PRAVILNIKO OPŠTIM OSNOVAMA ŠKOLSKOG PROGRAMA("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 5/2004)  | 
 
Ovim pravilnikom utvrđuju se Opšte osnove školskog programa po ciklusima u osnovnom obrazovanju i vaspitanju i vrstama i obrazovnim profilima u srednjem obrazovanju i vaspitanju.
Opšte osnove iz člana 1 ovog pravilnika odštampane su uz ovaj pravilnik i čine njegov sastavni deo.
Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Prosvetnom glasniku".
OPŠTE OSNOVE ŠKOLSKOG PROGRAMA
Opšte osnove školskog programa jesu osnova za: utvrđivanje osnova programa po ciklusima u osnovnom i vrstama srednjeg obrazovanja i vaspitanja; donošenje programa završnih i maturskih ispita; donošenje školskog programa i utvrđivanje kriterijuma vrednovanja kvaliteta obrazovanja i vaspitanja.
Osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje ostvaruje se na osnovu školskog programa koji škola donosi u skladu sa zakonom.
Pod školskim programom podrazumevaju se svi sadržaji, procesi i aktivnosti usmereni na ostvarivanje ciljeva i ishoda obrazovanja i vaspitanja, propisani na republičkom i školskom nivou.
Opšte osnove školskog programa mogu da se menjaju saglasno stečenim iskustvima u primeni školskog programa, objektivnim pokazateljima uspešnosti i kvaliteta, stvarnim i projektovanim potrebama društva i obrazovnog sistema.
Opšte osnove školskog programa predstavljaju osnovu za izradu posebnih osnova školskog programa za svaku godinu primene školskog programa.
Školski program škole sastoji se od opšteg i posebnog dela.
Zastupljenost nastave opšteg i posebnog dela školskog programa određena je Zakonom i posebnim osnovama školskog programa za svaki razred.
Obavezni broj časova na godišnjem nivou propisuje se posebnim osnovama školskog programa.
1. OPŠTI PRINCIPI, CILJEVI I ISHODI
|  
  1.1  | 
  
  Opšti principi obrazovanja i vaspitanja  | 
 |
|  
  
  | 
  
  Opšti principi obrazovanja i vaspitanja su:  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poštovanje nepovredivosti ljudskog života i individualne vrednosti, identiteta i integriteta svakog ljudskog bića;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  jednaka vrednost svakog i jednakopravnost svih;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažavanje i poštovanje svih učesnika u obrazovnom procesu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poštovanje i negovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda i prava deteta;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažavanje i poštovanje ličnosti i ličnih svojstava, uzrasnih i razvojnih karakteristika učenika i individualnih razlika među učenicima u pogledu načina učenja i brzine napredovanja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  pravednost, pravičnost i solidarnost;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  decentralizacija, demokratizacija i profesionalizacija;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  dostupnost i kvalitet;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  odgovornost učesnika u obrazovnom procesu i nosilaca interesa u obrazovanju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poštovanje, negovanje i odgovornost za održanje i unapređivanje prirodne i socijalne sredine;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  obrazovanje je doživotni proces.  | 
 
|  
  
  | 
  
  Principi na kojima se zasniva obrazovni proces:  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  obrazovanje priprema za informaciono, tehnološki napredno, globalno društvo;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  obrazovanje se ostvaruje kombinovanjem disciplinarnog i integrisanog pristupa;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  obrazovanje se ostvaruje aktivnim, kooperativnim i participativnim metodama nastave i učenja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  kvalitet i efikasnost obrazovanja i uspeh u obrazovanju određuju se stepenom ostvarenosti ishoda;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  obrazovanje se ostvaruje u razvojno i obrazovno podsticajnom okruženju.  | 
 
1.2 Opšti ciljevi obrazovanja i vaspitanja
Obrazovanje i vaspitanje razvija znanja, veštine, stavove i vrednosti koje osposobljavaju učenika da uspešno zadovoljava sopstvene potrebe i interese, razvija sopstvenu ličnost i potencijale, uz poštovanje drugih osoba, njihovog identiteta, potreba i interesa i aktivno i odgovorno učestvuje u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu i doprinosi demokratskom, ekonomskom i kulturnom razvoju društva.
Obrazovanje i vaspitanje se ostvaruje sa ciljem da svakom učeniku omogući:
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvoj svih aspekata ličnosti, u skladu sa razvojnim potrebama, potencijalima i interesovanjima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  da upozna sebe i da samostalno, promišljeno i odgovorno donosi odluke koje se tiču sopstvenog razvoja i budućeg života, i promišljeno i odgovorno učestvuje u donošenju odluka društvenih grupa i zajednice koje pripada;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznavanje i razumevanje prirodnog i društvenog okruženja, njihove međusobne povezanosti i sopstvenog mesta u njima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvoj osećanja pripadnosti socijalnim grupama i društvu kao celini, kao i osećanje pripadnosti širem evropskom prostoru.  | 
 
|  
  Obrazovanje i vaspitanje se ostvaruje sa ciljem da svakog učenika osposobi za:  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  kontinuirano obrazovanje, u skladu sa vlastitim potrebama, interesima, potencijalima i interesovanjima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uspešno suočavanje sa izazovima savremenog sveta i života i izazovima budućnosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izbor i sticanje profesije, u skladu sa sposobnostima, interesovanjima i ekonomskim okruženjem, osiguranje zaposlenja i ostvarivanje sopstvenih prihoda;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izgradnju i usvajanje vrednosnih stavova;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  aktivno učešće u očuvanju i negovanju sopstvene tradicije i kulture, kao i tradicije i kulture drugih;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  zaštitu sopstvenih potreba i interesa, razvoj i očuvanje sopstvene autonomije i integriteta, uz poštovanje autonomije i integriteta drugih osoba;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažavanje, saradnju i solidarnost sa pripadnicima različitih socijalnih, etničkih i kulturnih grupa i aktivno učešće u razvoju i očuvanju društvene kohezije;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  fizički aktivan i zdrav način života i kreativno korišćenje slobodnog vremena;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  buduće partnerske odnose, bračni i porodični život i odgovorno roditeljstvo;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  aktivno učešće u zaštiti i očuvanju prirode i prirodnih resursa.  | 
 
|  
  Opšti ciljevi muzičkog i baletskog obrazovanja i vaspitanja  | 
 ||
|  
  Muzičko i baletsko obrazovanje i vaspitanje ostvaruju se sa ciljem da svakom učeniku omoguće:  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvoj reproduktivno-kreativnih i estetskih aspekata ličnosti u skladu sa razvojnim potrebama, umetničkim potencijalima i interesovanjima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  da upozna sebe i da samostalno, promišljeno i odgovorno donosi odluke koje se tiču prvenstveno umetničkog razvoja i budućeg života;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  da se opredeli i osposobi za određenu umetničku profesiju, da osigura umetničko angažovanje (zaposlenje) i ostvaruje sopstvene prihode;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznavanje i razumevanje društvenog i kulturnog okruženja, njihove međusobne povezanosti i sopstvenog mesta u njima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvoj osećanja pripadnosti društvu i kulturi kao celini i osećanja pripadnosti širem evropskom društvenom i kulturnom prostoru.  | 
 
|  
  Muzičko i baletsko obrazovanje i vaspitanje ostvaruju se sa ciljem da svakog učenika osposobe za:  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  kontinuirano umetničko obrazovanje u skladu sa sopstvenim potrebama, interesima, potencijalima i interesovanjima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izgradnju i očuvanje lične umetničke autonomije i integriteta;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uspešno suočavanje sa izazovima budućeg umetničkog života;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  kreativno korišćenje slobodnog vremena i amatersko bavljenje umetnošću;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  usvajanje i izgradnju opštekulturnih i civilizacijskih vrednosnih stavova koji proizilaze iz nacionalne, evropske i svetske kulturne baštine;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  očuvanje i prenošenje vlastitog kulturnog nasleđa;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  aktivan doprinos razvoju, očuvanju i negovanju vlastite tradicije i kulture;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažavanje, saradnju i solidarnost sa pripadnicima različitih etničkih i kulturnih grupa;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  doprinos integraciji u ukupne evropske kulturne i umetničke tokove.  | 
 
|  
  1.3  | 
  
  Opšti ishodi obrazovanja i vaspitanja  | 
 |
|  
  Nakon završetka osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja učenik će:  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da efikasno komunicira na srpskom jeziku, maternjem jeziku i bar jednom stranom jeziku;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  posedovati matematičku pismenost;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da uočava, analizira i rešava probleme;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da postavlja realne i ostvarljive ciljeve i planski i odgovorno radi na njihovoj realizaciji;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da učestvuje u timskom radu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti informatički pismen i sposoban da informacione tehnologije koristi na svrsishodan, efikasan i odgovoran način;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  posedovati sistem osnovnih znanja o prirodnom i društvenom okruženju i svom mestu u njima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznavati svoje sposobnosti i osobine, poštovati sebe i biti sposoban da upravlja sopstvenim razvojem i životom;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  posedovati ličnu autonomiju i integritet;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  posedovati osećanje socijalne pripadnosti i privrženosti sopstvenoj porodici, naciji i kulturi, poznavati tradiciju i učestvovati u njenom očuvanju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznavati i poštovati identitet, kulturu i tradiciju drugih socijalnih grupa i zajednica i biti sposoban i zainteresovan da komunicira i sarađuje sa njihovim pripadnicima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da jezikom umetnosti izrazi sopstvena osećanja, vrednosti i pogled na svet;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da razume različite forme i medije umetničkog izražavanja i komunikacije;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti odgovoran prema sopstvenom zdravlju i njegovom unapređivanju i sposoban za samostalno i organizovano bavljenje fizičkom aktivnošću;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti odgovoran prema očuvanju i unapređivanju kvaliteta životne sredine;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažavati i poštovati druge osobe;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznavati i uvažavati osnovna ljudska prava i prava deteta i biti sposoban da aktivno učestvuje u njihovom ostvarivanju.  | 
 
|  
  Opšti ishodi muzičkog i baletskog obrazovanja i vaspitanja  | 
 ||
|  
  Na kraju završenog muzičkog obrazovanja učenik će:  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da svira odnosno peva dela određenog stepena zahtevnosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da solistički ili u ansamblima svira odnosno peva određena dela;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da shvati umetnost posebno muziku kao integralni deo života i kulturnog nasleđa;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da razume i vrednuje različite aspekte muzičkog delovanja i primenjuje stečena znanja u različitim životnim situacijama;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvijati i koristiti smisao za lepo;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti osposobljen za nastavak muzičkog školovanja.  | 
 
|  
  Na kraju završenog baletskog obrazovanja učenik će:  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da prepoznaje i koristi različite tehnike i stilove baletskog umetničkog izražavanja kroz tradicionalnu, klasičnu i savremenu igru;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  u potpunosti vladati tehnikama klasičnog baleta, savremene ili narodne igre;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti sposoban da izražava sopstvene potencijale kroz solo igru ili igru u ansamblu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  biti psihofizički pripremljen za scenski nastup.  | 
 
2. OBRAZOVNE OBLASTI
Obrazovne oblasti su srodni domeni znanja koji osiguravaju integrisan obrazovni i vaspitni program sa ciljem da se:
|  
  -  | 
  
  sadržaji, procesi i aktivnosti usklade sa uzrasnim, razvojnim i saznajnim karakteristikama, mogućnostima i potrebama učenika;  | 
 
|  
  -  | 
  
  omogući povezivanje znanja, razvoj formativnih, generativnih i transfernih znanja i postupnost u izgradnji sistema pojmova;  | 
 
|  
  -  | 
  
  nastava ostvaruje tematskim i problemskim pristupom.  | 
 
Obrazovne oblasti su: Društvene nauke i filozofija, Jezik, književnost i komunikacija, Matematika, prirodne nauke i tehnologija, Umetnosti i Fizičko i zdravstveno vaspitanje.
Obrazovna oblast Društvene nauke i filozofija doprinosi razvijanju znanja, veština, stavova i vrednosti koji su neophodni za razvoj autonomne, humane, harmonične i interkulturno usmerene ličnosti sposobne da se snalazi u složenim uslovima društva i da kao odgovoran građanin doprinosi razvoju svoje zajednice.
Obrazovna oblast Jezik, književnost i komunikacija sa podoblastima: maternji jezik, srpski jezik kao nematernji jezik, strani jezici i klasični jezici, doprinosi razvoju kompetencija u komunikaciji i podstiču opšti razvoj intelektualnih i kreativnih sposobnosti.
Obrazovna oblast Matematika, prirodne nauke i tehnologija podstiče radoznalost, sistematičnost, kreativnost, dovitljivost, samouverenost i istrajnost, istraživačku aktivnost, apstraktno mišljenje i doprinose razvijanju znanja, mnogobrojnih veština i sposobnosti (korišćenja brojeva i merenja, konstrukcije i prostorne interpretacije, uopštavanja, rešavanja složenih i praktičnih problema itd).
Obrazovna oblast Umetnosti stvara prirodan okvir za nesmetano istraživanje, izražavanje i komunikaciju kroz opažanje, imaginaciju i stvaranje, ključne aspekte obrazovanja u oblasti, i doprinos kvalitetu učenja i u drugim obrazovnim oblastima.
Obrazovna oblast Fizičko i zdravstveno vaspitanje doprinosi sticanju znanja, veština, stavova i vrednosti potrebnih za skladan psihofizički razvoj, očuvanje i unapređivanje zdravlja, zdrav način života i odgovorno ponašanje koje vodi zdravlju.
2.1 Ciljevi obrazovnih oblasti
|  
  
  | 
  
  Zajednički ciljevi svih obrazovnih oblasti su da učenik:  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  stiče i unapređuje znanja, veštine, stavove i vrednosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvija sposobnosti za logičko, apstraktno, kritičko i kreativno mišljenje, istraživanje i rešavanje problema i kritičko promišljanje stvarnosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvija samostalnost, istrajnost, odgovornost, znanja o sebi i pozitivnu sliku o sebi;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume sličnosti i različitosti pojedinaca i grupa, uvažava drugačije od sebe i uspostavlja pozitivne socijalne interakcije;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  unapređuje znanja o sopstvenoj kulturi i drugim savremenim i klasičnim kulturama, tradiciji i univerzalnim vrednostima humanističke baštine;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvija sposobnost za usavršavanje u ličnom, obrazovnom, profesionalnom, društvenom, javnom i drugim domenima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ovlada informacionim tehnologijama.  | 
 
|  
  
  | 
  
  Ciljevi obrazovne oblasti Društvene nauke i filozofija:  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razumevanje pojava i procesa u društvu i prirodi i njihove povezanosti u prostoru i vremenu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  primena znanja, veština i stavova stečenih u oblasti društvenih nauka i filozofije u različitim okolnostima.  | 
 
|  
  
  | 
  
  Ciljevi obrazovne oblasti Jezik, književnost i komunikacija:  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvijanje i unapređivanje jezičkih sposobnosti i znanja i osposobljavanje učenika da efikasno komunicira koristeći različite forme diskursa društvene zajednice u kojoj se određeni jezik govori;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  unapređivanje znanja o književnoj tradiciji i univerzalnim vrednostima višejezičnosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  negovanje ličnog izraza i komunikativnosti.  | 
 
|  
  
  | 
  
  Ciljevi obrazovne oblasti Matematika, prirodne nauke i tehnologija:  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvijanje osnova naučne pismenosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razumevanje pojava na temelju naučnih znanja prirodnih nauka;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  formiranje matematičke kulture;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  sticanje znanja o prirodnim resursima i značaju ekološke ravnoteže.  | 
 
|  
  
  | 
  
  Ciljevi obrazovne oblasti Umetnosti:  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznavanje i korišćenje različitih formi umetničkog izražavanja (vizuelne umetnosti, muzika, drama i pokret) i razmenjivanje sopstvenih osećanja i ideja u različitim umetničkim medijima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razumevanje jezika i mogućnosti različitih medija umetničkog izražavanja u tradicionalnom i savremenom kontekstu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  sticanje i razvijanje osetljivosti za različite umetničke vrednosti (estetske i duhovne dimenzije ljudskog iskustva) i svesti o njima kroz upoznavanje umetničke tradicije i kulture ovog i drugih naroda.  | 
 
|  
  
  | 
  
  Ciljevi obrazovne oblasti Fizičko i zdravstveno vaspitanje:  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  sticanje znanja, veština, stavova i vrednosti neophodnih za skladan psihofizički razvoj i očuvanje i unapređivanje zdravlja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvijanje motoričkih sposobnosti, umenja i navika u skladu sa uzrasnim i individualnim karakteristikama;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  osposobljavanje za samostalno vežbanje u slobodno vreme;  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razvijanje kreativnosti kroz pokret.  | 
 
 2.2 Ciljevi i ishodi po obrazovnim oblastima
 Društvene nauke i filozofija
 Prvi ciklus
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik će:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Razumevanje pojava i situacija vezanih za neposredno društveno i prirodno okruženje  | 
  
  1.1.  | 
  
  poznavati osnovne karakteristike neposrednog prirodnog i društvenog okruženja i njihovu povezanost (reljef, vremenske prilike, prirodna bogatstva, naselja);  | 
 
|  
  
  | 
  
  1.2.  | 
  
  razumeti šta je to što povezuje pojedince u porodici, domu, dvorištu - zgradi, školi, naselju i zavičaju;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.3.  | 
  
  razumeti uloge, prava i obaveze unutar grupa kojima pripada;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.4.  | 
  
  razumeti značaj postojanja pravila u grupi i učestvovati u njihovom donošenju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.5.  | 
  
  primenjivati pravila ponašanja u grupi.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Razumevanje i uvažavanje sličnosti i razlika među pojedincima i grupama  | 
  
  2.1.  | 
  
  uvažavati razlike među pojedincima po izgledu, uzrastu, interesovanjima, polu, boji kože (rasi), jeziku, veri;  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.2.  | 
  
  prepoznavati i poštovati tradiciju društvenih grupa u neposrednom okruženju;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.3.  | 
  
  umeti da opiše zanimanja ljudi u svom okruženju i poslove koje obavljaju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.4.  | 
  
  biti upoznat sa dečjim pravima i načinima njihovog ostvarivanja.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Korišćenje različitih socijalnih veština u neposrednom društvenom okruženju  | 
  
  3.1.  | 
  
  razumeti svoja osećanja i potrebe i osećanja i potrebe drugih;  | 
 
|  
  
  | 
  
  3.2.  | 
  
  primenjivati pravila pristojnog ponašanja u komunikaciji sa vršnjacima i odraslima;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  3.3.  | 
  
  sarađivati u grupi i učestvovati u rešavanju zajedničkih zadataka i problema;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.4.  | 
  
  biti sposoban da u odeljenju izrazi svoje mišljenje;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.5.  | 
  
  biti sposoban da javno istupa u odeljenju, razredu, školi, itd;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.6.  | 
  
  pomagati i prihvatati pomoć vršnjaka i odraslih;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.7.  | 
  
  poštovati i primenjivati saobraćajna pravila, signalizaciju (pravila kretanja ulicom i otvorenim drumom, pravila prelaženja preko ulice: semafor i pešački prelaz) i koristiti prevozna sredstva.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Osposobljavanje i snalaženje u prostoru i vremenu  | 
  
  4.1.  | 
  
  imenovati i odrediti glavne strane sveta prema Suncu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  4.2.  | 
  
  umeti da prikaže slikom i modelom objekte iz prirode i prepozna ih na geografskoj karti (boje za reljef, vode, granice, oznaka za naselje);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.3.  | 
  
  biti sposoban da se snalazi u toku dana, sedmice, meseca i godine i imenovati deceniju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.4.  | 
  
  vremenski organizovati svoje aktivnosti, samostalno i uz pomoć odraslih;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.5.  | 
  
  razumeti socijalnu potrebu za merenjem vremena (organizovanje rada i slobodnog vremena);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.6.  | 
  
  znati da opiše različite aktivnosti ljudi u različitim godišnjim dobima.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  5.  | 
  
  Osposobljavanje za samostalno učenje i dolaženje do informacija  | 
  
  5.1.  | 
  
  koristiti izvore informisanja kao što su: slike, fotografije, knjige, časopisi, TV, radio, CD, internet i informacije od osoba iz neposrednog okruženja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.2.  | 
  
  prepoznati sopstvene teškoće u učenju i tražiti pomoć od učitelja, vršnjaka, roditelja - staratelja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.3.  | 
  
  postavljati pitanja i tražiti odgovore;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.4.  | 
  
  izvoditi jednostavna istraživanja (lična prošlost, prošlost roditelja - staratelja, prošlost i sadašnjost prostora u kome živi i uči, sezonske promene - godišnja doba u mestu u kome živi);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.5.  | 
  
  izabrati način na koji će učiti i koristiti slobodno vreme.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  6.  | 
  
  Razvijanje odgovornog odnosa prema sebi i okruženju  | 
  
  6.1.  | 
  
  ostvariti svoje potrebe na način koji ne ugrožava druge;  | 
 
|  
  
  | 
  
  6.2.  | 
  
  izvršavati svoje obaveze u školi i porodici;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.3.  | 
  
  prepoznavati načine na koje čovek utiče na svoje okruženje (izgradnja naselja, puteva, brana, mostova, uticaj na vegetaciju, itd.) i okruženje na njega (uticaj vremenskih prilika, kvaliteta vazduha, vode, hrane);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.4.  | 
  
  znati da čuva i uređuje prostor u kom živi i uči;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.5.  | 
  
  razvijati odgovoran odnos prema kulturnom nasleđu.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  Društvene nauke i filozofija  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik će:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Razumevanje povezanosti prirodnog okruženja sa društvenim i kulturnim pojavama na određenoj teritorijalnoj celini  | 
  
  1.1.  | 
  
  razumeti osnovne prirodne (reljef, klima, vode, zemljište, biljni i životinjski svet) i društvene (stanovništvo, naselja, privredne delatnosti) karakteristike teritorijalne celine uz korišćenje karte;  | 
 
|  
  
  | 
  
  1.2.  | 
  
  poznavati i razumeti prirodne i društvene karakteristike geografske regije u kojoj živi;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.3.  | 
  
  razumeti prirodne i društvene karakteristike regija Srbije i Crne Gore, Balkana i Sredozemlja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.4.  | 
  
  znati uticaj prirodnog okruženja na način života i rada ljudi;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.5.  | 
  
  umeti da objasni kako ljudske aktivnosti utiču na promene u prirodnom i društvenom okruženju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.6.  | 
  
  imenovati i razlikovati kulture i civilizacije koje su postojale u njegovoj regiji, Srbiji, Balkanu i Sredozemlju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.7.  | 
  
  umeti da objasni značaj zaštite, očuvanja i unapređivanja prirodne sredine.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Razumevanje karakteristika društvenih grupa i određivanje svoje pripadnosti različitim društvenim grupama  | 
  
  2.1.  | 
  
  poznavati i razlikovati etničke grupe u svojoj regiji, Srbiji, Balkanu i Sredozemlju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.2.  | 
  
  umeti da opiše osnovne karakteristike etničkih grupa kojima pripada (prostor na kome grupa živi, jezik, običaji, tradicija, konfesija, itd.);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.3.  | 
  
  biti u stanju da odredi svoju nacionalnu pripadnost i imenuje druge nacije u svom okruženju;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.4.  | 
  
  umeti da opiše osnovne karakteristike drugih društvenih grupa kojima pripada (po srodstvu, aktivnostima, interesovanjima, mestu stanovanja, itd.);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.5.  | 
  
  uvažavati sebe, druge ljude i kulturno će se ophoditi prema njima.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Razumevanje i primena prostornih i vremenskih odrednica  | 
  
  3.1.  | 
  
  razumeti i primenjivati vremenske odrednice - datum, godina i decenija;  | 
 
|  
  
  | 
  
  3.2.  | 
  
  umeti da definiše vek i milenijum;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.3.  | 
  
  koristiti kalendarsko računanje vremena (decenija);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.4.  | 
  
  imenovati, razlikovati i koristiti istorijske izvore (pisane, materijalne i usmena predanja);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.5.  | 
  
  koristiti geografske i istorijske karte.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Osposobljavanje za samostalno učenje i istraživanje  | 
  
  4.1.  | 
  
  pronalaziti i koristiti različite izvore informacija - štampane, elektronske, vizuelne, zvučne, itd;  | 
 
|  
  
  | 
  
  4.2.  | 
  
  samostalno i u grupi rešavati zadatke i istraživati, prikupljajući različite podatke (o promenama u prostoru na kome živi, u društvenim grupama kojima pripada, itd.);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.3.  | 
  
  razvijati vlastite strategije uspešnog učenja (razlikovanje bitnog od nebitnog, analiziranje podataka, samostalno zaključivanje, itd.);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.4.  | 
  
  biti u stanju da postavlja pitanja, pronalazi odgovore i identifikuje teškoće na koje nailazi pri rešavanju problema;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.5.  | 
  
  umeti da proceni uloženi trud i postignuće.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  5.  | 
  
  Aktivno učestvovanje u životu grupa lokalne zajednice u skladu sa svojim interesovanjima i sposobnostima  | 
  
  5.1.  | 
  
  prepoznati svoje sposobnosti, prema njima usmeriti svoja interesovanja i ostvarivati ih na način koji ne ugrožava druge;  | 
 
|  
  
  | 
  
  5.2.  | 
  
  sarađivati sa drugima (rad u grupi, rad u timu, itd.);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.3.  | 
  
  biti u stanju da saoseća i pomaže vršnjacima i drugim ljudima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.4.  | 
  
  moći da rešava vršnjačke sukobe na nenasilan način;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.5.  | 
  
  biti u stanju da izrazi svoja osećanja i ovlada načinima za prevazilaženje neprijatnih emocionalnih stanja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.6.  | 
  
  poštovati različita zanimanja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.7.  | 
  
  znati da postoje dečja prava i preuzimaće odgovarajuće obaveze u skladu sa svojim uzrastom;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.8.  | 
  
  biti u stanju da se stara o životinjama tako što će ih hraniti, čuvati i neće ih povređivati;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.9.  | 
  
  učestvovati u akcijama očuvanja, unapređivanja i zaštiti životne sredine (negovanje biljaka, učestvovanje u akcijama pošumljavanja, sakupljanja sekundarnih sirovina, čišćenja okoline i racionalno korišćenje vode i električne energije, itd.)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  Društvene nauke i filozofija  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik će:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Razumevanje i snalaženje u sadašnjosti na osnovu poznavanja sličnosti, specifičnosti i povezanosti društvenih pojava i procesa u prostoru i vremenu (Srbija i Crna Gora, Evropa, svet)  | 
  
  1.1.  | 
  
  usvojiti osnovne pojmove društvenih nauka (kultura, društvo, narod, država, stanovništvo, privreda, razvojnost, revolucija, vek, milenijum);  | 
 
|  
  
  | 
  
  1.2.  | 
  
  znati osnovne činioce društvenih pojava i procesa (prirodna i geografska sredina, nauka, tehnologija, kultura, politika, ličnosti);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  1.3.  | 
  
  znati događaje i ličnosti koji su obeležili istorijske periode u opštoj i nacionalnoj istoriji (stari vek, srednji vek, novi vek, savremeno društvo);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.4.  | 
  
  znati da smesti ličnosti, pojave i procese u istorijske periode;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.5.  | 
  
  biti u stanju da uoči povezanost pojava i procesa na svetskom i nacionalnom nivou u prošlosti i sadašnjosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.6.  | 
  
  znati da poveže pojave i procese na lokalnom i nacionalnom nivou;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.7.  | 
  
  biti sposoban da uoči da su pojave i procesi na lokalnom i nacionalnom nivou povezani sa pojavama i procesima na regionalnom i svetskom nivou;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.8.  | 
  
  znati da uočava vezu društvenih i kulturnih vrednosti u prošlosti i sadašnjosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.9.  | 
  
  prepoznavati fizičke karakteristike uslovljene geografskom sredinom;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.10.  | 
  
  poštovati posebnosti svojih i drugih društvenih i kulturnih zajednica.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Razumevanje međuzavisnosti pojedinca, društva i kulture  | 
  
  2.1.  | 
  
  poznavati načine na koje društvo i kultura utiču na formiranje ličnosti i ponašanja pojedinca;  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.2.  | 
  
  shvatiti ulogu pojedinca u formiranju društva;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.3.  | 
  
  prihvatiti i uvažavati drugog i druge bez obzira na rasne, nacionalne, verske, rodne (polne) i ostale razlike;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.4.  | 
  
  odabrati načine svog učestvovanja u životu zajednice.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Razumevanje povezanosti različitih naučnih disciplina  | 
  
  3.1.  | 
  
  biti sposoban da analizira istorijske izvore, istorijske i geografske karte;  | 
 
|  
  
  | 
  
  3.2.  | 
  
  biti u stanju da razlikuje naučnu istorijsku i geografsku literaturu od naučno-popularne i umetničke literature;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.3.  | 
  
  uočiti povezanost između društvenih i kulturnih promena i razvoja nauke;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.4.  | 
  
  povezivati i koristiti znanja iz različitih naučnih oblasti u razumevanju društvenih pojava i procesa.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Snalaženje u institucijama posredstvom kojih ljudi zadovoljavaju lične i zajedničke potrebe  | 
  
  4.1.  | 
  
  poznavati društvene ustanove kojima se zadovoljavaju lične i zajedničke potrebe (škola, bolnica, opština, sud, pošta, banka, pozorište, muzej, biblioteka, bioskop, itd.);  | 
 
|  
  
  | 
  
  4.2.  | 
  
  poznavati načine na koje društvene i institucije kulture služe zadovoljenju ličnih i zajedničkih potreba;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.3.  | 
  
  koristiti društveno i kulturno prihvatljive načine zadovoljavanja ličnih i zajedničkih potreba;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.4.  | 
  
  ostvarivati dečja prava, poznavati osnovna ljudska prava i zalagati se za njihovo poštovanje;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.5.  | 
  
  poznavati značaj i ulogu međunarodnih organizacija (Crveni krst, Crveni polumesec, OUN, Unesko, Unicef, itd.);  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  5.  | 
  
  Osposobljavanje za samostalno učenje i istraživanje  | 
  
  5.1.  | 
  
  biti u stanju da razlikuje predrasude od naučnih znanja o društvenim i kulturnim pojavama i procesima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  5.2.  | 
  
  biti u stanju da razlikuje mitsku od naučne interpretacije društvenih i kulturnih pojava i procesa;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.3.  | 
  
  umeti da iskaže svoje stavove i argumentovano vodi dijalog;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.4.  | 
  
  pratiti i usmeravati procese sopstvenog učenja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.5.  | 
  
  učestvovati u grupnom radu i istraživačkim projektima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.6.  | 
  
  umeti da koristi i prikaže podatke tabelarno, grafički i shematski;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.7.  | 
  
  kritički koristiti informacije (razlikuje bitno od nebitnog, povezuje, organizuje, procenjuje sa stanovišta verodostojnosti).  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  6.  | 
  
  Odgovorno ophođenje prema sebi i aktivan odnos prema prirodnom i društvenom okruženju  | 
  
  6.1.  | 
  
  biti u stanju da doživi sebe kao ličnost, sa svim svojim osobenostima i u različitim društvenim ulogama;  | 
 
|  
  
  | 
  
  6.2.  | 
  
  razviti samopoštovanje i odgovorno se odnositi prema sebi;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  6.3.  | 
  
  razlikovati korisne od štetnih pojava po sopstvenu ličnost i svoje okruženje;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.4.  | 
  
  konstruktivno rešavati sukobe sa vršnjacima i odraslima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.5.  | 
  
  poznavati važnost racionalnog korišćenja prirodnih i kulturnih resursa i ponašati se u skladu s tim;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.6.  | 
  
  razviti odgovorno ophođenje prema kulturnom nasleđu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.7.  | 
  
  uspostaviti odgovoran odnos prema životinjama i biljkama kao jedinkama i kao vrstama.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  7.  | 
  
  Identifikovanje sopstvenih sposobnosti, veština, talenata i interesovanja u svrhe profesionalne orijentacije  | 
  
  7.1.  | 
  
  razumeti važnost profesionalnog opredeljenja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  7.2.  | 
  
  prepoznati sopstvene sposobnosti, veštine, talente i interesovanja;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  7.3.  | 
  
  postaviti realne ciljeve u izboru budućeg zanimanja.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  
  Društvene nauke i filozofija  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik će:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Poznavanje i razumevanje teorijskih osnova društvenih nauka i filozofije radi razumevanja društvenih i kulturnih pojava i procesa  | 
  
  1.1.  | 
  
  znati da navede i objasni osnovne pojmove društvenih nauka i filozofije (npr. društvo, država, kultura, ličnost, vrednosti, norme, kontinuitet i razvojnost, struktura, procesi, stanovništvo, itd.);  | 
 
|  
  
  | 
  
  1.2.  | 
  
  umeti da koristi na odgovarajući način osnovne pojmove društvenih nauka i filozofije u razumevanju i objašnjavanju društvenih i kulturnih pojava i procesa;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.3.  | 
  
  povezivati i koristiti znanja iz različitih društvenih nauka i humanističkih disciplina u razumevanju društvenih pojava i procesa;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.4.  | 
  
  razumeti teorijske i metodološke specifičnosti društvenih nauka i filozofije;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.5.  | 
  
  umeti da razlikuje vrednosne, analitičke i činjeničke iskaze;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.6.  | 
  
  uvideti potrebu za neprekidnim preispitivanjem naučnih saznanja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.7.  | 
  
  umeti da napravi razliku između naučnih i paranaučnih teorija;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.8.  | 
  
  umeti da objasni odnos nauke i tehnologije.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Poznavanje i razumevanje kontinuiteta, promenljivosti i razvojnosti društvenih i kulturnih pojava  | 
  
  2.1.  | 
  
  razumeti evolutivnu prošlost čoveka;  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.2.  | 
  
  znati da objasni dejstvo različitih društvenih i kulturnih činilaca i njihove međusobne odnose u istorijskim procesima (npr. tehnološki, demografski, psihički, ekonomski, vojni, politički, religijski);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.3.  | 
  
  razumeti i moći da objasni razvojnost društvenih i kulturnih pojava;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.4.  | 
  
  razumeti činioce kontinuiteta i promena društvenih i kulturnih pojava i umeti da ih objasni primerima (lokalna zajednica, države, regioni, kontinenti, planete);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.5.  | 
  
  znati da objasni veze između prirodnih i kulturnih pojava i procesa, između društva i prirode, u prostoru i vremenu.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Poznavanje savremenih političkih, pravnih, ekonomskih, društvenih i ustanova kulture  | 
  
  3.1.  | 
  
  razumeti ustrojstvo i funkciju savremenih:  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - političkih ustanova (država, parlament, izborni sistemi, političke stranke);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - pravnih ustanova (ustav, zakonodavstvo i pravosuđe);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - ekonomskih ustanova (novac, profit, tržište kapitala, roba i usluga, radne snage, berza, preduzeće);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - društvenih ustanova (vaspitno- obrazovne, zdravstvene, ustanove civilnog društva);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - ustanova kulture (pozorišta, muzeji, galerije, itd.);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.2.  | 
  
  biti osposobljen da koristi mogućnost ostvarivanja svojih prava i potreba putem savremenih pravnih, društvenih, političkih i ekonomskih ustanova;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.3.  | 
  
  izgrađivati i iznositi stavove o lokalnim, regionalnim, nacionalnim i svetskim problemima.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Razvijanje sposobnosti učenja, istraživanja i kritičnog mišljenja  | 
  
  4.1.  | 
  
  koristiti pisane izvore informacija (knjige, časopisi, intervjui, novinski izveštaji, statistički podaci iz popisnih anketa);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.2.  | 
  
  koristiti grafičke i likovne izvore informacija (tabele, geografske i istorijske karte, grafički prikazi, slike, video i digitalni zapisi);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.3.  | 
  
  koristiti računar kao sredstvo za pisanje, računanje, pronalaženje, obradu i prikazivanje podataka (vladati najvažnijim aktuelnim programima i umeti da se kreće po informatičkim mrežama);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.4.  | 
  
  koristiti usluge biblioteka, arhiva, muzeja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.5.  | 
  
  umeti da razlikuje bitne od nebitnih informacija i da procenjuje njihovu vrednost;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.6.  | 
  
  analizirati i obrazlagati svoje stavove;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.7.  | 
  
  argumentovano voditi dijalog;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.8.  | 
  
  primenjivati stečena znanja pri formulisanju hipoteza za istraživanje;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.9.  | 
  
  poznavati i koristiti logičke procedure u proveravanju hipoteza;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.10.  | 
  
  moći samostalno i kao član tima da učestvuje u istraživačkim projektima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.11.  | 
  
  umeti da koristi elementarne istraživačke metode društvenih nauka;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.12.  | 
  
  umeti da prati, procenjuje i upravlja procesom sopstvenog učenja.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  5.  | 
  
  Negovanje nacionalnog i kulturnog identiteta i uključivanje u različite društvene i kulturne grupe  | 
  
  5.1.  | 
  
  razumeti pojam nacionalnog, etničkog i kulturnog identiteta;  | 
 
|  
  
  | 
  
  5.2.  | 
  
  razumeti i uvažavati raznolikost grupa koje postoje u društvu i kulturi u kojoj živi;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  5.3.  | 
  
  komunicirati na društveno i kulturno prihvatljive načine;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.4.  | 
  
  uvažavati druge i učestvovati u životu različitih društvenih i kulturnih grupa;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.5.  | 
  
  poštovati rodnu ravnopravnost (ravnopravnost polova);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.6.  | 
  
  izgraditi odgovoran odnos prema kulturnom nasleđu.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  6.  | 
  
  Razvijanje samosvesti, odgovorno ophođenje prema sebi i okruženju  | 
  
  6.1.  | 
  
  poštovati sebe i druge;  | 
 
|  
  
  | 
  
  6.2.  | 
  
  graditi ličnu autonomiju, integritet, samokritičnost i upravljati sopstvenim životom;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.3.  | 
  
  štititi svoje telesno i mentalno zdravlje;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.4.  | 
  
  razumeti društvene i kulturne vrednosti i norme (etičke, pravne, estetske);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.5.  | 
  
  znati da postoje društvene i kulturne vrednosti i norme drugačije od onih koje vladaju u njegovom okruženju i razvijati odnos tolerancije prema njihovim nosiocima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.6.  | 
  
  umeti da konstruktivno razrešava sukobe;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.7.  | 
  
  izgraditi odgovoran odnos prema radu i uvažavati ljude svih profesija koje su u skladu sa društvenim i kulturnim vrednostima i normama;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.8.  | 
  
  razumeti značaj porodice i poznavati njene funkcije u društvu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.9.  | 
  
  prepoznavati pojave štetne po prirodno i društveno okruženje i angažovati se u borbi protiv njih;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.10.  | 
  
  znati da se odgovorno ophodi prema biljkama i životinjama kao jedinkama i kao vrstama.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  7.  | 
  
  Odlučivanje o profesionalnoj orijentaciji u uslovima društvene i profesionalne pokretljivosti  | 
  
  7.1.  | 
  
  razumeti pojmove tržišta i tržišta rada, društvene i profesionalne pokretljivosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  7.2.  | 
  
  prepoznavati činioce društvene i profesionalne pokretljivosti;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  7.3.  | 
  
  uzimati u obzir sopstvene sposobnosti, interesovanja, iskustva i podatke o društvenoj i profesionalnoj pokretljivosti pri odlučivanju o vlastitoj profesionalnoj orijentaciji.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  
  Društvene nauke i filozofija  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik će:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Poznavanje i razumevanje teorijskih osnova društvenih nauka i filozofije radi razumevanja društvenih i kulturnih pojava i procesa  | 
  
  1.1.  | 
  
  znati da navede i objasni osnovne pojmove društvenih nauka i filozofije (npr. društvo, država, kultura, ličnost, vrednosti, norme, kontinuitet i razvojnost, struktura, procesi, stanovništvo, itd.);  | 
 
|  
  
  | 
  
  1.2.  | 
  
  umeti da koristi na odgovarajući način osnovne pojmove društvenih nauka i filozofije u razumevanju i objašnjavanju društvenih i kulturnih pojava i procesa;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.3.  | 
  
  umeti da razlikuje vrednosne, analitičke i činjeničke iskaze;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.4.  | 
  
  umeti da razlikuje naučne i paranaučne teorije, literaturu i informacije;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  1.5.  | 
  
  razumeti odnos nauke i tehnologije.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Poznavanje i razumevanje kontinuiteta, promenljivosti i razvojnosti društvenih i kulturnih pojava  | 
  
  2.1.  | 
  
  razumeti evolutivnu prošlost čoveka;  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.2.  | 
  
  razumeti dejstvo različitih društvenih i kulturnih činilaca i njihove međusobne odnose u istorijskim procesima (npr. tehnološki, demografski, psihički, ekonomski, vojni, politički, religijski);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.3.  | 
  
  razumeti razvojnost društvenih i kulturnih pojava;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.4.  | 
  
  umeti da uoči činioce kontinuiteta i promena društvenih i kulturnih pojava;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  2.5.  | 
  
  razumeti veze između prirodnih i kulturnih pojava i procesa, između društva i prirode, u prostoru i vremenu.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Poznavanje savremenih političkih, pravnih, ekonomskih, društvenih i ustanova kulture  | 
  
  3.1.  | 
  
  poznavati ustrojstvo i funkciju savremenih:  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - političkih ustanova (država, parlament, izborni sistemi, političke stranke);  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - pravnih ustanova (ustav, zakonodavstvo i pravosuđe);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - ekonomskih ustanova, (novac, profit, tržište kapitala, roba i usluga, radne snage, berza, preduzeće);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - društvenih ustanova (vaspitno- obrazovne, zdravstvene, ustanove civilnog društva);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  - ustanova kulture (pozorišta, muzeji, galerije, itd.);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.2.  | 
  
  biti osposobljen da koristi mogućnost ostvarivanja svojih prava i potreba putem savremenih pravnih, društvenih, političkih i ekonomskih ustanova;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  3.3.  | 
  
  izgrađivati i iznositi stavove o lokalnim, regionalnim, nacionalnim i svetskim problemima.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Razvijanje sposobnosti učenja, istraživanja i kritičkog mišljenja  | 
  
  4.2.  | 
  
  koristiti pisane izvore informacija (knjige, časopisi, intervjui, novinski izveštaji, statistički podaci iz popisnih anketa);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.3.  | 
  
  koristiti grafičke i likovne izvore informacija (tabele, geografske i istorijske karte, grafički prikazi, slike, video i digitalni zapisi);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.4.  | 
  
  koristiti računar kao sredstvo za pisanje, računanje, pronalaženje, obradu i prikazivanje podataka (vladati najvažnijim aktuelnim programima i umeti da se kreće po informatičkim mrežama);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.5.  | 
  
  koristiti usluge biblioteka i muzeja;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.6.  | 
  
  umeti da razlikuje bitne od nebitnih informacija;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.7.  | 
  
  analizirati i obrazlagati svoje stavove;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.8.  | 
  
  argumentovano voditi dijalog;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.9.  | 
  
  moći samostalno i kao član tima da učestvuje u jednostavnim istraživačkim projektima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  4.10.  | 
  
  umeti da prati, procenjuje i upravlja procesom sopstvenog učenja.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  5.  | 
  
  Negovanje nacionalnog i kulturnog identiteta i uključivanje u različite društvene i kulturne grupe  | 
  
  5.2.  | 
  
  razumeti pojam nacionalnog, etničkog i kulturnog identiteta;  | 
 
|  
  
  | 
  
  5.3.  | 
  
  razumeti i uvažavati raznolikost grupa koje postoje u društvu i kulturi u kojoj živi;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.4.  | 
  
  komunicirati na društveno i kulturno prihvatljive načine;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.5.  | 
  
  uvažavati druge i učestvovati u životu različitih društvenih i kulturnih grupa;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.6.  | 
  
  poštovati rodnu ravnopravnost (ravnopravnost polova);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  5.7.  | 
  
  izgraditi odgovoran odnos prema kulturnom nasleđu.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  6.  | 
  
  Razvijanje samosvesti, odgovorno ophođenje prema sebi i okruženju  | 
  
   6.2.   poštovati sebe i druge;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.4.  | 
  
  štititi svoje telesno i mentalno zdravlje;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.5.  | 
  
  razumeti društvene i kulturne vrednosti i norme (etičke, pravne, estetske);  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.6.  | 
  
  znati da postoje društvene i kulturne vrednosti i norme drugačije od onih koje vladaju u njegovom okruženju i razvijati odnos tolerancije prema njihovim nosiocima;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.7.  | 
  
  umeti da konstruktivno razrešava sukobe;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.8.  | 
  
  izgraditi odgovoran odnos prema radu i uvažavati ljude svih profesija koje su u skladu sa društvenim i kulturnim vrednostima i normama;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.9.  | 
  
  razumeti značaj porodice i poznavati njene funkcije u društvu;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.10.  | 
  
  prepoznavati pojave štetne po prirodno i društveno okruženje i angažovati se u borbi protiv njih;  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.11.  | 
  
  znati da se odgovorno ophodi prema biljkama i životinjama kao jedinkama i kao vrstama.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  7.  | 
  
  Odlučivanje o profesionalnoj orijentaciji u uslovima društvene i profesionalne pokretljivosti  | 
  
  7.2.  | 
  
  razumeti pojmove tržišta i tržišta rada, društvene i profesionalne pokretljivosti;  | 
 
|  
  
  | 
  
  7.3.  | 
  
  prepoznati činioce društvene i profesionalne pokretljivosti;  | 
 |
|  
  
  | 
  
  7.4.  | 
  
  uzimati u obzir sopstvene sposobnosti, interesovanja, iskustva i podatke o društvenoj i profesionalnoj pokretljivosti pri odlučivanju o vlastitoj profesionalnoj orijentaciji.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  
  Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Razvijanje jezičkih sposobnosti i osposobljavanje učenika da komunicira u svakodnevnim situacijama iz neposrednog okruženja  | 
  
  1.  | 
  
  Koristi receptivne jezičke veštine (slušanje, čitanje) u komunikativnim situacijama u vezi sa neposrednim okruženjem i ličnim potrebama.  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.  | 
  
  Koristi veštine jezičke produkcije (govorenje, pisanje) u komunikativnim situacijama u vezi sa neposrednim okruženjem i ličnim potrebama.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Podsticanje razvoja mišljenja i izgrađivanje svesti o sebi i o okruženju  | 
  
  3.  | 
  
  Aktivno učestvuje u interakciji sa sagovornicima iz neposrednog okruženja.  | 
 
|  
  
  | 
  
  4.  | 
  
  Ume da prenese sadržaj kratke poruke/teksta.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Razvijanje svesti o sopstvenoj kulturi i tradiciji, kao i o postojanju drugih kultura  | 
  
  5.  | 
  
  Prepoznaje osnovne elemente jezičkog sistema.  | 
 
|  
  
  | 
  
  6.  | 
  
  Čita i razume tekstove iz nacionalne i opšte književnosti za decu, razume njihove osnovne poruke i počinje da razvija sopstveni čitalački ukus.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Bogaćenje mašte i razvijanje kreativnosti  | 
  
  7.  | 
  
  Prati i koristi medijske tekstove koji odgovaraju njegovom uzrastu.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Razvijanje jezičkih sposobnosti i osposobljavanje učenika da komunicira u najčešćim formama diskursa društvene zajednice u kojoj se određeni jezik govori.  | 
  
  1.  | 
  
  Uspešno koristi receptivne jezičke veštine (slušanje, čitanje) u različitim svakodnevnim komunikativnim situacijama.  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.  | 
  
  Uspešno koristi veštine jezičke produkcije (govorenje, pisanje) u različitim svakodnevnim komunikativnim situacijama.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  3.  | 
  
  Aktivno učestvuje u interakciji koristeći formu obraćanja primerenu sagovorniku i komunikativnoj situaciji.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Podsticanje razvoja mišljenja i ovladavanja sopstvenim misaonim procesima; razvijanje sposobnosti za uočavanje veza i odnosa u širem okruženju i za objektivno sagledavanje stvarnosti.  | 
  
  4.  | 
  
  Ume da prenese osnovna značenja poruke/teksta.  | 
 
|  
  
  | 
  
  5.  | 
  
  Poseduje osnovna funkcionalna znanja o jezičkoj strukturi, funkcijama i normi.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  6.  | 
  
  Čita i razume tekstove iz nacionalne i opšte književne i kulturne baštine, prepoznaje njihove osnovne vrednosti i razvija sopstveni čitalački ukus.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  7.  | 
  
  Prati i koristi medijske tekstove koji odgovaraju njegovom uzrastu, tumači ih i zauzima stav o njima.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Sticanje osnovnog uvida u sopstvenu kulturu i tradiciju i druge savremene kulture.  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Bogaćenje mašte i razvijanje kreativnosti i ličnog izraza.  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Razvijanje jezičkih sposobnosti i osposobljavanje učenika da efikasno komunicira u osnovnim formama diskursa društvene zajednice u kojoj se određeni jezik govori.  | 
  
  1.  | 
  
  Vlada receptivnim jezičkim veštinama (slušanje, čitanje) u različitim komunikativnim situacijama.  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.  | 
  
  Vlada veštinama jezičke produkcije (govorenje, pisanje) u različitim komunikativnim situacijama.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  3.  | 
  
  Učestvuje u različitim oblicima interakcije koristeći stil i formu obraćanja primerenu sagovorniku i komunikativnoj situaciji.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Razvijanje sposobnosti mišljenja i kritičkog stava prema stvarnosti.  | 
  
  4.  | 
  
  Može da preoblikuje jezičku poruku/tekst, ne menjajući joj značenje, u skladu sa različitim komunikativnim potrebama.  | 
 
|  
  
  | 
  
  5.  | 
  
  Poseduje funkcionalna znanja o jeziku, jezičkoj strukturi, funkcijama, i normi.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Upoznavanje sa sopstvenom kulturom, književnom tradicijom, drugim savremenim kulturama, kao i univerzalnim vrednostima humanističke baštine i višejezičnosti.  | 
  
  6.  | 
  
  Čita i razume tekstove iz nacionalne i opšte književne i kulturne baštine, uočavajući njihove estetske, moralne, emocionalne, jezičke i kulturne vrednosti; razvija sopstveni čitalački ukus i samostalnost u recepciji književnog dela.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Oplemenjivanje i bogaćenje mašte, upućivanje u simboličke forme, i negovanje ličnog izraza i komunikativnosti učenika.  | 
  
  7.  | 
  
  Prati i koristi medije, interpretira i preispituje medijske tekstove različitih vrsta.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  Jezik, književnost i komunikacija   | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Unapređenje jezičkih sposobnosti i znanja stečenih u obaveznom obrazovanju i osposobljavanje učenika da efikasno komunicira koristeći različite forme diskursa društvene zajednice u kojoj se određeni jezik govori.  | 
  
  1.  | 
  
  Vlada receptivnim jezičkim veštinama (slušanje i čitanje) u širokom spektru komunikativnih situacija.  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.  | 
  
  Vlada veštinama jezičke produkcije (govorenje, pisanje) u širokom spektru komunikativnih situacija.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  3.  | 
  
  Učestvuje u različitim oblicima interakcije prilagođavajući jezički izraz sagovorniku i komunikativnoj situaciji. Samostalno osmišljava različite strategije za rešavanje problema i konflikata u komunikaciji.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  4.  | 
  
  Može da, bez izmene značenja, preoblikuje najraznovrsnije jezičke sadržaje/tekstove u skladu sa različitim komunikativnim potrebama.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Razvijanje sposobnosti apstraktnog i kreativnog mišljenja i kritičkog promišljanja stvarnosti.  | 
  
  5.  | 
  
  Poseduje funkcionalna i analitička znanja o jeziku, jezičkoj strukturi, funkcijama i normi.  | 
 
|  
  
  | 
  
  6.  | 
  
  Selektivno i kritički prati, preispituje i vrednuje medijske tekstove različitih vrsta.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Unapređenje znanja o sopstvenoj kulturi i drugim savremenim i klasičnim kulturama, književnoj tradiciji, kao i o univerzalnim vrednostima humanističke baštine i višejezičnosti.  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Razvijanje kreativnih sposobnosti i negovanje ličnog izraza i komunikativnosti učenika.  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  5.  | 
  
  Razvijanje sposobnosti za dalje usavršavanje u profesionalnom, društvenom, javnom i drugim domenima.  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  Jezik, književnost i komunikacija   | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  CILJEVI  | 
  
  ISHODI  | 
 ||
|  
  Učenik:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  1.  | 
  
  Unapređenje jezičkih sposobnosti i znanja stečenih u obaveznom obrazovanju i osposobljavanje učenika da efikasno komunicira koristeći različite forme diskursa društvene zajednice u kojoj se određeni jezik govori.  | 
  
  1.  | 
  
  Vlada receptivnim jezičkim veštinama (slušanje i čitanje) u širokom spektru komunikativnih situacija.  | 
 
|  
  
  | 
  
  2.  | 
  
  Vlada veštinama jezičke produkcije (govorenje, pisanje) u širokom spektru komunikativnih situacija.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  3.  | 
  
  Učestvuje u različitim oblicima interakcije prilagođavajući jezički izraz sagovorniku i komunikativnoj situaciji. Samostalno osmišljava različite strategije za rešavanje problema i konflikata u komunikaciji.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  2.  | 
  
  Razvijanje sposobnosti apstraktnog i kreativnog mišljenja i kritičkog promišljanja stvarnosti.  | 
  
  4.  | 
  
  Može da, bez izmene značenja, preoblikuje najraznovrsnije jezičke sadržaje/tekstove u skladu sa različitim komunikativnim potrebama.  | 
 
|  
  
  | 
  
  5.  | 
  
  Poseduje funkcionalna znanja o jeziku, jezičkoj strukturi, funkcijama i normi.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  6.  | 
  
  Selektivno i kritički prati, preispituje i vrednuje medijske tekstove različitih vrsta.  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  3.  | 
  
  Unapređenje znanja o sopstvenoj kulturi i drugim savremenim i klasičnim kulturama, književnoj tradiciji, kao i o univerzalnim vrednostima humanističke baštine i višejezičnosti.  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  4.  | 
  
  Razvijanje kreativnih sposobnosti i negovanje ličnog izraza i komunikativnosti učenika.  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  5.  | 
  
  Razvijanje sposobnosti za dalje usavršavanje u profesionalnom, društvenom, javnom i drugim domenima.  | 
  
  
  | 
  
  
  | 
 
|  
  | 
 |||
 Jezik, književnost i komunikacija
 Maternji jezik - prvi ciklus
Cilj nastave maternjeg jezika u prvom ciklusu jeste da učenik koristi osnovne tehnike čitanja i pisanja na pismu (pismima) maternjeg jezika, kao i druge jezičke kompetencije radi uspešnog komuniciranja, čitanja i razumevanja različitih vrsta tekstova, proširivanja sopstvenih znanja i razmene iskustava.
Ishodi:
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku prvog ciklusa učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  prati i razume kratke tekstove različitih vrsta (izlaganja, saopštenja, didaktička uputstva, književne tekstove) na standardnom jeziku, prikupljajući informacije i bogateći znanja i rečnik  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uočava da se u građenju poruka povezuju govor i drugi oblici izražavanja (pokret, slika, muzika, itd.)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  tečno čita pismo (pisma) maternjeg jezika  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  primenjuje osnovne veštine i strategije čitanja  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  čita kratke tekstove različitih vrsta, prikupljajući informacije, bogateći znanja i rečnik, razvijajući iskustvo i maštu  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  čita i razume nelinearne elemente teksta (ilustracije, legende, tabele, jednostavne dijagrame)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi sadržaj knjige da bi pronašao traženi deo  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uočava delove teksta (naslovi, podnaslovi, ime autora, odeljci, pasusi)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi slikovni rečnik ili rečnik na kraju knjige da bi otkrio značenje nepoznate reči  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
  -  | 
  
  pravilno izgovara glasove, reči i izraze, i pravilno intonira rečenicu  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  govori tečno, odgovarajućim tempom  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi plan da bi pripremio kraće saopštenje o poznatoj temi  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  jasno formuliše iskaze, primereno govornoj situaciji  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izražava misli, ideje, osećanja i stavove o raznim temama iz svog neposrednog okruženja, na osnovu iskustva i mašte  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  napamet govori kratke tekstove (recituje, govori po ulogama)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje  | 
  
  -  | 
  
  koristi pismo (pisma) maternjeg jezika poštujući pravopis  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  vlada osnovnim veštinama i strategijama pisanja  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  piše kraće tekstove različitih formi i namena izražavajući misli, ideje, osećanja i stavove o raznim temama iz neposrednog okruženja, na osnovu iskustva ili mašte  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  tolerantno i bez ustručavanja učestvuje u razgovoru držeći se teme i koristeći jezička sredstva primerena uzrastu i komunikativnoj situaciji  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da saopšti i obrazloži svoj stav o nekom spornom pitanju (npr. prilikom igre sa vršnjacima)  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da obavi telefonski razgovor  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  postavlja pitanja i daje odgovore, i u usmenom i u pisanom obliku, pridržavajući se konverzacijskih uzusa  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi osnovne forme pisane komunikacije, tj. ume da napiše: pismo, poruku, spisak, obaveštenje, oglas, razglednicu, pozivnicu  | 
 
| 
  | 
 ||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  formira i preoblikuje iskaze i kraće tekstove uz pomoć verbalnih i neverbalnih sredstava radi prenošenja osnovnih značenja  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izdvaja ključne reči iz kratkog teksta  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  daje naslov tekstu, slici, stripu; daje podnaslove delovima teksta  | 
 
| 
  | 
 ||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom  | 
  
  -  | 
  
  koristi sopstveno znanje i iskustvo, kao i druge tekstove/ materijale da bi razumeo ono što čita  | 
 
|  
  -  | 
  
  razlikuje stvarno od imaginarnog  | 
 |
|  
  -  | 
  
  prepoznaje i izdvaja osnovne ideje u tekstu  | 
 |
|  
  -  | 
  
  izdvaja i opisuje: zaplet, mesto i vreme događaja, sled događaja, glavne aktere i njihove osobine  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje figurativni jezik u književnom i neknjiževnom tekstu  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izražava sopstveni utisak/mišljenje/stav o pročitanom potkrepljujući ga tekstom  | 
 
| 
  | 
 ||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje glasove/slova, reči i rečenice  | 
 
|  
  -  | 
  
  prepoznaje i razlikuje vrste reči (zajedničke i vlastite imenice, glagole, opisne prideve i lične zamenice)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje obaveštajnu, upitnu i zapovednu rečenicu  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da podeli reč na slogove (jednostavniji slučajevi)  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje osnovne glagolske oblike za iskazivanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  identifikuje osnovne oblike promenljivih reči (npr. nominativ imenskih reči, odn. infinitiv glagola) kako bi mogao da upotrebljava rečnik  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje reči istog i suprotnog značenja; reči koje označavaju nešto umanjeno/uvećano  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje doslovno od prenesenog značenja  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  zna napamet alfabet (alfabete) maternjeg jezika  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje aktivan i pasivan rečnik koji odgovara njegovom uzrastu  | 
 
| 
  | 
 ||
|  
  Znanja o književnosti  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje književni tekst od ostalih vrsta tekstova  | 
 
|  
  -  | 
  
  razlikuje osnovne vrste književnog izražavanja (stih i prozu, pesmu i priču)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje jednostavne književnojezičke forme (bajka, basna, mit, anegdota, šaljiva priča, priča o životinjama, vic ili dosetka, poslovica, zagonetka, razbrajalica)  | 
 
| 
  | 
 ||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  poznaje i koristi različite medije (npr. novine i časopise, filmove, TV-emisije, kompakt-diskove, i sl. namenjene deci) radi informisanja, obrazovanja, zabave  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  na elementarnom nivou tumači značenje medijskih poruka (saopštava šta je uočio, šta je naučio; šta mu se dopada i zašto, i sl.)  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izražava ideje, iskustva, stavove i maštu kroz grupno i samostalno oblikovanje jednostavnih medijskih tekstova (strip, novine, plakat, karikatura, itd.)  | 
 
| 
  | 
 ||
|  
  
  Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave maternjeg jezika u drugom ciklusu jeste dalji razvoj jezičkih i komunikativnih kompetencija proširivanjem znanja o jeziku, književnosti i kulturi, kao i podsticanje upotrebe stečenih znanja i umenja za razvijanje individualnih potencijala, ličnog izraza i socijalnih sposobnosti učenika.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku drugog ciklusa učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  prati i razume tekstove različitih vrsta (izlaganja, saopštenja, obaveštenja, književne tekstove) na standardnom jeziku, prikupljajući informacije i bogateći znanja i rečnik  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje standardni jezik od nestandardnih varijeteta  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje i razume implicitno u govoru  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  čita različite vrste tekstova u različite svrhe (prikupljanje informacija, bogaćenje znanja i rečnika, razvijanje iskustva i mašte), koristeći odgovarajuće strategije čitanja  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  povezuje podatke iz teksta; upoređuje ih sa prethodno pročitanim ili sa onim što već zna  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  čita i razume nelinearne elemente teksta (ilustracija, legenda, tabela, dijagram, fusnota)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da otkrije značenje nepoznatih reči i izraza na osnovu konteksta i/ili pomoću rečnika  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
  -  | 
  
  jasno izražava misli, ideje, osećanja, stavove i maštu koristeći strategije za organizaciju govora i prilagođavajući jezički izraz temi i komunikativnoj situaciji  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi različite forme usmenog diskursa - deskripcija, naracija  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  napamet govori kraće tekstove (recituje, govori po ulogama)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje  | 
  
  -  | 
  
  ume jasno i koherentno da izrazi misli, ideje, osećanja, stavove i maštu koristeći različite strategije pisanja  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  piše tekstove različitih formi i namena, poštujući pravopis  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  oslanja se na različite izvore informacija, kao i na sopstvena znanja i iskustva prilikom pisanja  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  navodi/citira izvore informacija  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  pregleda i rediguje sopstveni tekst  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi nelinearne elemente teksta (npr. ilustracija, tabela, jednostavan dijagram) da bi tekst učinio jasnijim za čitaoca  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  ume da inicira, podrži, vodi i okonča razgovor držeći se teme i koristeći jezička sredstva primerena komunikativnoj situaciji  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažava sagovornika, prepoznaje, razume i poštuje specifičnosti drugog i drugih  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  daje svoj doprinos u diskusiji iznoseći relevantne argumente  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi različite forme pisane komunikacije  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  prepričava, sažima i rezimira sadržaj interakcije/teksta  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izdvaja ključne reči iz teksta  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom  | 
  
  -  | 
  
  razume i može da objasni kako se razvijaju radnja, kompozicija i motivi  | 
 |
|  
  -  | 
  
  razume figurativnu upotrebu jezika u književnom i neknjiževnom tekstu  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume i može da objasni razliku između autora i lika, pesnika i lirskog subjekta  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje različite uglove gledanja, mišljenja i stavove u tekstu  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  zauzima stav o tekstu i obrazlaže ga pozivajući se na sam tekst, kao i na druga iskustva i znanja  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje i razlikuje vrste reči  | 
 |
|  
  -  | 
  
  prepoznaje i razlikuje tipične rečenične konstituente  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje tipične morfološke paradigme (flektivne i derivacione)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje aktivan i pasivan rečnik koji odgovara njegovom uzrastu  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o književnosti  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje tri osnovna književna roda (lirika, epika, drama)  | 
 |
|  
  -  | 
  
  razlikuje književni rod od književne vrste  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje osnovne epske vrste (roman, pripovetka, basna, bajka, epska pesma), lirske vrste (opisna, misaona, ljubavna, rodoljubiva pesma, itd.), dramske vrste (komedija, drama za decu, radio-drama, itd.)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje narodnu (usmenu) i autorsku književnost  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje najčešća stilska sredstva  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  selektivno koristi medije za informisanje, obrazovanje i zabavu  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izražava i obrazlaže stav o medijskim sadržajima iz domena svog interesovanja  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izražava stavove, ideje, osećanja, maštu i iskustva kroz grupno i samostalno oblikovanje jednostavnijih medijskih tekstova  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  
 Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave maternjeg jezika u trećem ciklusu jeste da učenik:  | 
 |||
|  
  - dosegne nivo jezičkih i komunikativnih znanja i sposobnosti koji će mu omogućiti da, koristeći standardni oblik maternjeg jezika, efikasno komunicira u usmenom i pisanom obliku u različitim situacijama i u različite svrhe,  | 
 |||
|  
  - stekne znanja o jeziku, književnosti i medijima relevantna za njegovo buduće obrazovanje i profesionalni razvoj.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku obaveznog obrazovanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  prati i razume duže i složenije tekstove različitih vrsta (izlaganja, saopštenja, obaveštenja, književne tekstove) na standardnom jeziku, prikupljajući informacije i bogateći znanja i rečnik  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje i razume implicitno i višeznačno u govoru  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume upotrebu različitih govornih stilova i registara  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima razvijenu kulturu slušanja u različitim komunikativnim situacijama (npr. predavanje, razgovor, diskusija)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  čita različite vrste dužih i složenijih tekstova u različite svrhe (prikupljanje informacija, bogaćenje znanja i rečnika, razvijanje iskustva i mašte), prilagođavajući strategiju čitanja cilju čitanja i vrsti teksta  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  povezuje informacije unutar teksta i između više različitih tekstova i samostalno izvodi zaključke na osnovu njih  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  čita i razume nelinearne elemente teksta (ilustracija, legenda, tabela, dijagram, grafikon, shematski prikaz, fusnota, itd.)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi različite mogućnosti da otkrije značenje nepoznatih reči i izraza (kontekst, analogija; izdvajanje delova reči; pronalaženje informacije u rečniku, enciklopediji, priručniku, bazi podataka i na Internetu)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
  -  | 
  
  jasno i precizno izražava misli, ideje, osećanja, stavove i maštu, koristeći odgovarajuće strategije za organizaciju govora i prilagođavajući jezički izraz temi i komunikativnoj situaciji  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da opisuje, priča, objašnjava, argumentuje, ubeđuje, zabavlja govoreći o različitim temama u različitim komunikativnim situacijama  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  napamet govori različite tekstove (recituje, govori po ulogama)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje:  | 
  
  -  | 
  
  piše jasan i logički strukturiran tekst o različitim temama u različite svrhe, poštujući pravopis  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi različite strategije pripremanja i redigovanja teksta  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi i pravilno navodi različite izvore  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prilagođava grafičku formu teksta njegovoj logičkoj strukturi i nameni  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi nelinearne elemente teksta (npr. tabela, dijagram, grafikon, fusnota) da bi tekst učinio jasnijim za čitaoca  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  uspešno učestvuje u formalnim i neformalnim razgovorima, diskusijama i debatama prilagođavajući jezički izraz komunikativnoj situaciji  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažava sagovornika, prepoznaje, razume i poštuje individualne i kulturne specifičnosti drugog i drugih  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje probleme u komunikaciji i daje svoj doprinos u njihovom razrešavanju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  vlada konvencijama obraćanja u pisanoj formi: ume da napiše različite vrste poruka, pisama, zahteva, molbi, itd.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  prepričava, sažima i rezimira sadržaj interakcije, odnosno teksta u skladu sa potrebama/namenom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izdvaja ključne reči iz teksta u skladu sa različitim potrebama/namenama  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom  | 
  
  -  | 
  
  ima svest o značaju čitanja i izgrađenu potrebu da čita književna dela iz nacionalne i svetske baštine  | 
 |
|  
  -  | 
  
  uočava strukturu teksta i načine uspostavljanja njegove semantičke celovitosti  | 
 ||
|  
  -  | 
  
  razume različite uglove gledanja, mišljenja i stavove u tekstu, kao i eksplicitno i implicitno u tekstu  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  zauzima kritički stav o tekstu i obrazlaže ga pozivajući se na sam tekst, kao i na druga iskustva i znanja  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  poseduje osnovna sociolingivistička znanja o maternjem jeziku i njegovom okruženju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima izgrađenu svest o mestu i značaju nacionalnog standardnog jezika  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje funkcionalna znanja o strukturi maternjeg jezika, jezičkim funkcijama i normi  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje odgovarajući leksičko-terminološki fond  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne jezičke i komunikacijske priručnike i zna da se služi njima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da (pro)ceni sopstveno znanje i zna na koji način da održava i dalje razvija stečena znanja i veštine  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o književnosti  | 
  
  -  | 
  
  razume pojam i funkciju književnosti  | 
 |
|  
  -  | 
  
  poseduje osnovna književnoteorijska znanja i ume da ih primenjuje  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume pojam književnog roda i vrste i poznaje njihovu klasifikaciju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  zna osnovne književne stilove i epohe (npr. klasicizam, romantizam, realizam)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne književno-naučne (nefikcionalne) vrste (npr. biografija, autobiografija, dnevnik, letopis, hronika)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima razvijenu svest o potrebi negovanja sopstvene književne kulture  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
   -  | 
  
   poznaje funkcije, upotrebu, uticaj i značaj medija  | 
 |
|  
  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  identifikuje različita gledišta o istoj temi u okviru istog medijskog teksta; poredi različite prikaze istog događaja u različitim medijima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izražava stavove, ideje, sopstvena iskustva i maštu kroz grupno i samostalno oblikovanje medijskih tekstova  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  
 Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave maternjeg jezika i književnosti u opštem srednjem obrazovanju jeste da svaki učenik, u okviru sopstvenih sposobnosti i mogućnosti, maksimalno razvije jezičke i komunikativne kompetencije koje mu omogućavaju uspešnu i efikasnu komunikaciju u različitim društvenim prilikama, kao i da se osposobi za dalje stručno i profesionalno usavršavanje. Tokom opšteg srednjeg obrazovanja učenik takođe treba da stekne funkcionalna i teorijska znanja o jeziku i književnosti, i o njihovoj ulozi u društvu.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku opšteg srednjeg obrazovanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  prati i razume složene tekstove različitih vrsta (izlaganja, saopštenja, obaveštenja, stručne i književne tekstove) na standardnom jeziku, organizujući, odabirajući i razvrstavajući primljene informacije u različite srhe  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje i toleriše govorne varijetete; razume upotrebu različitih stilova i registara  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima razvijenu kulturu slušanja u različitim komunikativnim situacijama (npr. dijalog, diskusija, debata, predavanje)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  čita različite vrste složenih tekstova u različite svrhe, koristeći odgovarajuće tehnike i strategije čitanja; prilagođava tehniku čitanja cilju čitanja i vrsti teksta i samostalno odabira relevantne izvore  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  povezuje informacije unutar teksta i između više različitih tekstova, uspostavljajući logičku hijerarhiju među njima  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  samostalno izvodi zaključke na osnovu teksta i formira stav  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi različite mogućnosti za utvrđivanje značenja nepoznatih reči i izraza (npr. gramatička i semantička analiza; analogija, kontekst; pronalaženje informacije u rečniku, enciklopediji, priručniku, bazi podataka i na Internetu)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
  -  | 
  
  uobličava logički koherentne iskaze različite dužine, složenosti, forme i tematike, koristeći odgovarajuće strategije za organizaciju govora i prilagođavajući jezički izraz temi i komunikativnoj situaciji  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  govori u zadatim okolnostima (recitacija, beseda, prezentacija, promocija, učestvovanje u predstavi)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poštuje ortoepsku normu standardnog jezika  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje  | 
  
  -  | 
  
  uobličava jasne i logički koherentne tekstove različite dužine, složenosti, forme i tematike, koristeći odgovarajuće tehnike pripremanja i redigovanja teksta i poštujući pravopisnu normu  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi i pravilno navodi različite izvore  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prilagođava ukupnu organizaciju i grafičku formu teksta njegovoj logičkoj strukturi i nameni  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi nelinearne elemente teksta (ilustracija, shema, tabela, dijagram, grafikon, fusnota) da bi tekst učinio jasnijim za čitaoca  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  uspešno učestvuje u formalnim i neformalnim razgovorima, diskusijama i debatama o različitim temama, prilagođavajući se komunikativnoj situaciji  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da oceni sopstvenu poziciju u datim komunikativnim okolnostima i ponaša se u skladu sa njom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažava sagovornika, prepoznaje, razume i poštuje individualne i kulturne specifičnosti drugog i drugih i određuje se u odnosu na njih  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  efikasno prilagođava izlaganje različitim vremenskim ograničenjima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  u argumentaciji integriše informacije i ideje iz različitih izvora navodeći njihovo poreklo  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje probleme i konflikte u komunikaciji i daje svoj doprinos njihovom prevazilaženju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  vlada konvencijama obraćanja u pisanoj formi: ume da napiše različite vrste poruka, pisama, zahteva, molbi; ume da reaguje na javne pozive, oglase, peticije, ankete i konkurse  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  tumači, prepričava, sažima, rezimira sadržaj interakcije, odn. teksta u skladu sa potrebama/namenom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izdvaja ključne reči iz teksta o poznatoj ili nepoznatoj temi u skladu sa različitim potrebama/namenama  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/Interakcija sa tekstom  | 
  
  -  | 
  
  uočava relevantne stilske, tematsko-motivske, morfološke i žanrovske osobine teksta  | 
 |
|  
  -  | 
  
  prepoznaje inherentna svojstva dela (npr. ozbiljno, tragično, komično; imaginativno, stvarno; parodijsko, ironično)  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje razvijen čitalački ukus; samostalno tumači delo i sudi o njemu  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  služi se sekundarnom literaturom pri interpretaciji teksta  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  jezik posmatra kao celovit sistem sa višestrukim funkcijama  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje osnovna sociolingvistička znanja o maternjem jeziku i njegovom okruženju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje i razlikuje jezičke jedinice (reč, sintagma, rečenica, tekst); razume odnose među njima i jezičku hijerarhiju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume pojam rečenične perspektive u odnosu na strukturu i funkciju rečenice i teksta  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume i koristi odgovarajući leksičko-terminološki fond  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  svestan je promena u jeziku i poznaje istorijat maternjeg jezika  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje osnovna znanja o savremenim lingvističkim disciplinama  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  služi se opštim i stručnim jezičkim i komunikacijskim priručnicima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da (pro)ceni sopstveno znanje i zna na koji način da održava i dalje razvija stečena znanja i veštine  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o književnosti  | 
  
  -  | 
  
  razume pojam i funkciju književnosti  | 
 |
|  
  -  | 
  
  razlikuje pojam književnosti od znanja o književnosti i poznaje osnovne načine proučavanja književnog dela (književna kritika, teorija i istorija)  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje osnovna znanja iz teorije proze i teorije stiha  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje figurativni jezik u književnom i neknjiževnom tekstu i razume njegovo značenje; razume značaj različitih stilskih postupaka  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume pojam književnog roda i vrste; poznaje tradicionalnu i modernu klasifikaciju žanra  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje književne vrste od književno-naučnih (nefunkcionalnih) vrsta (npr., biografija, autobiografija, dnevnik, memoari, anali letopisi, hronike), žanrova nastalih iz dodira sa drugim umetnostima (libreto, filmski scenario) i društveno-političkim okruženjem (besednička proza)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume pojam stila u književnosti; poznaje opšta svojstva i poetičke norme epoha u dijahronom nizu (od antike do danas)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima uvid u istorijski razvoj književnosti u nacionalnim i svetskim okvirima, kao i u njenu povezanost sa drugim umetnostima i humanističkim disciplinama (slikarstvo, muzika, religija, filozofija, psihologija)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima razvijenu svest o potrebi negovanja sopstvene književne kulture  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
   -  | 
  
   razume funkcije, upotrebu, uticaj i značaj medija  | 
 |
|  
  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje osnovna znanja o medijskoj produkciji i o razvoju medija  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  samostalno i grupno oblikuje medijske tekstove različitih vrsta  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  
 Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave maternjeg jezika i književnosti u srednjem stručnom i umetničkom obrazovanju jeste da svaki učenik, u okviru sopstvenih sposobnosti i mogućnosti, maksimalno razvije jezičke i komunikativne kompetencije koje mu omogućavaju uspešnu i efikasnu komunikaciju u različitim društvenim prilikama, kao i da se osposobi za dalje stručno i profesionalno usavršavanje.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku srednjeg stručnog i umetničkog obrazovanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  prati i razume složene tekstove različitih vrsta (izlaganja, saopštenja, obaveštenja, stručne i književne tekstove) na standardnom jeziku, organizujući, odabirajući i razvrstavajući primljene informacije u različite svrhe  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje i toleriše govorne varijetete; razume upotrebu različitih stilova i registara  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima razvijenu kulturu slušanja u različitim komunikativnim situacijama (npr. dijalog, diskusija, debata, predavanje)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  čita različite vrste složenih tekstova u različite svrhe, koristeći odgovarajuće tehnike i strategije čitanja; prilagođava tehniku čitanja cilju čitanja i vrsti teksta i samostalno odabira relevantne izvore  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  povezuje informacije unutar teksta i između više različitih tekstova, uspostavljajući logičku hijerarhiju među njima  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  samostalno izvodi zaključke na osnovu teksta i formira stav  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi različite mogućnosti za utvrđivanje značenja nepoznatih reči i izraza (npr. gramatička i semantička analiza; analogija, kontekst; pronalaženje informacije u rečniku, enciklopediji, priručniku, bazi podataka i na Internetu)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
  -  | 
  
  uobličava logički koherentne iskaze različite dužine, složenosti, forme i tematike, koristeći odgovarajuće strategije za organizaciju govora i prilagođavajući jezički izraz temi i komunikativnoj situaciji  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  govori u zadatim okolnostima (recitacija, beseda, prezentacija, promocija, učestvovanje u predstavi)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poštuje ortoepsku normu standardnog jezika  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje  | 
  
  -  | 
  
  uobličava jasne i logički koherentne tekstove različite dužine, složenosti, forme i tematike, koristeći odgovarajuće tehnike pripremanja i redigovanja teksta i poštujući pravopisnu normu koristi i pravilno navodi različite izvore  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prilagođava ukupnu organizaciju i grafičku formu teksta njegovoj logičkoj strukturi i nameni  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi nelinearne elemente teksta (ilustracija, shema, tabela, dijagram, grafikon, fusnota) da bi tekst učinio jasnijim za čitaoca  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  uspešno učestvuje u formalnim i neformalnim razgovorima, diskusijama i debatama o različitim temama, prilagođavajući se komunikativnoj situaciji  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da oceni sopstvenu poziciju u datim komunikativnim okolnostima i ponaša se u skladu sa njom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uvažava sagovornika, prepoznaje, razume i poštuje individualne i kulturne specifičnosti drugog i drugih i određuje se u odnosu na njih  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  efikasno prilagođava izlaganje različitim vremenskim ograničenjima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  u argumentaciji integriše informacije i ideje iz različitih izvora navodeći njihovo poreklo  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje probleme i konflikte u komunikaciji i daje svoj doprinos njihovom prevazilaženju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  vlada konvencijama obraćanja u pisanoj formi: ume da napiše različite vrste poruka, pisama, zahteva, molbi; ume da reaguje na javne pozive, oglase, peticije, ankete i konkurse  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  tumači, prepričava, sažima, rezimira sadržaj interakcije, odn. teksta u skladu sa potrebama/namenom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izdvaja ključne reči iz teksta o poznatoj ili nepoznatoj temi u skladu sa različitim potrebama/namenama  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/Interakcija sa tekstom  | 
  
  -  | 
  
  uočava relevantne stilske, tematsko-motivske, morfološke i žanrovske osobine teksta  | 
 |
|  
  -  | 
  
  prepoznaje inherentna svojstva dela (npr. ozbiljno, tragično, komično; imaginativno, stvarno; parodijsko, ironično)  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje razvijen čitalački ukus; samostalno tumači delo i sudi o njemu  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  služi se sekundarnom literaturom pri interpretaciji teksta  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  jezik posmatra kao celovit sistem sa višestrukim funkcijama  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje osnovna sociolingvistička znanja o maternjem jeziku i njegovom okruženju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje i razlikuje jezičke jedinice (reč, sintagma, rečenica, tekst); razume odnose među njima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume i koristi odgovarajući leksičko-terminološki fond  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje istorijat maternjeg jezika  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  služi se opštim i stručnim jezičkim i komunikacijskim priručnicima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da (pro)ceni sopstveno znanje i zna na koji način da održava i dalje razvija stečena znanja i veštine  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o književnosti  | 
  
  -  | 
  
  razume pojam i funkciju književnosti  | 
 |
|  
  -  | 
  
  poseduje osnovna znanja iz teorije proze i teorije stiha  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje figurativni jezik u književnom i neknjiževnom tekstu i razume njegovo značenje; razume značaj različitih stilskih postupaka  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne književne rodove i vrste  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje književne vrste od književno-naučnih (nefunkcionalnih) vrsta (npr., biografija, autobiografija, dnevnik, memoari, anali, letopisi, hronike), žanrova nastalih iz dodira sa drugim umetnostima (libreto, filmski scenario) i društveno-političkim okruženjem (besednička proza)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume pojam stila u književnosti; poznaje opšta svojstva i poetičke norme epoha u dijahronom nizu (od antike do danas)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima uvid u istorijski razvoj književnosti u nacionalnim i svetskim okvirima, kao i u njenu povezanost sa drugim umetnostima i humanističkim disciplinama (slikarstvo, muzika, religija, filozofija, psihologija)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ima razvijenu svest o potrebi negovanja sopstvene književne kulture  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
   -  | 
  
   razume funkcije, upotrebu, uticaj i značaj medija  | 
 |
|  
  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poseduje osnovna znanja o medijskoj produkciji i o razvoju medija  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  samostalno i grupno oblikuje medijske tekstove različitih vrsta  | 
 |
|  
  | 
 |||
 Jezik, književnost i komunikacija
 Srpski jezik kao nematernji jezik
Srpski jezik kao nematernji jezik osnovni je predmet u školama gde se nastava odvija na jeziku nacionalnih manjina.
Cilj nastave srpskog kao nematernjeg jezika jeste razvijanje svesti učenika o pripadanju široj društvenoj zajednici, njegovo osposobljavanje za dalje obrazovanje i za uključivanje u svet rada, kao i omogućavanje njegovog ravnopravnog učešća u društvenim, ekonomskim i drugim tokovima državne zajednice.
Za nastavu srpskog kao nematernjeg jezika utvrđuju se minimalni ishodi po nivoima obrazovanja i to:
- na kraju osnovnog obrazovanja i vaspitanja jezička kompetencija na nivou B1 Zajedničkog evropskog okvira Saveta Evrope;
- na kraju srednjeg obrazovanja, kako opšteg tako i stručnog i umetničkog, jezička kompetencija na nivou C1 Zajedničkog evropskog okvira Saveta Evrope.
Ishodi po ciklusima utvrđuju se posebnim osnovama školskog programa.
 Jezik, književnost i komunikacija
 Strani jezik kao osnovni predmet - prvi ciklus
Cilj nastave stranog jezika kao osnovnog predmeta u prvom ciklusu je da osposobi učenika da na stranom jeziku komunicira na osnovnom nivou u usmenom i pisanom obliku o temama iz njegovog neposrednog okruženja. U isto vreme, nastava stranih jezika treba da:
- podstakne razvijanje svesti o sopstvenom napredovanju radi jačanja motivacije za učenje jezika;
- olakša razumevanje drugih i različitih kultura i tradicija;
- stimuliše maštu, kreativnost i radoznalost;
- podstiče upotrebu stranog jezika u lične svrhe i iz zadovoljstva.
Ishodi:
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku prvog ciklusa učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje glasove u govornom lancu, akcenat, ritam i intonaciju  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume kratke dijaloge, priče i pesme o poznatim temama, koje čuje uživo, ili sa audio-vizuelnih zapisa  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume i reaguje na odgovarajući način na kratke usmene poruke u vezi sa ličnim iskustvom i sa aktivnostima na času (poziv na igru, zapovest, uputstvo itd.)  | 
 
| 
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje slova, napisane reči i rečenice i poštuje pravopisne znake prilikom čitanja  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume osnovna značenja kratkih pisanih i ilustrovanih tekstova  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
  -  | 
  
  razgovetno izgovara glasove, akcentuje reči, poštuje ritam i intonaciju  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  daje osnovne informacije o sebi i svom okruženju uz nastavnikovu pomoć i samostalno  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  opisuje u nekoliko rečenica poznatu radnju ili situaciju  | 
 
| 
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje  | 
  
  -  | 
  
  prepisuje, dopunjava i piše reči i kraće rečenice poštujući pravopis  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  sa sagovornicima razmenjuje nekoliko osnovnih iskaza u vezi sa konkretnom situacijom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razmenjuje informacije o hronološkom i meteorološkom vremenu  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  učestvuje u komunikaciji (u paru, u grupi, itd.)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje kad nešto ne razume, postavlja pitanja i traži razjašnjenja  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  Na ovom uzrastu nisu predviđeni ishodi za ovu kategoriju.  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom  | 
  
  Na ovom uzrastu nisu predviđeni ishodi za ovu kategoriju.  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje osnovne gramatičke elemente  | 
 |
|  
  -  | 
  
  koristi jeziku u skladu sa nivoom formalnosti komunikativne situacije (npr. forme učtivosti)  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume vezu između sopstvenog zalaganja i postignuća u jezičkim aktivnostima  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  koristi razne vrste medijske produkcije namenjene učenju stranih jezika na elementarnom nivou (štampane medije, audio/video zapis, kompakt-disk, itd.)  | 
 |
|  
  | 
 |||
 Jezik, književnost i komunikacija
 Strani jezik kao osnovni predmet - drugi ciklus
Cilj nastave stranog jezika u drugom ciklusu je da osposobi učenika da u svakodnevnim situacijama komunicira u usmenom i pisanom obliku koristeći frekventne reči i jednostavne izraze. Usmerena je na jednostavne oblike interakcije sa sagovornicima spremnim da govore razgovetno i pomažu učeniku da ih razume.
Ishodi:
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku drugog ciklusa učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje (A1)  | 
  
  -  | 
  
  razume svakodnevni govor, npr. kratka jednostavna uputstva, ako se govori razgovetno  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume opšti sadržaj kratkih prilagođenih tekstova posle nekoliko slušanja  | 
 
| 
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje (A1)  | 
  
  -  | 
  
  u novom tekstu prepoznaje poznate reči i izraze  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume opšti sadržaj i smisao kraćih tekstova  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor (A1)  | 
  
  -  | 
  
  upotrebljava jednostavne izraze i rečenice da bi predstavio svakodnevne, sebi bliske aktivnosti, situacije i događaje  | 
 
| 
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje (A1)  | 
  
  -  | 
  
  piše kraće tekstove na osnovu date slike ili drugog vizuelnog, zvučnog ili pisanog podsticaja  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  sporazumeva se sa sagovornicima koji su spremni da govore razgovetno i pomažu učeniku da ih razume  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  postavlja jednostavna pitanja o bliskim temama i odgovara na njih, u usmenom i pisanom obliku  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razmenjuje kratka pisma, kratke jednostavne poruke, razglednicu, čestitku, i slično  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  Na ovom uzrastu nisu predviđeni ishodi za ovu kategoriju.  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom (A1)  | 
  
  -  | 
  
  izražava utiske i osećanja o kratkom književnom tekstu (npr: priča, pesma, kratak dramski komad), koristeći verbalna i neverbalna sredstva izražavanja  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  identifikuje specifične kulturne elemente u kratkom tekstu (imena, odeća, navike, tradicija, životni stil)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje i koristi osnovne prozodijske elemente i morfosintaksičke kategorije  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  koristi sadržaje medijske produkcije namenjene učenju stranih jezika (štampani mediji, audio/video zapisi, kompakt-disk)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
   Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave stranog jezika u trećem ciklusu je da osposobi učenika da komunicira u usmenom i pisanom obliku o temama iz svakodnevnog života. Razvija se svest o značaju višejezičnosti u savremenoj višekulturnoj zajednici, odnosno svest da uspešno ovladavanje jezičkim kompetencijama doprinosi afirmaciji ličnosti i optimalnom profesionalnom razvoju.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku obaveznog obrazovanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje (A2)  | 
  
  -  | 
  
  razume kraće iskaze koji sadrže visokofrekventne reči i strukture (informacije o ličnostima, porodici, kupovini, profesijama, bližem okruženju, itd.)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume opšti sadržaj nepoznatih kratkih tekstova posle nekoliko slušanja  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume ono što je najbitnije u kratkim, jasnim i jednostavnim obaveštenjima, čak i uz auditivni šum (npr. preko razglasa, na ulici, uz muziku, itd.)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje (A2)  | 
  
  -  | 
  
  čita i razume različite vrste tekstova (prilagođenih, ali i autentičnih) prepoznajući osnovna značenja teksta, kao i relevantne detalje  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  otkriva značenje nepoznate reči na osnovu konteksta i/ili pomoću rečnika  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor (A2)  | 
  
  -  | 
  
  opisuje situacije, priča o događajima i argumentuje stavove koristeći jednostavne izraze i rečenice  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje (A2)  | 
  
  -  | 
  
  piše kratke tekstove u različite svrhe  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  vodi razgovor o svakodnevnim situacijama, razmenjuje informacije o poznatim temama i aktivnostima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  komunicira u pisanom obliku o temama koje ga se neposredno tiču i/ili ga interesuju (kraće lično pismo, poruka preko elektronske pošte, "chat" na Internetu, itd.)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  prenosi i prevodi kratke poruke (u usmenoj i pisanoj formi), u skladu sa potrebama komunikacije  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  rezimira sadržaj pročitanog teksta, filma i slično  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija / interakcija sa tekstom (A2)  | 
  
  -  | 
  
  izražava stav o pročitanom tekstu povezujući ga sa sopstvenim znanjem i iskustvom  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne gramatičke kategorije i može da poredi, na elementarnom nivou, L2 sa svojim prvim jezikom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne jezičke i komunikacijske priručnike i zna da se služi njima  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  uočava različite prikaze istog događaja u različitim medijskim izvorima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi razne vrste medijske produkcije namenjene komunikaciji i učenju stranih jezika (štampani mediji, audio/video zapisi, kompakt-disk, Internet)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
   Jezik, književnost i komunikacija   | 
 |||
|  
  Cilj nastave stranog jezika kao osnovnog predmeta u srednjoj školi je da osposobi učenika da komunicira u usmenom i pisanom obliku o većini tema koje se redovno sreću u kontekstu škole, porodice, svakodnevnih aktivnosti, hobija, itd.  | 
 |||
|  
  Nastava je usmerena na kraće komunikativne razmene u učionici i van nje, koje uključuju i izvorne govornike, kao i na razumevanje i stvaranje kraćih tekstova o temama koje učenik poznaje i koje ga zanimaju. Razvija se sposobnost učenika da znanja i iskustva drugih kultura i civilizacija uključi u sistem znanja i vrednosti.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku opšteg srednjeg obrazovanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje (B1)  | 
  
  -  | 
  
  razume sadržaj dužih iskaza prenesenih standardnim jezikom koji sadrže visokofrekventne reči i strukture o poznatim temama  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume u opštim crtama sadržaj kraćih narativnih odlomaka predstavljenih u usmenoj formi  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje (B1)  | 
  
  -  | 
  
  razume u opštim crtama duže tekstove pisane standardnim jezikom koji sadrže visokofrekventne reči i strukture  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje i razume ključne informacije u različitim vrstama tekstova  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  ume da otkrije značenje nepoznate reči na osnovu konteksta i/ili pomoću rečnika  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  efikasno koristi različite izvore na L2 radi pribavljanja željene informacije (rečenici, knjige, Internet, itd.).  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor (B1)  | 
  
  -  | 
  
  kreira jednostavan diskurs u kome opisuje svoja iskustva ili događaje, misli ili želje, planove, itd.  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  nudi kraća objašnjenja ili argumentaciju u vezi sa svojim, ili mišljenjima, stavovima i planovima drugih  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje (B1)  | 
  
  -  | 
  
  piše kraći tekst o temama iz svakodnevnog života  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  piše kraći tekst koji sadrži jednostavna objašnjenja ili argumentaciju u vezi sa svojim ili mišljenjima, stavovima i planovima drugih  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  efikasno komunicira u većini svakodnevnih situacija u kojima se može naći ukoliko putuje u zemlju/područje u kome se L2 govori  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  stupa bez prethodne pripreme u razgovor o poznatim temama, ili o temama koje ga interesuju  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  u usmenom obliku traži i nudi informacije, kako u direktnoj komunikaciji "licem u lice", tako i putem telefona  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  u pisanom obliku traži i nudi informacije (pismo, poruka preko elektronske pošte i sl.)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  učestvuje u diskusijama o poznatim temama iznoseći svoje mišljenje, i komentarišući mišljenja drugih  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  pita za pojašnjenja reči ili struktura koje ne razume  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija (B1)  | 
  
  -  | 
  
  prevodi iskaze (u usmenoj i pisanoj formi) u komunikativnim kontekstima koji uključuju govornike učenikovog L1 i L2  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  rezimira za sagovornike sadržaj teksta ili dotadašnje interakcije  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  nudi dodatna objašnjenja svojih ili stavova drugih radi unapređivanja/olakšanja interakcije  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom (B1)  | 
  
  -  | 
  
  razume, uz povremenu upotrebu rečnika, sadržaj odlomaka jednostavnijih književnih tekstova  | 
 |
|  
  -  | 
  
  razume jednostavnije autentične tekstove na jeziku koji uči  | 
 ||
|  
  -  | 
  
  učestvuje u javnom čitanju književnih tekstova, ili izvođenju pozorišnih predstava, recitala, opera, i sl. na jeziku koji uči  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje sistemsku prirodu jezika, i u stanju je da poredi L2 sa svojim prvim jezikom (L1)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne jezičke i komunikacijske priručnike i zna da se služi njima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  zna na koji način da održava i dalje razvija stečena znanja i veštine  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  poznaje ključne medijske proizvode i institucije na L2  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume jednostavne medijske poruke na L2 (jednostavne kodove i konvencije jezika medija)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje osnove estetike medija u kulturi L2 koji uči (stereotipi, stilizacija poruke i sl.)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  efikasno koristi medijske tehnologije na L2 za proširenje znanja, razonodu, i sl.  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi sadržaje medijske produkcije namenjene učenju stranih jezika (štampani mediji, audio/video zapisi, kompakt-disk, Internet, itd.)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
   Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave stranog jezika kao osnovnog predmeta na kraju srednjeg stručnog i umetničkog obrazovanja jeste dalje usavršavanje učenika za komunikaciju o opštim temama i sticanje jezičkih kompetencija u skladu sa potrebama struke. Razvija se sposobnost učenika da znanja i iskustva drugih kultura i civilizacija uključi u sistem znanja i vrednosti.  | 
 |||
|  
  Nastava stranog jezika kao osnovnog predmeta na kraju srednjeg stručnog i umetničkog obrazovanja predstavlja kontinuitet nastave stranog jezika na prethodnom nivou školovanja.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  U Opštim osnovama školskog programa definisani su minimalni ishodi nastave stranog jezika kao osnovnog predmeta u srednjim stručnim i umetničkim školama koje moraju ostvariti svi učenici tih škola. Posebnim osnovama za pojedine stručne i umetničke profile, ukoliko postoji potreba, definiše se viši nivo ishoda.  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku srednjeg stručnog i umetničkog obrazovanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje (A2+)  | 
  
  -  | 
  
  razume osnovni smisao informacija i tekstova koji govore o poznatim i bliskim temama  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume jednostavne informacije i instrukcije u okviru svoje struke  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  može da prati glavni tok nekog dužeg izlaganja ukoliko se govori razgovetno i standardnim jezikom  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume osnovne informacije u radio ili televizijskim emisijama ukoliko se govori o poznatim temama iz domena njegovog interesovanja ili struke  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje (A2+)  | 
  
  -  | 
  
  razume jednostavne natpise, etikete na proizvodima, reklamni materijal, uputstva za upotrebu  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  pronalazi potrebnu informaciju u tekstu  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume u opštim crtama tekstove (informativne, narativne, deskriptivne) koji sadrže frekventne reči i strukture iz svakodnevnog života i struke  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  shvata značenje nepoznatih reči na osnovu poznatog konteksta i ličnog i profesionalnog iskustva  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor (A2+)  | 
  
  -  | 
  
  govori o bliskim temama i događajima (porodica, hobi, posao, aktuelna dešavanja) koristeći jednostavne reči i rečenice  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  objašnjava svoj stav, želje, planove  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  traži i daje informacije iz svoje struke  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  opisuje kako se nešto radi i daje uputstva iz oblasti svoje struke  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje (A2+)  | 
  
  -  | 
  
  piše kraće tekstove u različite svrhe (poruke, jednostavna uputstva, lična pisma, poslovna pisma prema modelu)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  popunjava formulare, upitnike, narudžbenice i slično  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  vodi razgovor u svakodnevnim situacijama (razmenjuje informacije, traži i daje uputstva i obaveštenja, pita, predlaže)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  izražava svoje stavove i slaganje/neslaganje sa mišljenjem drugih  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  piše jednostavna pisma i poruke da bi tražio ili preneo informaciju, izrazio zahvalnost ili izvinjenje  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prima i prenosi jednostavne poruke (na primer prijateljima i kolegama) koje se odnose na neposredne potrebe  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  traži dodatna objašnjenja upotrebom jednostavnih izraza  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  rezimira i prepričava jednostavnim jezičkim sredstvima kraće delove teksta i audio-vizuelnog zapisa i to sa L1 na L2, L2 na L2, L2 na L1.  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija / interakcija sa tekstom (A2+)  | 
  
  -  | 
  
  razlikuje činjenice od stavova  | 
 |
|  
  -  | 
  
  upoređuje neke elemente informacija iz različitih izvora  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  poznaje leksičke i gramatičke kategorije i na nivou koji mu omogućava da razume teme i situacije iz svakodnevnog života i struke i da govori i piše o njima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne sličnosti i razlike L1 i L2  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  koristi razne vrste medijske produkcije radi zadovoljenja ličnog interesovanja i profesionalnih potreba (knjige, časopise, brošure, prospekte, kataloge, rečnike, audio/video zapise, kompakt-diskove, Internet)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
   Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave drugog stranog jezika u drugom ciklusu jeste razvijanje višejezične kompetencije učenika. Osposobljavanjem učenika da komunicira na više jezika i da upoznaje različite kulture razvija se tolerancija i doprinosi prevazilaženju stereotipa i predrasuda. Nastava zasnovana na koncepciji plurilingvizma treba da omogući učeniku da koristi znanja i strategije stečene učenjem L1 i L2.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku drugog ciklusa učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  razume jednostavne dijaloge, priče i pesme koje čuje uživo ili sa audio-vizuelnih zapisa  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume i reaguje na nastavnikova pitanja i uputstva tokom časa  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume jednostavna monološka izlaganja nastavnika i drugih učenika  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  raspoznaje formu potvrdne, upitne i odrične rečenice  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume tekstove s poznatim vokabularom  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume poruke vezane za situacije iz svakodnevnog života i aktivnosti na času  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  razume osnovna značenja kratkih pisanih i ilustrovanih tekstova  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume tekstove sa poznatim vokabularom  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume traženu informaciju čitajući u sebi  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
  -  | 
  
  poštuje pravilan ritam i intonaciju rečenice  | 
 
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  daje informacije o sebi i drugima i o svom okruženju, uz nastavnikovu pomoć i samostalno  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  opisuje poznatu radnju ili situaciju  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  uz pomoć i podsticaj, jednostavnim izrazima i rečenicama opisuje jednostavne aktivnosti, situacije i događaje  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje  | 
  
  -  | 
  
  piše kratke rečenice ili kraći tekst o sebi, o svom okruženju, ako i na osnovu razgovora, slike ili drugih vizuelnih podsticaja  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  razmenjuje informacije u vezi sa konkretnom situacijom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  daje aktivan doprinos u komunikaciji (u paru, grupi, itd.)  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  u stanju je da se verbalno i neverbalno sporazume sa sagovornicima ukoliko govore razgovetno i polako  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  postavlja jednostavna pitanja, traži objašnjenja i odgovara na pitanja koja mu se postave  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razmenjuje kratke jednostavne pisane poruke, piše razglednicu i čestitku  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  Na ovom uzrastu nisu predviđeni ishodi za ovu kategoriju.  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom  | 
  
  -  | 
  
  jednostavnim verbalnim i neverbalnim sredstvima izražava osećanja i utiske vezane za pročitani tekst (kratku priču, dijalog, pesmu)  | 
 |
|  
  -  | 
  
  uočava pojedine elemente kulture na koje je nastavnik prethodno uputio  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje i koristi prozodiju, stiče širi uvid u osnovne jezičke elemente  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  raspoznaje govorne registre na osnovnom nivou  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  koristi razne vrste medijske produkcije namenjene učenju stranih jezika (štampani mediji, audio/video zapisi, kompakt-disk)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
   Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave drugog stranog jezika u trećem ciklusu jeste razvijanje višejezične kompetencije učenika. Osposobljavanjem učenika da komunicira na više jezika i da upoznaje različite kulture razvija se tolerancija i doprinosi prevazilaženju stereotipa i predrasuda. Nastava zasnovana na koncepciji plurilingvizma treba da omogući učeniku da koristi znanja i strategije stečene učenjem L1 i L2.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku drugog ciklusa učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje (A1)  | 
  
  -  | 
  
  razume svakodnevni govor, npr. kratka jednostavna uputstva, ako se govori razgovetno  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume opšti sadržaj kratkih prilagođenih tekstova posle nekoliko slušanja  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje (A1)  | 
  
  -  | 
  
  u novom tekstu prepoznaje poznate reči i izraze  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume opšti sadržaj i smisao kraćih tekstova  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor (A1)  | 
  
  -  | 
  
  upotrebljava jednostavne izraze i rečenice da bi predstavio svakodnevne, sebi bliske aktivnosti, situacije i događaje  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje (A1)  | 
  
  -  | 
  
  piše kraće tekstove na osnovu vizuelnog, zvučnog ili pisanog podsticaja, kao i na zadatu temu  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  sporazumeva se sa sagovornicima koji su spremni da govore razgovetno i pomažu učeniku da ih razume  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  postavlja jednostavna pitanja o bliskim temama i odgovara na njih, u usmenom i pisanom obliku  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razmenjuje kratka pisma, kratke jednostavne poruke, razglednicu, čestitku, i slično  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  prenosi i prevodi kratke poruke u usmenoj formi u skladu sa potrebama komunikacije  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom (A1)  | 
  
  -  | 
  
  izražava utiske i osećanja o kratkom književnom tekstu (npr: priča, pesma, kratak dramski komad), koristeći verbalna i neverbalna sredstva izražavanja  | 
 |
|  
  -  | 
  
  identifikuje specifične kulturne elemente u kratkom tekstu (imena, odeća, navike, tradicija, životni stil) i poredi ih sa elementima iz L1 i L2  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  prepoznaje i koristi osnovne prozodijske elemente i morfosintaksičke kategorije i poredi ih sa kategorijama L1 i L2  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  koristi sadržaje medijske produkcije namenjene učenju stranih jezika (štampani mediji, audio/video zapisi, kompakt-disk)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
   Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave drugo stranog jezika u opštem srednjem obrazovanju je da osposobi učenika da komunicira u usmenom i pisanom obliku o temama iz svakodnevnog života. Razvija se svest o značaju višejezičnosti u savremenoj višekulturnoj zajednici, odnosno svest da uspešno ovladavanje jezičkim kompetencijama doprinosi afirmaciji ličnosti, uspešnom daljem obrazovanju i optimalnom profesionalnom razvoju.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku opšteg srednjeg obrazovanja i vaspitanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje (A2)  | 
  
  -  | 
  
  razume kraće iskaze koji sadrže visokofrekventne reči i strukture (informacije o ličnostima, porodici, kupovini, profesijama, bližem okruženju, itd.)  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume opšti sadržaj nepoznatih kratkih tekstova posle nekoliko slušanja  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume ono što je najbitnije u kratkim, jasnim i jednostavnim obaveštenjima, čak i uz auditivni šum (npr. preko razglasa, na ulici, uz muziku, itd.)  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje (A2)  | 
  
  -  | 
  
  čita i razume različite vrste tekstova (prilagođenih, ali i autentičnih) prepoznajući osnovna značenja teksta, kao i relevantne detalje  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
  
  -  | 
  
  otkriva značenje nepoznate reči na osnovu konteksta i/ili pomoću rečnika  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor (A2)  | 
  
  -  | 
  
  opisuje situacije, priča o događajima i argumentuje stavove koristeći jednostavne izraze i rečenice  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje (A2)  | 
  
  -  | 
  
  piše kratke tekstove u različite svrhe  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  vodi razgovor o svakodnevnim situacijama, razmenjuje informacije o poznatim temama i aktivnostima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  komunicira u pisanom obliku o temama koje ga se neposredno tiču i/ili ga interesuju (kraće lično pismo, poruka preko elektronske pošte, "chat" na Internetu, itd.)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  prenosi i prevodi kratke poruke (u usmenoj i pisanoj formi), u skladu sa potrebama komunikacije  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  rezimira sadržaj pročitanog teksta, filma i slično  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom (A2)  | 
  
  -  | 
  
  izražava stav o pročitanom tekstu povezujući ga sa sopstvenim znanjem i iskustvom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  
  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  
  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Znanja o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne gramatičke kategorije i može da poredi, na elementarnom nivou, L2 sa svojim prvim jezikom  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje osnovne jezičke i komunikacijske priručnike i zna da se služi njima  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  uočava različite prikaze istog događaja u različitim medijskim izvorima  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  koristi razne vrste medijske produkcije namenjene komunikaciji i učenju stranih jezika (štampani mediji, audio/video zapisi, kompakt-disk, Internet)  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
   Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave klasičnih jezika jeste da:  | 
 |||
|  
  - osposobi učenika za razumevanje i tumačenje svakovrsnih poruka koje su, tokom različitih epoha i u raznim sredinama, formulisane na klasičnim jezicima;  | 
 |||
|  
  - upozna učenika s bitnim elementima klasičnih kultura i njihovog nasleđa u savremenim kulturama.  | 
 |||
|  
  Učenik upoznaje korene i istorijske presedane fenomena kulturne koegzistencije, prožimanja i nasleđa među kulturama, izgrađuje predstavu o tome da kulture, po pravilu, nisu samonikle niti izolovane, već da uzajamni poticaj, bogaćenje i preobražavanje spada u njihova svagdašnja i bitna svojstva, te s razumevanjem prihvata i podstiče promovisanje različitih kulturnih modela.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku srednjeg obrazovanja i vaspitanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  razume lake prozne tekstove pročitane naglas  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  tečno i sa razumevanjem čita književne i neknjiževne tekstove osrednje težine, različitog sadržaja i forme  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
   -  | 
  
   ima pravilan izgovor i intonaciju  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje  | 
  
  -  | 
  
  zapisuje i formuliše kraće tekstove u skladu s ortografskom normom  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  usmeno i pismeno odgovara na jednostavne poruke i pitanja  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom  | 
  
  -  | 
  
  sa razumevanjem pristupa delima klasične tradicije  | 
 |
|  
  -  | 
  
  zauzima stav o tekstu i obrazlaže ga pozivajući se na sam tekst, kao i na druga iskustva i znanja  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  služi se znanjem o klasičnim kulturama za razumevanje i tumačenje kulturnih fenomena uopšte  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  pokazuje svoje razumevanje neposrednim (usmenim) prevođenjem poruke s klasičnog na maternji jezik ili njenim parafraziranjem  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  pismeno prevodi tekstove s klasičnog na maternji jezik, pravilno i svrsishodno koristeći odgovarajuće priručnike  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prozire terminologiju zasnovanu na klasičnom jezičkom materijalu, i prema potrebi je proširuje na datim osnovama  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanje o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  ima sistematsku predstavu gramatičke strukture klasičnih jezika koje je učio  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje genetsku vezu između klasičnih i savremenih jezika i koristi se znanjem klasičnih jezika kao oruđem za lakše usvajanje i bolje razumevanje njihovih modernih izdanaka  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume uticaj klasičnih jezika na uobličenje leksike, frazeologije i metaforike savremenih jezika, i poima sličnost koju u toj oblasti pokazuju savremeni jezici istog kulturnog kruga kao istorijski uslovljenu  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanje o književnosti i kulturi  | 
  
  -  | 
  
  zna osnovne pojmove i poseduje znanja na kojima se zasniva tumačenje klasičnih kultura i njihovih književnosti  | 
 |
|  
  -  | 
  
  poznaje žanrove i periodizaciju klasičnih književnosti i obavešten je o najvažnijim književnim delima klasične tradicije  | 
 ||
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  poznaje uzroke kontinuiteta i genetskih veza koje postoje među fenomenima književne i kulturne istorije  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume trajanje i preobražaj književnih žanrova, stilova, motiva i postupaka  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  služi se medijima masovne komunikacije radi sticanja i produbljivanja znanja o klasičnim jezicima i kulturama  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  
 Jezik, književnost i komunikacija  | 
 |||
|  
  Cilj nastave klasičnih jezika jeste da:  | 
 |||
|  
  - osposobi učenika za razumevanje svakovrsnih poruka koje su u vezi sa strukom, formulisane na klasičnim jezicima;  | 
 |||
|  
  - upozna učenika s bitnim elementima savremenog jezika struke, koji se zasniva na klasičnim jezicima.  | 
 |||
|  
  Ishodi:  | 
 |||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezičke aktivnosti  | 
  
  Po završetku srednjeg obrazovanja i vaspitanja učenik:  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička recepcija  | 
  
  Slušanje  | 
  
  -  | 
  
  razume stručne termine i kraće rečenice pročitane naglas  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Čitanje  | 
  
  -  | 
  
  tečno i sa razumevanjem lake stručne tekstove, različitog sadržaja i forme  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Jezička produkcija  | 
  
  Govor  | 
  
   -  | 
  
   ima pravilan izgovor i intonaciju  | 
 
|  
  
  | 
  
  
  | 
 ||
|  
  | 
 |||
|  
  
  | 
  
  Pisanje  | 
  
  -  | 
  
  zapisuje i formuliše stručne termine i kratke rečenice u skladu s ortografskom normom  | 
 
|  
  | 
 |||
|  
  Interakcija  | 
  
  -  | 
  
  usmeno i pismeno odgovara na jednostavne poruke i pitanja  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Interpretacija/interakcija sa tekstom  | 
  
  -  | 
  
  zauzima stav o stručnom tekstu i obrazlaže ga pozivajući se na sam tekst, kao i na druga iskustva i znanja  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijacija  | 
  
  -  | 
  
  pokazuje svoje razumevanje neposrednim (usmenim) prevođenjem stručnog izraza ili poruke s klasičnog na maternji jezik ili njihovim parafraziranjem  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  pismeno prevodi stručne izraze i kratke rečenice s klasičnog na maternji jezik, pravilno i svrsishodno koristeći odgovarajuće priručnike  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  prozire terminologiju zasnovanu na klasičnom jezičkom materijalu, i prema potrebi je proširuje na datim osnovama  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Znanje o jeziku  | 
  
  -  | 
  
  ima sistematsku predstavu gramatičke strukture klasičnih jezika koje je učio  | 
 |
|  
  
  | 
  
  -  | 
  
  razume uticaj klasičnih jezika na uobličenje leksike i frazeologije savremenih jezika  | 
 |
|  
  | 
 |||
|  
  Medijska pismenost  | 
  
  -  | 
  
  služi se medijima masovne komunikacije radi sticanja i produbljivanja znanja o klasičnim jezicima i kulturama  | 
 |
|  
  | 
 |||