Cilj i zadaci
Cilj nastave psihologije je da doprinese formiranju zrele, odgovorne, socijalizovane i asertivne osobe kao i podrška razvoju kompetencija značajnih za svakodnevni život i dalji profesionalni razvoj kroz sticanje funkcionalnih znanja o osnovnim karakteristikama psihičkog života i ponašanja čoveka, formiranje stavova i ovladavanje veštinama.
Zadaci nastave psihologije su da učenici:
- steknu osnovna znanjima o psihičkim procesima, osobinama, stanjima i njihovom manifestovanju u ponašanju;
- upoznaju organske osnove i društvene činioce psihičkog života;
- razumeju psihički život osobe kao celinu međusobno povezanih procesa, stanja i osobina;
- razumeju sopstvenu ličnost kao deo društva i sveta oko sebe, uvide značaj otvorenosti za promene i lično angažovanje za sopstveni razvoj i razvoj društva;
- budu samosvesniji, realističniji i odgovorniji prema sebi, drugim ljudima i životnoj sredini;
- ojačaju samosvest i razviju realističnu sliku o sebi, odgovornost prema sebi, drugim ljudima, i životnoj sredini;
- razumeju psihološke osnove međuljudskih odnosa, unaprede komunikacijske veštine, veštine konstruktivnog rešavanja konflikata, asertivnog ponašanja i empatije;
- upoznaju osnovne karakteristike i mogućnosti prevazilaženja frustracija i unutrašnjih konflikata, kao i potencijalnih razvojnih kriza u adolescentnom uzrastu;
- unaprede saradnju sa drugima, kao i sposobnosti za timski rad i negovanje socijalnih i emocionalnih odnosa;
- primenjuju stečena znanja i veštine pri donošenju odluka i rešavanju problema iz svakodnevnog života;
- unaprede sposobnosti za prikupljanje, analizu, organizaciju, kritičku procenu, primenu i prenošenje informacija relevantnih za psihički život čoveka;
- unaprede strategije i tehnike uspešnog učenja i razviju samoefikasnost i pozitivne stavove prema učenju i obrazovanju tokom celog života;
- unaprede sposobnost argumentacije sopstvenih stavova i kritičkog mišljenja;
- neguju intelektualnu radoznalost, moralno rasuđivanje i stvaralačko mišljenje;
- razumeju koncept mentalnog zdravlja i značaj prevencije, unaprede zdrave životne stilove i primenjuju ih svakodnevnom životu;
- razviju stavove i vrednosti značajne za život u savremenom multikulturalnom i demokratski uređenom društvu zasnovane na poštovanju ljudskih prava, toleranciji, solidarnosti, uvažavanju različitosti i rodne ravnopravnosti.
oba tipa gimnazije
(Prestalo da važi)
oba tipa gimnazije
(Prestalo da važi)
gimnazija prirodno-matematičkog smera
(2 časa nedeljno, 64 časa godišnje)
gimnazija opšteg tipa i gimnazija društveno-jezičkog smera
(3 časa nedeljno, 96 časova godišnje)
1. Određenje filozofije
- Ime i pojam filozofije; pobude za filozofsko istraživanje
- Osnovna filozofska pitanja i discipline (metafizika, gnoseologija, etika)
- Odnos filozofije i mita (religije, nauke i umetnosti)
2. Antička filozofija
- Prikaz problema antičke filozofije
- Pitanje prapočetka
- Problem bića, mnoštva i kretanja
- Značaj suprotnosti za tumačenje prirode
- Problem istine i privida
- Dijalektika i retorika
- Metafizičko određenje stvarnosti
- Vrlina i dobro
- Pitanje individualne sreće
3. Srednjovekovna filozofija
- Prikaz problema srednjovekovne filozofije
- Odnos vere i razuma
- Uloga filozofije u formiranju hrišćanskog učenja
- Problem univerzalija
4. Filozofija novog doba
- Prikaz problema novovekovne filozofije
- Problem metode (Novo shvatanje nauke)
- Problem supstancije
- Problem saznanja
- Načela razuma u pravu i politici
- Problem subjekta: od transcendentalnog ka apsolutnom subjektu
- Problem umne sinteze stvarnosti; priroda kao sistem uma
- Dijalektika
- Um i sloboda
5. Savremena filozofija
- Prikaz problema savremene filozofije
- Odnos prema nasleđu evropske racionalnosti
- Mesto logičke i jezičke analize u savremenoj filozofiji
- Problem egzistencije
- Specifičnost filozofskih metoda: hermeneutika i fenomenologija
- Odnos filozofskih i naučnih metoda
Razvijanju (povezanosti) znanja, veština, stavova i vrednosti kod učenika pogoduje tematsko i problemsko koncipiranje nastavnih sadržaja koje uspostavlja smisaone veze između pojmova, činjenica, procedura, kao i srodnih sadržaja iz različitih predmeta, i cilja na njihovu primenu u novim obrazovnim kontekstima. Nastava filozofije (logike) ima zadatak da doprinese razvoju opštih ključnih sposobnosti (posebno u oblasti tzv. kritičkog mišljenja), ali i da, povratno, posredstvom onih koje su stečene u drugim oblastima (a to su pre svega jezička, čitalačka, naučna, umetnička pismenost) unapredi opštu performansu učenika, podigne nivo njihove intelektualne i duhovne radoznalosti, osposobi ih da fenomene analiziraju iz perspektive različitih naučnih i umetničkih disciplina i da znanja i stavova sintetizuju u koherentan pogled na svet.
Sadržaji u okviru nastavnih tema nisu detaljno razrađeni kako bi se nastavnicima ostavila sloboda da ih koncipiraju na različite načine, pri tom konsultujući i druge udžbenike i priručnike, kao i materijal koji je dostupan preko interneta.
U realizaciji programa za treći razred, umesto puke analize istinosnih funkcija pomoću tablica, poželjno je u korelaciji sa nastavom matematike produbiti razumevanje implikacije, značaja i upotrebe logičkog računa, a posebno tehnike svođenja na apsurd (ne samo kod dokazivanja tautologija, već i pravila silogističkih figura) na koju se često oslanjaju i filozofski dokazi. Zadatak ne samo ovog dela programa je da pruži jasan logički okvir procedurama koje učenici koriste u nastavi prirodnih nauka i posebno matematike (gde je i u programu za treći razred stavljen akcenat na aksiomatiku, matematičku indukciju, dokaz iz hipoteze itd.). Preporučuje se da vežbanja u dedukciji obuhvate rešavanje zanimljivih logičkih problema, a da se primeni pravila zaključivanja, umesto pukoj teoriji, posveti više pažnje i tome prilagodi planirani fond časova. Tako se praktikovanje neposrednog zaključivanja i njegovo povezivanje sa posrednim može izvoditi kroz redukciju modusa silogizma, na način kako je to učinjeno u Uvodu u logiku i naučni metod Koena i Nejgela, priručniku koji ujedno može da posluži i za izlaganje opštih karakteristika naučnog i drugih vrsta (sa)znanja iz uvodne teme u metodologiji istraživanja. Određeni epistemološki sadržaji (vrste svedočanstva, evidencija, kritičko-racionalna osnova za prihvatanje istine i različita shvatanja istine), iako konceptualno pripadaju drugoj temi, smešteni su u okvir metodologije jer ih je osmišljenije izlagati u kontekstu uvođenja u strukturu naučnog saznanja. Nastavne jedinice navedene u zagradama (u metodološkom delu) ponuđene su kao fakultativne, uz mogućnost da ih nastavnici zamene onima koje bi bile bliže njihovom interesovanju i interesovanju učenika.
Ilustrovanje formalnologičkih i grešaka u dokazu, čije prepoznavanje je važan praktički cilj nastave, predstavlja pogodan projektni zadatak za učenike - oni primere mogu pronaći na internetu, a naročito kritički osluškujući medije i svakodnevnu komunikaciju.
Upoznavanje sa istorijskim razvojem i podelom logike, sa odnosom logike, filozofije i nauke, a pogotovo njenim značajem, ima više efekta kao uvođenje u nastavu filozofije u narednom razredu nego kao uvod u izučavanje same logike, kada bi učenike mogla opteretiti velika količina podataka i novih pojmova kojima su u stanju da ovladaju samo prividno i na spoljašnji način. Ove partije su ostavljene za samu završnicu programa trećeg razreda, pošto se njihovo stvarno razumevanje može očekivati tek kada se usvoje određena znanja iz logike i opšte metodologije.
Srž nastave filozofije u četvrtom razredu treba da čini obezbeđivanje kreativnog, individualnog i fleksibilnog pristupa problemima filozofije u živoj razmeni između nastavnika i učenika. Uvođenje u filozofiju preko istorije filozofije ne može teći linearno i jednoznačno, jer bi robovalo hronologiji na uštrb traženja smisaonih veza u izlaganju i razumevanju filozofske problematike. Otuda su sadržaji predviđeni programom grupisani u teme koje odgovaraju problemskim celinama kako bi se koncentrisano i svestrano istraživali.
Potrebno je predvideti srazmerno veći broj časova za savlađivanje karakterističnih problema antičke filozofije, kada se zapravo odvija i postepeno uvođenje učenika u filozofska pitanja, terminologiju i način mišljenja. Odnos filozofije prema religiji, nauci i umetnosti umesnije je obrađivati u konkretnom epohalnom kontekstu srednjovekovne odnosno novovekovne filozofije, a ne u uvodnim partijama.
Računajući sa gotovo izvesnim teškoćama koje učenici mogu imati u razumevanju ezoterične problematike i jezika pojedinih pravaca u savremenoj filozofiji, preporučuje se da njihovo upoznavanje bude stvar izbora i dogovora učenika i nastavnika, a da se kao obavezni obrade samo oni konceptualni sklopovi koji su na duži rok i karakteristično odredili misaoni okvir u kome filozofija korespondira sa izazovima naše epohe: 1) logički pozitivizam i analitička filozofija preko relevantnih predstavnika, 2) voluntarizam (Niče i Šopenhauer), 3) linija: fenomenologija (Huserl) - filozofija egzistencije (Kjerkegor, Jaspers, Hajdeger, Sartr) - filozofska hermeneutika.
Rasterećenje programa od suvišne faktografije treba da se ogleda i u selekciji sadržaja koje nude udžbenici i osposobljavanju učenika da ih čitaju prateći problemske veze. Ovde su nastavnici pozvani da koriste tekst - analizu i različite aktivne, participativne i kooperativne metode obučavanja u veštini artikulisanja filozofskih problema i načina njihovog rešavanja.
Naime, ostvarenju cilja i zadataka obrazovanja u filozofiji može voditi samo nastava u kojoj je naglasak na problemskom pristupu, samostalnim i timskim istraživačkim zadacima koji osposobljavaju učenike za izgradnju vlastitih strategija učenja i kritičko korišćenje različitih izvora i sredstava informisanja, u kojoj se lako i često pokreće razgovor ili rasprava, razmenjuju uvidi i integrišu svakodnevna iskustva, učenici podstiču da koriste znanja stečena i van škole, uvažavaju individualne razlike u načinu učenja i brzini napredovanja, izborom tema prate i razvijaju njihova interesovanja i pruža pomoć u profesionalnoj orijentaciji.
Ocenjuju se nivoi postignuća u svim znanjima, umenjima, sposobnostima i veštinama navedenim u ciljevima i zadacima izučavanja predmeta, raznovrsnim metodama i instrumentima, tokom svih časova, a ne samo onih namenjenih utvrđivanju ili sistematizaciji, kako bi ocena uistinu imala informativnu, motivacionu i orijentacionu ulogu kada je u pitanju napredovanje učenika.
Vrednuju se celoviti pismeni i usmeni odgovori na postavljena pitanja, ali i aktivnost koju učenici ispoljavaju na času, pre svega spremnost na saradnju i intelektualnu razmenu u diskusiji sa drugima, kućna priprema za najavljenu temu časa (npr. upoznavanje sa tekstualnim materijalom, obrada ponuđenih asimilacionih tabela, sastavljanje liste ključnih pojmova i sl.), doprinos vlastitom usavršavanju kroz dodatno čitanje preporučene literature, lično istraživanje i prikupljanje relevantnog materijala, samostalna ili timska priprema i prezentovanje projektnih zadataka. Oceni doprinose i ispoljena spremnost da se savladaju ključni zadaci predmeta, iskazano intelektualno interesovanje za probleme filozofije (logike), kao i sposobnost da se znanja, veštine i stavovi usvajaju i razvijaju u integraciji sa njihovim ovladavanjem u drugim nastavnim predmetima. Pored redovne usmene razmene, preporučuje se uključivanje pisanih radova/eseja i testova u sistematizacije gradiva sa ciljem da svi učenici (pod jednakim okolnostima i u istom trenutku) demonstriraju poznavanje zaokruženih tematskih celina, nivo sposobnosti da primene metaznanja i naučene tehnike filozofske/logičke analize, evaluiraju ponuđeni materijal, artikulišu određenu filozofsku (ili ličnu) poziciju i samostalno se (efektivno) izraze.
Više nivoe postignuća (prikupljanje i obradu materijala, kreativnu prezentaciju i fluentno izlaganje) učenici pokazuju u projektnim radovima koje kao pojedinci ili u timu pripremaju na izabranu temu.
Pokretanje rasprava (ili učešće u njima) važan je deo usavršavanja logičkih sposobnosti i razvijanja (artikulacije i odbrane) ličnih ili kolektivnih vrednosnih stavova, ali i učenja kako da se tolerišu tuđi. Iako te kompetencije nisu ciljno i sistematski razvijane tokom školovanja, njihovo uključivanje u postignuća koja treba ocenjivati svakako će fokusirati pažnju nastavnika i učenika na ovaj ključni segment u transferu filozofskih znanja na vannastavne kontekste. Shodno tome, treba podsticati učenikovo sudelovanje u prigodnim diskusijama, debatama, razjašnjenjima, analizama tekstualnih predložaka, logičkim obradama ključnih pojmova i koncepata, formulaciji pitanja i problema kao zadataka časa, ili različitim formama prezentacije.
gimnazija društveno-jezičkog smera i gimnazija opšteg tipa
(Prestalo da važi)
gimnazija prirodno-matematičkog smera
(Prestalo da važi)
gimnazija društveno-jezičkog smera
(Prestalo da važi)
gimnazija prirodno-matematičkog smera
(Prestalo da važi)
gimnazija opšteg tipa
(2 časa nedeljno, 64 časa godišnje)
SADRŽAJI PROGRAMA
I tema: EVROPA I SVET U DRUGOJ POLOVINI XIX I POČETKOM XX VEKA
- Nova slika Evrope posle ujedinjenja Italije i Nemačke: nove i stare sile i njihova borba za politički, diplomatski i ekonomski prestiž
- Berlinski kongres i preoblikovanje jugoistočne Evrope
- Vreme napetosti (politika, borba za kolonije, privredna i vojna konkurencija, političke ideje - liberalizam, radikalizam, nacionalizam, socijaldemokratija, komunizam…)
- "Lepa epoha": kultura, nauka, tehnološki napredak, prosveta
II tema: NEZAVISNE DRŽAVE SRBIJA I CRNA GORA
- Srbija između Austrougarske i Rusije (1878-1903)
- Politički, privredni i kulturno-prosvetni razvoj u Srbiji (1903-1914)
- Crna Gora od 1878. do 1914.
- Srbija i Crna Gora i srpski narod u Austrougarskoj i Osmanskom carstvu
- Balkanski ratovi (1912-1913)
III tema: PRVI SVETSKI RAT
"Veliki rat"
- Evropa na putu ka ratu (politika, privreda, nauka, kultura i obrazovanje)
- Savezništva i frontovi
- Hronologija ratnih dejstava
- Svakodnevni život u ratu
- Revolucije u Rusiji
- Ratno angažovanje SAD
Srbija u "Velikom ratu"
- Srbija uoči Prvog svetskog rata
- Srbija i savezničke sile
- Hronologija ratnih dejstava (najvažnije bitke, povlačenje preko Albanije, okupacija i teror, ustaničke borbe, Solunski front, unutrašnjepolitički sukobi, oslobođenje)
- Svakodnevni život u ratu
- Srbija i jugoslovenska ideja (od Niške do Ženevske deklaracije)
- Posledice rata
IV tema: EVROPA I SVET IZMEĐU SVETSKIH RATOVA
- Posledice "Velikog rata" (nestanak carstava i stvaranje novih država, Mirovna konferencija u Parizu, Liga naroda, kriza demokratije i pojava totalitarnih ideja)
- Velika ekonomska kriza i njene posledice
- Kultura, nauka i prosveta
- Liberalne demokratije (SAD, Velika Britanija, Francuska…)
- Sovjetska Rusija
- Fašizam i nacionalsocijalizam (Italija, Nemačka, građanski rat u Španiji)
- Svet na putu ka novom ratu (rušenje "versajskog poretka", anšlus Austrije, Minhenski sporazum, pakt Molotov-Ribentrop)
V tema: JUGOSLOVENSKA KRALJEVINA
- Nova država (ujedinjenje, prostor i društvo, granice, okruženje, saveznici i protivnici)
- Državno, društveno i političko uređenje (1918-1929)
- Lični režim kralja Aleksandra i ideologija integralnog jugoslovenstva (1929-1935)
- Politički i nacionalni sukobi (1935-1939)
- Međunarodni položaj i spoljna politika (1918-1939)
- Ekonomski i kulturno-prosvetni razvoj jugoslovenske države (1918-1941)
- Jugoslavija u vreme izbijanja Drugog svetskog rata: preuređenje države i promena međunarodnog položaja (1939-1941)
VI tema: DRUGI SVETSKI RAT
Svet u Drugom svetskom ratu
- Savezništva i frontovi
- Hronologija ratnih dejstava i prelomni događaji (1939-1945)
- Promena granica i okupacioni sistemi
- Rasizam, genocid i holokaust
- Kraj rata i njegove posledice
- Svakodnevni život u ratu
Jugoslavija u Drugom svetskom ratu
- Od diplomatskog pritiska do rata (međunarodna diplomatska kriza, borba za jugoslovenski prostor i vrhunac krize 25. i 27. mart 1941)
- Vojni poraz (Aprilski rat, kapitulacija i rasparčavanje, NDH)
- Okupacija (okupacioni sistemi, represivna politika, genocid i teror)
- Otpori okupaciji i fašizmu (ustanci, antiokupacione snage srpskog građanstva; suprotstavljeni nacionalni, vojni i politički pokreti)
- Hronologija ratnih dejstava (jugoslovensko ratište u kontekstu svetskog rata)
- Ideološki koncepti i uređenje buduće države (srpsko-hrvatski spor u emigraciji, AVNOJ, nacionalna politika Ravnogorskog pokreta, Druga prizrenska liga)
- Jugoslavija i Balkan u odnosima i planovima velikih sila
- Kraj rata i njegove posledice
- Svakodnevni život u ratu
VII tema: SVET POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA
Posleratni svet i njegove suprotnosti
- Od ratnog savezništva do Hladnog rata
- Blokovska podela, ekonomske i političke integracije
- Treći svet i dekolonizacija
- Politički, privredni, društveni, kulturni i naučni razvoj
- Svet u savremenom dobu (raspad SSSR, nestanak Istočnog bloka, EU, globalizacija, naučno-tehnološka revolucija)
Jugoslavija posle Drugog svetskog rata
- Unutrašnjepolitički odnosi i spoljnopolitički položaj (1945-1948)
- Jugoslavija između Istoka i Zapada: u potrazi za novom spoljnopolitičkom i unutrašnjepolitičkom orijentacijom
- Politički, privredni, društveni i kulturni razvoj
- Nestanak jugoslovenske države
- Srpska država u savremenom dobu
gimnazija društveno-jezičkog smera
(3 časa nedeljno, 96 časova godišnje)
SADRŽAJI PROGRAMA
I tema: EVROPA I SVET U DRUGOJ POLOVINI XIX I POČETKOM XX VEKA
- Nova slika Evrope posle ujedinjenja Italije i Nemačke: nove i stare sile i njihova borba za politički, diplomatski i ekonomski prestiž
- Berlinski kongres i preoblikovanje jugoistočne Evrope
- Vreme napetosti (politika, borba za kolonije, privredna i vojna konkurencija, političke ideje - liberalizam, radikalizam, nacionalizam, socijaldemokratija, komunizam…)
- "Lepa epoha": kultura, nauka, tehnološki napredak, prosveta
II tema: NEZAVISNE DRŽAVE SRBIJA I CRNA GORA
- Srbija između Austrougarske i Rusije (1878-1903)
- Politički, privredni i kulturno-prosvetni razvoj u Srbiji (1903-1914)
- Crna Gora od 1878. do 1914.
- Srbija i Crna Gora i srpski narod u Austrougarskoj i Osmanskom carstvu
- Balkanski ratovi (1912-1913)
III tema: PRVI SVETSKI RAT
"Veliki rat"
- Evropa na putu ka ratu (politika, privreda, nauka, kultura i obrazovanje)
- Savezništva i frontovi
- Hronologija ratnih dejstava
- Svakodnevni život u ratu
- Revolucije u Rusiji
- Ratno angažovanje SAD
Srbija u "Velikom ratu"
- Srbija uoči Prvog svetskog rata
- Srbija i savezničke sile
- Hronologija ratnih dejstava (najvažnije bitke, povlačenje preko Albanije, okupacija i teror, ustaničke borbe, Solunski front, unutrašnjepolitički sukobi, oslobođenje)
- Svakodnevni život u ratu
- Srbija i jugoslovenska ideja (od Niške do Ženevske deklaracije)
- Posledice rata
IV tema: EVROPA I SVET IZMEĐU SVETSKIH RATOVA
- Posledice Velikog rata (nestanak carstava i stvaranje novih država, Mirovna konferencija u Parizu, Liga naroda, kriza demokratije i pojava totalitarnih ideja)
- Velika ekonomska kriza i njene posledice
- Kultura, nauka i prosveta
- Liberalne demokratije (SAD, Velika Britanija, Francuska…)
- Sovjetska Rusija
- Fašizam i nacionalsocijalizam (Italija, Nemačka, građanski rat u Španiji)
- Svet na putu ka novom ratu (rušenje "versajskog poretka", anšlus Austrije, Minhenski sporazum, pakt Molotov-Ribentrop)
V tema: JUGOSLOVENSKA KRALJEVINA
- Nova država (ujedinjenje, prostor i društvo, granice, okruženje, saveznici i protivnici)
- Državno, društveno i političko uređenje (1918-1929)
- Lični režim kralja Aleksandra i ideologija integralnog jugoslovenstva (1929-1935)
- Politički i nacionalni sukobi (1935-1939)
- Međunarodni položaj i spoljna politika (1918-1939)
- Ekonomski i kulturno-prosvetni razvoj jugoslovenske države (1918-1941)
- Jugoslavija u vreme izbijanja Drugog svetskog rata: preuređenje države i promena međunarodnog položaja (1939-1941)
VI tema: DRUGI SVETSKI RAT
Svet u Drugom svetskom ratu
- Savezništva i frontovi
- Hronologija ratnih dejstava i prelomni događaji (1939-1945)
- Promena granica i okupacioni sistemi
- Rasizam, genocid i holokaust
- Kraj rata i njegove posledice
- Svakodnevni život u ratu
Jugoslavija u Drugom svetskom ratu
- Od diplomatskog pritiska do rata (međunarodna diplomatska kriza, borba za jugoslovenski prostor i vrhunac krize 25. i 27. mart 1941)
- Vojni poraz (Aprilski rat, kapitulacija i rasparčavanje, NDH)
- Okupacija (okupacioni sistemi, represivna politika, genocid i teror)
- Otpori okupaciji i fašizmu (ustanci, antiokupacione snage srpskog građanstva; suprotstavljeni nacionalni, vojni i politički pokreti)
- Hronologija ratnih dejstava (jugoslovensko ratište u kontekstu svetskog rata)
- Ideološki koncepti i uređenje buduće države (srpsko-hrvatski spor u emigraciji, AVNOJ, nacionalna politika Ravnogorskog pokreta, Druga prizrenska liga)
- Jugoslavija i Balkan u odnosima i planovima velikih sila
- Kraj rata i njegove posledice
- Svakodnevni život u ratu
VII tema: SVET POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA
Posleratni svet i njegove suprotnosti
- Od ratnog savezništva do Hladnog rata
- Blokovska podela, ekonomske i političke integracije
- Treći svet i dekolonizacija
- Politički, privredni, društveni, kulturni i naučni razvoj
- Svet u savremenom dobu (raspad SSSR, nestanak Istočnog bloka, EU, globalizacija, naučno-tehnološka revolucija)
Jugoslavija posle Drugog svetskog rata
- Unutrašnjepolitički odnosi i spoljnopolitički položaj (1945-1948)
- Jugoslavija između Istoka i Zapada: u potrazi za novom spoljnopolitičkom i unutrašnjepolitičkom orijentacijom
- Politički, privredni, društveni i kulturni razvoj
- Nestanak jugoslovenske države
- Srpska država u savremenom dobu
Nastavni sadržaji predmeta Istorija koncipirani su tako da učenicima gimnazije pruže celovitu sliku o praistorijskom i istorijskom dobu.
Polaznu tačku čine cilj i zadaci ovog predmeta, čija realizacija treba da bude prilagođena uzrastu i razvojnim karakteristikama učenika. Sadržaje treba prilagođavati učenicima, kako bi najlakše i najbrže dostigli navedene ciljeve. Nastavnik ima slobodu da sam odredi raspored i dinamiku aktivnosti za svaku temu, uvažavajući cilj i zadatke predmeta.
Program se može dopuniti sadržajima iz prošlosti zavičaja, čime se kod učenika postiže jasnija predstava o istorijskoj i kulturnoj baštini u njihovom kraju (arheološka nalazišta, kulturno-istorijski spomenici, muzejske zbirke...).
U gimnazijama na nastavnom jeziku neke od nacionalnih manjina mogu se, osim sadržaja iz njihove istorije koji su dati u programu, obraditi i prošireni nastavni sadržaji iz prošlosti tog naroda. Pri tome, nastavnici će nastojati da, korišćenjem raznovrsnih izvora i relevantne istoriografske i etnografsko-antropološke literature, učenicima pruže mogućnost da steknu jasnu predstavu o prošlosti naroda kome pripadaju, ali i okruženja u kome žive: kakav im je bio način života i koje su značajne ličnosti obeležile njihovu istoriju.
Važno je iskoristiti velike mogućnosti koje istorija kao narativni predmet pruža u podsticanju učeničke radoznalosti, koja je u osnovi svakog saznanja. Nastavni sadržaji treba da budu predstavljeni kao "priča", bogata informacijama i detaljima, kako bi istorijski događaji, pojave i procesi bili predočeni jasno, detaljno i dinamično. Nastava bi trebalo da pomogne učenicima u stvaranju što jasnije predstave ne samo o tome šta se desilo, već i zašto se desilo i kakve su posledice proistekle.
Posebno mesto u nastavi istorije imaju pitanja, ona koja postavlja nastavnik učenicima, i ona koja dolaze od učenika, podstaknuta onim što su čuli u učionici ili što su saznali van nje, koristeći različite izvore informacija. Dobro osmišljena pitanja nastavnika imaju podsticajnu funkciju za razvoj istorijskog mišljenja i kritičke svesti, kako u fazi utvrđivanja i sistematizacije gradiva, tako i u obradi nastavnih sadržaja. U zavisnosti od cilja koji nastavnik želi da ostvari, pitanja mogu imati različite funkcije: fokusiranje pažnje na neki sadržaj ili aspekt, podsticanje poređenja, traganje za pojašnjenjem itd.
Poželjno je što više koristiti različite oblike organizovane aktivnosti učenika (individualni rad, rad u paru, rad u grupi, radionice ili domaći zadaci, kao što su seminarski radovi, prezentacije, samostalni i grupni projekti...).
Da bi shvatio događaje iz prošlosti, učenik treba da ih "oživi" u svom umu, u čemu veliku pomoć može pružiti upotreba različitih istorijskih tekstova, karata i drugih izvora istorijskih podataka (dokumentarni i igrani video i digitalni materijali, muzejski eksponati, ilustracije), obilaženje kulturno-istorijskih spomenika i posete ustanovama kulture. Korišćenje istorijskih karata izuzetno je važno, jer omogućava učenicima da na očigledan i slikovit način dožive prostor na kome su se događaji odvijali, olakšavajući im praćenje promena na određenoj teritoriji.
Treba iskoristiti i uticaj nastave istorije na razvijanje jezičke i govorne kulture (besedništva), budući da istorijski sadržaji bogate i oplemenjuju jezički fond učenika. Neophodno je imati u vidu integrativnu funkciju istorije, koja u obrazovnom sistemu, gde su znanja podeljena po nastavnim predmetima, pomaže učenicima da shvate povezanost i uslovljenost geografskih, ekonomskih i kulturnih uslova života čoveka kroz prostor i vreme. Treba izbegavati fragmentarno i izolovano učenje istorijskih činjenica, jer ono ima najkraće trajanje u pamćenju i najslabiji transfer u sticanju drugih znanja i veština.
Kako bi ciljevi nastave istorije bili što potpunije ostvareni, preporučuje se i primena didaktičkog koncepta multiperspektivnosti.
Određene teme, po mogućnosti, treba realizovati sa odgovarajućim sadržajima iz srodnih predmeta, a posebnu pažnju treba posvetiti osposobljavanju učenika za efikasno korišćenje informaciono-komunikacionih tehnologija (upotreba Interneta, pravljenje Power point prezentacija, korišćenje digitalnih audio-vizuelnih materijala i izrada referata i maturskog rada).
oba tipa gimnazije
(Prestalo da važi)
oba tipa gimnazije
(Prestalo da važi)
gimnazija opšteg tipa
(Prestalo da važi)
gimnazija opšteg tipa
(Prestalo da važi)
gimnazija opšteg tipa
(2 časa nedeljno, 64 časa godišnje, 4 vežbe)
SADRŽAJI PROGRAMA
I OSNOVI MOLEKULARNE BIOLOGIJE
Predmet i značaj izučavanja molekularne biologije. Molekulska osnova bioloških procesa. Interdisciplinarnost molekularne biologije.
Molekulske osnove nasleđivanja. Nukleinske kiseline i njihova osnovna struktura. Struktura i funkcija DNK kao molekulska osnova za očuvanje i prenošenje genetskih informacija. Replikacija DNK. Struktura RNK. Vrste i funkcije RNK.
Biosinteza belančevina. Genetički kod, transkripcija, translacija i biosinteza proteina. Uloga ribozoma u biosintezi proteina.
Geni. Definicija gena na molekularnom nivou. Molekulsko objašnjenje odnosa gena, proteina kao genskih proizvoda i genotipskih osobina. Biohemijska osnova razvića i diferencijacija organizama.
Genetički inženjering. Mogućnosti intervenisanja i menjanja naslednog materijala.
Vežba: izolovanje DNK i RNK
II BIOLOGIJA RAZVIĆA ŽIVOTINJA
Polne ćelije (gameti); Oogeneza; Spermatogeneza.
Oplođenje: Spoljašnje i unutrašnje oplođenje; Oviparnost, ovoviparnost, viviparnost; Vrste jajnih ćelija i način deobe jajnih ćelija.
Rani stupnjevi embriogeneze i organogeneza.
Rast: Rast ćelije, organa i organizma.
Embrionalni omotači. Postembrionalno razviće. Metamorfoza i regeneracija.
Starenje.
Ontogenetsko razviće. Prenatalni period; Preembrionalni, embrionalni i fetalni period; Rađanje; Neonatalni period; Juvenilni period; Prepubertalni i pubertalni period; Adultni period.
Vežba: posmatranje trajnih mikroskopskih preparata ili odgovarajućih modela različitih stupnjeva ontogenetskog razvića.
III MEHANIZMI NASLEĐIVANJA
Organizacija i mehanizmi prenošenja genetičkog materijala.
Osnovna pravila nasleđivanja.
Izvori genetičke varijabilnosti; kombinovanje gena i hromozoma.
Promene genetičkog materijala.
Genske mutacije - postanak, učestalost i efekat dejstva.
Mehanizmi popravke oštećenja DNK. Hromozomske aberacije.
Tipovi i primeri nasleđivanja osobina kod biljaka i životinja.
Uticaj sredine na izazivanje naslednih promena.
Jonizujuća zračenja kao izazivači naslednih promena.
Genetička kontrola razvića.
Varijabilnost i nasleđivanje kvantitativnih osobina.
Genetička struktura populacija.
Dinamika održavanja genetičke polimorfnosti populacije.
Veštačka selekcija i oplemenjivanje biljaka i životinja.
Naslednost i variranje osobina kod ljudi.
Nasledne bolesti.
Genetička uslovljenost čovekovog ponašanja.
Vežba: izrada rodoslova
Vežba: izrada računskih zadataka iz genetike
IV EKOLOGIJA, ZAŠTITA I UNAPREĐIVANJE ŽIVOTNE SREDINE I ODRŽIVI RAZVOJ
1. Osnovni pojmovi i principi ekologije
Definicija, predmet ispitivanja i značaj ekologije.
Uslovi života i pojam ekoloških faktora. Odnos organizama i životne sredine.
Klasifikacija ekoloških faktora - abiotički i biotički faktori. Dejstvo i značaj ekoloških faktora. Ekološka valenca.
Adaptacija na različite uslove života. Životna forma - pojam, primeri i klasifikacija.
Pojam populacije i njene osnovne odlike. Brojnost i gustina populacije. Prostorni raspored. Natalitet i mortalitet. Uzrasna i polna struktura populacije. Promena brojnosti populacije.
Životna zajednica (biocenoza) kao sistem populacija. Sastav i struktura životnih zajednica. Trofički odnosi i tipovi ishrane. Lanci i mreže lanaca ishrane. Trofičke piramide.
Ekološka niša - pojam, primeri. Životno stanište.
Ekosistem kao jedinstvo biotopa i biocenoze. Kruženje materije i proticanje energije kroz ekosistem. Tipovi i klasifikacija ekosistema. Preobražaji ekosistema.
Biosfera - jedinstveni ekološki sistem Zemlje. Biogeohemijski ciklus u biosferi. Procesi kruženja ugljenika, azota, kiseonika i vode.
Životne oblasti. Oblast mora i okeana. Oblast kopnenih voda. Suvozemna oblast života.
2. Zaštita i unapređivanje životne sredine i održivi razvoj
Koncept održivog razvoja.
Čovek i njegov odnos prema neživoj i živoj prirodi.
Ekološke promene u prirodi pod dejstvom čoveka.
Promene fizičkih uslova sredine. Promene u sastavu živog sveta. Proces domestifikacije zemljišta, biljaka i životinja. Procesi urbanizacije i industrijalizacije. Genetički i zdravstveni efekti narušene i zagađene životne sredine.
Pojam, izvori i vrste zagađivanja i narušavanja životne sredine i mogućnosti zaštite. Izvori zagađivanja voda, vazduha, zemljišta i hrane.
Sistemi praćenja stanja životne sredine.
Buka. Delovanje buke na organizam čoveka i zaštitne mere protiv buke. Vibracije.
Zračenje. Prirodno i veštačko zračenje. Biološki efekti zračenja. Kontrola i zaštita.
Ekološke osnove prostornog planiranja i uređenja prostora.
3. Zaštita prirode
Problemi ugroženosti žive i nežive prirode. Savremeni pristupi i mogućnosti zaštite ugrožene flore, faune, ekosistema i predeonih celina.
Projektna aktivnost: timski istraživački projekat vezan za problematiku ugrožavanja neposredne životne sredine uz poštovanje principa održivog razvoja.
V OSNOVNI PRINCIPI EVOLUCIONE BIOLOGIJE
Teorije evolucije
Darvinizam i savremena objašnjenja evolucionih procesa. Mehanizmi evolucionih procesa; mutacije; genetički drift, protok gena.
Prirodna selekcija i adaptacije.
Postanak vrsta i teorije specijacije.
Postanak života.
Evolucija i filogenija.
Poreklo čoveka.
Biološka i kulturna evolucija čoveka.
Uticaj čoveka na pravac i brzinu evolucionih procesa.
gimnazija društveno-jezičkog smera
(Prestalo da važi)
gimnazija društveno-jezičkog smera
(Prestalo da važi)
gimnazija prirodno-matematičkog smera
(Prestalo da važi)
gimnazija prirodno-matematičkog smera
(Prestalo da važi)
gimnazija prirodno-matematičkog smera
(3 časa nedeljno, 96 časova godišnje, 4 vežbe)
SADRŽAJI PROGRAMA
I OSNOVI MOLEKULARNE BIOLOGIJE
Predmet i značaj izučavanja molekularne biologije. Molekulska osnova bioloških procesa. Interdisciplinarnost molekularne biologije.
Molekulske osnove nasleđivanja. Nukleinske kiseline i njihova osnovna struktura. Struktura i funkcija DNK kao molekulska osnova za očuvanje i prenošenje genetskih informacija. Replikacija DNK. Struktura RNK. Vrste i funkcije RNK.
Biosinteza belančevina. Genetički kod, transkripcija, translacija i biosinteza proteina. Uloga ribozoma u biosintezi proteina.
Geni. Definicija gena na molekularnom nivou. Molekulsko objašnjenje odnosa gena, proteina kao genskih proizvoda i genotipskih osobina. Biohemijska osnova razvića i diferencijacija organizama.
Genetički inženjering. Mogućnosti intervenisanja i menjanja naslednog materijala.
Vežba: izolovanje DNK i RNK
II BIOLOGIJA RAZVIĆA ŽIVOTINJA
Polne ćelije (gameti): Oogeneza; Spermatogeneza.
Oplođenje: Spoljašnje i unutrašnje oplođenje; Oviparnost, ovoviparnost, viviparnost; Vrste jajnih ćelija i način deobe jajnih ćelija.
Rani stupnjevi embriogeneze: Embrionalna indukcija; determinacija i diferencijacija ćelije.
Rast ćelije, organa i organizma.
Embrionalni omotači.
Postembrionalno razviće: Metamorfoza i regeneracija.
Starenje.
Ontogenetsko razviće. Prenatalni period: preembrionalni, embrionalni i fetalni period. Rađanje i neonatalni period. Juvenilni period: prepubertalni i pubertalni period. Adultni period.
Vežba: posmatranje trajnih mikroskopskih preparata ili odgovarajućih modela različitih stupnjeva ontogenetskog razvića.
III MEHANIZMI NASLEĐIVANJA
Organizacija i mehanizmi prenošenja genetičkog materijala.
Osnovna pravila nasleđivanja.
Izvori genetičke varijabilnosti; kombinovanje gena i hromozoma.
Promene genetičkog materijala.
Genske mutacije - postanak, učestalost i efekat dejstva.
Mehanizmi popravke DNK oštećenja. Hromozomske aberacije.
Tipovi i primeri nasleđivanja osobina kod biljaka i životinja.
Uticaj sredine na izazivanje naslednih promena.
Jonizujuća zračenja kao izazivači naslednih promena.
Genetička kontrola razvića.
Varijabilnost i nasleđivanje kvantitativnih osobina.
Genetička struktura populacija.
Dinamika održavanja genetičke polimorfnosti populacije.
Veštačka selekcija i oplemenjivanje biljaka i životinja.
Naslednost i variranje osobina kod ljudi.
Nasledne bolesti.
Genetička uslovljenost čovekovog ponašanja.
Vežba: izrada rodoslova.
Vežba: izrada računskih zadataka iz genetike.
IV EKOLOGIJA, ZAŠTITA I UNAPREĐIVANJE ŽIVOTNE SREDINE I ODRŽIVI RAZVOJ
1. Osnovni pojmovi i principi ekologije
Definicija, predmet ispitivanja i značaj ekologije.
Uslovi života i pojam ekoloških faktora. Odnos organizma i životne sredine.
Klasifikacija ekoloških faktora. Klimatski faktori (toplota, svetlost, voda i vlažnost, vazdušni pokreti), edafski faktori, hemizam sredine, biotički faktori. Dejstvo i značaj ekoloških faktora. Ekološka valenca.
Adaptacija na različite uslove života. Životna forma - pojam, primeri i klasifikacija.
Pojam populacije i njene osnovne odlike. Brojnost i gustina populacije. Prostorni raspored. Natalitet i mortalitet. Uzrasna i polna struktura populacije. Promena brojnosti populacije.
Životna zajednica (biocenoza) kao sistem populacija. Sastav i struktura životnih zajednica. Trofički odnosi i tipovi ishrane. Lanci i mreže lanaca ishrane. Trofičke piramide.
Ekološka niša - pojam, primeri. Životno stanište.
Ekosistem kao jedinstvo biotopa i biocenoze. Kruženje materije i proticanje energije kroz ekosistem. Tipovi i klasifikacija ekosistema. Preobražaji ekosistema.
Biosfera - jedinstveni ekološki sistem Zemlje. Biogeohemijski ciklusi u biosferi. Procesi kruženja ugljenika, kiseonika, azota i vode. Biotički sistemi biosfere. Ekološki sistemi.
Životne oblasti. Oblast mora i okeana. Oblast kopnenih voda. Suvozemna oblast života.
2. Zaštita i unapređivanje životne sredine i održivi razvoj
Koncept održivog razvoja.
Čovek i njegov odnos prema neživoj i živoj prirodi.
Ekološke promene u prirodi pod uticajem čoveka. Promene fizičkih uslova sredine. Promene u sastavu živog sveta. Procesi domestifikacije zemljišta, biljaka i životinja. Procesi urbanizacije i industrijalizacije. Genetički i zdravstveni efekti narušene i zagađene životne sredine.
Pojam, izvori i vrste zagađivanja i narušavanja životne sredine i mogućnosti zaštite. Izvori zagađivanja voda, vazduha, zemljišta i hrane.
Sistemi praćenja stanja životne sredine.
Buka. Delovanje buke na organizam čoveka i zaštitne mere protiv buke. Vibracije.
Zračenje. Prirodno i veštačko zračenje. Biološki efekti zračenja. Problem deponovanja radioaktivnih otpadaka. Kontrola i zaštita.
Principi i metode planiranja i uređivanja prostora. Ekološke osnove prostornog planiranja i uređenja prostora.
Vežbe: Prikupljanje podataka o stanju i ugroženosti životne sredine i predlaganje odgovarajućih mera zaštite.
3. Zaštita prirode
Problemi ugroženosti i zaštita žive i nežive prirode. Savremeni pristup i mogućnosti zaštite ugrožene flore, faune i životnih zajednica. Mogućnosti rekultivacije i revitalizacije ekosistema i predela.
Projektna aktivnost: timski istraživački projekat vezan za problematiku ugrožavanja neposredne životne sredine uz poštovanje principa održivog razvoja.
V OSNOVNI PRINCIPI EVOLUCIONE BIOLOGIJE
Abiogena evolucija i postanak organskih sistema.
Postanak prvobitnih organizama.
Najvažniji stupnjevi u procesu evolucije života na Zemlji.
Filogenetski razvoj živih bića (biljaka i životinja).
Evolucione teorije.
Darvinizam i savremena objašnjenja evolucionih procesa.
Mehanizmi evolucionih procesa; mutacije, genetički drift, protok gena.
Prirodna selekcija.
Adaptacija i prirodna selekcija.
Koevolucija u ekološkim sistemima.
Postanak vrsta i teorije specijacije.
Postanak evolucionih novina.
Poreklo čoveka.
Biološka i kulturna evolucija čoveka.
Sociobiologija.
Uticaj čoveka na pravac i brzinu evolucionih procesa.
Program za gimnazije je tako koncipiran da predstavlja nastavak programa biologije za osnovnu školu i sa njim čini jedinstvenu celinu. Sadržaji programa imaju opšteobrazovni karakter i treba da doprinesu formiranju opšte kulture učenika. Istovremeno, struktura programa daje solidnu osnovu za izučavanje onih bioloških disciplina i drugih prirodnih i tehničkih nauka za koje se učenici opredeljuju u toku daljeg školovanja.
Razlike u obimu nastavnih sadržaja za različite tipove gimnazija javljaju se zbog različitog broja časova u okviru kojih se program izvodi. Najpotpuniji program, sa najširim obimom, dat je za gimnaziju prirodno-matematičkog smera. Iako su neki delovi programa isti i za druga dva tipa gimnazije, obim nastavnih sadržaja u okviru programa je različit i nastavnici su obavezni da se tog obima pridržavaju.
Program za gimnaziju je strukturiran tako da su pojedine oblasti podeljene na nastavne teme, koje predstavljaju logičke celine. Nastavne teme su raščlanjene na nastavne jedinice u okviru kojih se bliže određuju konkretni nastavni sadržaji. Nastavnik određuje potreban broj časova za realizaciju svake teme.
Uzimajući u obzir strukturu programskih sadržaja biologije za prvi, drugi, treći i četvrti razred gimnazije, može se primeniti široki opseg različitih oblika, didaktičkih modela, metoda i sredstava nastavnog rada.
Vežbe i drugi tipovi časova koji su predviđeni, treba da se realizuju prevashodno primenom:
- prirodnih nastavnih sredstava (preparovan botanički i zoološki materijal, mikroskopski preparati, preparati u fiksativu, skeleti i njihovi delovi, paleontološke zbirke...). Ukoliko prirodna nastavna sredstva nisu dostupna, mogu se primeniti modeli, a potom i druga vizuelna nastavna sredstva;
- aktivnih nastavnih oblika (rad u paru - kooperativni rad, rad u grupi);
- aktivnih nastavnih metoda (metoda demonstracije, metoda ilustracije, metoda praktičnih i laboratorijskih radova).
Didaktičke modele koji u sebi integrišu različite oblike, metode i sredstva nastavnog rada, treba uskladiti sa programskim sadržajima, ciljevima i zadacima nastave biologije. U tu svrhu, treba osim klasične (informaciono-ilustrativne) nastave, realizovati i modele problemske, programirane, egzemplarne, timske i individualizovane nastave. Takođe je poželjno primeniti i druge inovativne modele nastave: integrativnu, projektnu i interaktivnu nastavu.
Posebno je pogodno za realizaciju botaničkih programskih sadržaja (sistematika i filogenija) primeniti egzemplarni model nastave. Takođe, ukoliko su u pitanju ekološki aspekti, onda je moguće primeniti i problemski model nastave.
Učenici treba aktivnim oblicima i metodama rada u paru, grupno i timski da realizuju sve one sadržaje koji u sebi integrišu aspekte zaštite životne sredine i održivog razvoja. U tu svrhu, treba organizovati nastavu u prirodi, biološku nastavnu ekskurziju i posete objektima u prirodi od nacionalnog značaja.
U toku realizacije programa potrebno je voditi računa o uzrastu učenika i njihovom prethodnom stečenom znanju. Takođe je neophodno izvršiti korelaciju biologije sa hemijom, fizikom i geografijom. Kad god je moguće, potrebno je sa učenicima organizovati debate sa temama o humanim odnosima među polovima, reproduktivnom zdravlju, rizičnom ponašanju i dr. Uspeh u realizaciji obrazovno-vaspitnih zadataka u nastavi biologije zavisi od primene odgovarajućih oblika i metoda rada i korišćenja odgovarajućih nastavnih sredstava.
Za realizaciju programa biologije neophodno je da škola obezbedi minimum nastavnih sredstava što je predviđeno i regulisano Pravilnikom o normativu o bližim uslovima u pogledu prostora, opreme i nastavnih sredstava za gimnaziju. Obrada nekih nastavnih jedinica ili vežbi može se izvesti u odgovarajućoj instituciji i biti poverena biologu specijalisti za određenu oblast.
Učenikovo uspešno savlađivanje nastavnih sadržaja zavisi i od pravilno određenih nivoa vaspitno-obrazovnih zahteva. U tom smislu, mogu se definisati tri široke kategorije kognitivnog domena (prema Blumovoj taksonomiji): nivo obaveštenosti, nivo razumevanja i nivo primene.
I razred
U I razredu gimnazije izučava se citologija, morfologija i sistematika biljaka.
Na nivou obaveštenosti učenici treba da znaju hemijsku građu ćelije, a posebno građu i funkciju belančevina i nukleinskih kiselina, građu prokariotske i eukariotske ćelije i razlike među njima, osnovne funkcije delova ćelija, ćelijski ciklus i, u osnovnim crtama, deobu ćelije. U okviru sistematike učenici treba da znaju opšte karakteristike virusa i bakterija i njihov značaj, opšte karakteristike algi i gljiva i da umeju taksativno da navedu neke od grupa koristeći slike ili herbarski materijal. U okviru morfologije biljaka treba da poznaju biljna tkiva i biljne organe, njihove osnovne karakteristike i podelu. Treba da poznaju opšte karakteristike mahovina, paprati, golosemenica, skrivenosemenica, njihov ciklus razvića i glavne predstavnike familija.
Na nivou razumevanja učenici treba suštinski da poznaju građu i funkciju belančevina i nukleinskih kiselina, da detaljno poznaju građu i funkcionisanje ćelije, ćelijski ciklus i deobu ćelije uz crtanje i samostalno objašnjavanje. Treba samostalno da izvedu jednostavnije vežbe i da umeju da formulišu zaključke. Treba dobro da poznaju morfologiju biljaka, principe sistematike, filogeniju i ključne familije.
Na nivou primene učenici treba da u okviru citologije, razumeju suštinske pojave i procese i da umeju samostalno i logički da ih objasne. Uz deobu ćelije treba da razumeju suštinu prenošenja genetičke informacije. Vežbe treba samostalno da izvode, donose logičke sudove i zaključke i da razumeju rezultate vežbi.
U oblasti morfologije biljaka treba da raspoznaju biljna tkiva i mikroskopsku građu organa na preparatima, da raspoznaju različite vrste biljnih organa na prirodnom materijalu, da dobro poznaju sistematske kategorije i da uz stručnu pomoć nastavnika determinišu biljke na osnovu ključa. U okviru vežbi treba samostalno da prave privremene preparate. Na ovom nivou učenici treba da se osposobe za izradu istraživačkih radova, eseja i prezentacija.
II razred
U II razredu gimnazije prirodno-matematičkog smera izučava se morfologija i sistematika životinja, sa evolucijom i ekološkim pristupom.
Na nivou obaveštenosti učenici treba da savladaju sistematiku životinja; da znaju glavne karakteristike pojedinih grupa beskičmenjaka i kičmenjaka i karakteristične predstavnike.
Na nivou razumevanja učenici treba da dobro poznaju građu organizama i uoče usložnjavanje te građe kroz njihov evolutivni razvoj; da poznaju karakteristike taksonomskih kategorija i glavnih predstavnika familija. Učenici ovo gradivo treba samostalno da izlažu.
Na nivou primene učenici treba u osnovi da prepoznaju predstavnike osnovnih taksonomskih kategorija, da uoče suštinu evolutivnih promena kod životinja, da shvate suštinu i značaj ekoloških i evolutivnih adaptivnih promena, da samostalno koriste jednostavne ključeve za determinaciju, da ga primene pri pravljenju zbirki ljuštura beskičmenjaka ili insekata, kostiju kičmenjaka i da samostalno rade istraživačke radove, eseje i prezentacije.
III razred
U III razredu izučava se fiziologija biljaka i životinja.
Na nivou obaveštenosti učenici treba da u okviru biljne fiziologije savladaju metaboličke procese (fotosintezu i disanje) u osnovnim crtama, a u okviru razvića biljaka treba da na osnovu stečenog znanja u I razredu savladaju životni ciklus biljaka.
Fiziologiju životinja takođe na osnovu već stečenih znanja treba da savladaju na elementarnom nivou; dinamičku organizaciju ćelije, sve organske sisteme i njihovo funkcionisanje u celini.
Na nivou razumevanja učenici treba samostalno da razumeju biohemijske i fiziološke procese na nivou ćelije i organizma, da vežbe izvode uz pomoć nastavnika i da mogu da izvedu jednostavnije zaključke.
Na nivou primene učenici treba, uz poznavanje sadržaja u celini, da samostalno izlažu, da izvode kritičke stavove i zaključke, da razumeju suštinu biohemijskih i fizioloških procesa i zakonitosti, da sagledavaju i postavljaju problem i da ga uz pomoć nastavnika ili samostalno, praktično rešavaju.
Vežbe treba samostalno da izvode, da iz rezultata vežbi izvode zaključke tako da rad na času bude osnova za razvijanje interesa za istraživački rad. Eseje, prezentacije i istraživačke radove treba da urade uz korišćenje šire literature i pretraživanjem Interneta.
IV razred
U četvrtom razredu se izučava više oblasti koje predstavljaju sintezu prethodno stečenih znanja. Posebnu oblast predstavlja ekologija sa zaštitom životne sredine i održivim razvojem.
Na nivou obaveštenosti učenici treba da zaokruže svoje znanje iz molekularne biologije kako bi razumeli osnovne mehanizme nasleđivanja, biologiju razvića i evoluciju u elementarnim crtama.
Sadržaje ekologije i zaštite životne sredine treba usvoje i prihvate koncept održivog razvoja, etičnosti i prava budućih generacija na očuvanu životnu sredinu.
Na nivou razumevanja učenici moraju da shvate suštinu procesa nasleđivanja i varijabilnosti osobina kod organizama i da to povežu sa biologijom razvića i evolucijom. To treba da bude osnov za shvatanje suštine ekologije kao nauke.
Na nivou primene učenici treba da razumeju suštinu života počev od molekularnog nivoa organizacije do ćelije, od organizma do biosfere u celini; da usvojena znanja samostalno primenjuju kroz različite aktivnosti u učionici i van nje (istraživačke radove, eseje, prezentacije i debate). Učenici na ovom nivou treba da budu potpuno osposobljeni, pripremljeni i profesionalno orijentisani za dalje školovanje.
Za uspešnu realizaciju programa biologije u gimnaziji, potrebno je kontinuirano, prevashodno metodičko, usavršavanje nastavnika iz čega treba da proistekne njihova osposobljenost za uspešnu realizaciju preparativne, operativne i verifikativne faze nastavnog procesa biologije. Pod tim se podrazumeva dobro planiranje i pripremanje za čas (globalni, operativni plan rada i pisana priprema), realizacija inovativnih modela nastave (projektna, problemska, integrativna nastava...) i plansko i kontinuirano sprovođenje postupaka evidentiranja i ocenjivanja.