Prethodni

DODATNI RAD

Za dodatni rad od V do VIII razreda opredeljuju se daroviti učenici čija su posebna interesovanja iz oblasti nastave predmeta likovna kultura, odnosno koja žele da svoja znanja iz ove oblasti umetnosti prošire i prodube. Usvajanjem sadržaja dodatnog rada, kod učenika se naročito podstiče razvijanje stvaralačkog mišljenja i estetskog ukusa. Za ovaj oblik nastavnog rada opredeljuju se učenici čija se darovitost izrazitije ispoljava već u I, II i III razredu. Takve učenike prate i podstiču nastavnici razredne nastave, kao i pedagoško-psihološka služba škole sve do V razreda, kada se prvi put organizuje dodatni rad. Važno je da se dodatni rad izvodi tokom cele godine, odnosno sve dok traje realizacija utvrđenog programa. Iako se povremeno, iz objektivnih razloga, ova nastava ne organizuje u kontinuitetu, važno je da se rad sa darovitom decom ne prekida. U tom slučaju, neophodno je podsticati učenike na samostalni rad u drugim formama (pojačanom individualizacijom rada u redovnoj nastavi, davanjem posebnih zadataka i angažovanjem u slobodnim aktivnostima).

Dodatni rad je zasnovan na interesovanjima učenika za nova saznanja, proširivanje i produbljivanje umenja i veština. Neposrednije aktivira učenike i osposobljava ih za samoobrazovanje, razvija njihovu maštu, podstiče stvaralački rad i kreativnost i upućuje ih na samostalnost u traganju različitih izvora saznanja. Pod rukovodstvom nastavnika, učenici u dodatnom radu samostalno biraju odgovarajuće medijume, sredstva za rad i neposrednije izlažu svoj kritičan stav prema vrednostima. Angažovane učenike stoga valja posebno stimulisati (pohvale, nagrade, stipendije za dalje školovanje) i postepeno uvoditi u oblasti profesionalne orijentacije ka širokom polju likovnih delatnosti.

Programom rada obuhvaćeni su segmenti orijentacionih sadržaja programa (zavisno od mogućih interesovanja). Nastavnik u saradnji sa učenikom (eventualno roditeljima i školskim pedagogom-psihologom) sastavlja program dodatnog rada. U realizaciji programa nastavnik vodi razgovor, pronalazi i primenjuje najpogodnije oblike i metode rada, pre svega one koje motivišu učenike. Učenici se samostalno opredeljuju za rad, ali neophodno je proceniti motive koji su uticali na njihovu odluku. Nastavnik prati konkurse, smotre, takmičenja, izložbe i druga javna predstavljanja, te obaveštava i motiviše učenike u pravcu određene likovne aktivnosti i afirmiše dečje stvaralaštvo. Podržava ih u radu insistirajući na formiranju zbirke radova (mape) i, u saradnji sa roditeljima, u vreme nastave vodi dnevnik i prati razvoj deteta. Očuvanjem težnje darovitih učenika ka kreativnom izražavanju, zajedno sa ovladavanjem materijalom (razvoj tehničke spretnosti i senzibiliteta), doprinosi se njihovom daljem likovnom obrazovanju i podsticanju njihove individualnosti.

U tom cilju, sledeće oblasti će se realizovati u dodatnoj nastavi:

Crtanje: autonomnost linije kao samostalnog izražajnog sredstva u crtežu.

Slikanje: tehnika, akvarel; doslednost.

Grafika: visoka, duboka i ravna štampa, grafika u boji; primenjena grafika.

Teorija forme: osnovni likovni elementi; linija, boja, pravac, veličina, oblik struktura, valer; kompozicija.

UMETNIČKO NASLEĐE

Idejne osnove evropske umetnosti XX veka. Ekspresionizam, Kubizam, Futurizam, Nadrealizam. Pojava apstraktne umetnosti. Ruska umetnost početkom XX veka. Škola industrijskog dizajna - Bauhaus. Moderna umetnost - društveni i umetnički okviri epohe u Srbiji. Umetnost između dva rata. Posleratna umetnost u Srbiji. Savremena umetnost.

FILM

Teorija filma

Specijalnost filmskog jezika i načina filmskog izražavanja; način snimanja - kadar, gro-plan, uglovi snimanja, kretanje kamere; montaža; tehnički problemi filma; tehnologija razvijanja filma; idejna strana filma; kratka istorija filma; praktični zadaci - lakši zadaci u realizaciji.

Praktičan rad

Animiranje kolaž-tehnikom, animiranje pomoću crteža, izrada kraćih dokumentarnih filmova.

ARHITEKTURA

Teorija, potreba za oblikovanjem prostora; namena zgrada, materijali i tehnike gradnje, najosnovniji oblici u arhitekturi - stilovi u arhitekturi; savremena arhitektura i urbanizam u realizaciji arhitektonskih ideja, tehničko crtanje - perspektiva (upoznavanje).

OBLIKOVANJE I ZAŠTITA SREDINE

Čovek radom menja prirodu radi zadovoljavanja svojih potreba. Korišćenje energije i oblikovanje materijala dovodi do otpadaka gasovite, tečne i čvrste prirode koje zagađuju čovekovu sredinu. Ergonomija, kao nauka o prilagođavanju čoveka koji radi i njegovog rada, ima za cilj, putem projektovanja, inženjeringa i tehnologije, uzajamno prilagođavanje čoveka i njegovog rada. Razumevanje zakonitosti u ekologiji, u pogledu biološke ravnoteže permanentan je cilj obrazovanja dece. U skladu sa ovim poimanjem, tj. razumevanjem prirode, jasno se izdvaja jedan od značajnih ciljeva likovne kulture koji se odnosi na osposobljavanje učenika za stvaralačko prenošenje vizuelno-likovnih iskustava u prirodno-društvena naučna područja i samim tim na razvijanje interesovanja za zaštitu prirode i smisao za unapređivanje kulture življenja.

VAJANJE

Teorijske poruke

Volumen i prostor su opšta orijentacija u vajarskim oblastima, odnosno funkcija plastike u arhitekturi, eksterijeru i enterijeru.

Sadržaji i ideje u vajarskim delima su nezamenljiv didaktički materijal kao primer rešenja likovnog problema koga je moguće realizovati u različitim varijantama.

Meki materijal - glina, gips, priprema i izrada konstrukcija i modelovanje pune plastike glinom ili gipsanom kašom.

Nanošenje gline ili gipsa.

Gipsana kaša sa usporenim vezivanjem.

Finalna obrada i sušenje radova.

Izrada jednostavnih alata za rad.

Opremanje i čuvanje izvajanih radova.

Pečenje glinenih predmeta.

Korišćenje primerenih tvrdih materijala koji se obrađuju postupkom oduzimanja.

Drvo i vajarski radovi od drveta, puna plastika u drvetu, reljef, upotreba raznovrsnih dleta, noževa, struga i alata za glačanje.

Izbor drveta i njegova obrada.

Kuvanje drveta, sečenje, struganje, glačanje, lakiranje i patiniranje.

Opremanje i konzerviranje vajarskih radova.

Vajanje u metalu, kovačka obrada metala, vajanje metala, obrada metalnih listića i lima.

Sečenje metala, spajanje (zakivanjem, lepljenjem i varenjem), bušenje, izvlačenje i poliranje.

Zaštita od korozije i patiniranje. Opremanje vajarskih radova.

Vajanje u vezanom gipsu, tvrdoj glini ili odgovarajućem kamenu.

Izrada svih oblika plastike koje dozvoljava krt materijal (glina, gips, kamen).

Korišćenje dleta, sekača, noža i čekića, brušenje, glačanje i patiniranje. Oprema i čuvanje vajarskih radova.

PLASTIČNE MASE

Odlivci (gips, plastika, metal) i umnožavanje vajarskih radova. Priprema kalupa, pravljenje mase za odlivke i skidanje kalupa.

Oblikovanje u peščanom kalupu i oblikovanje u kalupu za plastiku. Finalna obrada odlivaka, patiniranje i opremanje odlivaka.

KERAMIKA

Uvod u keramiku, svojstva keramičke gline. Istorija keramike, keramički proizvodi, tehnologija keramike.

Sticanje prvog iskustva u radu sa glinom.

Mešanje, gnječenje, dodavanje i oduzimanje mase gline.

Plastične forme.

Ispupčenje i udubljenje forme, puni i prazni prostor u raznim funkcijama (cigla sa šupljinama i slično).

Elementarno upoznavanje reljefa i razlika između reljefa i pune plastike u prostoru.

Obrada površina, upoznavanje crta i utiskivanjem drugih oblika ili reljefnim dodacima.

Izrada dekorativnih i funkcionalnih predmeta.

Proces sušenja i kontrola sušenja, slaganje - punjenje peći predmetima, nadgledanje pečenja, hlađenje i pražnjenje peći.

Slikanje pečenih predmeta. Pečenje i kontrolisanje pečenja i slikanje glaziranih predmeta.

Oslikavanje keramičkih pločica emajlom i glazurom.

Izrada kalupa i livenje keramičkih predmeta (broševi, medaljoni, pepeljare i vaze za ikebanu).

PRIMENJENA GRAFIKA

Osnovi primenjene grafike.

Korišćenje reproduktivne grafike u industriji.

Grafika u jednoj boji - nacrt za etiketu.

Grafika u dve boje - nacrt za plakat.

Grafika u više boja - nacrt za naslovnu stranu knjige (skica u kolažu).

Grafika i grafički slog (korišćenje grafike letraset-slova).

Grafika - skica za poštansku marku.

Grafika i ambalaža (kutije - nacrt i finalni rad).

Plakat - izvođenje visokom štampom. Plakat - nacrt - skica kolažom.

TAPISERIJA

Istorija tapiserije: tapiserija u srednjem veku.

Tapiserija u 18. i 19. veku.

Savremena tapiserija.

Izražajna sredstva tapiserije.

Tehnika tapiserija.

Materijali za tkanje; način tkanja.

Boje (biljne i mineralne) i načini bojenja.

Praktični rad. Izrada nekoliko manjih tapiserija u raznim tehnikama.

SLOBODNE AKTIVNOSTI

Crtanje, slikanje, vajanje, primenjena grafika; scenografija; kostim; keramika; tapiserija; zidno slikarstvo; vizuelne komunikacije; pantomima; istorija umetnosti i teorijsko izučavanje kulturnog nasleđa; praćenje savremenog likovnog života (izložbe i druge likovne manifestacije).

Formiranje i čuvanje zbirki (individualnih ili zajedničkih kolekcija): crteža, slika, grafika, figura (originala ili reprodukcija), vrednih stvari (delovi nošnje, stare pegle, stari satovi itd), interesantnih oblika iz prirode (korenje, kamen itd), umetničkih fotografija (crno-belih i u boji).

U toku školske godine članovi likovne sekcije učestvuju u estetskom uređivanju škole i njene okoline, kao i u pripremanju i opremi izložbi i raznih drugih manifestacija u organizaciji obrazovno-vaspitnog rada u okviru kulturne i javne delatnosti škole i šire. Uloga nastavnika je veoma značajna u podsticanju, okupljanju i angažovanju učenika.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Nastavni program likovne kulture za osmi razred podrazumeva postojanje određenog fonda znanja koji su učenici sticali od prvog razreda i pretpostavlja da se njegovo puno ostvarenje postiže u korelaciji sa drugim nastavnim predmetima (srpski jezik, muzička kultura, biologija, hemija, istorija, fizika, matematika) i različitim vannastavnim aktivnostima. Imajući u vidu da je u pitanju završni razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja neophodno je izvršiti sistematizaciju naučenog, kao i pripremu za izbor odgovarajuće stručne škole. U tom pogledu nastavnik treba da ukaže učenicima na široki spektar obrazovnih profila u kojima je obrazovanje u oblasti likovne kulture od velikog značaja. To je istovremeno razlog da se ukazuje na važnost predmeta.

Strukturu programa čine:

1) nastavni sadržaji koji se odnose na savladavanje likovnog jezika i upoznavanje sadržaja likovne kulture, poznavanje dela iz umetničkog nasleđa i elemenata likovne pismenosti;

2) kreativnost - razvijanje percepcije i apercepcije, podrška učenicima da otkrivaju i dolaze do novih rešenja; pretpostavka za podsticanje kreativnosti su motivacioni sadržaji praktičnih likovnih aktivnosti učenika, koji obuhvataju:

- domen učeničkih doživljaja,

- domen korelacije sa drugim obrazovno-vaspitnim područjima.

3) medijumi (tradicionalni i savremeni) i sredstva - korišćenje likovnih disciplina i upotreba određenih materijala u oblikovanju, kao i prošireni medijumi.

Nastavni program likovne kulture tako je koncipiran da posebnu važnost pridaje učeniku. Nastavnik koncipira metodičke postupke i oblike rada usaglašavajući obrazovno-vaspitne zadatke (likovne probleme) sa pobuđenim interesovanjem učenika, tako da ove zadatke prihvate na nivou samoinicijative, odnosno u skladu sa vlastitom izraženom potrebom. Različitim (primerenim) metodama rada treba tumačiti sadržaje programa kako bi učenici postupno i spontano usvajali nova znanja. U tom smislu, uloga nastavnika naglašena je u fazi izbora i didaktičke pripreme motivacionog sadržaja, a izbor teme zavisi od suštine likovnog zadatka, odnosno, konkretnog sadržaja kojim se učenik motiviše u pravcu određenog likovnog problema.

Nastavni sadržaji likovne kulture, problemski postavljeni, vertikalno se razvijaju od prvog do osmog razreda i proizilaze jedan iz drugog. Polazeći od uzrasnih mogućnosti učenika, vodilo se računa o prilagođenosti i spiralnim krugovima sadržaja obrazovnog karaktera za svaki razred posebno, što je i određeno u operativnim zadacima. Takvi sadržaji kao osnov imaju teoriju oblikovanja, a informativnost se stiče u praktičnom (delimično i u teorijskom radu) putem analiza umetničkih dela i estetskim procenjivanjem učeničkih radova. Nastavni programi ovog predmeta organizovani su na principu kumulativnog širenja znanja o pojmovima i pojavama planiranim za upoznavanje i izučavanje u ovoj oblasti u skladu sa uzrastom. Iz razreda u razred se širi opseg znanja i produbljuje njegovo usvajanje na saznajnom, iskustvenom i praktičnom (delatnom) nivou. Učenike je potrebno usmeravati ka kreativnim potencijalima uvažavanjem individualnih sposobnosti prema praktičnom radu gde ponuđene informacije nisu apsolutno obavezujući okviri delovanja i definitivne vrednosti. Podsticanjem kreativnosti učenika isključuje se gotovo rešenje i rad po šablonu. Problemski zahtevi ovog programa imaju karakter nastavnog sadržaja, a teme su u službi realizacije predviđenih zadataka. U procesu pripremanja za rad, neophodno je posvetiti pažnju realizaciji nastavnih tema kako ne bi preovladale nad sadržajima. Stoga je nastavniku data mogućnost da, u skladu sa individualnim sposobnostima učenika, bude slobodan u izboru didaktičke pripreme.

Imajući u vidu obrazovni karakter sadržaja predmeta neophodno je na časovima svaku tematsku jedinicu ilustrovati karakterističnim likovno-umetničkim delom iz različitih epoha. Metodom demonstracije učenike navoditi da uočavaju, upoređuju i razlikuju umetnička dela iz različitih kultura i perioda.

Imajući u vidu racionalno korišćenje vremena, umetničko nasleđe za osmi razred treba obraditi kroz povezivanje teorije oblikovanja sa praktičnim radom. Iz umetničkog nasleđa treba izdvojiti umetnička dela koja najpotpunije ilustruju teoretske probleme koji se obrađuju. Učenici će stoga istovremeno usvajati saznanja iz teorije oblikovanja i umetničkog nasleđa, koja će povezivati u praktičnom radu. Neophodno je imati u vidu i estetsko procenjivanje, koje se vrši u funkciji praktičnih likovnih aktivnosti i didaktičko-metodičke opravdanosti.

Programski sadržaji za osmi razred su organizovani u četiri tematske celine i za svaku od njih je preporučen broj časova koji se smatra optimalnim za realizaciju. Naravno, svaki nastavnik u skladu sa konkretnom situacijom (predznanjem i interesovanjima učenika, itd.) pri izradi operativnih planova može napraviti izvesne izmene u broju časova, vodeći računa da se ne naruši celina nastavnog programa i da svaka tema dobije adekvatan prostor.

U realizaciji sadržaja treba imati u vidu da je za njegovu obradu predviđeno (okvirno) 60% časova, dok je za vežbanje predviđeno 40%. Pod obradom se podrazumeva neposredna prva realizacija tematske jedinice. Pod vežbanjem se podrazumeva produbljivanje iste tematske jedinice u drugom medijumu (drugi, novi materijali i tehnike, utvrđivanje, ponavljanje, sistematizacija). Na časovima vežbanja, takođe, treba vršiti estetsku analizu umetničkih radova, estetsko procenjivanja učeničkih radova, vrednovanje i ocenjivanje. Neophodno je težiti otkrivanju suštine likovnih pojava putem selekcije i apstrahovanja. Nastavnik navodi učenika da vrši selekciju (odvaja bitno od nebitnog) kako bi razmišljao u pravcu kvalitetnog rešavanja likovnog zadatka. Odvajanje bitnog od nebitnog višestruko je celishodno i iz razloga racionalnog korišćenja vremena školskog časa. U programu likovne kulture za osmi razred nastavniku se nude moguća rešenja kojima se preporučuje opažanje i uočavanje neponovljivosti prirode, kao i prirodnog i veštačkog čovekovog okruženja. Mogućnosti učenja po modelu iz prirode i putem umetničke recepcije je samo jedna od metoda kojima nas priroda i umetnička dela uvode u oblike otkrivanja.

Na osnovu stečenog znanja iz sedmog razreda treba uspostaviti povezanost sa pojmom kompozicija i obraditi prvu celinu Slobodno komponovanje. Nastavnik treba da ima u vidu da su učenici skloni ovakvim aktivnostima kojima se često pristupa bez unapred određenog plana. Kao ishod stečenog likovnog iskustva i obrazovanja učenik treba da razume oslobađanje likovnog dela od opisa predmeta i figure. Stoga je neophodno celinu ilustrovati slikarstvom Vasilija Kandinskog i istovremeno je povezati sa teorijom oblikovanja.

Tematska celina Vizuelna metaforika i sporazumevanje se odnosi na karakteristike savremene komunikacije i tehnologije bliske uzrastu učenika. Potrebno je uspostaviti povezanost sa iskustvom iz šestog razreda i ukazati na karakter sadržaja u funkciji masovne komunikacije. U tom pogledu važno je istaći značaj ove celine kroz tumačenje amblema, simbola, znaka, personifikacije, alegorije, heraldike, piktograma i stilizacije u likovnom rešenju. Sadržaje treba povezivati sa nastavnim predmetom istorija.

Celina Kontrast, jedinstvo i dominanta u prostoru pretpostavlja odgovarajući nivo stečenih znanja kako bi se razumele likovne pojave, posebno one u oblasti savremene umetnosti. U obradi ove celine potrebno je pojmovno određenje kontrasta kao suprotstavljanja kvaliteta istih ili različitih likovnih elemenata. Učenicima treba ukazivati na aspekte dominacije maksimalne razlike veličina (veliko-malo, visoko-nisko, kratko-dugo), oblika (oblo-ugaono, jednostavno-složeno, puno-šuplje), boja (svetlo-tamno, komplementarni kontrast, toplo-hladno), linija (uske-široke, prave-krive,...), položaja (vodoravno-koso). U pogledu trodimenzionalnog oblikovanja takođe treba imati u vidu konveksno-konkavno, otvoreno-zatvoreno, itd. Pod harmonijom podrazumevati međusobni sklad elemenata kompozicije. Pojmovno određenje dominante u likovnom delu treba tumačiti kao naglašenu vrednost, isticanje najbitnijeg, onog što je u centru pažnje ili što predstavlja dominirajuće karakteristike kompozicije. Pojam jedinstva tumačiti sagledavanjem postupaka koji dovode do ujedinjenja svih likovnih elemenata u kompoziciju. Učenicima demonstrirati karakteristična dela iz savremene umetnosti.

Slobodno komponovanje i fantastika je poslednja celina drugog ciklusa osnovnog obrazovanja i vaspitanja. Za tumačenje ovog sadržaja je neophodno objasniti pojmove: fantastika, imaginacija i nadrealizam i povezati ih sa slikarstvom Hijeronima Boša.

Osnovni uslov za pravilno učeničko usvajanje nastavnih sadržaja jeste ozbiljna priprema nastavnika, koja proizilazi iz prethodnog proučavanja nastavnog plana i programa. Na taj način nastavnik može da, pored pisane pripreme, načini i odgovarajuću i vizuelnu pripremu.

Imajući u vidu broj časova, ovaj program je moguće realizovati samo ako nastavnik stavlja akcenat na likovni problem, čijim rešavanjem se razvijaju kvaliteti u likovnoj kulturi. Usavršavanje nastavnika stoga treba da bude permanentno i primereno savremenim zahtevima i dostignućima metodike nastave ovog predmeta. U vezi sa savremenom tehnologijom prenošenjem vizuelnih informacija u likovnoj kulturi, potrebno je omogućiti da učenici stiču što veću bliskost sa nastavnim sadržajima, oslanjajući se na prethodna znanja. Od njih se ne očekuje da budu samo pasivni posmatrači, već da kroz praktične aktivnosti razvijaju osetljivost za likovne vrednosti, motoričke sposobnosti, estetsko mišljenje i kritičku svest.

MUZIČKA KULTURA

(1 čas nedeljno, 34 časa godišnje)

Cilj i zadaci

Cilj nastave muzičke kulture jeste da se osigura da svi učenici steknu bazičnu umetničku pismenost i da napreduju ka realizaciji odgovarajućih Standarda obrazovnih postignuća, da se osposobe da rešavaju probleme i zadatke u novim i nepoznatim situacijama, da izraze i obrazlože svoje mišljenje i diskutuju sa drugima, razviju motivisanost za učenje i zainteresovanost za predmetne sadržaje, kao i da

- upoznaju muzičke kulture putem obrade tema povezanih sa muzikom različitih epoha;

- razviju muzikalnost i kreativnost;

- neguju smisao za zajedničko i individualno muziciranje u svim oblicima vaspitno-obrazovnog rada sa učenicima.

Zadaci nastave muzičke kulture su sledeći:

- stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada tokom nastave muzičke kulture svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave muzičke kulture budu u punoj meri realizovani;

- sticanje znanja o muzici različitih epoha;

- sticanje znanja o muzici različitih epoha;

- razvijanje sposobnosti izvođenja muzike (pevanje/sviranje);

- razvijanje navike slušanja muzike, podsticanje doživljaja i osposobljavanje za razumevanje muzike;

- podsticanje kreativnosti u svim muzičkim aktivnostima (izvođenje, slušanje, istraživanje i stvaranje muzike);

- dalje upoznavanje izražajnih sredstava muzičke umetnosti;

- oformiti i negovati rad školskog ansambla.

Operativni zadaci

Učenik ume da:

- prepozna osnovne elemente muzičke pismenosti - opiše osnovne karakteristike:

- muzičkih instrumenata;

- istorijsko-stilskih perioda;

- muzičkih žanrova;

- narodnog stvaralaštva.

Učenik ume da analizira povezanost:

- muzičkih elemenata i karakteristika muzičkih instrumenata sa muzičkom;

- izražajnosti (npr. brz tempo sa živahnim karakterom);

- strukture i dramaturgije određenog muzičkog žanra (npr. operski finale sa događajima u drami);

- oblika narodnog muziciranja sa specifičnim kontekstom narodnog života.

Učenik:

- zna funkciju elemenata muzičke pismenosti i izvođačkih sastava u okviru muzičkog dela;

- razume istorijske i društvene okolnosti nastanka žanra i oblika muzičkog folklora;

- kritički i argumentovano obrazlaže svoj sud;

- ume kreativno da kombinuje izražajne muzičke elemente u estetičkom kontekstu (određeni muzički postupak dovodi u vezu sa željenim efektom).

Učenici umeju da:

- prepoznaju teme iz poznatih kompozicija domaćih i stranih autora;

- upoznaju muziku različitih žanrova;

- budu angažovani u svim muzičkim aktivnostima i sami stvaraju muziku;

- aktivno učestvuju u pripremanju programa za takmičenja i javne nastupe;

- stečena stvaralačka iskustva i iskustva u slušanju muzike koriste za procenu svojih i drugih muzičkih dela.

SADRŽAJI PROGRAMA

Upoznavanje muzike različitih epoha i izvođenje muzike

Primenjivati stečena znanja o muzici različitih epoha kroz muzičke primere.

Osnove muzičke pismenosti

Stečena znanja iz muzičke kulture proširivati i primenjivati na primerima za pevanje i sviranje.

Stvaranje muzike

- Podsticanje muzičke kreativnosti kroz improvizaciju na dostupnim instrumentima.

- Stvaranje dečjih kompozicija.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

U programu nastave muzičke kulture za osmi razred istaknuto mesto ima sticanje znanja o muzici, koje se ostvaruje praćenjem njenog razvoja u različitim epohama. Cilj nastave zasnovan je na obradi tema značajnih za razumevanje uloge muzike u društvu, upoznavanje muzičkih izražajnih sredstava, žanrova i oblika, kao i istaknutih stvaralaca i izvođača. Ovi ciljevi se ostvaruju slušanjem muzičkih dela i aktivnim muziciranjem (pevanje i sviranje). Osnove muzičke pismenosti i muzičko-teorijski pojmovi u ovakvom pristupu planirani su u funkciji boljeg razumevanja muzike i muzičkog dela.

Osnovni princip u ostvarivanju ciljeva i zadataka nastave muzičkog vaspitanja jeste aktivno učešće učenika na času. U tom procesu neophodno je na jednom času obuhvatiti različita područja iz programa predviđenog za taj razred i kombinovati različite metode i oblike rada u nastavi. Čas posvećen samo jednom području i izvođen samo jednom metodom (primenom samo jedne metode) nije didaktički i metodički osmišljen, deluje demotivaciono i monotono-nezanimljiv je za učenike.

Realizacija nastave muzičke kulture:

- sticanjem znanja o muzici;

- pevanjem, sviranjem i sticanjem muzičke pismenosti;

- slušanjem muzike;

- negovanjem dečjeg muzičkog stvaralaštva.

Grupnim i pojedinačnim pevanjem ili sviranjem razvija se interesovanje učenika za aktivno učestvovanje u muzičkom životu svoje sredine.

Preporuke za ostvarivanje nastavnog programa

Sticanje znanja

Učenici usvajaju znanja o delatnosti muzičke profesije. Za usvajanje i utvrđivanje sadržaja nastave muzička kultura u osmom razredu, treba koristiti sledeće nastavne metode: dijalošku, metodu demonstracije i pokazivanja, monološku i dr. Prilikom obrade tema obavezno koristiti očigledna sredstva i uvek ih povezivati sa slušnim primerima i izvođačkom praksom.

Slušanje muzike

U oblasti SLUŠANJA MUZIKE učenik ume na osnovu slušanja muzičkih primera da imenuje:

- muzičke izražajne elemente;

- izvođački sastav;

- muzičke žanrove;

- srpski muzički folklor;

- opiše i analizira karakteristike zvučnog primera kroz sadejstvo opaženih muzičkih elemenata (npr. uzburkana melodija kao rezultat specifičnog ritma, tempa, agogike, dinamike, intervalske strukture);

- prepozna strukturu određenog muzičkog žanra;

- strukturalnom i dramaturškom dimenzijom zvučnog primera;

- žanrovskim i istorijsko-stilskim kontekstom zvučnog primera;

- kontekstom nastanka i primenom različitih oblika muzičkog folklora.

Osnove muzičke pismenosti

- Obnavljanje stečenih znanja iz muzičke pismenosti na konkretnim muzičkim primerima (predznaci, oznake za dinamiku i tempo, notne vrednosti, obrađene lestvice).

- Analiza muzičkih elemenata i karakteristika (tempo, karakter).

- Upoznavanje funkcije elemenata muzičke pismenosti i izvođačkih sastava.

Izvođenje pesama po sluhu i iz notnog teksta:

- ukazivanje na značaj pravilne higijene glasa, stalna briga o položaju tela pri pevanju, vežbe za pevačko disanje, vežbe artikulacije, raspevavanje uz instrumentalnu pratnju i bez nje, pevanje kadence;

- učenje pesme počinje uvođenjem u tematiku, zatim sledi nastavnikovo tumačenje literarnog teksta sa naglašavanjem vaspitnih elemenata;

- prilikom učenja pesama po sluhu prvo se demonstrira originalni oblik pesme (u tempu, sa dinamikom), a zatim se vrši jednostavna analiza pesme zbog razumevanja forme (zajedničko uočavanje ponavljanja i kontrasta);

- prilikom učenja pesama iz notnog teksta prvo se vrši analiza zapisa pesme (uočavaju se: ključ, predznaci, takt uz probu taktiranja, dinamičke i artikulacione oznake, dužine i imena tonova), zatim se notni tekst iščitava parlato (sa ponavljanjima dok se tekst ne utvrdi), uradi se vežba raspevavanja i prelazi na pevanje dok nastavnik svira melodiju;

- osmišljavanje početne intonacije pesme ostvarivati instrumentalnim uvodom;

- pesma se uči po delovima i frazama, uz instrumentalnu pratnju koja se u početku svodi na melodiju (aranžmane dodati tek pošto je pesma naučena);

- teže ritmičke figure i melodijske skokove obrađivati kombinovanjem ponavljanja i uvežbavanja;

- tokom učenja neprekidno insistirati na izražajnom i doživljenom pevanju.

Muzičko izvođenje

U oblasti MUZIČKOG IZVOĐENJA učenik ume da:

- peva jednostavne dečje, narodne ili popularne kompozicije;

- izvodi jednostavne dečje, narodne ili popularne kompozicije na bar jednom instrumentu;

- izvodi raznovrsni muzički repertoar pevanjem i sviranjem, kao solista i u školskim ansamblima;

- svira na instrumentima Orfovog instrumentarijuma;

- svira na frulici, melodici, tamburi, gitari i drugim dostupnim instrumentima;

- svira primere iz muzičke literature.

Muzičko stvaralaštvo

U oblasti MUZIČKOG STVARALAŠTVA učenik ume da:

- napravi muzičke instrumente, koristeći predmete iz okruženja;

- osmisli manje muzičke celine na osnovu ponuđenih modela;

- izvodi prateće ritmičke i melodijsko-ritmičke deonice na napravljenim muzičkim instrumentima;

- učestvuje u odabiru muzike za dati žanrovski i istorijski kontekst;

- osmišljava prateće aranžmane za Orfov instrumentarijum i druge zadate muzičke instrumente;

- improvizuje i/ili komponuje manje muzičke celine (ritmičke i melodijske) u okviru različitih žanrova i stilova;

- osmisli muziku za školsku predstavu, priredbu, performans;

- improvizuje melodije na zadati tekst.

Didaktičko-metodička uputstva

Sadržaji nastave učenicima pružaju znanja i informacije iz oblasti muzičke umetnosti, koja su neophodna za dalje razumevanje, doživljavanje, praćenje i procenjivanje osnovnih muzičkih vrednosti. Za uspešnu realizaciju sadržaja nastave muzičke kulture neophodno je ostvariti osnovni didaktički preduslov: kabinet sa nastavnim i očiglednim sredstvima. Osnovna nastavna sredstva su: klavir, komplet Orfovog instrumentarija za sve učenike, tabla sa linijskim sistemima, kvalitetni uređaj za slušanje muzike, a poželjni su i kompjuter, uređaj za emitovanje, Di-vi-di sa pratećom opremom. Očigledna nastavna sredstva su: slike pojedinačnih instrumenata, gudačkog i simfonijskog orkestra, slike stranih i domaćih kompozitora i izvođača, uglednih i značajnih poslenika iz oblasti muzičke umetnosti, kvalitetni snimci primera.

Sadržaji muzičke kulture pružaju učenicima dovoljno znanja i sposobnosti za formiranje istančanog muzičkog ukusa (kriterijuma za izbor pravih muzičkih sadržaja) i pomoći da razlikuju stvarne vrednosti i kvalitete u svetu muzike koja ih okružuje u svakodnevnom životu od onih sadržaja koji ne doprinose razvoju njihove muzičke percepcije, ukusa i estetskog vaspitanja.

Usvajanje znanja učenika zavisi od metodičke organizacije časa, koja mora biti dobro planirana, osmišljena i zanimljiva. Na časovima je neophodno učenike prethodno valjano motivaciono pripremiti za aktivno učešće u nastavnom radu, a sam čas muzičke kulture treba da kod učenika podstiče umetnički doživljaj muzičkog dela koje se interpretira. Različitim oblicima i metodama rada u nastavi, tehnikama i očiglednim sredstvima učenici se podstiču na usvajanje novih znanja. Nastavnik je u nastavnom radu ravnopravni učesnik u svim aktivnostima.

Domaće pismene zadatke ili pisane testove, kontrolne zadatke, referate ne treba zadavati ni u jednom razredu.

Sadržaje nastave, kad god je to moguće, povezivati sa drugim nastavnim predmetima, muzičkim životom društvene sredine i učestvovati na takmičenjima i muzičkim priredbama.

ZAHTEVI PROGRAMA PO AKTIVNOSTIMA

Izvođenje muzike

Pevanjem pesama učenik stiče nova saznanja i razvija muzički ukus. Izvođenjem muzike učenik ovladava pojmovima iz osnova muzičke pismenosti. Ciljevi i zadaci nastave doprinose razvijanju ljubavi prema muzičkoj umetnosti, podsticanju smisla za lepo, formiranju estetskih kriterijuma i svestranom razvoju ličnosti učenika, da učenika oplemeni i da mu ulepša život.

Prilikom izbora kompozicija nastavnik polazi od psihofizičkog razvoja učenika i njima bliskih sadržaja, šireći pri tom njihova interesovanja i obogaćujući dotadašnja znanja novim sadržajima. Takođe, potrebno je da se sagledaju i ocene mogućnosti učenika neophodne za izbor i realizaciju kompozicija za pevanje i sviranje.

Prilikom interpretacije pesme po sluhu potrebno je izvršiti analizu pesme, obraditi tekst i utvrditi o čemu pesma govori, kao i odrediti lestvicu u kojoj je napisana. Za saznavanje i doživljavanje narodne pesme važno je razumeti njeno etničko i geografsko poreklo, ulogu pesme u narodnim običajima ili svakodnevnom životu.

Takođe, u postupku izbora predloženih pesama, neophodno je voditi računa o tome da u toku rada budu zastupljene: državna himna, Himna Svetom Savi, umetničke, narodne i prigodne pesme savremenih dečjih kompozitora, kao i kompozicije koje su stvarala deca, zastupljene na festivalima dečjeg muzičkog stvaralaštva. Radi aktuelizacije programa, nastavnik, takođe, može predložiti i poneku pesmu izvan programa predloženih kompozicija ako je u skladu sa ciljevima i zadacima predmeta i ukoliko odgovara kriterijumima vaspitnih i umetničkih vrednosti.

Posebnu pažnju posvetiti izražajnosti interpretacije - dinamici, fraziranju, dobroj dikciji.

Muzičko izvođenje

U radu koristiti ritmičke i melodijske instrumente. Pošto su učenici opismenjeni, sviranje na melodijskim instrumentima biće olakšano jer se mogu koristiti notni primeri pesama koje su solmizaciono obrađene.

Različitim nastavnim postupcima potrebno je podsticati dečje predispozicije za muzičko oblikovanje i omogućiti im da dožive radost sviranja, čime se bogati ličnost u osetljivom periodu emocionalnog sazrevanja.

Obavezno je izvođenje državne himne i Himne Svetom Savi.

U svakom odeljenju postoji jedan broj učenika koji ima veće ili manje poteškoće u pevanju. Takvim učenicima pružiti mogućnost afirmacije sviranjem na dečjim muzičkim instrumentima i učešćem u grupnom muziciranju.

Slušanje muzike

Slušanje muzike je aktivni psihički proces, koji obuhvata emocionalno doživljavanje i misaonu aktivnost učenika. Uloga nastavnika u organizovanju pravilnog pristupa slušanju muzike suštinski je važna za estetski odnos prema muzici i za tumačenje i doživljavanje muzičkog dela. Slušanje muzike je u funkciji sticanja znanja o muzici i deo je obrade zadatih tema.

Pre časova slušanja muzike potrebno je metodički tako organizovati nastavu da se prvo obnove znanja iz oblasti muzičkih izražajnih sredstava, koja se stavljaju u funkciju izabranog primera. Treba izbegavati utvrđene metodske postupke i tragati za novim pristupom u skladu sa delom koje se obrađuje. Ličnost stvaraoca se predstavlja celovito, u skladu sa njegovim umetničkim portretom i sa osnovnim hronološkim podacima, uz odabrane anegdote i uz nastojanje da se učenikova znanja iz različitih oblasti povežu i stave u funkciju razumevanja slušanog dela.

Elementi muzičkog oblika mogu se usvajati grafičkim predstavljanjem, ali je neophodno insistirati na zvučnoj predstavi svakog oblika kao osnovi razumevanja. Muzički oblici se usvajaju u okviru istorijskog konteksta u kojem su se pojavili. Poželjno je koristiti paralele sa savremenim stvaralaštvom korelacija sa ostalim srodnim nastavnim predmetima.

Muzičko stvaralaštvo

Dečje muzičko stvaralaštvo predstavlja viši stepen aktiviranja muzičkih sposobnosti koje se stiču u svim muzičkim aktivnostima, a kao rezultat kreativnog odnosa prema muzici. Ono ima veliku vaspitnu i obrazovnu vrednost: podstiče muzičku fantaziju, oblikuje stvaralačko mišljenje, produbljuje interesovanja za muzičku umetnost i doprinosi trajnijem usvajanju i pamćenju muzičkih reproduktivnih aktivnosti i znanja.

Navedene aktivnosti treba vrednovati u skladu sa stvaralačkim angažovanjem učenika, a ne prema kvalitetu nastalog dela jer su i najskromnije muzičke improvizacije pedagoški opravdane.

Praćenje i vrednovanje učenika

Da bi se ostvario proces praćenja napredovanja i stepena postignuća učenika u nastavi muzičke kulture, neophodno je da nastavnik prethodno upozna muzičke sposobnosti svakog učenika.

Vrednovanje usvojenog znanja i ocenjivanje učenika u nastavi sprovodi se organizovano. U postupku vrednovanja znanja, nastavnik posebno prati razvoj svakog učenika, njegov rad, zalaganje, interesovanje, stav, umešnost, kreativnost i slično. Takođe, nastavnik prati razvoj ličnosti u celini i objektivno procenjuje koliko je učenik savladao programske zahteve.

Smisao i svrha ocenjivanja u nastavi muzičke kulture ne treba da se odnose isključivo na ocenu i procenu muzičkih sposobnosti, već je potrebno da budu u funkciji nagrade i podsticanja za zalaganje, interesovanje, ljubav prema muzici. Ocenu treba koristiti kao oblik motivacije: ona treba učenike da motiviše na muzičke aktivnosti i na bavljenje muzikom, u skladu s njihovim stvarnim sposobnostima i potrebama.

Domaće pismene zadatke ili pisane tekstove, kontrolne zadatke i slično ne primenjivati u nastavi muzičke kulture ni u jednom razredu. Nastavni sadržaji muzičke kulture ostvaruju se samo u školi.

PROGRAM DODATNOG RADA

Dodatna nastava se organizuje za učenike koji su posebno dodatno motivisani za saznavanje, učenje i proširivanje znanja u oblasti muzičke umetnosti, kao i za sviranje na pojedinim instrumentima.

Zadaci nastave su:

- razvijanje muzičke sposobnosti učenika i želju za aktivnim muziciranjem i učestvovanjem u školskim ansamblima;

- korelacija instrumentalne nastave sa teorijskim znanjima iz oblasti muzike;

- podsticanje kreativnih sposobnosti učenika i smisla za kolektivno muziciranje.

Programom i sadržajima dodatne nastave obuhvatiti odgovarajuće udžbenike, priručnike i zbirke za pojedine instrumente.

Svoja postignuća u dodatnoj muzičkoj nastavi učenici predstavljaju i prikazuju na školskim i drugim priredbama.

VANNASTAVNE AKTIVNOSTI

U svakoj osnovnoj školi mogu se osnovati: grupe pevača vokalnih solista i solista instrumentalista koji uvežbavaju solo pesme, kraće komade, duete, tercete, kvartete; mali kamerni instrumentalni sastavi; sekcije ljubitelja slušanja muzike - koji će slušati razna muzička izvođenja u školi ili van nje (koncerte, radio i televizijske emisije, muzičke filmove i sl.). Osim sekcija vokalnih solista, instrumentalnih solista i ljubitelja slušanja muzike, moguće je organizovati sekciju mladih kompozitora i sa njima raditi individualno na razvoju muzičke kreativnosti. Takođe, moguće je osnovati sekciju mladih etnomuzikologa, koji će prikupljati nedovoljno poznate ili gotovo zaboravljene pesme sredine u kojoj žive. Broj i vrsta muzičkih sekcija koje je moguće oformiti u osnovnoj školi u odnosu na sposobnosti i interesovanja učenika određeni su samo afinitetom učenika i entuzijazmom nastavnika. Za slobodne aktivnosti određuje se 1 čas nedeljno.

Rad formiranih sekcija odvija se kontinuirano tokom cele školske godine.

HOR

Svaka osnovna škola je obavezna da organizuje rad horova, i to: hor mlađih razreda i hor starijih razreda. U svakoj školi u kojoj postoje uslovi treba osnovati školski orkestar. Časovi hora i orkestra se u okviru 40-časovne radne nedelje izvode kontinuirano od početka do kraja školske godine, u skladu sa nastavnim programom.

Repertoar školskih horova obuhvata odgovarajuća dela domaćih i stranih autora različitih epoha.

U toku školske godine hor izvodi najmanje deset kompozicija.

ORKESTAR

Školskim orkestrom se smatra instrumentalni ansambl sa najmanje deset instrumentalista koji izvode kompozicije u najmanje tri deonice. Orkestri mogu biti sastavljeni od instrumenata koji pripadaju istoj porodici (blok flaute, mandoline, tambure, harmonike, Orfov instrumentarijum itd.), ili mešovitog su sastava, prema raspoloživim instrumentima. Repertoar školskog orkestra čine dela domaćih i stranih kompozitora različitih epoha, u originalnom obliku ili prilagođena za postojeći školski sastav.

U toku školske godine orkestar izvodi najmanje osam dela, od kojih neka zajedno sa horom.

KOMPOZICIJE ZA PEVANJE I SVIRANJE

Himne

Državna himna

Himna Svetom Savi

Školska himna

Narodna muzika

Nadžnjeva se momče i devojče

Sve tičice zapjevale

Sedi moma na pendžeru

Ti, jedina

Treskavica kolo

Šano, dušo

Duhovne pesme

Božiću, naša radosti

Isajija Srbin - Aliluja

Pomozi nam, dragi Bože

K. Stanković - Mnogaja ljeta

Tropar za Božić

Tropar Svetom Savi

S. Mokranjac - odlomak iz liturgije, Budi imja

Starogradske pesme

Ajde, Kato, ajde, zlato

Nebo je tako vedro

Što se bore misli moje

Oj, jesenske duge noći

U tem Somboru

Pesme iz balkanskih ratova i svetskog rata

Kapetan Koča putuje

Kreće se lađa francuska

Tamo daleko

Kanoni

M. Pretorijus - Živela muzika

M. Pretorijus - Osvanu dan

J. Hajdn - Intervali

Pesme koje su komponovala deca

Izbor pesama nagrađenih na festivalu dečjeg muzičkog stvaralaštva.

Pesme nacionalnih manjina

Ak kojun (turska)

Zeka (mađarska)

Mala ptica (albanska)

Rodile su trnjine (rusinska)

Todoro, Todorke (bugarska)

Crvena jabuka (slovačka)

Čobančić (rumunska)

Đelem, đelem (romska)

Zabavna i filmska muzika

Izbor savremenih popularnih pesama.

KOMPOZICIJE ZA RAD HOROVA

Himne

Državna himna

Himna Svetom Savi

Pesme domaćih autora

K. Babić - Balada o dva akrepa

I. Bajić - Srpski zvuci

Z. Vauda - Mravi

Z. Vauda - Pahuljice

S. Gajić - Tužna muha

D. Despić - Kiša

D. Despić - Oglasi

D. Despić - Smejalica

V. Đorđević - Veće vrana

V. Ilić - Vodenica

D. Jenko - Bože pravde

D. Jenko - pesme iz "Đida"

J. Kaplan - Žuna

P. Konjović - Vragolan

J. Marinković - Ljubimče proleća

M. Milojević - Vetar

M. Milojević - Mladost

M. Milojević - Muha i komarac

S. Mokranjac - II rukovet

S. Mokranjac - X rukovet

S. Mokranjac - XI rukovet

S. Mokranjac - Na ranilu

S. Mokranjac - Pazar živine

S. Mokranjac - Slavska

S. Mokranjac - Tebe pojem

S. Mokranjac - Himna Vuku

B. Simić - Pošla mi moma na voda

T. Skalovski - Makedonska humoreska

M. Tajčević - Dodolske pesme

M. Tajčević - I svita iz Srbije

Šistek-Babić - Oj, Srbijo

Strani kompozitori

Autor nepoznat - La violeta

J. Brams - Uspavanka

K. M. Veber - Jeka

G. Gusejnli - Moji pilići

G. Dimitrov - Ana mrzelana

Z. Kodalj - Katalinka

Z. Kodalj - Hidlo Vegen

O. di Laso - Eho

L. Marencio - Ad una freska riva

V. A. Mocart - Uspavanka

D. Đovani - Ki la galjarda

S. Obretenov - Gajdar

Palestrina - Benediktus

Palestrina - Vigilate

B. Smetana - Doletele laste

F. Supe - Proba za koncert

F. Šopen - Želja

F. Šubert - Pastrmka

Kanoni

Autor nepoznat - Dona nobis pacem

L. Kerubini - Na času pevanja

V. A. Mocart - Noć je mirna

J. G. Ferari - Kukavica

V. Ilić - Sine muzika

J. Hajdn - Mir je svuda

ISTORIJA

(2 časa nedeljno, 68 časova godišnje)

Cilj nastave istorije jeste da se osigura da svi učenici steknu bazičnu jezičku i naučnu pismenost i da napreduju ka realizaciji odgovarajućih Standarda obrazovnih postignuća, da se osposobe da rešavaju probleme i zadatke u novim i nepoznatim situacijama, da izraze i obrazlože svoje mišljenje i diskutuju sa drugima, razviju motivisanost za učenje i zainteresovanost za predmetne sadržaje, kao i razvijanje istorijske svesti i humanističko obrazovanje učenika. Nastava istorije treba da doprinese razumevanju istorijskog prostora i vremena, istorijskih događaja, pojava i procesa, kao i razvijanju nacionalnog i evropskog identiteta i duha tolerancije kod učenika.

Zadaci nastave istorije su:

- stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada tokom nastave istorije svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave istorije budu u punoj meri realizovani

- da učenici razumeju istorijske događaje, pojave i procese, ulogu istaknutih ličnosti u razvoju ljudskog društva i da poznaju nacionalnu i opštu istoriju (političku, ekonomsku, društvenu, kulturnu...).

Cilj i zadaci nastave istorije ostvaruju se kroz različite sadržaje, metode i oblike rada, uz poštovanje Obrazovnih standarda za kraj obaveznog obrazovanja.

Operativni zadaci

Učenici treba da:

- steknu osnovna znanja o najvažnijim odlikama istorijskog perioda od druge polovine XIX do kraja XX veka

- steknu osnovna znanja o najvažnijim odlikama istorijskog perioda od druge polovine XIX do kraja XX veka na srpskom i jugoslovenskom prostoru

- steknu osnovna znanja o istoriji evropskih i vanevropskih država u periodu od druge polovine XIX do kraja XX veka

- razumeju najznačajnije političke ideje istorijskog perioda od druge polovine XIX do kraja XX veka

- steknu osnovna znanja o znamenitim ličnostima perioda od druge polovine XIX do kraja XX veka u opštoj i nacionalnoj istoriji

- se upoznaju sa kulturnim i naučnotehnološkim dostignućima na srpskom, jugoslovenskom, evropskom i vanevropskom prostoru u periodu od druge polovine XIX do kraja XX veka

- razumeju da nacionalna istorija predstavlja sastavni deo opšte istorije

- razvijaju istraživački duh i kritički odnos prema prošlosti i osposobe se da prepoznaju različita tumačenja istih istorijskih događaja

- razumeju uzroke i posledice najvažnijih istorijskih pojava u periodu od druge polovine XIX do kraja XX veka

- ovladaju veštinom korišćenja istorijskih karata za period od druge polovine XIX do kraja XX veka

- nauče da povezuju različite istorijske sadržaje (ličnosti, događaje, pojave i procese) sa odgovarajućom vremenskom odrednicom i istorijskim periodom

- poseduju svest o povezanosti pojava iz prošlosti sa pojavama iz sadašnjosti.

SADRŽAJI PROGRAMA

SVET U DRUGOJ POLOVINI XIX I POČETKOM XX VEKA

Promene u privredi, društvu i kulturi u drugoj polovini XIX i početkom XX veka (Druga industrijska revolucija, promene u svetskoj ekonomiji; političke ideje - imperijalizam, nacionalizam, rasizam, demokratija, socijalizam, klerikalizam; duhovni horizonti epohe - kultura, nauka, obrazovanje).

Međunarodni odnosi u drugoj polovini XIX i početkom XX veka (nastanak Trojnog saveza i Antante, borba za kolonije u Africi i Aziji, uspon SAD i Japana, podela Kine, međunarodne političke krize).

Velike sile i balkanske zemlje (Istočno pitanje - opadanje Osmanskog carstva, prodor Habzburške monarhije na Balkan; uticaj velikih sila - Rusije, Velike Britanije, Francuske, Nemačke, Italije; uobličavanje nacionalnih država na Balkanu - Grčka, Rumunija, Bugarska, Albanija).

SRBIJA, CRNA GORA I SRBI U HABZBURŠKOM I OSMANSKOM CARSTVU OD BERLINSKOG KONGRESA DO PRVOG SVETSKOG RATA

Srbija od 1878. do 1903. godine (sticanje nezavisnosti, prostor, društvo, privreda, nauka i kultura, obrazovanje, svakodnevni život, unutrašnja i spoljna politika, politički život - osnivanje stranaka, proglašenje kraljevine, Timočka buna, srpsko-bugarski rat, ustavi iz 1888. i 1901, Majski prevrat; ličnosti - kralj Milan, kraljica Natalija i kralj Aleksandar Obrenović, Jovan Ristić, Stojan Novaković, Nikola Pašić, Milutin Garašanin...).

Srbija od 1903. do 1914. godine (unutrašnja politika - Ustav iz 1903, razvoj parlamentarne demokratije; spoljnopolitičko okruženje - Carinski rat i Aneksiona kriza; modernizacija privrede i društva, kultura, obrazovanje - osnivanje Univerziteta 1905, svakodnevni život; ličnosti - kralj Petar I i prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, Jovan Cvijić, Jovan Skerlić, Mihailo Petrović Alas, Nadežda Petrović...).

Crna Gora od 1878. do 1914. godine (sticanje nezavisnosti, prostor, stanovništvo, društvo, privreda, kultura i obrazovanje; modernizacija državne uprave, svakodnevni život; unutrašnja i spoljna politika - odnosi sa Srbijom, donošenje Ustava 1905, političke podele, proglašenje kraljevine; ličnosti - kralj Nikola Petrović, Valtazar Bogišić, Marko Miljanov...).

Srbi u Habzburškoj monarhiji (Srbi u južnoj Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, Dalmaciji - društvo, privreda, kultura i obrazovanje, položaj crkve; politički život - političke stranke; ličnosti - Mihailo Polit-Desančić, Jaša Tomić, Svetozar Pribićević, Stefan Mitrov Ljubiša...).

Bosna i Hercegovina pod austrougarskom vlašću (prostor, stanovništvo, pravni položaj Bosne i Hercegovine, uprava Benjamina Kalaja, Aneksija i Aneksiona kriza; društvo, privreda, kultura i obrazovanje, položaj crkve; politički život - političke stranke, omladinski pokret i Mlada Bosna, međunacionalni i međuverski odnosi; Sarajevo, Mostar i Banja Luka kao kulturni i politički centri; ličnosti - Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Vladimir Ćorović, Petar Kočić, Osman Đikić...).

Srbi u Osmanskom carstvu (Kosovo, Metohija, Raška oblast i Makedonija - politička, imovinska i lična obespravljenost Srba; kulturne, prosvetne i crkvene prilike - značaj Prizrenske bogoslovije; uticaj Srbije; ličnosti - Bogdan Radenković, Petar Kostić...).

Balkanski ratovi (uzroci i povodi, suprotnosti između balkanskih nacionalnih politika, Mladoturska revolucija, Balkanski savez i Prvi balkanski rat - Kumanovska i Bitoljska bitka, teritorijalne promene; sukobi među saveznicima i Drugi balkanski rat - Bregalnička bitka; Bukureški mir i nove granice na Balkanu).

SAVREMENO DOBA

PRVI SVETSKI RAT I REVOLUCIJE U RUSIJI I EVROPI

Svet u Velikom ratu (Velike sile i njihovi sukobljeni interesi, uzroci i povod, savezništva i frontovi, ratna hronika - prelomnice rata; aspekti rata - tehnologija rata, gubici i žrtve, vodeće ličnosti država u sukobu).

Čovek u ratu - lično i kolektivno iskustvo (život u pozadini i na frontu; rat i kultura - umetničko viđenje rata, rat kao poništavanje civilizacijskih vrednosti; lični doživljaj rata).

Revolucije u Rusiji i Evropi (društvene, političke i ekonomske prilike u Rusiji uoči i u toku Prvog svetskog rata, Februarska revolucija, Oktobarska revolucija i građanski rat, uticaj Oktobarske revolucije na prilike u Evropi, revolucionarno vrenje, anarhija i raspad velikih carstava; ličnosti - car Nikolaj II Romanov, Vladimir Iljič Lenjin, Roza Luksemburg, Maksim Gorki, Džon Rid...).

SRBIJA I CRNA GORA U PRVOM SVETSKOM RATU

Srbija i Crna Gora u Velikom ratu (odbrana otadžbine 1914. godine - Cerska i Kolubarska bitka; slom i okupacija - život u senci rata, bolest, glad i epidemije, odbrana Beograda, povlačenje kroz Srbiju, Mojkovačka bitka, Albanska golgota; okupacija i izbeglištvo - okupacione uprave, pljačka, represija i otpor, pokušaji menjanja nacionalnog i kulturnog identiteta stanovništva, država u izbeglištvu, život u izbeglištvu; Solunski front i oslobođenje, doprinos pobedi; ličnosti - regent Aleksandar Karađorđević, Radomir Putnik, Stepa Stepanović, Živojin Mišić, Petar Bojović, Janko Vukotić, major Gavrilović, Arčibald Rajs, Milutin Bojić...).

Iskorak ka Jugoslaviji (jugoslovenska ideja, državni programi i koncepti - Niška, Krfska, Majska i Ženevska deklaracija; činioci jugoslovenskog ujedinjenja - srpska vlada, Jugoslovenski odbor, Narodno vijeće, međunarodno okruženje; završne vojne operacije - dosezanje do granica nove države; ličnosti - regent Aleksandar Karađorđević, Nikola Pašić, Frano Supilo, Ante Trumbić...).

SVET IZMEĐU PRVOG I DRUGOG SVETSKOG RATA

Prilike u svetu posle Velikog rata (bilans Prvog svetskog rata - pobednici i poraženi, Mirovna konferencija u Parizu i nova karta Evrope i sveta; Društvo naroda, uloga Vudroa Vilsona).

Ekonomske, kulturne i društvene prilike (velike ekonomske krize i njihove posledice; svet u pokretu - kultura, nauka i obrazovanje, umetnički pokreti, masovna zabava, pojava radija, televizije, zvučnog filma, upotreba veštačkih materijala u industriji; ličnosti - Albert Ajnštajn, Aleksandar Fleming, Tomas Man, Štefan Cvajg, Ernest Hemingvej, Džon Golsvordi, Mihail Šolohov, Čarli Čaplin, Volt Dizni, Sergej Ejzenštajn, Pablo Pikaso, Salvador Dali...).

Svet između demokratije i totalitarizma (liberalne demokratije - Francuska, Velika Britanija, SAD; fašizam, nacionalsocijalizam, militarizam - Italija, Nemačka, Japan; komunizam - Sovjetski Savez; ličnosti - Frenklin Ruzvelt, Tomaš Masarik, Benito Musolini, Adolf Hitler, Josif Visarionovič Staljin...).

Svet na putu ka novom ratu (Daleki istok, intervencija u Etiopiji, građanski rat u Španiji; rušenje poretka - kriza Društva naroda, Anšlus, Minhenski sporazum, okupacija Albanije, pakt Molotov-Ribentrop).

JUGOSLOVENSKA KRALJEVINA

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca od 1918. do 1929. godine (prostor, društvo i okruženje, konstituisanje države i međunarodno priznanje, Vidovdanski ustav, jugoslovenski parlamentarizam; političke stranke, izbori i izborne borbe; ekonomske prilike; nacionalno i versko pitanje i pitanje demokratije; ličnosti - kralj Aleksandar Karađorđević, Nikola Pašić, Ljuba Davidović, Svetozar Pribićević, Stjepan Radić...).

Jugoslavija od 1929. do 1941. godine (lični režim kralja Aleksandra - osnovne karakteristike, međunarodni činioci, ideologija integralnog jugoslovenstva, Ustav iz 1931, oživljavanje političkog života, atentat u Marseju; vlada Milana Stojadinovića - unutrašnja i spoljna politika; izazovi novog rata - preuređenje države, stvaranje Banovine Hrvatske, vlada Cvetković-Maček, promena međunarodne pozicije Jugoslavije i porast separatizma; otvaranje srpskog pitanja - Srpski kulturni klub; ličnosti - knez Pavle Karađorđević, Milan Stojadinović, Vlatko Maček...).

Jugoslovenski kulturni prostor (kulturni uzlet, saradnja i prožimanja; univerzitet i nauka; umetnički pokreti, humanitarne i sportske organizacije; ličnosti - Milutin Milanković, Nikola Tesla, Mihajlo Pupin, Branislav Nušić, Isidora Sekulić, Ksenija Atanasijević, Miloš Crnjanski, Slobodan Jovanović, Sava Šumanović, Ivan Meštrović, Miroslav Krleža, Jovan Dučić...).

DRUGI SVETSKI RAT - TOTALNI RAT

Dominacija sila osovine i prelomne godine 1939-1941-1943. (uzroci i povodi, zaraćene strane, savezništva, napad na Poljsku i njena podela, sovjetsko-finski rat, rat na Zapadu do 1940. godine - pad Francuske, Bitka za Britaniju; ratne operacije na Balkanu; napad na SSSR i otvaranje Istočnog fronta; od evropskog ka svetskom ratu - Afrički front, rat na Pacifiku i ulazak SAD u rat; prelomne bitke - bitka za Moskvu, opsada Lenjingrada, Staljingradska bitka, bitka kod El Alamejna).

Pobeda antifašističke koalicije (pad Italije, iskrcavanje u Normandiji; kraj rata u Evropi i na Dalekom istoku - kapitulacija Nemačke i Japana; izgrađivanje novog poretka - od Atlantske povelje do Potsdamske konferencije, ličnosti - Frenklin Ruzvelt, Vinston Čerčil, Josif Visarionovič Staljin, Šarl de Gol, maršal Žukov, general Montgomeri, general Ajzenhauer, feldmaršal Romel...).

Posledice rata (ljudski i materijalni gubici, tehnologija smrti - logori smrti, genocid, holokaust; moderna vojna tehnologija - upotreba atomskog oružja; život u ratu; rat i kultura - umetničko viđenje rata, rat kao poništavanje civilizacijskih vrednosti; lični doživljaj rata).

JUGOSLAVIJA U DRUGOM SVETSKOM RATU

Aprilski rat i posledice poraza (od diplomatskog i vojnog pritiska do rata - pristupanje Trojnom paktu, vojni puč i demonstracije, vlada Dušana Simovića; tok rata - od bombardovanja Beograda do vojne kapitulacije; vlada i monarh u izbeglištvu, podela Jugoslavije, uspostavljanje okupacionih sistema i kolaboracionističkih režima, teror i represija, NDH - genocidna tvorevina).

Otpor, ustanak i građanski rat (komunisti i revolucionarna perspektiva, antiokupatorske snage građanstva; ustanak - egzistencijalni, ideološki i nacionalnooslobodilački motivi; suparnički pokreti otpora - različite strategije nacionalne politike; građanski rat, jugoslovensko ratište 1941-1942 - nosioci terora i genocida, osnovne institucije revolucionarne vlasti).

Jugoslovensko ratište i završna faza rata 1943-1945. (AVNOJ i stvaranje jugoslovenske federacije - nedovršena institucionalizacija; velike sile i jugoslovensko ratište - britanska politika kompromisa i borba za međunarodno priznanje nove Jugoslavije; obračun sa protivnicima revolucije; prelomne bitke na jugoslovenskom ratištu - Neretva, Sutjeska, Beogradska operacija, Sremski front i završne operacije za oslobođenje zemlje).

Bilans rata i doprinos Jugoslavije pobedi antifašističke koalicije (vojni doprinos pobedi, ljudski i materijalni gubici, demografske promene; logori smrti - Jasenovac, Stara Gradiška, Sajmište, Banjica...; genocid i holokaust; uništavanje i pljačka kulturnih i privrednih dobara; ratna svakodnevica; rat i kultura - umetničko viđenje rata; lični doživljaj rata; ličnosti - kralj Petar II Karađorđević, general Dragoljub Mihailović, Josip Broz Tito, general Milan Nedić, Ante Pavelić, Alojzije Stepinac...).

SVET POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA

Posleratni svet i njegove suprotnosti (od ratnog savezništva do hladnog rata; nova karta sveta i nove podele - hladni rat u Evropi i Aziji, blokovska podela, trka u naoružanju, nova ratna žarišta, dekolonizacija i rađanje Trećeg sveta; pokreti emancipacije - pokreti za ženska i manjinska prava, antiratni i antirasni pokreti; naučna dostignuća, osvajanje svemira, mediji, popularna kultura; pred novim izazovima - globalizacija, terorizam, ekološki problemi...).

Evropske integracije - od ideje do realizacije (pad Berlinskog zida - simbolični kraj jednog poretka; Evropska unija, Savet Evrope...).

JUGOSLAVIJA POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA

Nova vlast (proglašenje republike, izgradnja novog društvenog uređenja, politička i ekonomska osnova nove vlasti - hegemonija komunista; represija, međunarodni položaj - oslonac na Sovjetski Savez; obnova privrede i industrijalizacija, državna privreda i njene protivrečnosti; sukob Jugoslavije i socijalističkih zemalja - rezolucija Informbiroa, Goli otok; nova unutrašnjopolitička i spoljnopolitička orijentacija: samoupravljanje - nova koncepcija društvenog razvoja i nesvrstanost - iskorak ka Trećem svetu; Jugoslavija između istoka i zapada - od saradnje sa zapadom do pomirenja sa istokom; ličnosti - Josip Broz Tito, Aleksandar Ranković, Milovan Đilas, Edvard Kardelj...).

Društveni, ekonomski, politički i kulturni razvoj - glavni procesi i problemi (politika - ustavno, nacionalno, versko pitanje, pitanje političkih sloboda...; ekonomija - protivrečnosti ekonomskog razvoja i ekonomske krize; kultura, nauka i obrazovanje; svakodnevica, životni standard, popularna kultura; ličnosti - Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Bojan Stupica, Borislav Pekić, Dobrica Ćosić, Aleksandar Petrović, Aleksandar Popović, Dušan Kovačević…).

Društvena kriza i poraz Jugoslavije (poraz Jugoslavije kao ideje, političkog projekta i društvenog sistema; razbijanje i raspad Jugoslavije - ratovi u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini; velike sile i jugoslovenska kriza - internacionalizacija sukoba; nastanak novih država, posledice raspada jugoslovenske države - demografske, ekonomske i kulturne; sukobi na Kosovu i Metohiji i NATO intervencija 1999, Kosovsko pitanje, razdvajanje Srbije i Crne Gore; ličnosti - Slobodan Milošević, Franjo Tuđman, Alija Izetbegović, Zoran Đinđić…).

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Značaj perioda koji se izučava u osmom razredu osnovnog obrazovanja i vaspitanja zahteva posebnu pažnju u izboru nastavnih sadržaja. U programu su obrađeni najvažniji događaji, pojave i procesi, kao i znamenite ličnosti koje su obeležile razdoblje od sedamdesetih godina XIX do kraja XX veka. Ključni sadržaji u okviru nastavnih tema dati su u zagradama koje se nalaze iza naziva nastavnih jedinica. Ovakva struktura programa koncipirana je s ciljem da pomogne nastavniku u planiranju neposrednog rada sa učenicima jer mu olakšava određivanje obima i dubine obrade pojedinih nastavnih sadržaja. Nastavnik ima slobodu da sam odredi raspored i dinamiku aktivnosti za svaku temu uvažavajući ciljeve i zadatke predmeta.

Poželjno je na ovakav način osmišljeni program dopuniti sadržajima iz lokalne prošlosti, čime se kod učenika postiže jasnija predstava o tome šta od istorijske i kulturne baštine njihovog kraja potiče iz ovog perioda (učešće u balkanskim i svetskim ratovima, spomenici znamenitim ličnostima i učesnicima ratova, značajne građevine, ustanove kulture i obrazovanja...).

U školama na nastavnom jeziku neke od nacionalnih manjina mogu se, osim sadržaja iz njihove istorije koji su dati u programu, obraditi i prošireni nastavni sadržaji iz prošlosti tog naroda. Pri tome, nastavnici će nastojati da, korišćenjem raznovrsnih izvora i relevantne istoriografske i etnografsko-antropološke literature, učenicima pruže mogućnost da steknu jasnu predstavu o prošlosti naroda kome pripadaju, ali i okruženja u kome žive: kakav im je bio način života i koje su značajne ličnosti obeležile ovo razdoblje njihove istorije.

Savlađujući nastavni program istorije, učenici osmog razreda, osim toga što stiču znanja o događajima, pojavama i procesima iz prošlosti, dobijaju i podsticaje za svoj intelektualni razvoj. Oni se, učeći istoriju, vežbaju u logičkom zaključivanju i shvatanju uzročno-posledičnih veza. Istorija je izuzetno pogodan nastavni predmet za podsticanje razvoja kritičkog mišljenja, odnosno za razlikovanje činjenica od pretpostavki, podataka od njihove interpretacije i bitnog od nebitnog. Zbog toga je posebno značajno kojim će se metodičkim postupkom i pristupom obrađivati nastavni sadržaji.

Istorija kao narativni predmet, u kome su usmeno izlaganje, opis, razgovor, objašnjenja, tumačenja, argumentovanje nastavnika i učenika glavna aktivnost, pruža velike mogućnosti za podsticanje učeničke radoznalosti, koja je u osnovi svakog saznanja. Nastavni sadržaji treba da budu predstavljeni kao "priča" bogata informacijama i detaljima, ne zato da bi opteretili pamćenje učenika, već da bi im istorijski događaji, pojave i procesi bili predočeni jasno, detaljno, živo i dinamično. Nastava ne bi smela biti statistička zbirka podataka i izveštaj o tome šta se nekada zbilo, već bi trebalo da pomogne učenicima u stvaranju što jasnije predstave ne samo o tome šta se tada desilo, već i zašto se to desilo i kakve su posledice iz toga proistekle. Program se ostvaruje uz primenu metoda interaktivne nastave.

Posebno mesto u nastavi istorije imaju pitanja, kako ona koja postavlja nastavnik učenicima, tako i ona koja dolaze od učenika, podstaknuta onim što su čuli u učionici ili što su saznali van nje koristeći različite izvore informacija. Dobro osmišljena pitanja nastavnika imaju podsticajnu funkciju za razvoj istorijskog mišljenja i kritičke svesti, ne samo u fazi utvrđivanja i sistematizacije gradiva, već i u samoj obradi nastavnih sadržaja. Precizno postavljena pitanja, kao poziv na razmišljanje i traganje za odgovorom "kako je uistinu bilo", obezbeđuju razumevanje, a samim tim i uspešno pamćenje i trajno usvajanje znanja i veština kod učenika. U zavisnosti od cilja koji nastavnik želi da ostvari, pitanja mogu imati različite funkcije, kao što su: fokusiranje pažnje na neki sadržaj ili aspekt, podsticanje poređenja, traganje za pojašnjenjem, procena mogućih posledica i dr.

Nastavnik, pored toga što kreira svoja predavanja, osmišljava i planira na koji način će se učenici uključiti u obrazovno-vaspitni proces. Nije bitno da li je učenička aktivnost organizovana kao individualni rad, rad u paru, maloj ili velikoj grupi, kao radionica ili domaći zadatak, već koliko i kako "uvodi" u prošle događaje, odnosno koliko podstiče učenike da se distanciraju od sadašnjosti i sopstvenog ugla gledanja.

Da bi shvatio događaje koji su se dogodili u prošlosti, učenik mora da ih oživi u svom umu, u čemu veliku pomoć pruža upotreba različitih istorijskih tekstova, karata i drugih izvora istorijskih podataka (dokumentarni i igrani video i digitalni materijali, muzejski eksponati, ilustracije, kao i obilasci kulturno-istorijskih spomenika i posete ustanovama kulture). Korišćenje istorijskih karata je izuzetno važno jer one omogućavaju učenicima ne samo da na očigledan i slikovit način dožive prostor na kome se neki od događaja odvijao, već im i pomažu da prate promene na određenom prostoru kroz vreme.

Nastava istorije ima uticaja i na razvijanje jezičke i govorne kulture (besedništva), jer istorijski sadržaji bogate i oplemenjuju jezički fond učenika. Naravno, potrebno je da se sve reči i pojmovi koji su nepoznati ili nedovoljno dobro poznati učenicima precizno objasne. Gde god je to moguće, poželjno je izbegavati pojmove visokog nivoa apstraktnosti. Kako nemaju svi učenici jednak dar za verbalno izražavanje, nastavnik će pozitivno vrednovati kada se učenik dobro snalazi na istorijskoj karti, postavlja promišljena pitanja ili vešto argumentuje u diskusiji, čak i onda kada je njegovo izražavanje, posmatrano po broju reči, siromašno.

U radu sa učenicima neophodno je imati u vidu integrativnu funkciju istorije, koja u obrazovnom sistemu, gde su znanja podeljena po nastavnim predmetima, pomaže učenicima da postignu celovito shvatanje o povezanosti i uslovljenosti bioloških, geografskih, ekonomskih i kulturnih uslova života čoveka kroz prostor i vreme. Takođe, poželjno je izbegavati fragmentarno i izolovano znanje istorijskih činjenica jer ono ima najkraće trajanje u pamćenju i najslabiji transfer u sticanju drugih znanja i veština. U nastavi treba što više koristiti zadatke koji zahtevaju primenu naučenog u razumevanju i rešavanju svakodnevnih problemskih situacija.

Postoji prirodna veza istorije sa drugim obaveznim i izbornim nastavnim predmetima (geografija, srpski jezik, likovna kultura, muzička kultura, narodna tradicija, svakodnevni život u prošlosti, verska nastava, građansko vaspitanje...) i zato je poželjna saradnja između predmetnih nastavnika, koja se može ostvarivati na različite načine (redovna nastava, dodatni rad, slobodne aktivnosti, izleti i ekskurzije...).

Program se ostvaruje uz uvažavanje Obrazovnih standarda za kraj obaveznog obrazovanja i nivoa znanja koji su u njima definisani (osnovni, srednji i napredni nivo).

GEOGRAFIJA

(2 časa nedeljno, 68 časova godišnje)

Cilj i zadaci

Cilj nastave geografije jeste da se osigura da svi učenici steknu bazičnu jezičku i naučnu pismenost i da napreduju ka realizaciji odgovarajućih Standarda obrazovnih postignuća, da se osposobe da rešavaju probleme i zadatke u novim i nepoznatim situacijama, da izraze i obrazlože svoje mišljenje i diskutuju sa drugima, razviju motivisanost za učenje i zainteresovanost za predmetne sadržaje, kao i da učenicima pruži znanja i objašnjenja o savremenim geografskim pojavama, objektima i procesima na teritoriji Republike Srbije. Oslanjajući se na prethodno stečena znanja i umenja učenika, nastava geografije će im omogućiti razumevanje osnovnih fizičko-geografskih odlika naše zemlje i upoznavanje složenih društveno-ekonomskih procesa i promena, kako u našoj državi, tako i na Balkanskom poluostrvu, Evropi i svetu kao celini.

Zadaci nastave geografije su stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada tokom nastave geografije svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave geografije budu u punoj meri realizovani. NJihovo ostvarivanje doprineće osposobljavanju i razvijanju znanja, veština, stavova i vrednosti koji su neophodni za razvoj humane, harmonične i interkulturno usmerene ličnosti, sposobne da se snalazi u složenim uslovima društva u transformaciji i da doprinese razvoju svoje zajednice kao odgovoran građanin.

Operativni zadaci

Učenici treba da:

- određuju, povezuju i shvataju značaj geografskog položaja svoje zemlje na Balkanu, u Evropi i u svetu;

- steknu osnovna znanja o prirodno-geografskim i društveno-ekonomskim odlikama Srbije, njenim prirodnim lepotama i kulturnom nasleđu;

- primenjuju stečena znanja u svakodnevnom životu, kako bi sa razumevanjem mogli da prate društveno-geografske pojave, procese i odnose na prostoru naše zemlje, na Balkanu, u Evropi i u svetu;

- poznaju svojstva geografskih objekata, pojava i procesa u kraju u kome žive i povezuju pojave i procese na regionalnom i nacionalnom nivou;

- razvijaju sposobnosti povezivanja znanja iz geografije sa znanjima iz srodnih nastavnih predmeta;

- shvataju potrebu ličnog učešća u zaštiti, obnovi i unapređivanju kvaliteta životne sredine i značaj očuvanja prirode i prirodnih resursa;

- poseduju osećanja socijalne pripadnosti i privrženosti sopstvenoj naciji i kulturi, te aktivno doprinose očuvanju i negovanju nacionalnog i kulturnog identiteta;

- razvijaju međusobno uvažavanje, kao i saradnju i solidarnost između pripadnika različitih socijalnih, etničkih i kulturnih grupa i doprinose društvenoj koheziji;

- podržavaju procese međunarodne integracije naše zemlje;

- koriste različite izvore informacija i uočavaju njihovu važnost u geografskim saznanjima;

- budu osposobljeni da na terenu osmatraju, mere, analiziraju, intervjuišu, skiciraju i prikupljaju podatke i razvijaju sposobnost iskazivanja geografskog znanja rečima, slikom, kvantitativno, tabelarno, grafički i shematski;

- ovladaju tehnikama timskog/grupnog rada i grupnog odlučivanja;

- budu osposobljeni za kontinuirano obrazovanje i samoobrazovanje.

SADRŽAJI PROGRAMA

I UVOD U PROGRAMSKE SADRŽAJE (1)

Ciljevi, zadaci i programski sadržaji geografije za osmi razred osnovne škole.

II GEOGRAFSKI POLOŽAJ, GRANICE I VELIČINA SRBIJE (2)

Geografski položaj, državne granice i veličina Srbije.

III PRIRODNE ODLIKE SRBIJE (26)

Postanak i teritorijalni raspored glavnih reljefnih celina.

PANONSKI BASEN

Panonska nizija: geografski položaj, prostiranje, podela, odlike i značaj.

Južni obod Panonskog basena: geografski položaj, prostiranje, podela, odlike i značaj.

PLANINSKI RELJEF SRBIJE

Geografski položaj, prostiranje, osnovne odlike i podela.

SRPSKO-MAKEDONSKA MASA

Geografski položaj, prostiranje, podela, odlike i značaj.

DINARIDI

Dinarske planine, Šarske planine, Kosovska i Metohijska kotlina: geografski položaj, prostiranje, podela, odlike i značaj.

KARPATO-BALKANIDI

Karpatske i Balkanske planine: geografski položaj, prostiranje, podela, odlike i značaj.

KLIMA SRBIJE

Klimatski elementi i faktori.

Klimatske oblasti, tipovi klime i njihove odlike.

VODE SRBIJE

Reke crnomorskog sliva: osnovne odlike i ekonomski značaj.

Reke jadranskog i egejskog sliva: osnovne odlike i ekonomski značaj.

Jezera: postanak, razmeštaj i značaj.

Termomineralne vode: postanak, razmeštaj, značaj i iskorišćavanje.

ZEMLJIŠTE I BILJNI I ŽIVOTINJSKI SVET

Zemljište: osnovni tipovi, odlike, prostiranje i značaj.

Biljni i životinjski svet: rasprostranjenost i značaj.

ZAŠTITA PRIRODE

Zaštita geonasleđa, vazduha, vode, zemljišta i biljnog i životinjskog sveta.

Zaštićeni prirodni objekti i nacionalni parkovi u Srbiji.

IV STANOVNIŠTVO I NASELJA SRBIJE (9)

Stanovništvo: broj, gustina naseljenosti, prirodni priraštaj.

Migracije stanovništva: vrste, uzroci i posledice.

Struktura stanovništva: biološka, nacionalna, kulturno-obrazovna, socio-ekonomska, verska.

Narodi i etničke zajednice u Srbiji.

Naselja: podela, razmeštaj i perspektive razvoja.

Beograd - glavni grad Republike Srbije.

V PRIVREDA SRBIJE (13)

Osnovne odlike i podela privrede.

Poljoprivreda: prirodni i društveni uslovi za razvoj, mere za unapređivanje, prioriteti razvoja i značaj.

Grane poljoprivrede (zemljoradnja, stočarstvo, lov i ribolov), osnovne odlike i perspektive razvoja.

Šumarstvo: vrste šuma, eksploatacija i značaj.

Industrija: osnovne odlike, podela i značaj.

Rudarstvo: razvoj i značaj rudarstva; nalazišta ruda metala i nemetala.

Teška industrija: crna i obojena metalurgija, razmeštaj i značaj.

Energetika: vrste i razmeštaj izvora energije i njihov značaj.

Prerađivačka industrija: mašinska industrija, elektroindustrija, hemijska industrija, industrija građevinskog materijala i nemetala: razmeštaj proizvodnje i značaj.

Laka industrija: podela, odlike, teritorijalni razmeštaj i značaj.

Saobraćaj: podela, saobraćajna mreža, uslovi, perspektive razvoja i značaj.

Trgovina: unutrašnja i spoljna, obim i struktura izvoza i uvoza.

Turizam: podela i uslovi za razvoj, turističke regije i centri, privredni značaj turizma i perspektive razvoja.

VI ZAVIČAJNA GEOGRAFIJA (6)

Pojam zavičaja, geografski položaj, veličina i prostiranje u okviru Srbije.

Prirodne odlike zavičaja: reljef, klima, vode, zemljište, biljni i životinjski svet.

Vrste i tipovi naselja.

Stanovništvo: broj stanovnika, gustina naseljenosti, prirodni priraštaj, struktura stanovništva i migracije.

Glavne privredne delatnosti i grane.

Perspektive razvoja.

VII SRBI VAN GRANICA SRBIJE (6)

Srbi u susednim državama: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Mađarska, Rumunija, Bugarska, Makedonija, Albanija; osnovne geografske odlike prostora u kojima žive Srbi.

Srbi u dijaspori: broj i teritorijalni razmeštaj; Evropa i vanevropski kontinenti; veze sa zemljom maticom.

VIII SRBIJA U SAVREMENIM INTEGRACIJSKIM PROCESIMA (3)

Značaj integracijskih procesa u Evropi i savremenom svetu.

Saradnja naše zemlje sa drugim državama i međunarodnim organizacijama: politička, ekonomska, kulturno-prosvetna i naučno-tehnološka.

GODIŠNJA SISTEMATIZACIJA NASTAVNOG GRADIVA (2)

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

U osmom razredu osnovne škole programsku strukturu čini osam nastavnih tema, raspoređenih tako da svaka prethodna nastavna tema predstavlja osnovu za razumevanje naredne, a sve one zajedno čine jedinstvenu celinu. To, praktično, znači da bi u procesu nastave svim delovima programa trebalo posvetiti određenu pažnju uvažavajući sve programske zahteve.

U okviru prve nastavne teme "Uvod u programske sadržaje" potrebno je da učenici upoznaju i razumeju svrhu, ciljeve i zadatke programskih sadržaja nacionalne geografije.

Nastavna tema "Geografski položaj, granice i veličina Srbije" obuhvata političko-geografske sadržaje. Programom je predviđena obrada samo osnovnih političko-geografskih elemenata: geografski položaj, granice i veličina.

Tema "Prirodne odlike Srbije" odnosi se na opšte oblike reljefa, klimatske, hidrografske, pedološke i biogeografske odlike naše zemlje. Prilikom obrade fizičkogeografskih sadržaja težište valja staviti na opšte sadržaje, kao i na interaktivne veze i odnose svih činilaca geografske sredine. Prilikom obrade navedenih geografskih sadržaja, posebnu pažnju neophodno je posvetiti problemima zaštite i unapređivanja životne sredine.

Vidno mesto u nastavnom programu ima nastavna tema "Stanovništvo i naselja Srbije". Izučavanje sadržaja ove teme trebalo bi da podstakne učenike da bolje upoznaju problematiku demografskog razvoja i naseljenošću Srbije. Ovo nastavno gradivo moguće je korelativno povezivati sa sličnim sadržajima drugih nastavnih predmeta, u cilju sagledavanja populacionih problema i izgrađivanja svesti o neophodnosti zajedničkog života različitih naroda. Kroz sadržaje ove nastavne teme učenici upoznaju populacionu politiku i značaje njenih odredbi za obnavljanje stanovništva. U vezi sa tim, neophodno je objasniti i ukazati na faktore koji su doveli do krupnih promena i transformacije na našim prostorima početkom ovog veka, što se snažno odražava na stanovništvo i naselja u našoj zemlji. Učenici treba da se upoznaju sa različitim funkcijama, tipovima i razvojem naselja u našoj zemlji.

Prilikom obrade teme "Privreda Srbije" neophodno je insistirati da učenici steknu znanja o razvoju privrede u celini i pojedinih privrednih delatnosti, kao i o prirodno-geografskoj osnovi razvoja. S obzirom na složenost ove problematike, težište treba staviti na najvažnije karakteristike razvoja, teritorijalni razmeštaj i neravnomernost u nivou razvijenosti, a izbegavati suvoparno nabrajanje obilja brojčanih podataka.

Nastavna tema "Zavičajna geografija" obuhvata pregled geografskih odlika lokalne sredine/zavičaja. Prilikom realizacije ovih nastavnih sadržaja učenici će koristiti stečena znanja i umenja postavljena zadacima nastave geografije. Uz pomoć nastavnika, grupno ili u paru, učenici će raditi kratka istraživanja, a potom prezentaciju geografskih odlika lokalne sredine, na osnovu čega nastavnik može da sagleda obim i kvalitet samostalnog rada svakog pojedinca.

U nastavnoj temi "Srbi van granica Srbije" obuhvaćeni su sadržaji koji se odnose na susedne države i njihove osnovne prirodne i društveno-geografske odlike u kojima živi srpsko stanovništvo i sadržaji sa teritorijalnim razmeštajem srpskog stanovništva u evropskim državama i državama van granica evropskog kontinenta. Potrebno je da učenici usvoje podatke o broju Srba koji se nalaze van granica Srbije, sa uslovima u kojima žive i rade i njihovim vezama sa matičnom državom.

U okviru nastavne teme "Srbija u savremenim integracijskim procesima" učenicima omogućiti da shvate razgranatost i razvojnost političke, ekonomske, kulturno-prosvetne i naučno-tehnološke saradnje naše države sa drugim državama i organizacijama u svetu. Važno je upoznati učenike sa aktuelnim integracijskim procesima u Evropi i svetu i ukazati na značaj i mesto naše zemlje u ovoj sferi.

Broj nastavanih časova po nastavnim temama dat je orijentaciono. Nastavnicima se preporučuje da, u zavisnosti od predznanja učenika i strukture odeljenja, mogu sami da odrede broj časova za usvajanje, vežbanje, ponavljanje, utvrđivanje i proveravanje programom predviđenih nastavnih sadržaja.

FIZIKA

(2 časa nedeljno, 68 časova godišnje)

Cilj i zadaci

Cilj nastave fizike jeste da se osigura da svi učenici steknu bazičnu jezičku i naučnu pismenost i da napreduju ka realizaciji odgovarajućih Standarda obrazovnih postignuća, da se osposobe da rešavaju probleme i zadatke u novim i nepoznatim situacijama, da izraze i obrazlože svoje mišljenje i diskutuju sa drugima, razviju motivisanost za učenje i zainteresovanost za predmetne sadržaje, kao i da upoznaju prirodne pojave i osnovne zakone prirode, da steknu osnovnu naučnu pismenost, da se osposobe za uočavanje i raspoznavanje fizičkih pojava u svakodnevnom životu i za aktivno sticanje znanja o fizičkim pojavama kroz istraživanje, da oforme osnovu naučnog metoda i da se usmere prema primeni fizičkih zakona u svakodnevnom životu i radu.

Zadaci nastave fizike su:

- stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada tokom nastave fizike svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave fizike budu u punoj meri realizovani,

- razvijanje funkcionalne pismenosti,

- upoznavanje osnovnih načina mišljenja i rasuđivanja u fizici,

- razumevanje pojava, procesa i odnosa u prirodi na osnovu fizičkih zakona,

- razvijanje sposobnosti za aktivno sticanje znanja o fizičkim pojavama putem istraživanja,

- podsticanje radoznalosti, sposobnosti racionalnog rasuđivanja, samostalnosti i kritičkog mišljenja,

- razvijanje veštine jasnog i preciznog izražavanja,

- razvijanje logičkog i apstraktnog mišljenja,

- razumevanje smisla i metoda ostvarivanja eksperimenta i značaja merenja,

- rešavanje jednostavnih problema i zadataka u okviru nastavnih sadržaja,

- razvijanje sposobnosti za primenu znanja iz fizike,

- uočavanje i razumevanje povezanosti fizičkih pojava i ekologije i razvijanje svesti o potrebi zaštite, obnove i unapređivanja životne sredine,

- razvijanje radnih navika i sklonosti ka izučavanju nauka o prirodi,

- razvijanje svesti o sopstvenim znanjima, sposobnostima i daljoj profesionalnoj orijentaciji.

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- razlikuje fizičke veličine koje su određene samo brojnom vrednošću (vreme, masa, temperatura, rad, energija, količina naelektrisanja, električni napon i struja) od onih koje su definisane intenzitetom, pravcem i smerom (brzina, ubrzanje, sila, jačina električnog i magnetnog polja ...),

- ume da slaže i razlaže silu, jačinu električnog polja...

- razlikuje različite vrste kretanja (translatorno, oscilatorno, talasno) i da zna njihove karakteristike,

- zna osnovne karakteristike zvuka i svetlosti,

- zna da je brzina svetlosti u vakuumu najveća postojeća brzina u prirodi,

- razume da je rad sile jednak promeni energije i na nivou primene koristi transformaciju energije u rad i obrnuto,

- primenjuje zakone održanja (mase, energije, količine naelektrisanja),

- zna uslove za nastanak struje i Omov zakon,

- pravi razliku između temperature i toplote,

- ume da rukuje mernim instrumentima,

- koristi jedinice Međunarodnog sistema (SI) za odgovarajuće fizičke veličine.

SADRŽAJI PROGRAMA

OSCILATORNO I TALASNO KRETANJE (4+3+1)

Obnavljanje dela gradiva iz sedmog razreda koje se odnosi na zakon održanja mehaničke energije. Oscilatorno kretanje (oscilovanje tela obešenog o oprugu, oscilovanje kuglice klatna). Pojmovi i veličine kojima se opisuje oscilovanje tela (amplituda, period, frekvencija). Zakon o održanju mehaničke energije pri oscilovanju tela. (2+1)

Talasno kretanje (mehanički talas). Osnovni parametri kojima se opisuje talasno kretanje (talasna dužina, frekvencija, brzina). (1+1)

Zvuk. Karakteristike zvuka i zvučna rezonancija. (1+1)

Demonstracioni ogledi. Oscilovanje kuglice klatna i tela obešenog o oprugu (u vazduhu i u tečnosti). Oscilovanje žica i vazdušnih stubova (frula zaronjena u vodu, ksilofon, različite zategnute žice, jednake staklene flaše sa različitim nivoima vode). Odakle dolazi zvuk (gumeno crevo sa dva levka, kanap i dve plastične čaše...). Talasi (talasna mašina ili kada).

Laboratorijska vežba

1. Merenje perioda oscilovanja klatna. (1)

SVETLOSNE POJAVE (7+6+2)

Svetlost (osnovni pojmovi). Pravolinijsko prostiranje svetlosti (senka i polusenka, pomračenje Sunca i Meseca). (1+0)

Zakon odbijanja svetlosti. Ravna i sferna ogledala i konstrukcija likova predmeta. (2+2)

Brzina svetlosti u različitim sredinama. Indeks prelamanja i zakon prelamanja svetlosti. Totalna refleksija. (1+1)

Prelamanje svetlosti kroz prizmu i sočiva. Određivanje položaja likova kod sočiva. Optički instrumenti. Lupa i mikroskop. (3+2)

Sistematizacija i obnavljanje gradiva. (0+1)

Demonstracioni ogledi. Senke. Hartlijeva ploča za ilustrovanje zakona o odbijanju i prelamanju svetlosti. Prelamanje svetlosti (štapić delimično uronjen u čašu s vodom, novčić u čaši sa vodom i ispod nje). Prelamanje bele svetlosti pri prolazu kroz prizmu. Prelamanje svetlosti kroz sočivo, oko i korekcija vida (optička klupa, geometrijska optika na magnetnoj tabli, staklena flaša sa vodom kao sočivo). Lupa i mikroskop.

Laboratorijske vežbe

1. Provera zakona odbijanja svetlosti korišćenjem ravnog ogledala. (1)

2. Određivanje žižne daljine sabirnog sočiva. (1)

ELEKTRIČNO POLJE (5+5+0)

Naelektrisavanje tela. Elementarna količina naelektrisanja. Zakon o održanju količine naelektrisanja. Uzajamno delovanje naelektrisanih tela. Kulonov zakon. (2+2)

Električno polje (linije sila, homogeno i nehomogeno polje). Rad sile električnog polja. Napon. Veza napona i jačine homogenog električnog polja. Električne pojave u atmosferi. (3+2)

Sistematizacija i obnavljanje gradiva. (0+1)

Demonstracioni ogledi. Naelektrisavanje čvrstih izolatora i provodnika. Elektrofor, električno klatno i elektroskop. Linije sila električnog polja (perjanice, griz u ricinusovom ulju i jakom električnom polju). Faradejev kavez. Antistatičke podloge. Influentna mašina. Mehuri sapunice u električnom polju. Model gromobrana.

ELEKTRIČNA STRUJA (8+8+3)

Električna struja (jednosmerna, naizmenična). Uslovi za nastajanje električne struje i izvori struje (EMS). Merenje električne struje i napona. (3+3)

Električna otpornost provodnika. Provodnici i izolatori. Omov zakon za deo strujnog kola. Rad i snaga električne struje. Džul-Lencov zakon. Omov zakon za celo strujno kolo. Vezivanje otpornika. (4+4)

Električna struja u tečnostima i gasovima. (1+0)

Sistematizacija i obnavljanje gradiva. (0+1)

Demonstracioni ogledi. Demonstracioni ampermetar u strujnom kolu. Regulisanje električne struje u kolu reostatom i potenciometrom. Grafitna mina (olovke) kao potenciometar. Merenje električne otpornosti ommetrom. Zagrevanje provodnika električnom strujom. Proticanje električne struje u vodenom rastvoru kuhinjske soli. Limun kao baterija. Pražnjenje u Gajslerovim cevima pomoću Teslinog transformatora.

Laboratorijske vežbe

1. Zavisnost električne struje od napona na provodniku (tablični i grafički prikaz zavisnosti). (1)

2. Određivanje električne otpornosti otpora u kolu pomoću ampermetra i voltmetra. (1)

3. Merenje električne struje i napona u kolu sa serijski i paralelno povezanim otpornicima i određivanje ekvivalentne otpornosti. (1)

MAGNETNO POLJE (4+2+0)

Magnetno polje stalnih magneta. Magnetno polje Zemlje. (1+1)

Magnetno polje električne struje. Dejstvo magnetnog polja na strujni provodnik. (2+1)

Doprinos Nikole Tesle i Mihajla Pupina razvoju nauke o elektromagnetnim pojavama i njihovoj primeni. (1+0)

Demonstracioni ogledi. Linije sila magnetnog polja potkovičastog magneta i magnetne šipke. Magnetna igla i školski kompas. Erstedov ogled. Elektromagnet. Uzajamno delovanje dva paralelna provodnika kroz koje protiče struja.

ELEMENTI ATOMSKE I NUKLEARNE FIZIKE (5+3+0)

Struktura atoma (jezgro, elektronski omotač). Nuklearne sile. (1+1)

Prirodna radioaktivnost. Radioaktivno zračenje (alfa, beta i gama zraci) i njihovo biološko dejstvo na biljni i životinjski svet. Zaštita od radioaktivnog zračenja. (2+1)

Veštačka radioaktivnost. Fisija i fuzija. Primena nuklearne energije i radioaktivnog zračenja. (2+1)

Demonstracioni ogled. Detekcija prisustva radioaktivnog zračenja. (školski Gajger-Milerov brojač)

FIZIKA I SAVREMENI SVET (2+0)

Uticaj fizike na razvoj drugih prirodnih nauka, medicine i tehnologije. (2+0)

DODATNI RAD

(Orijentacioni sadržaji programa)

1. Fenomen Doplerovog efekta. Ultra zvuk. Problem buke.

2. Rezonancija. Određivanje brzine zvuka u vazduhu.

3. Videozapis ili simulacija na računaru različitih svetlosnih pojava u svakodnevnom životu.

4. Posmatranje udaljenih tela pomoću teleskopa ili posmatranje malih objekata pomoću mikroskopa.

5. Pomračenje Sunca i Meseca.

6. Eratostenov ogled za određivanje poluprečnika Zemlje.

7. Rešavanje problema koji se odnose na za zakon odbijanja svetlosti, sferna ogledala i konstrukciju lika.

8. Totalna refleksija svetlosti i njena primena.

9. Oko i korekcija vida.

10. Rešavanje problema koji se odnose na zakon prelamanja svetlosti, totalnu refleksiju, sočiva i optičke instrumente.

11. Videozapis ili simulacija na računaru različitih oblika električnih pojava u svakodnevnom životu.

12. Rešavanje problema koji se odnose na zakon o održanju količine naelektrisanja, Kulonov zakon, rad u električnom polju i napon.

13. Ampermetar i voltmetar u električnom kolu. Korišćenje multimetra.

14. Rešavanje problema koji se odnose na Omov zakon, rad i snagu električne struje i Džulov zakon.

15. Korišćenje računara u obradi eksperimentalnih rezultata merenja na primeru Omovog zakona.

16. Kirhofova pravila.

17. Rešavanje problema primenom Kirhofovih pravila.

18. Simulacija na računaru električnog kola jednosmerne struje s promenljivim parametrima.

19. Videozapis ili simulacija na računaru različitih oblika magnetnih pojava.

20. Rešavanje problema iz oblasti elektromagnetne indukcije.

21. Magnetno polje Zemlje i Sunca. Određivanje horizontalne komponente magnetnog polja Zemlje. Upotreba kompasa.

22. Teslin transformator i njegova primena u kabinetu za fiziku.

23. Videozapis ili simulacija na računaru različitih modela atoma, jezgra, nuklearnih reakcija i sl.

24. Interakcija radioaktivnog zračenja s materijom.

25. Primena radioaktivnih preparata, registracija prisustva radioaktivnosti i prirodni fon. Mere zaštite od radioaktivnog zračenja.

26. Poseta laboratoriji za fiziku na fakultetu, naučnoistraživačkom institutu, elektrani, fabrici, kabinetu u gimnaziji, Muzeju Nikole Tesle...

Pored ponuđenih sadržaja, mogu se realizovati i teme za koje učenici pokažu posebno interesovanje ili ih sami predlože.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Prilikom izradi ovog programa uzete su u obzir primedbe i sugestije nastavnika fizike osnovne škole, izrečene na stručnim skupovima i seminarima u okviru razgovora o programima i nastavi fizike u osnovnoj i srednjim školama. One se mogu sažeti u sledećem:

- smanjiti ukupnu opterećenost učenika,

- rasteretiti važeći program svih sadržaja koji nisu primereni psihofizičkim mogućnostima učenika,

- "vratiti" eksperiment u nastavu fizike,

- metodski unaprediti izlaganje programskih sadržaja i

- izvršiti bolju korelaciju redosleda izlaganja sadržaja predmeta fizika sa matematikom i predmetima drugih prirodnih nauka.

Na osnovu primedbi nastavnika fizike na važeći program i višegodišnjeg sopstvenog iskustva članova Stručne komisije, stečenog kroz izvođenje nastave fizike u osnovnoj i srednjoj školi i na fakultetu, Stručna komisija je pripremila izmenjeni i dopunjeni program fizike. On je po sadržaju, obimu i metodskom prezentovanju znatno prilagođeniji učenicima osnovne škole nego što je to bio prethodni program.

Polazna opredeljenja za koncipiranje programa fizike

Prilikom izrade programa fizike dominantnu ulogu imale su sledeće činjenice:

- osnovno obrazovanje je obavezno za celokupnu populaciju učenika,

- kod učenika osnovne škole sposobnost apstraktnog mišljenja još nije dovoljno razvijena,

- fizika je apstraktna, egzaktna i razuđena naučna disciplina čiji se zakoni često iskazuju u matematičkoj formi koja je učeniku osnovne škole potpuno nepristupačna,

- u nastavi fizike je zapostavljen ogled (iako je fizika eksperimentalna nauka) a laboratorijske vežbe učenici sve ređe izvode.

Navedene činjenice uticale su na izbor programskih sadržaja i metoda logičkog zaključivanja, kao i na uvođenje jednostavnih eksperimenata, tzv. "malih ogleda", koji ne zahtevaju skupu i složenu opremu za demonstriranje fizičkih pojava.

1. Izbor programskih sadržaja

Iz fizike kao naučne discipline odabrani su samo oni sadržaji koje na određenom nivou mogu da usvoje svi učenici osnovne škole. To su, uglavnom, sadržaji iz osnova klasične fizike, dok su u osmom razredu uzeti i neki sadržaji atomske i nuklearne fizike. Obim odabranih programskih sadržaja prilagođen je godišnjem fondu časova fizike u osnovnoj školi. Međutim, i usvajanjem ovih sadržaja učenici mogu da upoznaju egzaktnost fizičkih zakona i raznovrsnost fizičkih pojava u makrosvetu, ali i u mikrosvetu koji nije direktno dostupan našim čulima. Pošto su makrofizičke pojave očiglednije za proučavanje, one dominiraju u nastavnim sadržajima šestog i sedmog razreda. U osmom razredu, pored njih, date su i tematske celine u kojima se obrađuju i neki procesi u mikrosvetu (omotač i jezgro atoma).

2. Izbor metoda logičkog zaključivanja

Od svih metoda logičkog zaključivanja koje se koriste u fizici kao naučnoj disciplini (induktivni, deduktivni, zaključivanje po analogiji itd.), učenicima osnovne škole najpristupačniji je induktivni metod (od pojedinačnog ka opštem) prilikom pronalaženja i formulisanja osnovnih zakona fizike. Zato program predviđa da se u proučavanju makrofizičkih pojava pretežno koristi induktivni metod.

Na ovako izabranim poglavljima fizike može se u potpunosti ilustrovati suština metodologije koja se i danas koristi u fizici i u svim prirodnim naukama u početnoj etapi naučnog istraživanja, tj. u procesu sakupljanja eksperimentalnih činjenica i na osnovu njih formulisanja osnovnih zakona o pojavama koje treba da se prouče. Ova etapa saznajnog procesa obuhvata: posmatranje pojave, uočavanje bitnih svojstava sistema na kojima se pojava odvija, zanemarivanje manje značajnih svojstava i parametara sistema, merenje u cilju pronalaženja međuzavisnosti odabranih veličina, planiranje novih eksperimenata radi preciznijeg formulisanja fizičkih zakona i sl. Sa nekim naučnim rezultatima, do kojih se došlo deduktivnim putem, treba upoznati i učenike starijih razreda, ali samo na informativnom nivou. Zato program predviđa da se neka znanja do kojih se došlo deduktivnim putem koriste za objašnjavanje određenih fizičkih procesa u makro i mikrosvetu.

3. Jednostavni eksperimenti

Uvođenje jednostavnih eksperimenata za demonstriranje fizičkih pojava ima za cilj "vraćanje" ogleda u nastavu fizike, razvijanje radoznalosti i interesa za fiziku i istraživački pristup prirodnim naukama.

Jednostavne eksperimente mogu da izvode i sami učenici na času ili da ih ponove kod kuće, koristeći mnoge predmete i materijale iz svakodnevnog života.

Način prezentovanja programa

Programski sadržaji dosledno su prikazani u formi koja zadovoljava osnovne metodičke zahteve nastave fizike:

Postupnost (od prostijeg ka složenijem) prilikom upoznavanja novih pojmova i formulisanju zakona.

Očiglednost prilikom izlaganja nastavnih sadržaja (uz svaku tematsku celinu pobrojano je više demonstracionih ogleda).

Induktivni pristup (od pojedinačnog ka opštem) kod uvođenja osnovnih pojmova i zakona fizike.

Povezanost nastavnih sadržaja (horizontalna i vertikalna).

Stoga, prilikom ostvarivanja ovog programa bilo bi poželjno da se svaka tematska celina obrađuje onim redosledom koji je naznačen u programu. Time se omogućuje da učenik postupno i lakše usvaja nove pojmove i spontano razvija sposobnost za logičko mišljenje.

Program predviđa da se unutar svake veće tematske celine, posle postupnog i analitičnog izlaganja pojedinačnih nastavnih sadržaja, kroz sistematizaciju i obnavljanje izloženog gradiva, izvrši sinteza bitnih činjenica i zaključaka, i da se kroz njihovo obnavljanje omogući da ih učenici u potpunosti razumeju i trajno usvoje. Pored toga, program predviđa da svaka tematska celina, počinje obnavljanjem dela gradiva iz prethodnog razreda koje se odnosi na.... Time se postiže i vertikalno povezivanje nastavnih sadržaja. Veoma je važno da se kroz rad u razredu ispoštuje ovaj zahtev Programa, jer se time naglašava činjenica da su u fizici sve oblasti međusobno povezane i omogućuje učeniku da sagleda fiziku kao koherentnu naučnu disciplinu u kojoj se početak proučavanja nove pojave naslanja na rezultate proučavanja nekih prethodnih.

Uz naslov svake tematske celine naveden je (u zagradi) zbir tri broja. Na primer, Svetlosne pojave (7+6+2). Prva cifra označava broj časova predviđenih za neposrednu obradu sadržaja tematske celine i izvođenje demonstracionih ogleda, druga cifra određuje broj časova za utvrđivanje tog gradiva i ocenjivanje učenika, dok treća cifra označava broj časova za izvođenje laboratorijskih vežbi.

Svaka tematska celina razbijena je na više tema koje bi trebalo obrađivati onim redosledom koji je dat u Programu. Iza teksta svake teme, u zagradi, naveden je zbir dve cifre: prva označava optimalni broj časova za obradu teme i izvođenje demonstracionih ogleda, a druga daje optimalni broj časova za utvrđivanje sadržaja teme. Pri tome, na primer, zbir (1+1) ne treba shvatiti bukvalno, tj. da se jedan čas koristi samo za izlaganje novog sadržaja, a sledeći čas, samo za obnavljanje i utvrđivanje. Naprotiv, pri obradi sadržaja skoro svake teme, na svakom času deo vremena posvećuje se obnavljanju gradiva, a deo vremena se koristi za izlaganje novih sadržaja.

Iza naziva svake laboratorijske vežbe nalazi se, u zagradi, cifra koja označava broj časova predviđenih za njeno ostvarivanje.

Kako program nastave matematike za osnovnu školu ne obuhvata sadržaje iz vektorske algebre, u okviru programa fizike nije predviđeno da se fizičke veličine, koje imaju vektorsku prirodu (brzina, ubrzanje, sila itd.), eksplicitno tretiraju kao vektori, već kao veličine koje su jednoznačno određene sa tri podatka: brojnom vrednošću, pravcem i smerom.

Osnovni oblici nastave i metodička uputstva za njihovo izvođenje

Ciljevi i zadaci nastave fizike ostvaruju se kroz sledeće osnovne oblike:

1. izlaganje sadržaja teme uz odgovarajuće demonstracione oglede,

2. rešavanje kvalitativnih i kvantitativnih zadataka,

3. laboratorijske vežbe,

4. korišćenje i drugih načina rada koji doprinose boljem razumevanju sadržaja teme (domaći zadaci, čitanje popularne literature iz istorije fizike i sl.) i

5. sistematsko praćenje rada svakog pojedinačnog učenika.

Veoma je važno da nastavnik tokom realizovanja prva tri oblika nastave naglašava njihovu objedinjenost u jedinstvenom cilju: otkrivanje i formulisanje zakona i njihova primena. U protivnom, učenik će steći utisak da postoje tri različite fizike: jedna se sluša na predavanjima, druga se radi kroz računske zadatke, a treća se koristi u laboratoriji. Uz to, ukoliko još nastavnik ocenjuje učenike samo na osnovu pismenih vežbi, učenik će s pravom zaključiti: U školi je važna samo ona fizika koja se radi kroz računske zadatke. Nažalost, često se dešava da učenici osnovne i srednje škole o fizici kao nastavnoj disciplini steknu upravo takav utisak.

Da bi se ciljevi i zadaci nastave fizike ostvarili u celini, neophodno je da učenici aktivno učestvuju u svim oblicima nastavnog procesa. Imajući u vidu da svaki od navedenih oblika nastave ima svoje specifičnosti u procesu ostvarivanja, to su i metodička uputstva prilagođena ovim specifičnostima.

Metodska uputstva za predavanja

Kako se uz svaku tematsku celinu primenjuju demonstracioni ogledi, učenici će spontano pratiti tok posmatrane pojave, a nastavnik je dužan da podstakne učenika da svojim rečima, na osnovu sopstvenog rasuđivanja, opiše pojavu koju posmatra. Posle toga nastavnik, koristeći precizni jezik fizike, definiše nove pojmove (veličine) i rečima formuliše zakon pojave. Kada se realizuju sve etape u izlaganju sadržaja teme (ogled, učenikov opis pojave, definisanje pojmova i formulisanje zakona), prelazi se, ako je moguće, na prezentovanje zakona u matematičkoj formi. Ovakvim načinom izlaganja sadržaja teme nastavnik pomaže učeniku da potpunije razume fizičke pojave, trajnije zapamti usvojeno gradivo i u drugi plan potisne formalizovanje usvojenog znanja. Ako se insistira samo na matematičkoj formi zakona, dolazi se nekada do besmislenih zaključaka.

Na primer, drugi Njutnov zakon mehanike F = ma učenik može da napiše i u obliku m = F/a. S matematičke tačke gledišta, to je potpuno korektno. Međutim, ako se ova formula iskaže rečima: Masa tela direktno je srazmerna sili koja deluje na telo, a obrnuto srazmerna ubrzanju tela, tvrđenje je s aspekta matematike tačno, ali je s aspekta fizike potpuno pogrešno.

Veliki fizičari, Ajnštajn na primer, naglašavali su da u makrosvetu koji nas okružuje svaka novootkrivena istina ili zakon prvo je formulisana rečima, pa tek zatim prikazana u matematičkoj formi. Čovek, naime, svoje misli iskazuje rečima, a ne formulama. Majkl Faradej, jedan od najvećih eksperimentalnih fizičara, u svom laboratorijskom dnevniku nije zapisao ni jednu jedinu formulu, ali je zato sva svoja otkrića formulisao preciznim jezikom fizike. Ti zakoni (zakon elektromagnetne indukcije, zakoni elektrolize) i danas se iskazuju u takvoj formi, iako ih je Faradej otkrio još pre 180 godina.

Metodska uputstva za rešavanje računskih zadataka

U postupku rešavanja kvantitativnih (računskih) zadataka iz fizike, u zadatku prvo treba na pravi način sagledati i razumeti zahteve i fizičke sadržaje, pa tek posle toga preći na matematičko formulisanje i izračunavanje. Naime, rešavanje zadataka odvija se kroz tri etape: fizička analiza zadatka, matematičko izračunavanje i diskusija rezultata. U prvoj etapi uočavaju se fizičke pojave na koje se odnosi zadatak, a zatim se nabrajaju i rečima iskazuju zakoni po kojima se pojave odvijaju. U drugoj etapi se, na osnovu matematičke forme zakona, izračunava vrednost tražene veličine. U trećoj etapi traži se fizičko tumačenje dobijenog rezultata. Ako se, na primer, primenom Džulovog zakona izdvoje različite količine toplote na paralelno vezanim otpornicima, treba protumačiti zašto se na otporniku manjeg otpora oslobađa veća količina toplote. Tek ako se od učenika dobije korektan odgovor, nastavnik može da bude siguran da je sa svojim učenicima zadatak rešavao na pravi način.

Metodska uputstva za izvođenje laboratorijskih vežbi

Laboratorijske vežbe čine sastavni deo redovne nastave i organizuju se na sledeći način: učenici svakog odeljenja dele se u dve grupe, tako da svaka grupa ima svoj termin za laboratorijsku vežbu. Oprema za svaku laboratorijsku vežbu umnožena je u više kompleta, što omogućava da na jednoj vežbi (radnom mestu) rade dva do tri učenika. Vežbe se rade frontalno.

Čas eksperimentalnih vežbi sastoji se iz uvodnog dela, merenja i zapisivanja rezultata merenja.

U uvodnom delu časa nastavnik:

- obnavlja delove gradiva koji su obrađeni na časovima predavanja, a odnose se na datu vežbu (definicija veličine koja se određuje i metod koji se koristi da bi se veličina odredila),

- obraća pažnju na činjenicu da svako merenje prati odgovarajuća greška i ukazuje na njene moguće izvore,

- upoznaje učenike s mernim instrumentima i obučava ih da pažljivo rukuju laboratorijskim inventarom,

- ukazuje učenicima na mere predostrožnosti kojih se moraju pridržavati radi sopstvene sigurnosti, prilikom rukovanja aparatima, električnim izvorima, raznim uređajima i sl.

Dok učenici vrše merenja, nastavnik aktivno prati njihov rad, diskretno ih nadgleda i, kad zatreba, objašnjava i pomaže.

Pri unošenju rezultata merenja u đačku svesku, procenu greške treba vršiti samo za direktno merene veličine (dužinu, vreme, električnu struju, električni napon i sl.), a ne i za veličine koje se posredno određuju (električni otpor određen primenom Omovog zakona). Procenu greške posredno određene veličine nastavnik može da izvodi u okviru dodatne nastave.

Ako nastavnik dobro organizuje rad u laboratoriji, učenici će se ovom obliku nastave najviše radovati.

Metodska uputstva za druge oblike rada

Jedan od oblika rada sa učenicima su domaći zadaci. Nastavnik planira domaće zadatke u svojoj redovnoj pripremi za čas. Prilikom odabira zadataka, neophodno je težinu zadatka prilagoditi mogućnostima prosečnog učenika i dati samo one zadatke koje učenici mogu da reše bez tuđe pomoći. Domaći zadaci odnose se na gradivo koje je obrađeno neposredno na času (1-2 zadatka) i na povezivanje ovog gradiva sa prethodnim (1 zadatak).

Analiza rešenih zadataka vrši se na prvom sledećem času, kako bi učenici dobili povratnu informaciju o uspešnosti svog samostalnog rada i na taj način utvrdili grešku u izradi i otklonili nejasno i nenaučeno.

Praćenje rada učenika

Nastavnik je dužan da kontinuirano prati rad svakog učenika kroz neprekidnu kontrolu njegovih usvojenih znanja, stečenih na osnovu svih oblika nastave: demonstracionih ogleda, predavanja, rešavanja kvantitativnih i kvalitativnih zadataka i laboratorijskih vežbi. Ocenjivanje učenika samo na osnovu rezultata koje je on postigao na pismenim vežbama neprimereno je učeničkom uzrastu i fizici kao naučnoj disciplini. Nedopustivo je da nastavnik od učenika, koji prvi put izučava fiziku, traži samo formalno znanje, umesto da ga podstiče na razmišljanje i logičko zaključivanje. Učenik se kroz usmene odgovore navikava da koristi preciznu terminologiju, razvija sposobnost da svoje misli jasno i tečno formuliše i ne doživljava fiziku kao naučnu disciplinu u kojoj su jedino formule važne.

Budući da je program, kako po sadržaju tako i po obimu, prilagođen psihofizičkim mogućnostima učenika osnovne škole, stalnim obnavljanjem najvažnijih delova iz celokupnog gradiva postiže se da stečeno znanje bude trajnije i da učenik bolje uočava povezanost različitih oblasti fizike. Istovremeno se obezbeđuje da učenik po završetku osnovne škole ovlada osnovnim pojmovima i zakonima fizike, da poznaje logiku i metodologiju koja se koristi u fizici prilikom proučavanja fizičkih pojava u prirodi i da ih primenjuje u svakodnevnom životu.

Dodatna i dopunska nastava

Dodatna nastava iz fizike organizuje se u osmom razredu sa po jednim časom nedeljno. Programski sadržaji ove nastave obuhvataju:

- izabrane sadržaje iz redovne nastave koji se sada obrađuju kompleksnije (koristi se i deduktivni pristup fizičkim pojavama, rade se teži zadaci, izvode se preciznija merenja na složenijim aparatima itd.) i

- nove sadržaje, koji se naslanjaju na program redovne nastave, ali se odnose na složenije fizičke pojave ili na pojave za koje su učenici pokazali poseban interes.

Redosled tematskih sadržaja u dodatnoj nastavi prati redosled odgovarajućih sadržaja u redovnoj nastavi. Ukoliko u školi trenutno ne postoje tehnički uslovi za ostvarivanje nekih tematskih sadržaja dodatne nastave, nastavnik bira one sadržaje koji mogu da se ostvare. Pored ponuđenih sadržaja, mogu se realizovati i teme za koje učenici pokažu posebno interesovanje ili ih sami predlože. Korisno je da nastavnik pozove istaknute stručnjake da u okviru dodatne nastave održe popularna predavanja.

Dopunska nastava se takođe organizuje sa po jednim časom nedeljno. Nju pohađaju učenici koji u redovnoj nastavi nisu uspešno savladali određene nastavne sadržaje. Cilj dopunske nastave je da učenik, uz dodatnu pomoć nastavnika, stekne minimum osnovnih znanja iz sadržaja koje predviđa program fizike u osnovnoj školi.

Slobodne aktivnosti učenika, koji su posebno zainteresovani za fiziku, mogu se organizovati kroz razne sekcije mladih fizičara.

Osnovna znanja i umenja učenika na kraju osmog razreda

Znati i razumeti

U okviru funkcionalne pismenosti:

- prikazivati relacije jednostavnim formulama i grafikom i znati da koristi dijagram i skicu (na nivou uzrasnih mogućnosti),

- razumeti ulogu modela i eksperimenta u prikazivanju fizičkih pojava, procesa i zakona,

- razumeti i znati osnovne zakone održanja (mase, energije, naelektrisanja..) i njihov značaj,

- razumeti ulogu eksperimenta, dokaza i kreativne misli u razvoju naučnih ideja,

- razumeti nastajanje i značaj naučnih otkrića u fizici, kao i doprinos nekih naučnika,

- primenjivati stečena znanja i veštine iz matematike i fizike.

U okviru razumevanja pojava, procesa i odnosa u prirodi na osnovu fizičkih zakona:

- znati i razumeti da fizika proučava osnovne zakone po kojima se dešavaju sve pojave,

- znati da je fizika eksperimentalna nauka i da se pojave opisuju zakonima i odgovarajućim fizičkim veličinama koje se mogu meriti,

- razumeti i uočavati da je uzajamno delovanje tela (mehaničko, gravitaciono, električno, magnetno) uzrok promena i pojava u prirodi i prepoznati uzrok konkretne promene ili pojave,

- objašnjavati promene, pojave i procese u prirodi koristeći naučne pojmove,

- razumeti različite vrste kretanja i znati da opiše translatorno, oscilatorno i talasno kretanje,

- znati prirodu vidljive svetlosti, njena svojstva i značaj za živi svet,

- razumeti da su makroskopske pojave uslovljene različitim nivoima strukture na mikronivou (atom, jon, molekul),

- razlikovati živu od nežive prirode i shvatiti njihovu međusobnu uslovljenost i promenljivost u vremenu i prostoru,

- razumeti gravitaciju i njen uticaj na kretanje tela, pojave i procese na Zemlji i u Sunčevom sistemu,

- razumeti povezanost kretanja sa silom i energijom,

- razumeti svojstva statičkog naelektrisanja i jednosmerne električne struje,

- razumeti da se magnetna svojstva ispoljavaju kroz interakciju magneta i nekih drugih objekata posredstvom magnetnog polja (tela od gvožđa, provodnik sa strujom i magnetno polje Zemlje),

- znati svojstva toplote i zvuka,

- upoznati radioaktivnost kao prirodnu pojavu,

U okviru razvijanja sposobnosti za aktivno sticanje znanja o fizičkim pojavama kroz jednostavna istraživanje:

- odlučivati o izboru opreme i tehnike rada,

- koristiti usmena i pismena uputstva za izvođenje ogleda i laboratorijskih vežbi,

- znati da opiše rečima i slikom postupke i korake u istraživanju,

- izražavati fizičke veličine u jedinicama Međunarodnog sistema jedinica (SI),

- objašnjavati podatke prikupljene posmatranjem i merenjima, izvoditi zaključke i procenjivati njihovu saglasnost sa predviđanjima,

- procenjivati greške merenih fizičkih veličina (srednja vrednost i apsolutna greška),

- znati da korišćenjem odgovarajućih mernih instrumenata izmeri i izračuna fizičke veličine: temperaturu, period oscilovanja klatna, struju, napon, električni otpor.

U okviru razvijanja logičkog i apstraktnog mišljenja:

- uočavati uzročno-posledične veze između nekih fizičkih pojava i odnose između fizičkih veličina,

- poznavati logičke procedure i vladati njima,

- koristiti različite načine za rešavanje problem-situacija,

- razlikovati činjenice i teoriju od njihovih interpretacija i ličnog iskustva,

- rezimirati i izvoditi zaključke.

U okviru razvijanja radoznalosti i samostalnosti:

- postavljati pitanja i pokazivati inicijativu u traženju odgovora,

- tražiti informacije iz različitih oblasti i različitih izvora.

U okviru razvijanja sposobnosti za primenu znanja iz fizike:

- znati da primeni stečena znanja u svakodnevnim školskim i vanškolskim situacijama,

- znati da prepozna fizičke procese i zakone u drugim naučnim disciplinama (npr. meteorologija, geografija, astronomija...),

- shvatiti da su znanja iz fizike uslovila tehnološki napredak.

Umeti

U okviru razvijanja funkcionalne pismenosti:

- umeti da se jasno izrazi rečima, slikom, tabelom i da se koristi jezikom matematike i fizike,

- da precizno, koncizno i jasno izrazi svoje mišljenje i zaključke,

- koristiti različite izvore informacija (udžbenik, priručnik, popularnu naučnu literaturu, Internet...),

- koristiti u fizici svoju informatičku pismenost.

U okviru razvijanja sposobnosti za aktivno sticanje znanja o prirodnim pojavama kroz istraživanje:

- osmisliti i postaviti jednostavan eksperiment,

- prikupiti podatke posmatranjem, merenjem i dr.

- izvoditi jednostavne eksperimente,

- imati razvijene manuelne veštine za rukovanje priborom, mernim instrumentima i materijalom,

- opisati i prikazati (tabelarno, grafički) dobijene podatke,

- imati kritički stav prema izvorima informacija i njihovoj upotrebi

- izabrati i koristiti odgovarajuće merne jedinice, u zavisnosti od vrste i veličine objekta merenja i odabrati i koristiti odgovarajući pribor za merenje,

- oceniti rezultat nezavisno od merenja i računanja,

- procenjivati i proveravati smislenost rezultata merenja i računanja.

U okviru razvijanja logičkog i apstraktnog mišljenja:

- koristiti različite pristupe u razumevanju i predstavljanju problem-situacija i razlikovati bitne od nebitnih informacija,

- planirati i realizovati jednostavna istraživanja, formulisati pitanja, tražiti odgovore i izvoditi logičke zaključke,

- izvesti na osnovu primera (iz udžbenika, onih koje navodi nastavnik, prikazanih demonstracionih ogleda, primera iz okruženja...) odgovarajući zaključak.

U okviru razvijanja samostalnosti i sposobnosti za rad u grupi:

- saslušati druge, samostalno iskazivati svoje ideje i u timu razmenjivati znanja i iskustva,

- aktivno učestvovati u procesu učenja,

- svoje stavove braniti činjenicama i primerima i

- odgovorno preuzimati obaveze i biti spreman za njihovo ispunjenje.

MATEMATIKA

(4 časa nedeljno, 136 časova godišnje)

Cilj i zadaci

Cilj nastave matematike u osnovnoj školi jeste da se osigura da svi učenici steknu bazičnu jezičku i matematičku pismenost i da napreduju ka realizaciji odgovarajućih Standarda obrazovnih postignuća, kao i da:

- osposobi učenike da rešavaju probleme i zadatke u novim i nepoznatim situacijama;

- osposobi učenike da izraze i obrazlože svoje mišljenje i diskutuju sa drugima;

- razvije motivisanost za učenje i zainteresovanost za predmetne sadržaje;

- osigura da učenici usvoje elementarna matematička znanja koja su potrebna za shvatanje pojava i zakonitosti u prirodi i društvu;

- osposobi učenike za primenu usvojenih matematičkih znanja u rešavanju raznovrsnih zadataka iz životne prakse;

- predstavlja osnovu za uspešno nastavljanje matematičkog obrazovanja i za samoobrazovanje;

- doprinosi razvijanju mentalnih sposobnosti, formiranju naučnog pogleda na svet i svestranom razvitku ličnosti učenika.

Zadaci nastave matematike jesu:

- stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada tokom nastave matematike svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave matematike budu u punoj meri realizovani;

- numeričko opismenjavanje radi uspešnog bavljenja bilo kojom profesijom i ostvarivanja kvaliteta života;

- sticanje znanja neophodnih za razumevanje kvantitativnih i prostornih odnosa i zakonitosti u raznim pojavama u prirodi, društvu i svakodnevnom životu;

- sticanje osnovne matematičke kulture potrebne za sagledavanje uloge i primene matematike u različitim područjima ljudske delatnosti (matematičko modelovanje), za uspešno nastavljanje obrazovanja i uključivanje u rad;

- razvijanje učenikovih sposobnosti posmatranja, opažanja i logičkog, kritičkog, analitičkog i apstraktnog mišljenja;

- razvijanje kulturnih, radnih, etičkih i estetskih navika učenika, kao i pobuđivanje matematičke radoznalosti;

- sticanje sposobnosti izražavanja matematičkim jezikom, jasnost i preciznost izražavanja u pismenom i usmenom obliku;

- usvajanje osnovnih činjenica o skupovima, relacijama i preslikavanjima;

- savlađivanje osnovnih operacija s prirodnim, celim, racionalnim i realnim brojevima, kao i usvajanje osnovnih svojstava tih operacija;

- upoznavanje najvažnijih geometrijskih objekata: linija, figura i tela, i razumevanje njihovih uzajamnih odnosa;

- osposobljavanje učenika za preciznost u merenju, crtanju i geometrijskim konstrukcijama;

- priprema učenika za razumevanje odgovarajućih sadržaja prirodnih i tehničkih nauka;

- izgrađivanje pozitivnih osobina učenikove ličnosti, kao što su: sistematičnost, upornost, tačnost, urednost, objektivnost, samokontrola i smisao za samostalni rad;

- sticanje navika i umešnosti u korišćenju raznovrsnih izvora znanja.

Operativni zadaci

Učenike treba osposobiti da:

- umeju da rešavaju linearne jednačine (nejednačine) i sisteme linearnih jednačina s jednom i dve nepoznate na osnovu ekvivalentnih transformacija, kao i da rešenja tumače grafički;

- odgovarajuće tekstualne zadatke izraze matematičkim jezikom i reše ih koristeći jednačine;

- uoče funkcionalne zavisnosti i da ih prikazuju na različite načine, tj. da shvate pojam funkcije i njenog grafika;

- ovladaju pojmom funkcije upoznavanjem/usvajanjem linearne funkcije i njenih svojstava, tako da mogu da crtaju i čitaju razne grafike linearne funkcije;

- umeju da tumače podatke predstavljene različitim dijagramima i tabelama;

- umeju da sastavljaju tabele i crtaju odgovarajuće grafikone-dijagrame raznih stanja, pojava i procesa; umeju da izračunaju medijanu i da je koriste;

- shvate međusobne odnose tačaka, pravih i ravni u prostoru;

- nauče najbitnije činjenice o projekcijama na ravan;

- nauče elemente i svojstva geometrijskih tela (prizma, piramida, valjak, kupa i lopta); umeju da crtaju mreže i da izračunavaju površinu i zapreminu tela;

- primenjuju znanja o geometrijskim telima u praksi, povezujući sadržaje matematike i drugih oblasti;

- primenjuju elemente deduktivnog zaključivanja.

SADRŽAJI PROGRAMA

SLIČNOST TROUGLOVA

Talesova teorema. Sličnost trouglova, primena sličnosti na pravougli trougao.

TAČKA, PRAVA I RAVAN

Odnos tačke i prave, tačke i ravni. Elementi koji određuju položaj prave i ravni. Odnosi pravih; mimoilazne prave. Odnosi prave i ravni, normala na ravan, rastojanje tačke od ravni. Odnosi dve ravni.

Ortogonalna projekcija na ravan (tačke, duži i prave).

Poliedar.

LINEARNE JEDNAČINE I NEJEDNAČINE S JEDNOM NEPOZNATOM

Linearna jednačina. Ekvivalentnost jednačina.

Rešavanje linearnih jednačina s jednom nepoznatom.

Linearna nejednačina. Ekvivalentnost nejednačina. Rešavanje jednostavnijih primera linearnih nejednačina s jednom nepoznatom.

Primena.

PRIZMA

Prizma: pojam, vrste, elementi.

Mreža prizme. Površina prizme: površina prave četvorostrane, pravilne trostrane i pravilne šestostrane prizme.

Zapremina prizme. Zapremina prizme: prave četvorostrane prizme, pravilne trostrane i pravilne šestostrane prizme; masa tela.

PIRAMIDA

Piramida; pojam, vrste, elementi.

Mreža piramide. Površina piramide; izračunavanje površine četvorostrane, pravilne trostrane i pravilne šestostrane piramide.

Zapremina piramide. Zapremina četvorostrane piramide, pravilne trostrane i pravilne šestostrane piramide.

LINEARNA FUNKCIJA

Linearna funkcija (y = ax + b). Grafik linearne funkcije; nula funkcije. Implicitni oblik zadavanja linearne funkcije. Crtanje i čitanje grafika linearnih funkcija.

GRAFIČKO PREDSTAVLJANJE PODATAKA

Predstavljanje zavisnih veličina tabelarno i u koordinatnom sistemu. Grafičko predstavljanje statističkih podataka u obliku dijagrama (stubičastih, kružnih,...). Računanje srednje vrednosti i medijane. Poređenje vrednosti uzorka sa srednjom vrednošću.

SISTEMI LINEARNIH JEDNAČINA S DVE NEPOZNATE

Pojam linearne jednačine s dve nepoznate. Pojam sistema od dve linearne jednačine s dve nepoznate. Ekvivalentnost sistema linearnih jednačina. Rešavanje sistema metodom zamene i metodom suprotnih koeficijenata; grafički prikaz rešavanja. Raznovrsni primeri primene sistema linearnih jednačina u rešavanju problema iz života, geometrije, fizike i dr.

VALJAK

Valjak i njegovi elementi. Mreža valjka. Površina i zapremina pravog valjka.

KUPA

Kupa i njeni elementi. Mreža kupe. Površina i zapremina prave kupe.

LOPTA

Pojam lopte i sfere. Preseci lopte (sfere) i ravni. Površina i zapremina lopte.

Napomena: Obavezna su četiri jednočasovna školska pismena zadatka godišnje (sa ispravkama 8 časova).

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Radi lakšeg planiranja nastave daje se orijentacioni predlog broja časova po temama po modelu (ukupan broj časova za temu; časova za obradu, časova za ponavljanje i uvežbavanje).

Sličnost trouglova (8; 3 + 5)

Tačka, prava i ravan (12; 6 + 6)

Linearne jednačine i nejednačine s jednom nepoznatom (18; 6 + 12)

Prizma (14; 6 + 8)

Piramida (16; 6 + 10)

Linearna funkcija (12; 5 + 7)

Grafičko predstavljanje statističkih podataka (8; 4 + 4)

Sistemi linearnih jednačina s dve nepoznate (12; 6 + 6)

Valjak (10; 4 + 6)

Kupa (12; 4 + 8)

Lopta (6; 3 + 3)

Sličnost trouglova. - Ponoviti da je sličnost trouglova uvedena preko jednakosti uglova. Talesova teorema (bez dokaza). Poređenje trouglova po sličnosti - koeficijent sličnosti. Primeniti sličnost na pravougli trougao i na taj način izvesti Pitagorinu teoremu.

Tačka, prava, ravan. - Učenike upoznati s međusobnim odnosima tačaka, pravih i ravni u prostoru i korišćenjem modela i objekata u realnom okruženju i na slikama (crtežima) kojima se predstavljaju. Elemente koji određuju ravan (tri nekolinearne tačke, dve prave koje se seku ili su paralelne) i odnos dveju ravni predstavljati slikama, i na taj način razvijati tu vrstu prostornog sagledavanja.

Posebno posvetiti pažnju odnosu ravni i na njoj normalne prave. Ortogonalna projekcija tačke na ravan i ortogonalno projektovanje duži (tačka-po-tačka). Nastavnik treba da demonstrira ova svojstva koristeći pripremljeni materijal, a ne da zahteva da to učenici samostalno rade.

Poliedar kao telo ograničeno konačnim brojem poligona. Neki osnovni poliedri će se detaljnije obrađivati (vidi dalje).

Linearne jednačine i nejednačine. - Do sada su učenici rešavali samo jednostavne primere jednačina i nejednačina, oslanjajući se na veze među operacijama i na stvojstva zbira i proizvoda. Sad se rešavaju i složeniji primeri, primenom pravila kojima se jednačine i nejednačine transformišu u njima ekvivalentne. Zato je potrebno obnoviti pojam algebarskog izraza sa promenljivom i osnovna pravila računanja s brojevima. Istaći da ova pravila važe i kad se brojevi zamene izrazima sa promenljivom.

Dva izraza su ekvivalentna (identički jednaka) ako se jedan od njih dobija iz drugog primenom pravila računanja u konačnom broju koraka. Istaći činjenicu da su vrednosti dvaju ekvivalentnih izraza jednake za sve dopustive vrednosti promenljivih. Iz ovoga sledi da su linearne jednačine f(x)=g(x) i f(x)=h(x) (odnosno nejednačine f(x)>g(x) i f(x)>h(x), tj. f(x)<g(x) i f(x)<h(x)) ekvivalentne ako je izraz g(x) ekvivalentan izrazu h(x).

Treba reći da je algebarski izraz s promenljivom x linearan ako je ekvivalentan izrazu oblika ax+b, i jednačina (nejednačina) je linearna ako je ekvivalentna jednačini (nejednačini) oblika ax+b=0 (ax+b>0, ax+b<0).

Geometrijska tela - Da bi učenici što lakše upoznali geometrijska tela (prizmu, piramidu, valjak, kupu i loptu), njihove elemente i svojstva i naučili da izračunavaju površine i zapremine ovih tela, treba koristiti njihove modele, mreže, skice i slike. Preporučljivo je da i sami učenici crtaju mreže i izrađuju modele proučavanih tela. Izračunavati površine i zapremine samo onih tela koja su navedena u programu. Izvođenje formule za zapreminu vezivati za prihvaćenu formulu za zapreminu kvadra. Pogodnim primerima iz fizike pokazati vezu između zapremine, mase i gustine tela.

Računati površine i zapremine preko osnovnih elemenata (datih odgovarajućim formulama) kao i s njima zavisnih elemenata (dužine ivica, bočne visine, poluprečnika opisanog ili upisanog kruga,...). Praktično primenjivati ova znanja kroz različite konkretne primere računanja površina i zapremina objekata iz okruženja.

Linearna funkcija - Govoriti o linearnoj funkciji ne uvodeći opšti pojam funkcije. Detaljno obraditi linearnu funkciju i njena svojstva i naučiti učenike da crtaju grafike i čitaju njihova svojstva.

Grafičko predstavljanje statističkih podataka - Za primere statističkih podataka navedenih u sadržaju programa birati podatke koje učenici ovog uzrasta razumeju i koji za njih imaju relevantno značenje: školske ocene i proseci, rezultati medicinskih merenja i slične podatke iz svakodnevnog života.

Sistemi linearnih jednačina s dve nepoznate. - Učenici treba da upoznaju linearnu jednačinu s dve nepoznate, grafik jednačine s dve nepoznate (prava) i pojam sistema jednačina; oni treba da znaju da je grafik jednačine ax + by + c=0, gde je a ≠ 0 ili b ≠ 0 prava i da umeju da nacrtaju taj grafik. Grafički prikaz i interpretacija sistema linearnih jednačina s dve nepoznate imaju značajnu ulogu. Rešavati jednostavnije oblike sistema metodama zamene i suprotnih koeficijenata.

U izučavanju linearnih jednačina s jednom nepoznatom i sistema linearnih jednačina značajnu pažnju treba posvetiti u njihovoj primeni na rešavanju raznih jednostavnih problema.

Neophodno je da se osmišljenim planiranjem nastave izvrši ponavljanje i povezivanje gradiva nastavnih sadržaja iz prethodnih razreda i "tekućeg" gradiva, pri čemu posebnu pažnju treba obratiti na usvojene standarde postignuća učenika na kraju obaveznog obrazovanja. To bi doprinelo da učenici na kraju osnovne škole imaju zaokrugljena i sistematizovana matematička znanja. Takođe, poželjno je povezati nastavne sadržaje predmeta matematika sa nastavnim sadržajima drugih predmeta u saradnji sa kolegama koji predaju te predmete.

Dodatna nastava

Sadržaji dodatne nastave moraju, pre svega, biti vezani za sadržaje ovog razreda i na taj način biti njihova intenzivnija obrada. Uz to, mogu da se izaberu i sve druge zanimljive teme vodeći računa da su bitno sadržajne. Preporučuje se da rukovodioci stručnih veća kontaktiraju dobro afirmisane stručne institucije, kao što su Društvo matematičara Srbije, Matematička gimnazija, KMM "Arhimedes" itd.

BIOLOGIJA

(2 časa nedeljno, 68 časova godišnje)

Cilj i zadaci

Cilj nastave biologije jeste da se osigura da svi učenici steknu bazičnu jezičku i naučnu pismenost i da napreduju ka realizaciji odgovarajućih Standarda obrazovnih postignuća, da se osposobe da rešavaju probleme i zadatke u novim i nepoznatim situacijama, da izraze i obrazlože svoje mišljenje i diskutuju sa drugima, razviju motivisanost za učenje i zainteresovanost za predmetne sadržaje, kao i da usvajanjem obrazovno-vaspitnih sadržaja razvijaju znanja, veštine i umenja iz oblasti ekologije i zaštite životne sredine, uz primenu koncepta održivog razvoja.

Zadaci nastave biologije su:

- stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada tokom nastave biologije. svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave biologije budu u punoj meri realizovani,

- upoznavanje ekoloških pojmova,

- obrazovanje za životnu sredinu,

- razvijanje potreba i mogućnosti ličnog angažovanja u zaštiti životne sredine,

- usvajanje i primena principa održivosti, etičnosti i prava budućih generacija na očuvanu životnu sredinu.

Operativni zadaci

Učenici treba da:

- upoznaju pojam biološke raznovrsnosti i njen značaj za opstanak i evoluciju života na Zemlji;

- nauče i shvate nivoe organizacije živog sveta u prirodi;

- upoznaju predmet istraživanja ekologije i njen značaj;

- upoznaju komponente životne sredine;

- upoznaju ekološke faktore i njihov značaj za živi svet;

- shvate osnovne odnose ishrane i povezanost živih bića u lancima ishrane;

- shvate uzajamne odnose živih bića i životne sredine i dinamiku odnosa materije i energije;

- shvate značaj ekološke ravnoteže za održavanje ekosistema;

- upoznaju osnovne tipove ekosistema i životne uslove u njima;

- steknu znanja u vezi sa izvorima i posledicama ugrožavanja životne sredine - ekosistema;

- upoznaju globalne posledice zagađivanja životne sredine;

- upoznaju pojam i koncepciju održivog razvoja;

- razumeju ulogu i značaj ličnog angažovanja u zaštiti životne sredine;

- upoznaju prirodne resurse, njihovu ograničenost i značaj racionalnog korišćenja;

- izgrade stavove, razvijaju znanja i umenja neophodna za zaštitu životne sredine i doprinos održivom razvoju;

- razvijaju ekološku, zdravstvenu i kulturu življenja.

SADRŽAJI PROGRAMA

I. UVOD

Biološka i kulturna evolucija čoveka.

Uslovi života na Zemlji.

Raznovrsnost živog sveta. Biodiverzitet.

Nivoi organizacije živog sveta.

II. EKOLOGIJA I ŽIVOTNA SREDINA

Predmet istraživanja, istorijski razvoj i značaj ekologije.

Životna sredina - pojam i komponente.

Životno stanište - biotop.

Uslovi života u staništu - ekološki faktori.

Odnos organizama i životne sredine (adaptacije, životne forme).

Populacija - osnovne odlike.

Životna zajednica i njena organizacija (ekološka niša, prostorna i vremenska organizacija).

Ekosistem - osnovni procesi koji se odvijaju u ekosistemu. Odnosi ishrane. Prenos energije i kruženje supstance (materije). Razvoj ekosistema (sukcesije).

Osnovni biomi na Zemlji. Biosfera.

III. UGROŽAVANJE, ZAŠTITA I UNAPREĐIVANJE EKOSISTEMA - ŽIVOTNE SREDINE

Raznovrsnost i struktura ekosistema (prirodni i antropogeni).

Ekosistemi kopnenih voda; zagađivanje i mogućnosti zaštite.

Ekosistemi mora; zagađivanje i mogućnosti zaštite.

Šumski ekosistemi; ugroženost i mogućnosti zaštite.

Travni ekosistemi; ugroženost i mogućnosti zaštite.

Antropogeni ekosistemi (agroekosistemi i urbani ekosistemi); ugroženost i mogućnosti zaštite.

Aktivnost: Uočavanje raznovrsnosti i strukture ekosistema u neposrednom okruženju.

Ugrožavanje i zaštita biodiverziteta.

Kategorije zaštićenih prirodnih dobara (nacionalni i međunarodni nivo).

Crvene knjige flore i faune.

Ugrožavanje i zaštita kulturnih dobara.

Unapređivanje životne sredine - značaj i mogućnosti.

Projekat: Istraživanje stanja ugroženosti životne sredine u neposrednom okruženju.

Aktivnost: Primeri pozitivnog i negativnog uticaja antropogenog faktora na životnu sredinu.

Aktivnost: Poseta jednom zaštićenom prirodnom dobru.

IV. GLOBALNE POSLEDICE ZAGAĐIVANJA ŽIVOTNE SREDINE

Klimatske promene. Efekat staklene bašte.

Oštećenje ozonskog omotača.

Kisele kiše. Sušenje šuma.

Erozija zemljišta. Širenje pustinja.

Nestajanje biljnih i životinjskih vrsta.

Projekat: Globalne posledice zagađivanja životne sredine (pretraživanje internet strana, naučnih časopisa ...).

V. ŽIVOTNA SREDINA I ODRŽIVI RAZVOJ

Koncept održivog razvoja.

Pravo na informisanost i učešće javnosti u donošenju odluka u vezi zaštitne životne sredine.

Prirodni resursi - održivo korišćenje.

Energetska efikasnost.

Aktivnost: Procena primene nekih oblika energetske efikasnosti.

Otpad i reciklaža.

Aktivnost: Konkretan doprinos selekciji otpada.

Debata na temu: Informisanost i učešće mladih u zaštiti životinja (dobrobit životinja).

VI. ŽIVOTNA SREDINA, ZDRAVLJE I KULTURA ŽIVLJENJA

Pravo na zdravu životnu sredinu.

Savremen način života i zdravlje (buka, brza hrana, duvanski dim...).

Kultura življenja (ekološka kultura).

Aktivnost: Organizacija i realizacija raznih aktivnosti unapređivanja zaštite životne sredine i kulture življenja.

Obnavljanje i sistematizacija sadržaja nastavnog programa petog, šestog, sedmog i osmog razreda (provera znanja definisanih obrazovnim standardima za kraj obaveznog obrazovanja).

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Sadržaji programa nastave biologije koji obuhvataju ekologiju i zaštitu životne sredine logički su raspoređeni u šest tematskih celina: Uvod, Ekologija i životna sredina, Ugrožavanje, zaštita i unapređivanje ekosistema - životne sredine, Globalne posledice zagađivanja životne sredine, Životna sredina i održivi razvoj i Životna sredina, zdravlje i kultura življenja.

Navedeni sadržaji programa, pored osnovnog teorijskog pristupa, poseduju i aktivan pristup koji je usmeren praktičnoj realizaciji zaštite životne sredine sa brojnim aktivnostima i projektima u učionici i u neposrednom okruženju. Ovako koncipiran program daje veliku kreativnu slobodu nastavnicima i učenicima da ga, shodno uslovima, mogućnostima i vremenu realizuju.

Uloga nastavnika je da uz primenu interaktivne nastave razvija odgovoran odnos prema životnoj sredini i usmerava interesovanje učenika u pokušaju da samostalno organizuju aktivnosti i realizuju projekte.

Nivoi postignuća znanja, veština i umenja učenika zahtev su definisanih obrazovnih standarda znanja za kraj obaveznog obrazovanja. Profesionalno iskustvo i adekvatno angažovanje nastavnika u radu sa učenicima doprineće ostvarivanju zahteva definisanih obrazovnim standardima.

Koncepcija programa pruža široke mogućnosti za primenu različitih nastavnih metoda, kao i upotrebu informacionih tehnologija. Izbor nastavnih metoda zavisi od cilja i zadataka nastavnog časa, psihofizičkih i mentalnih sposobnosti učenika, raspoloživih nastavnih sredstava i učila, kao i opremljenosti kabineta. Izbor oblika rada prepušten je nastavniku.

Prilikom izrade planova rada (globalnog i operativnog) neophodno je predvideti 60% časova za obradu novog gradiva i 40% za druge tipove časova.

Nastavnik za pripremu rada na času treba da koristi udžbenik odobren od Ministarstva prosvete i najnoviju stručnu literaturu.

HEMIJA

(2 časa nedeljno, 68 časova godišnje)

Cilj i zadaci

Cilj nastave hemije jeste da se osigura da svi učenici steknu bazičnu jezičku i naučnu pismenost i da napreduju ka realizaciji odgovarajućih Standarda obrazovnih postignuća, da se osposobe da rešavaju probleme i zadatke u novim i nepoznatim situacijama, da izraze i obrazlože svoje mišljenje i diskutuju sa drugima, razviju motivisanost za učenje i zainteresovanost za predmetne sadržaje, kao i

- razvijanje funkcionalne hemijske pismenosti;

- razumevanje promena i pojava u prirodi na osnovu stečenih znanja o hemijskim pojmovima, teorijama, modelima i zakonima;

- osposobljavanje učenika za komuniciranje korišćenjem hemijskih termina, hemijskih simbola, formula i jednačina;

- razvijanje sposobnosti za izvođenje jednostavnih hemijskih istraživanja;

- razvijanje sposobnosti za rešavanje teorijskih i eksperimentalnih problema;

- razvijanje logičkog, apstraktnog i kritičkog mišljenja;

- osamostaljivanje učenika za traženje i korišćenje relevantnih informacija u različitim izvorima (udžbenik, naučnopopularni članci, Internet);

- razvijanje svesti o važnosti odgovornog odnosa prema životnoj sredini, odgovarajućeg i racionalnog korišćenja i odlaganja različitih supstanci u svakodnevnom životu;

- podsticanje učeničke radoznalosti, potrebe za saznavanjem o svojstvima supstanci u okruženju i pozitivnog odnosa prema učenju hemije;

- razvijanje svesti o sopstvenim znanjima i sposobnostima i daljoj profesionalnoj orijentaciji.

Zadaci nastave hemije jesu:

- stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada tokom nastave hemije svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave hemije budu u punoj meri realizovani;

- omogućavanje učenicima da razumeju predmet izučavanja hemije;

- omogućavanje učenicima da sagledaju značaj hemije u svakodnevnom životu, za razvoj različitih tehnologija i razvoj društva uopšte;

- omogućavanje učenicima da razumeju naučni metod kojim se u hemiji dolazi do saznanja;

- osposobljavanje učenika da koriste jezik hemije kao nauke: da znaju hemijsku terminologiju i da razumeju kvalitativno i kvantitativno značenje hemijskih simbola, formula i jednačina;

- stvaranje nastavnih situacija u kojima će učenici do saznanja o svojstvima supstanci i njihovim promenama dolaziti na osnovu demonstracionih ogleda ili ogleda koje samostalno izvode, i razvijati pri tom analitičko i kritičko mišljenje;

- stvaranje nastavnih situacija u kojima će učenici razvijati eksperimentalne veštine, pravilno i bezbedno, po sebe i druge, rukovati laboratorijskim priborom, posuđem i supstancama;

- osposobljavanje učenika za izvođenje jednostavnih istraživanja;

- stvaranje situacija u kojima će učenici primenjivati teorijsko znanje i eksperimentalno iskustvo za rešavanje teorijskih i eksperimentalnih problema;

- stvaranje situacija u kojima će učenici primenjivati znanje hemije za tumačenje pojava i promena u realnom okruženju;

- omogućavanje učenicima da kroz jednostavna izračunavanja razumeju kvantitativni aspekt hemijskih promena i njegovu praktičnu primenu.

SADRŽAJI PROGRAMA

NEMETALI, OKSIDI NEMETALA I KISELINE (13)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- zna o zastupljenosti nemetala u prirodi, u elementarnom vidu i u jedinjenjima;

- razume osnovna fizička i hemijska svojstva važnijih predstavnika nemetala (vodonika, kiseonika, sumpora, azota i ugljenika);

- povezuje strukturu atoma nemetala sa njihovim svojstvima i položajem u Periodnom sistemu elemenata;

- zna koja svojstva nemetala određuju njihovu praktičnu primenu;

- zna da nemetali reaguju sa kiseonikom i grade okside;

- sastavlja formule oksida nemetala primenom znanja o valenci nemetala;

- zna da oksidi nemetala, koji reaguju sa vodom, sa njom grade kiseline;

- primenjuje znanje da je valenca nemetala ista u kiselini i odgovarajućem oksidu;

- ume da dokaže kiseline pomoću indikatora.

Sadržaji: (6+5+2)

Zastupljenost nemetala u prirodi i njihova osnovna fizička svojstva.

Vodonik, njegova svojstva i primena.

Kiseonik, njegova svojstva i primena.

Sumpor, njegova svojstva i primena. Sumpor(IV)-oksid, sumpor (VI)-oksid, sumporna kiselina i primena.

Azot, njegova svojstva i primena. Azot(V)-oksid, azotna kiselina i primena. Amonijak, njegova svojstva i primena.

Ugljenik, njegova svojstva i primena. Ugljenik(II)-oksid. Ugljenik(IV)-oksid, ugljena kiselina i primena.

Demonstracioni ogledi

Dobijanje i ispitivanje svojstava vodonika i kiseonika. Dobijanje sumpor(IV)-oksida, reakcija nastalog oksida sa vodom i ispitivanje svojstava nastale kiseline pomoću lakmus-hartije. Demonstracija pravilnog načina razblaživanja koncentrovane sumporne kiseline. Dobijanje ugljenik(IV)-oksida i ispitivanje njegovih svojstava (ne podržava gorenje, gustina u odnosu na vazduh).

Vežba I: Fizička svojstva nemetala

Ispitivanje fizičkih svojstava nemetala (agregatno stanje, rastvorljivost u vodi i nepolarnom rastvaraču).

Vežba II: Oksidi nemetala i njihova svojstava. Ispitivanje kiselosti

Dobijanje sumpor(IV)-oksida i ispitivanje njegovog uticaja na biljne pigmente. Dokazivanje kiselosti neorganskih kiselina pomoću lakmus-hartije.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

U okviru teme potrebno je da učenici saznaju koji su najzastupljeniji nemetali u neživoj i živoj prirodi i da uoče sličnosti i razlike u zastupljenosti. Na osnovu znanja stečenog u sedmom razredu o strukturi atoma koja uslovljava reaktivnost elemenata i način njihovog međusobnog povezivanja (hemijska veza), učenici zaključuju u kom vidu se nemetali nalaze u prirodi (u elementarnom vidu ili u vidu jedinjenja).

Demonstracioni ogledi i laboratorijske vežbe omogućavaju učenicima da uoče fizička svojstva nemetala (agregatno stanje, rastvorljivost u vodi i nepolarnim rastvaračima).

Prilikom posmatranja demonstracionih ogleda za dobijanje vodonika i kiseonika, učenike pitanjima usmeravati i podsticati da uočavaju svojstva ovih gasova na osnovu načina prikupljanja (prikupljanje iznad vode ukazuje na malu rastvorljivost u vodi). Posmatrajući ispitivanje svojstava vodonika, učenici uočavaju načine kojima se manipuliše gasovima i uče o merama opreza prilikom rukovanja zapaljivim gasovima.

Upoznajući kroz oglede svojstva kiseonika i nemetala, učenici treba da nauče da je važno hemijsko svojstvo kiseonika građenje oksida. Drugim rečima, oni formiraju znanje o tome da je kiseonik neophodan reaktant u reakcijama sagorevanja. Uputno je alotropske modifikacije prvi put spomenuti kod kiseonika i, kasnije, kod ugljenika.

Učenici treba da razlikuju okside nemetala koji ne reaguju sa vodom (na primer, CO) od onih koji sa vodom grade kiseline.

Kiselost neorganskih kiselina učenici dokazuju pomoću indikatora. Pri tome, mogu uporedo dokazivati kiselost njima poznatih kiselina iz svakodnevnog života (sirćetna kiselina, limunska kiselina). Pojam indikatora treba uvesti pri ispitivanju svojstava rastvora nastalog u reakciji između sumpor(IV)-oksida i vode.

Na svakom času na kome se izučavaju oksidi i kiseline, učenike podsticati da pišu formule oksida i kiselina. Uz trivijalne nazive oksida i nazive kiselina, dati i njihove nazive po anjonskoj nomenklaturi.

Veoma je važno da se na primerima ukaže na praktičan značaj izučavanih kiselina u svakodnevnom životu.

U prvoj vežbi (ispitivanje fizičkih svojstava nemetala), zavisno od opremljenosti škole, mogu se pored sumpora, ispitivati i svojstva drugih nemetala.

METALI, OKSIDI METALA I HIDROKSIDI (BAZE) (8)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- zna o zastupljenosti metala u prirodi, u elementarnom vidu i u jedinjenjima;

- razume osnovna fizička svojstva metala;

- povezuje strukturu atoma metala sa njihovim svojstvima i položajem u Periodnom sistemu elemenata;

- razlikuje svojstva hemijski izrazitih metala od tehnički važnih metala;

- zna svojstva metala koja određuju njihovu praktičnu primenu;

- zna da metali u reakciji sa kiseonikom grade okside metala;

- sastavlja formule oksida metala primenom znanja o valenci metala;

- zna da oksidi metala, koji reaguju sa vodom, sa njom grade hidrokside (baze);

- zna da je valenca metala ista u hidroksidu i odgovarajućem oksidu;

- zna da je hidroksidna grupa jednovalentna;

- sastavlja formule hidroksida na osnovu valence metala;

- ume da pomoću indikatora dokaže bazna svojstva rastvora hidroksida;

- zna da u reakciji nekih metala sa kiselinama nastaje vodonik;

- zna da su metali podložni koroziji i postupke zaštite od korozije;

- zna da se legiranje vrši u cilju dobijanja materijala sa svojstvima pogodnim za određenu namenu.

Sadržaji: (4+3+1)

Zastupljenost metala u prirodi i njihova osnovna fizička svojstva.

Kalcijum. Kalcijum-oksid i kalcijum-hidroksid, svojstva i primena.

Gvožđe, aluminijum, bakar - svojstva na kojima se zasniva primena ovih metala. Korozija metala. Gvožđe(III)-oksid, aluminijum-oksid. Legure koje se najčešće primenjuju (bronza, mesing, čelik, duraluminijum, silumini).

Demonstracioni ogledi

Reakcija metala druge grupe Periodnog sistema elemenata sa vodom. Reakcija oksida metala druge grupe sa vodom i ispitivanje svojstava nastalog rastvora pomoću lakmus-hartije. Ispitivanje korozije gvožđa u različitim uslovima.

Vežba III: Fizička svojstva metala. Reakcija metala sa kiselinama

Ispitivanje provodljivosti toplote i elektriciteta, kao i magnetičnosti nekih metala. Upoređivanje tvrdoće i gustine gvožđa, aluminijuma i bakra.

Reakcija razblažene sumporne kiseline sa magnezijumom i gvožđem.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

Obradu sadržaja ove teme započeti razmatranjem zastupljenosti metala u prirodi i povezivanjem sa zastupljenošću nemetala. Takođe, potrebno je podsticati učenike da povezuju vidove nalaženja metala u prirodi (u elementarnom vidu ili u vidu jedinjenja) sa strukturom atoma, odnosno reaktivnošću metala.

Fizička svojstva metala se obrađuju u pregledu. Hemijska svojstva tipičnih metala izučavaju se na primeru kalcijuma. Ako škola nema kalcijum, dobijanje oksida i hidroksida može se pokazati na primeru magnezijuma, uz ukazivanje na sličnost (i razlike) u hemijskim svojstvima magnezijuma i kalcijuma. Pored toga, važno je podsetiti učenike na gradivo sedmog razreda i podsticati ih da povezuju položaj metala u grupi i periodi Periodnog sistema elemenata sa njegovom reaktivnošću.

U okviru treće vežbe učenici ispituju osnovna fizička svojstva metala (agregatno stanje, boja, provodljivost električne struje i toplote, magnetičnost). Takođe, ispituju ponašanje metala sa razblaženom sumpornom kiselinom i proširuju svoje znanje time da je važno svojstvo kiselina reakcija sa metalima.

Na osnovu ogleda učenici uočavaju da zajednička svojstva metala nisu podjednako izražena kod svih metala. Oni treba da nauče da je kiseonik neophodan reaktant za reakcije oksidacije metala, kao što su rđanje i sagorevanje, i da upoređuju težnju različitih metala da podležu tom tipu reakcije. Demonstracionim ogledom pokazati da brzina korozije zavisi od uslova (pod vodom, na dodirnoj površini vode i vazduha, u vazduhu). Takođe, potrebno je ukazati na to da oksidi nekih metala sa vodom grade hidrokside, a neki ne reaguju sa vodom (gvožđe(III)-oksid i aluminijum-oksid). Dobijanje hidroksida ovih metala u reakciji između njihovih soli i hidroksida elemenata prve grupe može se demonstrirati kasnije u okviru nastavne teme: Soli.

SOLI (5)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- usvoji znanja o pojmu soli;

- sastavlja formule soli na osnovu valence metala i valence kiselinskog ostatka;

- sastavlja formule soli na osnovu naziva soli i obrnuto;

- zna da soli mogu nastati u hemijskim reakcijama: kiseline i baze, metala i kiseline, kiselog oksida i baze;

- uočava međusobnu povezanost oksida, kiselina, hidroksida i soli;

- predviđa proizvode reakcija u kojima učestvuju hemijski elementi i jedinjenja koja su predstavnici određenih klasa neorganskih jedinjenja;

- zna o zastupljenosti natrijum-hlorida i kalcijum-karbonata u prirodi;

- zna o značaju i primeni važnih soli.

Sadržaji: (3+1+1)

Soli. Formule i nazivi soli. Dobijanje soli.

Fizička svojstva soli (agregatno stanje, rastvorljivost). Hemijske reakcije soli (reakcije sa kiselinama, bazama i solima).

Primena soli.

Demonstracioni ogledi

Reakcija neutralizacije hlorovodonične kiseline i rastvora natrijum-hidroksida. Reakcija između metala i kiseline.

Hemijske reakcije soli: između kalcijum-karbonata i hlorovodonične kiseline, rastvora gvožđe(III)-hlorida i natrijum-hidroksida, rastvora srebro-nitrata i natrijum-hlorida.

Vežba IV: Dobijanje soli i utvrđivanje rastvorljivosti soli

Pripremanje rastvora olovo(II)-nitrata, kalijum-jodida, natrijum-sulfata i barijum-hlorida. Dobijanje olovo(II)-jodida i barijum-sulfata.

Dokazivanje ugljenik(IV)-oksida i nastajanje kalcijum-karbonata.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

Nastavnik planira nastavne situacije u kojima učenici vežbaju sastavljanje formula soli kiselina koje su obrađene u temi Nemetali, oksidi nemetala i kiseline.

Na primeru pripremanja fiziološkog rastvora, temu Soli povezati sa temom Homogene smeše - rastvori odnosno sa kvantitativnim sastavom rastvora, što je obrađivano u sedmom razredu. Učenici treba da znaju svojstva, primenu i dobijanje kuhinjske soli. Korelacija sa nastavom geografije može se ostvariti ukazivanjem na uslovljenost oblika krečnjačkog reljefa svojstvima kalcijum-karbonata i kalcijum-hidrogenbonata. Povezivanje sa svakodnevnim životom može se ostvariti ukazivanjem na tvrdoću vode, sastav mineralnih voda, demineralizaciju vode itd.

U okviru ove teme, učenicima se može pokazati kako se iz soli mogu dobiti hidroksidi metala čiji oksidi ne reaguju sa vodom. Takođe, učenici proširuju znanje o kiselinama još jednim njihovim svojstvom da reaguju sa solima ugljene kiseline uz izdvajanje ugljenik(IV)-oksida.

Na kraju obrade teme kroz različite primere (obuhvatajući i one obrađene u prvoj i drugoj temi) ukazati na međusobnu povezanost klasa neorganskih jedinjenja i tako sistematizovati usvojena znanja o svojstvima oksida, kiselina, hidroksida i soli.

ELEKTROLITIČKA DISOCIJACIJA KISELINA, HIDROKSIDA I SOLI (3)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- razume kako pod uticajem polarnih molekula vode disosuju kiseline, hidroksidi i soli;

- zna da kiseline u vodi daju kao pozitivne jone H+ jone;

- zna da u vodenim rastvorima baza postoje hidroksidni joni, OH-;

- razume da je reakcija neutralizacije reakcija između H+ i OH- jona;

- razume da se dokazivanje kiselo-baznih svojstava rastvora pomoću indikatora zasniva na postojanju određenih jona u rastvoru;

- poznaje pH-skalu i na osnovu pH-vrednosti razvrstava rastvore u kisele, bazne i neutralne;

- razume međusobnu povezanost oksida, kiselina, hidroksida i soli.

Sadržaji: (2+1+0)

Elektrolitička disocijacija kiselina, hidroksida i soli.

Mera kiselosti rastvora - pH-skala.

Demonstracioni ogledi

Elektroprovodljivost destilovane vode, hlorovodonične kiseline, rastvora natrijum-hidroksida i rastvora natrijum-hlorida.

Dokazivanje baznih svojstava vodenog rastvora amonijaka.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

Cilj razmatranja sadržaja u okviru ove teme je uopštavanje i sistematizacija znanja o kiselinama, hidroksidima i solima. Pojam kiselina, hidroksida i soli definiše se na osnovu Arenijusove teorije elektrolitičke disocijacije. Primerima disocijacije kiselina i hidroksida u vodi obuhvatiti i one kiseline i hidrokside koji nisu obrađivani u okviru prve dve teme, kao što su, na primer, hlorovodonična kiselina i natrijum-hidroksid.

Učenike informisati o pH-skali kao načinu za iskazivanje kiselosti rastvora i ilustrovati primerima iz svakodnevnog života (sredstva za održavanje higijene, kozmetički preparati, prehrambeni proizvodi, telesne tečnosti). Učenici procenjuju pH-vrednost pomoću univerzalne indikatorske hartije.

Na času utvrđivanja posvetiti pažnju sastavljanju formula i izvođenju naziva kiselih soli, na primer, natrijum-hidrogenkarbonata i natrijum-hidrogensulfata.

UVOD U ORGANSKU HEMIJU (2)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- zna da su jedinjenja ugljenika, izuzev oksida, ugljene kiseline i njenih soli (karbonata i hidrogenkarbonata) organska jedinjenja;

- zna da su ugljenikovi atomi u molekulima organskih jedinjenja četvorovalentni;

- razume da se ugljenikovi atomi mogu međusobno povezivati u otvorene i zatvorene nizove (prstenove), da veza između atoma ugljenika može biti jednostruka, dvostruka i trostruka, te da je to uzrok mnogobrojnosti organskih jedinjenja;

- razume da ugljenikovi atomi u molekulima organskih jedinjenja mogu biti povezani i sa atomima drugih elemenata jednostrukom, dvostrukom ili trostrukom vezom.

Sadržaji: (1+1+0)

Svojstva atoma ugljenika. Mnogobrojnost organskih jedinjenja. Opšta svojstva organskih jedinjenja, razlike u odnosu na neorganska jedinjenja.

Demonstracioni ogledi

Upoređivanje svojstava organskih i neorganskih jedinjenja:

- rastvorljivost u vodi (natrijum-hlorid, skrob, benzin, ulje);

- ponašanje pri zagrevanju (natrijum-hlorid i skrob).

Dokazivanje ugljenika u organskim supstancama.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

U okviru ove teme, učenici uočavaju razlike u svojstvima organskih i neorganskih jedinjenja. Formiraju znanje o tome da u sastav svih organskih jedinjenja ulazi ugljenik i povezuju mogućnost građenja velikog broja organskih jedinjenja sa strukturom ugljenikovog atoma.

UGLJOVODONICI (12)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- razlikuje alkane, alkene i alkine na osnovu molekulske i strukturne formule i na osnovu naziva;

- razume strukturnu izomeriju;

- zna fizička svojstva ugljovodonika (rastvorljivost, agregatno stanje na sobnoj temperaturi);

- zna da ugljovodonici podležu reakciji sagorevanja u kojoj se oslobađa toplota;

- razume razlike u strukturi i reaktivnosti zasićenih i nezasićenih ugljovodonika, odnosno da dvostruka veza u molekulima alkena i trostruka veza u molekulima alkina uslovljava njihova hemijska svojstva;

- razume osnovne hemijske reakcije alkana (supstitucija), alkena i alkina (adicija);

- zna da su glavni prirodni izvori ugljovodonika nafta i zemni gas;

- zna važnije derivate nafte (benzin, petroleum, dizel ulje, ulje za podmazivanje i asfalt) i da su to smeše jedinjenja sličnih fizičkih i hemijskih svojstava.

Sadržaji: (7+4+1)

Elementarni sastav, podela i fizička svojstva ugljovodonika.

Zasićeni ugljovodonici (alkani) i nezasićeni ugljovodonici (alkeni i alkini).

Hemijska svojstva ugljovodonika (sagorevanje, supstitucija, adicija). Aromatični ugljovodonici. Benzen.

Nafta i zemni gas - izvori ugljenikovih jedinjenja i energije.

Polimeri.

Demonstracioni ogledi

Ispitivanje rastvorljivosti i sagorevanje n-heksana (medicinski benzin).

Razlikovanje zasićenih i nezasićenih acikličnih ugljovodonika (reakcija sa kalijum-permanganatom).

Vežba V: Sastavljanje modela molekula ugljovodonika

Sastavljanje modela molekula, pisanje strukturnih formula i davanje naziva ugljovodonicima.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

Učenje o ugljovodonicima započeti isticanjem njihovog značaja i praktične primene. Da bi učenici ovladali pisanjem strukturnih i racionalnih strukturnih formula, omogućiti im da prethodno sastavljaju i posmatraju modele molekula ugljovodonika. Imenovanje ugljovodonika pokazati na nekoliko jednostavnih primera, uključujući i imenovanje izomera. Pojam izomera povezati sa ranije istaknutom činjenicom da se određen broj ugljenikovih atoma međusobno može povezivati na različite načine.

Razlike u reaktivnosti alkana, alkena i alkina objasniti na osnovu razlike u strukturi molekula ovih jedinjenja. Hemijska svojstva zasićenih i nezasićenih ugljovodonika treba obraditi uporedo, što omogućava sagledavanje njihove sličnosti (sagorevanje) i različitosti (supstitucija, adicija).

Od hemijskih svojstava ugljovodonika navesti ona koja omogućavaju praktičnu primenu ugljovodonika:

- sagorevanje - upotreba ugljovodonika kao izvora energije (zemni i rafinerijski gas, benzin, dizel gorivo, mazut);

- reakcije supstitucije i adicije - od ugljovodonika se može dobiti mnoštvo jedinjenja različite praktične namene koja, pored atoma ugljenika i vodonika, sadrže i atome drugih elemenata (na primer, proizvodnja plastičnih masa, teflona, freona, boja, insekticida…).

Aromatične ugljovodonike obraditi na informativnom nivou, ukazujući na njihovu slabu reaktivnost i toksičnost.

Učeći o derivatima nafte, važno je da učenici uoče da su proizvodi frakcione destilacije (kondenzacije) i dalje smeše ugljovodonika.

Reakciju polimerizacije predstaviti kao reakciju u kojoj se od reaktanata, određenih svojstava (na primer, gasovito agregatno stanje), dobijaju supstance sa novim svojstvima (čvrsto agregatno stanje). Naglasiti praktičnu primenu različitih polimera.

ORGANSKA JEDINJENJA SA KISEONIKOM (9)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- razume da je funkcionalna grupa deo molekula koji uslovljava fizička i hemijska svojstva jedinjenja;

- zna funkcionalnu grupu alkohola i kako se alkoholi imenuju;

- razume kako hidroksilna grupa određuje fizička i hemijska svojstva alkohola;

- zna o dobijanju etanola alkoholnim vrenjem;

- razume osnovna fizička i hemijska svojstva etanola;

- zna o praktičnoj primeni alkohola (metanola, etanola, glikola i glicerola);

- zna o štetnom dejstvu etanola na ljudski organizam (alkoholizam), i o toksičnosti metanola;

- zna funkcionalnu grupu karbonilnih jedinjenja;

- zna da oksidacijom primarnih alkohola nastaju aldehidi, a sekundarnih alkohola ketoni;

- zna o praktičnoj primeni karbonilnih jedinjenja (metanala i propanona);

- zna funkcionalnu grupu karboksilnih kiselina i kako se karboksilne kiseline imenuju;

- razume kako karboksilna grupa određuje fizička i hemijska svojstva karboksilnih kiselina;

- zna da oksidacijom etanola može nastati etanska kiselina;

- zna o praktičnoj primeni karboksilnih kiselina;

- zna koje se karboksilne kiseline nazivaju masne kiseline;

- zna da u reakciji alkohola i karboksilnih kiselina nastaju estri i kako se nastali estri imenuju;

- razume fizička svojstva estara.

Sadržaji: (5+3+1)

Alkoholi.

Karboksilne kiseline. Masne kiseline.

Estri.

Demonstracioni ogledi

Dobijanje alkohola alkoholnim vrenjem.

Dokazivanje kiselosti karboksilnih kiselina.

Laboratorijsko dobijanje i ispitivanje svojstava etiletanoata.

Vežba VI: Fizička i hemijska svojstva organskih jedinjenja sa kiseonikom

Ispitivanje rastvorljivosti alkohola i karboksilnih kiselina sa različitim brojem atoma ugljenika u molekulu.

Reakcija etanske i limunske kiseline sa natrijum-hidrogenkarbonatom.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

Učenici uočavaju da su svojstva organskih jedinjenja sa istim brojem ugljenikovih atoma različita, u zavisnosti od funkcionalne grupe. Takođe, uče imenovanje organskih jedinjenja prema funkcionalnoj grupi koju sadrže i povezuju određenu funkcionalnu grupu u molekulu sa svojstvima jedinjenja. Uz nazive jedinjenja prema IUPAC nomenklaturi navesti i trivijalne nazive predstavnika organskih jedinjenja sa kiseonikom.

Karbonilna jedinjenja uputno je obraditi kao oksidacione proizvode odgovarajućih alkohola, uz ukazivanje na praktični značaj metanala (formaldehida) i propanona (acetona). Pored primene u svakodnevnom životu, potrebno je naglasiti važnost organskih jedinjenja sa kiseonikom kao industrijskih sirovina. Učenicima treba ukazati na štetno fiziološko delovanje alkohola i problem alkoholizma. U korelaciji sa nastavom biologije, učenici mogu samostalno, iz različitih izvora, da prikupljaju informacije o uticaju alkohola na organizam.

Tokom obrade nastavnih sadržaja o karboksilnim kiselinama, učenici uočavaju sličnosti i razlike u svojstvima neorganskih i organskih kiselina.

BIOLOŠKI VAŽNA ORGANSKA JEDINJENJA (12)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- zna šta su masti i ulja i njihova fizička svojstva;

- prepoznaje formule triacilglicerola kao glavnih sastojaka masti i ulja;

- razume osnovna hemijska svojstava masti i ulja (reakcije hidrogenizacije i saponifikacije);

- zna da se deterdženti po hemijskom sastavu i svojstvima razlikuju od sapuna, ali da je princip uklanjanja nečistoća isti;

- zna o značaju i ulozi masti i ulja u živim bićima;

- zna šta su ugljeni hidrati i o njihovom značaju i ulozi u živim bićima;

- razume fizička svojstva ugljenih hidrata;

- razlikuje prema složenosti monosaharide, disaharide i polisaharide i zna da hidrolizom disaharida i potpunom hidrolizom polisaharida nastaju monosaharidi;

- razlikuje saharozu od invertnog šećera;

- razume da su različita svojstva i biološka funkcija skroba i celuloze posledica razlika u njihovoj hemijskoj strukturi;

- zna o praktičnoj primeni ugljenih hidrata (na primer, da se hartija pravi od celuloze; da je pamuk, po hemijskom sastavu, celuloza);

- zna da molekuli aminokiselina sadrže karboksilnu i amino grupu;

- zna da su proteini prirodni polimeri proteinskih aminokiselina;

- zna da se esencijalne aminokiseline moraju unositi hranom;

- zna o značaju i ulozi proteina u živim bićima;

- navodi životne namirnice bogate mastima i uljima, ugljenim hidratima i proteinima;

- zna da se neki vitamini rastvaraju u vodi, a neki u mastima, što je uslovljeno njihovom hemijskom strukturom;

- zna o značaju i ulozi vitamina u ljudskom organizmu.

Sadržaji: (7+4+1)

Masti i ulja.

Ugljeni hidrati u pregledu: monosaharidi (glukoza i fruktoza), disaharidi (saharoza), polisaharidi (skrob i celuloza).

Aminokiseline. Proteini.

Vitamini.

Demonstracioni ogledi

Saponifikacija masti - sapuni.

Vežba VII: Masti i ulja

Ispitivanje rastvorljivost masti i ulja i ugljenih hidrata u vodi.

Dokazivanje skroba.

Denaturacija proteina.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

U okviru teme ne treba insistirati na pisanju strukturnih formula triacilglicerola, već na poznavanju svojstava ovih jedinjenja i njihovih smeša. Neophodno je da učenici znaju o svojstvima, biološkom i tehničkom značaju masti i ulja, kao i o primeni ovih jedinjenja kao sirovina ili poluproizvoda u daljoj hemijskoj preradi, na primer, dobijanje margarina iz ulja i proizvodnja sapuna. Energetska uloga masti i ulja u živim bićima i njihov značaj za pravilnu ishranu, kao i značaj nezasićenih masnih kiselina za ishranu, mogu da se obrade kroz samostalne radove učenika.

U korelaciji sa nastavom biologije učenici uče da glukoza, kao osnovni izvor energije za živa bića, nastaje procesom fotosinteze. Potrebno je učenicima hemijskom jednačinom prikazati proces fotosinteze, da bi sagledali da od jednostavnih neorganskih molekula, ugljenik(IV)-oksida i vode, pod određenim uslovima, nastaju složeni molekuli organskog jedinjenja (glukoze). Građenje polisaharida treba predstaviti kao način da se energija skladišti. Treba ukazati na gradivnu i zaštitnu ulogu celuloze u biljkama. Potrebno je istaći da su skrob i celuloza prirodni polimeri izgrađeni različitim vezivanjem istih monosaharidnih jedinica. Na tom primeru učenici mogu da uoče kako razlika u strukturi dovodi do razlike u svojstvima.

Važno je da se ukaže na široku zastupljenost ugljenih hidrata u prirodi i njihovu primenu u svakodnevnom životu: saharoze u prehrambenoj industriji, skroba u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji, pamuka i celuloze u tekstilnoj industriji....

Na primeru saharoze i invertnog šećera obnoviti razliku između jedinjenja i smeša, a kristalizaciju meda predstaviti kao kristalizaciju prezasićenog rastvora.

Aminokiseline predstaviti kao jedinjenja koja u svom molekulu sadrže dve funkcionalne grupe: karboksilnu i amino grupu. Nastajanje peptidne veze, kao funkcionalne grupe polipeptida i proteina, objasniti kao reakciju amino grupe jedne aminokiseline sa karboksilnom grupom druge aminokiseline. Važno je ukazati na značenje pojmova: aminokiselina, a-aminokiselina, proteinska aminokiselina i esencijalne aminokiseline. Od najveće važnosti je, u korelaciji sa nastavom biologije, učenicima ukazati na biološki značaj proteina, njihovu gradivnu i katalitičku funkciju u organizmu. Značaj proteina za pravilnu ishranu može se obraditi kroz samostalne radove učenika. Posebnu pažnju posvetiti ogledima denaturacije proteina pod dejstvom toplote i kiselina.

U okviru teme učenici treba da nauče da se ishranom unosi šest glavnih vrsta supstanci neophodnih ljudskom organizmu (proteini, ugljeni hidrati, masti i ulja, vitamini, minerali i voda), o važnosti pravilne ishrane, kao i o poremećajima ishrane. U skladu sa tim, celishodno je i funkcionalno uputiti ih da iz različitih izvora pronađu informacije o važnosti vitamina (i minerala), kao i o namirnicama u kojima se nalaze navedene supstance.

HEMIJA ŽIVOTNE SREDINE (4)

Operativni zadaci

Učenik treba da:

- zna o značaju bezbednog postupanja sa supstancama i značaju pravilnog skladištenja;

- zna o zagađivačima (neorganskim i organskim supstancama) vazduha, vode i zemljišta i merama zaštite.

Sadržaji: (2+2+0)

Zagađivači vazduha, vode i zemljišta. Mere zaštite.

Uputstvo za realizaciju nastavne teme

U okviru teme učenici saznaju o neorganskim i organskim supstancama - glavnim zagađivačima vazduha, vode i zemljišta. U vezi sa tim, razmotriti uzroke zagađivanja životne sredine i, na osnovu svojstava supstanci, razmotriti njihov uticaj na okolinu i živa bića, kao i mere prevencije.

Važno je istaći doprinos hemije za očuvanje i unapređenje kvaliteta životne sredine kroz istraživanje složenosti hemije zemlje, voda u prirodi, atmosfere i biosfere, kroz razvoj novih reagenasa, metoda i instrumenata za detekciju i identifikaciju opasnih supstanci.

Jedan od časova za utvrđivanje i sistematizaciju sadržaja ove nastavne teme može se predvideti za izradu mini-projekta o zaštiti životne sredine u lokalnim uslovima.

DODATNI RAD

Program dodatnog rada obuhvata proširivanje i produbljivanje sadržaja redovne nastave hemije.

SEDMI RAZRED

(Orijentacioni sadržaji programa)

Hemija i njen značaj

Razvoj hemije kao nauke. Hemija u savremenom životu.

Merenja u hemiji: merenje mase, merenje zapremine menzurom i pipetom.

Osnovni hemijski pojmovi

Metode razdvajanja smeša. Razdvajanje čvrsto-čvrste smeše natrijum-hlorida i joda sublimacijom i selektivnim rastvaranjem. Hromatografija kao metoda razdvajanja. Razdvajanje zelene boje lišća hromatografijom na koloni od prah-šećera i razdvajanje boje iz flomastera kružnom hromatografijom na papiru.

Homogene smeše ili rastvori

Rastvori - svojstva rastvora: eksperimentalna provera sniženja temperature mržnjenja rastvora natrijum-hlorida u odnosu na vodu. Rastvaranje kalijum-permanganata, nikal(II)-sulfata, bakar(II)-sulfata i gvožđe(III)-hlorida u vodi i u rastvoru vodenog stakla - "silikatni vrt". Koloidni rastvori - rastvaranje želatina (sol i gel stanje).

Izračunavanje masenog procentnog sadržaja u postupku razblaživanja rastvora i u postupku mešanja rastvora različitog sadržaja.

Hemijske reakcije i izračunavanja na osnovu hemijskih jednačina

Osnovni tipovi hemijskih reakcija - sinteza aluminijum-jodida ili cink-jodida iz elemenata, elektroliza vode i elektroliza kalijum-jodida u elektrohemijskoj ćeliji od krompira.

Izračunavanja na osnovu relacija količina supstance, masa supstance i brojnost čestica. Eksperimentalno određivanje Avogadrovog broja.

Izračunavanje na osnovu hemijskih formula - izračunavanje masenog elementarnog procentnog sastava jedinjenja.

Izračunavanja na osnovu hemijskih jednačina, na osnovu odnosa količine, mase i broja čestica učesnika u hemijskoj reakciji.

Toplotni efekti pri fizičkim i hemijskim promenama supstanci: egzotermne i endotermne reakcije. Rastvaranje natrijum-hidroksida i rastvaranje amonijum-hlorida u vodi.

OSMI RAZRED

(Orijentacioni sadržaji programa)

Hemijski elementi i jedinjenja

Dobijanje hlora reakcijom hlorovodonične kiseline sa kalijum-permanganatom, ili piroluzitom, mikrotehnikom.

Fosfor, njegova svojstva i primena. Fosfor(V)-oksid, fosforna kiselina i primena. Dobijanje fosfor(V)-oksida i reakcija nastalog oksida sa vodom. Dobijanje amonijaka i "amonijačni vodoskok".

Ugljenik(IV)-oksid i simulacija uređaja za gašenje požara. Dobijanje penušavog osvežavajućeg pića.

Kalijum i kalijum-hidroksid, svojstva i primena. Upoređivanje reaktivnosti metala iste grupe (reakcija natrijuma i kalijuma sa vodom) i iste periode (reakcija kalijuma i kalcijuma sa vodom). Ponašanje metala (gvožđa, cinka i bakra) u reakcijama sa razblaženim kiselinama (hlorovodoničnom i azotnom).

Ispitivanje fizičkih svojstava olova i upoređivanje sa svojstvima drugih metala, na primer, aluminijuma.

Korozija metala i zaštita od korozije. Uloga kiseonika u procesu korozije metala. Zaštitne prevlake - galvanostegija.

Klase neorganskih jedinjenja

Prirodni kiselo-bazni indikatori. Ispitivanje kiselosti rastvora sokovima od crvenog kupusa, cvekle, voća i cveća.

Dokazivanje nekih katjona: Ca2+, Cu2+ i Fe3+

Dokazivanje nekih anjona: Cl-, CO32- i SO42-

Tvrdoća vode. Stalna i prolazna tvrdoća vode.

Uvod u organsku hemiju

Eksperimentalno dokazivanje ugljenika i vodonika u organskim jedinjenjima (skrob i etanol).

Ugljovodonici

Tečni ugljovodonici kao nepolarni rastvarači - rastvaranje joda i masti u medicinskom benzinu (n-heksanu ili petrol-etru). Razlikovanje alkana i alkena u reakciji sa rastvorom kalijum-permanganata i bromnom vodom. Sagorevanje ugljovodonika kao egzotermna reakcija.

Organska jedinjenja sa kiseonikom

Razdvajanje etanola i vode. Akroleinska proba - dehidratacija glicerola. Dobijanje antifriza mešanjem glicerola i vode. Izračunavanje masenog elementarnog procentnog sastava u kiseoničnim organskim jedinjenjima. Razlikovanje aldehida i ketona - Tolensova i Felingova proba na formaldehid i aceton.

Biološki važna jedinjenja

Dobijanje ulja presovanjem ili ekstrakcijom semenki suncokreta. Uklanjanje neprijatnog mirisa užeglih masnoća ekstrakcijom slobodnih masnih kiselina pomoću rastvora natrijum-hidrogenkarbonata.

Reakcija glukoze i fruktoze sa Tolensovim i Felingovim reagensom.

Razlikovanje meda i saharoze.

Dokazivanje skroba u namirnicama jodnom probom. Rastvaranje celuloze i dobijanje veštačkih celuloznih vlakana.

Dokazivanje sumpora i azota u proteinima.

Dokazivanje proteina u uzorcima vune, perja i belanceta ksantoproteinskom reakcijom. Dokazivanje peptidne veze u proteinu belanceta biuretskom reakcijom.

Hemija životne sredine - eksperimentalni rad povezan sa konkretnim problemima lokalne sredine.

U okviru dodatne nastave i slobodnih aktivnosti, osim predloženih sadržaja, u okviru raspoloživog vremena nastavnik može, u zavisnosti od interesovanja učenika, da obrađuje i druge sadržaje.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Sadržaji nastave hemije u osnovnoj školi organizovani su tako da se u sedmom razredu uče osnovni pojmovi opšte hemije, a u osmom razredu sadržaji neorganske i organske hemije.

U sedmom razredu sadržaj je organizovan u okviru pet tema. U prvoj temi učenici usvajaju znanja o predmetu izučavanja hemije, o naučnom metodu kako hemičari dolaze do saznanja i o primeni i značaju hemije u svakodnevnom životu za razvoj tehnologije i društva.

U okviru druge teme uvode se osnovni hemijski pojmovi koji se u narednim temama dalje razvijaju.

Cilj učenja treće teme jeste saznavanje koje čestice izgrađuju supstancu, na koji način se one međusobno udružuju i uređuju i kako su svojstva supstance uslovljena njenom strukturom.

U četvrtoj temi učenici detaljnije uče o pojmu rastvora, rastvorljivosti i kvantitativnom izražavanju sastava rastvora, uz funkcionalno povezivanje navedenih pojmova sa svakodnevnim životom. Obrada rastvora posle obrade teme o strukturi supstance omogućava razumevanje procesa rastvaranja na čestičnom nivou, zašto se polarne supstance rastvaraju u polarnim rastvaračima i sl.

Peta tema obuhvata detaljnije razmatranje hemijskih promena, zakona po kojima se one odvijaju i kvantitativnog aspekta hemijskih reakcija. Time se omogućava ovladavanje kvalitativnim i kvantitativnim značenjem jednačina hemijskih reakcija. Kao model, mogu poslužiti jednačine reakcije sinteze ili analize binarnih jedinjenja. Kriterijum za podelu hemijskih reakcija na reakcije analize i sinteze posle učenja o strukturi supstance jasniji je jer se složenost supstanci može porediti. U okviru teme uvodi se fizička veličina količina supstance i njena jedinice mol, a važno je objasniti praktični značaj ove osnovne fizičke veličine i njene jedinice za planiranje hemijskih reakcija.

Nastavni sadržaji hemije za osmi razred razvijeni su u devet tema. U okviru prve dve teme, učenici upoznaju zastupljenost nemetala i metala u prirodi. Vidove nalaženja elemenata u prirodi učenici sagledavaju na osnovu strukture njihovih atoma i, prema tome, reaktivnosti elemenata. U pregledu i putem ogleda obraditi svojstva nemetala, oksida nemetala i kiselina. Svojstva tipičnih metala izučavaju se na primeru kalcijuma. Učenike stalno podsticati da samostalno sastavljaju formule oksida na osnovu znanja valence nemetala, odnosno metala, kao i da pišu formule kiselina i hidroksida.

Učenje o solima u okviru treće teme bazirati na znanju o jonskim jedinjenjima, stečenom u sedmom razredu. I u okviru ove teme učenike podsticati da samostalno sastavljaju formule soli, te da nauče o zastupljenosti njima najpoznatijih soli u prirodi, kao i o značaju i primeni važnih soli. Na kraju teme organizovati sistematizaciju znanja o sastavu i svojstvima oksida, kiselina, hidroksida i soli.

Cilj učenja četvrte teme jeste da učenici na osnovu teorije elektrolitičke disocijacije uopšte znanje o svojstvima kiselina, hidroksida i soli, tj. kako svojstva zavise od strukture ovih jedinjenja. Učenici treba da nauče o značaju reakcije neutralizacije u industrijskoj proizvodnji i u svakodnevnom životu. Takođe, potrebno je da se informišu o pH-skali kao načinu iskazivanja kiselosti rastvora.

Učeći gradivo prve četiri teme učenike stalno treba podsticati da povezuju sadržaje ovih tema. Na primer, kada uče o metalima, oni treba da uoče da neki metali reaguju sa kiselinama uz izdvajanje vodonika. Međusobna povezanost klasa neorganskih jedinjenja može se sagledati na primerima reakcija u kojima nastaju soli. Pored toga, učenici mogu uočiti da kiseline reaguju sa solima ugljene kiseline što je još jedno važno hemijsko svojstvo kiselina.

U okviru četiri naredne teme učenici uče o osnovnim svojstvima organskih jedinjenja, po kojima se razlikuju od neorganskih, i o fizičkim i hemijskim svojstvima nekih klasa organskih jedinjenja (ugljovodonici, alkoholi, karboksilne kiseline i estri), uključujući i biološki važna jedinjenja.

U okviru poslednje teme potrebno je razmotriti uzroke zagađivanja životne sredine, kako čovek svojim aktivnostima tome doprinosi i kako se posledice ovih uticaja mogu umanjiti. Polazeći od svojstava razmatranih neorganskih i organskih supstanci, neophodno je utvrditi šta su zagađivači vazduha, vode i zemljišta. Takođe, važno je istaći doprinos hemije za očuvanje i unapređenje kvaliteta životne sredine.

Specifičnost učenja hemije ogleda se u potrebi da se hemijski pojmovi razmatraju na tri nivoa: makro nivou, mikro nivou i simboličkom nivou. Značajno je planirati situacije u kojima se promene, koje se makroskopski opažaju u ogledima tumače na nivou čestica koje izgrađuju supstancu i to predstavlja pomoću hemijskih simbola, formula i hemijskih jednačina.

Formiranje hemijskih pojmova trebalo bi da bude rezultat istraživačkog pristupa koji obuhvata: prikupljanje podataka posmatranjem ili merenjem, predstavljanje podataka na strukturiran način (tabelarno), uočavanje pravilnosti među podacima, formulisanje objašnjenja i izvođenje zaključaka. Formiranje hemijskih pojmova uvek započinjati povezivanjem sa primerima iz svakodnevnog života, kao i sa prethodnim znanjem i iskustvom učenika. Takođe, zbog apstraktne prirode hemijskih pojmova, neophodno je da se njihovo formiranje zasnuje na ogledima koje demonstrira nastavnik ili ih učenici samostalno izvode. Ako u školi ne postoje supstance predložene u programu za izvođenje demonstracionih ogleda i laboratorijskih vežbi učenika, one se mogu zameniti supstancama dostupnim u prodavnicama i apotekama. Za mnoge vežbe učenici mogu doneti različite materijale od kuće. Da bi učenici razumeli svojstva supstanci, uslovljenost svojstava strukturom supstance, promene kojima supstance podležu i zakone prema kojima se promene odvijaju, njihove aktivnosti na časovima treba da budu različite. Aktivnosti planirati prema operativnim zadacima, navedenim uz svaku temu, imajući u vidu znanja i sposobnosti koja se kod učenika razvijaju. Te aktivnosti mogu biti sledeće:

- posmatranje svojstava supstanci i promena u ogledu koje nastavnik izvodi;

- analiza rezultata ogleda i njihovo povezivanje sa prethodnim eksperimentalnim iskustvom i postojećim teorijskim znanjem;

- formulisanje pretpostavki;

- planiranje ogleda;

- izvođenje ogleda uz bezbedno rukovanje laboratorijskim priborom, posuđem i supstancama;

- beleženje rezultata ogleda;

- formulisanje objašnjenja za pravilnosti uočene među prikupljenim podacima;

- izvođenje zaključaka;

- diskutovanje;

- pretraživanje i korišćenje različite literature;

- pretraživanje Interneta radi prikupljanja informacija;

- pripremanje izveštaja o eksperimentalnom radu;

- izveštavanje;

- pravljenje nastavnih sredstava;

- rešavanje računskih zadataka, pri čemu se izračunavanja mogu povezati sa eksperimentalnim radom itd.

Prilikom planiranja časa poći od operativnih zadataka, prema njima formulisati ciljeve časa i izabrati metode koje će na datom sadržaju na najefikasniji način omogućiti učenicima da trajno formiraju znanja ili veštine. To uključuje planiranje odgovarajućih zadataka, čijim će ispunjavanjem najveći broj učenika za raspoloživo vreme naučiti dati sadržaj.

Kroz učenje hemije u osnovnoj školi svaki učenik treba da formira bazičnu hemijsku pismenost. Hemijski pismena osoba poseduje takvo znanje hemije koje joj, potom, obezbeđuje sagledavanje i razumevanje životnog okruženja, funkcionisanje na ličnom i budućem profesionalnom i društvenom planu. Ona bi trebalo da razume svojstva materijala kojima je okružena i koje koristi, da razume kako je upotreba materijala određena njihovim svojstvima i da, prema tome, bira odgovarajući materijal, kao i da bezbedno rukuje različitim supstancama. Hemijska pismenost omogućuje kritičku procenu informacija iz različitih izvora i procenu pouzdanosti samih izvora. Takvo znanje hemije omogućuje, takođe, i donošenje različitih odluka, na primer, od kog proizvođača kupiti određeni proizvod imajući u vidu hemijski sastav proizvoda, uz kritički odnos prema reklamnim kampanjama za proizvode.

Realizovanjem nastavnih sadržaja hemije učenici se podstiču na razumevanje pojava u prirodi i uče kako se primenom naučnog metoda dolazi do saznanja u hemiji. Takođe, veoma je važno isticati praktičan značaj tih saznanja u svakodnevnom životu, za razvoj tehnologije i, uopšte, za razvoj društva.

Učenička postignuća pratiti na svakom času i dati priliku učenicima da, primenom različitih oblika i metoda utvrđivanja i proveravanja znanja, ispolje svoj napredak u učenju hemije. Pri tome, neophodno je imati u vidu da način proveravanja i sadržaj obuhvaćen proveravanjem određuju način učenja učenika, usmeravajući često njihovu pažnju samo na one delove gradiva koji su proveravanjem obuhvaćeni i na nivo znanja koji se od njih traži. U skladu sa tim, prilikom osmišljavanja zadataka za ispitivanje učeničkih postignuća, veoma je važno utvrditi da li se tim zadacima proverava nivo znanja preciziran u operativnim zadacima i u kojoj se meri zadacima podstiče formiranje celovitog znanja, odnosno formiranje sistema pojmova.

Proučavanjem sadržaja nastave hemije učenici razvijaju i komunikacione sposobnosti, sposobnosti da iznesu ideje, da navode argumente, da se osposobljavaju za donošenje odluka i preuzimanje odgovornosti. Istraživanje u školskoj laboratoriji (hemijskom kabinetu) kao način učenja hemije, omogućava i podstiče razvoj navedenih veština. Učenici u takvim situacijama razvijaju sposobnosti da formulišu ideju u vidu pitanja/problema koji se može istražiti, da planiraju, da se dogovaraju, razmenjuju znanja i iskustva, da izveštavaju o urađenom na jasan i strukturiran način.

Slobodne aktivnosti

U okviru slobodnih aktivnosti, okupljaju se učenici koji iskazuju povećano interesovanje za hemiju. Cilj slobodnih aktivnosti je podsticanje i proširivanje interesovanja učenika za hemiju, kao i razvoj njihovih sklonosti i sposobnosti u funkciji profesionalnog opredeljivanja.

Grupe za rad u okviru slobodnih aktivnosti formiraju se od deset do petnaest učenika, i mogu se povećati pri obradi teorijskih sadržaja, ili smanjiti prilikom izvođenja nekih hemijskih eksperimenata. Značajna uloga nastavnika u slobodnim aktivnostima jeste da identifikuje darovite učenike, prati i podstiče darovitost, i usmerava ih u daljem profesionalnom razvoju ka izboru zanimanja u području hemije.

Oblici rada u okviru slobodnih aktivnosti mogu da budu raznovrsni: izrada i prezentacija učeničkih projekata, obrada interesantnih tema u vidu predavanja i prezentacije nastavnika ili predavača po pozivu, kolaborativni rad učenika u postupku obrade aktuelnih tema iz oblasti hemijskih aspekata ugroženosti i zaštite životne sredine, organizovane kratke stručne ekskurzije (posete hemijskim fabrikama, postrojenjima za preradu vode i drugo), neformalna mini-takmičenja kroz kvizove znanja, izrada prigodnih učila (zbirke minerala, sirovina, poluproizvoda i finalnih proizvoda hemijske industrije ili izrada jednostavnih modela i uređaja). Posebno mesto u slobodnim aktivnostima zauzimaju učenički samostalni hemijski eksperimenti, a važan zadatak slobodnih aktivnosti jeste podsticanje interesovanja za hemijske eksperimente kao primarne izvore znanja u hemiji i razvijanje osnovnih laboratorijskih tehnika rada.

Teme koje se obrađuju u okviru slobodnih aktivnosti mogu da budu preuzete iz programa dodatne nastave, uz mogućnost korekcije u skladu sa nastavnikovom procenom i na osnovu učeničkih interesovanja.

TEHNIČKO I INFORMATIČKO OBRAZOVANJE

(2 časa nedeljno, 68 časova godišnje)

Cilj nastave tehničkog i informatičkog obrazovanja u osnovnoj školi jeste da se osigura da svi učenici steknu bazičnu jezičku, tehničku i informatičku pismenost i da napreduju ka realizaciji odgovarajućih Standarda obrazovnih postignuća, da se osposobe da rešavaju probleme i zadatke u novim i nepoznatim situacijama, da izraze i obrazlože svoje mišljenje i diskutuju sa drugima, razviju motivisanost za učenje i zainteresovanost za predmetne sadržaje, kao i da se učenici upoznaju sa tehničko-tehnološki razvijenim okruženjem, steknu osnovnu tehničku i informatičku pismenost, razviju tehničko mišljenje, tehničku kulturu rada.

Zadaci predmeta su stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada nastave tehničkog i informatičkog obrazovanja svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave tehničkog i informatičkog obrazovanja budu u punoj meri realizovani, kao i da učenici:

- steknu osnovno tehničko i informatičko obrazovanje i vaspitanje,

- steknu osnovna tehničko-tehnološka znanja, umenja, veštine i osposobljavaju se za njihovu primenu u učenju, radu i svakodnevnom životu,

- saznaju osnovni koncept informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT),

- saznaju uloge IKT u različitim strukama i sferama života,

- upoznaju rad na računaru,

- nauče upotrebu računara sa gotovim programima za obradu teksta, za grafičke prikaze, interfejs i internet,

- razvijaju stvaralačko i kritičko mišljenje,

- razvijaju sposobnost praktičnog stvaranja, odnosno da realizuju sopstvene ideje prema sopstvenom planu rada i afirmišu kreativnost i originalnost,

- razvijaju psihomotorne sposobnosti,

- usvoje pretpostavke za svesnu primenu nauke u tehnici, tehnologiji i drugim oblicima društveno korisnog rada,

- savladavaju osnovne principe rukovanja različitim sredstvima rada, objektima tehnike i upravljanja tehnološkim procesima,

- razvijaju preciznost u radu, upornost i istrajnost prilikom rešavanja zadataka,

- stiču radne navike i osposobljavaju se za saradnju i timski rad,

- komuniciraju na jeziku tehnike (tehnička terminologija, crteži),

- steknu znanja za korišćenje mernih instrumenata,

- razumeju tehnološke procese i proizvode različitih tehnologija,

- prepoznaju ograničenost prirodnih resursa,

- prilagode dinamičke konstrukcije (modele) energetskom izvoru,

- odaberu optimalni sistem upravljanja za dinamičke konstrukcije (modele),

- izrade ili primene jednostavniji program za upravljanje preko računara,

- upoznaju ekonomske, tehničko-tehnološke, ekološke i etičke aspekte rada i proizvodnje i njihov značaj na razvoj društva,

- primenjuju mere i sredstva za ličnu zaštitu pri radu,

- znaju mere zaštite i potrebu za obnovu i unapređenje životnog okruženja,

- na osnovu znanja o vrstama delatnosti i sagledavanja svojih interesovanja pravilno odaberu svoju buduću profesiju.

Operativni zadaci

Učenici treba da:

- prošire znanja o osnovnim komandama operativnog sistema,

- prošire znanja o korišćenju interneta i elektronske pošte,

- prošire znanja o korišćenju osnovnih programa za obradu teksta, tabela i slike,

- obuče se za pripremu prezentacija,

- upoznaju podsisteme elektroenergetskog sistema,

- steknu pojam o distribuciji električne energije,

- upoznaju elektroinstalacioni materijal i elemente prema standardima navedenih elektromaterijala,

- upoznaju osnovne elektrotehničke simbole,

- nauče da čitaju elektrotehničke šeme, a jednostavnije da koriste u praktičnom radu,

- steknu osnovna praktična znanja i umenja u sastavljanju električnih strujnih kola,

- upoznaju osnovne delove elektrotermičkih i elektrodinamičkih aparata i uređaja u domaćinstvu,

- nauče da pravilno koriste električne uređaje i aparate,

- upoznaju osnovne elektronske elemente,

- nauče simbole i šeme u elektronici,

- shvate principe rada telekomunikacionih i audiovizuelnih uređaja u domaćinstvu,

- razvijaju konstruktorske sposobnosti izradom i sklapanjem modela elektrotehničkih i elektronskih uređaja i aparata prema odgovarajućim šemama.

SADRŽAJI PROGRAMA

INFORMATIČKE TEHNOLOGIJE (16)

Praktična primena računara. Računarske mreže. Korišćenje interneta - pristup svetskoj računarskoj mreži (www), elektronska pošta.

Upravljanje pomoću personalnih računara sa okruženjem. Primena računara korišćenjem interfejs tehnologije - upravljanje modelima.

Korišćenje prethodno savladanih programa za obradu teksta, podataka, tabela, grafika, pripremati prezentacije u različitim oblastima.

Izrada tehničke dokumentacija u elektrotehnici korišćenjem odabranih programa.

ELEKTROTEHNIČKI MATERIJALI I INSTALACIJE (10)

Elektroinstalacioni materijali i pribor - svojstva i primena (provodnici, superprovodnici, izolatori, prekidači, utikači, sijalična grla, osigurači, grejna tela, termostati).

Kućne električne instalacije.

Opasnosti i zaštita od strujnog udara.

ELEKTRIČNE MAŠINE I UREĐAJI (14)

Proizvodnja, transformacija i prenos električne energije.

Alternativni izvori električne energije.

Elektrotehnički aparati i uređaji u domaćinstvu.

DIGITALNA ELEKTRONIKA (12)

Osnovi analogne i digitalne tehnologije.

Osnovni elektronski elementi.

Struktura računara: matična ploča, procesor, memorija, interfejs, modem.

Elektronski uređaji u domaćinstvu.

Telekomunikacije i audiovizuelna sredstva: mobilna telefonija, GPS sistemi, internet i kablovska televizija.

OD IDEJE DO REALIZACIJE - MODULI (16)

Praktična izrada električnih kola - eksperiment - istraživanje od konstruktorskog materijala i simulacija korišćenjem računarskog softvera prema sklonostima učenika. Praktični primeri upravljanja pomoću računara. Modelovanje električnih mašina i uređaja, automatskih sistema i robota.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Informatičke tehnologije - nastavni sadržaji se realizuju u kontinuitetu sa prethodnim godinama. S obzirom da su osnovne škole sa veoma neujednačenim nivoom opreme kako hardverom tako i softverom, ovu nastavnu temu treba prilagoditi datim uslovima. Treba nastojati da učenici ovladaju praktičnom primenom računara u rešavanju različitih zadataka: obradom teksta, podataka, tabela, grafike. U individualnom prilazu omogućiti nivelaciju opšteobrazovnih informatičkih znanja i kompetencija. Posebna pažnja u ovom razredu je posvećena modemskoj vezi, internetu i pristupu svetskoj računarskoj mreži (www), korišćenje interneta, elektronska pošta. Za realizaciju sadržaja vezanih za upravljanje pomoću personalnih računara (serijski i paralelni ulaz, izlaz, komunikacija personalnih računara sa okruženjem), neophodno je obezbediti odgovarajuće modele.

Upoznati simbole koji se koriste pri izradi crteža i električnih šema, kao najosnovnije crteže i šeme električnih strujnih kola. Pored upotrebe pribora, učenike upoznati sa mogućnostima upotrebe jednostavnijih softvera za izradu tehničkih crteža i šema.

Elektrotehnički materijali i instalacije predstavljaju praktičnu primenu prethodnih sadržaja o materijalima i grafičkim komunikacijama. Upoznavanje elektroinstalacionog materijala i pribora najefikasnije se može ostvariti primenom u različitim konstrukcijama strujnih kola. Elektroinstalacioni materijali i pribor - svojstva i primena (provodnici, superprovodnici, izolatori, prekidači, utikači, sijalična grla, osigurači, električno brojilo, uklopni sat). Ovu oblast realizovati tako da se ostvari logična i funkcionalna celina sa sadržajima koji su izučavani prethodnih godina. Voditi računa da se radi samo sa naponima do 24 v. Posebne mogućnosti pružaju adekvatni softveri koji omogućavaju konstrukciju različitih strujnih kola u virtuelnom obliku. Opasnosti i zaštita od strujnog udara. Upoznati učenike sa mogućim neželjenim posledicama dejstva struje, načinom zaštite od strujnog udara i pružanje prve pomoći.

Električne mašine i uređaji - kao oblast realizuje se u tesnoj korelaciji sa nastavnim sadržajima fizike, posebno sa aspekta zakona elektrotehnike na kojima su zasnovani razni uređaji na elektrotermičkom ili elektromagnetnom dejstvu električne struje. Težište je na proizvodnji, transformaciji i prenosu električne energije. Deo sadržaja posvetiti alternativnim izvorima električne energije. Upoznavanje elektrotermičkih aparata i uređaja u domaćinstvu početi od jednostavnijih kao što su rešo, pegla, grejalice, a zatim upoznati i složenije kao što su štednjak, peć, bojler. Upoznavanjem konstrukcije relea upoznati primenu elektromagneta i u drugim uređajima koji rade na sličnom principu kao što je električno zvonce, dizalica i dr. Upoznavanje električnih mašina (generator, elektromotor) i njihove primene kod automobila i aparata za domaćinstvo zahteva odgovarajuće tehničke uslove za realizaciju. Tu se pre svega misli na razne crteže, šeme, modele, uzorke, preseke kao i na multimedijalne prezentacije.

Elektrotehnički aparati i uređaji u domaćinstvu. Upoznati osnovne delove i principe rada elektromehaničkih (ventilator, bušilica ..), elektrotermičko-mehaničkih uređaja u domaćinstvu (fen za kosu, kalorifer, klima uređaj...)

Digitalna elektronika - upoznati učenike sa osnovama na kojima je zasnovana analogna tehnologija koja je na zalasku primene i osnove digitalne tehnologije koja je u sve većoj primeni. Objasniti prednosti digitalne tehnologije nad analognom. Upoznati osnovne elektronske elemente, logička kola, integrisana elektronska kola. U tom svetlu predstaviti osnovne delove računara: matična ploča, procesor, memorija, interfejs, modem. Elektronski uređaji u domaćinstvu - prelazak analogne na digitalnu tehniku, telekomunikacije i audiovizuelna sredstva (radio i TV), mobilna telefonija, GPS sistemi, internet i kablovska televizija.

Od ideje do realizacije - moduli. U skladu sa intencijama dokumenta "Evropske dimenzije u obrazovanju" u kojoj se navodi "Cilj osnovne škole je da obezbedi učenicima osnovu za naredne nivoe obrazovanja, da osposobi učenike da koriste i usmeravaju svoje iskustvo iz sveta oko sebe kako bi i dalje razvijali svoje psihomotorne veštine.." kao i ... "razvijanje i korišćenje oblika rada koji omogućava individualni prilaz nastavi i učenja i, istovremeno stvaranje uslova za zajedničko učenje; unapređenje učenja putem otkrića; podrška projektnom radu uz učenju koji se zasniva na inerdisciplinarnim globalnim temama" nastava tehničkog obrazovanja organizuje se kroz module mogućnost individualizacije i diferencijacije nastave. U realizaciji ove teme ostavlja se mogućnost da učenici izraze svoje lične afinitete, sposobnosti, interesovanja pa i pol kako bi se opredelili za neku od ponuđenih oblasti: Praktična izrada električnih kola - eksperiment - istraživanje, od konstruktorskog materijala i simulacija korišćenjem računarskog softvera; Praktični primeri upravljanja pomoću računara; Modelovanje električnih mašina i uređaja, automatskih sistema i robota. Isto tako moguće je izabrati intenzivniji rad za obradu teksta, podataka, tabela, grafika i animacije, priprema prezentacija. Za svaku aktivnost za koju se učenici opredele rade po algoritmu od ideje do realizacije.

U osmom razredu učenik treba da:

- samostalno koristi gotove programe u rešavanju jednostavnih problema pomoću računara;

- ume da se uključi u računarsku mrežu;

- ume da čitaju jednostavnije šeme kod kojih su primenjeni osnovni elektrotehnički i elektronski simboli;

- zna namenu tehničko-tehnološke dokumentacije u elektrotehnici i elektronici;

- zna sastav električne kućne instalacije i sve značajne elemente u njoj, kvarove koji se mogu dogoditi;

- pravilno koristi električne i elektronske uređaje u domaćinstvu.

FIZIČKO VASPITANJE

(2 časa nedeljno, 68 časova godišnje)

Cilj i zadaci

Cilj nastave fizičkog vaspitanja jeste da raznovrsnim i sistematskim motoričkim aktivnostima, povezanim sa ostalim vaspitno-obrazovnim područjima, doprinese integralnom razvoju ličnosti učenika (kognitivnom, afektivnom, motoričkom), razvoju motoričkih sposobnosti, sticanju, usavršavanju i primeni motoričkih umenja, navika i neophodnih teorijskih znanja u svakodnevnim i specifičnim uslovima života i rada.

Opšti operativni zadaci:

- stvaranje raznovrsnih mogućnosti da kroz različite sadržaje i oblike rada tokom nastave fizičkog vaspitanja svrha, ciljevi i zadaci obrazovanja, kao i ciljevi nastave fizičkog vaspitanja budu u punoj meri realizovani;

- podsticanje rasta, razvoja učenika i uticanje na pravilno držanje tela;

- razvoj i usavršavanje motoričkih sposobnosti;

- sticanje motoričkih umenja koja su kao sadržaji utvrđeni programom fizičkog vaspitanja i sticanje teorijskih znanja neophodnih za njihovo usvajanje;

- usvajanje znanja radi razumevanja značaja i suštine fizičkog vaspitanja, definisanog ciljem ovog vaspitno-obrazovnog područja;

- formiranje moralno-voljnih kvaliteta ličnosti;

- osposobljavanje učenika da stečena umenja, znanja i navike koriste u svakodnevnim uslovima života i rada;

- sticanje i razvijanje svesti o potrebi zdravlja, čuvanja zdravlja i zaštiti prirode i čovekove sredine.

Posebni operativni zadaci:

- razvoj osnovnih motoričkih sposobnosti, prvenstveno brzine i koordinacije;

- sticanje i usavršavanje motoričkih umenja i navika predviđenih programom fizičkog vaspitanja;

- primena stečenih znanja, umenja i navika u složenijim uslovima (kroz igru, takmičenje i sl.);

- zadovoljavanje socijalnih potreba za potvrđivanjem, grupnim poistovećivanjem i sl.;

- estetsko izražavanje pokretom i kretanjima i doživljavanje estetskih vrednosti;

- usvajanje etičkih vrednosti i podsticanje voljnih osobina učenika.

ORGANIZACIONI OBLICI RADA

Cilj nastave fizičkog vaspitanja ostvaruje se putem sledećih organizacionih oblika rada:

- časovi fizičkog vaspitanja;

- korektivno-pedagoški rad;

- slobodne aktivnosti učenika;

- krosevi;

- logorovanja;

- zimovanja;

- sportske aktivnosti od značaja za društvenu sredinu;

- školska i druga sportska takmičenja;

- priredbi i druge društvene aktivnosti škole na planu fizičke kulture.

SADRŽAJI PROGRAMA

Programski sadržaji ovog vaspitno-obrazovnog područja usmereni su na:

- razvijanje fizičkih sposobnosti;

- usvajanje motoričkih znanja, umenja i navika;

- teorijsko obrazovanje.

I. RAZVIJANJE FIZIČKIH SPOSOBNOSTI

Na svim časovima kao i na drugim organizacionim oblicima rada, posvećuje se pažnja:

- razvijanju fizičkih sposobnosti: brzine, snage, izdržljivosti i gipkosti - u pripremnom delu časa u okviru vežbi oblikovanja ili u drugim delovima časa putem onih oblika i metoda rada koji polaze od individualnih mogućnosti učenika i primereni su deci školskog uzrasta i specifičnim materijalnim i prostornim uslovima rada u kojima se nastava fizičkog vaspitanja izvodi;

- učvršćivanju pravilnog držanja tela.

II. USVAJANJE MOTORIČKIH ZNANJA, UMENJA I NAVIKA

ATLETIKA

1. Sprintersko trčanje - 60 m.

2. Štafetno trčanje - 4 x 60 m.

3. Trčanje na srednjim distancama i krosa (učenice 800 m, učenici 1500 m).

4. Skok u dalj - Koračna tehnika.

5. Skok u vis - "Leđna" varijanta.

6. Bacanje kugle - "Kružna" varijanta tehnike (korišćenje kugli težine 3 kg i 4 kg).

VEŽBE NA SPRAVAMA I TLU

Vežbe na tlu

- učenice i učenici:

1. Ponoviti vežbe iz sedmog razreda; 2. kombinacija vežbi koja sadrži: varijantu koluta napred i koluta nazad, stav na šakama - izdražaj uz pomoć; premet strance uporom i vežbe iz ritmike (plesni korak, skok, okret, ravnotežu),

- za naprednije učenike i učenice:

kombinacija vežbi previđena za sve učenike i učenice sadrži teže varijante kolutova i stav na šakama, kolut napred.

Preskok: učenice i učenici (kozlić i konj, 110 ili 120 cm)

- učenici i učenice:

1. ponoviti sadržaje preskoka iz sedmog razreda; 2. konj u širinu visine 110 cm (uz kvalitetnu dasku visina konja 120 cm): zgrčka i raznoška - udaljavanjem daske od sprave usavršavanje faze prvog i faze drugog leta; 3. ukoliko škola ima uslove - skokovi sa trambuline: ponoviti skokove iz sedmog razreda, skokovi sa okretom oko uzdužne ose tela,

- za naprednije učenike i učenice:

konj u širinu, učenice 120 cm, učenici 125-130 cm: zgrčka, raznoška i skolonka, pripremne vežbe za preskoke sa zanoženjem i preskoci sa zanoženjem,

Greda

- učenice:

1. Ponoviti vežbe i kombinacije iz sedmog razreda; 2. naskok: čeono prema gredi: iz mesta ili zaletom naskok premahom odnožno u upor jašući; okret za 90° grčenjem nogu stopala postaviti iza grede i preći u upor čučeći; čučanj odručiti; usprav; 3. kombinovati različite načine hodanja, plesnih koraka, poskoka, okreta za 180° i ravnoteža); 4. saskoci pruženo i zgrčeno,

- za naprednije (učenice):

program za sve učenice usavršiti: posle naskoka u upor čučeći preći zamahom nogama u zanoženje, a sva ostala kretanja i saskoke izvesti u težoj varijanti.

Vratilo

- učenici

1. ponoviti vežbe iz sedmog razreda;

dohvatno vratilo:

2. sunožnim odskokom uzmak u upor prednji, spadom nazad saskok podmetno

doskočno vratilo:

3. njihanje u visu prednjem, u prednjihu saskok sa okretom za 1800 do stava na tlu

- za naprednije učenike:

kombinacija vežbi: uzmak iz visa stojećeg, kovrtljaj nazad u uporu, spadom nazad saskok podmetno

Dvovisinski razboj (ili vežbe izvesti na vratilu, posebno u uporu i u visu)

- učenice:

1. Ponoviti vežbe iz sedmog razreda;

2. vis prednji, licem prema nižoj pritci: odgurivanjem jedne noge o n/p, zanjih prednjih do n/p, zanjih i spojeno saskok u zanjihu;

3. zaletom i sunožnim odskokom naskok u upor prednji,

- za naprednije učenice:

Kombinacija vežbi: zaletom i sunožnim odskokom naskok u upor prednji, kovrtljaj nazad u uporu, premah odnožno desnom, premah odnožno levom do upra stražnjeg, saskok sasedom,

Paralelni razboj

- učenici

1. Ponoviti vežbe iz sedmog razreda;

2. Kombinacija (iz položaja bočno): naskok u upor i spojeno prednjih, zanjih, prednjihom do seda raznožno pred rukama; kroz uzručenje prehvat do seda raznožno za rukama, zanoženjem snožiti, njihanje u uporu i sp. saskok prednoška,

- za naprednije učenike:

kombinacija: njih u potporu; prednjihom upor do seda raznožno; upor za rukama i spojeno kolut napred do seda raznožno

Krugovi:

- učenici

1. Ponoviti vežbe iz sedmog razreda;

dohvatni krugovi

2. Iz zamaha prednjihom vis uzneto, vis strmoglavo, vis uzneto, vis stražnji - saskok (uz pomoć);

3. Iz visa prednjeg vučenjem vis uzneto, vis strmoglavo - izdržaj, vis uzneto, otvaranjem vis prednji i spojeno saskok (uz pomoć).

- za naprednije učenike:

predviđene kombinacije izvesti bez pomoći.

Konj sa hvataljkama

- učenici:

1. Ponoviti vežbe iz sedmog razreda;

2. Kombinacija: iz upora prednjeg na hvataljkama premah odnožno desnom do upora jašućeg; njih u uporu jašućem, premah odnožno levom do upora stražnjeg; premah odnožno desnom nazad do upora jašućeg, premah odnožno levom nazad i sp saskok;

- za naprednije učenike:

Naskok u upor prednji; premah odnožno desnom napred; premah odnožno levom napred, premah odnožno desnom nazad do upora jašućeg; njih u uporu sa izrazitijim prenošenjem težine sa ruke na ruku i spojeno premahom odnožno desne saskok sa okretom za 90° ulevo.

RITMIČKA GIMNASTIKA, PLES I NARODNE IGRE

Estetsko oblikovanje trupa vežbama za kičmeni stub i karlicu. Dalje usavršavati estetsko oblikovanje pokreta nogu i ruku.

Savladanu tehniku rada vijačom koristiti u pojedinim fazama časa: ritmički sastav loptom uz raznovrsnije korišćenje prostora (veći broj različitih formacija): ritmički sastav obručem; ritmičko udaranje čunjevima jedan o drugi i o pod: mali krugovi čunjevima (vertikalni i horizontalni). Plesovi: valcer, tango, jedan savremeni ples (aktuelan u datom trenutku) i jedna igra iz kraja u kojoj se škola nalazi.

Sportske igre

Usavršiti jednu sportsku igru koja je obrađivana u nekom od prethodnih razreda, koju učenici i nastavnici zajedno odaberu prema sklonostima i potrebama učenika.

Minimalni obrazovni zahtevi (provera)

1. Atletika

- višeboj - petoboj: 60 m, skok u dalj, skok u vis, bacanje kugle, trčanje

učenice 1 200 m / učenici 1 500 m

2. Vežbe na tlu: učenice i učenici:

- stav na šakama, izdržaj (uz malu pomoć)

Preskok: učenice i učenici:

- zgrčka sa izrazitijim fazama leta

Greda: učenice

- naskok: čeono prema gredi: iz mesta ili zaletom naskok premahom odnožno u upor

- jašući; okret za 90° grčenjem nogu stopala postaviti iza grede i preći u upor

- čučeći; čučanj odručiti; usprav, hodanje u usponu do kraja grede; saskok pruženim telom, bočno.

Vratilo: učenici

- sunožnim odskokom uzmak u upor prednji, spadom nazad saskok podmetno

Dvovisinski razboj, niža pritka vratila: učenice

- zaletom i sunožnim odskokom naskok u upor prednji

Paralelni razboj: učenici

- na početku razboja: njih u uporu, prednjihom do seda raznožno za rukama; sasedom

- snožiti i zanjihom saskok.

Krugovi: učenici

- zgibom vis uzneto, izdržaj; otvaranjem kroz vis prednji saskok (uz pomoć).

Konj sa hvataljkama: učenici

- iz upora prednjeg premah odnožno desnom do upora jašućeg; njih u uporu

- jašućem i spojeno premah odnožno levom do upora stražnjeg

3. Sportske igre (igra, odabrane igre).

4. Ritmička gimnastika ples i narodne igre:

učenici: kompleks vežbi oblikovanja (lični sastav);

učenice: sastav sa obručem (lični sastav);

učenici i učenice: jedno kolo uz muzičku pratnju;

plesovi: valcer, tango, jedan savremeni ples (aktuelni u datom trenutku).

III. TEORIJSKO OBRAZOVANJE

Teorijsko obrazovanje podrazumeva sticanje određenih znanja putem kojih će učenici upoznati suštinu procesa vežbanja i zakonitosti razvoja mladog organizama, kao i sticanje higijenskih navika kako bi shvatili krajnji cilj koji se ostvaruje nastavom fizičkog vaspitanja.. Sadržaji se realizuju na redovnim časovima i na vančasovnim i vanškolskim aktivnostima, uz praktični rad za koji nisu predviđeni posebni časovi. Nastavnik određuje teme shodno uzrasnom i obrazovnom nivou učenika.

KOREKTIVNO-PEDAGOŠKI RAD

Korektivno-pedagoški rad organizuje se sa učenicima smanjenih fizičkih sposobnosti, oslabljenog zdravlja, sa telesnim deformitetima i lošim držanjem tela i to:

- radi savladavanja programskih sadržaja, u skladu sa propisanim programom, ali i sa njihovim individualnim mogućnostima, kao i razvijanja fizičkih sposobnosti, uglavnom gipkosti, snage, brzine i izdržljivosti;

- za učenike oslabljenog zdravlja rad se organizuje u saradnji sa lekarom-specijalistom, koji određuje vrstu vežbe i stepen opterećenja;

- koji imaju loše držanje tela ili deformitete rad sprovodi nastavnik u saradnji sa lekarom-fizijatrom koji utvrđuje vrstu i stepen odstupanja od normalnog držanja tela i lakših slučajeva telesnih deformiteta i, s tim u vezi, vežbe koje treba primeniti; teži slučajevi telesnih deformiteta se tretiraju u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama.

Svi učenici, koji se upućuju na korektivno-pedagoški rad, prema posebnom programu vežbaju na redovnim časovima i najmanje jedanput nedeljno na časovima korektivno-pedagoškog rada. Program, koji je primeren zdravstvenom stanju učenika, sačinjavaju nastavnik i lekar-specijalista.

SLOBODNE AKTIVNOSTI

Rad se odvija u sportskim sekcijama koje se formiraju prema interesovanju, sposobnostima i polu učenika. Nastavnik izrađuje poseban program, uzimajući pri tom u obzir materijalne i prostorne uslove rada, uzrasne karakteristike i sposobnosti učenika, kao i takmičarski program za školsku populaciju.

AKTIVNOSTI U PRIRODI

Iz fonda radnih dana, predviđenih zajedničkim planom, škola organizuje aktivnosti u prirodi i kursne oblike rada:

obavezni program:

- dva krosa - jesenji i prolećni (dužinu staze određuje stručno veće);

- zimovanje - organizuje se za vreme zimskog raspusta: obuka smučanja, klizanja, kraći izleti na smučkama ili sankama

KURSNI OBLICI RADA

Program kursnih oblika smatra se integralnim delom obaveznog nastavnog programa. S obzirom na to da se za njihovu realizaciju specifični materijalni uslovi, ovu nastavu potrebni organizovati na poseban način: na časovima u rasporedu redovne nastave, u drugim objektima, u suprotnoj smeni od redovne nastave (plivanje) i na drugim objektima, a u za to planirane dane.

SPORTSKA AKTIVNOST OD ZNAČAJA ZA DRUŠTVENU SREDINU

Iz ukupnog fonda časova za zajednički programski sadržaj škola može da, kao kursni oblik rada, planira 12 časova za onu sportsku aktivnost koja nije obuhvaćena ovim zajedničkim programom, a za koju sredina u kojoj škola radi ima uslove i interesovanja (stoni tenis, borilački sportovi, veslanje i kajakarenje i drugo).

ŠKOLSKA I DRUGA TAKMIČENJA

Škola organizuje i sprovodi sportska takmičenja kao integralni deo procesa nastave fizičkog vaspitanja, prema planu stručnog veća i to:

Obavezna unutarškolska i međuodeljenjska takmičenja u:

- gimnastici (u zimskom periodu),

- atletici (u prolećnom periodu),

- najmanje u jednoj sportskoj igri (u toku godine).

Stručno veće sačinjava plan i program unutarškolskih i međuodeljenjskih sportskih takmičenja učenika Srbije, kao mogući deo plana rada škole, na početku školske godine i sprovodi ga tokom cele godine, u skladu sa materijalnim i prostornim uslovima rada.

Plan i program vančasovnih i vanškolskih aktivnosti se, na predlog stručnog veća, usvaja kao deo godišnjeg programa rada škole.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

I OSNOVNE KARAKTERISTIKE PROGRAMA

- Programska koncepcija fizičkog vaspitanja u osnovnoj školi zasniva se na jedinstvu nastavnih, vančasovnih i vanškolskih organizacionih oblika rada, kao osnovne pretpostavke za ostvarivanje cilja nastave fizičkog vaspitanja.

- Program nastave fizičkog vaspitanja pretpostavlja da se kroz razvijanje fizičkih sposobnosti i sticanje mnoštva raznovrsnih znanja i umenja, učenici osposobljavaju za zadovoljavanje individualnih potreba i sklonosti, u krajnjem, za korišćenje fizičkog vežbanja u svakodnevnom životu. Iz tih razloga, u programu su precizirani operativni zadaci s obzirom na pol i uzrast učenika, a program se ostvaruje kroz sledeće etape: utvrđivanje stanja; određivanje radnih zadataka za pojedince i grupe učenika; utvrđivanje sredstava i metoda za ostvarivanje radnih zadataka; ostvarivanje vaspitnih zadataka; praćenje i vrednovanje efekata rada; ocenjivanje.

- Programski zadaci ostvaruju se, osim na redovnim časovima, i kroz vančasovne i vanškolske organizacione oblike rada, kao što su: izlet, kros, kursni oblici, slobodne aktivnosti, takmičenja, korektivno-pedagoški rad, dani sporta, priredbe i javni nastupi.

- Da bi nastava fizičkog vaspitanja bila primerena individualnim razlikama učenika, koji se uzimaju kao kriterijum u diferenciranom pristupu, nastavnik će svakog učenika ili grupe učenika, usmeravati na smanjene ili proširene sadržaje, koji su predviđeni nastavnim planom i programom, u časovnoj vančasovnoj i vanškolskoj organizaciji rada.

- U realizaciji programa polazi od činjenice da se cilj nastave fizičkog vaspitanja ne može ostvariti bez aktivnog i svesnog učešća učenika u nastavnim i drugim oblicima rada, te se predviđa sticanje određenih teorijskih znanja, koja omogućavaju učeniku da shvati zakonitosti procesa na kojima se zasniva fizičko vežbanje. Teorijsko obrazovanje trebalo bi da bude usklađeno sa nivoom intelektualne zrelosti i znanjima koje su učenici stekli u drugim nastavnim predmetima. Za obradu pojedinih tema ne predviđaju se posebni časovi, već se koriste razne mogućnosti da se u toku vežbanja učenicima pružaju potrebne informacije u vezi sa konkretnim zadatkom.

- Učenicima koji, usled oslabljenog zdravlja, smanjenih fizičkih ili funkcionalnih sposobnosti, lošeg držanja tela i telesnih deformiteta ne mogu da prate obavezni program, obezbeđen je i korektivno-pedagoški rad, koji se realizuje u saradnji sa odgovarajućom zdravstvenom ustanovom.

- Programski sadržaji odnose se na one vežbe i motoričke aktivnosti koje čine osnovu za sticanje trajnih navika za vežbanje i za koje škola ima najviše uslova da iz realizuje (prirodni oblici kretanja, vežbe oblikovanja, atletika, vežbe na tlu i spravama, ritmička gimnastika, igre). Kako su za ostvarivanje postavljenog cilja pogodne i one motoričke aktivnosti koje nisu obuhvaćene obaveznim programom, predviđaju se kursni oblici nastave. To su skijanje, plivanje, klizanje, veslanje, kao i one aktivnosti za koje je zainteresovana sredina u kojoj škola živi i radi.

- Radi ostvarivanja postavljenih programskih zadataka, određenim zakonskim regulativima precizira se obaveza škole da obezbedi sve prostorne i materijalne uslove za uspešno ostvarivanje veoma složenih društvenih interesa u školskom fizičkom vaspitanju.

II ORGANIZACIJA VASPITNO-OBRAZOVNOG RADA

Proces nastave fizičkog vaspitanja usmeren je na:

- razvijanje fizičkih sposobnosti,

- usvajanje motoričkih znanja, umenja i navika,

- teorijsko obrazovanje.

Ove komponente čine jedinstven i veoma složen proces nastave fizičkog vaspitanja, a u praksi svi ti zadaci prožimaju se i povezuju sa situacijama koje nastaju u toku rada.

U cilju razvijanja fizičkih sposobnosti - gipkosti, snage, brzine, izdržljivosti, okretnosti i preciznosti na svim časovima, vančasovnim i vanškolskim oblicima rada, sprovodi se niz postupaka (metoda) i oblika rada putem kojih se postižu optimalne vrednosti ovih sposobnosti, kao osnove za uspešno sticanje motoričkih znanja, umenja, navika i formiranja pravilnog držanja tela.

Program za razvijanje fizičkih sposobnosti sačinjava nastavnik. Ovaj program se izvodi putem vežbi oblikovanja, frontalno, najčešće u pripremnom delu časa. U toku rada nastavnik postepeno usmerava učenike na samostalno izvođenje vežbi kako bi njegova pažnja bila usmerena na ispravljanje grešaka. U ovom delu časa mogu se, takođe, koristiti i vežbe koje, kao delovi biomehaničke strukture osnovnog zadatka na glavnom delu časa, služe za obuku i uvežbavanje konkretnog programskog zadatka. Učenicima, koji iz zdravstvenih razloga izvode posebno odabrane vežbe, potrebno je obezbediti mesto za vežbanje u ovom delu časa. Zatim, program realizovati u funkciji razvijanja, pre svega, gipkosti, snage, brzine i izdržljivosti. Najpogodnije metode za školsko fizičko vaspitanje prilagođene iz sportskog treninga su: metoda ekstenzivnog i intenzivnog rada i metoda trajnog rada. Nastavnik, za svakog učenika, sačinjava radni karton, sa programom vežbi i individualnim opterećenjem za svaku vežbu.

Nastavnik može da koristi i druge metode koje su poznate u teoriji i praksi.

Programske sadržaje, gde je to potrebno, realizovati odvojeno prema polu. Akcenat se stavlja na one motoričke aktivnosti kojima se najuspešnije može suprotstaviti posledicama svakodnevne hipokinezije i na one koje su u našoj sredini najrazvijenije i za koje ima interesovanja u pojedinim sredinama.

U programu su dati samo ključni programski sadržaji, ali ne i veći izbor vežbi pomoću kojih se ostvaruje. To je učinjeno da bi nastavnik fizičkog vaspitanja mogao slobodno i kreativno da iznalazi efikasna rešenja i bira vežbe pomoću kojih će tok fizičkog vežbanja da prilagođava individualnim mogućnostima učenika (diferencirani pristup) i prostornim i materijalnim uslovima rada.

Programom se predviđaju aktivnosti koje su značajne za sredinu u kojoj škola živi i radi (stoni tenis, veslanje, borilački sportovi i druge). Ove aktivnosti se smatraju integralnim delom obaveznog nastavnog programa i, s obzirom na to da su za njihovu realizaciju potrebni specifični materijalni uslovi, ova nastava se organizuje na poseban način: na časovima u rasporedu redovne nastave (stoni tenis, borilački sportovi....) u drugim objektima, ali u suprotnoj smeni od redovne nastave.

Od organizacionih oblika rada koji doprinose usvajanju umenja i navika, značajnih za svakodnevni život, program se realizuje u vančasovnoj i vanškolskoj organizaciji rada i predviđa:

- upućivanje učenika na samostalno vežbanje;

- korektivno-pedagoški rad;

- slobodne aktivnosti učenika;

- kroseve;

- zimovanja;

- takmičenja.

Predmetni nastavnik treba da upućuju učenike da, u slobodnom vremenu, samostalno vežbaju. Iako se programski sadržaji, u najvećoj meri, savladavaju na časovima fizičkog vaspitanja, za razvoj motoričkih sposobnosti potreban je obim rada, koji se ne može postići samo na časovima fizičkog vaspitanja. Zbog toga se uputstva na samostalan rad odnose, kako na učenike čije motoričke sposobnosti nisu na potrebnom nivou, tako i na ostale učenike, kako bi oni stekli trajnu naviku za vežbanje. U tom smislu, tokom časova fizičkog vaspitanja, važno je da nastavnik učenicima prikaže i objasni vežbe koje oni, potom, kod svojih kuća, samostalno, ili uz pomoć drugih, da savladaju za određeno vreme. Posle izvesnog perioda, nastavnik na redovnim časovima kontroliše rezultate učenika

Korektivno-pedagoški rad organizuje se za učenike koji imaju loše i nepravilno držanje tela (posturalni poremećaji). Rad sprovodi nastavnik u saradnji sa lekarom ili fizijatrom koji utvrđuje vrstu i stepen deformiteta i, u vezi sa tim, vežbe koje treba primeniti. Teži slučajevi telesnih deformiteta tretiraju se u specijalizovanim zdravstvenim ustanovama.

Svi učenici, koji se upućuju i na korektivno-pedagoški rad, uz ograničenja, vežbaju na redovnim časovima i najmanje jednom nedeljno na časovima korektivno-pedagoškog rada. Program sačinjavaju nastavnik i lekar specijalista, i on treba da je primeren zdravstvenom stanju učenika.

Kursni oblici rada. Program kursnih oblika smatra se integralnim delom obaveznog nastavnog programa. S obzirom na to da se za njihovu realizaciju traže specifični materijalni uslovi, ovu nastavu treba organizovati na poseban način: na časovima u rasporedu redovne nastave, u drugim objektima, u suprotnoj smeni od redovne nastave (plivanje) i na drugim objektima, a u za to planirane dane.

Sportska aktivnost od značaja za društvenu sredinu. Iz fonda časova za zajednički programski sadržaj škola može da planira 12 časova za onu sportsku aktivnost koja nije obuhvaćena ovim zajedničkim programom, a za koju sredina u kojoj škola živi i radi ima interesa (stoni tenis, borilački sportovi, veslanje, kajak, ...). Ova aktivnost planira se za učenike od trećeg do osmog razreda, a program sačinjava i sprovodi nastavnik fizičkog vaspitanja.

Krosevi se održavaju dva puta godišnje za sve učenike. Organizacija ovog zadatka zbog velikog broja učesnika, osim što pripada nastavniku fizičkog vaspitanja, zadatak je i svih nastavnika škole. Održavanje kroseva pretpostavlja blagovremeno i dobro pripremanje učenika. Kros se održava u okviru radnih dana, planiranih za ovu aktivnost. Stručno veće utvrđuje mesto i način održavanja i dužinu staze, kao i celokupnu organizaciju.

Takmičenja učenika čine integralnu komponentnu procesa fizičkog vaspitanja na kojima učenik proverava i afirmiše rezultate svoga rada. Škola je obavezna da stvori materijalne, organizacione i druge uslove kako bi školska takmičenja bila dostupna svim učenicima. Stručno veće na početku školske godine sačinjava plan takmičenja (propozicije, vreme, nivoe...). Obavezna su unutarodeljenjska i međuodeljenjska takmičenja iz atletike, vežbi na tlu i spravama i jedne sportske igre. Učenici učestvuju i na onim takmičenjima koja su u programu Ministarstva prosvete.

Zimovanje se organizuje od najmanje sedam dana (nenastavnih). U okviru ovih oblika rada organizuju se one aktivnosti koje se mogu ostvariti za vreme redovnih časova (skijanje, klizanje), a koje doprinose aktivnom odmoru i jačanju zdravlja i navikavanju na kolektivni život. Stručno veće sačinjava konkretan plan i program aktivnosti koje se sprovode na zimovanju. Svaki učenik za vreme osnovne škole treba da bar jednom boravi na zimovanju.

Slobodne aktivnosti - sekcije organizuju se najmanje jednom nedeljno, prema planu rada koji sačinjavaju stručno veće i nastavnik fizičkog vaspitanja koji vodi određenu sekciju. Na početku školske godine, učenici se opredeljuju za jednu od aktivnosti za koje škola ima uslova da ih organizuje. Časovi slobodnih aktivnosti organizuju se za više sportskih grana.

Zahtev da se cilj nastave fizičkog vaspitanja ostvaruje i posredstvom onih organizacionih oblika rada koji se ostvaruju u vančasovno i vanškolsko vreme, podrazumeva i prilagođavanje celokupne organizacije i režima rada škole, te će se u koncipiranju godišnjeg programa rada vaspitno-obrazovno delovanje proširiti i na ove organizacione oblike rada i za njihovu realizaciju obezbediti potreban broj dana i neophodni materijalni uslovi za rad. Na taj način, čitav proces nastave fizičkog vaspitanja u časovnoj, vančasovnoj i vanškolskoj organizaciji rada biće jedinstven i pod kontrolnom ulogom škole, kao najodgovornijeg i najstručnijeg društveno-vaspitnog faktora kako bi se sačuvala osnovna programska koncepcija nastave fizičkog vaspitanja.

Teorijsko obrazovanje podrazumeva sticanje određenih znanja putem kojih će učenici upoznati suštinu procesa vežbanja i zakonitosti razvoja mladog organizma, kao i sticanje higijenskih navika, znanja o zdravlju, kako bi shvatili krajnji cilj koji se ostvaruje nastavom fizičkog vaspitanja. Sadržaji se realizuju na redovnim časovima, na vančasovnim i vanškolskim aktivnostima, uz praktičan rad i za to se ne predviđaju posebni časovi.

ČASOVI FIZIČKOG VASPITANJA - ORGANIZACIJA I OSNOVNI DIDAKTIČKO-METODIČKI ELEMENTI

Osnovne karakteristike časova fizičkog vaspitanja treba da budu: jasnoća nastavnog sadržaja; optimalno korišćenje raspoloživog prostora, sprava i rekvizita; izbor racionalnih oblika i metoda rada; izbor vežbi optimalne obrazovne vrednosti; funkcionalna povezanost svih delova časa - unutar jednog i više uzastopnih časova jedne nastavne teme; puna vedrina i aktivnost učenika tokom časa - motorička i misaona; vizualizacija pomoću savremenih tehničkih sredstava.

Časovi se metodički i didaktički moraju dobro organizovati, kako u pogledu jasnih i preciznih oblika i metoda rada, tako i u pogledu stvaranja radne i vedre atmosfere. U didaktičkoj četvorodelnoj podeli neophodno je da sadržaji budu predviđeni nastavnim programom. predmetni nastavnik, zatim prati tok rada i ukazuje na eventualne greške. Od nastavnih metoda preovladava metoda žive reči, praktični prikazi zadatka od strane nastavnika, kao i prikazi prigodnih sadržaja putem slika, skica i video-tehnike. Na kraju časa, predmetni nastavnik, uz prigodno obrazloženje ocenjuje nu rad tokom proteklog časa i učenike upoznaje sa sadržajem rada na sledećem času.

Prilikom izbora oblika rada, predmetni nastavnik uzima u obzir prostorne uslove rada, broj učenika na času, broj sprava i rekvizita, dinamiku obučavanja i uvežbavanja nastavnog zadatka, što znači da prednost ima onaj oblik rada (frontalni, grupni, individualni) koji se pravovremeno primenjuje. Frontalni rad se obično primenjuje u početnoj fazi obučavanja i kada su obezbeđeni optimalni uslovi, odnosno dovoljan prostor i broj rekvizita u odnosu na broj učenika (trčanje, vežbe na tlu, elementi timskih igara); grupni rad sa različitim zadacima primenjuje se u fazi uvežbavanja i to tako da su grupe stalne za jednu tematsku oblast, sastavljene prema individualnim sposobnostima učenika (homogenizirane), a koje i čine osnov u diferenciranom pristupu izboru sadržaja u odnosu na te individualne sposobnosti. Radna mesta u grupnom radu, osim glavnog zadatka, sadrže i pomoćne sprave za uvežbavanje delova biomehaničke strukture glavne vežbe (predvežbe), kao i one vežbe koje se odnose na razvijanje one sposobnosti koja je relevantna za izvođenje glavne vežbe (najviše tri vežbe). Radno mesto je po sadržaju konzistentno u odnosu na glavni zadatak, što je u skladu sa principima intenzivno organizovane nastave. Individualan rad primenjuje se za učenike manjih sposobnosti, kao i za učenike natprosečnih sposobnosti.

Prilikom izbora metodičkih postupaka obučavanja i uvežbavanje motoričkih zadataka, nastavnik treba da odabere vežbe takve obrazovne vrednosti koje će za raspoloživi broj časova obezbediti optimalno usvajanje tog zadatka.

Demonstracija zadatka mora da bude jasna i precizna, uz korišćenje savremenih audio-vizuelnih sredstava.

III PLANIRANJE OBRAZOVNO-VASPITNOG RADA

Nastava fizičkog vaspitanja organizuje se sa po 2 časa nedeljno. Nastavnik treba da izradi:

- opšti globalni plan rada, koji sadrži sve organizacione oblike rada u časovnoj, vančasovnoj i vanškolskoj organizaciji rada sa operativnim elementima za konkretne uslove i konkretnu školu;

- opšti globalni plan po razredima, koji sadrži organizacione oblike rada koji su predviđeni za konkretan razred i njihovu distribuciju po ciklusima; ovaj plan rada sadrži distribuciju nastavnog sadržaja i broj časova po ciklusima i služi kao osnova za izradu operativnog plana rada po ciklusima;

- plan rada po ciklusima sadrži obrazovno-vaspitne zadatke, sve organizacione oblike rada koji se realizuju u konkretnom ciklusu, raspored nastavnog sadržaja sa vremenskom artikulacijom (mesec, broj časova i redni broj časova), kao i metodičke napomene.

Nastavno gradivo podeljeno je u tri ciklusa ili u četiri, ukoliko se za taj razred predviđa kursni oblik. To su:

- jedan ciklus za atletiku;

- jedan ciklus za vežbe na tlu i spravama;

- jedan ciklus za sportsku igru;

- jedan ciklus za kursni oblik.

Ukoliko se organizuje kursni oblik za aktivnost u časovnoj organizaciji rada, onda se planira četvrti ciklus, tako što se po četiri časa oduzimaju od prva tri ciklusa.

Nastavno gradivo po ciklusima može da se ostvaruje u kontinuitetu za jedan vremenski period (npr. atletika u jesenjem, vežbe na tlu i spravama u zimskom i timska igra u prolećnom) ili u dva perioda (npr. trčanje i skokovi iz atletike u jesenjem, a bacanje u prolećnom periodu).

IV PRAĆENJE I OCENJIVANJE

Ocenjivanje se vrši brojčano, na osnovu ostvarivanja operativnih zadataka i minimalnih obrazovnih zahteva.

Praćenje napredovanja učenika obavlja se sukcesivno, tokom cele školske godine, na osnovu jedinstvene metodologije koja predviđa sledeće tematske celine:

- Stanje motoričkih sposobnosti.

- Usvojene zdravstveno-higijenske navike.

- Dostignuti nivo savladanosti motornih znanja, umenja i navika u skladu sa individualnim mogućnostima učenika.

- Odnos prema radu.

Usvojenost zdravstveno-higijenskih navika prati se na osnovu utvrđivanja nivoa pravilnog držanja tela i održavanja lične i kolektivne higijene, a takođe i na osnovu usvojenosti i primene znanja iz oblasti zdravlja.

Stepen savladanosti motoričkih znanja i umenja sprovodi se na osnovu minimalnih programskih zahteva, koji je utvrđen na kraju navođenja programskih sadržaja.

Odnos prema radu vrednuje se na osnovu redovnog i aktivnog učestvovanja u nastavnom procesu, takmičenjima i vanškolskim aktivnostima.

Ocenjivanje učenika u okviru praćenja i vrednovanja nastavnog procesa, vrši se na osnovu Pravilnika o ocenjivanju učenika osnovne škole ("Službeni glasnik RS", broj 93), od 17. VIII 2004. godine, i na osnovu savremenog didaktičko-metodičkih pristupa.

V PEDAGOŠKA DOKUMENTACIJA I DIDAKTIČKI MATERIJAL

Obavezna pedagoška dokumentacija je:

Dnevnik rada: struktura i sadržaj utvrđuje se na republičkom nivou i odobrava ga ministar, a nastavniku se ostavlja mogućnost da ga dopuni onim materijalom za koje ima još potrebe.

Planovi rada: godišnji, po razredima i ciklusima, plan stručnog veća, plan vančasovnih i vanškolskih aktivnosti i praćenje njihove realizacije.

Pisane pripreme nastavnik sačinjava za pojedine nastavne teme koje sadrže: vremensku artikulaciju ostvarivanja nastavne teme (ukupan i redni broj časova, vreme realizacije), konzistentnu didaktičku strukturu časova (oblike rada, metodičke postupke obučavanja i uvežbavanja).

Radni karton: treba da ima svaki učenik, sa programom sadržaja vežbi koji sačinjava predmetni nastavnik, a koji je prilagođen konkretnim uslovima rada.

Formulari za obradu podataka za: stanje fizičkih sposobnosti, realizaciju programskih sadržaja u časovnoj i vančasovnoj organizaciji rada.

Očigledna sredstva: prikazi na CD-u i video kasetama uz adekvatne snimljene komentare ili komentare nastavnika, crteži, konturogrami, tablice orijentacionih vrednosti motoričkih sposobnosti, raznovrsna obeležavanja radnih mesta i drugi pisani materijali koji upućuju učenike na lakše razumevanje radnih zadataka.

B. OBAVEZNI IZBORNI NASTAVNI PREDMETI

 

VERSKA NASTAVA

(1 čas nedeljno, 34 časa godišnje)

Cilj verske nastave jeste da se njome posvedoče sadržaj vere i duhovno iskustvo tradicionalnih crkava i religijskih zajednica koje žive i deluju na našem životnom prostoru, da se učenicima pruži celovit religijski pogled na svet i život i da im se omogući slobodno usvajanje duhovnih i životnih vrednosti crkve ili zajednice kojoj istorijski pripadaju, odnosno čuvanje i negovanje sopstvenog verskog i kulturnog identiteta. Učenici treba da upoznaju veru i duhovne vrednosti sopstvene, istorijski date crkve ili verske zajednice u otvorenom i tolerantnom dijalogu, uz uvažavanje drugih religijskih iskustava i filozofskih pogleda, kao i naučnih saznanja i svih pozitivnih iskustava i dostignuća čovečanstva.

Zadaci verske nastave su da kod učenika:

- razvija otvorenost i odnos prema Bogu, drugačijem i savršenom u odnosu na nas, kao i otvorenost i odnos prema drugim ličnostima, prema ljudima kao bližnjima, a time se budi i razvija svest o zajednici sa Bogom i sa ljudima i posredno se suzbija ekstremni individualizam i egocentrizam;

- razvija sposobnost za postavljanje pitanja o celini i konačnom smislu postojanja čoveka i sveta, o ljudskoj slobodi, o životu u zajednici, o fenomenu smrti, o odnosu sa prirodom koja nas okružuje, kao i o sopstvenoj odgovornosti za druge, za svet kao tvorevinu božju i za sebe;

- razvija težnju ka odgovornom oblikovanju zajedničkog života sa drugim ljudima iz sopstvenog naroda i sopstvene crkve ili verske zajednice, kao i sa ljudima, narodima, verskim zajednicama i kulturama drugačijim od sopstvene, ka iznalaženju ravnoteže između zajednice i vlastite ličnosti i ka ostvarivanju susreta sa svetom, sa prirodom, i pre i posle svega, sa Bogom;

- izgradi sposobnost za dublje razumevanje i vrednovanje kulture i civilizacije u kojoj žive, istorije čovečanstva i ljudskog stvaralaštva u nauci i drugim oblastima;

- izgradi svest i uverenje da svet i život imaju večni smisao, kao i sposobnost za razumevanje i preispitivanje sopstvenog odnosa prema Bogu, ljudima i prirodi.

PRAVOSLAVNI KATIHIZIS (VERONAUKA)

Ciljevi i zadaci

Cilj nastave pravoslavnog katihizisa (veronauke) u osnovnom obrazovanju i vaspitanju jeste da pruži celovit pravoslavni pogled na svet i život, uvažavajući dve dimenzije: istorijski hrišćanski život (istorijsku realnost Crkve) i eshatološki život (buduću dimenziju idealnog). To znači da učenici sistematski upoznaju pravoslavnu veru u njenoj doktrinarnoj, liturgijskoj, socijalnoj i misionarskoj dimenziji, pri čemu se hrišćansko viđenje života i postojanja sveta izlaže u veoma otvorenom, tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i teorijama o svetu, kojim se nastoji pokazati da hrišćansko viđenje (liturgijsko, kao i podvižničko iskustvo Pravoslavne crkve) obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i versko obrazovanje. Sve to ostvaruje se kako na informativno-saznajnom tako i na doživljajnom i delatnom planu, uz nastojanje da se doktrinarne postavke sprovedu u svim segmentima života (odnos s Bogom, sa svetom, s drugim ljudima i sa sobom).

Zadaci nastave pravoslavnog katihizisa (veronauke) jesu da kod učenika:

- razvije sposobnost uočavanja da su greh i zlo u svetu posledica pogrešnog izražavanja čovekove slobode;

- razvije sposobnost uočavanja da Bog poštuje čovekovu slobodu ali da ne odustaje da svet dovede u večno postojanje;

- izgradi svest o tome da Bog voli čoveka i svet i da ih nikad ne napušta, ali večni život zavisi i od slobode čoveka i njegove zajednice s Bogom;

- razvije sposobnost spoznavanja da Bog nije odustao od prvobitnog cilja zbog koga je stvorio svet, a to je da se svet sjedini s Njim posredstvom čoveka i da tako živi večno;

- razvije sposobnost uočavanja sličnosti u strukturi starozavetne i novozavetne crkve.

Operativni zadaci

Učenici treba da:

- steknu svest o tome da je ličnost zajednica slobode s drugom ličnošću;

- budu svesni razlike između prirode i ličnosti;

- zapaze da je ličnost nosilac postojanja prirode;

- uoče da u hrišćanskoj ontologiji nema sukoba i isključivosti između jednog i mnogih.

SADRŽAJI PROGRAMA

Učenje o ličnosti na osnovu pravoslavne triadologije.

Razlika između prirode i ličnosti u Bogu.

Ontološke posledice pravoslavne triadologije po čoveka i stvoreni svet (ličnost kao nosilac postojanja prirode).

Čovek kao ličnost (ličnost kao zajednica).

Sjedinjenje tvarne i netvarne prirode u jednoj ličnosti Hristovoj (Halkidonski, Četvrti Vaseljenski. sabor i njegove odluke).

Oboženje stvorene prirode u Hristovoj ličnosti (ličnost kao nosilac postojanja prirode može imati više priroda u sebi).

Crkva kao Telo Hristovo (liturgijska projava Crkve).

Buduće Carstvo Božije kao uzrok Crkve (poslednji događaj Carstva Božijeg daje istinitost istorijskim događajima).

Svetost i Carstvo Božije u pravoslavnoj ikonografiji.

Metodske jedinice

1. Upoznavanje sa planom i programom

2. Sistematizacija (obnavljanje ranije pređenog gradiva)

3. Hrišćansko shvatanje ličnosti (ličnost je naziv za odnos)

4. Sistematizacija

5. Sloboda kao preduslov postojanja ličnosti

6. Sistematizacija

7. Učenje o ličnosti na osnovu pravoslavne trijadologije

8. Sistematizacija

9. Ličnost kao nosilac postojanja prirode (onotološke posledice pravoslavne trijadologije po čoveka i svet)

10. Sistematizacija

11. Čovek kao ličnost

12. Jedinstvenost i neponovljivost svake ličnosti

13. Sistematizacija

14. Hristos - istiniti Bog i istiniti Čovek

15. Hristos - istiniti Bog i istiniti Čovek (tumačenje simvola vere i odluke Četvrtog Vaseljenskog sabora)

16. Sistematizacija

17. Stvorena priroda, da bi postojala, mora ući u zajednicu sa Bogom

18. Sistematizacija

19. Oboženje stvorene prirode u Hristu

20. Sistematizacija

21. Oboženje kao cilj postojanja stvorene prirode

22. Sistematizacija

23. Crkva kao Telo Hristovo (liturgijska projava Crkve)

24. Sistematizacija

25. Jedinstvo mnogih u Hristu

26. Sistematizacija

27. Jedinstvo sveta i čoveka u Hristu (u Liturgiji)

28. Sistematizacija

29. Buduće Carstvo Božije kao uzrok postojanja Crkve

30. Buduće Carstvo Božije kao uzrok postojanja Crkve

31. Sistematizacija

32. Svetlost i Carstvo Božije u pravoslavnoj ikonografiji

33. Svetlost i Carstvo Božije u pravoslavnoj ikonografiji

34. Sistematizacija

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Cilj nastave pravoslavnog katihizisa u osmom razredu jeste rekapitulacija celokupnog gradiva iz prethodnih razreda s posebnim isticanjem sledećih elemenata:

- da je metafizičko načelo postojanja Bog, odnosno da istinsko biće treba tražiti u Bogu koji je Sv. Trojica;

- da je ontološko načelo na osnovu pravoslavnog učenja o Bogu kao Sv. Trojici ličnost, a ne priroda;

- da je ličnost zajednica slobode sa drugom ličnošću;

- da je čovek stvoren kao ličnost i da je pozvan da postoji na način na koji postoji Sv. Trojica ako želi da prevaziđe ograničenja svoje prirode, što se ostvaruje u Hristu, odnosno u Liturgiji.

Shvatanje čoveka kao ličnosti, odnosno kao apsolutnog i neponovljivog bića, izvire iz hrišćanske triadologije. Do pojave hrišćanstva, svetu nije bio poznat pojam čoveka kao ličnosti. Starojelinska filosofija, ma koliko bila uzvišena, pojedinačnoj ličnosti nikad nije davala ontološku ulogu. Konkretnog čoveka, odnosno pojedinačnu ličnost, posmatrala je kao deo opšteg bića. Ličnost je bila podređena prirodi. Zahvaljujući hrišćanstvu, ličnost je dobila ontološku važnost i to je tekovina kojom se danas služi, ne samo hrišćanski svet, već svet uopšte.

Međutim, za hrišćane ličnost nije individua. Jedna ličnost jednako je nijedna ličnost. Ličnost izvire iz zajednice slobode sa drugom ličnošću. Istovremeno, ličnost nije deo prirode, već je nosilac postojanja celokupne prirode. (Da bismo ovo pokazali, treba se pozvati na iskustvo ljubavi prema jednoj ličnosti i iskustvo gubitka te ličnosti. Kad zavolimo jednog čoveka, onda u tom iskustvu otkrivamo da je on apsolutno i neponovljivo biće, ličnost. Kad izgubimo ličnost koju volimo i za koju smo vezani, onda kao da se za nas sa njom gubi čitav svet. Primer kako majka gleda na gubitak svoga deteta, a kako gledaju drugi na taj isti događaj, može poslužiti kao sredstvo za bolje objašnjenje ove problematike. Majka gleda na svoje dete kao na ličnost, zato što ga neizmerno voli, i zbog toga je njegova smrt za nju nenadoknadiv gubitak, dok je za one koji nisu ostvarili nikakvu ličnu zajednicu sa detetom ono individua, tj. ono je samo deo ljudske vrste i zato njegov gubitak drugačije vide, odnosno u događaju smrti ne vide nikakav gubitak, nego samo prirodan proces).

Teme Učenje o ličnosti na osnovu pravoslavne trilogije i Razlika između prirode i ličnosti u Bogu realizovati u kontekstu triadologije, kako je izložena kod pravoslavnih otaca: Vasilija Velikog, Grigorija Bogoslova i drugih. Kao pomoćnu literaturu za razumevanje ovog učenja, treba uzeti članke J. Ziziulasa, Doprinos Kapadokije hrišćanskoj misli u Pravoslavna Teologija, Beograd, 1995; i Od maske do ličnosti, Beograd, 1989. i sl.

U kontekstu izlaganja Božijeg postojanja, a kasnije i postojanja ljudi, treba posebnu pažnju obratiti na razliku između prirode i ličnosti u Bogu, odnosno u čoveku. Priroda je nešto opšte, zajedničko svim ličnostima. Ličnost je način postojanja prirode. Priroda ukazuje na to da nešto jeste, da nešto postoji, dok ličnost ukazuje na to kako nešto jeste, odnosno na koji način to nešto postoji. Svojstva Božanske prirode su nestvorenost, besmrtnost, neograničenost, nedeljivost, dok su stvorenost, individualizam, rastavljenost, sastavljenost, smrtnost svojstva stvorene prirode. Ali, od ličnosti zavisi na koji će način postojati priroda i da li će prevazići svoju determinisanost. Tako, na primer, Bog je po svojoj prirodi bestelesan, nestradalan, ali je ipak radi nas i našeg spasenja, postao čovek i stradao. Iz ovoga proizlazi da je ličnost nosilac postojanja prirode. Priroda bez ličnosti ne postoji.

Tema Čovek kao ličnost treba da bude logičan zaključak da je i čovek ličnost zbog toga što je stvoren kao ikona Božija. Čovek je stvoren po ikoni Božijoj, a to znači da je stvoren kao ličnost. Slika Božija u čoveku tiče se toga kako čovek postoji, a ne onoga što on jeste. Zato i pored toga što je priroda čovekova, budući stvorena, ograničena, odnosno smrtna, od ličnosti čoveka, od njegove slobode, zavisi da li će on prevazići ograničenja svoje prirode i na kraju smrt, ili neće. Ako čovek želi da prevaziđe ograničenosti svoje prirode, onda on treba da postoji na način na koji postoji Bog. Čovek je pozvan na podvig, tj. da postoji ne na osnovu zakona prirode, već na način slobodan od njih. Taj način postojanja, na osnovu kojega čovek postaje Bog, ostvaruje se Krštenjem u Liturgiji i kao Liturgija.

Teme Sjedinjenje tvarne i netvarne prirode u jednoj ličnosti Hristovoj i Oboženje stvorene prirode u Hristovoj ličnosti treba realizovati u kontekstu definicije ove problematike na 4. Vaseljenskom saboru uz sledeće objašnjenje: ličnost može biti nosilac postojanja više priroda. Na primer, čovek kao ličnost ima u sebi mnoge prirode, vodu, vazduh, minerale, materijalnu prirodu, duhovnu, ali sve te prirode postoje u svakoj od konkretnih ličnosti na poseban način, ne prestajući da budu to što jesu po prirodi. Takođe, posle ovaploćenja, Sin Božiji ima pored Božanske i ljudsku prirodu. Međutim, ljudska priroda u Hristu postoji sada na božanski način, ne prestajući da bude ljudska priroda, odnosno ljudska priroda u Hristu je prevazišla svoje ograničenosti, tj. obožila se zahvaljujući ličnosti Sina Božijeg.

Temu Crkva kao Telo Hristovo treba realizovati na osnovu objašnjenja koje o tome daje ap. Pavle u 1.Kor.12. Posle ovaploćenja stvorena priroda je uipostazirana u Hristovu ličnost, odnosno postala je telo Hristovo, Hristova priroda. Budući da stvorena ljudska priroda ne postoji mimo konkretnih ličnosti, proces njenog uzimanja od strane Sina Božijeg - Hrista pretpostavlja zajednicu ljudskih ličnosti sa Sinom Božijim - Hristom. Ovaj proces počinje Hristovim ovaploćenjem i nastavlja se Duhom Svetim kroz krštenje u Liturgiji. Zato je Crkva Telo Hristovo, jer je Hristova ličnost nosilac postojanja stvorene prirode koja postoji kao zajednica mnogih u Hristu, tj. kao liturgijska zajednica koja je preko njenog načelnika Hrista u zajednici s Bogom Ocem.

Temu Buduće Carstvo kao uzrok Crkve treba obraditi na osnovu objašnjenja koje o ovome daje Sv. Maksim Ispovednik (RG 4, 157). Bog je stvorio svet i ljude sa željom da se sjedine sa Njim preko jednog čoveka, što ukazuje na Tajnu Hristovu, odnosno na Liturgiju, kako bi postojali večno. Dakle, buduće Carstvo je uzrok stvaranja i postojanja sveta i ljudi. Na taj način Sv. Maksim ukazuje da uzrok postojanja sveta nije u prošlosti, kao što su o tome govorili grčki filosofi, već u budućnosti, u budućem događaju koji se još uvek nije zbio, ali koji se ostvaruje kroz istoriju. Time se menja pogled na istoriju u odnosu na jelinističko shvatanje istorije, koja za Jeline znači večno kruženje, večno ponavljanje istog. Hrišćanska istorija ima početak i kraj, cilj. Kraj, odnosno cilj istorije, jeste uzrok njenog početka. Tačnije rečeno, liturgijsko postojanje Crkve jeste ikonično postojanje Carstva Božijeg u istoriji, koje je istovremeno i dar Božiji i istorijski događaj koji ostvaruju ljudi. (Kao pomoćnu literaturu za realizaciju ove teme treba koristiti studiju: J. Zizijulas, Evharistija i Carstvo Božije). Prikazujući čoveka i prirodu kao slobodne u odnosu na zakone prirode (na primer, na ikonama svetlost ne ostavlja senke, ap. Pavle se prikazuje u sceni silaska Sv. Duha na apostole, iako je on posle ovog događaja postao hrišćanin itd.), pravoslavna ikonografija želi da ih prikaže kako će oni izgledati u budućem Carstvu Božijem. (Za realizaciju ove teme treba koristiti studiju: S. Skliris, Od portreta do ikone, u "Besedi", Novi Sad 1993.)

ISLAMSKA VJERONAUKA (ILMUDIN)

Cilj nastave islamska vjeronauka (ilmudin) u osnovnom obrazovanju i vaspitanju je da pruži učeniku osnovni vjernički pogled na svet, sa posebnim naglaskom na vjernički praktični deo, a takođe i budući vječni život.

Cilj nastave islamski vjeronauk u osmom razredu jeste da učenike upozna sa osnovnim postulatima (temeljnim dužnostima) vjere islama, te da učenike upozna sa važnošću i sadržajem namaza (molitve) i njegovom ulogom u životu svakog pojedinca i zajednice u cjelini.

To znači da djeca na način primjeren njihovom uzrastu upoznaju vlastitu vjeru u njenoj duhovnoj, moralnoj, socijalnoj, misionarskoj i drugim dimenzijama.

Izlaganje vjerskog viđenja i postojanja sveta obavlja se u otvorenom i tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i teorijama.

Način pristupa je islamsko viđenje koje obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i vjersko obrazovanje.

Zadaci nastave islamske vjeronauke (ilmudin)

- poznavanje osnovnih principa vjere islama;

- poznavanje vrijednosti molitve;

- poznavanje sastavnih dijelova molitve;

- upoznavanje međusobnih prava i dužnosti pojedinca i zajednice;

- razvijanje svijesti o Bogu kao Stvoritelju i odnos prema ljudima kao najsavršenijim božjim stvorenjima;

- razvijanje sposobnosti (na način primjeren uzrastu učenika) za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu postojanja čovjeka i svijeta, o ljudskoj slobodi, životu u zajednici, smrti, odnosu s prirodom koja nas okružuje, kao i za razmišljanje o tim pitanjima u svijetlu vjere islama;

- razvijanje sposobnosti za odgovorno oblikovanje zajedničkog života sa drugima, za nalaženje ravnoteže između vlastite ličnosti i zajednice, za ostvarivanje susreta sa svijetom (sa ljudima različitih kultura, religija, pogleda na svijet, s društvom, prirodom) i s Bogom, u izgrađivanje uvjerenja da je čovekov život na ovom svijetu samo priprema za vječnost, da su svi stvoreni da budu sudionici vječnog života, da se iz te perspektive, kod učenika razvija sposobnost razumijevanja, preispitivanja i vrijednovanja vlastitog odnosa prema drugom čovjeku kao božjem stvorenju i izgradi spremnost za pokajanje.

Redni
broj
teme

Nastavna tema

Čas pripremanja

Čas obrade novog gradiva

Čas ponavljanja

Čas povezivanja pređenog gradiva

Čas proveravanja

Svega

1.

Uvod - temelji islama (šerijata)
- šehadet

1

-

-

-

-

1

2.

Objavljene knjige

-

1

-

-

-

1

3.

Osobenosti kur‘ana kao božije objave čovečanstvu

-

4

-

1

1

6

4.

Hadis - sunnet, praksa božijeg poslanika

-

2

-

-

1

3

5.

Allahova svojstva

-

1

-

-

-

1

6.

Obaveze punoletnih muslimana

-

1

-

1

1

3

7.

Muslimanski pravci

-

1

-

1

-

2

8.

Tesavuf, šiizam

-

1

-

1

-

2

9.

Islamski bonton

-

5

1

1

1

8

10.

Prva četvorica halifa

-

1

-

1

-

2

11.

Velikani islama

-

1

-

1

-

2

12.

Islam i muslimani u našoj zemlji

-

1

-

-

1

2

13.

Islam i savremeni svet

-

1

-

-

-

1

 

SVE UKUPNO

1

20

1

7

5

34

 

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

 

LEGENDA

 

Tip časa

PRI

Pripremanje i uvođenje učenika u predmet ili temu

ONG

Obrada novog gradiva

PON

Ponavljanje nastavnih sadržaja

POV

povezivanje nastavnih sadržaja

PRO

Proveravanje i ocenjivanje znanja učenika

 

Oblik rada

FRO

Frontalni rad

GRU

Grupni rad

TAN

Rad u parovima

IND

Individualni rad

 

Nastavne metode

IZL

Usmeno izlaganje

RAZ

Razgovor

TEK

Rad sa tekstom

DEM

Demonstracija

 

Nastavna sredstva

UDŽB

Upotreba udžbenika

LIT

Teološka literatura

NEP

Neposredna stvarnost

FIL

Filmovi i televizijske emisije

 

SADRŽAJI PROGRAMA

 

Redni
broj
teme

Redni
broj
časa

Nastavna jedinica

Tip časa

Oblik rada

Nastavne metode

Nastavna sredstva

Napomena

1.

1.

UVOD - TEMELJI ISLAMA (ŠERIJATA) - ŠEHADET

Pojam šerijata, osnove

PRI

FRO

RAZ

LIT

 

2.

2.

 

Tevrat, Zebur, Indžil, Kur‘an

ONG

FRO

RAZ

UDŽB

 

3.

3.

OSOBENOSTI KUR‘ANA KAO BOŽIJE OBJAVE ČOVEČANSTVU

Mu‘džize (čuda) Kur‘ana

ONG

FRO

IZL

UDŽB

 

4.

Važnost učenja Kur‘ana

ONG

FRO

RAZ

UDŽB

 

5.

Memorisanje Kur‘ana - hifz

ONG

GRU

RAZ

UDŽB

 

6.

Prevođenje Kur‘ana, prevodi u svetu i kod nas, kako čitati prevod

ONG

FRO

IZL

LIT

 

7.

Kur‘an i prethodne Božije Objave

POV

GRU

RAZ

UDŽB

 

8.

Utvrđivanje pređenog gradiva

PRO

IND

RAZ

UDŽB

 

4.

9.

HADIS - SUNNET, PRAKSA BOŽIJEG POSLANIKA

Hadis - pojam, Hadis kao temelj Šerijata; pojam Hadisa i sunneta

ONG

FRO

IZL

UDŽB

 

10.

Poznati muhadisi, prenosioci i sakupljači Hadisa; izučavanje Hadisa kod nas

ONG

FRO

IZL

UDŽB

 

11.

Utvrđivanje pređenog gradiva

PRO

IND

RAZ

UDŽB

 

5.

12.

ALLAHOVA SVOJSTVA

Vladar sudnjeg dana - dan polaganja računa

ONG

FRO

IZL

UDŽB

 

6.

13.

OBAVEZE PUNOLETNIH MUSLIMANA

Kelime-i-šehadet, namaz, ramazanski post, zekat i hadždž

ONG

FRO

RAZ

UDŽB

 

14.

Koliko izvršamo naše islamske obaveze?

POV

GRU

RAZ

UDŽB

 

15.

Utvrđivanje pređenog gradiva

PRO

GRU

RAZ

UDŽB

 

7.

16.

 

 

ONG

FRO

RAZ

UDŽB

 

17.

hanefijski mezheb - Ebu Hanifa kao sunijski učenjak

POV

FRO

RAZ

LIT

 

8.

18.

TESAVUF, ŠIIZAM

Pojam tesavufa i šiizma; sekte

ONG

FRO

RAZ

UDŽB

 

19.

Šiizam i Ehli sunnet vel džema‘at

POV

FRO

RAZ

LIT

 

9.

20.

ISLAMSKI BONTON - AHLAK

Čuvanje zdravlja i života
- duvan, alkohol, droge, higijena

ONG

GRU

RAZ

UDŽB

 

21.

Odnos prema prirodi i životnoj sredini

ONG

GRU

RAZ

UDŽB

 

22.

Odnos prema ljudima - prijateljstvo

ONG

GRU

RAZ

UDŽB

 

23.

Odnosi između muškarca i žene - brak;
Islam protiv prostitucije

ONG

GRU

RAZ

UDŽB

 

24.

Pohvalne i ružne osobine u ljudskom ponašanju

ONG

TAN

RAZ

NEP

 

25.

Kakav je naš ahlak?

PON

GRU

RAZ

NEP

 

26.

Pojam ahlaka i edeba u temeljima Islama - Kur‘anu i sunnetu

POV

GRU

RAZ

UDŽB

 

27.

Utvrđivanje pređenog gradiva

PRO

IND

RAZ

UDŽB

 

10.

28.

PRVA ČETVORICA HALIFA

Hulefa-i-rašidin pravedni vladari Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija r.a.

ONG

FRO

IZL

UDŽB

 

 

29.

Prva četvorica halifa kao primer u Islamu

POV

FRO

RAZ

LIT

 

11.

30.

VELIKANI ISLAMA

Velikani Islama, uloga u očuvanju originalnosti Islama i razvoju islamske misli

ONG

FRO

IZL

FIL

 

31.

Naši uzori u praktikovanju Islama

POV

FRO

RAZ

LIT

 

12.

32.

ISLAM I MUSLIMANI U NAŠOJ ZEMLJI

Islam u našoj zemlji - koreni; Islam i Muslimani danas

ONG

FRO

RAZ

LIT

 

33.

Velikani Islama iz naših krajeva

POV

GRU

RAZ

NEP

 

13.

34.

ISLAM I SAVREMENI SVET

Islam i nauka, budućnost Islama

ONG

FRO

RAZ

UDŽB

 

 

KATOLIČKI VJERONAUK

Cilj nastave vjeronauka je temeljito obraditi apostolsko vjerovanje kao utvrđivanje cjelokupnog osmogodišnjeg vjeronauka. Nastavne jedinice slijede vjerske istine unutarnjom dinamikom ali potpuno drugačijom metodom koja odgovara ovom kritičkom uzrastu i dinamičkom životu mladih. Makar se čini da je sadržajno ponavljanje, ipak je potpuna novost u tome što se pred svakom novom vjerskom istinom se nastoji postići zauzimanje stava prema onome što se vjerom ispovijeda. Želimo biti u skladu i sa župskom katehezom koja ovom godinom priprema učenike za sakrament punoljetnosti.

Dakle, misao vodilja nastave vjeronauka osmog razreda osnovne škole je utvrditi vjeru nad Apostolskim vjerovanjem i uputiti sada već mladoga čovjeka na put vjere koji sada prelazi u srednju školu i već se sam opredjeljuje. Želja je da ponese u život zaokruženu informaciju o svojoj vjeri ali i temeljna životna i moralna načela koja su itekako potrebna mladom čovjeku.

SADRŽAJI PROGRAMA

Snagom duha

Čovjek vjere

(Apostolsko vjerovanje)

1. Uvod

Upoznavanje učenika sa sadržajima programa katoličkog vjeronauka za osmi razred.

2. Čovjek koji traži istinu

Čovjek koji pita (Kako je divan ovaj svijet)

Čovjek istraživač (Kako je divan čovjek)

Odgovor religija (Znam da svaki čovjek traži Boga)

Odgovor vjere (Radostan sam što vjera daje odgovor na najvažnija pitanja)

U svjetlu Objave (Vjerujem da se Bog očituje u Svetom Pismu)

Judaizam i Islam u Objavi svetih Knjiga

Ponavljanje

3. Isus Krist koji objavljuje Boga i smisao čovjeka

Utjelovljeni Bog (Vjerujem u Isusa Krista)

Božji i ljudski život (Vjerujem u Boga-čovjeka)

Isus koji moli (Klanjam se Bogu)

Isus koji izvršuje volju svoga Oca (Slijedim Isusa)

Isus osniva zajednicu (Kako je dobro biti zajedno s braćom)

Za istim stolom s Isusom (Vjerujem u Isusovu prisutnost u Euharistiji)

"Poslušan do smrti" (Zahvalnost za otkupljenje)

Proslavljeni Isus (Vjerujem u uskrsnuće i život vječni)

Duh preporoditelj (Vjerujem u Duha Svetoga)

Kršćanske Crkve okupljene u nauci oko Isusa Krista

Ponavljanje

4. Mistično tijelo Kristovo - Crkva

Pracrkva (Vjerujem u jednu Crkvu)

Crkva koja krsti (Vjerujem u svetu Crkvu)

Misijska crkva (Vjerujem u Katoličku Crkvu)

Crkva u suvremenom svijetu (Vjerujem u Apostolsku crkvu)

Crkvenost u Pravoslavnom učenju

Crkvenost u učenju Reformacije

Ponavljanje

5. Kršćanski život kao svjedočenje istine

Život milosti (Upotrijebit ću sredstva milosti)

Izvori novoga života (Zahvalnost za krštenje)

Sakramenat punoljetnosti (Ispovjedi svoju vjeru)

Život u punoljetnosti (Živjet ću po svojoj vjeri)

Sakramenat pomirenja (Obratit ću se iskreno Bogu sa svojim grijesima)

U službi zajednice (Zahvalnost Bogu za svećenike)

U službi života (Brak ću započeti s Božjim blagoslovom)

Sakramenat utjehe (Bolesniku ću pozvati svećenika)

Novo nebo i nova zemlja (Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja)

Ekumenski i međureligijski dijalog, kao put vjerskog svjedočenja u društvu

Ponavljanje i sistematizacija

Utvrđivanje gradiva na koncu nastavne godine

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Vjerska pouka je zajedničko djelo katehete (vjeroučitelja) i katehizanata (vjeroučenika). Polazište je konkretna stvarnost - ovaj puta zapisana u Bibliji i Kompendiju Katekizma Katoličke Crkve. Iz doživljaja istraživanja i iskustva sa čitanja Biblije prelazi se na istine zapisane u Katekizmu. Ovakav način spoznaje ima vlastiti red: upoznavanje (obrada novih sadržaja), sređivanje (sistematizacija), ponavljanje, primjena i provjeravanje. To je makro struktura ovakvog načina spoznaje. Međutim, i ovi dijelovi imaju svoju mikro strukturu. Tako na primjer: način spoznaje posjeduje slijedeće stupnjeve: postavljanje cilja, motiviranje, obrada novih nastavnih sadržaja, učenje, induktivni i deduktivni zaključci, izravni i neizravni dokazi, formuliranje zapamćenih činjenica... Ili, sadržaj primjene ima ove dijelove: problem, postavljanje cilja, biblijski lik i istina iz ovoga ciklusa, zadaća, upoznavanje prilika i uvježbavanje. Kod spoznavanja treba imati pred očima fizionomiju grupe i pojedinaca, no u okviru sata pod kojim se obrađuju novi nastavni sadržaji vrši se primjena, ponavljanje i vrednovanje obrađenoga gradiva.

OPĆE NAPOMENE

Imajući na umu gore istaknuto, pojedini sat vjeronauka bi trebao izgledati ovako: kratko ponavljanje sadržaja prethodnog sata, i posebno osvjetljavanje onoga što će poslužiti kao temelj za aktualni sat. Nakon postavljanja cilja (što? i kako?), prelazi se na obradu novih nastavnih sadržaja (npr. kod osmog razreda, svaka vjerska istina), gdje se zapravo objašnjava učeniku da nam Bog govori ne samo u pouci nego i u primjerima života. To je osobito za mlade nadahnuće i želja za nasljedovanjem. Zaključci se mogu istaći na ploči. Nakon ovoga se već poznati sadržaji produbljuju, uče, tj. razgovara se o pomirenju (što, kako i zašto). Ovako usvojeno gradivo, u skladu sa odgojnim ciljem, mora naći svoju primjenu u životu učenika. Razgovara se zašto i kako treba zahvaliti Bogu za roditelje, braću i prijatelje. Osobito kako usvojiti načela i praksu života. Ovakva spoznaja i dječje iskustvo se oslanjaju na njegov doživljaj i na ponovljeni tekst Svetog Pisma i vjerskih istina koje će mu biti "svjetlo života" u daljnjem školovanju.

Prozivku i domaću zadaću obavimo u prikladno vrijeme.

EVANGELIČKO-LUTERANSKI VJERONAUK SLOVAČKE EVANGELIČKE CRKVE A.V.

Opšti ciljevi nastavnog plana i programa za osmi razred

Otkrivati važnost traganja za dubljim poznavanjem vere, koja nije od nas, već dolazi od Boga.

Podsticati veru, kojom učenik dolazi u lični odnos s Bogom.

Upoznati i otkriti Isusa Hrista koji nam otkriva tajnu Boga i čoveka.

Otkrivati lepotu Božije slike o čoveku, Božiji poziv na slobodu i zloupotrebu iste, zlo razdora među ljudima i Božiju dobrotu koja pobeđuje zlo.

Usmeravati učenike ka veri u Isusa Hrista, koji je u nama prisutan upravo delovanjem Svetoga Duha.

Pronaći odgovore u Bibliji: šta je čovek u Božijim očima i za šta je preodređen.

Izgraditi kod učenika svest o tome, da je prema Bibliji rad značajna i korisna aktivnost.

Polazne tačke verske nastave za osmi razred

Polazna tačka verske nastave u osmom razredu osnovne škole jeste podsticanje vere kojom učenici ulaze u lični odnos sa Bogom - vere koja ne zavisi od obrazovanja, karakterne osobine, nije od nas ni u nama, već je ona dar Božiji (po principu naše Crkve: sola gratia! spasenje je dar Božije milosti, koji se može prisvojiti samo verom). Dobra dela, odnosno život u veri, su plodovi koji sazrevaju u veri. Ko za Bogom iskreno traga, nalazi u veri smisao i cilj svog života.

Svrha evangeličke verske nastave u osmom razredu jeste da učenici, otkrivajući iskustvo traganja za spoznajom i ostvarenjem konačnog smisla ličnog i zajedničkog života, upoznaju, dožive i prihvate da je Bog stvoritelj i dovršitelj kako sveta tako i našeg života. Bog i nas poziva da budemo njegovi aktivni partneri u ostvarivanju konačnog životnog smisla.

SADRŽAJI PROGRAMA

Gradivo verske nastave Slovačke evangeličke a. v. crkve za osmi razred osnovne škole sastoji se od osnovne teme: VERA I ŽIVOT, odnosno od osam nastavnih celina:

1.

Posebni cilj:

- podsticati veru kojom učenik ulazi u lični odnos sa Bogom.

Učenik će:

- saznati zašto je Biblija Knjiga života,

- umeti kako da čita i koristi Bibliju,

- upoznati i umeti kako koristiti druga pomagala pri čitanju Biblije,

- shvatiti da je molitva ključ za čitanje Biblije,

- obogatiti svoje znanje o drugim značajnim izvorima naše veroispovesti,

- biti u stanju da pesmom i molitvom hvali Gospoda.

2.

Posebni cilj:

- izgrađivati stav religioznosti i lične vere pred Bogom, koji tu veru čoveku daruje.

Učenik će:

- naučiti da je postojanje Boga premisa, koja se ne mora dokazivati,

- upoznati razloge za postojanje Boga,

- razaznati kakve su osobine Boga,

- spoznati šta je Bog u svojoj suštini,

- spoznati da Bog ima moć da menja ljude.

3.

Posebni cilj:

- upoznati Isusa Hrista koji nam otkriva tajnu Boga i čoveka, koji je hodao zemljom čineći dobro i koji poziva svoje učenike da ga u tome slede i prate.

Učenik će:

- pomoću vere zauzeti stav prema Isusu Hristu,

- učiti od Isusa kao Učitelja slušajući i čitajući NJegove reči,

- saznati poreklo Isusove mudrosti, njegov stav prema Zavetu,

- imati sigurnost spasenja koju će prepoznati u veri u Isusa Hrista,

- videti mogućnost i slediti Isusa Hrista kao savršeni uzor.

4.

Posebni cilj:

- usmeravati učenike ka veri u Isusa Hrista, koji je u nama prisutan upravo delovanjem Svetoga Duha.

Učenik će:

- shvatiti da je Bog zajednica ličnosti: Oca, Sina i Svetoga Duha,

- shvatiti da Sveti Duh sjedinjuje ljude u Božjoj ljubavi,

- saznati da je Sveti Duh naš Pomagač, da je Duh ljubavi, na kojoj se gradi zajedništvo u crkvi,

- shvatiti da nam se Božja Trojica pokazala kao Otac nad nama, Sin za nas i Duh Sveti u nama.

5.

Posebni cilj:

- Otkrivati istinu o čoveku: šta je čovek, kakvo je njegovo određenje i kamo vodi njegov život. Odgovore tražiti u Knjizi života - Bibliji.

Učenik će:

- pronalaziti odgovore o smislu života,

- shvatiti da samo Biblija čoveku daje pravu predstavu o sebi,

- shvatiti da uloga čoveka jeste da živi kao Božje dete,

- shvatiti da Bog gleda na čoveka kroz lik Isusa Hrista,

- pronaći osnovni cilj zemaljskog života: nagradu večnog života u kraljevstvu nebeskom,

- shvatiti da nam Bog pomaže da se snalazimo u životu.

6.

Posebni cilj:

- Izgraditi kod učenika svest o tom, da je prema Bibliji rad značajna i korisna aktivnost.

Učenik će:

- saznati da Sveto pismo rad posmatra kao potrebnu i korisnu aktivnost,

- shvatiti da molitva doprinosi osećanju zadovoljstva u radu,

- spoznati da rad treba adekvatno nagraditi,

- shvatiti da Bog na rasipanje slobodnog vremena gleda kao na greh.

7.

Posebni ciljevi:

- Usmeravati shvatanje učenika da deo patnji pravednih podrazumeva se kao Bogom upravljani ispit čovekove vere.

Učenik će:

- shvatiti da Bog kažnjava ljude za javne i prikrivene, za svesne i nesvesne grehe,

- shvatiti da greh ugrožava i skraćuje život čoveka i da prouzrokuje mnoge patnje na zemlji,

- spoznati da Bog ne želi naš nestanak, već nam daje večni život.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Na ovom uzrastu u odnosu na prošlo, događa se još jače distanciranje učenika od autoriteta odraslih. Zato je i nužno da odrasli (roditelji, veroučitelji i ostali) pristupaju sa učenicima kao partneri. Kvalitetnom komunikacijom sa učenicima rešavaju se njihova lična i druga pitanja sa puno razumevanja i strpljenja. Učenici ovog uzrasta ne primaju nametnuta rešenja, nego traže da i oni solidarno i odgovorno učestvuju u rešavanju i donošenju odluka o sebi.

U verskom vaspitanju ovog uzrasta treba uvažavati učeničke sposobnosti formalne logike i apstrakcije i probuđenog interesa mladih za temeljna pitanja života kao što su postanak sveta, smisao ljudskog života i postojanja. Njih već sada zanimaju teoretska i praktična "filozofska" i "teološka" pitanja koja se odnose na njihov konkretni život. Pokazuju poseban interes i motivaciju za upoznavanje starozavetnih i novozavetnih ličnosti i likova koji su se odlikovali herojskim vrlinama i delima i koji su ostvarili uspešan život. Ličnost Isusa Hrista njegove reči i delo su za njih prvorazredan identifikacioni model. Učenici traže objektivnu i argumentovanu informaciju o svetu koji ih okružuje.

Aktivan i kreativan zajednički rad učenika i veroučitelja u nastavi veronauke pravi je put za postizanje versko-vaspitnih ciljeva u ovom godištu.

Literatura za nastavu

Za ostvarivanje programa Slovačke evangeličke a.v. Crkve u osmom razredu treba koristiti sledeću literaturu:

- Biblija - Stari i Novi Zavet

- Samuel Mišiak, Ján Lacko a kol.: Viera a život, učebnica evanjelického a.v. náboženstva pre 8. ročník základných škôl.

- Jaroslav Kušnir, Darina Kušnirová: Viem komu som uveril, učebnica evanjelického a.v. náboženstva pre 9. ročník základných škôl.

REFORMATSKA HRIŠĆANSKA CRKVA U SRBIJI

Cilj nastave verskog vaspitanja Reformatske hrišćanske crkve jeste vrednovanje verskih i socijalnih datosti u hrišćanstvu i ljudskoj zajednici sa naglaskom na odgovornom stvaranju boljeg sveta. Mlade vodimo onim stavovima i istinama koje naučava Katehizam katoličke crkve.

Zadaci nastave verskog vaspitanja Reformatske hrišćanske crkve jesu: da misao vodilja verske nastave jeste izgradnja kompletne i odgovorne osobe u odnosu prema sebi, prema vjerskim vrednotama, prema drugim ljudima i konačno da se oseća pozvanim da te vrednote ne samo spoznaje i govori nego i potvrđuje životom.

SADRŽAJI PROGRAMA

 

 

Tema

Glavni citat

Podela

Aplikacija

Pevanje

1.

Opšti uvod, osnovi gradiva

 

 

 

 

2.

Opšta - praktična pitanja iz crkvenih delatnosti - života

 

 

 

 

3.

Crkvena eparhija

I Sol. 5, 21-22

Sveštenstvo
Staratelji - ekonom

Dužnosnici crkvene eparhije

Himna
344

4.

Crkvena opština

I Sol. 5, 19-20

Sveštenik
Startatelj - ekonom
Presbiteri

Dužnosnici crkvene opštine

Himna
152

5.

Reformatska Hrišćanska Crkva (Mađara u Srbiji) I deo

Mat. 6, 19

Crkvena hierarhija
Uprava- Crkvena vlast

 

 

6.

Reformatska Hrišćanska Crkva (Mađara u Srbiji) II deo

Mat. 6, 20

Sinod
Crkveni sabor
Eparhijska uprava

 

Psalm
XXV

7.

Obeležja Reformatske Crkve

Otkr. 2, 10/b

Grb
Slogan

Božje jagnje sa stegom
Hristos pobeđuje

Psalm
LXXVII

8.

Ponavljanje

 

 

 

 

9.

Ponavljanje

 

 

 

 

10.

Žitije Apostola Pavla I deo

II Kor. 5, 10

Biografski podaci
Preobraćenje

Pavlova prosvjedočenja

Himna
399

11.

Žitije Apostola Pavla II deo

Ef. 5, 12

Učenja prosvjedočenja vere (jevanđelizacija)
Poslanice Pavlove

 

Psalm
XXXVI

12.

Pavlove misionarske putešestvije

Gal. 1, 3-4

Mala Asija i Balkan
Grčka
Makedonija
Rim

Stvaranje novih župa

Psalm
VI

13.

Ponavljanje

 

 

 

 

14.

Ponavljanje

 

 

 

 

15.

Reformatski pokret u Mađarskoj

II Kor 4, 6-7

Značaj
Rezultati
Značajniji reformatori

 

Himna
213

16.

Reformatski pokret u Slavoniji i Baranji

Psalm 23, 1-6

Značaj
Rezultati

 

Himna
359

17.

Reformatski pokret među južnim Slovenima

Psalm 27, 7

Slovenija (Primoš Trubar)
Značaj

 

Psalm
LXV

18.

Vreme crkvene renesanse
(Biblijski prevodi)

Rim. 10, 17

Karoli Gašpar
S. Molnar Albert

 

Himna
209

19.

Transilvanija i njegovi vladari

Rim. 8, 28

Značaj
Rezultati

 

Himna
428

20.

Mučeništva, robovanja na Galijama

II Kor. 4, 8-10

Prognanstva
Poniženja

40 propovednika

Himna
389

21.

Ponavljanje

 

 

 

 

22.

Ponavljanje

 

 

 

 

23.

Obnavljanje (Reformisanje) osavremenjavanje Božje službe
i propovedi

I Sol. 5, 17

Začetnici
Glavni predstavnici reformacija

ECCLESIA SEMPER REFORMARI DEBET

Himna
362

24.

Oblici dodatnih bogosluženja

Rim. 1, 16

Biblijski časovi
Diakonati
Nedeljna škola
Diaspore

 

Himna
393

25.

Ponavljanje

 

 

 

 

26.

Ponavljanje

 

 

 

 

27.

Misionarske delatnosti

Mat. 28, 18-20

 

 

Himna
280

28.

Svetske vere

II Kor. 13, 4

Podela
Osnovna učenja

 

Himna
411

29.

Hrišćanstvo

Isaije 41, 10

Protestanti
Neoprotestanti

Tolerancija i prihvatanje različitosti

Psalm
CL

30.

Istočno i zapadno hrišćanstvo

Gal. 3, 26

Podela
Osnovna učenja

Put ka ekumenizam

Himna
476

31-34.

Ponavljanje na kraju školske godine

 

 

 

 

Sledeći