljnog društva do otklanjanja povrede. U slučaju da sticalac trpi suspenziju glasačkih prava Centralni registar posebno evidentira takve akcije, kao akcije bez prava glasa do otklanjanja povrede (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-497/2-06).
Odredbom člana 37. Zakona propisano je da sticalac koji stekne odnosno kupi akcije ciljnog društva suprotno odredbama Zakona nema pravo glasa po osnovu tako stečenih akcija dok ne otkloni povrede. Predmet preuzimanja ne mogu biti akcionarska društva čijim akcijama se nije trgovalo na organizovanom tržištu u poslednja tri meseca pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja.
Takođe prema navedenom članu lice koje u smislu Zakona o privrednim društvima stekne odnosno kupi akcije otvorenog akcionarskog društva, iznad propisanog praga, kojima se trguje ili nije trgovalo na organizovanom tržištu poslednja tri meseca pre dana sticanja akcija, a takvim sticanjem bi nastala obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje, nema pravo glasa nad tako stečenim akcijama, uz primenu člana 42. Zakona.
U slučaju sticanja akcija sa pravom glasa na organizovanom tržištu u većem procentu od 25% od ukupno izdatih akcija sa pravom glasa ciljnog društva, a da istovremeno nije ispunjen uslov trgovanja na tom tržištu u poslednja tri meseca pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja, sticalac nema pravo glasa po osnovu tako stečenih akcija, dok ne otkloni povrede (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-394/-06, odgovor pod dva i Mišljenje: 2/0-03-497/2-06).
Preferencijalne akcije ne mogu biti predmet ponude za preuzimanje
Predmet ponude za preuzimanje ne mogu biti preferencijalne akcije ciljnog društva, već samo akcije s pravom glasa ciljnog društva (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-42/3-10).
U skladu sa Zakonom o privrednim društvima i Zakonom o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, osnovni je princip da se prioritetnim akcijama može trgovati na tržištu bez ograničenja u procentu sticanja. Međutim, u skladu sa Zakonom, ponuda za preuzimanje je javna ponuda upućena svim akcionarima ciljnog društva za kupovinu svih akcija s opravom glasa. Da bi preferencijalne akcije mogle biti predmet preuzimanja neophodno je da se izvrši konverzija tih akcija u obične akcije sa pravom glasa, donošenjem odluke o izdavanju običnih akcija sa pravom glasa i odluke o pretvaranju preferencijalnih akcija u obične akcije, a u skladu sa statutom i osnivačkim aktom. U slučaju da preferencijalne akcije nisu emitovane kao zamenljive preferencijalne akcije, a kada to nije propisano osnivačkim aktom i statutom, onda je neophodno na propisan način izmeniti osnivački akt i statut i doneti odgovarajuće odluke (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-411/3-06, od 13.7.2006.).
Sticanje akcija po osnovu pravosnažnog sudskog rešenja i obaveza objavljivanja ponude i preuzimanje
Sticanje akcija ciljnog društva po osnovu pravosnažne sudske odluke je legitimno sa stanovišta Zakona o obligacionim odnosima i propisa o sudovima i dejstvu njihovih odluka, pa ta odluka predstavlja osnov za prenos prava iz hartija od vrednosti i upis zakonitih imalaca u Centralnom registru. Ukoliko sticalac namerava da dalje stiče akcije ciljnog društva s pravom glasa, tada za njega nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-416/2-06).
Status konzorcijuma i preuzimanje
Saglasno rešenju Višeg trgovinskog suda konzorcijumu je priznata ugovorna sposobnost, pa samim tim i svojstvo stranke u postupku, a procesna legitimacija pripada konzorcijumu koji čine fizička lica sa položajem jedinstvenih suparničara.
Konzorcijum predstavlja poseban i specifičan oblik udruživanja pravnih i fizičkih lica koji, shodno Zakonu o privatizaciji, stiče pravo upravljanja subjektom privatizacije, a da pri tom pojedinačni članovi ne mogu biti pojedinačna stranka u postupku i ne mogu pojedinačno preduzimati pravne radnje. Konzorcijum istupa u ime i za račun učesnika pred svim drugim organima kao i prema sudu i zastupa interese ostalih članova konzorcijuma (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-25/2-08).
Sa aspekta postupka preuzimanja akcionarskih društava status konzorcijuma u praksi je izjednačen sa statusom povezanih lica koja zajednički deluju, što znači da članovi konzorcijuma mogu sticati i otuđivati akcije ciljnog društva na organizovanom tržištu između sebe s tim da ukupni zbir njihovog procenta ostane nepromenjen, a u suprotnom nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje akcija ciljnog društva. Ponudu za preuzimanje ne može da podnese konzorcijum, već to mogu učiniti samo članovi konzorcijuma, a ponuda može da glasi na broj akcija koji je iznad zbira akcija svih učesnika u konzorcijumu. Od trenutka objavljivanja ponude za preuzimanje, učesnici konzorcijuma ne mogu sticati akcije ciljnog društva niti mogu uputiti konkurentsku ponudu. U Centralnom registru knjižiće se lice koje je objavilo i sprovelo ponudu za preuzimanje na propisan način i po propisanom postupku.
Konzorcijum - izdavanje akcija bez javne ponude - u skladu sa članom 54. stav 1. tačka 4) Zakona o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata propisan je izuzetak od obaveze odobrenja prospekta za izdavanje hartija od vrednosti i utvrđeno da se izdavanje i ponuda hartija od vrednosti svim postojećim akcionarima vrši bez javne ponude i bez druge vrste javnog oglašavanja, što pretpostavlja evidenciju izdatih hartija i vlasnika hartija od vrednosti u Centralnom registru. Polazeći od tog principa, i pravne prirode konzorcijuma (u Centralnom registru se akcije koje poseduje konzorcijum ne vode pojedinačno na učesnike i nisu rasknjižene akcije učesnika u konzorcijumu), a prema Mišljenju Komisije, br. 2/0-03-25/2-08, otvoreno akcionarsko društvo preko konzorcijuma ne može sprovesti zatvorenu emisiju akcija u smislu navedenog člana i izdati akcije bez javne ponude postojećim akcionarima, niti može ostvariti pravo preče kupovine akcija iz nove emisije akcija.
Institut zajedničkog delovanja - status povezanih lica
Zakonom je u praksu uveden novi institut - zajedničko delovanje povezanih lica. U vezi primene instituta zajedničkog delovanja dato je više mišljenja, na osnovu postavljenih pitanja, a bilo je i pokušaja da se izbegne obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje.
Institut zajedničko delovanje u postupku preuzimanja, regulisan čl. 4. i 5. Zakona, podrazumeva da fizička i pravna lica zajednički deluju ako su se ugovorom (pismenim ili usmenim) ili izričito, odnosno prećutno sporazumeli da usklađeno deluju u cilju sticanja akcija ciljnog društva, odnosno ostvarivanja prava glasa iz akcija ciljnog društva i kad jedno od njih neposredno ili posredno kontroliše drugo ili druga pravna lica. Nebitno je koje od lica koja zajednički deluju ima ima određeni procenat sa pravom glasa, već je bitan samo njihov ukupan procenat.
Kada se određena lica ugovorom sporazumeju da zajednički deluju u cilju sticanja akcija sa pravom glasa ciljnog društva, i ako bi u momentu uspostavljanja zajedničkog delovanja u zbiru posedovali preko 25% akcija ciljnog društva, ta lica bi odmah imala obavezu da upute ponudu za preuzimanje akcija ciljnog društva, a ako poseduju manje od 25% glasova mogu a ne moraju da upute dobrovoljnu ponudu za preuzimanje (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-853/2-08).
U slučaju zajedničkog delovanja ponuda za preuzimanje odnosi se na sve izdate obične akcije ciljnog društva sa pravom glasa i ona se upućuje svim akcionarima a ne samo akcionarima koji ne deluju zajednički. Dakle, izdate akcije ciljnog društva ne pripadaju ni ponuđaču ni licima koja sa njim zajednički deluju (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-665/2-08).
Za odnos zajedničkog delovanja bitno je da se glasovima sticaoca dodaju glasovi lica koja sa njim zajednički deluju, pri tome, nebitno je koje od lica koja zajednički deluju ima određeni procenat akcija sa pravom glasa, već je bitan samo njihov ukupan procenat. Prema tome, lica koja zajednički deluju mogu sticati i otuđivati akcije ciljnog društva na organizovanom tržištu ili na drugi način u skladu sa Zakonom između sebe, s tim da ukupan procenat ostane nepromenjen, a za svako dalje sticanje akcija nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-102/4-06 i 387/3-07 i 678/2-08).
Strogo formalno posmatrano, svako od lica koja zajednički deluju bilo bi obavezno da objavi ponudu za preuzimanje. Međutim, smatra se da je obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje ispunjena ako ponudu objavi bilo koje lice od lica koja zajednički deluju, s tim da se u ponudi navedu sva lica koja zajednički deluju sa ponuđačem i procenat glasova i broj akcija koje poseduju.
Sa stanovišta Zakona kada je reč o preuzimanju akcija po osnovu zajedničkog delovanja, ponuđač i lica koja sa njim zajednički deluju u smislu člana 4. tog zakona, smatraju se jednim licem, s tim da dokazivanje zajedničkog delovanja podrazumeva dostavljanje dokaza o direktnom i indirektnom kapital učešću: izvodi iz odgovarajućih registara. Ukoliko je reč o zajedničkom delovanju koje je nastalo po osnovu kapital učešća ponuđača i povezanih lica, ponuđač ima obavezu da uz zahtev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje priloži i izvode iz odgovarajućih registara (domaćih ili stranih).
Ako je ponuđač strano pravno lice dužno je da dostavi: originalni izvod iz registra privrednih subjekata ili drugog odgovarajućeg registra iz koga je vidljiv pravni oblik organizovanja, sedište i adresa i popis ovlašćenih lica za potpisivanje koji nije stariji od 30 dana od dana podnošenja zahteva za odobrenje objavljivanja ponude, iste podatke ponuđač dostavlja i za pravna lica sa kojima zajednički deluje.
Kod indirektnog sticanja akcija ciljnog društva reč je o zajedničkom delovanju, pa su ponuđač i njegova povezana lica izjednačena u pogledu sticanja akcija ciljnog društva. Ponuđač ima obavezu da, uz zahtev za odobrenje ponude za preuzimanje, dostavi podatke o broju i ceni akcija po kojima je on sticao akcije ciljnog društva, kao i podatke o uslovima - broj i cena, po kojima su sticala povezana lica sa kojima zajednički deluje u poslednje dve godine, a u skladu sa članom 22. Zakona i članom 10. Pravilnika. Cene sticanja akcija ciljnog društva i ponuđača i lica koja sa njim deluju zajednički, ravnopravno opredeljuju relevantnu cenu u budućoj ponudi za preuzimanje akcija ciljnog društva, imajući pri tom u vidu odredbe člana 22. Zakona (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-665/2-08).
Sticanje svojine nad založenim akcijama
Ponuda za preuzimanje - u vezi sa pitanjem da li nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje u slučaju da jedno lice stekne svojinu nad akcijama koje su založene, u Mišljenju Komisije je konstatovano da u Zakonu o tome nema izričite odredbe, pa se smatra da i u datoj situaciji postoji obaveza upućivanja ponude za preuzimanje, ukoliko su ispunjeni i drugi uslovi zakonom propisani (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03.665/2-08).
Prinudna prodaja - pravo zaloge regulisano je Zakonom o obligacionim odnosima. Pravilima Centralnog registra, propisano je da "akcije manjinskih akcionara koje se vode na založnom računu ili su na drugi način blokirane ne mogu biti predmet prinudne prodaje".
U praksi se ovo pravilo osporava jer se smatra da se podzakonskim aktom ne može ukinuti pravo većinskog vlasnika na prinudnu podaju, pa i u slučaju kada se radi o založenim akcijama. U mišljenju Komisije ukazano je da, što se tiče procesnog karaktera koji se odnosi na mogućnost zasnivanja zaloge u samom postupku sprovođenja prinudne prodaje, proizilazi da nakon pokretanja postupka prinudne prodaje nema mesta upisu zaloge na predmetnim akcijama, jer se tim postupkom osujećuje sprovođenje prava prinudne prodaje (Mišljenje Komisije, br. od 20.8.2009.).
Izmenama i dopunama Zakona o preuzimanju akcionarskih društava ("Sl glasnik RS", br. 107/2009) propisano je da nesaglasni akcionar ne može zalagati svoje akcije u periodu u kome ponuđač podnosi Centralnom registru zahtev za prinudnu prodaju akcija nesaglasnih akcionara (u roku od 120 dana od dana isteka krajnjeg roka iz ponude za preuzimanje).
Preuzimanje kada je ciljno društvo u sporu
Kada je akcionarsko društvo u sporu i kada postoji privremena mera zabrane raspolaganja akcijama ciljnog društva do pravosnažnog okončanja spora, nije moguće da se obavi postupak preuzimanja (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-660/3-07).
Preuzimanje i društveni kapital
Kada akcionarsko društvo u okviru ukupnog kapitala ima i društveni kapital, nije moguće izvršiti preuzimanje i društvenog kapitala, jer nisu ispunjeni osnovni uslovi za preuzimanje, odnosno društveni kapital po svojoj prirodi ne može biti upisan u Centralni registar jer nije podeljen na akcije, što znači da nije ispunjen osnovni princip da prava zakonitih imalaca iz hartija od vrednosti nastaju upisom hartija od vrednosti na njihov račun koji se vodi u Centralnom registru. Za davanje ponude za preuzimanje moraju biti kumulativno ispunjeni uslovi: da se ponuda odnosi na akcije ciljnog društva sa pravom glasa koje su upisane u Centralni registar i da se ponuda odnosi na sve izdate akcije ciljnog društva. Društveni kapital ne može biti predmet evidencije u Centralnom registru, jer nema titulara, odnosno nisu izdate akcije po tom osnovu sa jasno određenim vlasnicima, pa po tom osnovu ne može biti predmet ponude za preuzimanje.
Ponuda za preuzimanje može biti upućena na izdate sa pravom glasa i evidentirane akcije u Centralnom registru, ali postojanje društvenog kapitala u strukturi osnovnog kapitala ne može biti smetnja da se uputi ponuda za preuzimanje koja bi se odnosila na sve izdate obične akcije tog društva. Podrazumeva se da se ponuda za preuzimanje odnosi i na akcije upisane u Centralnom registru u otplati, jer shodno privatizacionim pripisima te akcije su otplaćene i samo se čeka verifikacija Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja o izvršenim uplatama (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-577/2-07).
Preuzimanje od strane društva s ograničenom odgovornošću kada je osnivački ulog u akcijama
Društvo s ograničenom odgovornošću može uputiti ponudu za preuzimanje ciljnog društva (otvorenog akcionarskog društva) u kome je većinski vlasnik i kontrolni akcionar strano pravno lice pre davanja ponude za preuzimanje, pod uslovom da ponuđač u sticanju akcija ciljnog društva ni pre ni posle ponude nije matično kontrolno društvo niti je to ciljno društvo, već je i posle davanja ponude kontrolno društvo strano pravno lice koje je istovremeno osnivač matičnog kontrolnog društva, ciljnog društva i ponuđača (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-821/4-08).
U skladu sa članom 110. stav 1. Zakona o privrednim društvima ulog člana u društvo s ograničenom odgovornošću može biti novčani i nenovčani, što znači može biti i akcijama, odnosno da se akcijama otvorenog akcionarskog društva osniva i povećava kapital društva sa ograničenom odgovornošću, koje postaje novi vlasnik akcija ciljnog društva. Prema tome, društvo s ograničenom odgovornošću treba posmatrati kao svakog drugog sticaoca, jer unosom akcija akcionarskog društva u osnovni kapital društva s ograničenom odgovornošću, to društvo postaje novi vlasnik akcija ciljnog društva, pa ukoliko pređe propisani prag obavezno je, kao i svaki drugi sticalac, da na propisani način objavi ponudu za preuzimanje u skladu sa Zakonom i Pravilnikom Komisije.
Takođe, u slučaju da neko od postojećih članova proda svoj udeo novom članu društva s ograničenom odgovornošću, onda on posredno postaje novi vlasnik akcija ciljnog društva, i ako na taj način pređe propisani prag obavezan je, kao i svaki drugi sticalac da objavi ponudu za preuzimanje (Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-00234/2008-16).
Preuzimanje i kastodi banka
Dozvolu za obavljanje kastodi poslova (delatnosti) trenutno ima 13 banaka.
U smislu Zakona o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata moguće je da kastodi banka obavlja kastodi poslove za svoje klijente shodno članu 181. tačka 3. tog zakona, odnosno ona može vršiti prenos akcija sa računa hartija od vrednosti (kastodi ili vlasničkog) po osnovu deponovanja hartija od vrednosti prilikom prihvatanja ponude za preuzimanje klijenta, pri čemu ona samo izvršava određeni nalog svog klijenta za prenos prava iz hartije od vrednosti i stara se o prenosu prava iz tih hartija. Zakonom o investicionim fondovima i Zakonom o dobrovoljnim penzionim fondovima, precizirani su poslovi kastodi banke tako da kastodi banka isključivo vodi i otvara račune hartija od vrednosti fonda (investicionog i dobrovoljnog penzionog) i izvršava naloge društva za upravljanje za kupovinu i prodaju imovine fonda. To znači da bi nadležnosti kastodi banke trebalo vezivati za poslove prema tim zakonima, ali i za poslove utvrđene dozvolom za obavljane poslova kastodi banke - u skaldu sa članom 181. st. 1. do 7. Zakona o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata (Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-107/2008).
Kastodi račun u kontekstu zajedničkog delovanja - kastodi banka (odgovarajući organizacioni deo banke koji je dobio dozvolu Komisije da se bavi tim poslovima) u okviru svoje delatnosti, otvara i vodi račun hartija od vrednosti svojih klijenata na osnovu ugovora zaključenih sa njima, kod Centralnog registra. Kastodi banka to čini kao zastupnik ili kao komisionar jednog ili više imalaca hartija od vrednosti, bilo da vodi pojedinačni ili zborni kastodi račun. U svakom slučaju treće lice, ne mora da zna ko je zakoniti imalac hartija od vrednosti. Banka može da otkrije identitet klijenta samo uz njegov pristanak ili po zahtevu regulatornih i poreskih organa, kao i po zahtevu suda.
Računi koje vodi kastodi banka nemaju svojstvo pravnog lica - u skladu sa Zakonom, kastodi banka vodi akcije sa pravom glasa za više lica na istom kastodi računu, pri čemu je ova banka dužna da sa klijentom zaključi ugovor u pisanom obliku, kojim se regulišu njihova prava i obaveze, a zaposleni i članovi uprave banke su dužni da kao poslovnu tajnu čuvaju podatke o stanju i prometu na računima klijenata. Međutim, zajednički račun ne znači da su ta lica po automatizmu međusobno povezana i da zajednički deluju. Takođe, to što je njihov identitet sakriven putem kastodi računa, ta lica ne izuzima od obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje, kada se za to steknu uslovi a u skladu sa Zakonom. U praksi i pored jasnih zakonskih odredaba i datih mišljenja, postoji opasnost da se na ovaj način zloupotrebi kastodi račun i prikrije obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje u slučaju kada neko od lica stekne akcije ciljnog društva iznad propisanog praga. Ipak, pojedinačni vlasnici akcija, odnosno povezana lica imaju obavezu upućivanja ponude za preuzimanje. U takvoj situaciji odgovornost u celini pada na teret Komisije koja, u postupku nadzora i kontrole, može da od kastodi banke zatraži otkrivanje pravih vlasnika akcija koje se nalaze na kastodi računu i utvrdi činjenično stanje, odnosno da li je neko od tih lica u obavezi da uputi ponudu za preuzimanje (pri čemu je dužna da podatke dobijene od kastodi banke tretira kao poslovnu tajnu) (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-454/09).
Preuzimanje - dokapitalizacija i pravo preče kupovine
Saglasno Mišljenju Komisije, br. 2/0-03-544/3-06, od 7.9.2007 godine, ukoliko se prilikom izdavanja akcija uz korišćenje prava preče kupovine pređe raniji stečeni procenat od strane nekog akcionara, odnosno poremete se procentualna učešća akcionara u dotadašnjoj vlasničkoj strukturi, akcionar koji je stekao dodatni procenat vlasništva, sa kojim prelazi propisani prag od 25%, ima obavezu da objavi ponudu za preuzimanje. To znači da određeni akcionar koji bi kupio akcije uz korišćenje prečeg prava kupovine akcija ili kupovinom akcija iz nove emisije akcionarskog društva i time stekao veći procenat vlasničkog učešća u kapitalu društva od onog koji je imao pre nove emisije morao ili da objavi ponudu za preuzimanje ili da proda tako stečene akcije, jer bi u suprotnom izgubio pravo glasa na tako stečene akcije sve dok ne postupi u skladu sa Zakonom.
Preuzimanje i dan sticanja akcija
Članom 2. tačka 6) Zakona propisano je da se akcije stiču pravnim poslom ili drugim pravnim osnovom za prenos akcija, a pravni posao se smatra zaključenim i u slučaju kad je zaključen i pod odložnim uslovima.
U primeni ovog člana javilo se otvoreno pitanje šta se smatra odložnim uslovom - dan zaključenja ili dan plaćanja i sticanja prava svojine. U Mišljenju Ministarstva finansija, br. 011-00-00135/2009/16 ukazuje se da je pojam odložnog zaključenja definisan Zakonom o obligacionim odnosima, kojim je propisano da je ugovor zaključen pod uslovom ako njegov nastanak ili prestanak zavisi od neizvesne činjenice, a ako je zaključen pod odložim uslovom pa se uslov ispuni, ugovor deluje od trenutka njegovog zaključenja, osim ako iz prirode posla i volje strana ne proističe nešto drugo. Veoma važan aspekt ove odredbe je njeno povratno dejstvo, odnosno ona propisuje da uz uslov ispunjenja odložnog uslova iz ugovora, ugovor nesporno proizvodi svoje pravno dejstvo od trenutka njegovog zaključenja, a ne od trenutka ispunjenja tog odložnog uslova. Prema tome, iz odredbe člana 2. tačke 6) Zakona pod trenutkom sticanja akcija treba smatrati datum zaključenja pravnog posla, odnosno datum nastanka drugog pravnog posla za prenos predmetnih akcija. Ako takvim sticanjem prelazi propisani prag nastaje obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje akcija, kao i obaveštavanja organizovanog tržišta na kome se trguje akcijama ciljnog društva.
U 2010. godini nastavljena je praksa pokretanja otvorenih pitanja u vezi primene Zakona, a Komisija je u skladu sa ovlašćenjima, nastavila praksu davanja mišljenja. Tako se od ukupno 22 doneta mišljenja na postupak preuzimanja odnosi sedam.
Mišljenja su instruktivnog karaktera sa ciljem da se određena sporna pitanja i nejasnoće reše "u hodu". Sva mišljenja su objavljena na sajtu Komisije (:www.sec.gov.rs).
U nastavku se ukazuje na mišljenja Komisije u periodu od februara do decembra 2010. godine.
U vezi sa postupkom preuzimanja akcionarskih društava potrebno je podsetiti šta se podrazumeva pod javnom ponudom, ciljnim društvom, ponuđačem i šta je predmet javne ponude u postupku preuzimanja akcionarskog društva:
- ponuda za preuzimanje je javna ponuda upućena svim akcionarima za kupovinu svih akcija s pravom glasa uz propisane uslove i po propisanom postupku,
- ciljno društvo je otvoreno akcionarsko društvo čijim akcijama se trgovalo poslednja tri meseca na organizovanom tržištu hartija od vrednosti, a pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja,
- sticalac je fizičko ili pravno lice koje stiče ili je steklo akcije ciljnog društva koje daju pravo glasa,
- ponuđač je pravno ili fizičko lice koje je obavezno da objavi ponudu za preuzimanje (obavezna ponuda) ili namerava da izvrši preuzimanje i u tom cilju objavi ponudu za preuzimanje (dobrovoljna ponuda),
- akcije s pravom glasa glase na ime i akcionaru, u trenutku sticanja od strane ponuđača, daju pravo glasa po principu jedna akcija jedan glas u skupštini akcionara ciljnog društva.
Saglasno Zakonu i Zakonu o privrednim društvima ("Sl. glasnik RS", br. 125/2004), ponuđač, koji u postupku preuzimanja otkupi najmanje 95% akcija ciljnog društva ima pravo da kupi i akcije akcionara koji nisu prihvatili ponudu za preuzimanje (nesaglasni akcionar), pod uslovima iz ponude za preuzimanje - prinudna prodaja. Takođe, kada je ponuđač otkupio najmanje 95% akcija ciljnog društva (većinski akcionar) obavezan je da kupi akcije preostalih akcionara na njihov zahtev, a pod uslovom iz ponude za preuzimanje po propisanom postupku (prinudna kupovina).
Ovlašćenja Komisije - rešenjem odobrava ponude za preuzimanje, prati tok postupka preuzimanja akcionarskog društva i sprovodi postupak utvrđivanja ispunjenosti uslova za obavezno objavljivanje ponude za preuzimanje, kao i vrši nadzor svih učesnika u postupku preuzimanja.
Odobravanje preuzimanja akcionarskih društava - Komisija na osnovu podnetog zahteva za odobrenje ponude, u propisanom roku, rešenjem odobrava objavljivanje ponude za preuzimanje akcija, ako su u ponudi za preuzimanje dati svi potrebni podaci i ako su ti podaci u skladu sa ostalom dostavljenom dokumentacijom. Rok važenja ponude iznosi najmanje 21 dan, a najduže 45 dana od dana objavljivanja ponude u jednim dnevnim novinama. U slučaju objavljivanja konkurentskih ponuda za preuzimanje, rok prvobitne ponude se produžava do isteka roka važenja konkurentskih ponuda.
• Period januar - septembar 2010. godine - Komisija je odobrila 67 ponuda za preuzimanje akcionarskih društava, a u istom periodu prethodne godine 68. Od toga, uspešno je realizovano 57 (Izveštaj Komisije). Nakon isteka roka za plaćanje ponuđač je obavezan da u roku od jednog dana objavi izveštaj na propisan način i da takav izveštaj odmah dostavi i Komisiji i ciljnom društvu. U navedenom periodu ukupna vrednost uspešno okončanih ponuda za preuzimanje iznosila je 1,6 milijardi dinara, a u istom periodu prethodne godine ova vrednost je bila 1,4 milijarde dinara. Iako je broj odobrenih i uspešno realizovanih ponuda manji nego u istom periodu 2009. godine, vrednost ovih ponuda u 2010. godini bila je veća u odnosu na isti period 2009. godine. • Ponude koje su u toku - prema podacima Centralnog registra u toku je 16 ponuda čija realizacija se očekuje u periodu od 10.12.2010. godine do 12.1.2011. godine (otvaranje ponuda za preuzimanje počinje sa datumom od 16.11.2010. godine i završava sa datumom zatvaranja 12.1.2011. godine). |
Preuzimanje i prioritetne akcije
Preferencijalne akcije ciljnog društva ne daju pravo glasa, pa ne mogu biti ni predmet ponude za preuzimanje (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-42/3-10).
Preuzimanje i povezana lica koja zajednički deluju
Povezanost na osnovu kapital učešća i na toj osnovi zajedničkog delovanja u cilju sticanja akcija ciljnog društva ili eventualne transakcije između povezanih lica, kojima se ne menja njihovo ukupno učešće u osnovnom kapitalu ciljnog društva, ne dovodi do obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje akcija tog društva od strane bilo kog od povezanih lica koje je istovremeno i učesnik u transakciji. Svako dalje sticanje akcija iznad postojećeg procenta stečenih akcija dovodi do obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje akcija ciljnog društva (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03.308/3 -10).
Preuzimanje i sticanje akcija pravnim poslom ili drugim osnovom za prenos
Kada se ugovorom regulišu odnosi između lica koje namerava da kupi većinski paket akcija i podnese dobrovoljnu ponudu i lica koje poseduje taj paket akcija sa pravom glasa određenog izdavaoca - ciljnog društva, takav ugovor reguliše kada i pod kojim uslovima će biti objavljena ponuda za preuzimanje akcija ciljnog društva. Takav ugovor ne predstavlja pravni posao koji je uslov za sticanje akcija u smislu člana 2. tačka 6) Zakona - ne predstavlja javnu ponudu. Time su se samo stekli uslovi da pravno lice koje namerava da kupi akcije ciljnog društva objavi obaveštenje o nameri preuzimanja u skladu sa članom 9. Zakona - dobrovoljna ponuda za preuzimanje i primeni propisani postupak u skladu sa Zakonom i podzakonskim aktima. Pri tome cena akcija ciljnog društva, koje se preuzimanju ponudom za preuzimanje, utvrđuje se u skladu sa članom 22. Zakona (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03- 313/3 -10).
Preuzimanje i minimalna cena akcija u ponudi za preuzimanje
Većinski akcionar, koji je u ciljnom društvu ponudom za preuzimanje uspešno okončanom 2006. godine stekao preko 80% akcija s pravom glasa i od tada nije sticao naknadno akcije u ciljnom društvu, u slučaju da uputi dobrovoljnu ponudu za preuzimanje akcija ciljnog društva, cena akcija u takvoj vrsti ponude bi se formirala isključivo primenom člana 22. Zakona.
Nakon okončane dobrovoljne ponude većinski akcionar ima obavezu da u slučaju naknadnog sticanja 3% odnosno 5% akcija ciljnog društva, objavi ponudu za preuzimanje, a cena u toj ponudi ne može biti niža od najviše cene po kojoj je ponuđač ili lice koje sa njim zajednički deluje, steklo akcije s pravom glasa, uz primenu relevantnih odredaba Zakona (Mišljenje Komisije, br. 2/0 -03-302/3 -10).
Preuzimanje i promena pravne forme kao izuzetak od obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje
Promena pravne forme sticaoca akcija ciljnog društva ne bi se mogla smatrati izuzetkom od obaveze objavljivanja javne ponude, u slučaju kada sticalac akcija ciljnog društva - većinski vlasnik promeni pravnu formu, a takva promena bude poništena od strane nadležnog organa.
Većinski akcionar koji je u ciljnom društvu ponudom za preuzimanje po Zakonu iz 2006. godine stekao preko 80% akcija ciljnog društva, u slučaju daljeg sticanja ima obavezu da objavi ponudu za preuzimanje prema članu 6. stav 4.(kada stiče dodatnih 5% akcija s pravom glasa ciljnog društva, odnosno 3% u toku uzastopnih 18 meseci), a cena akcija se formira uz primenu člana 22. Zakona (Mišljenje Komisije, br. 2/0- 03-302/3 -10).
Preuzimanje i momenat nastanka obaveze objavljivanja ponude za preuzimanje
Zakonom je određen momenat podnošenja ponude za preuzimanje, a to je odmah po direktnom ili indirektnom sticanju akcija s pravom glasa ciljnog društva nezavisno od toga da li je transakcija sprovedena u inostranstvu ili u zemlji.
Pod datumom predmetnog sticanja akcija ciljnog društva podrazumeva se datum sklapanja pravnog posla ili nastanka drugog pravnog osnova za prenos akcija.
Za određivanje cene u ponudi za preuzimanje od značaja je cena iz ugovora po kome je došlo do indirektnog sticanja akcija ciljnog društva, samo ukoliko su predmet tih ugovora ili drugih pravnih poslova bile akcije ciljnog društva. U suprotnom, relevantna je cena iz člana 22. stav 1. i 2. Zakona (ne sme biti niža od prosečne ponderisane cene cene akcija u poslednja tri meseca, pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja ili ukoliko je poslednja cena akcija ciljnog društva na organizovanom tržištu prethodnog radnog dana pre objavljivanja obaveštenja, viša od prosečne ponderisane cene). S tim u vezi za utvrđivanje referentne cene u ponudi za preuzimanje pored cene propisane u st. 1. i 2. člana 22. Zakona imaju se tretirati i cene po kojima je akcije ciljnog društva sticao osnivač, udeličar kao i samo društvo sa ograničenom odgovornošću u smislu odredbe člana 22. stav 3. Zakona (ukoliko je ponuđač ili lica koja sa njim zajednički deluju pre objavljivanja ponude za preuzimanje stekao akcije ciljnog društva po višoj ceni od prosečne ponderisane cene akcija, odnosno poslednje tržišne cene akcija dužan je da akcionarima ciljnog društva ponudi: najvišu cenu po kojoj je stekao akcije u poslednjih 12 meseci, prosečnu cenu po kojoj je u poslednje dve godine pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja stekao akcije ciljnog društva - najmanje 10% akcija ciljnog društva pod uslovom da je ta cena viša od cene po kojoj je stekao akcije u poslednjih 12 meseci) (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-510/2-09).
Preuzimanje i zatvorena emisija namenjena poznatom kupcu
U skladu sa članom 54. stav 1. tačka 1. Zakona, kao izuzetak prema vrsti investitora previđen je izuzetak koji se odnosi na izdavanje hartija od vrednosti unapred poznatim kupcima, a kupci mogu da budu Republika Srbija, Narodna banka Srbije i profesionalni investitori.
Komisija je u dosadašnjoj praksi status Republike, kao unapred poznatom kupcu, priznavala i pravnim licima čiji je osnivač Republika Srbija, a u tom smislu isti status je priznat AP Vojvodini. Ovakav stav zasnovan je na relevantnoj direktivi EU čije odredbe su ugrađene u Nacrt novog projekta zakona o tržištu kapitala, kojima se na jedinstven način tretiraju Republika, pokrajina i lokalna samouprava sa stanovišta kvalifikovanog investitora. Osim toga Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o preuzimanju akcionarskih društava ("Sl. glasnik RS", br. 107/2009) propisano je da sticalac nije obavezan da objavi ponudu za preuzimanje ako "akcije ciljnog društva stiče Republika, odnosno lica sa kojima Republika zajednički deluje, a koja imaju status profesionalnog investitora, u skladu sa Zakonom".
Shodno tome, Republika Srbija, kao i AP Vojvodina kao i pravna lica čiji su one osnivači nisu obveznici objavljivanja ponude za preuzimanje akcija, ukoliko ta pravna lica stiču preko 25% akcija otvorenog akcionarskog društva (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-544/2 - 10).
Preuzimanje i profesionalni investitori
U skladu sa Zakonom o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata ("Sl. glasnik RS", br. 47/2006 ) i Uredbom o načinu i bližim kriterijumima za utvrđivanje statusa profesionalnih investitora za određena pravna lica ("Sl. glasnik RS", br. 19/2007 - banke, osiguravajuća društva, brokersko-dilerska društva, društva za upravljanje investicionim fondovima, dobrovoljnim penzijskim fondovima), radi ulaganja u hartije od vrednosti, odobrenje statusa profesionalnog investitora daje Komisija. U zavisnosti od ispunjenja uslova propisanih ovom uredbom odobrenje Komisije statusa profesionalnog investitora može da važi:
- godinu dana (član 4. stav 1. navedene uredbe), a za svako produženje roka mora se tražiti novo odobrenje i nema obaveze objavljivanja javne ponude za preuzimanje, ili objave ponude za preuzimanje,
- samo za jedno ulaganje drugog pravnog lica u određeno privredno društvo, a za svako naredno ulaganje mora se tražiti novo odobrenje ili se objavljuje ponuda za preuzimanje.
Kao kumulativni uslov koji mora da ispuni profesionalni investitor u skladu sa Zakonom je, da profesionalni investitor deluje zajedno sa Republikom (član 8. tačka 9a).
Kada profesionalni investitor deluje zajedno sa Republikom nema obavezu objavljivanja javne ponude za preuzimanje (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-501/2-10).
Broj preuzetih akcionarskih društava i posledice preuzimanja Prema podacima Centralnog registra koji registruje prenos vlasništva posmatrano kumulativno, od početka primene Zakona (10.6.2006. godine) zaključno sa 25.12. 2010. godine preuzeto je 568 akcionarskih društava u ukupnoj vrednosti 1,600 mil evra (u toku je realizacija 16 ponuda), čime je u znatnoj meri promenjena vlasnička i upravljačka struktura. Mali i brojni akcionari polako nestaju a novi vlasnici koncentrišu vlasništvo i postaju jedini vlasnici akcionarskih društava. Ni ekonomska kriza nije zaustavila proces preuzimanja, pa ni posledice koje koje sa sobom nosi: ugrožavanje prava vlasništva nad akcijama (institut prinudne prodaje), koncentracija vlasništva i ugrožavanje tržišta kapitala - uglavnom, kad stekne 100 % vlasništva nad akcijama ciljnog društva vlasnik menja pravnu formu i prelazi u zatvoreno akcionarsko društvo (često i u d.o.o) i odlazak sa Berze - nema više interesa da se njegovim akcijama trguje na Berzi pa podnosi zahtev za isključivanje sa organizovanog tržišta i skidanje sa listinga berze i brisanje iz registra javnih društava. (npr. odluka od oktobra 2010. godine a.d. Knjaz Miloš o prelasku iz otvorenog a.d. u zatvoreno a.d.). |
Nadzor i kontrola
Prema Izveštaju Komisije u periodu januar-septembar 2010. godine, Komisija je izvršila 24 nadzora nad sticanjem akcija izdavaoca. Kontrolom je utvrđeno da je u najvećem broju bilo kršenje odredbi člana 6. Zakona kojim je propisana obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje sticaoca akcija u slučaju kada je broj stečenih akcija ciljnog društva iznad propisanog praga, odnosno 25% od ukupnog broja akcija sa pravom glasa ciljnog društva. U takvim slučajevima Komisija je donosila rešenja kojim je naznačen utvrđeni broj akcija nad kojima sticalac nema pravo glasa, kojim se sticaocu nalaže da objavi ponudu za preuzimanje ili da akcije proda na organizovanom tržištu hartija od vrednosti u propisanom roku, da sve utvrđene povrede mora da otkloni u naznačenom roku, jer će Komisija u suprotnom obavestiti Centralni registar da tako utvrđeni broj evidentira na posebnom računu. Komisija je u četiri slučaja donela rešenje o otklanjanju utvrđenih nepravilnosti i nezakonitosti, u četiri slučaja je utvrđeno da kontrolisana lica nisu postupila po rešenju Komisije. U pet slučajeva postupak je obustavljen, u jednom slučaju je povučeno ranije doneto rešenje. U četiri slučaja Komisija je dokumentaciju dostavila MUP-u i Upravi za sprečavanje pranja novca i obavestila Komisiju za zaštitu konkurencije o novim činjenicama i Agenciju za privatizaciju o nepostupanju po rešenju Komisije. U jednom slučaju Komisija je nakon utvrđenih nepravilnosti obavestila javno tužilaštvo i MUP, a takođe je podnela prijavu za privredni prestup protiv 10 pravnih lica, i u njima odgovornih lica.
Preuzimanje i sticanje 25% i više akcija sa pravom glasa
Lice koje stekne 25% i više akcija sa pravom glasa u postupku privatizacije metodom javne aukcije ili javnog tendera nije u obavezi da po takvom sticanju objavi ponudu za preuzimanje, kao ni u slučaju sticanja akcija obaveznim investiranjem, odnosno u slučaju obavezne dokapitalizacije u cilju ispunjenju obaveza iz ugovora u postupku privatizacije. Za svako dalje sticanje akcija iznad procenta akcija stečenih privatizacijom odnosno obaveznom dokapitalizacijom postoji obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje u skladu sa Zakonom. Po ovom stavu postoji usaglašenost Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo i Komisije (Mišljenje Komisije, br. 2/0-03-812/3-06; 2/-03-797/3-06 i 2/0-03-387/07).
Preuzimanje akcionarskog društva i otkup akcija iz Privatizacionog fonda
Vlasnik akcija više od 25% koji je vlasništvo nad akcijama stekao u postupku privatizacije ima obavezu da objavi ponudu za preuzimanje ukoliko otkupi ili namerava da otkupi i akcije evidentirane u Privatizacionom registru (Mišljenje Ministarstva finansija, br. 011-00-401/2008-16).
Izmenama i dopunama Pravilnika o sadržini i formi ponude za preuzimanje ("Sl. glasnik RS", br. 1/2010) izvršena su usaglašavanja sa Zakonom o zaštiti konkurencije pa je u članu 5. stav 4. brisana tačka 10, kojom je bilo propisano da se uz zahtev dostavlja dokaz o podnetoj prijavi koncentracije ili odgovarajuće odobrenje Komisije za zaštitu konkurencije, osim u slučaju kada ponuđač i lice koje sa njim zajednički deluju nisu stekli kontrolno učešće u ciljnom društvu u skladu sa Zakonom o zaštiti konkurencije. Na taj način direktno se primenjuje odredba člana 63. Zakona o zaštiti konkurencije tako da se prijava konkurencije podnosi Komisiji za zaštitu konkurencije u roku od 15 dana od dana objavljivanja javnog poziva, odnosno ponude.
Komisija za zaštitu konkurencije sarađuje sa organima nadležnim za kontrolu monopola i sprečavanje pranja novca i drugim organima radi ostvarivanja poslova iz svog delokruga.
Osim toga, Komisija je donela Smernice za primenu Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma za obveznike u nadležnosti Komisije za hartije od vrednosti (br. 2/0-03-104/09, od 26.11.2009. godine).
Centralni registar ima značajnu ulogu u postupku preuzimanja.
U skladu sa Zakonom i Pravilima, Centralni registar je dužan da:
• obaveštava Komisiju o licima koja zajedno sa akcijama koje već poseduju steknu 25% akcija sa pravom glasa određenog akcionarskog društva, kao i više od 25% akcija s pravom glasa određenog akcionarskog društva,
• obaveštava Komisiju o licima koja nakon sticanja ponudom za preuzimanje 75% i više akcija s pravom glasa određenog akcionarskog društva steknu: najmanje dodatnih 5% akcija s pravom glasa ciljnog društva, najmanje dodatnih 3% akcija s pravom glasa ciljnog društva u roku od 18 uzastopnih meseci,
• dostavi Komisiji svaku promenu učešća u pravu glasa lica iznad propisanog praga koja je ostvarena dodatnim sticanjem akcija van ponude za preuzimanje narednog radnog dana od dana upisa tih akcija na vlasnički račun.
• u slučaju suspenzije prava glasa, na vlasničkom računu sticaoca posebno evidentira kao akcije bez prava glasa, na osnovu rešenja Komisije, do otklanjanja povrede.
Centralni registar i ciljno društvo dužni su da Komisiji na njen zahtev daju na uvid ili dostave sve podatke o vlasničkoj poziciji akcionara ili odgovarajuće izvode iz knjige akcija.
Po završenom postupku preuzimanja, akcije koje su bile predmet ponude za preuzimanje, preknjižavanje vlasništva nad stečenim akcijama vrši Centralni registar na ime ponuđača, odnosno na lice na koje glasi ponuda i kome je rešenjem Komisije odobrena ponuda za preuzimanje akcija ciljnog društva, na osnovu naloga za prenos, koji daje član Centralnog registra, a u skladu sa Pravilima poslovanja tog registra.
U slučaju prinudne prodaje, ponuđač koji u postupku preuzimanja stekne najmanje 95% akcija s pravom glasa ciljnog društva ima pravo da kupi akcije nesaglasnih akcionara, odnosno akcionara koji nisu prihvatili ponudu za preuzimanje, a po uslovima iz ponude za preuzimanje. Ponuđač podnosi Centralnom registru, preko člana Centralnog registra zahtev za prinudnu prodaju akcija nesaglasnih akcionara najkasnije u roku od 120 dana od dana isteka krajnjeg roka iz ponude i izvršava uplatu po osnovu prinudne prodaje akcija na namenski novčani račun ciljnog društva u Centralnom registru, kada se plaćanje vrši u novcu odnosno na poseban račun hartija od vrednosti Centralnog registra kada se plaćanje vrši u hartijama od vrednosti. Po isteku roka od 15 dana od dana objavljivanja obaveštenja nesaglasnim akcionarima o podnetom zahtevu za prinudnu prodaju (koje objavljuje u jednim dnevnim novinama koje se redovno distribuiraju na celoj teritoriji Republike sa tiražom od najmanje 100.000 primeraka) na pisani zahtev ponuđača, Centralni registar vrši prenos sa vlasničkog računa hartija od vrednosti nesaglasnih akcionara na vlasnički račun hartija od vrednosti ponuđača, odnosno novca na račun nesaglasnih akcionara, a u skladu sa Pravilima Centralnog registra.
Ukoliko se akcije nesaglasnih akcionara nalaze na založnom računu ili su na drugi način blokirane, one ne mogu biti predmet prinudne prodaje.
U slučaju prinudne kupovine, kada ponuđač stekne 95% akcija s pravom glasa ciljnog društva, manjinski akcionar može podneti zahtev za prinudnu kupovinu većinskom akcionaru preko člana Centralnog registra, a najkasnije u roku od šest meseci od dana sticanja tih akcija, obaveštavajući ga o klasi i broju akcija koje nudi na prodaju, a većinski vlasnik je dužan da otkupi akcije manjinskih akcionara po ceni poslednje akcije čijom kupovinom je stekao 95% akcija. Nakon toga Centralni registar na osnovu naloga za prenos (potpisanog od manjinskog akcionara i člana Centralnog registra) vrši prenos sa vlasničkog računa računa hartija od vrednosti manjinskih akcionara na vlasnički račun hartija od vrednosti većinskog akcionara, odnosno novca na račun manjinskih akcionara, a u skladu sa Pravilima Centralnog registra.
U slučaju da se aktiviranjem garantnog fonda ne mogu obezbediti novčana sredstva odnosno hartije od vrednosti, Centralni registar pokreće vanredne procedure za prinudnu prodaju, odnosno prinudnu kupovinu hartija od vrednosti.
U primeni Zakona, uključujući i institut prinudne prodaje, u praksi su traženi brojni odgovori u vezi sa postupkom i procedurom, ali pitanje vlasništva nad akcijama tek sada se otvara. Prinudna prodaja po svojoj prirodi štiti pravo akcionara na način da će nesaglasnim akcionarima biti isplaćena cena akcije po ponudi za preuzimanje pa su po ceni izjednačeni sa onim akcionarima koji su se svojevoljno odlučili da prodaju svoje akcije ponuđaču koji je stekao 95% i više akcija sa pravom glasa ciljnog društva. Zakonom je sticaocu akcija sa pravom glasa omogućen visok procenat koncentracije vlasništva, ali i da protiv volje nesaglasnog akcionara otkupi njegove akcije, što predstavlja svojevrsnu eksproprijaciju vlasničkih prava tih akcionara i narušava ustavno načelo prava građana, kojim su zagarantovana vlasnička prava, da slobodno raspolažu svojom imovinom, bez obzira u kom je obliku ta imovina.
Upravo ovog leta smo bili svedoci nezadovoljstva i protesta malih i nesaglasnih akcionara nekih akcionarskih društava (kada je zakonska procedura ispoštovana, ali su povređena vlasnička prava) što upućuje na zaključak da u buduće treba dovesti u sklad ustavna prava građana o nepovredivosti vlasništva građana i pravila regulisanja finansijskog tržišta.
Prinudna prodaja ima i šire negative efekte na razvoj i funkcionisanje finansijskog tržišta, jer je praksa pokazala da svako akcionarsko društvo u kome po završenom postupku preuzimanja većinski vlasnik koji stekne 95% vlasništva nad akcijama i uz prinudnu prodaju, stekne preostalih 5% akcija od akcionara koji nisu prihvatili uslove iz ponude za preuzimanje, postaje jedini i 100% vlasnik kapitala akcionarskog društva i više nema interesa da se njegovim akcijama trguje na berzi, pa podnosi zahtev za isključenje sa organizovanog tržišta i skidanje sa listinga berze i brisanje iz registra javnih društava (menja oblik u zatvoreno akcionarsko društvo, a onda u društvo s ograničenom odgovornošću). U ovom postupku došlo je do preuzimanja uspešnih firmi, čiji odlazak sa berze šteti razvoju tržišta kapitala.
Osnovni uslov dobrog tržišta, pa i našeg, jeste da su na njemu prisutne likvidne i velike kompanije kao i kvalitetne hartije od vrednosti, što u onom obliku i obimu u kom je bilo polako nestaje. Stiče se utisak da postupak preuzimanja polako potiskuje tržište. Ipak, postupak preuzimanja ne bi smeo da zameni niti da ugrozi tržište kapitala, jer, najvažnija funkcija tržišta kapitala jeste da obezbedi prenosivost svojinskih prava, na objektivan i transparentan način. Tržište kapitala oblikuje svojinsku strukturu, kao i osećaj slobode pojedinca da može uvek da proda svoju akciju i da za svoj novac kupi akcije bilo kog preduzeća. Tržište kapitala razbija stari sistem komandne ekonomije i stvara kreativno jezgro novog tržišnog sistema i inicira novi način razmišljanja i ponašanja, zbog čega funkcija tržišta kapitala mora da bude stimulisana širokim spektrom mera, uključujući i dužničke hartije od vrednosti, pogotovu u uslovima ekonomske krize. Na pitanje da li je sada u uslovima ekonomske krize ugroženo - moglo bi se odgovoriti pozitivno.
Berza je primenila tehnike za podizanje likvidnosti tržišta uključujući i "market mejking" uz kreiranje i izradu automatizacije praćenja procesa kroz poseban market mejking nalog. Komisija nije imala veća ovlašćenja osim intervencija u vezi investicionih fondova, po osnovu izmena i dopuna odgovarajućeg zakona. U postupku preuzimanja primenjivala je postojeću proceduru, a svaki drugi postupak bio bi nezakonit. U sklopu antikriznih mera nije urađena strategija tržišta, niti zaštita javnog interesa u kompanijama od nacionalnog značaja, odnosno koje nacionalne kompanije ne bi mogle biti predmet preuzimanja. Ovo pitanje je od značaja i po izlasku iz ekonomske i finansijske krize (ubrzane ili postepene).
Proces preuzimanja akcionarskih društava odvija se uzlaznim trendom. Prema podacima Centralnog registra koji registruje prenos vlasništva nad akcijama, do sada je putem ponude za preuzimanje - prema stanju 31.1.2010. godine - preuzeto 512 akcionarskih društava, ima šest neuspelih ponuda, a u toku je sedam ponuda za preuzimanje.
Komisija je u 2007. godini odobrila 146 ponuda za preuzimanje, u ukupnoj vrednosti od 12.315.081.930 dinara, od čega nije realizovano 7. U 2008. godini Komisija je odobrila 179 ponuda za preuzimanje, u ukupnoj vrednosti od 14.379.468.182 dinara, a sve su realizovane. U 2009. godini (desetomesečni izveštaj) Komisija je odobrila 68 ponuda za preuzimanje (a u istom periodu 2008. godine 168) u ukupnoj vrednosti od 1.436.456.534 dinara (u istom periodu 2008. godine ova vrednost iznosila je 10.133.757.237 dinara). Od toga realizovano je 67 ponuda ili 1,4 milijarde dinara i oko 20 realizovanih do kraja godine ili ukupno 87. Ovo ukazuje da je u periodu pre 2007 godine preuzeto oko 100 akcionarskih društava.
Vlasnička i upravljačka struktura menja se u značajnoj meri. Mali i brojni akcionari polako nestaju, a novi vlasnici kapitala koncentrišu vlasništvo i postaju jedini vlasnici akcionarskih društava. Ne stoji argument da brojnost akcionara otežava upravljanje i efikasno poslovanje akcionarskih društava jer je Zakonom dato pravo akcionarskim društvima da u statutima i osnivačkim aktima unesu klauzula da zastupnik u skupštini akcionara može biti lice koje na osnovu dobijenih punomoćja raspolaže sa određenim brojem glasova, na primer sa najmanje 10.000, 50.000 ili 100.000 akcija sa pravom glasa, što znači da pojedinačno akcionari ne učestvuju u donošenju odluka, već njihovi punomoćnici, koji nisu brojni, a kod nas i nema tako velikih firmi kao u razvijenim tržišnim privredama, pa ni brojnih akcionara. U praksi, u radu skupštine akcionara obaj broj kreće od tri do 20 lica, u zavisnosti od broja izdatih akcija i broja akcionara. Na primer ako jedno akcionarsko društvo ima 1.800.000 izdatih akcija i ako jedno lice na osnovu punomoćja raspolaže sa 100.000 glasova, odnosno akcija sa pravom glasa onda skupštinu akcionara čini 18 lica.
Tržišna cena akcije u ponudi za preuzimanje kao mehanizam zaštite vlasnika akcija deluje na sledeći način:
• u slučaju sticanja akcija putem ponude za preuzimanje sticalac je dužan da plati cenu koja je viša od prosečne ponderisane cene ili poslednje tržišne cene predmetnih akcija,
• u slučajevima kada je ponuđač ili lica koja sa njim deluju pre objavljivanja ponude za preuzimanje stekao akcije po ceni višoj od prosečne ponderisane u poslednja tri meseca dužan je da ponudi najvišu cenu po kojoj je stekao akcije u poslednjih 12 meseci (i ta zaštita prestaje jer već ističe 12 meseci od početka pada tržišta),
• ili cenu po kojoj je u poslednje dve godine pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja stekao akcije ciljnog društva u tom periodu u visini najmanje 10%, a pod uslovom da je ta cene viša od prosečne ponderisane.
Primer: Nominalna vrednost jedne akcije je 600,00 dinara, knjigovodstvena vrednost je 4.800,00 dinara, prosečna ponderisana 6.900,00 dinara, poslednja tržišna 7.200,00 dinara, najviša u poslednjih 12 meseci, i prosečna ponderisana i lica koja sa njim zajednički deluju u poslednje dve godine i stekli su 10% akcija ciljnog društva, pa ponuđač plaća 7.200 dinara (a inače već poseduje preko 80% akcija). U ovom slučaju je zaštićen interes akcionara, jer se radi o cenama formiranim u 2008. godini, a ponuđač ima interesa da stekne preostale akcije. |
Osnovni princip Zakona je da predmet preuzimanja mogu biti akcionarska društva sa čijim akcijama se trgovalo na organizovanom tržištu poslednja tri meseca pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja sa stanovišta određivanja cene akcija po kojoj se vrši preuzimanje ugrožen je u uslovima ekonomske krize, kada inače opada promet i broj transakcija. Činjenica je da se postupak preuzimanja odvija i u uslovima ekonomske krize - u manjem intenzitetu i obimu (koji ipak nije zanemarljiv u uslovima kada je tržište u padu), kao i da je prosečna ponderisana cena akcija na organizovanom tržištu, odnosno poslednja tržišna cena, pre objavljivanja obaveštenja o nameri preuzimanja, daleko niža od knjigovodstvene pa čak i od nominalne vrednosti. U toj situaciji su ugroženi mali akcionari koji su možda zbog teške materijalne situacije prinuđeni da prodaju svoje akcije, jer ne deluju zaštitni mehanizmi, kao ni tržišni zakoni.
Primer: Nominalna vrednost 3.000,00 dinara, knjigovodstvena vrednost 4.100,00 dinara, prosečno ponderisana vrednost je 1.000,00 dinara, poslednja tržišna je 1.000,00 dinara, prosečna cena po kojoj je u poslednje dve godine stekao najmanje 10% akcija je 1.000,00 dinara, a nije bilo trgovanja u prethodnih 12 meseci, pa je i cena koju ponuđač plaća 1.000,00 dinara, a ova cena će biti osnov i za prinudnu kupovinu, kada će tržišne cene akcija na tržištu biti veće od cene iz ponude za preuzimanje. |
Primer: Kada se trgovanje odvija krajem 2009. godine: nominalna vrednost jedne akcije 1.000,00 dinara, knjigovodstvena 2.100,00 dinara, a prosečna ponderisana na zatvaranju u poslednja tri meseca je 700,00 dinara, najviša cena koju je stekao u poslednjih 12 meseci je 700,00 dinara (što je ujedno i jedina cena u toku 12 meseci), pa ponuđač plaća 700 dinara po jednoj akciji, a inače poseduje preko 70% akcija. Ako stekne 95% akcija ciljnog društva ova cena će biti osnov za prinudnu prodaju kada cene na tržištu budu veće od cene iz ponude za preuzimanje ili će većinski vlasnik imati interes da objavi ponudu za preuzimanje za preostali broj akcija, po većoj ceni od one iz prethodne ponude kako bi ostvario svoj cilj da postane jedini vlasnik akcionarskog društva. |
Primer: Kada deluje interes ponuđača i tržišna cena: nominalna vrednost jedne akcije 1.000,00 dinara, knjigovodstvena vrednost 2.700,00 dinara, prosečna ponderisana cena u protekla tri meseca, krajem 2009. godine je 700,00 dinara, poslednja tržišna cena na zatvaranju je 700,00 dinara, cena koju ponuđač plaća je 1.100,00 dinara po jednoj akciji. Ponuđač i lica koja sa njim deluju već poseduju preko 90% akcija (ali ne i 95%) i imaju interes da plate veću cenu od tržišne jer očekuju i žele postići 100% vlasništvo, a ako steknu 95% vlasništva, onda je ova cena osnov za prinudnu prodaju. |
Uprkos brojnim objašnjenjima, ostaju otvorena pitanja kao što su utvrđeni cenzus većinskog vlasnika, prinudna prodaja akcija sa stanovišta zaštite vlasništva i funkcionisanja finansijskog tržišta, kriterijumi za utvrđivanje cena u ponudi za preuzimanje, valjanost odluka i pravo glasa sticaoca akcija do suspenzije prava glasa nad akcijama za koje nije podneta ponuda za preuzimanje akcionarskog društva, uloga kastodi banke u postupku preuzimanja, preuzimanje društava u slučajevima kada postoji obaveza povraćaja imovine (restitucija), sticanje akcija stečajnog dužnika u stečajnom postupku, veća ovlašćenja Komisije.
Iz navedenog se može zaključiti da ima osnova da se razmotri mogućnost suštinskih izmena i dopuna Zakona na osnovu prakse u toku tri godine.