Nazad

Bosanski (bošnjački) jezik sa elementima nacionalne kulture

Treći razred

Cilj i zadaci

U toku trećeg razreda učenik treba:

- da unapređuje sve oblike čitanja;

- da se osposobljava da pročitani tekst razumije i da zna da ga interpretira;

- da razvija opštu kulturu učenika;

- da razvija sposobnost stvaralačkog mišljenja;

- da razvija sposobnost uočavanja i doživljavanja ritma i da razvija pjesnički sluh;

- da se osposobljava za kritičko mišljenje;

- da se osposobljava za govornu interpretaciju književnog umjetničkog teksta: kazivanje i recitovanje;

- da se osposobljava za dramsko izražavanje teksta, čitanje po ulogama i uživljavanje u vrijednosti književnog lika;

- da se osposobljava da istražuje tekst, da se sam snalazi u njemu, da ga prepričava;

- da proširuje saznajne sposobnosti;

- da se osposobljava za shvatanje i razumijevanje cjeline umjetničkog teksta, misli, stavova, osjećanja i izgrađivanje vlastitih stavova prema tekstu.

Sadržaji programa

Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture kao izborni predmet obuhvata sljedeća nastavna područja:

JEZIK

KNJIŽEVNOST

KULTURA IZRAŽAVANJA

ELEMENTI NACIONALNE KULTURE

Jezik

Gramatika

Proučavanje gramatike u kontekstu književnog teksta ili razgovornog jezika na nivou:

- prepoznavanja i definisanja jezičkih pojava;

- funkcionalnog usvajanja jezičkih pojava;

- postavljanja korelacija gramatičke građe sa obradom teksta i kulturom izražavanja;

- njegovanja stvaralačkog odnosa prema rečenici kao osnovnoj komunikativnoj kategoriji i razlikovanja vrsta rečenica po sadržaju i značenju;

- osposobljavanja učenika da se koriste standardnim književnim bosanskim jezikom.

Pravopis

Usvajanje pravopisnih pravila i njihova primjena: upotreba velikog slova na početku rečenice, u pisanju vlastitih imena, ulica, trgova, ustanova, preduzeća, udruženja, geografskih pojmova, praznika i dr. Pisanje negacije ne i rečce li. Pisanje skraćenica, dijeljenje riječi na slogove i prenošenje u novi red; uočavanje mjesta i funkcije upitnika i uzvičnika u rečenici. Uočavanje skupova ije i je. Pisanje brojeva riječima.

Književnost

Razlikovanje osnovnih vrsta književnog izražavanja (stih i proza, pjesma i priča).

Upoznavanje sa jednostavnim književnim formama (bajka, basna, šaljiva priča, priča o životinjama, vic ili dosjetka, poslovica, zagonetka, brzalica i razbrajalica).

Upoznavanje sa dramom (na nivou prepoznavanja).

Upoznavanje sa osnovnim književno-teorijskim pojmovima i stilskim sredstvima.

Lektira

Ahmet Hromadžić: Patuljak vam priča

Ahmet Hromadžić: Golubovo krilo

Šaljiva narodna priča: Svijetu se ne može ugoditi

Skender Kulenović: Cesta

Alija Isaković: Priča o Pink panteru

Šukrija Pandžo: Draga laž

Hamza Humo: Veče silazi u kotlinu

Ešref Berbić: Kako je otišlo ljeto

Narodna bajka: Čudotvorni prsten

Narodna pripovjetka: Nisam baš iz Sarajeva

Rizo Džafić: Proljeće

Alija Dubočanin: Šarko

Mehmed-beg Ljubušak Kapetanović: Narodno blago (izbor)

Ela Peroci: Maca papučarka

Ferenc Feher: Bački pejzaž

Ibrahim Hadžić: Poezija (izbor)

Ismet Bekrić: Tri sunca

Šukrija Pandžo: Prisluškivanje

Enisa Osmančević-Čurić: U proljeće otključajte oko

Džemaludin Latić: Trešnja

Elifa Kriještorac: Dimije

Vejsel Hamza: Majka

Fahreta Bajšin: Sva djeca svijeta

Mirsad Bećirbašić: Kako ja želim, kako ja hoću

Refik Ličina: Trag

Enver Muratović Enisin: Zavičaj

Ismet Marković: Reci

Advan Hozić: Kućni špijun

Alija Musić: Trešnja na drugoj obali

Jusuf Žiga: Moj otac je tvrđava

Fikreta Kulenović Salihović: Gnijezdo

Enes Kišević: Kako se može štedeti mama

Sead Redžepagić: Dedin nišan

Lirske narodne pjesme: (izbor)

Vesna Parun: Mačak Džingiskan

Kultura izražavanja

Govor

Razvijanje kulture usmenog izražavanja uz bogaćenje rječnika učenika na primjerima umjetničkog teksta.

Razvijanje jezičkog mišljenja i jezičke svijesti.

Izgrađivanje pravilnog, jasnog, jednostavnog i preciznog jezičkog izražavanja.

Njegovanje maternjeg jezika.

Čitanje

Tečno čitanje latinice. Uočavanje naslova, podnaslova, imena autora i odlomaka.

Čitanje i razumijevanje nelinearnih elemenata teksta (ilustracije, legende, tablice).

Pravilno intoniranje znaka interpunkcije pri čitanju.

Uočavanje nepoznatih riječi i pronalaženje objašnjenja.

Pisanje

Uvođenje učenika u tehniku pismenog izražavanja i sastavljanja tekstova.

Pravilna upotreba interpunkcijskih znakova.

Pisanje kratkih tekstova različitih formi i namjena: prepričavanje sadržine teksta prema postavljenim pitanjima, prepričavanje kolektivnih doživljaja prema postavljenim pitanjima, pisanje kratkih tekstova na osnovu datih riječi ili slika; pisanje kratkog teksta o pojavama i stvarima iz neposrednog okruženja, zasnovanih na iskustvu ili mašti.

Slušanje

Izgrađivanje kulture slušanja u komunikaciji.

Komunikacijski postupci

Pričanje doživljaja, opisivanje.

Učenik treba da umije da saopšti i obrazloži svoj stav o nekom pitanju pridržavajući se konverzacijskih pravila.

Učenik treba da umije da napiše pismo, poruku, spisak, obavještenje, razglednicu, pozivnicu i na posljetku, da umije da obavi telefonski razgovor.

Elementi nacionalne kulture

Razvijanje potrebe za njegovanjem nacionalnih osobenosti.

Upoznavanje sa običajima, praznicima i značajnim događajima i ličnostima iz istorije Bošnjaka i komparacija sa sličnim običajima kod drugih naroda, radi razvijanja tolerancije i pravilnog poimanja multikulturalnosti.

Narodna književnost: bajke, priče, brzalice, zagonetke, pjesme, legende, predanja.

Način ostvarivanja programa

Jezik (gramatika i pravopis)

U nastavi jezika učenici se osposobljavaju za pravilnu usmenu i pismenu komunikaciju standardnim bosanskim jezikom. Nastavnici se usmjeravaju da tumačenje gramatičkih kategorija zasnivaju na njihovoj funkciji koju su učenici u prethodnom razredu uočili i njime ovladali u jezičkoj praksi.

Postupnost i selektivnost u programu gramatike najbolje se uočavaju na sadržajima sintakse i morfologije od prvog do osmog razreda.

Isti principi su dosljedno sprovedeni i u ostalim oblastima jezika. Treba izbjegavati formalističke zahtjeve i tzv. gramatizovanja.

Njegovanje stvaralačkog odnosa prema rečenici kao osnovnoj komunikativnoj kategoriji.

Pravopis se savlađuje putem sistematičkih vježbanja, raznovrsno i u različitim oblicima pismenih vježbi. Nastavnik uvijek mora imati na umu presudnu ulogu vježbanja tj. da nastavno gradivo nije usvojeno dok se dobro ne uvježba.

Metodika nastave jezika upućuje da u nastavi maternjeg jezika treba što prije prevazići nivoe prepoznavanja i reprodukcije, a strpljivo i uporno njegovati više oblike znanja i umijenja - primjenjivost stvaralaštva u nastojanjima da se u nastavnoj praksi udovolji takvim zahtjevima.

U svakoj pogodnoj prilici znanje iz gramatike staviti u funkciju tumačenja teksta, čime se ono uzdiže od prepoznavanja i reprodukcije na nivo umijenja u praktične primjene.

Obrada nastavnih jedinica podrazumijeva primjenu sljedećih metodičkih radnji:

- korišćenje pogodnog polaznog teksta na kome se uviđa i objašnjava odgovarajuća jezička pojava;

- korišćenje iskaza govornih situacija;

- njegovanje otkrivalačke i podsticajne tipologije pitanja (otkrij, dokaži, objasni, obrazloži, uporedi, pronađi, sjeti se itd.);

- induktivno saznavanje jezičkih pojava od primjera ka pravilu;

- ilustracija i grafičko predstavljanje jezičkih pojava i njihovih odnosa i definisanja jezičkog pojma;

- primjena naučenog gradiva u novim okolnostima; utvrđivanje, obnavljanje i primjena stečenih znanja i umijenja.

Književnost

Učenička književna kultura kao i njegova opšta kultura temelje se na ukupnom obrazovanju, pa procesom nastave književnosti treba postići slijedeće:

- osposobljavanje učenika da prepoznaju određene književnoteorijske i funkcionalne pojmove i otkrivaju njihovo značenje;

- unapređivanje čitanja i svih oblika čitanja kao i osposobljavanje učenika za samostalno čitanje i samostalni rad na tekstu;

- razvijanje interesovanja i motivacije za umjetnički tekst;

- osposobljavanje učenika za govornu interpretaciju književnog teksta: kazivanje i recitovanje;

- osposobljavanje učenika za dramatizaciju teksta: čitanje po ulogama i uživljavanje u vrijednosti književnog lika;

- uočavanje pojedinosti i elementarnih slika ekspresivnih mjesta i korišćenje jezičko-stilskih sredstava;

- otkrivanje uzročno-posljedičnih veza u složenoj strukturi umjetničkog teksta;

- osposobljavanje učenika da istražuju tekst da se sami snalaze u njemu, da ga prepričavaju (ako je prozni tekst u pitanju);

- uočavanje događaja, situacija, scena, konflikata i razvijanja sposobnosti za izražavanje vlastitih stavova;

- uočavanja radnje, redosljeda izlaganja, uočavanje logičkih cjelina i njihovo jezičko naslovljavanje;

- osposobljavanje za uočavanje ideja ili poruka;

- uvođenje učenika u vrednovanje književnog umjetničkog teksta;

- širenje saznajnih vidika učenika.

Kultura izražavanja

Navikavanje na standardni književni jezik u govoru, čitanju i pisanju, osposobljavanje za slobodno prepričavanje, pričanje i opisivanje. Takođe je neophodna primjena pravopisnih pravila i bogaćenje učeničkog rječnika.

Prepričavanje raznovrsnih sadržaja predstavlja najjednostavniji način učeničkog jezičkog ispoljavanja u nastavnim okolnostima.

Pričanje u odnosu na prepričavanje jeste složeniji oblik jezičkog izražavanja učenika, jer je prepričavanje reprodukovanje pročitanog, a pričanje predstavlja poseban vid stvaralaštva koji se oslanja na ono što je učenik doživio ili proizveo u svojoj stvaralačkoj mašti.

Opisivanje jeste najsloženiji oblik jezičkog izražavanja na nivou najmlađih razreda. Ono je manje ili više zastupljeno u svakodnevnom govoru.

Dok je za prepričavanje potreban određeni sadržaj, za pričanje je potreban određeni podsticaj - neko događanje, doživljaj, dotle za opisivanje nisu neophodne neke posebne okolnosti, već se ono upotrebljava kad god se dođe u dodir sa pojavama koje u svakodnevnom jezičkom komuniciranju mogu skrenuti pažnju na sebe.

Usmena i pismena vježbanja, kako im i sam naziv kaže, zamišljena su kao dopuna osnovnim oblicima jezičkog izražavanja, počev od jednostavnog preko složenijeg, do najsloženijeg. Svaka od programiranih vježbi planira se i ostvaruje u onom nastavnom kontekstu u kome se javlja potreba za funkcionalnim usvajanjem date jezičke pojave ili utvrđivanja, obnavljanja ili sistematizovanja znanja i primjene tih znanja u konkretnoj jezičkoj situaciji.

Jezička kultura u najvećoj mjeri doprinosi jedinstvu cjelovitosti nastave bosanskog jezika i čini da se ona realizuje u funkcionalnom povezivanju naizgled različitih programskih sadržaja:

- razvijanje kulture usmenog i pismenog jezičkog izražavanja;

- bogaćenje i izgrađivanje nivoa usmenog i pismenog jezičkog izražavanja;

- razvijanje jezičkih mišljenja i jezičke svijesti;

- izgrađivanje pravilnosti, jasnosti, jednostavnosti, i preciznosti jezičkog izražavanja;

- stvaranje atmosfere i uslova za razvijanje govorne individualnosti i izražajne samostalnosti učenika;

- podsticanje učenika na literarno stvaralaštvo;

- uvođenje učenika u tehniku pismenog sastavljanja teksta;

- sistematsko praćenje, provjeravanje i utvrđivanje gradiva koje je važno za unapređivanje kulture izražavanja.

Elementi nacionalne kulture

U oblasti nacionalne kulture na nivou ovog uzrasta pažljivim odabiranjem priča i predanja treba učenike upoznavati sa običajima, praznicima, značajnim datumima i ličnostima iz bošnjačke istorije kako bi se kod njih razvijao pozitivan stav prema osobenostima sopstvene nacionalne pripadnosti.